victoria laurie - kobni pogled.pdf

7/23/2019 Victoria Laurie - Kobni pogled.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/victoria-laurie-kobni-pogledpdf 1/129

GIGA Victoria Laurie

Victoria Laurie

KOBNI POGLED

Naslov originala: DOOM WITH A VIEW Prijevod Martina Beli




http://www.balkandownload.org 2

Prvo poglavlje

Kažu da se svi u životu suoavamo s odreenim izazovima. Jedni ih pronalaze na poslu, drugi u osobnim odnosima, trei u problemima sa zdravljem. Spremno priznajem dasam u pojedinim fazama života nailazila na izazove u svim tim podru jima, ali odnedavno,

moj je najvei izazov lik koji me nepojmljivo živcira. Ne mogu ga podnijeti, ali moram biti pristojna, jer je šef moga dragog. Da nije, vjerojatno bih ga uklonila iz naših života jednom zasvagda.

No dobro, možda i ne bih. Jesam li spomenula da je visok, mišiav i nosi pljucu? No,onda bih barem unajmila nekog štemera da obavi posao! Bilo kako bilo, opet brzam. Sve je

poelo u vrijeme kada sam se vratila iz Las Vegasa nakon prilino gadnog tjedna. Moja druga polovica, agent FBl-a Dutch Rivers, radio je sa mnom na sluaju koji je ukljuivo korupciju uBirou, pohlepu, ubojstvo, otmicu i njegovo puknuto slijepo crijevo, ali to je ve neka druga

pria...Važno je da smo se Dutch, Candice (moja poslovna partnerica, privatna detektivka i

bliska prijateljica) i ja vratili u tihi, mali gradi Royal Oak u Michiganu, skroz ekstatini zboginjenice da smo to preživjeli. Svatko od nas odluio je da e zaobilaziti Grad grijeha u

predvidljivoj budunosti.Kad se Dutch oporavio od operacije slijepog crijeva, obavijestili su ga da ostaje

prikovan za uredski stol sve dok ga Interna kontrola ne oslobodi sumnje da je sudjelovao umutnim poslovima svojeg bivšeg šefa, Raymonda Robillarda. To ga je snašlo jer je Dutch

potajice istraživao svog šefa, a kad je ovaj to u Vegasu shvatio, pobrinuo da i Dutch izgledakao kriminalac. Ali opet, i to je druga pria...

Lik koji je hijerarhijski bio iznad Robillarda, glavni specijalni agent Bill Gaston,zapravo je bio sasvim pristojan momak, koji je postao nešto poput mog obožavatelja. Doksmo zatvarali sluaj u Vegasu, Gaston me zamolio da pomognem njegovom timu u istrazi oko

nestanka troje studenata. S obzirom na to da sam profesionalna vidovnjakinja, moje intuitivnesposobnosti mogle bi tu biti korisne, pa sam, idiotkinja jedna, pristala.Preskoimo nekoliko tjedana, i evo nove informacije. Novi lik koji je zamijenio

Dutchovog korumpiranog šefa bio je FBI- eva zvijezda u usponu, Brice Harrison.Ružno otriježnjenje stiglo je brzo, kad sam ula da je Harrison javno protestirao zbog

mojeg ukljuivanja u sluaj, ne skrivajui kako sve one koji se nazivaju vidovnjacima smatratek malo vrednijima od ispuhanog balona. To sam otkrila dok smo Candice i ja bile na putu uWashington D.C. da bi se sastale s ekipom koja je radila na sluaju nestalih tinejdžera.Vjerujte mi, nisam bila sretna kada sam to ula.

„Zašto moramo u Washington?" pitala sam Dutcha. Nisam voljela biti izvan svogelementa.

„Svi su nestali klinci iz razliitih država", objasnio je Dutch. „Ekipa se sastaje u D.C.-u da bi se svaki lokalni agent dobro osjeao na neutralnom terenu. Osim toga, Harrison koristisvoje veze u Washingtonu. Vjerojatno je organizirao sastanak da bi dobio potporu Centralnogureda.“

„Genijalno", rekla sam plaljivo. „Samo mi još trebalo i minsko polje politike."„Uvijek možeš rei ne", podsjetio me Dutch. „Nitko ti nee zamjeriti ako se povueš."Mrko sam ga pogledala, još osjeajui težinu Gastonova konferencijskog poziva.

„Možeš li mi sad, kad Gaston više nije na telefonu, objasniti zašto ne može samo narediti tomHarrisonu da mi dopusti da mu pomognem na sluaju?"

