Kolovoz, 2009.

Broj 9

Sadržaj broja:

1. Sjećanje na Meksiko

2. Meksiko u slikama

3. Ususret gostovanju u Bugarskoj – Tomislav Brekalo

4. Dobrodošli u Bugarsku – Ronald Sudić

5. Folklorna scena – Emina Basara

Impressum:

- Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL

ZAGREB-MARKOVAC

- Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanić

- Grafički urednik: Tomislav Brekalo

- Autori članaka: Emina Basara,

Tomislav Brekalo, Ronald Sudić, Iva Uljanić

- Autori fotografija: Emina Basara,

Tomislav Brekalo, Maja Buza, Martina

Arsenović, Martina Čengić, Petra Lešković,

Ronald Sudić

Rijeĉ urednice...

Budući da su praznici i da ste svi na odmoru (kako vidim neki se više odmaraju neki manje) i ovaj će broj Zagreb-Marčovak Timesa biti u prazničkom duhu.

Za početak prisjetit ćemo se prošlogodišnje turneje u Meksiku (tih sjećanja nikad dovoljno), a koja je bila baš negdje u ovo vrijeme, odnosno taman bi se prije nekoliko dana vratili nakon 18 nezaboravnih dana u toj čudnovatoj zemlji.

Budući da je globalna kriza zahvatila i Hrvatsku, ni mi ju nismo mogli izbjeći, tako da nam ove godine slijedi nešto kraća, «mini turneja» u Bugarskoj. Stoga vam donosimo i kratki pregled gdje mi to idemo, na koji festival, a Tomica nam je pripremio i kratko upoznavanje kroz bugarski folklor, kulturno-povijesne znamenitosti i geografske značajke.

Kako je naš putopisac Roni otišao na svoj Balkan tour, slučajno ili namjerno, proputovao je i krajem u koji mi idemo, tako da nismo mogli da ga ne angažiramo i ovaj put da nam iznese svoje dojmove i zapažanja iz prve ruke, a napisao nam je i mali riječnik za početnike bugarskog jezika te ono što najviše zanima naše «partijanere» cijene pića. Za one koji žele više znati o Bugarskoj, Rumunjskoj i ostalim zemljama koje je naš Roni proputovao, kako se snašao i što je sve doživio preporučamo da prate njegov blog http://voyagerhr.blogspot.com/ .

Naša je Emina i dalje u svom «istraživačkom» pothvatu, pa doznajte kakve nam je sve novosti pripremila. Kad smo već kod novosti, čestitamo novopečenim roditeljima Matiji i Jasni, te Bojanu i Leticiji na prinovama!

Budući da je prošli broj Zagreb-Marčovak Timesa polučio puno pozitivnih kritika i da su se mnogi skoro rasplakali na vaše priče i sjećanja koje ste podijelili sa nama, nastojat ćemo da i ubuduće donosimo što više zanimljivih priča, a uvest ćemo i neke nove rubrike kako bi pojačali njegovu interaktivnost. Naravno i nadalje smo otvoreni za sve vaše komentare, a koje nam možete slati na e-mail: ivauljanic@gmail.com.

Uživajte u ostatku ljeta i dobro se odmorite za početak nove sezone (školske, fakultetske, markovačke...)!

Iva Uljanić

SJEĆANJE NA MEKSIKO...

Iako je prošlo već godinu dana, sjećanja su još uvijek jako svježa, kao da se sve događalo tek jučer. Turneja u Meksiku svima će ostati u dugom sjećanju, svatko će ju pamtiti po nečem drugom, netko po noćnim provodima, netko po ljudima koje su tamo upoznali, netko po mariachima, netko po kaktusima, netko po previše začinjenoj hrani, netko po vrlo susretljivim i dobročudnim meksikancima, netko po šarolikim kućicama, predivnim katedralama, crkvama i perivojima, netko po tržnicama na otvorenom, ljudima koji prodaju šećerne vate, kokos kocke čudnog okusa ili sladoled u kantama... Mogli bi tako nabrajati u nedogled, no ono što će svakom folkorašu sigurno ostati u jako lijepom i zapravo nezaboravnom sjećanju su nastupi pred prepunim gledalištem, publika koja skandira «otra, otra» (iliti «još, još»), pjeva sa nama, maše, ustaje na noge na kraju nastupa, curice koje vrište, traže autograme, slikaju se sa nama kao da smo velike zvijezde. To je nešto što bi svaki folkloraš trebao doživjeti.

