vratau tradicionalnoj arhitekturi boke kotorske i njihova restauracija

ImpresumVr

ata

u tr

adic

iona

lnoj

arh

itekt

uri B

oke

Koto

rske

i njih

ova

rest

aura

cija

Izdavači: EXPEDITIO

Svenska Byggnadsvårdsföreningen

Donator:SIDA - Swedish International Development

Cooperation Agency

Autor: EXPEDITIO, Aleksandra Kapetanović, arh. konzervatorKoautori:Jasminka Grgurević, slikarka konzervatorIlija Lalošević, arhitekta konzervatorKonsultant:Calle von EssenTekst:EXPEDITIO i učesnici 3. radnog kampa restauracije na palati

Visković (imena navedena na str. 13)Materijal iz publikacije Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town (str. 31-34)Fotografije:EXPEDITIO, Stevan Kordić, Bojana Pražić, Kristina Janjetović

Crteži:EXPEDITIO

Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu (str. 20)Ilija Lalošević (str. 46, 47)Dizajn:EXPEDITIO

Štampa:Biro Konto, Herceg Novi

Titaž:600 primjeraka

© 2006 EXPEDITIO

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Zašto čuvati tradicionalna vrata? 4O publikaciji 6

I - Volonterski radni kampovi restauracije

Volonterski radni kampovi restauracije 7Saradnja EXPEDITIO i Svenska Byggnadsvårdsföreningen 8Radni kampovi restauracije u Perastu 9

II - Vrata

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske 17Osnovne karakteristike vrata 18Tipovi vrata 25

III - Restauracija vrata

Uzroci propadanja drvenih vrata 31Principi restauracije 32Proces restauracije 35

Materijali 42Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna 46Primjeri neodgovarajućih rješenja 48

Literatura 50

Sadržaj

4

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Prethodni vijek je bio optimističan za sve nove stvari

i materijale koji su se pojavljivali. Sa novim mašinama

i materijalima život je postao lakši. Ili je bar tako

izgledalo u početku.

U oblasti Boke Kotorske, kao i u Švedskoj, mo-

derni materijali su zamijenili veliki dio tradicionalnih

materijala u gradnji. Tokom XX vijeka broj

građevinskih materijala koji se koriste u Švedskoj

porastao je sa oko 500 na oko 50 000. To je dovelo

do mnogobrojnih problema. Zbog toga je, tokom

posljednjih 10-20 godina, upotreba tradicionalmih

materijala i tehnika postala ponovo popularna u

Švedskoj. Šta je razlog tome?

- Tehnički. Tradicionalno, majstori su pažljivo birali materijale, na primjer drvo za vrata i prozore.

U oblasti gdje ja živim postoje prozori iz XVIII vijeka

koji su još uvijek u dobrom stanju. Njih je takođe lako

popraviti; ako je neki dio istrulio samo se zamijeni

novim. Međutim, kada se radi o metalnim i plastičnim

prozorima, postavlja se pitanje da li je moguće ili

ekonomično popravljati ih, jer ćete najvjerovatnije

morati zamijeniti cijeli prozor ili vrata zajedno sa

okvirom, što je skupo. Mnoge nove materijale koji se prodaju uz objašnjenje “ne zahtijevaju nikakvo održavanje”, veoma je teško, ili čak nemoguće održavati ili popravljati. - Estetski. Mnogi stari prozori nisu napravljeni

samo da propuštaju svjetlost u prostoriju. Drvo je

obrađeno i profilisano da bi izgledalo lijepo, i, takođe,

Zašto čuvatitradicionalna vrata ?

da bi omogućilo “igru” svjetlosti i sjenki. Moderni

metalni ili plastični prozor je jednostavno ravan i

nije dizajniran da bude lijep. Stara vrata često imaju

određene ukrase ili predivne rezbarije. Još jedna

razlika se ogleda u izgledu materijala kada počnu da

stare – tradicionalni materijali sa godinama često i dalje izgledaju lijepo, a ponekad postaju čak i ljepši dobijanjem patine. Ali, da li ste ikada vidjeli da nešto od plastike postaje ljepše kako stari? - Istorijski. Oblici, obrasci ili ukrasi na starim

vratima su važni da se sačuvaju za budućnost. Oni

mogu ispričati mnoge priče i biti svjedočanstvo za

buduće generacije. Oni takođe mogu pružiti važna

znanja o, na primjer, različitim vrstama spojeva, itd.

Ove činjenice mogu biti korisne ne samo prilikom

popravke ili izrade novih vrata na tradicionalan

način, već i za pružanje informacija važnih za

istorijsku nauku. Ponekad je to praćeno i tehničkim

razlozima. Stari prozorski kapci omogućavaju

podešavanje položaja, tako da možete regulisati

količinu svjetlosti koja ulazi u prostoriju.

- Ekološki. Većina tradicionalnih materijala su uzeti iz prirode i mogu se u nju vratiti bez ikakvih štetnih uticaja. Međutim, savremeni materijali sadrže mnogobrojne različite hemikalije, koje su, pojedinačno ili u međusobnom dejstvu, opasne po zdravlje i prirodu. U Švedskoj sada čak imamo izraz “bolesne kuće”, za kuće koje emisijama iz različitih materijala

izazivaju oboljenja kod ljudi koji ih koriste.

Još jedan primjer je da je do prije nekoliko godina

bilo zabranjeno graditi kuće sa više od 2 sprata

�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

zbog opasnosti od požara. Danas takva ograničenja

ne postoje. U slučaju požara, metalne grede

konstrukcije gube oblik i padaju brže od drvenih

greda. Takođe, u slučaju požara, sredinom XX vijeka,

ljudi su imali oko 15 minuta da napuste kuću prije

nego što bi im život bio ugrožen. Danas to vrijeme

iznosi samo oko 3 minuta – a opasnost ne nastupa

zbog vatre već zbog dima koji sadrži otrovne gasove

iz tekstila i namještaja koji su izrađeni od modernih

materijala!

Možda je danas teže naći kvalitetne

tradicionalne materijale ili dobre majstore koji znaju

sve tradicionalne tehnike, ali ako ih zahtijevate,

vremenom će ih biti sve više. Prije 10-20 godina u

Švedskoj je to bilo veoma teško, ali danas ih možemo

naći na svakom mjestu.

Zato snažno preporučujem ljudima u Boki da

svoja predivna vrata, prozore, škure, itd. popravljaju

na tradicionalan način koristeći tradicionalne

materijale. Ili ako su u suviše lošem stanju da naprave

nove kopije po tradicionalnim uzorima. Predivne kuće

u ovom predivnom kraju to zaslužuju!

Sa Bokom u srcu, želim vam svu sreću u

budućnosti!

Calle von EssenSvenska Byggnadsvårdsföreningen

6

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Ova publikacija je nastala kao rezultat saradnje

EXPEDITIO i Svenska byggnadsvårdsföreningen

- Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu, nakon

zajednički organizovanih volonterskih radnih

kampova restauracije u Perastu.

U Boki Kotorskoj, području koje se nalazi

na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa, na

tradicionalnim kućama još uvijek je sačuvano dosta

tradicionalnih vrata, prozora i drugih sekundarnih

elemenata. Međutim, tokom održavanja ili obnove

kuća njima se često ne pridaje dovoljno važnosti.

Tradicionalna drvena vrata se često neadekvatno

restauriraju ili se jednostavno zamjenjuju novim,

drvenim, metalnim ili “plastičnim”. Takođe, ne vodi

se dovoljno računa ni o adekvatnom održavanju

tradicionalnih vrata, koje je neophodno.

Tokom pripreme volonterskog radnog kampa

restauracije na palati Visković, čija tema je bila “Vrata

u tradicionalnoj arhitekturi Boke”, uvidjeli smo da

ne postoji dovoljno podataka, makar ne dostupnih

u literaturi, o tradicionalnim vratima, prozorima i

drugim sekundarnim elementima, kao ni o procesu

njihove izrade i restauracije. Srećom, zanatlije koje

znaju tradicionalni način izrade i restauracije vrata još

uvijek postoje, iako ih nije jednostavno naći. Postoji

opasnost da se znanja, koja su stari majstori imali i

prenosili svojim učenicima, polako izgube, jer je sve

manje oni koji ih znaju, primjenjuju i prenose, jer ta

znanja nisu ostala zabilježena.

