zagreb prosinac 2004. - dominikanci · 2010. 12. 16. · slava dana uklju~uje tri osnovna elementa:...

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, PROSINAC 2004.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XLI. prosinac 2004. br. 96

Draga bra}o, sestre, cijenjeni ~itatelji!

U milosnom vremenu do{a{}a kr{}anska je du{a obuzeta èljama, ~e`njama i snovima.

Slutimo da bi Netko trebao do}i i povesti nas na izvore ìvota koji ne presu{uju. Zgodno to veli G. Kie-fel: ”Morao bi netko do}i da nam donese svjetla, da nam pokaè kako ìvot moè biti bogat. Morao bi net-ko do}i da nas pozove imenom, da u masi svijeta ne budemo brojevi, nego spoznamo svoju vrijednost.Morao bi do}i netko tko nas voli i ne boji se na{e praznine. Morao bi nas na}i netko tko nas gleda o~imanade.” U zbilji Boì}a prepoznajemo korake koji razgaljuju du{u. To su koraci Boga na{ega koji nam tr~iususret i èli nas zagrliti zagrljajem ljubavi, sli~nom onom kada otac iz poznate prispodobe hiti premasinu koji èli vratiti izgubljenu blizinu. Sjetimo se ~askom te predivne istine, kako nam je kazuje na{ mi-stik Ivan Tauler: ”Crkva danas slavi tri ro|enja, a svako je za nas izvor takve radosti i miline da trebamotrajno klicati u ljubavi i zahvalnosti… Prvo i najuzvi{enije ro|enje jest ro|enje Jedinoro|enoga Sinaro|enog od nebeskog Oca u boànskoj biti, u razli~itosti Osoba. Drugo ro|enje koje slavimo danas ostva-rilo se po jednoj majci, koja je u svojoj plodnosti o~uvala potpunu ~isto}u svoje djevi~anske nevinosti.Tre}e je ono po kojemu se Bog, svaki dan i svaki sat, ra|a duhovno, po milosti i ljubavi, u dobroj du{i.”

U ljepotu ~e`nji i snova do{a{}a, tê divne istine u Boì}u, valja nama za}i u stvarnosti na{ih svakodne-vica i promi{ljati o bogatstvu na{ega ìvota, o vrijednostima koje ìvimo i propovijedamo, o prazninamau koje upadamo, te katkada i o bezna|ima i bespu}ima na{e svakodnevice. Prepoznaju li drugi u nama lju-de nade ili osoblje u bijelom koje se bori za preìvljavanje u zate~enim okolnostima? Imali smo u ovoj go-dini vizitaciju predstavnika U~itelja Reda fr. Klepaneca i fr. Mertena, koji su nas u pismu zaklju~ka vizi-tacije pozvali na nove iskorake u ìvljenju na{eg zajedni{tva i na{eg djelovanja ”ad extram”. Prepo-ru~ujem vam, bra}o, ponovno i{~itavanje svima dostupna pisma.

Pred nama je i ”intermedij”, u mjesecu lipnju. âs je to povoljan da se osvrnemo zajedno na pro-vo|enje odluka donesenih na posljednjoj provincijskoj skup{tini u Bolu. Duhovne vje`be koje }emoodràti uo~i ”intermedija” neka priprave na{ um i du{u da uzmognemo promisliti o prije|enom putu. Sto-ga vas, draga bra}o, pozivam na molitvu i intelektualno promi{ljanje stanja na{ih zajednica u svjetlu Aka-ta Providencea, Krakova, te vrednovanja istinskih vrijednosti o kojima nam je voditi brigu u uvjetima ukojima mi dominikanci danas djelujemo. Uspavanost i samozadovoljstvo àlòstî na{eg Oca Dominika.

Na koncu ove kratke meditacije o Bogu ljubavi i nama koji smo, unato~ na{im slabostima, tu ljubavprepoznali i koju svjedo~imo, èlim Boì} u radosti, a godinu 2005. da bude godina Bogom ispunjena uistinskom zajedni{tvu nas i du{a nama povjerenih!

Na dobro nam Boì} i poro|enje Isusovo! Na dobro nam godina Gospodnja 2005.!

Fr. Ivan Iko Mateljan, OPprovincijal

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XLI. prosinac 2004. br. 96

IZ GENERALNE KURIJE

Pismo U~itelja Redafr. Carlosa A. Azpiroza Coste Svetom Ocu Ivanu Pavlu II.

prigodom slavljenja Vrhovne skup{tine u Krakovu

Njegovoj svetosti Ivanu Pavli II.

Vatikan

Rim, 4. lipnja 2004.

Spomendan sv. Petra Veronskog OP, mu~enika

Sveti O~e,

Jo{ se jednom obra}am vama u ime Reda propovjednika i u znak na{eg anga`mana i vjernosti Crkvi, iponizno molim va{u molitvu i va{ blagoslov.

Ove godine, od 28. srpnja do 17. kolovoza (blagdan sv. Jacinta iz Poljske) slavit }emo na{u Vrhovnuskup{tinu definitora u samostanu Presvetog Trojstva u vama ljubljenom gradu Krakovu, u va{oj domovi-ni. Vrhovnom skup{tinom, najve}im autoritetom u Redu, bra}a predstavnici provincija okupljaju se sva-ke tri godine da rasprave i odrede, razmotre i programiraju ìvot bra}e propovjednika “korisnih za spasdu{a” kako je to pisao va{ pred{asnih papa Honorije III. 2. prosinca 1216. u buli Religiosam Vitam.

U skoro 800 godina povijesti, po prvi put jednu Vrhovnu skup{tinu slavimo u Krakovu. Kao {to Va{aSvetost zna, na{ samostan Presvetog Trojstva osnovao je 1223. sveti Jacint ~iji se grob nalazi u samostan-skoj crkvi, i jedan je od rijetkih samostana koji od svog osnutka nikada nije bio ni zatvoren ni dokinut.

Ova dobra vijest priop}ena je tako|er prefektu Kongregacije za posve}eni ìvot i udruge apostolskogìvota S.E.R. Msgr. Francu Rode, CM, da podijeli radost ovog tako va`nog trenutka u ìvotu Reda in me-dio Ecclesiae.

Duboko zahvalan za Va{u slu`bu, s cijelim Redom, ponizno molim Va{ apostolski blagoslov i molimDuha Svetoga da Vas prosvjetljuje u Va{oj zada}i da biste uvijek mogli razabrati “{to je volja Bo`ja, {to lije dobro, Bogu milo, savr{eno” (Rim. 12, 2).

Sinovski u na{oj Kraljici Krunice i svetom Dominiku

Fr. Carlos A. Azpiroz Costa OPU~itelj Reda

God. XLI. prosinac 2004. br. 96 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Pismo Ivana Pavla II. prigodom Vrhovne skup{tine u Krakovu

Bri`ljivosti mnogopo{tovanom ocu Carlosu Alfonsu Azpirozu Costi,

U~itelju Dominikanskog Reda.

Krakov

U va{e ruke, ~asni brate, stavljam svoje srda~ne pozdrave i izraz svoje duhovne blizine da ih prenesetepredstavnicima dominikanskih zajednica iz svijeta, koji se posljednjih tjedana sastaju u Krakovu da za-jedno mole, ali i da preispitaju aktualno stanje Reda i zada}e koje mu pripadaju s obzirom na karizmu nje-gova Utemeljitelja u vidu suvremenih izazova. Siguran sam da su va{i napori pra}eni dahom Duha Sveto-ga, koji je kroz nara{taje vodio duhovne sinove svetog Dominika, nadahnjuju}i ih da mudro {ireevan|elje i dragovoljno sluè Krista u njegovoj Crkvi. Neka vas njegov duh uvijek prati, da bi va{a slu`badonosila blagoslovljene plodove.

Radujem se ideji da se prvi put u va{oj povijesti Vrhovna skup{tina odràva u Krakovu, ~iji je za{titniksv. Jacek Odrowaz tako sna`no povezan s ovim toliko ljubljenim gradom. Siguran sam da u svojim raz-mi{ljanjima ne}ete zaboravi apostolsku revnost ovog apostola slavenskih zemalja, koji je sam pro{ao odGdanjska do Kijeva propovijedaju}i evan|elje, ali i svojom samo}om svjedo~io Bo`ju ljubav.

Sutra, kada se u liturgiji spominjemo ovog sveca, osobito }u moliti da njegov duh prati dominikanskusubra}u koja istu misiju vr{e danas na svim kontinentima.

Apostolska djelatnost dominikanaca uvijek je bila vezana za “slu`bu misli”. Jedan od izraza te slu`bebila je predanost dominikanaca u produbljenom u~enju razli~itih grana znanosti, a i èlja da se otpo~ne fi-lozofski i teolo{ki dijalog s njihovim osporavateljima. Krakov je, sa svojim sveu~ili{tem, ve} stolje}ima,osobit svjedok te slu`be. Danas vam povjeravam ovaj kontinuitet, da bi se nara{taji na{eg stolje}a obilnonadahnuli istinskom mudro{}u, stekli nevjerojatnu slobodu duha i znali preuzeti vlastite odgovornosti uslu`bi dostojanstva osoba, kako u njihovu osobnom ìvotu, tako i u dru{tvenom, ma iz koje sredine potje-cali.

Mnogopo{tovani Vrhovni U~itelju povjeravam vas s ~lanovima Skup{tine i svim dominikancimaMajci Bo`joj, Kraljici Krunice. Neka po svom zagovoru izmoli za va{ Red sve milosti Bo`je, da bi se raz-vijao i plodno sluìo Crkvi. Sve vas srda~no blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Iz Castel Gandolfa, 16. kolovoza 2004.

Ivan Pavao II.


IZ PROVINCIJALATA

15. sije~nja – fr. Ivan Odrljin razrije{en slu`be vojnog kapelana.

4. oùjka – fr. Karlo Posavec potvr|en za samostanskog vije}nika dubrova~ke zajednice.

16. travnja – molba provincijala provincijalima Europe za potporu Studijskom tjednu.

9. svibnja – pristiglo Pismo generalnih vizitatora fr. Rajmunda Klepaneca i fr. Manuela Mertena o pro-vedenoj vizitaciji provincije od 17. do 30. travnja.

11. svibnja – upu}ena prva opomena fr. Petru M. Radelju zbog nezakonite odsutnosti iz dominikanskezajednice.

29. svibnja – odràn prvi susret dominikanske obitelji u Zagrebu, samostan Kraljice Sv. krunice.

31. svibnja – fr. Petar M. Radelj izrazio spremnost suradnje da bi se od Apostolske Stolice zatraìlooprost od sve~anih zavjeta i sve}eni~kog celibata.

8. lipnja – u Zagrebu odràn sastanak Ekonomskog provincijskog vije}a.

10. srpnja – fr. Marko Bijeli} asigniran u rije~ki samostan sv. Jeronima.

26. srpnja – fr. Petar Gali} poloìo vje~ne zavjete, a fr. Leopold Nikola Noso i fr. Mihael Mario Toljobnovili zavjete na godinu dana.

20. kolovoza – fr. Tomislav Kraljevi} asigniran u zagreba~ki samostan bl. Augustina Kaòti}a.

20. kolovoza – fr. Marinko Zadro asigniran u zagreba~ki samostan bl. Augustina Kaòti}a.

20. kolovoza – fr. Damir [oki} asigniran u zagreba~ki samostan

10. rujna – upu}ena molba vrhovnoj glavarici ss. dominikanki za sestrinsku pomo} u katehizaciji ivo|enju crkvenog pjevanja u Blaènikovu sveti{tu (Pe{~enica).

6. studenoga – fr. Alojz ]ubeli} potvr|en za priora samostana Kraljice Sv. krunice u Zagrebu.

7. studenoga – stigao odgovor na molbu sestrama za pastoralnu pomo} u ùpi bl. Augustina Kaòti}auz izraèno ”àljenje {to nisu u stanju preuzeti slu`bu”, ali ”ostaje nadati se”!

15. studenoga – blagoslovljen samostan bl. Augustina Kaòti}a.

4. prosinca – fr. Petar Gali} zare|en za |akona u zagreba~koj prvostolnici.

Zapisnik s III. sjednice Provincijskog vije}a

Zagreb, 24. velja~e 2004.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), bra}a vije}nici: Arh, Bi{kup, Bo{njak, Luka Prcela,Dànki}, ]ubeli}, Frano Prcela, [anjek, Kneèvi} (ekonom provincije).

Izo~na bra}a: Tomljenovi} (pastoralne obveze)

0. Na po~etku Provincijskog vije}a brat Franjo [anjek odrào je duhovni nagovor.


1. Organizacija dana Dominikanske obitelji

Kao {to je to prethodno utvr|eno, proslava dana Dominikanske obitelji dogodit }e se 22. V. 2004. Pro-slava dana uklju~uje tri osnovna elementa: liturgijski dio, predavanje i potrebu da svi ogranci dominikan-ske obitelji budu na jednom mjestu zajedno.

