zbornik opz 24 02 jurkovic

7/29/2019 Zbornik OPZ 24 02 Jurkovic

1/45

25

I. Jurkovi: Vrhriki i hlivanjski plemeniti rod ubrania do sredine 15. stoljea

Ivan Jurkovi

VRHRIKI I HLIVANJSKI PLEMENITI RODUBRANIA DO SREDINE 15. STOLJEA

NJIHOV DRUTVENI POLOAJ, PROSTORNI SMJETAJ, POSJEDI IGOSPODARSKA MO

Ivan Jurkovi UDK

Odsjek za povijest Izvorni znanstveni rad

Filozofski fakultet Primljeno: 26.2.2006.

Pula Prihvaeno: 28.6.2006.

Izravni su podatci o podrijetlu i vremenu nastanka zajednicehlivanjskih plemia koji od sredine 14. st. djeluju kao plemeniti rodubrania, kao i o vrijednosti i gospodarskoj snazi posjeda pripadni-ka tog roda izrazito manjkavi. Prve se izvorne vijesti o vrhrikim pos-

jedima ubrania poklapaju s priljevom katolikih vlakih doseljeni-ka u drugoj polovini 14. st., koje naseljavaju sami ubranii. Gospo-darski su i demografski uzlet tog razdoblja anuvinske vlasti posred-

no potvrdila i arheoloka istraivanja vrhrikih grobita i grobalja.Naime, kameni su nadgrobnjaci, ali i grobni nalazi i prilozi, primjericekultnog mjesta ukopa plemenitih ubrania uz crkvu Svetog Spasakraj grada Vrhrike, najmonumentalniji i najraskoniji upravo iz togadoba.

Kljune rijei: plemstvo, srednji vijek, distrikt Vrhrika, upanijaHlivno, povijesna toponimija

Uvod

Pokuaj je Vjekoslava Klaia da objedini poznate podatke o gradu Hlivnu (Livnu)kao i o istoimenoj starohrvatskoj upaniji te o plemenitom rodu (hrv. pleme, lat.ge-nus, generatio) Hlivnjana, odnosno ubrania ili Ciprijania, bio prvim u hrvatskojhistoriografiji1 i ve je tada izbila na povrinu neujednaena terminologija kojom sesm autor posluio u pokuaju opisa i definiranja ustrojstva tog plemenitoga roda.Ralambom vijesti listina 14. i 15. stoljea, a osobito darovnice bosanskoga kraljaStjepana Ostoje vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu i njegovu sinu Baoi (Bali) iz

1 Vjekoslav Klai, Graa za topografiju i historiju Hlivanjske upanije i grada Hlivna,Vjesnik Hrvat-skoga arheolokog drutva [dalje: VHAD], n. s. XV, Zagreb 1928., str. 13-24.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1625


2/45

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 24(2006), str. 25-69

26

1400. god.,2 doao je, primjerice, do spoznaje kako u Hlivanjskoj upaniji tada posto-je kue (hie) ili zadruge koje su inile to hrvatsko pleme.3 Klai je, kao jedan od

zaetnika znanstvenog prouavanja plemenitih rodova srednjovjekovne Hrvatske,za takav oblik rodbinske organizacije plemia u pravilu rabio naziv pleme. Kad sedoticao pitanja ustrojstva, za nie je jedinice roda rabio bliskoznanice bratstvo,koljeno, loza ili grana,4 a za njih je, kao to se vidi i u hlivanjskom sluaju,smatrao da se dijele na hie, kue ili zadruge.5 No, i sam je bio nedosljedan uprimjeni te raspodjele pa unutar istoga teksta pie o jednoj hii ili grani pleme-na.6 Sline su pokuaje u nastojanjima to vjernijih prikaza unutarnjih ustrojbenihsastavnica plemenitih hrvatskih rodova imali i ostali ugledni povjesniari starije ge-neracije.7 Postojanost u nesustavnoj uporabi navedenog nazivlja, meutim, nije

2 Isprava je u vie navrata objavljivana djelomice ili u cijelosti: Ivan Kukuljevi Sakcinski, Spomenicibosanski i crnogorski,Arkiv za povjestnicu jugoslavensku [dalje: APJ] 2, Zagreb 1852., dok. 3, str. 36-

37; isti, Izvadci listinah i poveljah bosanskih,APJ 2, Zagreb 1852., str. 18; Franc Mikloi (prir.),Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Be 1858., dok. 237, str. 247-249; Sto-

jan Novakovi (prir.), Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju i sinu mu Baoi,od 1400 god., Glasnik Srpskog uenog drutva VI, Beograd 1928., str. 48-53.

3 V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 24.4 Usp. isti, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JAZU, knj. 130, Zagreb 1897., str. 35 i 60.5 Isto, str. 35 i 48.6 Usp. isto, str. 62.7 Kao primjer moe posluiti znanstveni opus Franje Rakog. On je prvi istakao da su se plemena

dijelila u manje jedinice za koje, meutim, nije rabio ujednaeno nazivlje. as su mu pleme,rod i bratstvo bile istoznanice, a as rodovi, koljena i bratstva dijelovi plemena. Nakraju je poistovjetio i porodice sa zadrugama. Raki je, naime, vjerovao kako se jedno et-nografsko pleme u doba doseobe Hrvata genetiki dijelilo u skup od pet rodova, koji su pakivjeli u zadrugama. Prirodnim je priratajem potom dolo do potrebe da se pojedina koljena irodovi odsele s prostora matinih upa prema ispranjenim podrujima, to je zatim rezultiraloosnivanjem novih plemena koja su se pomijeala sa zateenim pa se teritorijalni ustroj upavie nije poklapao s rairenou pojedinih plemena. Stoga je u tom drugom razdoblju ivotahrvatskih plemena (razvijeni i kasni srednji vijek nap. a.) nastajala i nova struktura plemenakoju je pokuao objasniti uz pomo crnogorskih bratstava (Franjo Raki, Hrvatska prije XII. vie-ka glede na zemljini obseg i narod, Rad JAZU, knj. 57, Zagreb 1881., str. 131-134). No, kasnije jepruio novu shemu po kojoj se je iz vie novonastalih zadruga oformilo bratstvo (lat.genera-tio), a iz vie bratstava pleme (isti, Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. stoljea,Rad JAZU, knj. 105,Zagreb 1891., str. 216). ii je latinsko nazivlje koje je oznaivalo isti nosivi pojam ustroja plemen-itih rodova (tribus i generat io), od kojih se prvi pojavljivao iskljuivo u tekstovima pripovjednih

izvora, a drugi redovito u dokumentima, prevodio s dva razliita hrvatska termina. Prvi mu je bionosivim (tribus = pleme), a drugi podjedinicom prvoga (generatio = bratstvo) s novim niimsastavnicama (linea = rod, hia, kua) ne odreujui jasno razliku izmeu hrvatskih pojmo-va kojima je preveo temeljni latinski pojam tih sastavnica (usp. Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijemenarodnih vladara, Zagreb 1925., str. 656-657). Za ufflaya su pak pleme i rod bile istoznanice, akako bi to bolje objasnio brojnost hrvatskog plemstva proizalog iz sustava plemenitih rodova,posuuje iz poljske povijesti termin szlachta u znaenju hrvatska lahta (usp. Milan ufflay, Srbii Arbanasi, Zagreb 1991., str. 45-47). Barada je miljenja da pleme (tribus) mora biti najirom jedin-icom osnovanom na podrijetlu i krvi, koja se potom dijelila na vie rodova (generatio , genus,parentela), a rodovi na obitelji (familia). No, niti on nije bio dosljedan u primjeni vlastite podjele(usp. Miho Barada, Postanak hrvatskog plemstva, asopis za hrvatsku poviest, sv. I, br. 3, Zagreb

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1626


3/45

27


obiljeje samo te ve i novije hrvatske historiografije, iako se arhaini pojam plemesve ee poeo rabiti u recentnoj medievistici.8 No, Damir je Karbi uinio prvi isko-rak kojim je naznaena mogunost odreknua od postojee terminoloke zbrkepredlaui prihvat sustavnog izuavanja raspoloiva pisanog gradiva i na kraju us-vajanje opeprihvatljivog nazivlja (utemeljenog upravo na tom gradivu op. a.) zapojedine sastavnice, ali i za sm plemeniti hrvatski rod.9 Stoga e se Karbiev pristupvrelima plemenitog roda ubia, kao i Karbiev sustav prikaza dobivenih rezultataizuavanja toga gradiva, primijeniti i u ovoj raspravi o plemenitom rodu ubrania.10

1943., str. 198, 204 i 211; Miho Barada Lovre Kati Jaroslav idak, Hrvatska poviest, Zagreb 1943.,str. 71). Uoivi pojmovnu zbrku, Mandi je, pokuavajui rijeiti taj problem, u dobroj namjeriproizveo jo veu pomutnju. Znanstvenoj je javnosti, naime, ponudio rjeenje problema po ko-

jemu je ispravnije govoriti o drutvenom ureenju temeljenom na rodbinstvu, a ne o rodovskomsustavu, koji da je vrijedio u vrijeme seobe Hrvata, ali je pitanje je li takav oblik opstao i tijekomkasnijega srednjovjekovlja. Stoga je pojam pleme sveo na rodbinsko-teritorijalnu jedinicu (upaili pleme) i zamijenio ga pojmom bratstvo, koji je tumaio kao skup veeg ili manjeg brojazadruga ili rodbinskih zajednica smjetenih na podruju jednog ili vie sela; usp. Oleg Mandi,Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Historijski zbornik, god. V, br. 1, Zagreb 1952., str. 232,236, 271 i 275-276.

8 Nada Klai je sami ustrojbeni sustav plemenitog roda protumaila vrlo jednostavno: pleme sedijelilo na kolena ili kolenine itd., pri emu je pleme bilo jednim od naziva za staleku orga-nizaciju nieg plemstva nainjenu od zajednice slobodnih zemljoposjednika vrvne brae vezanihstvarnim ili fiktivnim rodonaelnikom, svojstvenu i za velikake porodice. Naglasila je i kako zaplemena nije bilo od odsudne vanosti broj njihovih pripadnika ona se mogu sastojati i od

jedne kue kao i od nekoliko tisua lanova. Takvim objanjenjima pleme nije vie vezala jedi-no uz pripadnike niega hrvatskog plemstva, kako je do njezine studije bio est sluaj (usp. NadaKlai, Postanak plemstva dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske, Historijski zbornik, god. XI-XII,

br. 1, Zagreb 1959., str. 144-148). Tomislav Raukar pak upozorava da se u vrijeme prvih spomenahrvatskih plemena (od sredine ezdesetih godina 12. do sredine 14. st.) u postojeim izvorima zaprostor sredinje srednjovjekovne Hrvatske (izmeu Zrmanje i Cetine) ne moe utvrditi posto-

janje niega plemstva, kao staleki organizirane zajednice, te da se is todobno iz tog nieg plemst-va (hrvatskih plemena) izdvajaju moni vlasteoski rodovi (primjerice, Kaia, ubia i Gusia),to upuuje na sloenost socijalne stratifikacije plemstva u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Sredinompak 14. st. Raukar registrira dovretak procesa drutvenog razdvajanja unutar hrvatskih pleme-na koji u konanici rezultira s etiri skupine plemena: 1) plemena u zajednici dvanaest ple-mena Kraljevine Hrvatske; 2) plemena koja nisu spomenuta u spisuPacta conventa, ali su s vre-menom prihvaena u zajednicu dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske; 3) plemena koja nisu uzajednici dvanaest plemena, ali se drugaije drutveno ne daju odrediti, pa bi ulazili u skupinunedvojbenih plemena Vjekoslava Klaia; 4) plemena koja su tijekom 12. i 13. st. egzistirala, ali seu kasnijim vremenima vie ne spominju; usp. Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor,ljudi, ideje, Zagreb 1997., str. 202-208; isti, Seljak i plemi hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb 2002., str.36-43.