Uz neophodnu edukaciju kroz praksu,

prenošenjem znanja o tradicionalnom načinu izrade

i restauracije vrata, vjerujemo da i bilježenje tih

znanja, upotpunjeno identifikovanjem osnovnih

karakteristika i elemenata tradicionalnih vrata, mogu

doprinijeti njihovom boljem poznavanju, a samim tim

i očuvanju.

Ovom publikacijom smo htjeli da skrenemo

pažnju na vrijednost tradicionalnih vrata i njihov

značaj u očuvanju izuzetnog i kompleksnog nasljeđa

Boke Kotorske, kao i da ukažemo na neophodnost

njihovog čuvanja, kako restauracije i održavanja

tako i izrade novih, korišćenjem tradicionalnih tehnika i tradicionalnih materijala.

U publikaciji su date samo osnovne

karakteristike tradicionalnih vrata u Boki Kotorskoj

i smjernice za njihovu restauraciju. Ona može biti

podsjetnik, kako zanatlijama tako i svima koji na

svojim kućama imaju tradicionalna vrata, o tome koje

su vrijednosti vrata i kako ih treba čuvati.

Nadamo se da će ova publikacija makar u nekoj

mjeri doprinijeti da se sačuvaju tradicionalna vrata

u Boki, a možda i podstaknuti studioznije bavljenje

ovom i sličnim temama vezanim za tradicionalne

tehnike i zanate.

EXPEDITIO

O publikaciji

I - VOLUNTEER RESTORATION CAMPS

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Volonterski radni kampovi restauracije su jedan od

mogućih, konkretnih, vidova djelovanja nevladinih

organizcija na polju zaštite kulturnog nasljeđa.

Kroz volonterske radne kampove restauracije

umnogome se doprinosi očuvanju kulturne

baštine. Konkretnim intervencijama zaustavlja se degradacija kulturnih dobara, obučavaju se volonteri da obavljaju intrvencije koristeći

tradicionalne materijale i tehnike, a istovremeno,

promovisanjem korišćenja tradicionalnih tehnika i materijala podiže se i svijest o prednostima njihove primjene. Bitno je i da se kampovi uglavnom

organizuju na lokalitetima koji imaju javni sadržaj

i koji će na taj način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici. O ovom modelu djelovanja nevladina

organizacija EXPEDITIO je imala prilike da sazna

preko iskustva partnerske organizacije Svenska byggnadsvårdsföreningen - Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu. Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu je ne-

vladina organizacija koja broji oko 5000 članova.

Jedna od njihovih osnovnih aktivnosti je

organizovanje kampova restauracije širom Švedske,

a posljednjih godina i u drugim zemljama. Sa

kampovima restauracije ova organizacija je počela

1991. godine, po uzoru na slične u Francuskoj, koji

postoje od pedesetih godina XX vijeka. U Švedskoj

se, posljednjih godina, u prosjeku, organizuje 10

kampova svakog ljeta, kroz koje prođe oko 120

učesnika. Osnovna ideja i cilj ovih kampova je da se,

prije svega, zaustavi propadanje kulturnih dobara,

Volonterski radni kampovi restauracije

ali i da se učesnici kampa obuče kako da obnove

građevine koristeći tradicionalne materijale i tehnike.

Radionice sprovode različite organizacije i lokalne

zajednice, zajedno sa ekspertima iz institucija koje

se bave zaštitom nasljeđa i zanatlijama sa iskustvom.

Učesnici - volonteri su najčešće različitih profesija

i godina. Objekti na kojima se radi su raznovrsni,

a najčešće su zaštićeni spomenici kulture. Dobri

rezultati prvih kampova bili su podsticaj lokalnim

i državnim kulturnim institucijama u Švedskoj

da podrže ovakve projekte, i da se i sami uključe

predlažući lokacije na kojima bi se moglo raditi,

čime se pozitivan efekat kampova još više povećao.

Često se kao učesnici, ili kao vođe kampova, javljuju i

eksperti iz službi zaštite spomenika kulture.

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

7

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Saradnja između EXPEDITIO i Svenska byggnadsvårdsföreningen počela je 2001, nakon

susreta predstavnika ove dvije organizacije na Europa

Nostra Youth Heritage Forum-u, u Piranu u Sloveniji.

Već iste godine, dvije članice EXPEDITIO učestvovale

su na radnom kampu restauracije koji je Švedska

asocijacija za brigu o nasljeđu organizovala na ostrvu

Öland u Švedskoj.

Dobar primjer volonterskih radnih kampova koje

organizuje Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu, i

iskustvo naših članova učešćem u njima, bili su povod

da u saradnji sa partnerima iz Švedske pokušamo da

ostvarimo nešto slično i na našim prostorima.

Saradnja je pokrenuta, i od 2002, EXPEDITIO i

Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu su zajedno

organizovali tri volonterska radna kampa restauracije u Perastu. Na ovim kampovima, koje su organizovali i

vodili koordinatori iz obije organizacije, uz zanatlije iz

Švedske, učestvovali su volonteri iz Švedske, Crne Gore,

Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovačke, ...

Prva dva kampa su organizovana na peraškoj

tvrđavi, a treći na palati Visković. Kampovi su

organizovani u saradnji sa Društvom prijatelja grada

Perasta i Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika

kulture Kotor. Tokom pripreme i održavanja kampova

velika pomoć je dobijena od predstavnika lokalne

zajednice, Mjesne zajednice Perast i mnogih Peraštana.

Saradnja sa Švedskom asocijacijom za brigu o

nasljeđu se nastavila se i kroz razmjenu volontera,

tako da je do sada 12 volontera EXPEDITIO imalo prilike

da učestvuje na radnim kampovima restauracije u

Švedskoj.

Saradnja EXPEDITIO i Švedske asocijacije za brigu o nasljeđu

�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Prvi radni kamp Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u PerastuTvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002.

Prvi volonterski radni kamp “Raščišćavanje tvrđave

sv. Krst u Perastu” održan je od 03. do 14. novemba

2002. godine. Na kampu je učestvovalo 14 volontera

iz Srbije i Crne Gore i Švedske. Ovaj prvi radni kamp

EXPEDITIO i Švedska asocijacija za brigu o nasljeđu,

organizovali su u saradnji sa lokalnom nevladinom

organizacijom Društvo prijatelja grada Perasta.

Kako je tvrđava bila u veoma zapuštenom stanju

i u velikoj mjeri obrasla vegetacijom, prvi korak je

morao biti raščišćavanje. Za 10 dana, koliko je trajao

kamp, uklonjena je sva vegetacija sa zidova tvrđave,

kako bršljan tako i krupnije rastinje i stabla. Sem

zidova tvrđave raščišćena je i zona oko nje, uključujući

i bistijernu i pristupnu stazu od magistrale do tvrđave.

Dio snimaka postojećeg stanja je provjeren i dorađen.

Drugi radni kamp Pripremni radovi za sanaciju tvrđaveTvrđava sv. Krst, Perast, 05 - 18. 10. 2003.

Nakon uspješno realizovanog prvog radnog kampa,

sredstva za nastavak aktivnosti na tvrđavi EXPEDITIO

je dobio na javnom konkursu od Skupštine Republike

Crne Gore. Na kampu je učestvovalo 12 volontera

iz Srbije i Crne Gore, Republike Srpske, Slovačke

i Švedske, a među njima i eksperti koji su vodili

radionice za kamen i drvo. Ovaj kamp organizovan

je u saradnji sa Regionalnim zavodom za zaštitu

Radni kampovi restauracije u Perastu

spomenika kulture Kotor, uz pomoć Društva prijatelja

grada Perasta, Mjesne zajednice Perast i mnogih

Peraštana.