2. Duhovni profil na{ih zajednica

Provincijal Ivan Iko Mateljan potaknuo je na raspravu o budu}nosti na{e provincije, postavljaju}i pi-tanje o tome {to mi zapravo moèmo, odnosno {to smo u stanju u bliskoj budu}nosti ~initi imaju}i u vidustarosnu dob ve}ine bra}e u na{oj Provinciji. Pokazuje li sada{nje stanje samo to da ”pokrivamo” i”ispunjavamo” ve} davno preuzete obveze, ili smo kadri suo~iti se s novim pitanjima u suvremenom kon-tekstu? Ako se samo borimo za opstanak, onda }emo te{ko odu{eviti ljude da nam se priklju~e, jer se nit-ko ne èli boriti samo za opstanak. îni se da previ{e raspravljamo o sportu, politici, ekonomiji, dok du-hovnost ostaje posve zanemarena. Tim problemima treba pristupiti na~elno te izraditi program na temeljukojeg bismo mogli razmi{ljati {to konkretno ~initi da bi se na{a provincija primjereno suo~ila s pitanjimakoja nas u bliskoj budu}nosti o~ekuju.

3. Ekonomsko stanje Provincije

Brat Zvonko Kneèvi} je u svojstvu ekonoma Provincije podnio ekonomsko izvje{}e bra}i vije}nici-ma. U tom kontekstu pojavljuje se problem gradnje samostana i crkve na Volov~ici, {to iziskuje golemenov~ane izdatke. Osim toga, postavlja se pitanje formiranja nove zajednice na Volov~ici odnosno presel-jenja u novi samostan.

Izvje{}e je prihva}eno s 9 bijelih kuglica.

4. Trenuta~no stanje i perspektive samostana u Splitu, Bolu, îovu i Lopudu

Brat Luka Prcela izvijestio je bra}u vije}nike o tome kako napreduju planovi u pogledu rekonstrukcije,dogradnje i nadogradnje dominikanskog samostana svete Katarine u Splitu. On s optimizmom o~ekujenadolaze}e razdoblje i o~ekuje da }e postupno u suradnji sa stru~njacima raznih profila stvari napredovatiprema èljenomu cilju.

U pogledu Bola na Bra~u, îova i Lopuda, brat Ivan Iko Mateljan ukratko je izvijestio o trenuta~nomstanju.

5. Razno

Brat Ivan Iko Mateljan izvijestio je bra}u o stanju u vezi s na{im biv{im ~lanom Petrom Marijom Ra-deljom, u pogledu kojega èli regulirati pravno njegov sada{nji status.

Trebalo bi iznova urediti novi katalog jer je do{lo do brojnih promjena koje je potrebno unijeti, aneto~ne podatke ispraviti.

I ove godine organizirat }e se VII. po redu Studijski tjedan u Dubrovniku. Na kraju sjdnice Vije}a bratIvan Iko Mateljan spomenuo je da sestre dominikanke kongregacije An|ela ~uvara ove godine slave 100godina od utemeljenja.

Zapisnik s IV. sjednice Provincijskog vije}a

Zagreb, 30. travnja 2004.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), bra}a vije}nici: Arh, Bi{kup, Bo{njak, Luka Prcela,Dànki}, ]ubeli}, Frano Prcela, [anjek, Kneèvi} (ekonom provincije), Tomljenovi}, Manuel Merten iRajmund Klepanec.

Na po~etku provincijskog vije}a brat Ivan Iko Mateljan pozdravio je provincijske vije}nike, a osobitoRajmunda Klepaneca i Manuela Mertena u kanonskoj posjeti na{oj provinciji.


0. Brat Marijan Bi{kup odrào je duhovni nagovor.

1. Zaklju~ci vizitacije U~itelja Reda

Brat Rajmund Klepanec i brat Manuel Merten zajedno su na~inili izvje{}e sa svoga kanonskog posjetau ime U~itelja Reda po na{oj Provinciji. To je izvje{}e ipak nepotpuno, no oni }e ga uskoro poslati cjelo-vito, nakon povratka u Rim, i na taj na~in to }e izvje{}e biti dostupno svakom bratu u Provinciji.

U uvodu izvje{}a istaknuli su zadovoljstvo zbog srda~nog gostoprimstva u svakom na{em samostanu iku}i koju su posjetili. Izrazili su i su}ut zbog smrti dvojice na{e subra}e, fr. Kerubina Mekjavi}a i fr. Au-gustina Pavlovi}a, koji su preminuli tijekom njihove vizitacije u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji.

U prvom dijelu izvje{}a progovorili su o prioritetima po na{im planovima kakvi su izraèni u aktimaposljednje provincijalne skup{tine. Rije~ je o potrebi da se uhvatimo u ko{tac s izazovima na{ega vreme-na i da produbimo na{ dominikanski identitet.

U drugom dijelu izvje{}a oni su iskazali zadovoljstvo zbog lijepog broja mla|e bra}e u kontekstuzvanja i formacije. Podsje}aju da je odgojna slu`ba vrlo sloèna zada}a i da stoga u njoj trebaju sudjelo-vati svi dominikanci iz na{e Provincije. Osim toga, trebalo bi iznova promisliti o no{enju habita u na{imsamostanima jer se o~itovala suprotna tendencija. Oni preporu~uju da se o tome razmisli kao o ”pitanjustila”.

U tre}em dijelu izvje{}a rije~ je o studiju i izdva~koj djelatnosti unutar na{e provincije.

Nakon pohvala zbog vrlo vrijednih poku{aja i ostvarenja na tom podru~ju izrazili su àljenje {to je ovegodine do{lo do problema u pripremi studijskog tjedna za europske dominikance u formaciji koji se ve}nekoliko godina odràva u Dubrovniku.

U ~etvrtom dijelu bra}a Rajmund i Manuel progovorili su o prisutnosti i apostolatu u na{em kontekstu.

U tom smislu spomenuli su va`nost nadilaènja jedino nacionalne i kulturne pripadnosti, osobito zbogte{kih isku{enja koja smo doìvjeli tijekom posljednjeg rata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.Poti~u nas na redovitije sastajanje radi bolje pripreme na{ih susreta na vije}anjima, kao i zbog ”boljegplaniranja”. Osim toga, nas poti~u na javno moljenje ~asoslova, to jest zajedno sa sestrama ili laicimatamo gdje ima samo nekoliko bra}e. Osim toga, âsoslov bi bilo dobro tako moliti da bude vi{e pjevanihdijelova, a da se jedino i isklju~ivo ne recitira.

U propovijedanju bismo trebali slijediti primjer nekih drugih dominikanskih zajednica koje gotovo nasvakoj misi imaju praksu makar kratke homilije.

Kanonski vizitatori tako|er nagla{avaju potrebu da se poja~aju aktivnosti u pogledu promid`belai~kog pokreta te Dominikanskog pokreta omladine, dakle svih ogranaka dominikanske obitelji.

Na kraju ovog dijela izvje{}a su progovorili tako|er i o bra}i koja djeluju u Slovenskom vikarijatu, akoji se nalaze u nezavidnoj situaciji zbog iznenadne smrti dvojice na{e bra}e od petorice slovenske bra}e.Sada{nja situacija iziskuje promjenu. U tom smislu oni bi u suradnji s bra}om iz Hrvatske ili pak nekomdrugom zajednicom Reda trebali razmisliti o mogu}nosti kako da se suo~e sa sada{njim pote{ko}ama iprona|u najrazboritije rje{enje za skora{nju budu}nost.

U petom dijelu izvje{}a rije~ je o upravi i ekonomiji. U tom kontekstu bra}a Rajmund i Manuel istak-nuli su pozitivno ozra~je i dobre uvjete za rad u apostolatu te po{tivanje duha zavjeta siroma{tva. Ipak,treba stalno bdjeti nad transparentno{}u poslovanja novcem. Ne bismo smjeli zanemariti na{u obvezupomo}i misiji u Klop~u, radi vrlo znakovite na{e prisutnosti u Bosni i Hercegovini.

U {estom dijelu izvje{}a bra}a vizitatori iznijeli su dodatne primjedbe i daljnje poticaje.

Na koncu su istaknuli njihovu zahvalnost svoj bra}i na lijepom i srda~nom susretu. Obe}ali su zajednos nama moliti za zvanja i za razvoj na{e Provincije.


2. Izvje{}e o izgradnji samostana i crkve na Pe{~enici i useljenju

Brat Marinko Zadro podnio je izvje{}e o izgradnji samostana i crkve na Pe{~enici u svojstvu voditeljaradova u suradnji s provincijskim i ekonomskim vije}em Provincije. U izvje{}u je naglasio osobito dvijestvari. Prvo kako je potrebno da Provincija pomogne u daljnjoj izgradnji u skladu sa svojim mogu}nosti-ma i, drugo, da se sami zauzmemo za prikupljanje sredstava. Realno stanje je takvo da se unato~ dugovi-ma radovi moraju nastaviti, jer bi prekidanje radova zapravo bilo najgora opcija. Sljede}e stvari koje tre-ba u~initi jesu fasada samostana, grijanje i namje{taj prema potrebama. U tom kontekstu iznimno zahtjev-na etapa radova bit }e unutarnje ure|enje crkve, ako prije navedeni radovi budu dovr{eni. Po mi{ljenjubrata Marinka Zadra i sada{nje je stanje dostatno za dolazak nove zajednice i njezin apostolski rad. Osimtoga, nova bra}a koja }e tamo do}i jama~no }e s punim zanosom nastaviti daljnje ure|enje samostanskih icrkvenih prostorija.

Bra}a vije}nici dali su jednodu{nu potporu bratu Ivanu Iki Mateljanu da potakne i da se odlu~i na for-miranje nove zajednice na Pe{~enici.

3. Izvje{}e o gra|evinskoj obnovi samostana u Splitu i Bolu

Brat Luka Prcela izvijestio je bra}u vije}nike o izvedbenom projektu gospodina Jerka Ro{ina. Radovisu fakti~no ve} zapo~eli, premda }e oni biti u punom zamahu tek od jeseni jer je vrijeme ljeta zapravo vri-jeme sezone, kad je nemogu}e ne{to ozbiljnije zapo~injati. U rujnu se o~ekuje da }e imati pred o~ima sa-svim konkretno stanje stvari za taj vaàn i nuàn projekt obnove samostana.

U pogledu Bola pregovori se nastavljaju izme|u Hotela Partner i na{e provincije.

4. VII studijski tjedan u Dubrovniku

Osnovne informacije o tijeku priprema VII. studijskog tjedna u Dubrovniku iznio je brat Alojz ]ube-li}. VII. studijski tjedan u Dubrovniku odràt }e se od 6. do 12. rujna u Dubrovniku.

Tema tjedna nosi naslov: Kako danas ostvariti karizmu svetog Dominika? To pitanje uklju~uje i pod-teme: apostolat bra}e dominikanaca i globalizacija, propovijedanje u svijetu nasilja, otvorenost dijalogu,studij u ìvotu dana{njeg propovjednika. Slu`beni jezici tjedna su {panjolski, francuski i hrvatski.

Provincijali su jednodu{no poduprli odràvanje tjedna, o ~emu je bra}u vije}nike obavijestio brat IvanIko Mateljan.

5. Razno

Od 21. lipnja 2004. do 26. lipnja 2004. bit }e odràne duhovne vje`be na Bolu na Bra~u za na{u provin-ciju. Voditelj duhovnih vje`bi bit }e vl~. Ivan Bodroì}.

Brat Marko Bijeli} trebao bi do kraja mjeseca rujna ove godine dovr{iti magisterij, nakon toga uslije-dio bi njegov povratak u Hrvatsku dominikansku provinciju.

Zapisnik s V. sjednice Provincijskog vije}aZagreb, 2. srpnja 2004.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), Marijan Bi{kup, Zvonko Kneèvi}, Ivica Tomljeno-vi}, Mato Bo{njak, Franjo [anjek, Zvonko Dànki}, Alojz ]ubeli}, Viktor Arh.

Izo~na bra}a: Frano Prcela, Luka Prcela.

0. Duhovni nagovor odrào je brat Zvonko Kneèvi}.

1. Osvrti na zaklju~ke vizitacije U~itelja Reda.

U osvrtima na zaklju~ke vizitacije U~itelja Reda, brat Ivan Mateljan konstatirao je da su vizitatori za-pravo slijedili Akte na{e posljednje provincijalne skup{tine. Budu}i da su bra}a imala prijevod zak-


lju~aka vizitacije na hrvatskom jeziku, svatko je osobno bio u mogu}nosti vidjeti njihove zamjedbe iprimjedbe i razmisliti o njima. U smislu tih zaklju~aka, brat Ivan Mateljan potaknuo je bra}u vije}nike dau narednom razdoblju porade u svojim zajednicama na korigiranju na bolje onih to~aka koje su istaknutekao negativne u na{oj provinciji.

Brat Viktor Arh spomenuo je da se u Slovenskom vikarijatu za sada osje}a potreba da se kao prvi ko-rak bar jednom tjedno organizira zajedni~ki objed naizmjence u Petrov~u i @alecu.

2. Dovr{enje i useljenje u samostan bl. Augustina Kaòti}a – Zagreb

Nakon sastanka Ekonomskog vije}a Provincije brat Zvonko Kneèvi} ukratko je izloìo zaklju~ke stog sastanka. Posebno je istaknuo 2. to~ku tih zaklju~aka, koja je bitna za bra}u vije}nike. Naime, na tomsastanku raspravljalo se o gradnji samostana i crkve u Zagrebu na Pe{~enici. O tome je nazo~ne ~lanoveEkonomskog vije}a provincije izvijestio brat Marinko Zadro, u svojstvu povjerenika radova. Krov crkveje dovr{en. Unutra{nje je ure|enje samostana pri kraju. Hitno treba izraditi fasadu samostana, a odmahzatim nabaviti namje{taj potreban za useljenje i pastoralni rad. Nakon toga ostaje fasada crkve, unu-tra{njost crkve i okoli{. Radovi idu svojim tijekom. Najgora varijanta bila bi da se prekinu. Problem je utome {to nema dovoljno sredstava za rad. Ekonomsko vije}e je predloìlo provincijalu da se za te radoveodmah izdvoji 3.000.000 kuna. Provincijal Ivan Iko Mateljan dao je taj prijedlog na glasovanje.