9 Damir Karbi, Hrvatski plemiki rod i obiajno pravo, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavodaza drutvene i povijesne znanosti HAZU[dalje: Zbornik OPZ HAZU], vol. 16, Zagreb 1998., str. 73-117;isti, The ubii of Bribir. A Case Study of a Croatian Medieval Kindred , neobjavljena doktorska diserta-cija, Central European University, Budimpeta 2000., str. 179-212. Pokuaj prikaza, objedinjavanjarezultata hrvatske historiografije i terminolokog ujednaivanja nazivlja koje je koriteno za opiseobiteljskih struktura plemenitih rodova pruila je takoer i Marija Mogorovi u diplomskoj radnjiDvanaest plemenitih rodova (ne)rijeen problem hrvatske historiografije?, Filozofski fakultet u Puli,Pula 1999., koja je pripremljena i za objavljivanje u asopisu Historijski zbornik.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1627


4/45


28

Historiografija o plemenitom rodu ubrania

Prvi je poticaj izuavanju prolosti plemenitog roda ubrania (de genere Ciprian-orum) dao Matija Mesi iznosei podatke o Berislaviima Vrhrikim na nepune tristranice tiskanoga teksta, a u okviru studije o istoimenoj slavonskoj velikakoj obiteljiBerislavia Grabarskih iako ovi, za razliku od Vrhrikih, nisu vukli podrijetlo iz ple-menitog roda ubrania.11 Unato Mesievu poticaju, tek je Vjekoslav Klai za potrebesvojega lanka o starohrvatskim plemenitim rodovima dotakao krajem 19. st. prob-lem plemikog roda ubrania za koji je ustvrdio da iako nije pripadao institucijidvanaest hrvatskih plemena ipak jest ulazio u red nedvojbenih plemena.12 Za

potrebe je tog lanka prikupio po njegovu miljenju devet kljunih dokumenata, meukojima i tri izvorne vijesti o spomenutim Berislaviima,13 jednoj od hia ili kua (odnos-no zadruga, kako sam neodluno pridodaje unutar oblih zagrada) plemenitog rodaubrania.

Osim u uvodu navedenog lanka Vjekoslava Klaia o topografiji i povijesti Hlivanj-ske upanije, u kategoriju znanstvenih rasprava, studija i monografija koje tematskiobrauju srednjovjekovnu povijest grada Bistrice (dananjeg Livna) i upanije Hlivno,te grada i distrikta Vrhrike u upaniji Knin, a time i povijest plemenitog roda u-

brania, mogu se uvrstiti omanji rad Pavla Anelia, potom zbornik znanstvenihpriloga vie autora pod urednitvom Boka Marijana, te kulturno-povijesni vodiiAnte Miloevia i Mladena Ania u izdanju Muzeja hrvatskih arheolokih spomeni-

ka.14

Oslanjajui se na tridesetak izvornih vijesti koje je ve Vjekoslav Klai donio u

10 Razlog za takav pristup izvornomu materijalu je u injenici da je do danas Karbieva disertacija oplemenitom rodu ubia jedina moderna studija u kojoj je na sustavan i analitiki nain obraenoniz pitanja vezanih za problem pojavnih oblika strukture jednoga od plemenitih rodova s prostorasrednjovjekovne Hrvatske (usp. D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 146-238). Svojom je pak disertac-ijom Marija Karbi na istovjetan metodoloki nain obradila gradivo jednoga od plemenitih rodo-va u srednjovjekovnoj Slavoniji: usp. Marija Karbi, Rod Boria bana. Primjer plemikog roda iz sredn-jovjekovne Poeke upanije, neobjavljena doktorska disertacija, Odsjek za povijest Filozofskogfakulteta, Zagreb 2005., str. 79-196.

11 Usp. Matija Mesi, Pleme Berislavia, repr. iz: Rad JAZU, knj. 8, Biblioteka Brodska pisana rije 1,Slavonski Brod 2000., str. 73-75.

12 V. Klai, Hrvatska plemena, str. 77-79.13 Detaljnije prikaze historiografije o Berislaviima Vrhrikim i Malomlakim vidi u: Ivan Jurkovi,

Raseljena plemika obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavia de Werhreka de Mala Mlaka (Dioprvi Stjepan Berislavi Vrhriki i Malomlaki), Zbornik OPZ HAZU, vol. 20, Zagreb 2002., str. 129-130; Ivan Jurkovi Pavao Maek, Rodoslov Berislavia Vrhrikih i Malomlakih (od 15. do 18.stoljea), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 48, Zadar 2006., str. 287-291.

14 Pavao Aneli, Povelja kralja Dabie ubranoviima i velikaki rod Hlivnjana, Glasnik Zemaljskogmuzeja Bosne i Hercegovine Arheologija , NS 38, Sarajevo 1983., str. 133-143; Boko Marijan (ur.),Livanjski kraj u povijesti, Split Livno 1994.; Ante Miloevi, Vrlika starohrvatska upa Vrh Rika, Kul-turno-povijesni vodi Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika 9, Split 1996.; Mladen Ani,Livno srednjovjekovna upanija , Kulturno-povijesni vodi Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika 16,Split 2001.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1628


5/45

29


lanku o topografiji i povijesti Hlivanjske upanije,15 i na jo poneku koja je objavlje-na do poetka 1970-ih godina, Pavao Aneli je podlegao kunji pretjerano slobodneinterpretacije poznatih mu podataka pa je u konanici morao, primjerice, doivjetisasvim opravdanu kritiku kolege koji je, prouavajui genealoke veze splitskog patri-cija Ciprijana Zaninovog, ustvrdio kako je Aneli bez ikakva temelja pokuao split-skog patricija ugurati u hrvatski velikaki rod ubrijania s posjedima u Livnu iVrlici, ne obazirui se previe na nedostatak argumenata kojima bi potkrijepio takvesvoje konjekture.16 Vrlo se skromni prinosi poznavanju prolosti ubrania, dakledominantnoga i jedinoga starohrvatskog plemenitog roda upanije Hlivno, moguiitati i u zborniku Livanjski kraj u povijesti. Naime, jedini koji je u svom priloguspomenuo ime i znaenje tog roda u livanjskoj povijesti jest Sreko Daja koji, preu-zimajui rezultate Anelievih istraivanja, dolazi do pogrenog zakljuka da se u-panski rod Hlivnjana tijekom 14. i 15. st. spominje pod imenom ubretii, Buba-njii, Voihnii, Galeii i Mihovilovii, oito ne razlikujui ime samoga roda (u-

branii) od imena pojedinih ogranaka (ubretii, Bubanjii, Voihnii itd.) toga istogroda.17 Arheolog Ante Miloevi je pak u svojemu kulturno-povijesnom vodiu o Vrlicipruio korektan i vrlo saet prikaz srednjovjekovne povijesti Vrhrike i grada Prozorau poglavljima Starohrvatska Vrh Rika i O Prozoru u Vrlici. U tim je poglavljimanaveo i najbitnije podatke o uglednijim pripadnicima plemenitog roda ubrania,18

ali je temelj njegova vodia ipak materijalna ostavtina vrhrikog ranosrednjovje-kovlja s kojom se on kao arheolog i najvie bavio. No, kulturno-povijesni vodi Mla-

dena Ania prvenstveno je prikaz livanjske prolosti iz pera povjesniara te je kaotakav pravo historiografsko osvjeenje u poznavanju, meu ostalim, i povijesti ple-menitog roda ubrania. Autor je u tom vodiu iskoristio priliku da, uz nove izvornepodatke o pojedinim lanovima roda ubrania, znanstvenoj i iroj javnosti u poglav-ljima Prva naselja i organizacija upanije i Drutvo upanije ponudi i rjeenjepodrijetla i socijalnog statusa plemenitih ubrania.19

U kategoriju znanstvenih radova koji su s obzirom na svoju temu tek perifer-no dotakli pojedine pripadnike, hie i kolnine plemenitog roda ubrania meuprve spada rad Dane Grubera o dogaajima iz biografske povijesti kneza Nelipia.Autor je tom prilikom u nekoliko navrata istakao ulogu najuglednijih plemia iz Hliv-

15 Usp. V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 16-19.16 Usp. Mladen Ani, Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovice

XIV. st., Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 39, Zadar 1997., str.38; Aneli, Po-velja kralja Dabie, str. 140-141.

17 Usp. Sreko M. Daja, Politika i crkveno-politika pripadnost livanjskog kraja kroz povijest, u:Boko Marijan (ur.), Livanjski kraj u povijesti, Split Livno 1994., str. 136.

18 Miloevi, Vrlika starohrvatska upa, str. 9-15.19 Usp. Ani, Livno, str. 8-12 i 16-20. Podrobniji osvrt na Aniev prijedlog rjeenja podrijetla u-

brania vidi nie u poglavlju Podrijetlo plemenitog roda ubrania.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1629


6/45


30

na, ne povezujui ih s plemenitim rodom Hlivnjana odnosno ubrania.20 Objavlju-jui svoje, u hrvatskoj historiografiji jo uvijek temeljno, djelo hrvatskoga grboslo-

vlja, Ivan Bojnii ponudio je dva heraldika znaka za ubranie i Berislavie. Upo-zorio je da obitelj Berislavia Malomlakih vue podrijetlo iz Vrlike u Kninskoj u-paniji te da je pripadala plemenitom rodu ubrania (de genere Cyprianorum). Istakao

je zatim da joj je rodonaelnikom bio Stjepan koji se je krajem 15. st. doselio u Turopoljete da se ona ne smije poistovjeivati s velikakom obitelji Berislavia Grabarskih.21

Nezaobilazan doprinos poznavanju problematike pojave nazivlja pleme, genus igeneratio u izvornomu gradivu pruio je tek Stjepan Antoljak, precizirajui i vri-

jeme pojave tog nazivlja u sluaju ubrania. Upozorivi, naime, na domiljanje Vje-koslava Klaia da su se ubranii isprva zvali Hlivnjani ili Hlevnjani te da je tosasvim proizvoljna kombinacija bez ikakve jae podloge,22 on tek u razdoblju od1382. do 1409. prepoznaje ubranie koji se navode kao genus, a nakon toga kaoone koji se navode kao generatio.23 Na vie je mjesta u tomu istom lanku donioizvorne podatke o pojedinim ubraniima koji su posjedovali nekretnine u zadar-skoj okolici ili pak ivjeli u samom Zadru,24 a podatak o izvjesnomu Hrvoju Hrvati-niu de genere Zubranich, koji je pronaao u svescima zadarskoga javnog biljenikaTeodora de Prandina, naveo ga je i na pomisao da su braa Hrvoje i Vuk VukiiHrvatinii bili pripadnicima plemena ubrani iz Livna.25 Pogrenu je pretpostavkuiznio i Bogumil Hrabak u studiji o tradiciji pamenja srednjovjekovne Bosne uranomodernomu Dubrovniku, kad je prijepise dokumenata s kraja 14. st., koje je u

drugoj polovini 16. st. dao uiniti Toma Budislavi, potomak hie Vladislavia odplemenitog roda ubrania, proglasio falsifikatima.26 Pavao Aneli je i prije spome-nute svoje rasprave o Bosanskim ubraniima ubretiima u vie navrata najav-

20 Dane Gruber, Nelipi, knez cetinski i kninski, Zagreb 1886., str. 13 [spomenuti su sinovi Mihovilievi izLivna], 19 [Mihovilii], 26-27 [knez Juraj Mihovili iz Livna], 29 [Mihovili i Tvrtko sin Vladislavievza koje je pogreno zakljuio da je rije o Tvrtku sinovcu bana Stjepana Kotromania, odnosnosinu Vladislava brata bana Stjepana Kotromania], 30-31 [Mihovilii] i 49 [knezovi Vladislav i RatkoCiprijanii].

21 Usp. Ivan Bojnii, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Bd. 4, Abt. 13, Nrnberg 1899., str. 16, tab. 11i str. 30, tab. 23.

22 Stjepan Antoljak, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Radovi Instituta JAZU9, Zadar 1962., str. 90, bilj. 562.