Jedan od ciljeva ovog radnog kampa, koji

je podrazumijevao pripremne radove za sanaciju

tvrđave, bila je obuka volontera u radu u kamenu

i drvetu. Uz pomoć eksperta za kamen urađena je

rekonstrukcija jednog stepenika, kamenog stepeništa

kaštela. Uz instrukcije stolara urađen je projekat,

izrada i postavljanje drvenog stepeništa u donjem

pojasu. Na naknadno probijenom ulazu u tvrđavu

izrađena su i postavljena drvena vrata. Postojeća

gvozdena kapija na ulazu u donji odbrambeni pojas

je očišćena, konzervirana i osposobljen je mehanizam

za zatvaranje. Izradom novih drvenih vrata i

osposobljavanjem postojeće kapije omogućena je

kontrola ulaza u tvrđavu i spriječavanje odnošenja

materijala, koje je bilo izraženo posljednjih godina.

To je bila intervencija koju je EXPEDITIO uočio

kao ključnu za zaštitu tvrđave. Nastavljeno je

sa neophodnijim mjerama održavanja tvrđave,

čišćenjem i skidanjem vegetacije, a izvršena su i

dodatna arhitektonska snimanja i analize.

10

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Prvi radni kamp

Raščišćavanje tvrđave sv. Krst u Perastu

Tvrđava sv. Krst, Perast, 03 - 14. 11. 2002.

11

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Drugi radni kamp

Pripremni radovi za sanaciju tvrđave

Tvrđava sv. Krst, Perast, 0� - 1�. 10. 2003.

12

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Treći radni kamp restauracije na palati Visković

u Perastu, sa temom “Vrata u tradicionalnoj

arhitekturi Boke Kotorske” organizovan je u periodu

od 26. septembra do 9. oktobra 2004. Učesnici

kampa su bili 13 volontera iz: Srbije i Crne Gore,

Švedske i Bosne. Sponzor ovog kampa bila je SIDA

- Swedish International Development Cooperation

Treći radni kamp restauracijeVrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke KotorskePalata Visković, Perast, 26.09 - 09.10. 2004.

Agency. Saradnici na projektu su i ovog puta bili:

Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture

Kotor, Mjesna zajednica Perast, Muzej grada Perasta

i Društvo prijatelja grada Perasta. Velika pomoć

tokom realizacije kampa dobijena je od lokalnog

stanovništva kao i lokalnih institucija i organizacija.

Kao lokacija za treći radni kamp restauracije

odabrana je Palata Visković, jedna od najstarijih

i naj-slojevitijih cjelina Perasta, u centralnoj zoni

grada, na jednom od najatraktivnijih mjesta, koja se

nalazila u veoma lošem stanju, urušena i zapuštena.

Porodica Visković je palatu ustupila Opštini Kotor, u

čijem je vlasništvu sada, uz uslov da dio palate i bude

memorijalnog karaktera – tako da će ona bez obzira

na buduću funkciju imati i sadržaj javnog karaktera.

Ovo je bio bitan preduslov jer je praksa koju

primjenjuju Švedski partneri da se kampovi realizuju

na objektima koji imaju javni sadržaj i koji će na taj

način biti dostupni široj javnosti i lokalnoj zajednici.

Tema kampa je bila konzervacija i restauracija drvenih vrata. Volonteri su uz instrukcije dva

eksperta, stolara iz Švedske, imali priliku da budu

upućeni i sami prođu cijeli proces restauracije

vrata. Na kampu je urađena restauracija troje vrata:

ulaznih vrata palate Visković i dvoje na susjednoj

kući Balaban. Cijeli proces opisan je detaljno u ovoj

publikaciji.

Uz restauraciju vrata, glavnu aktivnost kampa,

rađena je i rekonstrukcija vrta - đardina ispred lođe

palate Visković. Radove na rekonstrukciji vrta su vodili

pejzažni arhitekti. Vrt je bio u zapuštenom stanju,

neodržavan godinama i potpuno zarastao. Vrt je prvo

13

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

raščišćen a zatim se pristupilo „vrtnoj arheologiji“,

kroz pažljivo skidanje nasutih slojeva, analizi izvornog

uređenja vrta. Na osnovu sačuvanih ostataka bilo

je moguće u potpunosti rekonstruisati oblik vrta.

Pronađeni su originalni elementi njegovog uređenja

kao i lukovice nekih biljaka koje su u njemu bile

zasađene. Nakon analize pristupilo se rekonstrukciji,

uz korišćenje pronađenih elemenata uređenja,

zasađene su biljke koje su pronađene kao i one koje

su karakteristične za Perast. Tokom radova istražene

su i dvije manje arheološke sonde, kako bi se sagledali

stariji slojevi vrta i njegov razvoj.

Na đardinu palate rađena je i konzervacija me-talne ograde, koja se nalazi na ogradnom zidu prema

putu. Nakon čišćenja ograde, izvršena je analiza

bojenih slojeva a zatim je ograda ofarbana bojom

pripremljenom na tradicionalni način: miješanjem

crnog pigmenta i lanenog ulja.

Značajno je da je radni kamp restauracije

na palati Visković uticao da se pokrenu i druge aktivnosti na ovoj palati i time ova cjelina makar

donekle pomjeri iz stanja potpune zapuštenosti i

nebrige. Tokom priprema za radni kamp restauracije

uspostavljen je, zbog konsultacija, kontakt sa

konzervatorima iz Regionalnog zavoda za zaštitu

spomenika kulture Kotor. Oni su, nakon zajedničkih

obilazaka terena, i uvida u veoma loše stanje

palate, a naročito lođe i dekorativnog slikarstva u

njenom enterijeru, uspjeli da obezbijede sredstva za

rekonstrukciju krova lođe. Društvo prijatelja grada

Perasta i Mjesna zajednica Perast takođe su nastavili

sa aktivnostima na održavanju palate i đardina.

3. radni kamp restauracije:Učesnici: Hanna Domfors, Jasna Jaramazović, Ana Jovović, Marko Aleksić, Nenad Peranović, Ivana Srgota (dio vremena: Lejla Hadžić, Damir Hadžić)Zanatlije: Ulf Hägerö, Stefan ÖstbergSaradnice: Jelena Franović, Ivana Rašković Konsultanti: Zorica Čubrović, Jasminka GrgurevićKoordinatori: Calle von Essen, Bojana Pražić, Aleksandra Kapetanović

14

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Đardin palate Visković

prije i poslije radova

na kampu

1�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

16

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Zašto su VRATA odabrana kao tema ?

Bavljenjem tradicionalnim vratima htjeli smo da

skrenemo pažnju na njihovu vrijednost i značaj u

očuvanju nasljeđa Boke Kotorske, i da ukažemo na

neophodnost njihovog čuvanja, kako restauracije i

održavanja tako i izrade novih, korišćenjem tradicio-

nalnih tehnika i tradicionalnih materijala.

Vrata, kao sekundarni elementi na tradicio-

nalnim građevinama, pored praktičnih funkcija koje

vrše, važan su segment slojevitog nasljeđa nekog

okruženja. Ovi elementi su vrijedni jer nam govore o

funkcionalnim zahtjevima i estetskim kriterijumima

njihovih graditelja i korisnika, jer su ih izradili vješti

lokalni majstori, koristeći praksom potvrđene

tehnike i najbolje materijale, jer pokazuju slojevitost

i bogatstvo istorije okruženja. Ukoliko se dozvoli da

ovi tradicionalni elementi propadnu usljed nebrige,

ili da budu uništeni ili uklonjeni lošom popravkom,

vrijednost ukupnog ambijenta biće umanjena.

“Vrata su granica. Otvorena simbolišu komunikaciju, strujanje života, dobrodošlicu za goste. Zatvorena su izolacija, simbolišu okupljanje, očuvanje materijalnih vrednosti. Oznaka i slika društvenog položaja i moći. Mesto dočeka i prvog akta gostoprimstva. Ona su neprikosnovena, poštovana, obeležavana. Deo mnemoničkog saopštavanja, element lepog ili ružnog ponašanja. Kroz okićena se stupa u novi život – brak, zbog svega toga oko vrata i ulaza mnoštvo je postupaka.”