Sva osmorica bra}e vije}nika glasovanjem su poduprli prijedlog da se za dovr{enje i useljenje u samo-stan bl. Augustina Kaòti}a izdvoji 3.000.000 kuna.

3. Razno

Brat Ivan Iko Mateljan informirao je bra}u vije}nike o susretu dominikanske obitelji koji se odrào uZagrebu, u dominikanskom samostanu, Kontakova 1. Atmosfera je bila predivna. Sljede}i susret bit }eorganiziran sljede}e godine krajem svibnja u Kor~uli, i to u pro{irenom broj~anom stanju, te, nadamo se,jo{ bolje pripremljenom od ovog sada. Osim toga, na jesen bi trebao biti tiskan molitvenik, koji }e biti do-bar preduvjet za daljnji rad na promicanju i zaìvljavanju dominikanske obitelji.

Na koncu sjednice Provincijskog vije}a brat Ivan Mateljan ukazao je na sada{nji status na{eg biv{egbrata Petra Marije Radelja.

Zapisnik sa VI. sjednice Provincijskog vije}aZagreb, 16. studenoga 2004.

Nazo~na bra}a: Ivan Iko Mateljan (provincijal), Marijan Bi{kup, Mato Bo{njak, Zvonko Dànki},Alojz ]ubeli}, Frano Prcela, Luka Prcela, Viktor Arh.

Izo~na bra}a: Zvonko Kneèvi}, Franjo [anjek.

0. Duhovni nagovor odrào je brat Zvonko Dànki}

1. Zvanja za Red – stanje i promicanje

Brat Zvonko Dànki} rekao je bra}i vije}nicima da je u pogledu ove to~ke vrlo te{ko biti u~inkovit.Ne{to se napravilo na promid`bi, a ne{to se namjerava u~initi. Iz njegova dosada{njeg iskustva vidljivo jeda je te{ko uspostaviti konstruktivnu suradnju sa ùpnicima, premda to vrijedi poku{ati. Ponovio kako daje potrebno da se svi vi{e zauzmu na tom podru~ju jer o tome ovisi budu}nost na{e provincije. Brat IvanIko Mateljan potaknuo je profesore koji predaju na u~ili{tima da u tim krugovima porade na promid`bi zadominikanska zvanja, jer bi se moglo privu}i one koji su ionako u razdoblju kad se odlu~uju za duhovnozvanje. Brat Frano Prcela kaè da bi mu osobno bilo nemogu}e re}i nekom studentu da do|e u domini-kance jer takav pristup nije vlastit njegovu habitusu. Brat Alojz ]ubeli} rekao je da neizravno kroz teme


seminara i proseminira zna obra|ivati teme koje su bliske dominikanskoj ba{tini i tradiciji, a koje mogusenzibilizirati studente Katoli~kog bogoslovnog fakulteta da steknu neke informacije o dominikancima.

Brat Ivan Iko Mateljan izvijestio je bra}u vije}nike da se dogovorio o izradi jumbo-plakata s domini-kancima koji bi se diljem lijepe na{e i Bosne i Hercegovine trebali pojaviti po~ev{i od prve nedjeljedo{a{}a. Po njegovu mi{ljenju ne treba ~ekati da nas drugi na|u, jer ih nikada ne}emo ni do~ekati, nego setreba uputiti njima.

U zaklju~ku, o dominikancima se vrlo malo zna, koliko god mi mislili da je druk~ije. U misijama nasrijetko preko godine trebaju, nastupi na radiju i televiziji tako|er su rijetki, itd.

2. Dogovor o datumu, sadràju i formi ”pro{irenog” Vije}a u lipnju 2005.

Intermedija ili pro{ireno vije}e bit }e odràno 24. i 25. lipnja 2005. godine u Bolu na Bra~u. Prije togsastanka najvjerojatnije }e biti zgodno organizirati duhovne vje`be koje bi zapo~ele 19. lipnja. Duhovnevje`be treba iznova organizirati u dva termina. U skladu s odredbom KKN br. 375. provincijal treba oda-brati koga }e sve zvati na pro{ireno provincijsko vije}e kako se taj sastanak ne bi previ{e oduìo nau{trbredovnih pastoralnih djelatnosti bra}e.

3. Preure|enje samostana u Splitu – stanje i perspektive

Brat Luka Prcela pro~itao je bra}i vije}nicima izvje{}e o poduzetim radnjama za rekonstrukciju samo-stana sv. Katarine u Splitu koje je izradila gosp. Branka Pulji}, dipl. in`. gra|. Po tom izvje{}u, uskoro }eorganizirati sastanak s nadzornim inènjerom, projektantima i revizorom glede usugla{avanja izvedbenihdetalja kako bi se mogli izraditi {to precizniji i to~niji izvedbeni projekti. Nakon toga bi trebalo bi uslije-diti prikupljanje ponuda izvoditelja radova, odabir i sam po~etak radova.

Bra}u vije}nike zanimalo je postoji li jo{ neka interna komisija kao nadzorno tijelo koje }e mo}i pratitikako se stvari u tom pogledu odvijaju, i da se na vrijeme mogu sprije~iti eventualno nepredvi|ena ulagan-ja. Brat Luka Prcela rekao je da su u taj posao prije bili uklju~eni bra}a Marinko Zadro i Damir [oki}, dokje bio ~lan samostana u Splitu. No sada to ~ini brat Ivan Iko Mateljan, on i odre|ena bra}a iz Splita.

To je bila istodobno prigoda da brat Ivan Iko Mateljan pro~ita dopis koji mu je uputio brat Luka Prcelau kojem ga moli da prona|e jednog brata da bude asigniran u splitski samostan jer postaje upitnim statusprioralnog samostana u Splitu, nakon asigniranja Damira [oki}a u Zagreb, Joze Mravka u Hamburg ismrti Kerubina Mekjavi}a. Time su u prili~no kratkom vremenu ostali bez tri brata, i sada se pokazujenu`na potreba za jednim bratom.

4. Imenovanje starje{ine u samostanu sv. Nikole u Kor~uli

Za starje{inu samostana sv. Nikole u Kor~uli brat Ivan Iko Mateljan imenovao je brata Matu Bo{njaka.

5. Razno

Prire|uje se film o ìvotu i djelu blaènog Augustina Kaòti}a. U tom smislu gospodin Eduard Gali}poslao je dopis provincijalu da im provincijsko vije}e odobri pomo} od 82.000 kn za dovr{etak snimanjatog filma. Bra}a vije}nici usprotivili su se tome jer nemaju dostatno elemenata za dono{enje takve odlu-ke, bar ne za sada.

Prior dubrova~kog samostana brat Kristijan Rai~ poslao je dopis molbe gospodina Branimira ]ili}a daostvari stanoviti projekt o Ivanu Pavlu II. u @upi dubrova~koj. Vije}nici su se sloìli da se sklopi ugovorna godinu i pol dana i da mu se toj molbi po stavkama ugovora udovolji.

Brat Ivan Iko Mateljan izvijestio je bra}u vije}nike o potrebi ujedna~enja svih samostanskih pe~ata u~itavoj provinciji.

15. velja~e 2005. bit }e idu}a sjednica Provincijskoga vije}a, najvjerojatnije u Zagrebu.

Zapisni~ar: Alojz ]ubeli}Provincijal: Ivan Iko Mateljan


GODI[NJICE U 2005. GODINI

SIJEÂNJ

30. ro|endan, fr. Slavko Sli{kovi} – 16. 01.

VELJAÂ

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Marijan Jur~evi} – 12. 02.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Ivan Martini} – 22. 02.

30. ro|endan, fr. Mihael Mario Tolj – 24. 02.

SVIBANJ

40. godi{njica zavjeta, fr. Mile Gugi} – 16. 05.

LIPANJ

30. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Mijo Rogina – 22. 06.

10. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Anto Gavri} – 25. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Marijan Bi{kup – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Nikola Dugandì} – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Ante Kova~evi} – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Stjepan Krasi} – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Pavao Lasi} – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Marijan Pavlovi} – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Stanko Prcela – 29. 06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Franjo [anjek – 29. 06.

RUJAN

20. godi{njica zavjeta, fr. Anto Boba{ – 05. 09.

20. godi{njica zavjeta, fr. Frano Prcela – 05. 09.

50. godi{njica zavjeta, fr. Ivica Tomljenovi} – 08. 09.

80. ro|endan, fr. Drago Kolimbatovi} – 15. 09.

10. godi{njica zavjeta, fr. Zvonko Dànki} – 16. 09.

PROSINAC

30. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Jozo Mravak – 21. 12.


GODI[NJICE SMRTI BRA]E

SIJE^ANJ

20. 50. godi{njica Rozarije Jerkovi}

O@UJAK

31. 60. godi{njica Rajmund Franetovi}

SVIBANJ

6. 60. godi{njica Eduard Frankovi}

7. 60. godi{njica Hinko Paladin

LIPANJ

26. 50. godi{njica Lujo Matijaca

SRPANJ

4. 10. godi{njica Josip Mlinari}

STUDENI

17. 60. godi{njica Dominik Bara~


Iz provincijalove bilje`nice

2003.

3. srpnja – apostolski nuncij u RH mons. Giulio Einaudi priredio ru~ak povodom izbora novog provincijala.

8. srpnja sudjelovao na sprovodnim obredima ”velikog ~ovika i velikog biskupa” mons. ]irila Kosa u\akovu.

12. srpnja – radni sastanak u Splitu o nadogradnji splitskog samostana.

19. srpnja – susret s bra}om u @alcu.

5. kolovoza sudjelovao na sve~anom euharistijskom slavlju povodom blagdana za{titnice Vojnog or-dinarijata u RH Blaène Djevice Marije Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta te blagoslova novezgrade Vojnog ordinarijata u Zagrebu.

8. kolovoza predvodio misno slavlje u kapelici umirovljeni~kog doma ”Maksimir” povodom blagdanana{eg Utemeljitelja.

8. kolovoza predvodio misno slavlje u Remetama.

31. kolovoza predvodio misno slavlje u Dubrovniku i primio prve zavjete Silvija Ivana Mar{i}a,Matiasa Lovre Farka{a te Kre{imira Mateja @ièka.

1. rujna sudjelovao na otvaranju studijskog tjedna u Dubrovniku.

3. rujna susreo se s bra}om u Gruù i Kor~uli te sa sestrama u Kor~uli.

8. rujna sudjelovao na primanju u Apostolskoj nuncijaturi prigodom zavr{etka slu`be apostolskognuncija u RH mons. Einaudija, zatim na predstavljanju nuncijeve knjige ”Dragocjeno sluènje Crkvi” tena misnom slavlju u zagreba~koj prvostolnici.

9. rujna sudjelovao na misnom slavlju u Udbini povodom polaganja kamena temeljca crkve Hrvatskihmu~enika.

11. rujna – opro{tajni ru~ak s apostolskim nuncijem Einaudijem u RH.

22. rujna vodio I. sjednicu Provincijskoga vije}a u Zagrebu.

19. listopada predvodio misno slavlje u Hannoveru pri primopredaji HKM. Zahvala dosada{njem mi-sionaru fr. Mariju Roku Marinovu, i preporuka novoga, fr. Nikole Mio~a.

20. i 21. listopada – posjet bra}i i sestrama u HKM Hamburg.

24. listopada sudjelovao na akademiji u zagreba~koj katedrali prire|enoj u ~ast imenovanja za kardi-nala nadbiskupa Josipa Bozani}a te na primanju u nadbiskupskom dvoru.

25. listopada sudjelovao u sve~anom misnom slavlju uzoritog kardinala Josipa Bozani}a u katedrali.

4. studenoga predvodio svetu misu zadu{nicu za pokojnog fr. Pavla Negovca u Kor~uli.

11. studenoga sudjelovao na Plenarnoj skup{tini HKVRP u Zagrebu.

12. studenoga izabran za predsjednika Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara (HKVRP).

24. studenoga odrào predavanje ”Do{a{}e Boì}a” u domu umirovljenika ”Maksimir”.


28. studenoga – pohod bra}i u Slovenskom dominikanskom vikarijatu.

3. prosinca vodio II. sjednicu Provincijskog vije}a u Zagrebu.

17. i 18. prosinca – radni posjeti bra}i u Splitu i Trogiru.

19. prosinca – ~estitanje uzoritom kardinalu Josipu Bozani}u u nadbiskupskom dvoru.

6. prosinca vodio sastanak Predsjedni{tva HKVRP i Vije}a HUVRP u Zagrebu.

2004.

10. sije~nja – susret s novim apostolskim nuncijem u RH Franciscom Xavier Lozanom glede pitanjaodnosa HBK i HKVRP i HUVRP, u nuncijaturi.

13. sije~nja – susret sa splitskim nadbiskupom mons. Marinom Bari{i}em poradi pitanja ugovora Pro-vincije i Nadbiskupije u vezi s na{im samostanom na îovu.

24. sije~nja – razgovor s pomo}nim biskupom Josipom Mrzljakom o pitanjima zemlji{ta koja posjedu-ju kanonici, a Unija i Konferencija tragaju za prikladnim prostorima.