No, prisjetimo se nekih od najznačajnijih događanja.

Iz Zagreba smo krenuli 24.7., u dvije grupe, sa dva aviona do Pariza, a onda svi zajedno do Mexico Citya, nakon nekih desetak sati putovanja preko oceana, čekalo nas je još 6 sati putovanja autobusom do Zacatecasa. I tada počinje naša skoro tri tjedna duga avantura. 18 dana, 20 nastupa i mimohoda. Zacatecas, Guadalupe, Tacoaleche, Rio Grande, San Luis Potosi, La Pila... Nastup na trgu, kazalištu, bolnici, zatvoru... Mimohod, hodanje po «pisti» do pozornice preko cijelog trga, fotoaparati sa svih strana, gala večer, zatvaranje festivala u San Luisu, Cielito lindo sa svim grupama na festivalu... Argentina, Venezuela, Poljska, Alžir, Kolumbija, Rusija, Italija, KUD Zvir iz Jelenja... Naš «bodyguard» Oscar, naš vozač Felix, vodiči Miguel, Alejandra...

No, najteži problem bila nam je visoka nadmorska visina (od koje su neki skoro padali u nesvijest nakon prvog nastupa jer nisu mogli doći do zraka, a neki i povraćali-da li od zraka ili od nečeg drugog, ne zna se) i bolest (još uvijek nije utvrđen uzrok, no sumnjalo se na hotelsku hranu) koja je pokosila pola ansambla. Liječenje univerzalno – jedan lijek za sve tegobe, od upale uha, grla, visoke temperature, povraćanja ili proljeva. Ono što nas je potreslo bila je i Marinova ozljeda zbog koje je sve nastupe, osim prvog mimohoda, morao odgledati iz publike. No, unatoč bolovima, pratio nas je na skoro svaki nastup, a pri kraju festivala u San Luisu nam se pridružio i na sceni, naravno, kao kolovođa u linđu.

U prave zvijezde prometnuli su se naši pjevači meksičkih pjesama, Vladek, Emina i Tatjana. Iako je na početku Vladek imao problema sa tekstom i stalno ponavljao «ja to ne mogu...», nakon nekoliko nastupa bio je pravi miljenik publike sa svojim «El Rey» i uživio se u pravog meksičkog zabavljača.

Nezaboravno, neponovljivo, predivno, ludo, euforično, emotivno, totalno drugačije, dirljivo, smiješno, zabavno, nadahnjujuće...

MEKSIKO U SLIKAMA

RADNEVO,BUGARSKA... STIŽEMO! Prije kojih mjesec dana, ispred Algoritma u Hotelu Dubrovnik, naletim na brošuru Bugarska-Folklor, i naravno bez previše razmišljanja iskeširam nekih dvadesetak kuna i krenem prelistavati. Slike, slike, slike, nošnji, tradiconalnih jela, običaja i teksta, nešto manje nego slika. Opisuju oni, tradicijski kalendar kroz razno razne običaje, no nikako u tome svemu naći nešto što će me zainteresirati. Jedino što sam zapamtio iz toga svega je da u Bugarskoj živi oko 10 % stanovništva islamske vjere. Kako su mi bile potrebne kakve takve informacije o tome kuda idemo, da bi ovaj tekst bio smislen, udri po Googlu i Wikipediji.. U nastavku, o tome čime je guglanje rezultiralo. Bugarska je zemlja u kojoj živi oko 8 000 000 stanovnika koji su većinom pravoslavci, tj. pripadnici Bugarske pravoslavne crkve. Podijeljena je na 28 provincija ili oblasti. Na važnom je prometnom pravcu- dolinom rijeke Marice povezuje Europu s Malom Azijom i Bliskim Istokom.