Glasnik etnografskog instituta SANU, knjiga XLIX, »Vrata, vratnice, kapije i ulazi-vekovna potreba organizacije i bezbednosti«, Srebrica Kneževic, Beograd, 2000

II - THE DOORS

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

“Stolarija u kućama Kotorskog zaliva rađena je vrlo precizno i od odlične građe. Pored toga je i najsavesnije održavana. Za onoga koji je osetio klimatske prilike u Boki s onim čestim nevremenima, dugim kišnim periodima, i morskim slapom koji u vidu magle nabacuje na kuće južni vetar, ispada kao neka vrsta zagonetke kada vidi u kakvom su dobrom stanju još i sada poneki prozori koji su rađeni pre 150, pa i više godina. Prema usmenom predanju i još uvek živoj tradiciji svi stolarski radovi radili su se u samom mestu.”

(Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1��3, str. 1��)

Vrata u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

17

“The woodwork in the houses of the Bay of Kotor was made of excellent timber, in quite precise manner. Furthermore, they were maintained very carefully. Those who have experienced the climatic conditions in Boka Kotorska, characterized by frequent bad weather, long rainy spells and sea cascades thrown on the houses in the form of fog by south wind, marvel at a good condition of some windows produced 150 years ago, or even earlier. According to oral and preserved tradition, all carpentry works were carried out in the area.”

(Vinko Đurović, On construction of houses and craftsmen in the Bay of Kotor, from the 16th until the end of the 1�th centuries, Spomenik CIII, SANU, Belgrade, 1��3, p. 1��)

The doors in the traditional architecture

of the Boka Kotorska

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

1�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Tema ove publikacije su spoljna vrata na kućama u

Boki Kotorskoj.

Spoljna vrata razlikuju se po karakteru od

unutrašnjih. Ona su izložena vremenskim uticajima,

posebnim funkcionalnim zahtjevima (bezbjednost,

izolacija), arhitektonskim i estetskim kriterijumima

(naglašenost ulaza, osobenost), zato se razlikuju po

veličini, formi, materijalima, konstrukciji i načinu

obrade od unutrašnjih.

Spoljna vrata na kući su ulazna vrata kao i vrata

na balkonima i terasama. Takođe, spoljna vrata

se nekada nalaze i na kamenom ogradnom zidu dvorišta bokeljskih kuća.

Osnovne karakteristike vrata

1�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Otvori za vrata

Otvori za vrata sa karakterističnim kamenim

okvirima – pragovima utiču na oblik i određuju i

dimenzije samih vrata. Otvori mogu biti ravno ili lučno završeni. U Kotoru se javlja i poseban oblik

vrata spojenih sa prozorom tzv. “vrata na koljeno”

- karakteristična za prostore koji su imali trgovačku

namjenu.

Dok su kuće u Boki zidane od lokalnog kamena,

okviri za otvore su rađeni od kamena podesnijeg za

obradu koji je dovožen sa hrvatskih ostrva Vrnika i

Korčule. Ovi okviri su imali standardizovane mjere,

20

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Okov

Na drvenim vratima ugrađivale su se razne vrste okova:> nosivi okov: baglame maškulići (na pragovima)> mehanizmi za zatvaranje: reze brave > mehanizmi za dodatnu zaštitu: klavovi baštun ili tres> mehanizam za otvaranje: ručka ručka sa “saltarelom” za podizanje reze

Kao poseban elemenat sa spoljne strane ponekad se postavlja i zvekir (ili batadur), ili sistemi za zvona.

koje su tako određivale i dimenzije samih otvora. Kao

mjerna jedinica se sve do polovine XIX vijeka koristila

stopa (mletačka stopa 1’= 34,7 cm) koja se dijelila na 12

uncija (1’’= 2,9 cm).

Visina spoljnjih vrata najčešće iznosi 191,2

cm (5’6’’) ili 208,6 cm (6’), kod onih sa polukružnim

završetkom i više, a širina se kreće od 104,3 cm (3’) do

173,8 cm (5’), što obrazuje najčešće proporcijski odnos

otvora 3:2 ili 4:3.

Sklop vrata

Vrata se sastoje iz rama - dovratnika i pokretnog

dijela – krila. Kod spoljnih vrata na tradicionalnim

kamenim kućama kameni pragovi koji obrazuju otvor

imaju i funkciju dovratnika, na koje se kače krila.

Prema broju krila vrata mogu biti jednokrilna i dvokrilna. Vrata na tradicionalnim kućama su

u početku bila jednokrilna, kasnije su se razvila

dvokrilna, koja su sada zastupljenija. U slučaju lučnog

portala pojavljuje se iznad krila odvojeni polukružni

dio, ali i sama krila mogu nekada biti lučno završena,

posebno ukoliko ravno završena ne bi imala dovoljnu

visinu.

21

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

ručk

a sa

“sal

tare

lom

”zv

ekir

brav

a sa

kva

kom

brav

a i r

učka

22

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Okov je rađen od kvalitetnog, oplemenjenog željeza, tzv. arcal, arcao (od ital. acciaio = čelik). Svojstvo ovakvog okova je da bez bitnije korozije traje na samoj obali mora i po više stotina godina. Maškulići su fiksirani olovom, što je još antički metod, a na taj način se amortizuje eventualna korozija koja može nastati u direktnom konatktu kamena i željeza.

Dodatno obezbjeđenje

Glavna ulazna vrata u kuću, vrata prema vrtu ili na ogradnom zidu često su se višestruko obezbjeđivala od mogućnosti provaljivanja. S unutrašenje strane vrata ponekad može da se nađe i po 3-4 sistema zatvarača: brava, reza, klavovi, baštun (it. bastone), a u nekim slučajevima postavlja se i „pat“. „Pat“ (ven. pato) je snažna četvrtasta greda koja se uvlači u posebno ostavljene rupe u zidu. Postavlja se iza zatvorenih vrata i time dodatno obezbjeđuje cijeli otvor. U Boki se i danas zadržao izraz „zapatat vrata“ za zatvaranje vrata.

baglamamaškulić

klav

baštun

klav

pat

23

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Vrsta drveta

U sredini kao što je Boka gdje svakodnevno deluju

morska so, kiša i velika vlažnost, moralo je biti

korišćeno dobro drvo. Ranije se za izradu vrata

uglavnom koristio bor i posebno njegova kvalitetna

vrsta ariš. Ariš se danas ne može naći pa se uglavnom

koriste bijeli bor i hrast.

Vezni elementi

Ranije su se kao vezni elementi koristili kovani

četvorougaoni čavli - “brokve”, uglavnom uvoženi iz

Venecije. Kasnije su se počeli koristiti fabrički pravljeni

ekseri, a zatim i vijci i ljepilo za drvo.

Boje

U bokeškim naseljima vrata su bojena bijelom

i zelenom bojom. Upotrebljavne su olovno bijela,

cinkovo bijela i švajnfurtsko zelena (emerald zelena)

boja. Ove boje dobijale su se miješanjem pigmenata,

sitnih nerastvorenih čestica boje, sa lanenim uljem

kao vezivom. U Kotoru se stolarija uglavnom bojila

zelenom, a u Perastu bijelom bojom.

Zašto ove boje? - Ove boje su bile dostupne; ostajale su prilikom

popravki i farbanja barki i brodova i dobijale su se

besplatno ili po niskoj cijeni.

- Znalo se za njihovu postojanost na vazduhu i

vlazi, kao i za njihova zaštitna svojstva od agresivnog

dejstva crva, algi, plijesni, gljiva,... što je za ovo

podneblje (blizina mora, vjetrovi, kiše, talasi, veliki

procenat vlage u vazduhu) značajno.

Barke i brodovi u Boki, tokom XIX i početkom

XX vijeka, bojeni su olovno bijelom i švajnfurtsko

zelenom bojom. Djelovi koji su se nalazili u vodi (gaz)

obično su bojeni zeleno. Ove boje su upotrebljavane

jer su postojane, otporne na vazduhu i vlazi i imaju

zaštitna svojstva od korozije, crva, algi, gljiva itd.