23

Isto, str. 92-93.24 Isto, str. 90, 102, 104, 109 i 113.25 Usp. isto, str. 90, bilj. 563; isto, str. 106.26 Usp. Bogumil Hrabak, Tradicija o srednjovjekovnoj Bosni u Dubrovniku XV i XVI veka, u: Radovi

sa simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice III, Fikret Ibra-himpai (ur.), Zenica 1973., str. 347 i 353, bilj. 34; Hrabakovu tvrdnju da je rije o krivotvoriniuinjenoj 1569. god. u Senju i potvrenoj Tomi Budislaviu kao autentinu god. 1599. u Dubrovnikupobio je ve Mladen Ani analizirajui onaj dio Dabiine potvrdnice, koji se odnosio na darovnicuterena u blizini grada Knina iz 1389. god.; usp. Mladen Ani, Knin u razvijenom i kasnom sred-njem vijeku, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 38, Zadar 1996., str. 92-93, bilj.134.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1630


7/45

31


ljivao potrebu pisanja posebne studije o njima, jer izvori dozvoljavaju da se ovaj rodprati kroz vie stoljea,27 meutim, podrobniju je analizu vijesti dokumenata u koji-ma se pojavljuju ubranii, osobito medvedgradski kapetan Stjepan Berislavi i njegovsin Juraj, uinila tek Nada Klai. Njoj su, ipak, te analize posluile u pisanju povi-

jesne monografije o Trogiru i o Medvedgradu, medvedgradskom vlastelinstvu i nji-hovim vlasnicima.28 Slian je metodoloki pristup ubraniima imao i Josip Kolanovikoji je iskoristio saznanja steena na prouavanju gradiva javnih biljenika ibenikai Zadra 15. stoljea te je u studiji o kasnosrednjovjekovnom ibeniku naveo kako je

Juraj Galei 1443. god. kao poslanik i opunomoenik bosanskoga kralja pregovoraosa ibenskim knezom o zakupu panjaka kraj rijeke Krke.29 Jednako tako, sasvim izd-vojen podatak o jednomu Berislaviu od roda ubrania donosi u svojoj doktorskojdisertaciji Damir Karbi. Prouavajui gradivo za povijest plemenitog roda ubianaiao je u ostavtini Ivana Luia Luciusa na prijepis dokumenta iz 1337. god. ukojemu se spominje Stjepan Berislavi od Vrhrike kao jedan od jamaca HraniGradiniu, a kojega je knez Mladen III. ubi iz Klisa pustio na slobodu pod uvjetomda se kloni ikakve slube ili saveza s njegovim tadanjim neprijateljima (knezomNelipiem, njegovim neakom Konstantinom ili s Budislavom Ugriniem).30 Tomis-lavu Raukaru podatci o prvima poznatim plemenitim Hlivnjanima uz pripadnikeostalih plemenitih zajednica slue kako bi, primjerice, na to jasniji nain prikazaotemeljne procese u oblikovanju slojeva i imovinskog razdvajanja plemstva u sred-njovjekovnoj Hrvatskoj.31

U treu skupinu znanstvenih priloga koji spominju ubranie spadaju oni s po-druja arheologije i povijesti umjetnosti. Zanimanje je ne samo za taj plemeniti rodve i za sve pripadnike hie Berislavia poraslo od trenutka kad je seljak Petar Mari-

jan god. 1939. donio u Kninski muzej est pozlaenih aplika pojasne srebrne garni-ture pronaenih pod najveim sanduastim kamikom na groblju uz crkvu Sv. Spasa

27 Tako je u preliminarnom popisu bosanskih velikakih rodova naveo ubretie, Mihovilovie, Bu-banjie, Voihnie i Galeie kao ogranke starog upanskog roda Hlivnjana; usp. Pavao Aneli,Barones Regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju, sv. 11-12, Sarajevo1975.-1976., str. 37; isti, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne , Sarajevo 1982.,str. 241.

28 Nada Klai, Trogir u srednjem vijeku: Javni ivot grada i njegovih ljudi , Povijest grada Trogira 2/1, Trogir

Split 1985., str. 208, 245, 247 i 251; ista,Medvedgrad i njegovi gospodari, Ljubljana Zagreb 1987., str.167, 169, 176-179, 182-186, 193, 195-196 i 222. U monografiji o Trogiru (usp. str. 251.) poinila je istupogreku kao i Dane Gruber (usp. gore bilj. 20) zamijenivi kneza Tvrtka Vladislavia od Vrhrike sTvrtkom Kotromaniem, sinom Vladislava, kasnijim banom i kraljem bosanskim.

29 Usp. Josip Kolanovi, ibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb 1995., str. 176, bilj. 17.30 Usp. D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 108 i 269, bilj. 908-909. Taj dragocjen podatak o Berislaviima

u prvoj polovini 14. st. Karbiu je, meutim, posluio kako bi to vjernije opisao poloaj nasljed-nik Pavla I. ubia Bribirskog na sredinjim prostorima srednjovjekovne Hrvatske nakon to mu

je s in Mladen II. poraen god. 1322. kod Bliska u blizini Klisa.31 Raukar, Seljak i plemi, str. 38-39.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1631


8/45


32

na vrelu Cetine.32 Ispostavilo se da je rije o vrlo raskonom pojasu (71 sauvanaaplika op. a.) za koji je Gunjaa isprva vjerovao da je pripadao odlinoj pokojnici,33

ali se uskoro ispostavilo da je rije o, vjerojatno, vrlo uglednom predstavniku lokal-nog plemstva ukopanom u suhozidnu raku ispod najmonumentalnijega nadgrob-nog spomenika kraj Svetog Spasa. Postavilo se, jasno, pitanje tko bi mogao biti vlas-nikom tog pojasa, ali i zlatnog prstena sa esterokutnom kazetom u kojoj je uloenoahatno oko.34 Upravo je Gunjaa pretpostavio da se grobni nalazi i prilozi ispod glo-maznih kamika (budui da takva nadgrobna obiljeja kao i onog krasnog gotikogpojasa ne mogu pripadati neimunima) imaju pripisati zapravo uglednom roduBerislavia i ubretia.35 Kako je pretpostavka bila sasvim logina, nitko ju do danasnije niti pokuao osporiti, ve se panja strunjaka okrenula samomu pojasu ne bi liga se uspjelo barem priblino datirati i smjestiti u kulturno umjetniki ambijent ukojemu je mogao biti izraen.36 Na kraju se viedesetljetnih istraivanja povjesniaraumjetnosti zakljuilo da jedinu sigurnu dataciju tog zlatarskog proizvoda visokihstilskih odlika gotikih europskih uzora prua smo mjesto pronalaska pojasa. Grobvlasnika pojasne garniture i zlatnog prstena nalazi se, kako upozorava Nikola Jaki,na granici dvaju polja jedinstvenoga kasnogotikog sloja od kojih je u odnosu nacrkvu Sv. Spasa juni raniji od sjevernog, pa se po svemu ini da je nastao u vremenu

bliskom razdjelnici 14. i 15. stoljea.37 Druga je polovina 14. st., dakle, vremenskiokvir unutar kojega valja traiti jednoga od uglednika plemenitog roda ubrania,stanovnika srednjovjekovnoga grada Vrhrike, vlasnika pojasa i prstena. Ipak, temelj-

32 Stipe se Gunjaa potom smjesta uputio na mjesto nalaza, gdje je doznao da je bogati seljak uroPreoanin unajmio prezimenjaka Stevana da mu pripremi grobnicu podno tog kamika pri emu jepronaen velik broj aplika od kojih je est spomenutih dospjelo u ruke djece koja su ih kriomodnijela i predala Petru Marijanu. Gunjai je tada uspjelo otkupiti jo devet, po selu podijeljenih,aplika, a tek nakon Drugoga svjetskog rata i ostalih 56 komada, koje je uro Preoanin za ivotanamjeravao pokloniti knezu Pavlu Karaoreviu; usp. Stjepan Gunjaa, Muzej hrvatskih starinaod osloboenja do danas, Starohrvatska prosvjeta [dalje: SHP], ser. III, Zagreb 1952., str. 227-228; isti,Historijsko-arheoloka etnja dolinom gornje Cetine, u:Arheoloka i historijska batina Cetinske kra-jine, Zbornik Cetinske krajine, Milivoj atipovi (ur.), knj. 2, Sinj 1981., str. 141.

33 Gunjaa, Muzej hrvatskih starina, str. 229.34 Usp. Maja Petrinec, Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici: Katalog, SHP,

ser. III, 23, Split 1996., str. 104-106.35 Gunjaa, Historijsko-arheoloka etnja, str. 147.

36 Usp. Cvito Fiskovi, Francuski gotiki i renesansni majstori u Dalmaciji,Mogunosti, god. XIV, br. 1-2, Split 1967., str. 152; Nikola Jaki, Nakit 14. stoljea u Hrvatskoj i Bosni, Radovi Filozofskog fakulteta,god. 10, br. 23, Zadar 1984., str. 336; Marian Wenzel, A Bosnian Kingdom Metalworking Tradition,Peristil, god. XXV-XXVI, sv. 27-28, Zagreb 1985., str. 6-8. Vidi takoer: Nada Klai Ivo Petricioli,Zadar u srednjem vijeku do 1409., u: Prolost Zadra, Dinko Foreti (ur.), knj. 2, Zadar 1976., str. 535-536;Magdalena Dragievi, Gotiki pojas iz groba nekropole Sv. Spas na Vrelu Cetine, Ethnologica Dal-matica, vol. 1, Split 1992., str. 67-76; Mladen Ani, Pojasevi i druge dragocijenosti u kasnosrednjo-vjekovnim obiteljskim riznicama, SHP, ser. III, 22, Split 1995., str. 151-160.

37 Usp. Nikola Jaki, Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici, SHP, ser. III, 23,Split 1996., str. 164.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1632


9/45

33


nim se prirunikom za poznavanje arheoloke srednjovjekovne batine cetinskogakraja, pa tako i vrlike okolice u kojoj su ubranii bili gotovo jedinim posjednicima,moe smatrati i jest ostvarenje Ante Miloevia.38

Povjesniari koji su u sintezama medievalne povijesti Hrvatske i Bosne spome-nuli ubranie Vrhrike odnosno Hlivanjske jesu Vjekoslav Klai, Marko Perojevi iNada Klai.39 Jedno je od prvih kapitalnih ostvarenja u historiografskom opusu Vje-koslava Klaia i sinteza srednjovjekovne povijesti Bosne. U tom je djelu Klai na viemjesta kronoloki, poevi s padom bana Mladena II. ubia, navodio postignuapojedinih lanova plemenitog roda ubrania. Istaknuo je ulogu hlivanjskog vojvodeMihovilia tijekom obrauna 1324. god. izmeu Nelipia i Jurja ubia; istaknuo je iulogu Jurja sina vojvode Mihovilia i Tvrtka sina kneza Vladislavia tijekom vojneintervencije kralja Karla I. Anuvinca 1326. god. protiv Nelipia.40 Jasno, spomenuo

je i darovnice za Hlivno i Vrhriku Hrvoju Vukiu Hrvatiniu kraljeva Stjepana Os-toje i Ladislava Napuljskog, ali i Grgura Galeia, Pavla ubretia i Jurja ubrania,uglednike na dvorovima i u pratnji kraljeva Stjepana Ostoje i Stjepana Tomaevia,te kraljice Katarine.41 U svojoj pak sintezi o povijesti Hrvata Vjekoslav Klai je isko-ristio rezultate vlastitih, ali i istraivanja Ivana Kukuljevia Sakcinskog,42 MatijeMesia,43 Emilija Laszowskoga44 i Ivana Bojniia45 o djelovanju istaknutijih lanovahie Berislavia plemenitog roda ubrania. Za tu prigodu nije pruio nita novogadoli kratke napomene kojom je istaknuo vjernu Stjepanovu slubu hercegu IvanuKorvinu i njegovoj supruzi Beatrici Frankapan, zahvaljujui kojoj su potonji uspjeli

sauvati u posjedu medvedgradsko vlastelinstvo s utvrdama.46 Tijekom Drugoga svjet-skog rata nastala je sinteza srednjovjekovne povijesti Bosne u kojoj je Marko Pero-jevi obradio poglavlja politike dogaajnice od doba vladanja Boria bana do smrti

38 Ante Miloevi, Arheoloka topografija Cetine, Katalozi i monografije 3, Split 1998.39 Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, repr. iz 1882., Sarajevo 1990.; prilozi Marka

Perojevia u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., repr. izd. iz 1942.,Sarajevo 1991.; Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna: politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove kru-nidbe (1377. g.), Zagreb 1989.

40 V. Klai, Poviest Bosne, str. 110 i 113.41 Isto, str. 215, 231-232, 240, 325 i 340.42 Ivan Kukuljevi Sakcinski, Dogadjaji Medvedgrada,APJ 3, Zagreb 1854., str. 48-51, 105-106 i 108-

109. Isto je ponovio, dodue s neto vie podataka, i u: isti, Beatrica Frankapan i njezin rod, pretiskanoiz Vienca, Zagreb 1885., str. 18, 20-22, 26, 51 i 58. Nove podatke o lanovima obitelji BerislaviaVrhrikih i Malomlakih pruio je i u: isti, Knjievnici u Hrvatah s ove strane Velebita u prvojpolovini XVII. vieka,APJ9, Zagreb 1868., str. 160.

43 Mesi, Pleme Berislavia, str. 73-75.44 Emilij Laszowski, Povijest plem. opine Turopolja neko Zagrebako polje zvane , sv. 2, Zagreb 1911., str.

33-34, 226, 247 i 399-400.45 Bojnii, Der Adel, str. 16, tab. 11.46 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, knj. 4, Zagreb 1981., str.

238.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1633


10/45


34

kralja Stjepana Tomaevia i pada Bosne u osmanlijske ruke. I Perojevi je poputKlaia na vie mjesta kronolokim slijedom zapoeo spominjati pojedine ubranienakon sloma moi knezova Bribirskih ubia,47 a na istovjetan je nain postupila iNada Klai u svojoj sintezi.48 Zanimljivo je da nitko od navedenih nigdje niti biljekomnije pojasnio da je rije o lanovima hrvatskoga plemikog roda ubrania.