Internacionalni festival folklora Radnevo (Internacionalni festival folklora za instrumentalne i plesne grupe Radnevo) održava se, ove godine, od 3. do 7. rujna. Prvi festival održan je 1998., a 2004. festival je primljen u grupaciju CIOFF. Ovaj Festival je jedan od tri vodeća folklorna festivala u Bugarskoj uz festivale u Velikom Turnovu i Varni. Ove godine na festivalu sudjeluju grupe iz Grčke,Slovačke, Ukrajine, dvije grupe iz Srbije te dvije grupe iz Hrvatske. RADNEVO Prvi stanovnici koji su živjeli na ovom području bili su Tračani (Tracija-starorimska provincija) pripadnici plemena Pirogeri koji su prije 4000 godina osnovali naselje. Oko 1700 godine Bugari su osnovali selo Radne mahle. Nakon uspostavljanja željezničke veze Simeonovgrad – Nova Zagora došlo je do zamaha obrta i trgovine u ovom području. 1906 Radne mahle promijenilo je naziv u Radnevo. Blaga klima, plodno tlo i izvori tople vode bili su glavni uzroci tome što je Radnevo bilo zanimljivo stanovnicima od davnih dana. Radnevo je gradić od 15 tisuća stanovnika, smješten u provinciji Stara Zagora (centralni dio južne Bugarske), tridesetak km udaljen od glavnog grada provincije, pogodit će te, Stare Zagore. Prvo na što će te naletit je da je Radnevo smješteno pored kompleksa Marica Istok 2 (Maritsa Iztok). Kompleks Marica Istok je najveće energetsko postrojenje u jugoistočnoj Europi, a Marica Istok 2 je najveća termoelektrana na Balkanu i proizvodi 30 % struje u Bugarskoj. Kako god, nadam se da struje neće faliti. Poljoprivreda je drugi važan sektor ovog grada. 550 tvrtki djeluje na području Radneva. Sve to rezultira činjenicom da je BDP po stanovniku jedan od najviših u zemlji. Radnevo je važno i u prometnom pogledu, teritorijem grada prolazi autocesta koja povezuje Rumunjsku sa Grčkom i Turskom te „južna” željeznica. Uz ckrvu sv. Ivana Rilskog svakako treba spomenuti i kompleks religijskih spomenika posvećenih istom svecu. Radnevo je rodno mjesto: nogometaša Andrey Zhelyazkova, pjesnika Geo Mileva, umjetnika Georgi Karadjova i popularne pop-folk pjevačice Silvie!!! Za svakog po nešto!