27. sije~nja – otvaranje sve}eni~kog tjedna i nave~er sudjelovanje na misnom slavlju Bra~ana u na{emsveti{tu Kraljice svete krunice.

2. velja~e odrào konferenciju za novinstvo povodom Dana posve}enog ìvota, te sudjelovao na mi-snom slavlju u zagreba~koj prvostolnici.

10. velja~e sudjelovao na misnom slavlju u prigodi «Stepin~eva».

2. velja~e zajedno sa sestrama i bra}om ispratio fr. Manesa Zdol{eka na vje~ni po~inak.

13. velja~e molio ve~ernju i slavio misno slavlje s nadbiskupom i subra}om u prigodi 700. god. dola-ska bl. Augustina Kaòti}a za biskupa zagreba~kog.

17.-21. velja~e sudjelovao na UCESM – susretu vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica.

23. velja~e – susret s kardinalom Josipom Bozani}em radi bolje suradnje HBK i HKVRP.

24. predsjedao sjednici Provincijskog vije}a.

3. oùjka predvodio sjednicu predsjedni{tva HKVRP i HUVRP.

19. oùjka – ~estitanje uzoritom kardinalu i zajedni~ki ru~ak u svojstvu predsjednika HKVRP.

21. oùjka predvodio misno slavlje pri zavr{etku misija koje su odràli Marko i Anto Boba{.

26. oùjka – susret s gosp. ùpanom Krunom Peronjom u Splitu o pitanjima plaè Zlatni rat.

3. travnja otvorio izlo`bu Stipana Stipan~evi}a «Evan|elje po Stipi» u Kaòti}evoj dvorani.

12.-18. travnja sudjelovao na susretu provincijala Europe u Rimu (IEOP).

19. travnja predslavio misu zadu{nicu za fr. Kerubina Mekjavi}a u Splitu.

26. travnja predvodio misu zadu{nicu za fr. Augustina Pavlovi}a u Zagrebu.

7. svibnja sudjelovao na proslavi svetog Dujma u Splitu u ime provincije i HKVRP.

15. svibnja predvodio misno slavlje i propovijedao redovni~kim bogoslovima okupljenima u Dubrovniku.

20. svibnja sudjelovao na misnom slavlju otaca pavlina u Kamenskom o 600. god. dolaska.

28. svibnja predvodio I. susret dominikanske obitelji u Zagrebu.

1. lipnja – susret s nadbiskupom Bozani}em te biskupima Pren|om i Bari{i}em u Tajni{tvu HBK u Zagrebu.


2. lipnja – susret s gosp. Bebi}em, ravnateljem Caritasa.

8. lipnja sudjelovao na sjednici svih biskupa HBK i provincijala HKVRP.

10. lipnja sudjelovao u misnom slavlju i blagoslovu kapelice Vojnog ordinarijata.

22. lipnja odrào duhovno slovo sve}enicima zagreba~ke nadbiskupije koji su bili zare|eni prije desetgodina. Slijedilo misno slavlje u Svetoj Mariji pod Oki}em.

26. lipnja predvodio misno slavlje u Bolu pri zavr{etku duhovnih vje`bi na{oj bra}i.

28. srpnja proslavio u obiteljskom i bratskom ozra~ju 25. god. mlade mise u Trilju.

3. kolovoza predvodio misno slavlje o proslavi bl. Augustina Kaòti}a u Trogiru.

8. kolovoza predslavio misno slavlje o blagdanu na{eg utemeljiteljaoca Dominika u Bolu.

23. kolovoza u Mariji Bistrici odrào uvodno slovo pri po~etku Kapitula na{ih sestara i po~etku pripra-ve za 100. godi{njicu kongregacije.

4. rujna predsjedao sjednici predsjedni{tva HKVRP I HUVRP u Zagrebu.

12. rujna predsjedao misnom slavlju i propovijedao u na{oj crkvi u Klop~ama, Zenica.

20.-24. rujna hodo~astio u Loreto, Molise, Luceru i Bari zajedno sa ùpnicima zagreba~ke nadbiskupi-je predvo|enih nadbiskupom J.Bozani}em i pomo}nim biskupom Vladom Ko{i}em.

25. rujna sudjelovao u radu redovni~kog tjedna u Zagrebu.

28. rujna sudjelovao na sprovodnim obredima fr. Rogera Berthouzoza u Fribourgu.

4.-7. listopada odrào duhovne vje`be kleri~kim pripadnicima Vojnog ordinarijata.

13. listopada predvodio misu zadu{nicu na ispra}aju fr. Randa Par{i}a u Kor~uli.

28. listopada predvodio misno slavlje u ùpi Marku{evec o slavlju sv. [imuna i Jude Tadeja.

30. listopada nazo~io koncertu u zagreba~koj prvostolnici o 700. god. dolaska bl. A. Kaòti}a za bi-skupa zagreba~ke biskupije i 150. god. zagreba~ke nadbiskupije.

10. studenoga sudjelovao na susretu provincijala Europe u Bruxellesu.

15. studenoga sudjelovao u misnom slavlju i blagoslovu na{eg novog samostana bl. AugustinaKaòti}a na Pe{~enici.

28. studenoga sudjelovao na biskupskom re|enju mons. Martina Vidovi}a u Splitu.

4. prosinca sudjelovao u misnom slavlju pri |akonskom re|enju fr. Petra Gali}a.

5. prosinca odrào duhovnu obnovu {kolskim sestrama franjevkama u Zagrebu.


OSVRTI

KRATKI OSVRT NA GENERALNI KAPITUL – KRAKOV 2004.

Divna je ta dominikanska univerzalnost i demokracija, a jo{ je ljep{e u tu|ini se osje}ati kao kod ku}e.Kao izabrani definitor na na{oj zadnjoj provincijalnoj skup{tini, 26. srpnja 2004. zaputih se u Poljsku, uKrakov, na Generalni kapitul Reda, ali ipak s predrasudama i malim strahom. Kako }u za sve to smo}isnage i sna}i se kad sam u tomu neiskusan. No po dolasku na odredi{te predrasude i strah ubrzo nesta-do{e. Odmah sam shvatio da je Generalni kapitul zapravo preslika provincijalnih skup{tina, na kojimasam, na sre}u, vi{e puta prisustvovao. I stoga me uvijek iznova odu{evljava dominikanska univerzalnost.

Samostan u Krakovu je, uz Be~ i Dubrovnik, jedan od tri koji ìve od po~etka Reda. Bogata tradicija,ali i liturgija. Kako bi rekao jedan na{ subrat, na pitanje koji mu je stil gradnje najljep{i i najdraì, to bihisto i ja ustvrdio vidjev{i samostan u Krakovu ”GOTIKA I BOG”. Poljaci su, moj je dojam, ovaj Kapituldobro organizirali. Ina~e, provincija im broji oko 500 fratara, te oko 140 bra}e studenata, pa nije ni ~udo.

A na Kapitulu, vjerojatno kao i na svakom drugom – moli i radi od jutra do sutra. Znalo se zajedni~kiraditi i do 10 sati uve~er, jer bi bez toga predvi|ena tri tjedna o~ito bila prekratka. Osnovna radna struktu-ra Kapitula sadràvala je sedam komisija, i to: komisiju za propovijedanje, za intelektualni ìvot i propo-vijedanje, za zvanja i odgoj, za ekonomiju, za zajedni~ki ìvot, za upravljanje, te komisiju za Konstituci-je. Putem tih sedam ustanovljenih komisija nastojalo se dotaknuti sve ono {to Red ~ini suvremenim i dje-lotvornim u svijetu, ali dotaknuti i ono {to ga ti{ti. Kapitul se posebno osvrnuo na na{u prisutnost u kriz-nim podru~jima svijeta i ohrabrio svu bra}u koja djeluju u takvim podru~jima, poput Iraka, konkretnijebra}e u Bagdadu i Mosulu, onih u Pakistanu itd. Na{a je zada}a svim patnicima pomo}i iznova oìvitidu{u i ohrabrivati ih na novom po~etku. Mi moramo, oslu{kuju}i duh vremena, propovijedati osobu IsusaKrista, a ne samo kr{}ansku ideologiju. Bogati èle Crkvu koja govori o duhovnosti, ali ne i o socijalnimnepravdama. No Krist je bio blizak upravo siroma{nima, potla~enima, djeci i bolesnima. Izabrati siro-ma{ne zna~i izabrati neudoban put propovijedanja, ali zna~i i izabrati Kristov put. Mi ponekad moramoiza}i iz na{ih biblioteka, prestati na tren u~iti s mrtvih koà, i u~iti jednostavno ljubiti, poput Krista, jerna{ ìvot ne pripada samo nama, nego ima i drugih osoba koje nas trebaju i koje trebaju na{ ìvot.

S druge strane, vrlo intenzivno je istican studij kao izrazito va`na stvarnost u na{em propovijedanju,ali je i naveliko razglabano o na{im studijskim ku}ama u svijetu, kao npr. o Fribourgu, Angelicumu, Jeru-zalemskoj biblijskoj {koli i drugim. Redu definitivno manjka profesora iz teolo{kih i iz filozofskih disci-plina – i to ”za vlastite potrebe”. Vrlo je va`no pitanje kako odgajamo na{e kandidate, u~imo li ih analizi-rati, dobivaju li dovoljno na{e dominikanske naobrazbe, kako na podru~ju duhovnosti, tako i na podru~jufilozofsko-teolo{ke misli? Jesu li na{i mladi svjesni da do u beskona~nost moèmo filozofirati bez teolo-gije, ali ne i teologizirati bez filozofije? Ulijevamo li im nadu kako bi i oni mogli jednoga dana drugimaulijevati nadu? Jesmo li svjesni da k nama dolaze s hrpom pitanja, koja ih mo`da i mu~e? Jesmo li sprem-ni odgovoriti na potrebe drugih?

Sveti Dominik imao je dar odgovoriti na potrebe drugih. Zato nam se valja vratiti identitetu u kojemusmo isklju~ivo za druge. Darivati se i ne traìti ni{ta zauzvrat, biti vjeran Bogu koji nam je darovao ìvot.


Ovdje sam upravo nabacao vrlo mali broj ideja ili pitanja koja su se ~esto postavljala. Svakako, Kapi-tul je u predvi|enom vremenu uspio dovr{iti zacrtani posao. Jasno da svi oni koji se s radom Kapitula èleupoznati izblièga mogu pro~itati Akte i obogatiti se iz prve ruke. Sve u svemu, sudjelovanje na ovakvuskupu doìvio sam zanimljivim i korisnim, a 18. kolovoza sretno sam se vratio ku}i u Dubrovnik.

Fr. Kristijan D. Rai~

IZ DOMINIKANSKE OBITELJI

Nakon duèg vremena vrijeme je i donijeti novosti iz dominikanskog lai~kog ìvota. Najve}a i naj-va`nija stvar za redoviti ìvot dominikanskog laikata dogodio se u Walberbergu u mjesecu listopadu2004. Naime, tada je odràn Europski susret dominikanskih laika, gdje su dono{ena izvje{}a o radu u pro-tekle ~etiri godine. Zaista lijep susret i ugodan osje}aj me|u razli~itim jezicima i nacijama, ali u istomduhu. Na susretu su sudjelovali predstavnici iz 23 dràve. Kao i obi~no, po~elo se s izvje{}ima o radu uprotekle tri godine.

Prvo izvje{}e iznijela je predsjednica Europskog dominikanskog laikata gospo|a Zaida Rocha Ferrei-ra. Dala je svoje vi|enje o problemima na koje nailaze na{i laici, a isto tako o stvarima na koje moèmobiti ponosni.

Zatim je govorio promicatelj lai~kih bratstava na{eg Reda Jerry Stoockey, a posebno je istaknuo dadominikanski laici tako|er trebaju biti propovjednici. Postavio je i pitanje {to trebamo mijenjati u na{emidentitetu. Upozorio je sve nazo~ne i na to da moramo promovirati dominikanska zvanja, kako lai~ka,tako i redovni~ka. Ono {to je najva`nije za nas jest to da moramo organizirati laike u na{oj provinciji. ^la-nove s imenom, prezimenom, adresom, predsjednikom i provincijskim vije}em. Postavio je i pitanje tkosmo mi – pokret, molitvena skupina ili ne{to tre}e? U na{em zajedni~kom ìvotu moramo uspostaviti su-radnju me|u bra}om, sestrama i laicima. U provincijsko vije}e laikâ moramo birati ljude koji su dobri,koji èle raditi, koji mogu putovati na nacionalne i me|unarodne susrete, poznavati engleski, francuski ilinjema~ki jezik te se sluìti ra~unalom. Mi moramo kona~no imati provincijsko vije}e i ljude sa zavjetimakako bi mogli ravnopravno sudjelovati na me|unarodnim susretima. Jo{ uvijek smo promatra~i.

Tajnica Vije}a Eva Kameniarova èljela je dati definiciju dominikanskog laika pa je istaknula da su la-ici neodvojivi dio dominikanskog reda. Mnogo bra}e i sestra ima u na{em redu koji propovijedaju po zat-vorima i marginaliziranim osobama. Svi imamo duha propovijedanja, samo na razli~ite na~ine. Moramootkriti, {tititi i sa~uvati na{ identitet. Komunicirati i sura|ivati s drugim skupinama. Mi smo dominikan-ska obitelj i trebamo propovijedati i evangelizirati sve oko nas. Moramo pokazati ljubav prema svim lju-dima bez obzira na naciju i vjeru.