Barke i brodovi su se u lukama popravljali i

farbali a tom prilikom se ostatak boje ostavljao, davao,

prodavao žiteljima naselja da bi zaštitili stolariju na

svojim kućama. Tokom XIX i početkom XX vijeka, uz

24

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

ove boje za bojenje stolarije, počela se koristiti i

cinkovno bijela koja je našla široku primjenu zbog

toga što, za razliku od olovno bijele, rad sa cinkovo

bijelom nije otrovan. Kako je cinkovo bijela boja

slabe pokrivne moći najčešće se miješala sa olovno

bijelom ili joj se dodavao neki punilac, kao npr.

kreda.

Tokom prve polovine XX vijeka, po otkriću

titanovo bijele, olovno bijela se sve češće zamje

njuje ovom novom bojom, za koju se pokazalo

da ima najveću snagu pokrivanja među bijelim

pigmentima. Za farbanje stolarije počinje da se

koristi uljana boja dobijena miješanjem pigmenata

cinkovo bijele, titanovo bijele i lanenog ulja kao

veziva. Ova kombinacija se pokazala dobrom, jer

je titanovo bijela nadomjestila veliki nedostatak

cinkovo bijele, njenu slabu pokrivnu moć.

Novodobijena bijela boja nije bila otrovna (s njom

se moglo raditi i u zatvorenom prostoru), imala je

veliku pokrivnu moć i bila je postojana na svjetlost.

2�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Prema načinu na koji su konstruisana izdvaja se više tipova vrata.

Najjednostavniji tip vrata nastaje spajanjem par (2-3) vertikalnih daski, koje se sa unutrašnje strane

ukrute sa dvije do tri poprečne daske, od kojih jedna

može biti i dijagonalno postavljena. „Baglame„ se u

ovom slučaju nalaze na poprečnim daskama.

Veza između vertikalnih dasaka ili talpi, kod

najjednostavnijih primjera, može biti samo na

sučeljavanje. Kod razvijenijih tipova, veza može

biti “na preklop” ili „pero i žlijeb“ koja se ostvaruje

pomoću letvica od 8-12 mm.

Kod razvijenijeg oblika spajaju se 2-3 talpe,

koje se najčešće rezbare. Veza između vertikalnih i

poprečnih talpi, u tom slučaju, može da bude tipa

„lastin rep“.

Tipovi vrata

26

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Ojačavanjem vertikalnih dasaka još jednim slojem, u

vidu spojenih horizontalnih dasaka ili okvira, nastaje

slijedeći tip vrata.

Sloj sa vertikalnim daskama se najčešće nalazi na

unutrašnjoj strani, a horizontalne daske ili okvir spolja,

međutim moguće su i druge kombinacije.

Vrata “fintagrilja” (finta – lažna, griglia – kapak na

prozoru) sastavljena su od dva sloja: unutrašnji sloj od

vertikalnih dasaka, a spoljašnji sloj od horizontalnih,

profilisanih dasaka sa žlijebom, spojenih kao kod

škura (kapaka na prozorima, it. scuro).

Daske kod ovog tipa vrata mogu biti postavljene

horizontalno ili pod uglom.

27

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Kod vrata sa dva sloja, vertikalne spojene talpe mogu

nekada biti i sa spoljašnje strane, i tada su najčešće

različito obrađene (rezbarene). Sloj sa unutrašnje

strane, u tom slučaju, može biti ili od spojenih

horizontalnih dasaka ili u vidu okvira.

2�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Vrata sa dva sloja, sa unutrašnje strane mogu imati

sloj od vertikalnih ili horizontalnih dasaka, dok

spoljašnji sloj može biti rađen u obliku rama, tj. okvira.

Okvir može imati jedno, dva ili tri polja. Polja

mogu biti bez ili sa ispunom. Češće su sa ispunom,

“filunzima”, u obliku ploča koje su usađene u žlijebove

okvira, i koje mogu biti različito obrađene. Starija

rješenja su bez ispune.

Kao poseban tip javljaju se vrata sa okvirom,

vrata čija je osnovna konstrukcija okvir od drvenih

2�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

talpi, podijeljen na dva ili tri polja, u kojima se nalaze

ispune od ploča, “filunzi” usađeni u žlijebove okvira.

Ploče ispune mogu biti različito obrađene.

Vrata sa okvirom se najčešće sreću kod

unutrašnjih vrata. Kod spoljnih se ponekad javlja

varijanta sa dva sloja, oba sa konstrukcijom sa

okvirom.

U novije vrijeme, počela su da se rade vrata

sa okvirom, na kojima se umjesto drvene ispune

pojavljuje staklo.

30

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Detalji obrade “filunga”

III - THE DOOR CONSERVATION

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Uzroci propadanja drvenih vrata

Većina problema sa propadanjem drvene građe

može se povezati sa prisustvom vode i vlage.

Čak i kvalitetno drvo postaje podložno

propadanju usljed napada insekata ili razvojem

buđi, ukoliko je izloženo dejstvu vlage duži

vremenski period. Povremena izloženost

vlazi obično ne izaziva probleme, ako se u

međuvremenu drvo osuši, ali kada vlaga ostane

u drvetu duži period, ona razbija prirodnu

otpornost tvrdog drveta, dovodeći do njegovog

brzog propadanja.

Dobro obrađenu i očuvanu drvenu građu

ne treba izlagati dejstvu vlage. Ulazak vode je

često izazvan oštećenjem drugih konstruktivnih

djelova ili nedostataka na samoj građevini ili u

okruženju. Na primjer, ukoliko drenažni sistem

oko objekta nije adekvatno riješen i voda

se često skuplja oko ulaznih vrata, to izaziva

ubrzanu degradaciju i truljenje do-njeg dijela

vrata.

Prilikom popravke, važno je prvo utvrditi

uzrok koji je doveo do oštećenja i njega

otkloniti, a zatim izvršiti popravku oštećenog

dijela. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke,

popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.

U većini slučajeva, dovoljno je samo

popraviti oštećeni originalni detalj, ali u nekim

slučajevima, taj originalni detalj može imati neki

nedostatak nastao usljed korišćenja. U takvim

slučajevima, potrebno je otkloniti nedostatak

ili dodatno zaštititi drvo, kako bi moglo da se

odupre različitim uticajima.

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

31Causes of decay of wooden doors

Most problems with the decay of timber can be traced

back to the presence of water and moisture. Even good quality hardwoods become

vulnerable to decay caused by insect attack or mould

growth when saturated for long periods. Occasional

saturation will not normally cause problems, so long

as the timber dries in between, but when moisture

remains in the timber for long periods, it breaks down

the natural resistance of hardwoods, quickly leading

to decay.

Well-detailed and maintained timber should

not become saturated. Water ingress is often caused

by the failure of other building parts immediately

adjacent to the timber or even some distance from

it. For instance, inadequate drainage system around

the building can allow water to collect around the

entrance door leading to the decay and rotting of its

lower section.

When considering a repair, it is important that

the cause of the damage is diagnosed and dealt with,

as well as the actual damage to the timber part. If the

causes are ignored, the repaired piece will quickly

become like the original damaged section.

In most cases, it should be enough to repair the

original detail, but in some cases, the original detail

may have been at fault caused by usage. In these

cases, the fault must be corrected or the timber given

extra protection to help it cope with different effects.

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

32

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Kada se vrši popravka drvenih vrata, trebaju se imati u vidu ove ključne tačke: 1. Izvršiti procjenu stanja: sposobnost za obavljanje funkcije

Kako drvo stari, njegova struktura često postaje

hrapava jer su vlakna izložena spoljašnjem dejstvu,

a prirodno trošenje ostavlja tragove i ožiljke na

njegovoj površini. Ali ova struktura koja je rezultat

starenja sama po sebi nije razlog za zamjenu stare

drvene građe. U stvari, ta struktura ili „patina“ je

upravo ono što daje osobenost i vrijednost starim

vratima.