Tomislav Brekalo

DOBRODOŠLI U BUGARSKU! Folkloraši obično Bugarsku doživljavaju kroz brze ritmove u plesu, šarene nošnje, vješte glazbenike i vansvemirske ženske glasove. Kroz te komponente jako je teško stvoriti viziju zemlje u koju ansambl uskoro putuje. Svježe iskustvo puta kroz Bugarsku mi je donijelo i neke nove momente, i vrlo pozitivne i vrlo negativne. Sve u svemu, nećete biti lišeni različitih iskustava. Za početak, Bugarska je zemlja u kojoj se domaći folklor dosta cijeni i puno se energije ulaže u očuvanje tradicije koja je tako jedinstvena. Nadalje, tradicionalan način života se može lako vidjeti u nekoliko sela-muzeja diljem zemlje u kojima kao da je vrijeme stalo. Ne znam da li ćete imati priliku posjetiti jedno od njih, ali čisto da znate. To je zemlja koja je drugi svjetski izvoznik ružinog ulja, najbitnije esencije za proizvodnju parfema, a opet, srest ćete ljude za koje bi rekli da baš i nisu svjesni te činjenice s obzirom na vlastite mirise. To je zemlja koja je član EU-a, a opet, vidjet ćete jako puno stvari koje nećete vidjeti nigdje drugdje u EU. To je zemlja u kojoj su cijene uglavnom dosta niže nego u Hrvatskoj, pa stoga očekujte da vaš novac ovdje ima jaču snagu. To je zemlja u kojoj se DA i NE u neverbalnom govoru pokazuju obrnuto od ostatka svijeta, stoga kad netko kima glavom, on ustvari govori ne, ili ako odmahuje glavom, on vam potvrđuje, česta zabuna, no navikne se čovjek. To je zemlja ćirilice, pa tko je učio ovo pismo, još će nešto i znati pročitati u jelovniku ili dućanu. To je zemlja slavenskog jezika, ali koji mi možemo teško razumjeti, osim kad se govori dosta sporo ili ako se radi o srodnom korijenu riječi. To je zemlja u kojoj se nalazi planina Balkan (ili još nazivana Stara planina) i u kojoj reći da si balkanac nije nikakva sramota, nego naprotiv, ponos! To je zemlja u kojoj može biti tako vruće, da pomislite da ste negdje na Bliskom istoku. To je zemlja u kojoj konobari zaokružuju račun i ne vrate vam cijeli kusur. To je zemlja koja ima jedan od najboljih jogurta na svijetu jer posebna vrsta bakterije koja se u njemu nalazi, uspijeva se održati samo na bugarskom zraku. To je zemlja i dobre hrane u cjelini, ne računajući 'skaru' tj. roštilj ili gril. Očekujte loše pozornice, slabo ozvučene, publiku koja radije sjedi pod šatorom i jede mesinu dok vi plešete, mjesta za presvlačenje na otvorenom. Pljesak ćete zaraditi nakon jako dobrog nastupa. Moguće je da je moje iskustvo u praćenju najvećeg folklornog festivala na Balkanu umanjilo moja očekivanja, no očekujte malo da bi doživjeli puno.

Regija u koju idete je vrlo stara, tamo su živjeli preci Bugara, prije nego su se južni Slaveni spustili do Save i Drave, te Dalmacije. Ne znam koliko ćete biti u prilici vidjeti tih ljepota, ali imajte na umu da bi vas mogli odvesti i u neki od njihovih izuzetno lijepih manastira ili romanskih nalazišta.

Na kraju, očekujte i dobru zabavu, no ona ionako uvijek ovisi o tome koliko se čovjek sam zna zabaviti. Bugarski za poĉetnike: bok – privet hvala – blagodarja molim – molja dobar dan – dobar den doviđenja – doviždane kako si – kak si ne govorim bugarski – az ne govorja balgarski gdje je šoping centar – kade e universalen magazin jeftin – evtin skup – skap živjeli – nazdrave Cijene u Bugarskoj Bugarska koristi novac zvan LEV, a vrijednost mu je otprilike na razini 1 EUR = 2 Leva, dakle uvijek podijelite cijenu u Levima na pola i dobijete vrijednost u eurima.Za cijene garderobe ne mogu ništa reći, jer to nisam obilazio, ostalo je kako slijedi: Pivo – od 1,5 Leva nadalje Cigarete – od 2 Leva nadalje (Marlboro je oko 1,5-2 EURa) Boca vode – od 1 Leva nadalje Kava – od 0,7 Leva nadalje Sendvič – od 1,5 Leva nadalje Ručak u restoranu – od 7 Leva nadalje CD tradicionalne glazbe – oko 15 Leva Sitni suveniri – od 3 Leva nadalje Coca Cola – od 1,5 Leva nadalje Razglednica – od 0,4 Leva nadalje Sretan vam put i dobru zabavu ! Ronald Sudić