Sva postignua izuavanja prolosti plemenitog roda ubrania hrvatske povi-jesne, heraldike, genealoke, arheoloke i znanosti povijesti umjetnosti upuuju na

zakljuak da su pripadnici tog roda i nakon poticajnog rada Vjekoslava Klaia, ipak,na marginama zanimanja domaih istraivaa. Takvima bi vjerojatno i ostali da senije pokazao interes za sudbinu raseljenog plemstva s prostora srednjovjekovne Hr-vatske, a time i za podrijetlo Berislavia od plemenitog roda ubrania, te za sred-njovjekovnu prolost Hlivanjske upanije.49

Nazivlje koje odreuje plemeniti rod ubrania

Vrela 14. i 15. st. donose dva osnovna latinska termina koja su najee rabljenaprilikom spominjanja kojega od ubrania:genus igeneratio, oba istoga znaenja.50

47 Marko Perojevi, Ban Stjepan II. Kotromani, u: Povijest Bosne i Hercegovine, str. 254 [spomenutknez i vojvoda Juraj Mihovili], 256 [vojvoda Juraj Mihovili i Tvrtko sin kneza Vladislavia ] i 260[veliki vojvoda Vladislav Galei]; isti, Kralj Stjepan Tvrtko I., u: isto, str. 317 [Vukac Vladislavi];isti, Stjepan Ostoja po drugi put kralj, u: isto, str. 432 [knez Grgur Galei]; isti, Stjepan Toma

Ostoji, u: isto, str. 514 [knezovi Stjepan i Tvrtko Vladislavii]; isti, Stjepan Tomaevi, u: isto, str.559 [vojvoda Pavao ubreti z bratijom], 565 [Radoje Bubani], 588 [Juraj ubrani Nikolin] i 590[Juraj ubrani].

48 N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 210 [spomenuti sinovi Mihovilievi iz Hlijevna], 213 [BubanjaVojhni i Mihovilii iz Hlijevna] i 231 [veliki vojvoda Vladislav Galei].

49 V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 13-24; Ani, Livno, str. 16-20 i 23-28; Jurko-vi, Raseljena plemika obitelj, Dio 1.; isto, (Dio drugi Nasljednici Stjepana Berislavia tijekom 16.st.), Zbornik OPZ HAZU, vol. 21, Zagreb 2003., str. 119-180.; isti, The Fate of the Croatian Noble Familiesin the Face of Ottoman Advance, neobjavljena doktorska disertacija, Medieval Department of CentralEuropean University, Budimpeta 2004., str. 62-79; Maek Jurkovi, Rodoslov Berislavia, str. 285-341.

50 Kronolokim redom: god. 1366. de genere Ciprianorum (usp. ime Ljubi (prir.), Listine o odnoajihizmedju junoga Slavenstva i Mletake Republike, vol. 5 [dalje: Listine 5], Monumenta spectantia histo-riam Slavorum meridionalium [dalje: MSHSM] 5, Zagreb 1875., dok. 98, str. 336; V. Klai, Hrvatska

plemena, str. 78; isti, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17); god.1385. de genere Subrian-ich (usp. Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: AHAZU], Zbirka kodeksa, Iadren-sis capituli protocollum saec. XIV [dalje: I.d.38], fol. 12.); god. 1395. de genere Cubrianorum (usp. Vj.Klai, Hrvatska plemena..., str. 78; Ferdo ii, Ljetopis Pavla Pavlovia patricija zadarskoga, Vjest-nik Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva, sv. 6, Zagreb 1904., str. 20; Antoljak, Izumiranje, str. 75 i 98);god. 1402. de genere Ciprianich (usp. Kaptolski arhiv u Splitu [dalje: KAS], sv. 64, fol. 111-111; Ani,Livno, str. 17-18); god. 1406. de genere Ciubranich (usp. Franjo Raki (prir.), Izvadci iz kralj. osred-njega arkiva u Napulju za jugoslovjensku poviest,APJ7, Zagreb 1863., dok. 53, str. 58-59; V. Klai,Hrvatska plemena, str. 78; isti, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 18); god. 1416. degeneracionum Cubranich (usp. Dravni arhiv u Zadru [dalje: DAZD], Arhiv ibenika [dalje: A], kut.3, 3 II b.; Antoljak, Izumiranje, str. 90, bilj. 561); god. 1420. de genere Zubranich (usp. DAZD, Spisi

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1634


11/45

35


Njima je srednjovjekovna hrvatska istovrijednica bila pleme.51 S jedinim izuzetkomiz prijanjih vremena, tonije iz 1194. god.,52 ostalo se nazivlje (tribus, stirps, proge-nies,familia, casata ili caxata, linea,funis, parentela) u dokumentima koji spominju u-

branie ne pojavljuje kao to je sluaj s, primjerice, tekstovima u kojima se navodidvanaest plemena Kraljevine Hrvatske ili s ispravama u kojima se pojavljuju ubii,Mogorovii, Virevii, Drauljani i ostali plemeniti rodovi onodobne Hrvatske.53 Vano

je, meutim, primijetiti da se oba koritena termina (genus igeneratio) meu ubranii-ma poinju ee isticati tek od polovine 14. st., 54 a da su se pripadnici tog roda uranijem razdoblju postojanja biljeili s kraja 12. st. kao Hlivnjani 55 ili s poetka 14.st. kao oni od Hlivna,56 dok su na samom poetku spominjanja novog imena rodapojedinci zapisivani s pridjevkom koji svojim mjestom neposredno iza osobnog ime-na i svojim oblikom samo slii na obiteljsko ime, dakle, prezime Ciprijani,57 odnosno

zadarskih biljenika [dalje: SZB], Theodorus de Prandino [dalje: TdP], b. I, fasc. III, 35a; Antoljak,Izumiranje, str. 90, bilj. 563 i str. 106); god. 1435. de genere Ciprianorum (usp. Ivan Kukuljevi Sakcin-ski (prir.), Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae , vol. 1, Zagrabiae 1862., str. 198-199; V. Klai,Hrvatska plemena, str. 78-79); god. 1498. de genere Subranycz, usp. Emilius Laszowski (prir.),Monu-menta historica nob. communitatis Turopolje olim Campus Zagrabiensis dictae. Diplomata: 14671526. ,vol. 2 [dalje: MHT 2], Zagreb 1905., dok. 128, str. 179.

51 Svi su ti termini etimoloki vezani uz rijegenerare i plod, te u osnovi oznaavaju stvaranje i raanjepotomstva; usp. D. Karbi, Hrvatski plemiki rod, str. 80.

52 Rije je o dvojici pripadnika plemenitog roda Hlivnjana, koji se pojavljuju kao svjedoci u ispravi

samostana sv. Krevana za posjed u Kamenjanima: ... Vratco et Ureneiz Chleuliani nationem...; usp.Tadija Smiiklas (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatiki zbornikkraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. II [dalje: CD II], Zagreb 1904., dok. 252, str. 267-268.

53 Usp. Mandi, Bratstvo, str. 228; Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, str. 203; D. Karbi, Hrvatski ple-miki rod, str. 81.

54 Usp. gore bilj. 50.55 Kronolokim redom: god. 1182. Gradiskauum Miroseuich Chleuinianin (usp. CD II, dok. 178, str. 179-

181; Raukar, Seljak i plemi, str. 38); god. 1194. Vratco et Ureneiz Chleuliani (usp. CD II, dok. 252, str.267-268; Vj. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije..., str. 24; Raukar, Seljak i plemi, str. 38-39); god. 1207. Tattaro Chleunianino; usp. Tadija Smiiklas (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae,Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. III [dalje:CD III], Zagreb 1905., dok. 59, str. 66-67; Raukar, Seljak i plemi, str. 39.

56 Kronolokim slijedom: god. 1320. sinove Mihovilovieve iz Livna (usp. Gruber, Nelipi, str. 13); god.1322. comite Bubangna Woyhnig de Hlivna (usp. Tadija Smiiklas (prir.), Codex diplomaticus regni Croati-ae, Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. IX [dalje:CD IX], Zagreb 1911., dok. 42, str. 53; V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17; N.Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 212-213) ifilii Mihovilich de Clivuna (usp. Gruber, Nelipi, str. 19-21; V.Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17); god. 1356. Gregorius filius Gales de Hleuna;usp. Tadija Smiiklas (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatikizbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. XII [dalje: CD XII], Zagreb 1914., dok. 281, str.376; V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17; N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, str.282; Ani, Livno, str. 18.

57 Kronoloki poredano: god. 1342. comitibus Ivadisclavo et Ratcho Ciprianich (usp. ime Ljubi (prir.),Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake republike, vol. II, MSHSM 2, Zagreb 1870.,dok. 250, str. 154; Gruber, Nelipi, str. 49; D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 116); god. 1355. Novcho

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1735


12/45


36

pri samom kraju tog istog stoljea u sluaju jednoga od vrlo utjecajnih lanova roda spridjevkom od Ciprijania.58 S obzirom na uporabu samog nazivlja, ubranii nisu

bili izuzetkom u usporedbi s ostalim onodobnim plemenitim rodovima Hrvatske,Slavonije i Ugarske.59 Primjetno je, ipak, da su u usporedbi sa ubiima oba spomen-uta termina (genus igeneratio) ubranii prvi put poeli rabiti pedesetak godina kas-nije, premda, kao i sami ubii, nakon 1360. god. vrlo redovito i bez veih odstupa-nja.60

U ispravi se nainjenoj pred kanonicima Splitskoga kaptola spominje god. 1366. ijedna hia (domus) plemenitog roda ubrania. Tom je prilikom plemeniti mu

Vlatko, sin pokojnog Ratka Matijevia od Vrhrike od plemenitog roda ubrania odHlevna61 posinio svojega roaka, plemenitoga i odlinog viteza gospodina JurjaRatkovia iz hie Mihovilia od istoga plemenitog roda ubrania,62 prepisujui musva svoja dobra koja posjeduje.63 Vjekoslavu je Klaiu, uz tu, posluila i darovnicakralja Stjepana Ostoje vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu iz god. 1400. kao dokaz opostojanju hia meu plemenitim Hlivanjscima. Pokuao ih je sve i navesti, 64 paim je uz u adopcijskoj listini spomenutog Matijevia pribrojio i Ratkovie, premda jeu toj ispravi jasno istaknuto da je Juraj Ratkovi ustvari lan hie Mihovilia (de domo

Michaelis),65 te bi se stoga navodna hia Ratkovia morala brisati iz tog popisa.66 Kako

Ciprianich; usp. ime Ljubi (prir.), Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake republike,vol. III, MSHSM 3, Zagreb 1872., dok. 408, str. 271; N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 279 i 281.

58 Kronolokim redom: god. 1397. Vulchus Vladislauich de Ciprianich (usp. Tadija Smiiklas Duje Rendi-

Mioevi Jakov Stipii Miljen amalovi (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae etSlavoniae - Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. XVIII [dalje CD XVIII],Zagreb 1990., dok. 150, str. 225-226); Vulchus Vlasdilouigh de Cyprianigh (usp. isto, dok. 151, str. 226);god. 1399. supplicationem nobilis viri comitis Volchi Vladislavich de Ciprianich; usp. isto, dok. 343, str.491-492.

59 Usp. D. Karbi, Hrvatski plemiki rod, str. 80-84; Erik Fgedi, The Elefnthy, The Hungarian Noble-man and His Kindred, Budimpeta 1998., str. 4-6; Raukar, Seljak i plemi, str. 36-50; M. Karbi, RodBoria bana, str. 79-196.

60 Od tog su vremena u sluaju ubia terminigenus i generatio upotrijebljeni vie od stotinu puta;usp. D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 180, bilj. 626. Usp. takoer: Antoljak, Izumiranje, str. 92-93.

61 ... nobilis vir Vlatichus natus quondam Ratici Mathievich de Werhreka de genere Ciprianorum de Cleuna...62 ... nobilem et egregium militem dominum Georgium Ratchovich de domo Michaelis ortum, ex eodem genere

Ciprianorum...63 Usp. Listine 5, dok. 98, str. 336 (regesta dokumenta vidi u: V. Klai, Hrvatska plemena, str. 78; isti,

Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17). Tu su adopciju dvadesetak godina kasnije predkanonicima istog kaptola potvrdila i Vlatkova braa Juraj i Grgur; usp. Tadija Smiiklas StjepanGunjaa Jakov Stipii (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatikizbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. XVII [dalje: CD XVII], Zagreb 1981., dok. 155,str. 208-210 [Split, 24. VI. 1389.].

64 Nije posve jasno zato je meu kue i porodice plemenitih ubrania spomenute po reenojispravi od god. 1400 ubrojio i Miliie, koji se po prvi put javljaju u poznatim nam izvorima tek1504. godine; usp. V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 19 i 24.