Prilikom vršenja popravke, važno je zadržati što više originalne drvene građe. Odluku da li da

zadržite ili zamijenite neki dio drvenih vrata ne treba

donositi samo na osnovu izgleda, već na osnovu

sposobnosti tog dijela ili elementa da obavlja funkciju

za koju je namijenjen.

2. Koristiti sličnu građu

Kada se vrši popravka, uvijek koristiti drvenu građu

identičnu ili sličnu originalnoj!

Drvo se sastoji iz miliona sitnih ćelija ispunjenih

vlagom. Prilikom izrade drvene građe, drvo se suši i

najveći dio vlage iz ćelija isparava. Drvo se skuplja, ali

zadržava ćelijsku strukturu, i na osnovu nje, reaguje

na dejstva sredine, šireći se i skupljajući u zavisnosti

od vlažnosti vazduha.

Uvijek nastojati izvršiti popravku drvenih vrata umjesto njihove zamjene

Propadanje ili strukturalno oštećenje često zahvata

samo jedan dio drvenog elementa. Na primjer, vrata

mogu biti trula samo u donjem dijelu, koji je pod

većim uticajem vlage, dok ostali djelovi mogu biti

savršeno zdravi. U tom slučaju, ponekad je dovoljno

odsjeći i popraviti dio koji je oštećen ili istrulio,

zadržavajući veći dio originalnog elementa.

Principi restauracije

33

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Važno je to imati u vidu kada vršite popravku. Da bi

popravka bila efikasna, oštećeni dio treba odsjeći

i na njegovo mjesto staviti novi dio, adekvatno

vezan uz pomoć lijepka ili spojnih elemenata.

Iako je novi dio pričvršćen uz stari i jedan i drugi

nastavljaju da se kreću u zavisnosti od okruženja.

Ako se novi drveni dio puno razlikuje od staroga

u pogledu gustine ili starosti, on će se kretati

različitom brzinom. Usljed toga, spoj između

dva dijela trpi pritisak i može doći do njegovog

propadanja.

Sadžaj vlage: Nova građa obično sadrži između

15% i 18% vlage, dok stara može sadržati samo 7%.

Zbog toga, kad god je moguće, za popravku treba

koristiti staru građu približno iste starosti, uzetu sa

nekog odbačenog starog dijela, ili novu ali dobro

osušenu. Kada, na primjer, treba zamijeniti cijeli

okvir, može se koristiti nova građa, ali spoj između

starog i novog dijela mora dozvoljavati kretanje.

Slična građa: Najbolje je odrediti vrstu drveta od

koje je napravljen dio koji zahtijeva popravku, i

koristiti istu vrstu za nove djelove. Nije poželjno

koristiti meko drvo za poparavku djelova

napravljenih od tvrdog drveta. Takva popravka

nikada nije uspješna.

Izgled: Treba voditi računa o tome da se obrada

novog dijela izvede po uzoru na originalnu tj. da se

koriste isti materijali, laneno ulje i boja, i primijeni

isti postupak.

3. Struktura vlakana

Kada se popravka vrši umetanjem, ili kod popravki

koje na bilo koji drugi način obuhvataju ugrađivanje

i spajanje novih djelova sa originalnim drvenim

djelovima, važno je da se pravac vlakana umetnutog

dijela poklapa sa pravcem vlakana okolne originalne

građe. Prilikom izrade novih elemenata za stare

drvene djelove, pravac vlakana novog elementa mora

biti isti kao kod originalnog elementa.

34

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

4. Karakter spoja

Snaga ili čvrstina spoja ne smije ni na koji način

biti izmijenjena kao posljedica popravke. Tamo

gdje su spojevi originalno ostavljeni otvoreni da

bi omogućili kretanje, ili učvršćeni bez lijepka ili

mehaničkih učvršćivača, ne smijemo ih „ojačavati“

prilikom popravke dodavanjem lijepka, mehaničkih

učvršćivača, kao što su šrafovi, ili bilo kojom drugom

metodom. Govoreći uopšteno, treba voditi računa

o tome da se naprave spojevi koji nisu previše čvrsti

ili snažni, jer je kretanje neizbježno, a ako spoj nije

fleksibilan, pritisak se prenosi da drvenu građu, i ako

je ona stara i krta može doći do njenog pucanja.

5. Popravka in-situ

Popravke na drvenoj građi obično je bolje vršiti in-situ

(na licu mjesta), tj. ukoliko je to moguće zadržavajući

elemente u originalnom položaju. Razlog tome je što

skidanje djelova obično može da izazove dodatna

nepotrebna oštećenja. Međutim, ovo je moguće kada

su manje popravke u pitanju, ali kada je npr. potrebno

zamijeniti određeni dio, uglavnom je potrebno skinuti

vrata. U tom slučaju, neophodno je pažljivo ih vratiti u

prvobitni položaj.

3�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Proces restauracije drvenih vrata

Smjernice za proces restauracije vrata date su na osnovu realizovanih aktivnosti, primijenjenih prilikom restauracije vrata na palati Visković i kući Balaban, tokom III volonterskog radnog kampa restauracije, uz vođenje zanatlija i stolara iz Švedske, kao i konsultacije sa lokalnim zanatlijama.

36

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

1. Analize

Prije početka bilo kakvih intervencija na vratima

neophodno je prvo uraditi detaljnu analizu njihovog

stanja, postojećih oštećenja i uzroka tih oštećenja.

Važno je prvo utvrditi uzrok koji je doveo do

oštećenja i njega otkloniti, a zatim vršiti popravku

samih vrata. Ukoliko se ne obrati pažnja na uzroke,

popravljeni dio će veoma brzo ponovo propasti.

Prilikom pregleda vrata veoma je bitno precizno

utvrditi materijale od kojih su rađena: kao prvo, vrstu

drveta od koga su načinjena, zatim, tokom i nakon

čišćenja, sve slojeve i sastav boje, kao i upotrijebljene

vezivne elemente (eksere - “brokve”, vijke, ljepilo,...).

Da bi se restauracija što kvalitetnije obavila, kao

i da bi se procijenila vrijednost samih vrata, treba

analizirati njihov sklop, elemente i detalje i utvrditi

tip. Treba pokušati, makar okvirno, ustanoviti starost

vrata.

Takođe, treba utvrditi da li su vrata do sada

već bila podvrgnuta nekom vidu konzervacije ili

restauracije i procijeniti njenu vrijednost.

Nakon svih analiza potrebno je odrediti

adekvatan pristup i definisati nivo intervencija.

2. Čišćenje

Vrata je, prije svega, potrebno očistiti površinski od

prašine, vlažnim sunđerom ili eventualno blagim

rastvorom deterdženta za sudove. Ostaviti ih da se

prosuše, najbolje preko noći.

37

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Skidanje stare farbeStara farba struže se odgovarajućim alatom - špahlom

(ili rašketom) uvjek u pravcu vlakana drveta, samo dok

se lako skida, jer je staro drvo vlažno i meko i može

biti oštećeno alatom za struganje. Stara farba koja

je očuvana i dobro priliježe za drvo, poželjno je da

ostane kao postojeći i zaštitni sloj.

ŠmirglanjePotom se pristupa šmirglanju, grubom i finom i to

uvjek u pravcu vlakana. Prvo grubljim šmirgl-papirom

(npr. finoće br. 10), a potom finijim (npr. finoće br. 8),

od mjesta na kojima se zadržava stara farba, do onih

»čistih«, da bi se površina izjednačila i napravila glatka

podloga za novi premaz.

Da bi površina bila što ujednačenija preporučuje

se zatvaranje sitnih pukotina i malih rupa koje se jav-

ljaju naročito oko spojnih elemenata – eksera i vijaka,

prirodnim kitom. Kit je gusta smjesa krede i lanenog

ulja. Iskitovana vrata ostaviti da se prosuše makar

preko noći, a po potrebi i duže, sve dok kit na dodir ne

ostavlja masan trag.

OkovI sav okov koji postoji na vratima potrebno je pažljivo

očistiti šmirglanjem i ispitati kojom je bojom izvorno

bio premazan.

3�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

3. Zamjena oštećenih djelova

Najdelikatniji dio posla odnosi se na oštećene i trule

djelove vrata za koje je ustanovljeno da ih je potrebno

zamijeniti novim.