Nakon ovog susreta odràn je jo{ jedan sastanak koji je trajao od 30. rujna do 3. listopada, a vodio ga jenovi predsjednik Europskog vije}a laika Robert Kopfmüller - Knabe. Izabrani su delegati odgovorni zakontakt s razli~itim regijama. Kao delegat za na{u provinciju izabrana je Nikolett Muranyi iz Ma|arske.Na ovom susretu raspravljalo se o jedinstvu zajednica u sljede}e tri godine, financijskim problemima te omjestu sljede}eg susreta. S pozivom da ne dijelimo samo probleme nego i lijepe stvari, odlu~eno je dasljede}i susret bude u Rimu u travnju 2005.

Podsje}am sve na{e zajednice na naredbu sa zadnje skup{tine da ”starje{ine u samostanima i ku}ama,koji to nisu u~inili, imenuju promicatelja dominikanskih lai~kih bratstava” (br. 61), te preporuku iste


skup{tine ”da sve na{e ku}e oìvotvore sli~ne ogranke u radu s mladima”, ”po uzoru na Dominikanskipokret mladih VERITAS”. (br. 65)

Na{ prioritet jest utemeljenje provincijskog ogranka bratstva Tre}ega reda kako bi mogli biti sudioni-cima s pravom glasa na sljede}em Europskom susretu. U suradnji s provincijalom prire|uju se Pravilalai~kih bratstava na{e provincije te statut, pravila i preporuke Europskog vije}a za lai~ka dominikanskabratstva.

Fr. Jozo îrko OP

VII. studijski tjedan(Dubrovnik 6.-12. rujna 2004.)

U Dubrovniku je odràn VII. studijski tjedan za ~lanove dominikanske obitelji u formaciji. Studijsketjedne koji se odràvaju u Dubrovniku svake godine u prvom tjednu mjeseca rujna organizira Centar zastudij i izdava~ku djelatnost Hrvatske dominikanske provincije u prostorijama Me|unarodnog sredi{tahrvatskih sveu~ili{ta. Ove godine sudionici studijskog tjedna, kojih je bilo tridesetak, razmi{ljali su pose-bice o tome ”Kako danas ostvariti karizmu sv. Dominika”. Slu`beni jezici studijskog tjedna bili su {pan-jolski, francuski i hrvatski jezik.

Na otvaranju Studijskog tjedna predavanje je odrào dominikanac Franjo [anjek (regens studijâHrvatske dominikanske provincije). Govorio je o temi ”Dominikanci i globalizacija”. Prvotno je napo-menuo da se termin globalizacija rabi od 80-tih godina 20. stolje}a. Rije~ je o dvozna~nom izri~aju kojiozna~ava kulturnu, religijsku i ekonomsku razmjenu raznih naroda i kontinenata. U njoj dominantnu ulo-gu, kaè, igra SAD jer je posvuda nazo~na tzv. amerikanizacija, koja pokazuje njihovu prevlast nad ostat-kom svijeta.

U vidu treba imati va`ne doga|aje i elemente za bolje razumijevanje tog procesa, koji je bitan za sveljude. U tom kontekstu brat [anjek je spomenuo ru{enje komunizma 1989. godine, otvaranje Kine, Inter-net, svijet koji je postao globalno selo, porast dominantne svjetske ideologije, politi~ke i kulturne slobo-de, san o miru izme|u naroda i dràva, a neki pak u globalizaciji vide novi mesijanizam, odnosno propo-vijedaju o u~itelju svjetova, duhovnosti koja }e evoluciju kozmosa dovesti do ispunjenja. Dostatno jespomenuti pokret New Age te sekte. Prof. [anjek u tom se smislu zapitao gdje se nalaze dominikanci utom procesu globalizacije?

Naveo je primjer Ivana Stojkovi}a, dubrova~kog dominikanca koji je utjecao na politi~ka i druga gi-banja utiru}i put europskim integracijama. U tim prijelomnim stolje}ima uo~ila se potreba obnove i je-dinstva kr{}anske ekumene, koja je kao takva bila zapravo zapreka Otomanskom Carstvu, uo~ila se po-treba za op}im konsenzusom. Ivan Stojkovi} je u svojstvu profesora pari{kog sveu~ili{ta argumentiranoobrazloìo svoju viziju Europe i svijeta. Stoga su obnova crkvenih struktura, ostvarenje jedinstva europ-skih naroda, mir, me|usobna sloga te Bizant bili u sredi{tu njegove pozornosti. Premda njegov pionirskirad na tom polju nije uspio, on ostaje ipak vrijedan.

Prema mi{ljenju brata [anjeka, 16. stolje}e je prvo istinsko stolje}e globalizacije jer se tada osobitorazmi{ljalo o humanizmu, univerzalisti~koj filozofiji u spoju s nacionalnim posebnostima, a planet Zem-lja postao je veliko trì{te, otkrivaju se novi kontinenti, premje{taju trgova~ke rute iz Sredozemlja na at-lantske obale Europe, te se doga|a tragi~na sudbina ameri~kih starosjedilaca.


Bartolomeo de Las Casas borio se za humaniji postupak prema Indijancima te protiv izrabljivanja i na-silja. Nakon dolaska franjeva~kih i dominikanskih misionara te zatim isusovaca u Novi svijet javljaju seideje pluralizma i tolerancije, no postavilo se pitanje kako to ostvariti, a da se pritom ne kidaju veze jedin-stva i zajedni{tva.

Globalizacija èli homogenizirati prostor, vrijednosti, trì{te na planetarnoj razini, prisutnost svijeta una{im ìvotima kroz proizvode i informacije. Nazo~imo informati~koj revoluciji, mnoè se multinacio-nalna poduze}a, a izrazito je uo~ljiva te`nja SAD-a za ostvarenjem svojih hegemonisti~kih ciljeva. Nega-tivnost globalizacije sastoji se u tome {to ona poja~ava jaz izme|u bogatih i siroma{nih, a to je prije svegamoralno-eti~ko pitanje.

U zaklju~ku svoga izlaganja brat [anjek je rekao da nas globalizacija ne smije stra{iti, ona treba bitiusmjerena k op}em interesu ljudi. Crkva i kr{}ani ne mogu gledati ravnodu{no na globalna pitanja. Nesmijemo ne vidjeti siromaha pokraj sebe. Liberalni kapitalizam gotovo da postaje religija. U njemu sedoga|a sakralizacija trì{ta, koje je vrhovno mjerilo u na{em svijetu, ona traì ”`rtvovanje” ljudskih ìvo-ta, naj~e{}e siroma{nih. Kr{}ani moraju pokazati da se moè ìvjeti skromnije i solidarnije.

U raspravi sudionika Studijskog tjedna istaknuto je kako se moramo vra}ati Evan|elju, pokazati soli-darnost prema siroma{nima, koji postaju najve}e `rtve globalizacije, razmi{ljati o vrijednostima koje sekriju u tom procesu, kako ljude senzibilizirati za ve}u odgovornost za globalnu svjetsku situaciju te, na-posljetku, kako kao kr{}ani i dominikanci trebamo u svijet unijeti suosje}anje i solidarnost.

Drugog dana Studijskog tjedna predavanje je odrào brat Manuel Angel Maestro, regens studija [pan-jolske dominikanske provincije. Govorio je o studiju u ìvotu dominikanca danas. U svom izlaganju oso-bito se osvrnuo na ~etiri to~ke: govorio je o strasti, istini, dijalogu te o pitanju kao takvu.

Svijet se vrlo brzo mijenja, ono {to smo nekada nau~ili pre~esto ni~emu ba{ ne koristi. Po njegovumi{ljenju va`no je pitanje koje postavlja svojim studentima: {to te pokre}e u ìvotu? Ali i koju bi knjigusa sobom ponio na pusti otok? Dominikanac traga za istinom, mora postavljati te{ka pitanja, nema goto-vih odgovora na pitanja, svatko je za sebe odgovoran da odgovara na svoja pitanja kao i na pitanja svijeta idru{tva. Po II. vatikanskom koncilu, vjera je traènje odgovora na probleme na{ega svijeta. Nema nelegi-timnih i glupih pitanja.

Studij je strast za istinom. Moramo biti strastveni ljudi koji }e traìti odgovore na pitanja. Studiramoda moèmo bolje propovijedati, a ne da vi{e znamo. Mi moramo lije~iti du{e! Odgovore ne treba samodavati, nego ih traìti zajedno s drugim ljudima. Biblijska je istina prakti~na i ona se ne u~i, nego se ìvi.Istina je povijesna, moramo pruìti prakti~nu istinu koja }e dati smisao i zna~enje muèvima i ènamana{ega doba.

Dijalog je komunikacija izme|u jedne ili vi{e osoba koje pokazuju svoje ideje i razmjenjuju ih. Dija-log moè postojati sa samim sobom kao i s drugima. Kad ~itamo neku knjigu, ve} smo u dijalogu s dru-gom osobom, kao i kad mislimo o nekoj situaciji.

Znanost je va`no razumjeti kao dijalog. Sveti Dominik bio je ~ovjek dijaloga. Svaki je dijalog legiti-man i potreban, mora se ostaviti prostora za razmi{ljanje, ono {to je razli~ito oboga}uje nas, u dijalogu da-jemo i primamo, u~imo od drugoga i od sebe samoga. Za studente su potrebne ~etiri stvari: èlja za znan-jem, ljubav prema u~enju, nalaènje vremena i prostor za dijalog s drugima te postavljanje pitanja.

Dominikanski samostani trebaju biti ku}e studija i propovijedanja gdje se sva pitanja mogu postaviti izajedno s drugima traìti odgovore. Na koncu svog predavanja prof. Maestro dao je savjet da nemamodva pitanja istodobno, jedino jedno poslije drugoga, jer se ne mogu imati dvije strasti!

Tre}ega dana studijskog tjedna predavanje je odrào kapucin Tomislav Zdenko Ten{ek (profesor naKatoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu). Govorio je o redovni{tvu kao izazovu. Prvotno mu se po-


stavlja pitanje koliko je redovni{tvo izazov Crkvi i suvremenom svijetu, koliko je i kako Crkva u svijetuizazov redovni{tvu, kako i koliko je redovni{tvo stavljeno u krizu, koliko se preispituje te jesu li dosa-da{nji modeli redovni{tva istro{eni?

Svijet se stra{no brzo mijenja, promijenili smo konstitucije i razne pravne dokumente, multiplicirali li-jepe tekstove, kojima ne dajemo neku osobitu va`nost. O~ito je da nije dostatno samo to, prepisivati pra-vila ìvota, jer na tome ne moèmo temeljiti svoj daljnji redovni~ki ìvot. Daljnje pitanje jest treba li u ob-novi po}i od karizme utemeljitelja ili od zajednice koja je na tom utemeljitelju ro|ena. Po mi{ljenju fraTen{eka potrebna je kreativna vjernost u obnovi redovni{tva, koja se jo{ nije dogodila.

Predava~ se ne slaè da je redovni{tvu odzvonilo i drì da redovni{tvo treba pre-utemeljiti, kombiniratitemelje na novim elementima, koje treba prona}i i ponuditi svijetu. Temelj su Krist i njegovo evan|elje.

Ono {to posebno zabrinjava jest motivacija koja se pomalo gubi. U praksi biljeìmo ~etiri modela:

1. Budu}i da smo u stanju umora, najbolje je odstupiti, to jest napustiti svoj Red

2. Drugi nastavljaju ”govoriti o obnovi”, ali ne gledaju stvarnosti u lice i izbjegavaju se suo~iti sastvarnim problemima jer nisu u stanju rije{iti ih. Spa{avamo lice, ali ostajemo onakvi kakvi smobili

3. Lukavost leoparda – uvijek valja zauzeti dobru poziciju – sloìti se s onima koji su za obnovu i sonima koji su protiv, ali bez stvarnih zaklju~aka. To je davanje dojma o kreativnosti, ali ne postojinastojanje da se problemi prevladaju.

4. Poznavanje modela redovni{tva – nova vizija redovni~kog ìvota nastala za pisa}im stolom, alitime se zanemaruje stvarnost.

Primarni koncilski stav jest da je Crkva Bo`ji narod, sav Bo`ji narod pozvan je na svetost. Svetost jekategorija koja ne pripada nekom staleù vi{e, a nekom manje. Zato se postavlja pitanje {to to novo re-dovni~ki ìvot donosi u odgovoru na pitanje o svetosti, po ~emu je taj put poseban? [to mi to u svom Redu”nudimo”? Ta teolo{ka promjena jedan je od uzroka krize redovni~kih zvanja. Nazo~imo starenju redov-ni~kih zajednica (sve vi{e djedova i baka, a sve manje unuka i unu~ica...).

Odgovor na to temeljno pitanje skroman je, unato~ na{im ~estim govorima o zvanjima i brojnim susre-tima za zvanja. Usporedo s time svjedoci smo na dru{tvenoj razini da je brak u krizi, uo~avamo problemdefinitivne odluke. To se osobito odnosi na bra~nu vjernost. Brakovi se raspadaju, a upravo iz takvih bra-kova dolaze ljudi koji se sve teè mogu temeljno odlu~iti za doìvotno opsluìvanje.

U pogledu triju zavjeta ne uo~avaju se nikakvi konkretni pomaci u davanju nekog egzistencijalnogsmisla, o njima se samo diskutira.