65 Vjekoslav Klai koristi oblikMihovilovi, a tako i mnogi povjesniari do najnovijih vremena (usp.Gruber, Nelipi, str. 13, 26-27 i 29-31; Ferdo ii, Pad Mladena ubia, bana hrvatskoga i bosansko-

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1736


13/45

37


bilo, tim bi se hlivanjskim hiama svakako trebali pridodati, tijekom 14. st. spominja-ni i vrlo moni, knezovi Vladislavii i Berislavii, pa bi u svemu na samoj razdjelnici14. i 15. st. Hlivanjsci, odnosno ubranii, brojili petnaest hia. 67 Tono taj broj is-tiu i plemeniti Hlivnjaci kralju Stjepanu Ostoji kad kau da su njihovi predci priseg-nuli pred onom dvadeset i etvoricom (rotnika kralja Ludovika I. Anuvinskog op.a.), nakon ega, eto, po smrti tih predaka sami Hlivanjsci, potomci njihovi, na brojunazoni dva puta po dvanaestorica od petnaest (ot .d.-u na desete plemenu), oito, hiaplemenitog roda, kao prisjednici utvruju toan opseg posjedovnih estica kojimakralj raspolae prilikom darivanja vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia.68

Ta ista darovnica na posredan nain pripovijeda i o veoj jedinici plemenitogroda ubrania od one koja je u adopcijskoj listini navedena kao hia (domus). Doku-menti pisani hrvatskim jezikom (glagoljicom), naime, spominju u 15. st. kolna ili koln-

ga. Istorika studija, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, sv. 14, Sarajevo 1902., str. 357-359; Aneli, Barones Regni i dravno vijee; str. 37; isti, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji, str.241; N. Klai, Trogir u srednjem vijeku, str. 233; ista, Srednjovjekovna Bosna, str. 210; Daja, Politika icrkveno-politika pripadnost livanjskog kraja, str. 136; Mladen Ani, Putanja klatna. Ugarsko-hr-vatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Zadar Mostar 1997., str. 133; isti, Livno, str. 17; D. Karbi,The ubii of Bribir, str. 86, 92 i 109; isti, ubii do gubitka nasljedne banske asti (1322.), Zbornik OPZHAZU, vol. 22, Zagreb 2004., str. 23). No, u izvorima su ei obliciMihoviliiMihoveli; god. 1322. ...filii Michovilich de Clivuna... (usp. V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17; MihaMadijev de Barbazanis, Historija, prev. Vladimir Rismondo, u: Legende i kronike, Vedran Gligo Hrvoje Morovi (ur.), Split 1977., str. 173 i 377), god. 1324. ... Georgius Michovilich voyvoda... (usp. V.

Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17; Miha Madijev de Barbazanis, Historija, str.179-180 i 383-384), god. 1325. Littere misse Neliptio voivoda et Georgio Micovelich... (usp. ime Ljubi(prir.), Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake republike, vol. I, MSHSM 1, Zagreb1868., dok. 254, str. 168 i 173), god. 1326. ... comes Georgius Michovelich... (usp. na ist. mj.), te se stogau ovoj raspravi i rabi oblikMihovili.

66 Usp. V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 24.67 U ispravi kralja Stjepana Ostoje spomenuta su redom ova obiteljska imena plemenitih Hlivanj-

saca: Rajii (od Bistrice), Galupi (od Vrda), Klaii (iz Dobrog), Mratinovii (iz Mia), Suii (izOrgua),Jarii (iz Grebaca), Voihnii (od Bistrice), Galeii (od Bistrice), Bubanii (od Bistrice), Rupari-i (od Bistrice) i Dobrnovii (od Bistrice). Meu ta se imena moraju uvrstiti i ona plemenitih hia,koja se pojavljuju do 1400. god., a ta su:Mihovilii (od Hlivna), Matijevii (od Vrhrike), Vladislavii(od Vrhrike) i Berislavii (od Vrhrike).

68 ... gospodine prsegli su nai prvi prd onimi dvadeseti i etirimi; kon togaj po smrti njih, mi dica njih, dvakratnas dvanadesete ot dunadesete plemenu osidnici hlivanjsci... (usp. V. Klai, Graa za topografiju Hlivanj-

ske upanije, str. 18). Dio reenice dvakrat nas dvanadesete ot dunadesete plemenu osidnici hlivanjsci sena razliite naine transkribiralo i transliteriralo, a time i tumailo, osobito brojana vrijednost du-nadesete (usp. Kukuljevi, Izvadci listinah, str. 18; Mikloi (prir.),Monumenta Serbica, dok. 237, str.247-249; Novakovi, Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje, str. 51; Ani, Livno, str. 24). Kako jerije o drugoj desetici jedne stotine, slovni znakovi prije te desetice (nadesete) u glagoljici i bosanicimoraju imati brojanu vrijednost jedinica, te je posve jasno kako je rije o znaku d, koji ima broj-anu vrijednost petice, to znai da je u tekstu navedena brojka petnaest. Naime, Novakovi jeitanja odunadesete Ivana Kukuljevia Sakcinskog i o-d-u na desete Franca Mikloia uvidom u doku-ment razrijeio kao ot .d.-u na desete (usp. Novakovi, Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje,str. 49), to bi pak u latininoj transliteraciji trebalo izgledati ot 5-u na desete sa znaenjem od pet-naest.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1737


14/45


38

ine kao ue sastavne jedinice plemenitih rodova diljem upanija Kraljevstva.69 Prem-da nije izrijekom spomenuta, u darovnici se kralja Ostoje moe meu Hlivanjsci-ma nazrijeti upravo jedna takva kolnina. Prisjednici su, naime, kraljevom povje-renstvu objasnili da kralj nema itav vlasniki udio nad osam sela koja pripadajugradu Bistrici, jer su treinski udio nad tim selima imali Vojhnii. Upozorili su ipakda trenutano ivui Vojhnii u tim selima imaju zapravo vlasnika prava samo nadtreinom treinskog udjela u tih osam sela, jer su preostale dvije treine treinskogudjela od odumrtna Galein i Bubanin prela u kraljeve ruke.70 I zaista, Galeii suu rujnu 1356. s kraljem Ludovikom I. obavili zamjenu na nain da su za Bistricu uHlivnu dobili avu u Pounju,71 a Bubanjii vjerojatno na slian nain posjed Doljan,takoer u Pounju, gdje se i spominju god. 1425. kao oni koji ne pripadaju plemeni-tom rodu Nebljuha.72 Vano je, dakle, ustvrditi da su potomci nepoznatog nam Voj-hne, koji je u 13. st. bio vlasnikom treinskog udjela u selima grada Bistrice, razdijelilive u prvoj polovini 14. st. taj udio na tri jednaka dijela. Nakon podjele se Vojhnii(kolnina?) u drugoj polovini tog stoljea spominju kao lanovi razliitih proirenihobiteljskih zajednica (hia) Vojhnia, Galeia i Bubanjia. U skladu s tim svaka jehia imala podjednak (treinski) udio u treini od osam sela grada Bistrice pa se zatoza lanove hie Vojhnia i kae da im u Bistrci pripada od tretine tretina; u Zagorahtolikoje od tretine tretina; u Turah tolikoje...

Osim tog vrlo specifinog i rijetko spominjanog nazivlja za nie jedinice, podjelese unutar plemenitog roda ubrania najlake uoavaju iitavanjima imena, koja

danas zvue kao prezimena, njihovih obiteljskih zajednica. Oblici su takvih imenauglavnom patronimiki i manjim dijelom nadimaki, a u isprave su se poeli redovi-tije biljeiti takoer poevi od prve polovine 14. st., kad se uz osobno ime kojega odHlivnjana pojavljivalo i obiteljsko ime s doetkom na -i.73 Takvi su patronimici

69 Prikaz rasporeda sastavnih jedinica plemenitih rodova po vanosti vidi u: D. Karbi, Hrvatski ple-miki rod, str. 82; Mogorovi, Dvanaest plemenitih rodova, str. 35-42.

70 ... voljan je drati (kralj Stjepan Ostoja op. a.), voljan je odati, iznami u osmi(h) selih, v ime Voihniatretjenika, i od onene jest rota dva dila od odumrtna Galein i Bubanin, komu je ti da, i to su ona sela, u kihvsim Voihniem dil od tretine tretina... (usp. Novakovi, Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje,str. 52; V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 18). Aneli je upozorio da izriaj ododumrtna Galein i Bubanin ne mora nuno znaiti izumre obitelji ili hie po mukoj liniji, ve je posvemu sudei rije o devoluciji, dakle, o zamjeni dobara kojom se hrvatsko-ugarski kralj Ludovik

domogao udjela Galeia i Bubania u gradu Bistrici: usp. Aneli, Povelja kralja Dabie, str. 142.71 Nobilis vir Gregorius filius Gales de Hleuna castrum suum Byztriche in Hleuna regi Ludovico cessit, et proeo a rege terram regalem Chaua vocatam in regno Sclavonie in cambium accepit... (CD XII, dok. 281, str.376). Usp. takoer: Radoslav Lopai, Biha i Bihaka krajina, Zagreb 1890., str. 119 i 189-190; V. Klai,Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 17; N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 282; Ani,Livno, str. 18.

72 Usp. AHAZU, D-III-56.73 Praksa je takvog upisivanja patronimika bila vrlo stara i u ubrania te je zabiljeena ve 1182.

god., kad je knez i vojvoda primorske vojske Mavro dosudio Stani Lapaninu selo Kokiane tenaredio uvod u taj posjed. Meu trinaest je svjedoka tog uvoda u posjed bilo i osam Kaia, tri

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1738


15/45

39


uskoro postali i imenima niih jedinica plemenitog roda ubrania (kolnina i hia),jednostavno zato to su se unuci i praunuci poeli koristiti osobnim imenima svojih

djedova, odnosno pradjedova, kao svojim prezimenima. No, takva se praksa meuubraniima nije ukorijenila preko noi. Trebalo je gotovo stoljee da postane obia-

jem s odreenim pravilima u isticanjima takvih prezimena. Kao primjer mijeanjastaroga i novog sustava u primjeni patronimika moe posluiti sluaj Matijina sinaRatka Matijevia i njegovih unuka Vlatka, Jurja i Grgura. Vlatko se u prije spomenu-toj adopcijskoj listini napisanoj i ovjerovljenoj od strane kanonika Splitskoga kaptolapredstavio 1366. god. kao sin pokojnog Ratka Matijevia,74 dok su se njegova braa

Juraj i Grgur pred kanonicima istoga kaptola, potvrujui taj dokument o adopciji,izjasnili god. 1389. kao Ratkovii, dakle, sinovi pokojnog Ratka Matijevia.75 Da sluaj

bude jo zamreniji, posvojeni je sin njihova brata Vlatka bio Juraj Ratkovi, dakle sinRatkov, ali iz hie Mihovilia (de domo Michaelis),76 za kojega je splitskim kanonicimasm Vlatko prilikom posinjenja naglasio da mu je roak (consaguineus). No, ve jeunuk Ratka Matijevia odustao od oeva patronimika pa je kao svoj odabrao up-ravo djedov (Matijevi), te se stoga god. 1425. prilikom razvoda posjeda meu za-vaenim stranama, kao jedan od dvanaestorice plemenitih susjeda i svjedoka, pov-

jerenicima Kninskoga kaptola i predstavio kao Hrvatin Matijevi od Vrhrike.77 Pos-tupci su pojedinih ubrania u procesu usvajanja ustaljenog imena obitelji, pa i hia,

bili oito tijekom 14. st. jo uvijek neujednaeni78 i vjerojatno su, kao i meu ubii-ma, ovisili o vie imbenika poput drutvenog poloaja, politikog ugleda i imovin-

ske moi nositelja patronimskog eponima (u ovom sluaju Ratkova oca kneza Matijeod Vrhrike s poetka 14. st.), potom o broju njegovih direktnih potomaka itd.79 Odree-ni je stupanj stalnosti takvih imena, po svemu sudei, postignut na samomu prijela-zu iz 14. u 15. stoljee pa i nije udno to se meu Hlivanjscima u donacijskoj listini

bosanskoga kralja Stjepana Ostoje mogu prepoznati imena hia, pa ak i jedne nji-hove kolnine.

Temeljem ovog pregleda kronologije usvajanja nazivlja pojedinih razina srodst-va meu ubraniima moe se zakljuiti da je njihov plemeniti rod bio sloenom

jedinicom niih sastavnica, koje su bile njezinim kohezivnim i aktivnim dijelovima, a

Praskvia i dva Crnoseka, a pristav je bio Gradislav Miroevi Hlivnjanin (... nostrum pristaldumGradislauum Miroseuich Chleuinianin...); CD II, dok. 178, str. 179-181.

74 Usp. gore bilj. 61.75 CD XVII, dok. 155, str. 208-210.76 Usp. gore bilj. 62.77 ... ubi in facie eorundam predictos duodecim nobilis vicinios et conmetaneos videlicet; Mislenium filium

Radissini de dicta Priluka cum suis predictis conmeatoribus vicinis et conuicinis signanter Heruatino Ma-thieuich de Werhrhika...; AHAZU, B-XV-24-I-1, 340-343.