Izbor drveta za zamjenuZa nove djelove treba odabrati kvalitetno, masivno,

puno, »masno« drvo sa pravim vlaknima i bez

tamnih čvorova. Najbolje je da bude ista vrsta

drveta kao postojeće. Ukoliko nije moguće naći

istu vrstu drveta, sasvim je zadovoljavajuće ono

koje je slično po fizičkim i mehaničkim karakteri-

stikama. Ovakvo novo, kvalitetno drvo nikada

ne treba dodatno štititi, naročito ne nekom

sintetičkom zaštitom, jer se time samo narušava

prirodan proces protoka vode i vlage, drvo ne

može da »diše«. Na spoju dva nova elementa ne

preporučuje se nikakav premaz, čak ni tanak sloj

boje jer drvo najbolje »radi na kontakt« kada je

»čisto«.

Odstranjivanje oštećenih djelovaKod odstranjivanja oštećenih djelova treba se

rukovoditi sa nekoliko jednostavnih pravila:

nastojati da se izjedna odvoji oštećeni dio, ili iz dva-

tri veća djela, nikako ne usitnjavati, ne komadati

na veliki broj manjih djelova, koje je nemoguće

potom pravilno uklopiti jer svaki element »radi«

za sebe. Praćenjem ovog zahtjeva, smanjuje se

spojna površina i omogućava se vratima da nakon

kompletne restauracije ponovo rade kao cjelina.

Kada se jednom odredi i ucrta dio koji treba

da se odstrani, slijedi sječenje. Uvek treba sjeći pod

uglom od 45 ili 30 stepeni, kako frontalno gledano

tako i u presjeku. Tako se voda ne zadržava u spoju

i najkraćim putem napušta vrata.

Novi djelovi treba da što tačnije priliježu

uz kose spojnice i da prate pružanje vlakana.

Poželjno je da su tako »skrojeni« da formiraju

»ram« (naročito ako su u dnu vrata) pa samim tim

dodatno učvršćuju konstrukciju.

3�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Spojni elementiEkseri i vijci doprinose trajnosti vrata bez okvira, kako

novih tako i restauriranih. Kontakt drveta i metala pod

različitim atmosferskim uticajima jeste mjesto početka

truljenja. Stoga bi trebalo izabrati metalne eksere/

vijke obložene zaštitnim antikorozivim sredstvom i

biti umjeren u njihovom korišćenju. Što veći broj spoja

različitih materijala, to veći broj potencijalnih oštećenja!

Pitanje je odluke hoće li se u konstrukciji koristiti

ekseri ili vijci. Može se rukovoditi time šta je korišćeno

prilikom izrade samih vrata. Ukoliko su korišćeni ekseri,

tada se bez mnogo oklijevanja mogu primijeniti isti i

u procesu restauracije. Ali, ako su korišćeni vijci treba

biti obazriv. Oni su odlični za konstrukciju, kada se

postave nemoguće je rastaviti spojene elemente

bez kidanja i ne probijaju obje strane, tako da su

vizuelno prihvatljiviji. Međutim, kada se upotrijebe,

spojni elementi se ne mogu lako rastaviti, zato što,

veoma često, stara farba ispuni usjeke glave vijaka i

tako otežava njihovo odvrtanje šrafcigerom. Zbog

toga, prilikom farbanja treba obratiti pažnju da što

manje farbe ostane na vijcima. Problem koji se javlja

kod restauracije jeste što se stari dio ne može lako

odvojiti i zamijeniti novim, pa se stoga češće pribjegava

ekserima.

Drveni klinovi se koriste kod vrata sa okvirima. Na

taj način moguće je lako rastaviti različite djelove vrata

jednostavnim izvlačenjem klina. Ukoliko klinovi istrule

ili se, iz nekog razloga, oštete treba ih zamijeniti, kako

bi spoj i dalje ostao čvrst. Prilikom popravke, kod ovih

spojeva ne treba koristiti lijepak, jer se kasnije djelovi

ne mogu rastaviti.

40

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

4. Farbanje

Nakon svih završenih faza vrata su spremna za

tretman bojom.

Danas u prodaji postoji veliki izbor farbi, a mnoge

od njih su napravljene od »plastičnih« komponenti

(lateks, aktil, itd.). Sa ovim »plastičnim« farbama je

lako raditi, brzo se suše, a poslije farbanja četka se

lako pere koristeći samo vodu. Međitim, ne treba

koristiti »plastičnu« farbu za farbanje vrata, a posebno

ne ulaznih! A razlog je taj što »plastična« farba ne

prodire potpuno u drvo, stvara se samo površinski sloj

i poslije izvjesnog vremena pojavljuju sitne pukotine,

koje propuštaju vodu u drvo, ali ne omogućavaju

njen izlazak iz drveta. To dovodi do ponovnog ubrza-

nog propadanja vrata, prozora ili drugih spoljašnjih

drvenih djelova.

Treba uvijek koristiti tradicionalnu uljanu farbu,

napravljenu od lalenog ulja i pigmenta boje, koja

omogućava vratima da »dišu«, i da ispuste vlagu

ukoliko slučajno uđe u drvo.

Ako se ne mogu naći sastojci za pripremu

tradicionalne farbe, onda bar treba koristiti gotovu

uljanu farbu, po mogućnosti sa što više lanenog ulja a

što manje dodataka, kao što je alkid. Razlog je taj što

alkid čini farbu tvrđom, i starenjem ona puca i otpada

u manjim ili većim komadima. Farba sa čistim lalenim

uljem mnogo je glatkija, zbog čega bolje prati kretanje

drveta, skuplja se kad je drvo suvo ili širi kad je vlažno.

Tradicionalna bijela uljana farba jeste smjesa

bijelog pigmenta – ranije se koristio olovni, a danas

cink i titanium oksid - i lanenog ulja.

41

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Farba se pravi tako što se prvo rastvori pigment u

veoma maloj količini ulja i pažljivo miješa kako bi

se svako zrnce boje rastvorilo u ulju. Zatim treba

postepeno dodavati ulje, dok se ne postigne

odgovarajuća gustina, odnos oko 50/50 pigmenta

i ulja, u zavisnosti od vrste pigmenta i ulja koji se

koriste.

Najčešće se farba u tri sloja, tri »ruke«: prvi –

zaštitni i dva sloja boje.

Zaštitni sloj se pravi samo od pigmenta i

lanenog ulja. Drvetu nisu potrebna nikakva dodatna

hemijska sredstva ili drugi aditivi. Smjesa za zaštitni

sloj treba da bude tečnija, »rjeđa«, od smjese za druga

dva sloja, kako bi prodrla duboko u drvo.

Rijetka smjesa – malo praha i puno ulja dovoljna

je zaštita jer ulje duboko prodire u drvo, popunjava

šupljine, a cink oksid uništava mikroorganizme i

štiti drvo od pojave novih. Da bi bila rjeđa, smjesi se

dodaje oko 30% rastvarača kao što je terpentin.

Nanošenje prvog sloja vrši se u svim pravcima da bi se

pore dobro natopile. Međutim, kada se farba lanenim

uljem, treba se truditi da premaz bude što tanji, jer

ako je previše debeo neće se osušiti – lanenom ulju je

potreban kiseonik iz vazduha da bi se dobro osušilo.

Ovaj sloj suši se do tri dana u stabilnim uslovima,

i ne duže od dvije nedjelje, jer novi sloj boje treba da

bude »prihvaćen« od sloja podloge. Zatim, obradite

površinu finim šmirgl papirom, ukoliko želite da bude

glatka.

Drugi sloj boje treba da bude gušći od zaštitnog,

zato treba koristiti manju količinu rastvarača, samo

oko 10%, ili ga, zavisno od gustine lanenog ulja,

uopšte ne koristite. Poželjno je dodati i titanijum

bijelu (oko 50% pigmenta) kako bi se dobila dobra

moć pokrivanja. Nanosi se u tankom premazu u

pravcu vlakana, a tamo gdje je staro drvo izbrazdano

može se preći četkom par puta poprečno da svi

djelovi prime podjednaku količinu boje.