Folklorna scena- MINI TRAĈ

Ajme koje slavlje u sesvetskoj rezidenciji Dročićevih neki dan, točnije u petak 7. 8.! Povod – rođenje malog Davida, čiji su ponosni roditelji naši dragi Matija i Jasna, poznatiji kao Metju i Jaca. Dječačić je dobrano namučio mamu, a na kraju se ispostavilo da je maleni zapravo – jako veliki za svoje godine, pardon dane. David je dug čak 53 centimetra i težak 3800 grama – dakle, visok na tatu i vitak na mamu. Dok su se Jaca i sinčić odmarali u bolnici Merkur, tata je, kako i priliči, počastio prijatelje. Stiglo je pola HŽ-a i, naravno, pola Markovca. Osim

kulenom i šunkom, gosti su se počastili i finim kolačima iz Kauflanda, germištom, bambusom, a rakija je bila dopuštena svima osim Brekalu i Emini (iz dobro nam znanih razloga!). I nek' se zna, u vječnom natjecanju tko će zadnji doma opet su pobijedili najuporniji Markovčani. Krstitke su uskoro, a ponosni kum je Pero P.

Malo prije Matije, 27. srpnja, tata je postao i drugi Slavonac, veliki veseljak i bećar Bojan. Njegova Leticija rodila je malog Patrika, a veselju u kući Milakovićevih nije bilo kraja. Jer stigao je nasljednik koji će sigurno krenuti folklornim putevima tate Bojana i strica Josipa.

Prava avantura dogodila se našem kostimografu T.B. dok je putovao prema svojoj maloj oazi na Pagu. Njegov opel, u kojem se vozio i mladi odvjetnički vježbenik P.P., teško je stradao u lančanom sudaru. No naše prekaljene partijanere to nije uspjelo omesti u uživanju u zasluženom slobodnom vikendu. Vratili su se doma po drugi auto i pravac – Zrće. That's the spirit! Zanimljivo, u trenutku havarije P.P. je pričao na mobitel s E.B. Pa vi nju zovite...

Baš u vrijeme kad je naša nova premijerka Jadranka K. odlučila močiti nogice u bračkom akvatoriju, i markovačka Jadranka Iva Uljanić Ulja, krenula je na zasluženi odmor. Destinaciju vam nećemo otkriti kako je ne bi ometali, no poslali smo paparazze pa ćemo vas o njezinom ljetovanju ekskluzivno izvijestiti u idućem broju.

„Jer ja sam skitnica, ne drži me mjesto“ stihovi su koji u posljednje vrijeme najbolje opisuju našeg bivšeg predsjednika Ronalda Sudića, poznatog i po legendarnoj rečenici „Za one koji me ne znaju, ja sam...“. Za one koji ne znaju tko je to, sjetite se mini-turnejice Rovinj-Pazin-Rijeka u kojoj je on imao jednu od glavnih uloga. Uglavnom, čovjek u zadnje vrijeme samo putuje, i sve to vrijedno bilježi. Ako vas zanimaju Ronijevi doživljaji i korisni savjeti za putnike namjernike, posjetite blog http://voyagerhr.blogspot.com/ koji je prepun zanimljivih sadržaja.

Evo i malo o tamburašima: naši vješti svirci su vrlo tražena roba, pa tako s raznim ansamblima idu na turnejice. Nedavno su bili na jednoj domaćoj u Trogiru, na kojoj su glavne zvijezde bili braća Belina, Irena, Morkica, Tibica i specijalni gost Hrvoje Markač.

Naš neponovljivi Žakica, pravi imenom Hrvoje Vlašec, prije nekoliko dana proslavio je 23. rođendan. Još se sjećamo njegovog slavlja lani u San Luisu, uz mezcal i nezaobilaznu mariachi glazbu... No, Žakica se ovih dana i dobrano oznojio, naravno, od muke: još se svi sjećamo kako je prije nekoliko mjeseci cijelu noć dežurao kako bi kupio karte za U2, onda je marljivo učio sve tekstove napamet, a na kraju je odlučio jeftino prodati karte jer – nije bio u Zagrebu. „Jeftino dam, samo da prodam“ vikao je Žak, a je li na kraju karte i prodao to ga pitajte sami.

Emina Basara