78 Ta tvrdnja vrijedi za sve hie plemenitih ubrania o kojima postoje iole detaljniji podatci, dakle,uz Matijevie i za Mihovilie, Vladislavie i Vojhnie.

79 Usp. D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 181-182.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1739


16/45


40

ne posve odijeljenim subjektima. Takvo objanjenje potvruje i injenica da su ime-na obitelji, petnaestak hia i jedne uoene kolnine ubrania redovito zapisivanauz ime plemenitog roda i uz pridjevak od Hlivna (de Hlevna) ili od Vrhrike (deVerhreka), dvaju sredita upravnih teritorijalnih jedinica Kraljevine Hrvatske u koji-ma su i iz kojih su ubranii djelovali. To je nazivlje na prijelazu iz 14. u 15. st. ko-nano ujednaeno, pa su se u latinskim dokumentima za plemeniti rod pojavljivalekao istoznanicegenus igeneratio, a u hrvatskim ispravama istovjetan termin pleme.Svi navedeni pokazatelji razvojnog procesa usvajanja ujednaenog nazivlja za proi-renu krvnu zajednicu sastavljenu od vie narataja roaka podijeljenih u pobonegrane upuuju na zakljuak da je meu pripadnicima plemenitog roda ubraniataj proces dovren u istom razdoblju u kojemu su i ostali hrvatski plemeniti rodoviujednaili vlastito nazivlje.

Podrijetlo plemenitog roda ubrania

Hrvatska je historiografija iznjedrila dvije posve suprotstavljene hipoteze o po-drijetlu te time i o drutvenom poloaju kao i o ulozi ubrania u srednjovjekovnojHlivanjskoj upaniji i distriktu Vrhrika Kninske upanije. Vjekoslav se Klai, obja-njavajui korijene ubrania, drao svoje hipoteze o postanku hrvatskih plemena,koje je prepoznao u razdoblju doseobe Hrvata osvajaa organiziranih u sedam iliosam plemena spomenutih u djelu splitskog arhiakona Tome. U Klaievoj su hipotezi,

dakle, sva kasnija plemena svoj postanak izvodila iz tih plemena, kojima su potradiciji zapisanoj u djelu cara Konstantina VII. Porfirogeneta bili na elu petoricabrae i dvije sestre.80 Pleme Hlivnjana, dodue, nije bilo dionikom ustanove dva-

naest hrvatskih plemena, ali je po Klaiu bez ikakve sumnje ulazilo u red nedvoj-benih plemena,81 koje je u hlivanjski kraj donijelo sa sobom tradicije o kneginji ili

kraljici Bugi82 jer se, po svemu sudei, odijelilo od plemena Buani, kojemu jematinim prostorom bila istoimena upanija u likom dijelu Hrvatske. Za tu je pret-postavku naao uporita u livanjskoj topografiji imenima Bukog blata i Buanin-grada.83

U novije je vrijeme iroj itateljskoj publici i znanstvenoj javnosti ponuena ne-to drugaija hipoteza o podrijetlu ratnike skupine Hlevnjana. Za Mladena su Aniati Hlevnjani u eri izgradnje sredinjega tvrdog grada i uspostave upanove vlasti

morali biti oformljeni u kontrolirane organizacije vojne slube kako bi stekli pravona podjelu zemljinih posjeda, a to jest proces koji se ve zbivao na teritoriju itave

80 Usp. Vj. Klai, Hrvatska plemena, 14-15; isti, Povijest Hrvata 1, str. 47-48.81 Isti, Hrvatska plemena, str. 77.82 Jednoj od dvije spomenute sestre i petorice brae pod ijim su se vodstvom Hrvati doselili u pro-

vinciju Dalmaciju na poziv bizantskog cara Heraklija poetkom 7. stoljea.83 V. Klai, Graa za topografiju Hlivanjske upanije, str. 24.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1740


17/45

41


ranosrednjovjekovne Hrvatske Kneevine. Pitanje komu su sluili ti ratnici kao posad-nici utvrenih gradova, dakle kao gradokemti (iobagiones castri), autor ostavlja ot-vorenim ali upozorava da se iz darovnice bosanskoga kralja Ostoje od 8. prosinca1400. moe zakljuiti kako su se ve do tada u tolikoj mjeri razvili da su bili orga-nizirani u ak deset rodova.84 Zakljuuje stoga da je teko povjerovati kako jo izranosrednjovjekovlja datira i organizacija 10 rodova profesionalnih vojnika i ze-mljinih posjednika kakvu zatjeemo 1400. godine,85 da bi na koncu ubranie/Ci-prijanie, ipak, pribrojio krugu onih 10 rodova profesionalnih vojnika/posjednika,dakle, jednoj od rodbinskih zajednica hlivanjskih gradokmeta kojoj je u nepoznatutrenutku uspjelo stei, najvjerojatnije kraljevskom darovnicom, i posjede preko Di-nare, u vrlikome kraju.86

S obzirom na vanost problema te se dvije hipoteze moraju zasebno analiziratikako bi ih se moglo usporediti i, na kraju, potvrditi (ne)opravdanost pruenih obja-njenja mogueg podrijetla plemenitog roda ubrania. Vjekoslav je Klai ispravnoprimijetio da su prvi put u poznatim izvorima zasvjedoena trojica Hlivnjana tekgod. 1194.,87 ali ga to nije prijeilo da ih vee za pleme kojemu je na elu u vrijemedoseobe Hrvata bila kneginja Buga (rod Buana).88 Golema se polutisuljetna vre-menska distanca od razdoblja postojanja navodnog plemena Buana do pojaveplemena Hlivnjana ili Hlevnjana ne moe i ne smije zanemarivati, pa na temeljudva toponima donositi dalekosene zakljuke o doseljenju dijela plemena potek-log iz tradicije o kneginji ili kraljici Bugi u upaniji Hlivno, jer bi se oslanjajui se

na domau toponimiju, moglo jednako tako zakljuiti kako su se dijelovi tog pleme-na rasprili diljem srednjovjekovnih hrvatskih zemalja.89 Slinom bi se, ali isprav-

84 Problem povezanosti i poistovjeivanja stanja u Hlivnu s prijelaza 14. na 15. stoljee s onim izranijih stoljea Ani stavlja pod veliki upitnik iako je svojevrsni gremij posjednika s podrujaHlivanjske upanije u toj ispravi tvrdio kako je rije o organizaciji i stanju iz duboke starine, odkorena. Stoga se ograuje upozorenjem kako za srednjovjekovni mentalitet i stanje uspostav-ljeno prije 50-tak godina je ono koje se izvodi od korena, ali opetovano itatelja ve u iduojreenici vraa na razvojne procese uspostava lokalnih struktura vlasti na elu sa upanima i voj-nim posadama u tvrdim gradovima ranosrednjovjekovne Hrvatske; usp. Ani, Livno, str. 10-12.

85 Isto, str. 12.86 Isto, str. 17.87 CD II, dok. 252, str. 267-268.

88 Usp. gore bilj. 82.89 Uz spomenuta dva toponima u okolici Livna i naselja Bwzyn, Buzyn, Bwsyn na podruju srednjo-

vjekovne Slavonije u upanijama Zagreb i Varadin (usp. Josip Adamek Ivan Kampu (prir.),Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeu , Izvori za hrvatsku povijest 3, Zagreb 1976., str.592), te mjesta Buim, Bunjak i Buakkraj Novoga u Lici i upanija Buani u srednjovjekovnojHrvatskoj (usp. Vjekoslav Klai, Graa za topografiju liko-krbavske upanije u srednjem vijeku,VHAD, n. s. VI, Zagreb 1902., str. 15; Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivoti obiaje, sv. 43, Antropografska istraivanja 3,Zagreb 1962., str. 300; Branimir Gui, Naselje Likedo Turaka, u: Lika u prolosti i sadanjosti, sv. 5, Karlovac 1973., str. 33) svjedoe o rairenosti togimena na hrvatskim prostorima.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1741


18/45


42

nijom, dedukcijom toj Klaievoj moglo tvrditi da su pripadnici plemenitog roda Hliv-njana/ubrania preko svoje toponimije sauvali tragove predaje o petorici brae idvije sestre (tonije o sestri Bugi) ba kao to su to uvali i pojedini plemeniti rodovi uostalim upanijama Hrvatske i Slavonije. No, vjerojatnijom bi se inila pretpostavkada su ubranii ustvari sauvali predhrvatski latinizirani naziv gore Bulzin (monsBulsinius) ilirskog podrijetla na kojoj je bila postaja rimske ceste izmeu Solina (Salo-na) i Srebrenice (Argentaria), upravo onako kako su Hrvati, poput veine doseljenikau povijesti migracija, preuzimali starinska toponimska imena jezino ih prilagou-

jui vlastitomu izgovoru.90 Toponimska sjeanja na Bugu nisu, dakle, i ne mogu bitidokazom za buansko podrijetlo tih rodova.

Pretpostavka je pak Mladena Ania o gradokmetskom podrijetlu Hlivnjana injihovu poloaju u tadanjemu hrvatskom drutvu izvedena iz izjave hlivanjskihprisjednika kojom su upozorili kralja Stjepana Ostoju da ima sva prava nad Hlivnomi gradom Bistrikim iznami u osmi(h) selih, v ime Voihnia tretjenika ... i to su ona sela, ukih vsim Voihniem, dil od tretine tretina,i s timi su bili gradu kmetije (masnim slovimaistaknuo I. J.), i to su onog sela: prvo u Bistrci, od tretine tretina...91 To je jedino mjesto udarovnici na kojemu plemeniti prisjednici izrijekom spominju gradokmete.92 U kak-vu su kontekstu, dakle, ti hlivanjski gradokmeti u tom dijelu reenice uope spome-nuti i mogu li se poistovjetiti s posjednicima Vojhniima? Gradokmeti se tu oito nespominju kao oni koji se imaju poistovjetiti s Vojhniima, ve kao oni koji su kaoposadnici grada Bistrice imali zemljine estice i/ili ivjeli na posjedima Vojhnia,

dakle, na treini treinskog udjela Vojhnia u tih osam sela. Umetak je o gradokmeti-ma zapravo poruka kralju Stjepanu Ostoji da je kao odnedavni vlasnik naslijedio svaprava nad bistrikim gradokmetima kao i nad zemljinim esticama u selima pri-padajuima gradu Bistrici s izuzetkom dijelova gradokmetskih zemljita na posjedov-nim prostorima Voihnia tretjenika. U aritu interesa kralja Stjepana Ostoje i njegovihpovjerenika nisu, dakle, gradokmetska imanja i sami gradokmeti, koji ionako pri-padaju gradu Bistrici, ve ona posjedovanja za koja bi osidnici, plemeniti ljudi i ine vrstedobri ljudi mogli sa sigurnou posvjedoiti tko bi koje plemenine od korena u Hlivanj-skoj Vrhovini, odnosno, to pristoji gradu Bistrkomu,93 kako bi kralj mogao tono na-vesti koga i to daruje vojvodi Hrvoju i njegovu sinu, a da pritom ne oteti plemeniteposjednike od korena u Hlivanjskoj Vrhovini.94 Iz svega se navedenog u Ostojinoj

90 Usp. Antun Mayer, Bosna u ilirsko doba, u: Povijest Bosne i Hercegovine, str. 105-106.91 Usp. Novakovi, Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje, str. 52; V. Klai, Graa za topografiju

Hlivanjske upanije, str. 18.92 Ve je Maurani ispravno objasnio imovinski i drutveni poloaj gradokmeta (iobagiones castri) u

srednjovjekovnim hrvatskim zemljama. Rije je o slobodnim posjednicima zemljita, koji su biliduni da vojuju za kralja, naroito da brane grad kraljev, pod kojim stoje; usp. Vladimir Maurani,Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, Zagreb 1908.-1922., str. 352-353.

93 Novakovi, Povelja kralja bosanskoga Stjepana Ostoje, str. 50-51; V. Klai, Graa za topografijuHlivanjske upanije, str. 17.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1742


19/45

43


darovnici moe zakljuiti da gradokmeti god. 1400. obitavaju u okolici Bistrice i obav-ljaju u njoj svoju vojniku dunost te da tim profesionalnim vojnicima/posadnici-ma do te godine nije, kao niti onima u vinodolskim opinama, uspjelo zadobiti ple-meniti status kako je to uspjelo tijekom 13. i 14. st. mnogim gradokmetskim zajedni-cama.95 tovie, jednom se od ubrania (izvjesnomu Vojhni) posreilo da, ba neka-ko u doba kad je to uspjelo knezovima Krkim u Vinodolu, nametne svoju kontrolunad Bistrikim gradom i njegovim gradokmetima te da zadobije barem djelomianudio (treinski) u zemljinim pripadnostima toga grada. Pitanje je, meutim, jesu li iplemeniti posjednici od korena u Hlivanjskoj Vrhovini, dakle ubranii, vukli podrijet-lo iz gradokmetske zajednice, koja se nakon raslojavanja podijelila u plemenite i one(brojnije?) neplemenite lanove, koji su od vremena Vojhne i njegovih sinova, obav-ljajui svoju posadniku dunost u Bistrici, i nadalje pripadali skupini inih dobrih ljudiupanije Hlivno, dakle, niemu privilegiranom socijalnom sloju upanijskogstanovnitva. to se odista moe rei o podrijetlu plemenitih ubrania?