Redovni~ka je zajednica pred restrukturiranjem, nije rije{en problem individualizma, koji je postaosve ja~i, zajednica ne zna kako bi to koordinirala da bude lijepa, radosna i slo`na. Osim toga, zamje}uje-mo krizu poglavara, koja je po nekima najakutnija. Stoga se postavlja pitanje kamo i kako dalje?

Po fra Ten{eku dosada{nji model redovni~kog ìvota treba uzeti kao istro{en, on nema budu}nosti. Mine znamo kakav }e redovni~ki ìvot biti sutra, ne moèmo govor o redovni{tvu graditi na hipotezama.Trebamo se pitati i traìti kako biti vjerodostojni kr{}ani redovnici unutar stanja Crkve i dru{tva kakvo jedanas, kako biti autenti~ni u onome {to i gdje jesmo?

Prvo upori{te jest osoba Isusa Krista i evan|elje. Tu se uklju~uje problem identiteta: glavno je pitanjeza koga i zbog koga se ja odlu~ujem? (a ne za {to?) U koga ja zapravo vjerujem? Vjerujemo li mi redovni-ci doista u osobu Isusa Krista? Za pravu obnovu redovni~kog ìvota treba vratiti Isusa Krista u redovni~kiìvot i redovni~ki ìvot vratiti Isusu Kristu. Treba voditi ra~una o potrebi trajne formacije, o svemu ono-me {to je potrebno da bi se bilo u vremenu. Treba prepoznati krizu identiteta u nama.


Pretposljednjeg dana Studijskog tjedna predavanje je odrào brat Jose Antonio Lobo (provincijalnipromotor za ”Justitia et pax” [panjolske dominikanske provincije), koji je govorio o propovijedanju usvijetu nasilja.

Tri su velika problema dana{njeg svijeta: nasilje, siroma{tvo te ekolo{ki problemi. Oni su me|usobnopovezani. Siroma{tvo je tako|er nasilje, ono dovodi do smrti mnogih i do drugih vrsta nasilja. Sredi{njatema na{eg propovijedanja mora biti i nasilje, odnosno kako ga sprije~iti i kako mu se suprotstaviti. Nijeva`no da o tome toliko promi{ljamo, nego da se aktiviramo.

Nasilje je svaka fizi~ka agresija osobe ili skupina osoba prema osobi ili skupini osoba bez dopu{tenja,koje dovodi do fizi~ke povrede ili ~ak do smrti. Ono nije samo fizi~ka agresija, nego ono podrazumijeva isve aktivne forme protiv ìvota, kao npr. siroma{tvo. Najve}a forma nasilja u dana{njem svijetu jest gri-jeh struktura. Iza svake vrste nasilja postoji osobna frustracija, kada osoba ili skupina osoba ne moè po-sti}i ono {to èli, {to dovodi do pobune iz koje se ra|a nasilje.

Svijet u kojem ìvimo sve je nasilniji: nuklearne bombe, genocidi, veliko siroma{tvo i bijeda, embargosiroma{nim zemljama, psiholo{ko nasilje, terorizam. Nitko od nas nije bez odgovornosti za ovakav nasi-lan svijet. Po naravi ~ovjek nije nasilan. Treba dobro razlikovati agresivnost i nasilje. Kad ~ovjek prakti-cira nasilje, osje}a da to nije dio njega. Nasilje je nau~eno, ono nije uro|eno. Agresivnost je snaga na{enaravi koja nam daje mogu}nost da prije|emo preko zapreka, ali ona ne smije imati izlaz u svijet. Kao pu-tove nasilja brat Jose Antonio Lobo naveo je ~ovjeku èlju za afirmacijom svog identiteta koji gazi drugeidentitete. Rije~ je o obrani mog vlasni{tva, posjeda, pa mi time ono {to posjedujem postaje vrlo va`no.Spomenuo je i sedam to~aka ìvotnog minimuma: hrana, ku}a, obu}a, zdravlje, kultura, sloboda te mir.Kad nema tog minimuma, mi stvaramo uvjete da se provodi nasilje.

Zada}a Dominikanskog reda jest, po njegovu mi{ljenju, propovijedati, raditi i moliti se za dru{tvo beznasilja. Osje}ati i suosje}ati s drugima koji pate, i to je najva`nije u na{oj karizmi. To je sposobnost da sestavimo u koù drugoga, poglavito onoga koji pati. Sveti Dominik plakao je zbog patnje drugih i zbogravnodu{nosti svijeta prema patnji drugih. Trebamo raditi u tzv. misijama na granici i biti nazo~ni tamogdje je granica izme|u ìvota i smrti, tamo gdje se doga|a pravda i nepravda. Potrebno je unapre|ivati di-jalog i respekt prema drugome koji je razli~it od nas, svjedo~iti mogu}nost zajedni~kog ìvljenja, datiprimjer pluralizma, a protiv ekskluzivizma, afirmirati va`nost osoba i dostojanstvo ~ovjeka bez obzira nastatus. @elja za ìmanjem uni{tava postojanje, moramo biti zadovoljni s manje toga. Mi dominikanci je-smo internacionalna institucija koja traì dijalog s drugima. Ne smijemo zaboraviti siroma{ne, ne smije-mo se klanjati bogatima, ve} s njima stupiti u kontakt kako bismo pomogli siroma{nima.

Posljednje predavanje na Studijskom tjednu odrào je brat Eric Clermont Tonnerre (generalni direktoredicije ”Cerf” iz Pariza).

Njegovo predavanje ”Kako iznova misliti o na{em apostolskom poslanju u suvremenom svijetu” biloje svojevrstan saètak svega onoga {to se tijekom Tjedna govorilo i raspravljalo. Naglasio je va`nost stu-dija u ìvotu dominikanaca, kao i boljeg povezivanja te razmjenjivanja ideja upravo na ovakvim i sli~nimsusretima po Europi. Taj studij zasigurno nije jednosmjerna ulica, niti jednozna~an pojam, to nije samonjegovanje i ulaganje u na{ um, nego on ima stvarnu prakti~nu vrijednost. I po njegovu mi{ljenju domini-kanci se ne moraju stra{iti globalizacije ili, kako to Francuzi kaù, mondijalizacije, jer je ona zapo~eladavno prije dana{njeg problematiziranja tog procesa, pa se u skladu s time kao redovnici i dominikancitrebamo vratiti na{im temeljima, a to su evan|elje i Isus Krist. Iznova treba promisliti i pitanja upravljanjate interkulturalnog i me|ureligijskog dijaloga.

VII. studijski tjedan zavr{io je u nedjelju 12. rujna svetom misom koju je predvodio brat Rajmund Kle-panec, asistent U~itelja dominikanskog reda Carlosa Aspirosa.


Najavljena je tema za VIII. studijski tjedan, koji }e se odràti g. 2005., opet u Dubrovniku. Tada }emose baviti pitanjem vrijednosti. To pitanje moè se formulirati na sljede}i na~in: Kako ìvjeti? Koja je naj-vi{a vrijednost u na{em ìvotu? [to je to zapravo bitno? Koji je smisao ljudskog ìvota? @ivot je prekra-tak i predragocjen da bismo ga ìvjeli bilo kako. Ako teologija i filozofija ne odgovore na to pitanje, ondase postavlja pitanje ~emu i teologija i filozofija.

Fr. Alojz ]ubeli}, OP

Osvrt na sastanak promicateljadominikanskog kruni~arskog apostolata

– Bologna, 26.-29. oùjka 2004. –

Na inicijativu fr. Maura Persicija OP iz Italije i fr. Guy Tardivy OP iz Francuske, sazvan je u samosta-nu sv. Dominika u Bologni od 26. do 29. oùjka 2004. susret promicatelja kruni~arskog apostolata iz eu-ropskih dominikanskih provincija.

Susretu su nazo~ili: fr. Mauro Persici, zastupnik za Sjever Italije, fr. Francois Mifsud, zastupnik Malte,fr. Guy Tardivy, zastupnik Francuske, fr. Jean Marie Schyma, zastupnik Austrije i Ju`ne Njema~ke, fr.Vojtech Rakovsky, zastupnik Slova~ke, i fr. Ljudevit Josip Je|ud, zastupnik Hrvatske.

Promicatelji iz Portugala i [panjolske javili su se samo dopisima.

Susret se odvijao ovim redom:

U petak, 26. oùjka 2004. u popodnevnim satima stizali smo u Bolognu. U 19 sati slavili smo misu uzve~ernju u sobi sv. Dominika, a nakon ve~ere imali smo bratsko druènje uz upoznavanje. Susret se odvi-jao trojezi~no: talijanski, francuski, njema~ki.

U subotu, 27. oùjka, zazivom Duha Svetoga i srednjim ~asom, zapo~eli smo slu`beni dio ovog sazi-va. Uz gore spomenute susretu se pridruìlo dvoje mladih iz Udina koji govore hrvatski, talijanski i fran-cuski jezik pa su bili po potrebi prevoditelji.

Promicatelji krunice upoznavali su skup sa stanjem kruni~arske pobo`nosti u vlastitoj zemlji i provin-ciji. Bilo je to izno{enje informacija, osobnih iskustava, uz prezentaciju kruni~arskih tiskanih izdanja.

U ime na{e Hrvatske provincije iznio sam prisutnima pregled kruni~arske pobo`nosti koju moèmopovijesno pratiti od 16. stolje}a, o ~emu ~uvaju tragove posebno arhivi na{ih samostana.

Spomenuo sam da me|u najstarije kruni~arske bratov{tine pripada ona u dominikanskom samostanu uSplitu, koja je ustanovljena pismom pape Pavla III. 3. 11. 1533.; u Dubrovniku se spominje 1564.; domi-nikanski samostan u Kor~uli dobiva dozvolu za kruni~arsku bratov{tinu iz Rima 20.8.1571; u [ibeniku1689.; u samostanskom arhivu u Bolu na otoku Bra~u ~uva se originalna bula o osnivanju bratov{tinePresv. Ruàrija datirana 31. 8. 1607., kojom generalni vikar reda Ljudevit Ystella, uz suglasnost hvarskogbiskupa, osniva pri crkvi sv. Marije bratov{tinu Presvetog Ruàrija.

Osvrnuo sam se na poja~an kruni~arski pokret u Hrvata u posljednjih stotinu godina potaknut od papeLava XIII. enciklikom Supremi apostolatus officio (1. 9. 1883.) kojom je preporu~io Crkvi pobo`nostkrunice.


U tom vremenu posebno su se istaknuli dominikanci splitskog samostana koji su cijelo stolje}e vodiliregistar ~lanova «@ive krunice» i «Vje~nog ruàrija» i misionarenjem ustanovili brojne kruni~arske bra-tov{tine.

O. An|eo Marija Mi{kov (1848.-1922.) priredio je knjiìcu dèpnog formata o krunici (Split, 1884.,366 stranica): «Rukovodnik Presv. Ruàrija» – u kojem ima poglavlje i o pobo`nosti «ìve krunice» - i o«Vje~nom ruàriju», a 1887. objelodanio je molitvenik od 164 stranice s naslovom Jesenska Ruìca iliPresveto Gospino ruàrje, koji je imao 10 izdanja, a 28.11.1888. otvorio je Registar molitelja «Vje~nogruzarija». O. Mi{kov je pokrenuo ~asopis Gospina krunica, koji je izlazio u Splitu od 1895. do 1904. - kadje zbog ekonomskih razloga prestao izlaziti.

O. Jerko Vlahovi} (1846.-1931.) napisao je molitvenike: «Svibanjska Ruà»; «Pompejska Ruà»;«Mjesec listopad posve}en Kraljici Presv. Ruàrija»; «Petnaest subota» u kojima donosi razli~ite upute irazmi{ljanja o otajstvima krunice te «Priru~nik ìve krunice» u kojem tuma~i {to zna~i ta zadruga i donosikratka razmatranja.

O. Lujo Matijaca (+1955.) kao pu~ki misionar osnivatelj je brojnih kruni~arskih bratov{tina po ùpama.

O. Josip Karnin~i} (+1983.) bio je dugogodi{nji ravnatelj dru{tava «Vje~nog ruàrija i @ive kunice».

O. Zlatan Plenkovi} (+1987.) poznat je kao pisac, prevoditelj nekoliko knjiga o krunici i voditelj„Malih kruni~arki“ (Gru`, 1968).

O. Milan [esni} (+ 1987.) bio je provincijalni promotor krunice, misionar i pisac ~lanaka po kato-li~kim listovima o krunici.

U kra}im crtama iznio sam djelatnost dominikanaca u Zagrebu od 1927. godine.

Uz pastoralno djelovanje propovijedanjem po zagreba~kim crkvama, misionarenjem i duhovnim vod-stvom vjernika uz samostan dominikanci su {irili pobo`nost krunice. Uz svoj samostan okupili su djecu imlade te ih organizirali u skupine po 15 ~lanova kao «Mlade kruni~are i kruni~arke», koji su imali i «Kru-ni~arsku glazbu». Prigodom misija osnivali su kruni~arske bratov{tine po ùpama, te je u vremenu od1934. do konca 1941. utemeljeno 138 bratov{tina.

Osnovana je izdava~ka ku}a «Istina» preko koje 1929. je po~ela izlaziti asketsko-duhovna revija «Du-hovni ìvot»; 1930. obnovljeno je izlaènje ~asopisa «Gospina krunica»; 1930. po~eo je izlaziti kaogodi{njak «Kalendar Gospina krunica»; tiskan je molitvenik «Gospina krunica»; a 1943. tiskana su u10.000 primjeraka razmatranja krunice od dominikanca Andrije Pradela, koja je na hrvatski jezik preveozagreba~ki nadbiskup Alojzije Stepinac, kardinal-blaènik.