Treći i završni sloj je najgušća mješavina. Vrata

mogu biti vraćena u ležište i bojena na licu mjesta par

dana poslije prvog sloja boje, odnosno ukoliko boja

pod prstima ne ostavlja vlažan, masan trag.

42

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Laneno uljeLaneno ulje je sušivo ulje dobijeno ekstrakcijom

sjemenki lana. Boljeg kvaliteta je laneno ulje koje se

dobija od sjemnki uzgajanih u hladnijim područjima,

jer ima bolja svojstva oksidacije i sušivosti. Takođe,

kvalitetnije je ulje koje se dobije hladnim presova-

njem, od onog dobijenog toplim presovanjem.

Laneno ulje se čuva u bezbojnim bocama, na

suvom i svijetlom mjestu, jer u mraku mijenja ton.

Nakon proizvodnje ulje mora da odstoji minimum

pola godine do godinu prije upotrebe. Laneno ulje

prepoznaje se tako što utrljano u dlan miriše na sijeno.

Materijali Pigmenti

Olovno bijelaOlovno bijela je najstarija na vještački način dobijena

bijela boja, koja se koristila još prije nove ere. Ona

ima veliki stepen pokrivnosti, a osušeni premaz je

homogen, elastičan i trajan. Na vazduhu i svjetlu

posivi, a u nezračenim i tamnim prostorijama pos-

taje nakon određenog vremena blijedo žute boje, dok

vezana uljem postojana je na svjetlosti i vlazi.

Olovno bijela je otrovna boja i prilikom rada sa

njom treba biti obazriv. Ranije se upotrebljavala

za zaštitu od korozije, i to na brodovima, a imala je

veliku primjenu i u štamparskim tehnikama. Danas se

upotrebljava samo u uljanim tehnikama.

Cinkovo bijelaCinkovo bijela je cink oksid, vještački dobijen

mineralni pigment slabe pokrivne moći (lazuran).

Cink je otkriven 1721. godine, a proizvodnja cinkovog

oksida počela je 1782. godine kao dodatak olovno

bijeloj. Između 1890 i 1930, ova boja je smatrana

najkvalitetnijom bijelom bojom. Kasnija istraživanja

pokazala su njene nedostatke, kao npr. neotpornost

na vlagu i krtost.

Cinkovo bijela je postojana na svjetlosti ali

pigment nije zaštićen od vlage čak ni uljanim

omotačem. Sa uljem gradi krt i tvrd premaz koji lako

puca poslije sušenja. Cinkovo bijela je slabije pokrivne

moći od olovno bijele, sporije se suši i osjetljiva je na

vlagu. Za razliku od olovno bijele nije otrovna i zato je

imala široku primjenu.

43

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Preporučuje se da se, prilikom pripreme, boja

pomiješa sa uljem i ostavi 12 sati, a zatim doda još

odgovarajuća količina suvog pigmenta.

Titanovo bijelaTitanovo bijela je anorganski pigment, smjesa titan

dioksida i barijevog sulfata. Način pripreme titanovo

bijele pronađen je 30-ih godina XX vijeka. Titanovo

bijela ima najveću snagu pokrivanja među bijelim

pigmentima, ima fino zrno neujednačenog oblika što

doprinosi glatkoći i sjaju pripremljene boje. Postojana

je prema dejstvu svjetlosti, naročito sa dodatkom 5%

cink oksida, i kao takva, dobro prima ulja i lakove.

Švajnfurtsko zelenaŠvajnfurtsko zelena je po hemijskom sastavu spoj

bakra, arsena i sirćetne kiseline. Ovaj vještački

mineralni pigment, žive boje, zeleno-plavičastog

tona, otkriven je 1814. god. u Švajnfurtu (Schweinfurt).

Švajnfurtsko zelena ima dobru pokrivnu moć, ali je

neotporna na svjetlost i toplotu i troši veliku količinu

ulja kao veziva (preko 60%). Ovo je veoma toksična

boja. Zbog toksičnosti i tamnjenja u kontaktu sa

drugim pigmentima danas se ne upotrebljava. Koristi

se jedino kao boja za čamce, i to u zaštitnom smislu.

Njen ton danas je zamijenjen sintetičkim organskim

bojama, i često dolazi na tržište pod istim imenom.

Gdje je moguće naći pigmente i laneno ulje:

U Srbiji i Crnoj Gori može se naći kvalitetno laleno ulje domaće proizvodnje, mi smo koristili laneno ulje proizvođača »Zvezda«. Nekad je teško naći tradicionalne pigmente koji su se koristili u Boki. Bijele pigmente smo našli u Beogradu, ali sigurno ih je moguće naći u Hrvatskoj i Italiji, i trgovcima iz Boke vjerovatno ne bi bilo teško da ih dobave ukoliko bi postojalo interesovanje.

44

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Vrata

palate Visković i kuće

Balaban prije radova na

restauraciji

4�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Vrata

palate Visković i kuće

Balaban nakon restauracije

46

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Detalji novih vrata po uzoru na tradicionalna

47

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

4�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Primjeri neodgovarajućih rješenja

Eloksirana vrata umjesto drvenih

4�

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Neadekvatne boje

�0

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Literatura Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX vijeka

u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU,

Beograd, 1953.

Milan Zloković, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba

mletačke vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953.

Branislav Kojić, Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu, Spomenik

CIII, SANU, Beograd, 1953.

A. Freudenreich, Narod gradi na ogoljenom krasu, Zagreb-

Beograd, 1962.

Zoran Petrović, Selo i seoska kuća u Boki Kotorskoj, Zbornik

Arhitektonskog fakulteta u Beogradu III, 1956-57.

Ivan Zdravković, Drvena vrata u našoj narodnoj arhitekturi,

Starine Crne Gore III-IV, Cetinje, 1965/6.

Srebrica Knežević, Vrata, vratnice, kapije i ulazi -vekovna potreba

organizacije i bezbednosti, Glasnik etnografskog instituta SANU,

knjiga XLIX, Beograd, 2000.

Conservation and Design Guidelines for Zanzibar Stone Town,

UNESCO and The Aga Khan Trust for Culture

Ivo Fressl, Slikarska tehnologija, Zagreb, 1996.

Metka Kraihher-Hozo, Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1991

Namanja Brkić, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografije,

Beograd, 1973

�1

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja

Svenska ByggnadsvårdsföreningenBox 6442

113 82 Stockholm, Sweden

t + 08-30 37 85, 08-30 67 85

f + 08-30 87 99

kansli@byggnadsvard.se

www.byggnadsvard.se

EXPEDITIOCentar za održivi prostorni razvoj Pošt. fah 85, 85330 Kotor, Crna Gorat + 381 (0)82 302 520 f + 381 (0)82 302 521expeditio@cg.yu www.expeditio.org

CIP – Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе, Цетиње

692.8:72.025.4 ( 497.16 )

КАПЕТАНОВИЋ, Александра VRATA u tradicionalnoj arhitekturi Boke Kotorske i njihova restauracija / [ autor Aleksandra Kapetanović ; koautori Jasminka Grgurević, Ilija Lalošević ; fotografije Stevan Kordić, Bojana Prazić, Kristina Janjetović ; crteži Branislav Kojić, Ilija Lalošević ]. – Kotor : EXPEDITIO ; [ Stockholm ] : Svenska Byggnadsvårdsföreningen, 2006 ( Herceg Novi : Biro konto ). – 50 str. : Ilustr. ; 16 x 16 cm

Podatak o autorstvu preuzet iz impresuma. - Tiraž 600. – Bibliografija: str. 50.

ISBN 86-907269-5-01. Гл. ств. насл.a) Дрвена врата – Рестаурација – Бока КоторскаCOBISS.CG-ID 10487568

�2

the doors in the traditional architecture of the boka kotorska and their conservation

Vrat

a u

trad

icio

naln

oj a

rhite

ktur

i Bok

e Ko

tors

ke i n

jihov

a re

stau

raci

ja