Obojica autora suprotstavljenih hipoteza, i Vjekoslav Klai i Mladen Ani, ipakkreu od ispravne i sasvim logine pretpostavke da ubranii pripadaju sloju Hrvataratnika. Vojna funkcija proistjee iz same naravi uloge plemstva i ona jest bila i unajveoj je mjeri i ostala temeljem plemenitosti pojedinaca ili obiteljskih zajednicadok su god postojale drave monarhijskog tipa. ubranii se, dakle, od samih poe-taka pojavljivanja u izvorima istiu svojom ratnikom ulogom, ali i oblikom obiteljskestrukture koja se temeljila na predaji o zajednikom pretku, nekom Ciprijanu (hrv.

ubran)96 o kojemu, naalost, ne postoje neupitni podatci.97 Plemii gradokmetskog

94 Gradokmeti su hlivanjski, vjerojatno, tek nakon darivanja kralja Ostoje uglavili s vojvodom Hrvo-jem Vukiem Hrvatiniem meusobne obveze i prava, kao to su inili i s prijanjim vlasnicima

Bistrice. Na slian su nain isto uinili i gradokmeti vinodolskih opina s knezovima Krkim kad suovi postali vlasnicima Vinodola; usp. Maurizio Levak, Podrijetlo i ulogakmet u vinodolskom drutvuXIII. stoljea, Zbornik OPZ HAZU, vol. 19, Zagreb 2001., str. 35-81.

95 Tek je u novije doba poloaj koji je u srednjovjekovnim drutvima hrvatsko-ugarske dravne za-jednice zauzimao slobodnjak ili kraljevski vitez, odnosno mali plemi, kako se esto u domaoj

historiografiji gradokmeta u Hrvatskoj i Slavoniji naziva (usp. npr. Nada Klai, Povijest Hrvata urazvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976., str. 330), privukao panju hrvatskih i maarskih povjes-niara: usp. Attila Zsoldos,A szent kirly szabadjai. Fejezetek a vjobbgysg trtnetbl [Slobodnjacisvetog kralja. Poglavlja iz povijesti gradokmeta], Trsadalom- es mveldstrtenti tanulmnyok26, Budimpeta 1999; Levak, Podrijetlo i uloga kmet, str. 35-77; Pl Engel, The Realm of St. Stephen.

A History of Medieval Hungary, 8951526. London New York 2001., str. 69-74; Lujo Margeti, Vi-nodolska opina i vinodolski kmeti, Rad HAZU485, Razred za drutvene znanost, knj. 40, Zagreb2002., str. 129-167.

96 O hrvatskoj inaici imena Ciprijan vidi: V. Klai, Hrvatska plemena, str. 77, bilj. 1; Ani, Ser Cipri-jan Zaninov, str. 40, bilj. 12.

97 Uostalom, za veinu plemenitih rodova u Hrvatskoj i ne postoje podatci o njihovim rodonaelnici-ma (usp. V. Klai, Hrvatska plemena, str. 19, 34-35, 36-37; 43, 44, 44-45, 54-55, 59-60, 67, 68 i 69).Tradicija, primjerice, o rodonaelniku kao i najranije rodoslovne veze ubia Bribirskih takoernisu sauvane u pisanim vrelima, a niti pitanje etimologije njihova imena jo uvijek nije rijeeno;usp. D. Karbi, The ubii of Bribir, str. 27-28 i 148.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1743


20/45


44

podrijetla u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Slavoniji takvu tradiciju nisu imali, niti suju mogli imati. Oni su svoju plemenitost temeljili na tradicijama njihove prvotne

vojne formacije = postrojbe = zajednice, dakle opine, pa su nju isticali i po njoj nosilivlastito ime odnosno pridjevak.98 Uz tradiciju o zajednikomu krvnom podrijetlu,sljedee je bitno svojstvo koje ubranie definira kao plemeniti rod odnos premaimovini. Ona je od svih pripadnika ubrania tretirana kao zajednika, pa su se up-ravo zato i trudili da svim pravnim sredstvima osiguraju svoje prirodno pravo nes-metanog prijenosa dijelova plemenine na najblie roake u sluajevima moguihizumiranja po mukoj liniji pojedinih obitelji plemenitog roda.99 Takvo pravo lanoviplemikih opina gradokmetskog podrijetla nisu imali pa su njihovim posjedima usluaju izostanka mukog nasljednika operirali vlasnici (vladari ili nasljedni knezovi/grofovi itd.) kao s oasnim dobrom.100 ubranii su, naime, ne samo od strane Vjeko-slava Klaia i mnogih hrvatskih povjesniara ve i od strane svojih suvremenika tije-kom itavoga poznatog srednjovjekovnog dijela njihove povijesti bili tretirani kaonedvojbeno pleme. Nigdje niti traga ikakvu postupku, nakani ili aluziji njihovihsuvremenika kojima bi se prepoznalo nekakvo drugaije podrijetlo, pa tako niti onogradokmetsko. Uostalom, nitko poznat gradokmetskog podrijetla nije ve na samomupoetku 14. st. toliko odskoio na drutvenoj ljestvici da je u Hrvatskoj dosegao

98 Primjerice, Klokoani (usp. Radoslav Lopai, Oko Kupe i Korane: mjestopisne i povijesne crtice, Za-greb 1895., str. 146-148), Vinodolci (Levak, Podrijetlo i uloga kmet, str. 35-77; Margeti, Vinodolska

opina i vinodolski kmeti, str. 129-169), Turopoljci (usp. Laszowski, Povijest Turopolja 1, str. 237-256;isti, Povijest Turopolja 2, str. 3-6), Goriki (usp. Lopai, Oko Kupe, str. 91 i 146) itd.99 Ili u razdobljima posvemanje ratne ugroenosti, kad je prijetio ne samo gubitak matinih teritorija

ve i proces ubrzanog nestajanja pojedinih hia roda zbog trajnog suanjstva i pogibije lanovaroda u srazu s osmanskim postrojbama. Usp., primjerice, opis ponaanja Berislavia prilikom pokua-

ja zatite i obrane vrhrike plemenine u razdoblju od 1498. do 1514. u: Jurkovi, Raseljena plemi-ka obitelj, Dio 1., str. 153-156; isto, Dio 2., str. 139-141.

100 lankom je 32. Vinodolski zakon jasno propisao uvjete pod kojima su gradokmetske obitelji bezmukih potomaka ili obitelji s mukim potomstvom koje su pak ostale bez nasljednika, mogle nas-taviti uivati imovinu roditelja, a lankom je 33. vrlo rigorozno (sedmerostruka naknada za svako-godinji prihod oasnog dobra i kazna od 40 soldina za svaku godinu onomu tko bi nepravo-mono drao to isto dobro) zatieno oasno pravo knezova Krkih (usp. Josip Bratuli (prir.),Vinodolski zakon 1288. Faksimil, diplomatiko izdanje, kritiki tekst, tumaenje, rjenik, Zagreb 1988., str.86-87). Na potpuno jednak nain je i kralj raspolagao oasnim dobrima u Turopolju (Lujo Margeti Magdalena Apostolova Maravelska (prir.), Hrvatsko srednjovjekovno pravo vrela s komentarom ,

Zagreb 1990., dok. 75, str. 179) premda su plemeniti Turopoljci gradokmetskog podrijetla stoljeimanastojali zadobiti status pravih plemia (nobiles veri) Kraljevstva, a kad im je to 1553. i uspjelo(usp. Emilius Laszowski (prir.),Monumenta historica nob. communitatis Turopolje olim Campus Zagra-biensis dictae. Diplomata: 1527-1560., vol. 3 [dalje: MHT 3], Zagreb 1906., dok. 210, str. 317-320; N.Klai,Medvedgrad, str. 216-231), nastojali su za ugovor iz 1560. god. kojim su se meusobno progla-sili za adoptivnu i diobnu brau (in fratres adoptivos et condivisionales) dobiti od vrhovne vlastipotvrdnicu kojom bi osigurali onaj tip nasljednog prava koji su u srednjovjekovlju uivali pripad-nici plemenitih rodova (usp. MHT 3, dok. 286, str. 439-445; Margeti Apostolova Maravelska,Hrvatsko srednjovjekovno pravo, dok. 81, str. 206). Kralj im je Rudolf II. taj ugovor potvrdio ve 1582.,dakle, samo tridesetak godina nakon to su primljeni u plemiki stale Hrvatske i Slavonije kaopravi plemii Kraljevstva; usp. komentar u: isto, dok. 81, str. 208.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1744


21/45

45


barunski status, a osobito ne oni koji u anuvinskoj eri primanja gradokmetskih za-jednica u plemiki stale nisu iskoristili tu priliku. Pa ak i oni kojima je to uspjelo

tako da su kraljevom intervencijom i postali lanovima plemenitih opina, zadugo senisu u hrvatskim upanijama mogli otresti najniih upanijskih upravnih sluba,101

a kamoli se vinuti do mjesta upana, banovaca i banova Kraljevstva ili stei takvuimovnu podlogu na temelju koje bi postali dijelom hrvatske aristokracije.102 Pleme-niti rod ubrania je takvu imovinu, meutim, posjedovao i upravo se preko prosto-ra na kojima se ta imovina nalazila moe zakljuiti da im je teritorij podrijetla bilopodruje srednjovjekovnog Hlivna. Predstavljanje god. 1366. kanonicima kaptola uSplitu plemenitog mua Vlatka, sina pokojnog Ratka Matijevia od Vrhrike od ple-

menitog roda ubrania od Hlevna,103 to bez ikakve sumnje potvruje.

Prostorni smjetaj, posjedi i gospodarska mo ubrania

Prostorni se okvir plemenitog roda ubrania od poetaka 14. st. moe vrlo lakoodrediti, i u svjetovnom i u crkvenoupravnom smislu. U upanijskom sustavu up-rave Kraljevine Hrvatske ubranii su bili dominantnim rodom u itavoj Hlivanjskojupaniji i u vrhrikom dijelu Kninske upanije,104 a u sustavu je jurisdikcije Splitskenadbiskupije jo od crkvenog sabora u Splitu (1185. god.) upanijski prostor Hlivnapotpadao pod neposrednu upravu nadbiskupa,105 dok je nad vrhrikom upom imao

jurisdikciju kninski biskup, sufragan splitskog nadbiskupa.106

101

Primjer pripadnika plemenitog roda Mogorovia i nobilitiranih gradokmeta Lagoduia u Lici,gdje su prvi bili sucima, doupanima i esto puta upanima, a potonji samo pristavima i prisjed-nicima prilikom odravanja lokalnih parninih i kupoprodajnih postupaka zorno potvruje stoljet-nu tradiciju odnosa izmeu tih dviju plemenitih skupina na prostorima upanije Like (usp. Pavii,Seobe i naselja u Lici, str. 23, 38-40 i 43-47), a slian je poloaj imala i plemenita zajednica Nebljuhagradokmetskog podrijetla u odnosu prema plemenitu rodu Lapana; usp. isto, str. 92.

102 Tek je osmansko teritorijalno napredovanje omoguilo preslojavanje hrvatskog drutva koje jesvoj vrhunac doivjelo tijekom 16. st. kad je, ne samo u hrvatskim nego i u ugarskim zemljama,primjetna izrazito snana vertikalna mobilnost drutva (usp. zavrno poglavlje u lanku: Ivan Ju-rkovi, esnaestostoljetna hrvatska raseljenika kriza i moderna socioloka terminologija,Drutve-na istraivanja, god. 14, br. 4-5 (78-79), Zagreb 2005., str. 774-775). U tom je razdoblju plemiimagradokmetskog podrijetla kao to su, primjerice, Kruii od Nebljuha (usp. Pavii, Seobe i naselja uLici, str. 92) i Drakovii od Krelaca (usp. isto, str. 58-60) uspjelo dosegnuti barunstvo Kraljevstva iCarstva; usp. Jurkovi, The Fate of the Croatian Noble Families , str. 98-135.

103 nobilis vir Vlatichus natus quondam Ratici Mathievich de Werhreka de genere Ciprianorum de Cleuna... ;

Listine 5, dok. 98, str. 336.104 Vrhriko podruje, odnosno gornji dio vodenog toka rijeke Cetine, kroz itavo je to razdoblje bilodijelom Kninske upanije (usp. Ani, Knin, str. 65, bilj. 38; Miloevi, Vrlika starohrvatska upa, str.9). Drugaiji pristup prouavanju teritorijalnog opsega Kninske upanije vidi u: Franjo Smiljani,Teritorij i granice Kninske upanije u srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta, sv. 27, Razdiopovijesnih znanosti, sv. 14, Zadar 1988., str. 135-149.