Naklada «Istina» od 1929. do 1944. tiskala je 32 knjige u 60.000 primjeraka, a sveukupna izdanjapre{la su 300.000 primjeraka.

Ta je razgranata djelatnost nasilno prekinuta.

U bombardiranju Zagreba, 22. 2.1944. djelomi~no je sru{en samostan, a pod ru{evinama na{lo jemu~eni~ku smrt sedam sve}enika, jedan brat redovnik i slu`benik nakladne ku}e «Istina». Poginuli sumladi redovnici, pa je prekinut rad naklade «Istina».

îm je zavr{io II. svjetski rat po~ela se u zagreba~kom samostanu okupljati nova zajednica redovnika.Na blagdan Sv. krunice 7. 10. 1945. slavlje je vodio nadbiskup Stepinac. Napisao je u samostanskoj kro-nici: «Posjetio sam samostan otaca dominikanaca koji pomalo uskrsava iz razvalina i rasula. S istom vje-rom o~ekujemo, da }e uskrsnuti i ...(njihova djelatnost o.p.) u novom sjaju i pravoj istinskoj slobodi.»


Te èlje nisu se ispunile, jer je kraj rata (1945.) doveo na vlast komunisti~ki reìm, koji je 11.10.1946.osudio zagreba~kog nadbiskupa Stepinca na 16 godina zatvora i prisilnog rada (umro je 10. 02. 1960., apapa Ivan Pavao II. proglasio ga mu~enikom - blaènim 3. 10. 1998.).

U poratnom vremenu dokidana su Crkvi i vjernicima vjerska prava, pa je bila zabranjena izdava~kadjelatnost. Ipak, i u tim godinama Crkva se snalazila tiskom na «ciklostilu». Tako su kod nas dominikana-ca 1958. iza{le dvije knjige o krunici koje su bile prijevodi s talijanskog: Rhaudenses, «Il santo Rosario»,i s francuskog: Monsabre, «Petites Meditations pour du Saint Rosaire». Godine 1958. tiskane su prvesli~ice «@ive krunice», a 1959. «Priru~nik @ive krunice». Tek u vremenu II. vatikanskog koncila otvorilasu se vrata tiska katoli~koj izdava~koj djelatnosti. Od tada objavljeno je o krunici vi{e knjiga i molitveni-ka, a u glasniku «Marija» rijekom prvih 25 godina izlaènja (1963. do 1987.) objavljeno je stotinjak prilo-ga o Gospinoj krunici.

Profesor na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Marijan Bi{kup, dominikanac, objavioje u reviji Ka~i} (Split, 2001.) prikaz o krunici pod naslovom «Marijina krunica u Hrvata» u kojem poi-mence donosi {to je sve iza{lo o krunici u vremenu od 1958. do 1996.

Pod komunisti~kim reìmom do g. 1956. bio je prekinut i misionarski apostolat po ùpama, pa su iveze s bratov{tinama splasnule. Iako je od 1956. do 1977. odràno 188 misija, zadnja je bratov{tina kruni-ce osnovana 5. 12. 1965.

II. vatikanski koncil donio je mnoge promjene u ìvot Crkve i vjernika. Po sebi on je bio izazov novogvremena, u kojem je Crkva pokazala novo lice.

Upotreba materinskog jezika u liturgiji i ve~ernje mise istisnule su popodnevne «ve~ernje s ruzari-jem/krunicom».

Promijenio se, tako|er, na~in ìvota u obiteljima. TV i «prisutnost svijeta» u stanu, gdje se do tadaokupljala obitelj, unijeli su duboke promjene i u ìvot pojedinaca i u ìvot obitelji. Dok se u mnogimhrvatskim obiteljima ne tako davno molilo zajedni~ki krunicu, posebno u do{a{}u i korizmi, to je sve vi{enestajalo.

FR. Milan [esni}, dominikanac, postavio je svojim ~lankom u Vjesniku \akova~ke biskupije pitanje:«Ho}emo li i u budu}e moliti krunicu?» (1967., br.10).

Velik pomak kruni~arske pobo`nosti me|u Hrvatima donio je «domovinski rat». Pri raspadu Jugosla-vije hrvatski je narod postao `rtvom velikosrpske agresije. Prognano je mnogo naroda sa svojih ognji{ta,palo je na tisu}e ìvota, zapaljene su mnoge ku}e, crkve, uni{tena groblja. Hrvati su stali u obranu svojeslobode i domovine. U tim tu`nim ratnim danima majke i djevojke objesile su krunice oko vrata svojih si-nova i mladi}a koji su odlazili na boji{te, a same su primile krunice u ruke i molile vjeruju}i da se s Go-spom ne moè izgubiti. U tim danima oja~an je «Pokret krunice», koji su do tada po uzoru na Pokret kru-nice u Austriji vodili franjevci u Vara`dinu. U ratnim danima Pokret je dobio naslov «Pokret krunice zamir». On do danas broji 92.000 ~lanova. Najve}i upis ~lanova zbio se uz tri Papina pohoda Hrvatima. Po-vodom prvog pohoda 1994. Pokret je pozvao kruni~are da izmole «milijun krunica za svetog Oca». Pok-ret ima razgranatu djelatnost tiskovina, a s dominikancima je sufinancirao novo izdanje Pradelove «Kru-nice» – koju je preveo bl. Alojzije Stepinac 1943.

Po hrvatskoj dominikanskoj provinciji promi~e se me|u Hrvatima «@iva krunica» i «Vje~ni ruàrij».Upis u registar dru{tva «@ive krunice» i upis ~lanova «Vje~nog ruàrija» obavlja se u zagreba~kom samo-stanu. U tu svrhu tiskani su novi priru~ni materijali: sli~ice za «Vijenac @ive krunice» – koji je sada do-punjen «Otajstvima svjetla», i Upisnice za «Vje~ni ruàrij». Promotor krunice objavljuje uz Novu godinutabelu molitvenih sati «Vje~nog ruàrija» u crkvenom listu «Glas Koncila».


Uz konkretni pastoralni rad dominikanci promi~u kruni~arsku pobo`nost stru~nim ~lancima, propovi-jedima i prilozima na radiju Mariji i Katoli~kom radiju.

Ovaj pregled kruni~arske pobo`nosti me|u Hrvatima, a posebno po hrvatskim dominikancima,nazo~ni su slu{ali s pozorno{}u, a tekst je ostavljen kod fr. Maura Persicija.

Sli~no su iznosili prikaze stanja kruni~arske pobo`nosti u svojim provincijama i dràvama ostali su-dionici susreta.

Pokazalo se da je u svim provincijama prisutna kruni~arska pobo`nost po @ivoj krunici i Vje~nomruàriju. Predo~ene su upisnice pojedinih provincija. Zamisao Pauline Jaricot, osnivateljice @ive krunice,i danas je prisutna, premda je izmijenjena pojedina primjena u praksi. U pogledu Vje~nog ruàrija ra-spravljalo se o tome treba li prihvatiti èlje pojedinih da molitveni sat ne bude samo jednom na godinunego svakog mjeseca, pa je dogovoreno da sve ostane kao i do sada, a pojedinci mogu svoj odre|eni satmolitve ponoviti svakog mjeseca.

Vrlo zanimljive bile su inicijative pojedinih promicatelja. Tako na pr. kruni~ari u sjevernoj Italiji ima-ju pove}i kip Pompejske Gospe sa sv. Dominikom i sv. Katarinom. Taj kip preuzme na tjedan dana nekaobitelj u svoj stan. Iskustva pokazuju iznena|uju}e rezultate. Ne samo da se obitelj okuplja na molitvukrunice, nego se pridruùju i susjedi, a kod nekih obitelji po ~itav tjedan isklju~ena je televizija.

Istaknuto je da dominikanski kruni~arski apostolat mora staviti ja~i naglasak na razmatranje otajstavakrunice pa je preporu~eno „{kolovanje“ moljenja krunice. Treba vjernike u~iti moliti razmi{ljanjem. Toje prisutno u najavi pojedinih otajstava ruàrija, na pr. „U prvom otastvu razmi{ljat }emo...“, za razlikuod onog na~ina moljenja kad se na polovici Zdravomarije spominje otastvo koje se moli. Nije cilj „izgo-voriti“ {to vi{e krunica na dan, nego Gospinim o~ima promatrati Isusov ìvot od Utjelovljenja do prosla-ve u zajedni{tvu Trojstva s Bogorodicom Marijom u slavi.

Na to treba ukazati mnogima koji su imali obi~aj dnevno izmoliti sva tri dijela krunice: radosna, àlo-sna i slavna otajstva, pa su se uvo|enjem Otajstava svjetla osjetili preoptere}eni. Vele: „Sada moram iz-moliti ~ak 20 otajstava na dan!“

Vodio se dugi razgovor o Otajstvima svjetla.

Najprije je iznesen podatak da je u vremenu liturgijskih promjena koje je donio II. vatikanski saborGeneral Reda podnio sv. ocu papi Pavlu VI. godine 1969. izvje{taj o radu stru~nih komisija Reda na osu-vremjenjenju krunice. U tom podnesku spominju se u pro{irenju 5. radosnog otajstva «Kr{tenje», «KanaGalilejska», «Isusovo propovjedanje» i «Preobraènje».

Neki me|u prisutnima nisu se mogli pomiriti s tim da krunica sada ima 20 otajstava. Za njih se i dalje„dominikanska krunica“ sastoji od 15 otajstava s mogu}no{}u razmatranja u petom radosnom otajstvu oIsusovu ìvotu od Njegove 12. godine do izlaska iz dvorane Posljednje ve~ere u Getsemanski vrt.

Misu smo slavili u podne u sobi sv. Dominika, a cjelodnevni susret bio je vrlo sadràjan, odvijao sedugi niz sati prije podne, po podne i nave~er, a zavr{io je molitvom krunice, ve~ernjom i pove~erjem tek u23,45 sati.

U nedjelju, 28. oùjka bio je dan kruni~ara sjeverne Italije u samostanu sv. Dominika u Bologni. Unjihov program bio je uklju~en prije podne „okrugli stol“ o krunici u Europi. Kao promicatelji kruni~ar-ske pobo`nosti predstavili smo stanje kruni~arske pobo`nosti u svojim dràvama i odgovarali na pitanja.

Poslije podne promicatelj iz Francuske govorio je o liku i zamisli Pauline Jaricot, osniva~ice @ive kru-nice, o obnovi Francuske nakon veleprevrata.

Sve~anim misnim slavljem u koncelebraciji zaklju~en je „Dan kruni~ara“.


U ve~ernjim satima doma}in fr. Mauro vodio nas je na razgledavanje Bologne... Posebno je upe~atljivbio vidik grada pod svjetlima no}i.

U ponedjeljak, 29. oùjka slavili smo misu na grobu sv. Dominika. Misno slavlje predvodio je pro-vincijal....

Dan je bio slobodan za privatno razgledavanje Bologne.

U ve~ernjim satima jo{ smo se jednom sastali, naglasili va`nost ovoga susreta i izrazili èlju da se do-godine sli~an susret dogodi u Be~u.

Utorak, 30. oùjka bio je dan na{ih odlazaka iz Bologne.

Fr. Ljudevit Josip Je|udprovincijalni promicatelj krunice


IZ NA[IH SAMOSTANA

Dubrovnik – Samostan sv. Dominika

Mi smo: fr. Vinko [esni}, fr. Ivo Plenkovi}, fr. Karlo Posavec, fr. Mijo Horvat, fr. Mirko Ljubi} i fr.Kristijan Dragan Rai~, {est mu{ketira koji ove godine slave posebnu obljetnicu, zajedni~ki 360. ro|en-dan. Upravo zato ova je godina kod nas posebno vesela, ali umjereno i radna – dakle, slavimo i radimo.

U samostanu se ni{ta posebno nije promijenilo. Ve} manualno obavljamo ustaljene poslove, a kako ine bismo kad smo u ovom sastavu, istina okrnjeni premje{tajem o. Kolimbatovi}a, ve} pet godina. Ima lismisla nabrajati {to radimo? Vjerojatno nema, ali }u ipak letimi~no opisati na{e aktivnosti, zlu ne trebalo.Fr. Vinko duplo moli, za sebe, a ~esto i za ostale. Moj najve}i problem jest to {to mu ne mogu osiguratidovoljno grgurskih sv. misa. Zato ga u zadnje vrijeme i zovem ”Hrvatska ~igra”... Fr. Ivo po~esto ide ugoste, ali ne u |ir, nego odràti misije, duhovnu obnovu ili prigodan nagovor, kako sve}enstvu Gospod-njem, tako i ~asnim sestrama diljem Lijepe na{e. Uz to ga i samostanska ekonomija ubi. A tek tre}ored-ci... Fr. Karlo jedan je od ~etiri stupa ove ku}e pa je nepotrebno i}i u detalje... Fr. Mijo se i dalje bori saìvotom i smr}u. Oko dvije stotine starih i nemo}nih u dva stara~ka doma koje redovito opsluùje golemasu odgovornost, ali i teret za njegove godine. Redovito ih ispra}uje... Fr. Mirko i dalje se brine o zajednicivjernika u filijalnoj crkvi ùpe Moko{ica, u Sustjepanu... A pisac ovih redaka jo{ uvijek se u~i strpljivostii lije~i glavobolje.