Sažetak koji nam je Gaston dao nije bio obeavajui. Harrison je bio toliko odluan dame makne sa sluaja da je ve podnio nekoliko pritužbi raznim glavešinama u Birou. Tvrdio

je kako misli da se mojim prisustvom narušavaju svijetle tradicije FBI-a i da se nikako nesmije dopustiti da u istragama sudjeluju... citiram: „itai dlanova i cirkuske gatare“. Gaston





nam je proitao nekoliko odlomaka da bih se pripremila za hladan doek u Washingtonu.„Mogao mu je narediti", rekao je Dutch na nain koji je sugerirao da to nije tako

jednostavno. „Ali moraš zapamtiti otkuda Harrison stiže. Njegov je djed bivši direktor FBl-a,a otac mu je samo jednu razinu ispod toga. Taj ovjek ima politiku podršku koju Gaston, koji

je ponikao u CIA-i, nema. Pa zato, iako mu je nadreen, mora biti oprezan. Abby, jedini nain

na koji Gaston može osigurati tvoje sudjelovanje jest da u Washingtonu pobijediš Harrisona.Gaston ga je nagovorio da se bar susretnete, ali tu završava njegova mogunost utjecaja.“Pogledala sam Candice koja je sjedila preko puta Dutcha u radnoj sobi naše kue.

Rekla sam Gastonu da je jedini nain da sudjelujem u istrazi ako Candice radi sa mnom. „Štomisliš?"upitala sam je.

Candice nije odmah odgovorila. To je bio jedan od razloga zašto sam je voljela kao partnericu: posve je mirna pod pritiskom. „Mislim da, na kraju krajeva, to nije pitanje osobnihljubavi i mržnji. Radi se o nestalim tinejdžerima. I o izbezumljenim roditeljima, kojimatrebaju odgovori, i o gadu koji e nastaviti otimati djecu drugih roditelja i vjerojatno imnanositi zlo dok ga netko ne zaustavi. Isto tako, mislim da si prokleto dobra u onome što radiši nemaš nikakvog razloga za stid. Stoga mislim da bismo trebale u Washington da tom idiotu

pokažemo od ega smo napravljene." Nasmiješila sam se dok sam mentalno provjeravala stanje stvari sa svojom ekipom,

duhovnim vodiima koji mi pomažu i usmjeravaju moju intuiciju na pravi put. Kao odgovor,desna strana tijela postala mi je lagana i prozrana. Jasan znak da žele da se ukljuim.

Donijela sam odluku i okrenula se Dutchu. „Idemo!"Dutch se široko osmjehivao. „To je moja cura", rekao je i pogledao Candice. „Pazi na

nju, Fusco."Candice je podigla kut usana: „Ponekad to nije lako.“„Reci mi nešto što ne znam“, odgovorio je.Okrenula samo oima i ustala. „Ha, ha. Samo se vi zabavljajte. Ja se idem pakirati.“

Nakon nekog vremena, Candice me pozvala s dna stuba i obavijestila da se vraatono u pet da me pokupi za let. Zatim sam ula teške korake Dutcha koji se penjao.

„Hej, slatkice“, preo je u najboljoj imitaciji Humphreya Bogarta u okviru vrata, doksam pakirala par traperica.

„Hej ti", nasmiješila sam se. „Hou li ti faliti?“,,Možda“, rekao je stidljivo. Zatim me vrlo ozbiljno pogledao. „Mislio sam što sam

rekao, Abs. Možeš bilo kad odustati i uloviti prvi let kui. Stavi na moju kreditnu karticu akotrebaš."

Nasmijala sam se. „Zaboravila sam da hodam s milijunašem." Tek sam nedavnodoznala da Dutch ima ogromnu hrpu love koju je zaradio u tvrtki koju je usput osnovao prijenekoliko godina.

Dutch je prišao krevetu i legao. „Znai, sa mnom si samo zbog love?" rekao je i podignuo moje gaice iz kovega, dižui obrve. Kao da je želio rei da bi moje rublje trebalo

imati malo više tkanine.„Pa, sigurno nisam zbog toga kako izgledaš", rekla sam mrtva hladna. „Mislim, to

savršeno isklesano lice, te plave oi, svi ti mišii. Isuse, ti si totalno jadan, znaš to?“Dutch je podignuo bradu i nasmijao se pa ispustio gaice i ovio prekrasne mišiave

ruke oko mog struka vukui me na krevet. Milujui mi vrat, rekao je: „Dio mene ne želi teispustiti iz vida."

Udaljila sam se pola centimetra od njega i pogledala ga ravno u oi. „Bit u dobro",rekla sam. Nisam mogla zanemariti mali izboj energije na mojoj lijevoj strani, koji je govorioda u morati biti oprezna.

,,O, znam da eš biti dobro", rekao je i namignuo. „Bit eš okružena federalnimagentima. Ako uletiš u nevolju, dobro ih je imati oko sebe."