105 Usp. Slavko Kovai, Splitska metropolija u dvanaestom stoljeu, u: Krbavska biskupija u srednjemvijeku, Mile Bogovi (ur.), ser. Analecta Croatica Christiana, sv. 25, Rijeka Zagreb 1988., str. 28.

106 CD II, dok. 189, str. 193; usp. takoer: Kovai, Splitska metropolija, str. 28, bilj. 83; Ani, Knin, str.77-79.

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1745


22/45


46

Sva su upravna mjesta upanijskih ustanova na tim prostorima nakon pada kne-za Domalda, po svemu sudei, popunjavana plemenitim Hlivnjacima do vremenavelevlasti ubia Bribirskih, koji se poetkom 14. st. pojavljaju kao hlivanjski upa-ni.107 No, uskoro je upravo Mladen II. ubi Bribirski vratio ugledne lanove ple-menitog roda ubrania (sinove Mihovilia i Vojhne) na elna mjesta Hlivanjske u-panije, uvodei ih u te slube kao svoje servitore i sljedbenike.108 Njegovim su pakpadom u nastaloj feudalnoj anarhiji najmoniji pojedinci iz roda ubrania samostal-no i promiljeno birali strane sukobljenih velikakih obitelji (Nelipia, ubia, Kotro-mania) titei obiteljske, ali i interese vlastitoga plemenitog roda. tovie, u vremen-skom rasponu borbe za vlast hrvatskih velmoa, koja se smirila tek nakon slavodobit-nog pohoda Ludovika I. na samu Veneciju, potpisivanja Zadarskog mira (1358.) i pot-pune uspostave kraljevske vlasti na prostorima Kraljevine Hrvatske i Dalmacije,Vladislavii su se Mihovilii i Berislavii od plemenitog roda ubrania uspjeli namet-nuti i kao nesporni gospodari vrhrikog dijela Kninske upanije.109 ak i u doba kad

je kralju Ludoviku uspjelo ostvariti kontrolu nad Bistricom (1356.), nastojao je, poputknezova Bribirskih, katelanima toga kraljevskoga grada imenovati lanove autohto-noga uglednog plemstva.110 Potvrd da je itko tko je vladao tijekom 14. st. u Hrvat-skoj donirao svoje vjerne sljedbenike posjedovnim esticama s hlivanjskih i vrhrikihprostora u poznatomu se izvornom materijalu ne nalazi. Toga se klonio i kralj Sigis-mund Luksemburki,111 a prvi koji su naredili uvod stranca u zemljini posjed naprostorima plemenine roda ubrania bili su kraljevi Stjepan Ostoja i Ladislav

Napuljski. Obojica su prenijeli svoja regalna prava nad upanijom Hlivno i distrik-tom Vrhrika vojvodi Hrvoju Vukiu Hrvatiniu, ali ga i obdarili gradovima Bistri-com u hlivanjskom i Prozorom u vrhrikom kraju, te nizom sela u upaniji Hlivno iselima pripadajuim Prozoru u distriktu Vrhrika.112

107 Tadija Smiiklas (prir.), Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae - Diplomatiki zbornikkraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol. VIII [dalje: CD VIII], Zagreb 1910., dok. 4, str. 3-4; isto,dok. 75, str. 80-81.

108 Usp. D. Karbi, The ubii of Bribir,str. 86-87.109 Detaljnije u raspravi koja se priprema za tisak.110 Bistriki je katelan Ivani Mihali (vjerojatno lan de domo Michaelis plemenitog roda ubrania)

god. 1377. s avinskim katelanom, familijarom kneza Ivana Nelipia, vlasnika Cetinskog knetva,

ispod tvrdoga grada avine zaplijenio tovar s vie od 200 konja karavane bosanskih trgovaca(usp. Ani, Livno, str. 24). Ta dvojica katelana oito nisu mogla djelovati na tetu bana TvrtkaKotromania bez znanja kralja Ludovika i kneza Ivana u doba kad je banu uspjelo proiriti graniceBosne na istok i jugoistok (Podrinje, Polimlje, Trebinje, Konavle i Draevicu).

111 Kralj je Sigismund, primjerice, dao uvesti u posjed Spakog polja Ivana ubretia od plemenitogroda ubrania (Joannes Cubretich de genere Cubrianorum); usp. ii, Ljetopis Pavla Pavlovia..., str.20.

112 Stjepan je Antoljak pokuao dovesti u krvnu vezu znamenitog vojvodu Hrvoja Vukia Hrvat-inia s plemenitim rodom ubrania nakon to je naiao na dokument iz 1420. god. iz kojega sedoznaje da je izvjesni ser Hrvoje Hrvatini od plemenitog roda ubrania (de genere Zubranich) bio

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1746


23/45

47


Bosanski je kralj Stjepan Ostoja darovao, kao to je spomenuto, vojvodi Hrvoju injegovu sinu Baoi te svim njihovim nasljednicima u plemenito grad hlivanjski113 sasvom upanijom i s dohodcima i s trgovinami... No, od svega navedenoga u stvarnoplemenito ula su samo sela Vrda, Litani, Zabukovje, Sajkovii, Mlijane, Rujani, Ljus-nii i ihovii sa svom Hlivanjskom Vrhovinom,114 te sve to nije pripadalo Vojhnii-ma, dakle, sve osim jedne treine treinskog udjela u Bistrici i jednako tako u selimaZagoriani, Ture, Smriani, Tribii, Vrtci, Kokojeglavci i Okuzlii pripadajuih graduBistrici.115 Uz izuzee imanja Vojhnia,116 Stjepan Ostoja nije mogao darovati i petiudio onoga dvotreinskog dijela u treinskom udjelu tih sela do kojeg je doao prekoGaleia i Bubanjia, a koji je pripadao djeci Jurja Ruparia,117 te sve ono to je pri-

padalo brai Stipanu i Andrijau Dobrinoviu i njihovu stricu Jurju, odnosno nji-hovim nasljednicima,118 a to su sve posvjedoili i potvrdili osidnici Hlivansci, njihdvanaestorica poimenice nabrojeni.119 Herceg je Hrvoje osim tih imanja na prostoruupanije Hlivno dobio i posjede u vrhrikom kraju. Kralj mu je Ladislav Napuljskipotvrdio grad Prozor i itave contrate Vrhike i Obrha, 120 naglasivi da plemii tihmjesta od plemenitog roda ubrania,121 kao i Ivan Miljenovi,122 imaju sluiti

zarobljen od strane zadarskog kapetana Batiste Bevilaque u ratu Mleana i Sigismunda za Dalma-ciju i za batinu akvilejskog patrijarha u Istri i Furlaniji (1418.-1420.), te da je Hrvoje u Zadru bioneko vrijeme zatvoren odakle je tek uz otkupninu puten na slobodu (usp. DAZD, SZB, TdP, b. I,fasc. III, 35a; Antoljak, Izumiranje..., str. 90, bilj. 563 i str. 106). Taj se Hrvoje, meutim, ne moedovesti ni u kakvu rodbinsku vezu s obitelji, tada ve pokojnog, vojvode Hrvoja. Uostalom, urodoslovu Hrvatinia nije poznat nitko komu bi ime bilo Hrvoje u naratajima koji su slijedili

neposredno nakon vojvode Hrvoja (usp. Rodoslovlje knezova Hrvatinia u: Ferdo ii,VojvodaHrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Zagreb 1902., str. 22; Marko Perojevi, StjepanDabia, u: Povijest Bosne i Hercegovine, str. 358). Imena pak Hrvoje i Hrvatin nisu bila esta samo uvelikakoj obitelji Vukia Hrvatinia ve su bila popularna i meu pripadnicima plemenitog rodaubrania, pa se vojvoda Hrvoje moe zaista tretirati kao novopridoli plemeniti posjednik meuhlivanjskim i vrhrikim ubraniima, a ne kao lan tog plemenitog roda.

113 to pristoi gradu bistrikomu...114 Vrdab, Liane, Zabukovije, Sankovie, Mlijane, Rujane, Lunie, ihovie i vsu Vrhovinu Hlivanjsku...115 Preostale su dvije treine udjela u treini tih sela odreknuem Galeia i Bubanjia prele u ruke

vladara (v ime voihnia tretienika i oddone ne tretine jest ta dva dila od odumrtna galein i bubanin ... i tosu ona sela u kim vsim voihniem dil od tretine tretina, i s timi su bili gradu kmetije, i to su onai sela; prvou bistrjeci: od tretine tretina, u zagorjeah tolikoje od tretine tretina, u turah tolikoje, u smrah tolikoje, utrubiih tolikoje, u vrtcih tolikoje, u kokoje glavcih tolikoje, u okuzliih tolikoje ... a ino iznaide isto kra-levstvo nae da je nae gospocko od korena i grad i upa i oddati i drati da volismo ), pa te dvije treine od

treine udjela u tim selima Stjepan Ostoja poklanja vojvodi Hrvoju i sinu mu.116 izname od tretine tretinu, to je vojhni u nih selih117 izname peto ue ruparia118 izname to je godire stipana dobrjenovia s bratom andrjejaem, i strjecom s jurem i nih poslidnji to bi

dral119 O ispravi kralja Stjepana Ostoje v. gore bilj. 2 i 67.120 castrum Prosor et totam contratam Verhericam et Obreh in regno Croatie sitas121 de genere Ciubranich122 nobilis vir Johannes Misilenovich

002 Jurkovic.p65 03. 12. 06, 20:1747


24/45


48

reenom hercegu, s time da i herceg mora uvati njihove slobotine, prava i obia-je.123 Osim injenice da se jedan od susjednih velikaa trajno ugnijezdio u contra-

ti Vrhrike, ime mu je omogueno da usred plemenine vrhrikih ubrania njegovinasljednici (Nelipii i Frankapani) tijekom prve polovine 15. st. raspolau gradom ivlastelinstvom Prozorom,124 zanimljivost je te isprave i u injenici da se Ivan Milje-novi nalazio meu ubraniima kao jedan od posjednika na tom podruju.125 Nakakav je nain Miljenovi postao dionikom plemenine ubrania (donacijom, kup-njom, branom vezom, adopcijom?) moe se samo nagaati. No, jedno je sigurno.Taj plemi nije bio lanom Miljenovia plemenitog roda Kolunia podrijetlom iz Pse-ta,126 ve je vjerojatno bio pripadnikom plemenitog roda Kukara, kojemu je matiniprostor bila upanija Luka.127 Postoji li kakva veza izmeu Miljenovia od plemeni-tog roda Kukara i dananjeg sela Kukar istono od grada Vrlike teko je tvrditi, jer seu katastarskom defteru Vrhrike s poetka 17. st. to mjesto ne spominje, pa niti kaomezra ili kakav drugi zemljini posjed.128 Selo je, ipak, ulo u znanstvenu literaturupreko Petra Skoka koji je, piui o imenu plemenitog roda Kukara, upozorio da u

123 Ispravu kralja Ladislava Napuljskog iz 1406. god. vidi u: Raki, Izvadci, dok. 53, str. 58-59; regestate isprave vidi u: V. Klai, Hrvatska plemena, str. 78; isti, Graa za topografiju Hlivanjske upanije,str. 18.

124 Podataka o opsegu prozorskog vlastelinstva za 15. st. nema, ali s poetka 17. st. postoji defter(katastarska knjiga popisa poreznih obveza stanovnitva) nahija Sinja i Vrhrike u kojoj su samojkasabi i tvravi Vrhrici pripadale mezre Trnovce, Bain, Smiljevi, Kahavice, Mii, Dugova i Stin-

ice, potom air Lisice te rjeice Zdu i Beonica (usp. Fehim D. Spaho (prir.), Jedan turski popisSinja i Vrlike iz 1604. godine,Acta historico-oeconimica Iugoslaviae [dalje:AHOI], vol. 12, Zagreb 1985.,str. 92-95). Mezra je obradivo zemljite vee povrine koje je neko imalo i obiljeje naselja ili pak utrenutku pisanja deftera ima tendenciju naseljavanja, a air je turcizam koji se rabio kad se htjelonaglasiti da je panjak ili livada o kojemu je rije vee povrine.

125 Da je Ivan Miljenovi u ispravi kralja Ladislava inio zaseban subjekt, razliit od plemenitog rodaubrania, dokazuje upravo Ladislavljevo upozorenje vojvodi Hrvoju da se mora korektno od-nositi prema plemenitim obiteljima koje su se tada nalazile na prostorima contrata Vrhrike iObrha.

126 Braa se Stjepan i Dionizije od plemenitog roda Kolunia spominju prvi put tek 1420. god. kaosinovi Miljenovi

zbornik opz 24 02 jurkovic

Documents