S nama su, dakako, i na{e dvije drage sestre, Magdalena ûlin i Metoda Alajbeg. Njima samo Bogmoè dati pravu nagradu za ono {to ~ine.

Malo o samostanu, tj. zgradi. Golema je i mnogo traì. Dotjerujemo je, ali ”nikad se ne moè od starebabe na~initi mladu ljepoticu”. Dr`' ovamo, dr`' tamo, povuci, potegni. Pado{e kupe, pade strop itd. No iziskustva znam da pojedina bra}a vole ~uti i pokoju informaciju ovog tipa.

Nakon ozbiljnog projekta obnove Rozaria i stana ~asnih sestara, {to smo, Bogu hvala, uspje{nozavr{ili, upustili smo se i u obnovu samostanske biblioteke i arhiva. S obnovom smo zapo~eli prije to~nogodinu dana, a osnovni razlog za to bila je nu`da, tj. zub vremena. Prostor stare biblioteke bio je vlaàn,ali i stati~ki prili~no nestabilan, s mnogo pukotina i odvajanja od zida crkve na koji je to samostansko kri-lo naslonjeno. Svjesni va`nosti i vrijednosti knji{ke gra|e u ovoj samostanskoj biblioteci, kako za domi-nikance, tako i {ire, odlu~ili smo se na temeljitu obnovu prostora stare, ali i nove biblioteke. Od velikepomo}i u dono{enju odluke o radovima na ovom projektu bila nam je i pomo} ”sa strane”. Tu prije svegamislim na pomo} Provincijalata, tj. ex-provincijala fr. Frane, koji nam je namaknuo nov~anu donaciju ve-leposlanstava [vicarske i Norve{ke, tj. njihovih vlada, u iznosu od oko 340.000 kuna, na ~emu smo zah-valni. Trenutno ure|ujemo pristup biblioteci. Mnogo je posla jo{ pred nama, ali smo zadovoljni jer je staridio zamalo gotov. Vra}amo knjige na njihovo mjesto, a prostor ”{minkamo” i estetski dotjerujemo. Utom {minkanju, ali i savjetima, neizostavna je pomo} na{eg umjetnika, fr. Anastazija, kojemu smotako|er zahvalni. Osim toga {to je spomenuto, obnovili smo i krov na kapelici sv. Lazara povi{e Grada teu~inili dosta manjih zahvata na samostanu, na na{im umjetninama, ali o tomu ne bih vi{e pisao.


Jasno, probleme s kojima se susre}emo ne èlim uop}e spominjati, ali ih ima. Zato vas molim da se po-molite i na na{e nakane, e da bi uspjeli u pravednoj borbi.

Bra}i u domovini i inozemstvu èlim obilje mira, a sve na{e nemire neka odagna Novoro|eni Krist.Sretan Boì} i radosnu Novu godinu èle vam bra}a i sestre iz Dubrovnika.

Fr. Kristijan D. Rai~

Izvje{}e iz splitskog samostana

Ve} duì niz godina na na{im provincijalnim skup{tinama i izvan njih, na na{im provincijalnimvije}ima i samostanskim skup{tinama ìvo se raspravlja o rekonstrukciji i gradnji na{eg samostana uSplitu. O tome je pisano i u pro{logodi{njem boì}nom Vjesniku Provincije.

Izazvani tim raspravama, bra}a i sestre na{e nezaboravljene uporno nas zapitkuju: Kada }ete po~eti?Na to, uvijek isto, pitanje plju{tahu, i jo{ uvijek plju{te, razli~iti odgovori. Svaki od na{e splitske bra}e,vjerojatno, dava{e svoje odgovore. Kao ~lan Provincijalnog vije}a, ja sam svaki put na Vije}u o tome go-vorio, tako da mi je postalo gotovo neugodno “ponavljati prije|eno gradivo”. Slu{aju}i moje pri~e, mnogimi postavljahu uvijek isto pitanje:”Kada }e to biti”? To me zapitkivanje asocira{e na Isusove pri~e o dola-sku Sina ~ovje~jega, kada mu njegovi suvremenici postavljahu isto pitanje: ”Kada }e to biti?” Ja nisamodgovarao na Isusov na~in, da to ne zna ni Sin ~ovje~ji, nego sam poku{avao pribliìti to vrijeme. Svje-stan sam da su mnogima, da ne kaèm svima, moje pri~e bile “sine fundamento in re” (bez temelja u stvar-nosti). Priznajem, kona~no, da je u njima bilo sanjarenja, ali sam, tako|er, uvjeren da su samo sanjaritvorci boljega svijeta.

îni mi se da na{i splitski sni nisu predaleko od stvarnosti. Na blagdan sv. Andrije apostola i mu~enika(30. studenoga 2004.) dobili smo dozvolu za rekonstrukciju zapadnoga krila samostana. Tako su na{emuke, zahvaljuju}i ponajprije Bogu, zatim upornosti g|e. ing. Branke Pulji}, oko dobivanja dozvole, do-kon~ane. Sada se nalazimo u fazi svih potrebnih pripremnih radnji za po~etak radova, koji bi, usu|ujemse kazati, mogli po~eti nakon Bogojavljenja.

Dok sam bio u zatvoru, ~esto mi padahu na pamet rije~i psalma: “Kad Gospodin vra}a{e su`njevesionske, bilo nam je kao da snivamo…”(Ps 126). Budu}i da su moji snovi o izlasku iz tamnice ostajalisamo snovi (pu{ten sam kada je “zasluèna” trogodi{nja kazna gotovo dokraja iscurila), ja vam ovaj putne bih èlio iznositi svoje sne i prognoze o zavr{etku rekonstrukcije zapadnog dijela samostana.

Ja danas mnogo vi{e razmi{ljam o po~etku radova. Ne znam kako izdràti prvu fazu gradnje. Poznatovam je da u na{em samostanu trenutno ìvi 5 bra}e. Na{a je zajednica upozorila o. provincijala i Provinci-jalno vije}e da nam asignira jo{ jednoga brata, da bi tako na{ samostan ostao prioralni samostan. Unato~na{ih èlja za novim bratom, ili radije za novom bra}om, danas je na{ golemi problem njihov smje{taj.Svejedno, mi ne odustajemo od na{eg zahtjeva za jo{ jednim bratom.

Svjestan sam da se Vjesnik provincije ne pi{e samo zato da na{a dominikanska bra}a i sestre doznajune{to o novim gradnjama i o novim premje{tajima. Vjerujem da se u svakom samostanu obavljaju brojnihvalevrijedni poslovi, koje bi bilo dobro ukori~iti bar u Vjesnik Provincije, ako se pak ne smiju objaviti unekom na{em Zborniku ili knjizi.


Ovih je dana objavljen i novi Katalog provincije. Ne znam ~ija je to pogre{ka, ali sam malo ustuknuovidjev{i da nikome nije palo na pamet da o. Jozo i o. Stanko drè vjeronauk. Nije mi muka {to se taoma{ka dogodila kod imena ovog potonjega, jer Stane drì vjeronauk samo prvopri~esnicima. No kod Jo-zina se imena ta pogre{ka zaista nije smjela dogoditi. Svima je dobro znano da se on bavi katehiziranjemsvih uzrasta mladih. Dovoljno je samo spomenuti da i ove godine vodi punih pet autobusa mladih u Lisa-bon za do~ek Nove godine. Tako }e na{i mladi, s mladeì iz cijeloga svijeta, koja se okuplja oko taizejskeekumenske zajednice, proslaviti dio boì}nih blagdana u dalekom Lisabonu. Sretan im put! Na{ popular-ni îrko te mlade sigurno nije na{ao u Katinu potoku, nego na vjeronauku. To napominjem prire|iva~imaKataloga – da, kod novog prire|ivanja, malko mu}nu svojom glavom ili neka se ostave }orava posla. Uo-stalom, u Katalog se unose samo promjene. Sve se drugo samo prepisuje.

Meni bi sigurno mnogo lak{e bilo napisati Izvje{}e za Vjesnik da sam pred sobom imao neki tu|i uzo-rak. Mo`da bi, tada, moj uradak bio veliko znanstveno djelo. Ali ovako je on samo jedan kratki dopis.Pretpostavljam da }e ga brojna bra}a i sestre pro~itati upravo zato {to je prekratak. Uostalom, ni meneBog nije obdario ni nekom posebnom visinom ni {irinom ni debljinom. Svejedno, ja mu iskreno zahvalju-jem na svim darovima. Na poseban mu na~in HVALA {to me moj kostur besprijekorno nosi i {to se jo{ ni-kada nije tuìo da se bavim nekim te{kim i nedoku~ivim mislima.

Fr. Luka Prcela

Dominikanski samostan na Koloniji

Vjerujem da je znakovit sam naslov kratkog razmi{ljanja koje slijedi, jer upu}uje na to da su se ”defi-nitivno” razdvojile dvije zagreba~ke zajednice, dva samostana zapo~inju novo razdoblje u kojima }esvatko samosvojno poku{avati ìvjeti dominikanski ìvot na dvama razli~itim mjestima. Pa, ipak, lokaci-ja nu`no ne nalaè razdvajanje. Mo`da }emo na razli~itim mjestima jedni drugima postati bliì. Mo`da}emo znati na pravi na~in vrednovati ”ulogu i zna~enje svakog brata” u nekoj odre|enoj zajednici. Jednizapo~inju ne{to posve novo, s, vjerujem, posebnim zanosom i poletom, a drugi nastavljaju tamo gdje sustali, disati i ìvjeti u ”redovitim” okvirima onoga {to ~ine kako umiju i znaju, i kako su se, usu|ujem sere}i, navikli.

Ponekad pomislim da je taj ìvot neka vrsta idile, sklad ”razbacanih i raznolikih elemenata” koji tvorejedinstveni duh jedne zajednice. Onda se prisjetim rije~i jednog na{eg fratra: ”@ivi{ u oblacima, mala!”,stresem se i ”vratim u stvarnost”, kao da je ono prije bio samo trenutak nekoga sna, neke uobrazilje, onoga{to nije, a meni se ~inilo da jest.

No kako je doista ìvjeti u zagreba~kom samostanu na Koloniji? Vjerujem da svatko ima gotovo sto-postotni odgovor na ovo pitanje, jer je nama u Hrvatskoj ve} postao dio mentalnog sklopa to da su namo~i (gotovo nesvjesno, ali i svjesno!) usmjerene prema Zagrebu, kao sredi{tu svega i sva~ega, kao sre-di{tu, uostalom, i Hrvatske dominikanske provincije. Odgovori na to pitanje zacijelo se uvelike razlikuju,ve} prema tome tko kako koga u stanovitom smislu doìvljava, {to mu se u tim silnim prigodama dogodi-lo, ”kakvi su ljudi koji u tom samostanu ìve” i sli~no. Takva su razmi{ljanja neizbje`na kad razmi{ljamoo kvaliteti vlastitog ìvljenja, ali istodobno kad razmatramo kako drugi ljudi ìve, kad komentiramo (ogo-varamo!) njihove postupke i djelatnosti.


Budu}i da je rije~ u stanovitom smislu o izvje{}u, ipak moram spomenuti neke stvari koje se izravnoti~u na{eg samostana. Naàlost ili na sre}u nisam u ovom trenutku kadar napisati neko ”klasi~no iz-vje{}e” jer su ona svima nama postala nekako otrcana, a uostalom i poznata. Osim toga, nisam dostatnodugo ”u poziciji” da iznosim neke kona~ne prosudbe i primjedbe. K tome to ne bi bilo ”diplomatski”, re-kao bi jedan na{ brat. (Ne tiranski, nego diplomatski, ne na silu ili samosilni~ki, nego lijepo, ljudski!) Noono {to mogu odmah re}i jest to da je rije~ o doista raznolikoj zajednici koja ku{a djelovati na razli~itimpodru~jima. Ono {to sam odmah zamijetio jest ono ”{to me se nije ticalo u tolikoj mjeri kad sam bioobi~an fratar”, {to sam vidio, ali tome nisam pridavao neku va`nost, ili {to nisam vidio, a sada vidim. Atrebao bih biti odgovoran, i naravno ne samo ja. To zna~i da se doga|a nekakvo pro{irenje perspektive,vi{e se vidi. Je li to bolje ili lo{ije, neka svatko sam za sebe zaklju~i!

Uvijek sam se ~udio kako se ti na{i ”poglavari” nikada ne smiju, ili vrlo rijetko. Mo`da zato {to mnogomisle. Netko mi je rekao da }e i meni ”uskoro” nestati smije{ka s lica. Valjda zbog toga {to me ~eka ili {tomoèmo o~ekivati u skora{njem vremenu. Ne èlim vjerovati tim rije~ima. Pa dobro, stvarnost nas moè”dotu}i” do te mjere da vi{e nismo kadri smijati se. Ili su ljudi toliko nametljivi, sebeljubni, dosadni da ni-kada drugome ne ostavljaju prostora da u ”ne~emu uìva” ili da se ”ne~emu smije”. Jer kad vam netkokaè: ”moja su}ut”, ili vam ~estita, onda se pretpostavlja da on zna {to vas ~eka. Sve samo ne dobro. Akoje pak tako, onda nije samo meni, nego, ajme, majko

zagreb prosinac 2004. - dominikanci · 2010. 12. 16. · slava dana uklju~uje tri osnovna elementa:...

Documents