„Pa, zašto me ne želiš pustiti iz vida?" upitala sam i prošla prstima kroz njegovukratku plavu kosu.

„Nedostajat eš mi“, jednostavno je rekao.Rukama sam mu obuhvatila lice i zagledala se u predivne ponono plave oi. „Brzo u

se vratiti“, obeala sam i bila blago zbunjena kad sam osjetila prozranost na svojoj desnoj

strani. Bar sam to pogodila.

Idueg smo jutra Candice i ja bile na izravnom letu s detroitskog aerodroma Metro zaWashington. Candice je prespavala cijeli let, a ja sam se vrtjela u stolcu, tresla koljenima itemeljito izluivala samu sebe od uzlijetanja do slijetanja. Probudila se kad su izvukli kotae.Rastezala se i primijetila moju nervozu. „Daj se opusti!" rekla je uzgred.

„Sjajan prijedlog!" Nisam baš druželjubiva kad sam živana.Candice je protrljala oi, zijevnula pa me još jednom odmjerila. „Mogu li te nešto

pitati?" rekla je sumnjiavo gledajui suknju i jaknu koju sam nosila.Uzdahnula sam. „Ako moraš."Candice me gadljivo pogledala i rekla: „Jesi li taj kostimi kupila za vrijeme

Reagonova predsjednikovanja?"Okrenula sam oima, a koljena su ubrzala ritam. „Znaš da je sva moja odjea casual",

prekinula sam je. „Ovo je najbolje što sam uspjela pronai, s obzirom na ogranienost izbora."Samouvjereno sam povukla obje strane jakne koja, tek toliko da znate, nije bila kupljena zavrijeme Reagana... nego za vrijeme Busha starijeg... tijekom njegove prve godine.

Candicino se lice opustilo. „Pa, pretpostavljam da si napravila najbolje što si mogla,ali što se dogaa s tvojom kosom?"

„Što nije u redu s mojom kosom?" zajeala sam dovoljno glasno da su se ljudiokrenuli u svojim stolcima i zagledali u nas.

Candice je uzela pramen moje do struka duge kose. „Malo ofucano izgleda, prijateljicemoja."

i su mi poletjele prema pramenu u njezinoj ruci i morala sam priznati da izgleda kaoda sam se šišala maetom. „Pa, nisam imala vremena srediti kosu", promrmljala sam.

„Zezaš se", rekla je mrtva hladna, ali se ipak nasmijala.„Ovaj razgovor nema nikakve veze s injenicom da se sastajemo s Harrisonom“,

oglasila sam se.Candicin smiješak zahvatio joj je cijelo lice. „Imaš pravo. Oprosti", rekla je. Nakon

poduže tišine, dok je moje koljeno nastavljalo odskakivati, dodala je: „Vjerojatno nee bititako loše kao što misliš."

„Vjeruj mi“, rekla sam s potpunom sigurnošu. „Bit e i gore."Candice je slegnula ramenima i pomaknula stolicu u uspravan položaj. Bacila je

pogled na runi sat. „Bar slije

emo na vrijeme", primijetila je.„Hura!“ ukoeno sam odgovorila.

„Hoeš li stalno biti takva?"„Raunaj na to“, rekla sam i nastavila tresti koljenom.Dokopale smo se prtljage i krenule u potragu za taksijem. Javili su nam da je Gaston

rezervirao sobe u Sheratonu blizu Biroa pa smo se prvo odluile prijaviti, a zatim se sastati saHarrisonom.

Ostavile smo prtljagu u sobama i pronašle drugi taksi. Kad smo taksistu rekle daželimo u Podruni ured FBI-a za Washington, obje nas je dvaput odmjerio, a zatim se ukljuiou promet.

„Koliko je sati?" upitala sam Candice.





„Dvije minute više nego posljednji put kad si me pitala. Daj se smiri, Sundance", rekla je upotrebljavajui novi nadimak koji mi je prišila nakon što je prošlog tjedna gledaladokumentarac o Butchu Cassidyju i Sundance Kidu. „Stvarno se moraš skulirat´. Ti likovi sukao psi kad namirišu strah... Ako na sastanak doeš kao hrpa živaca, Harrison e te totalnozastrašiti i riješiti te se. Bit e znatno više impresioniran ako se pojaviš sasvim mirna, led

ledeni. Nee oekivati samopouzdanje."„Ali nisam samopouzdana", priznala sam, a nisam ak ni govorila o svomstaromodnom kostimu i raspucanoj kosi.

„Tko kaže da moraš biti?" odgovorila je i namignula. ,,Abby, na ovom sastanku radi seo percepciji. Ako te Harrison ne može uznemiriti, poštovat e te. Znamo da nije spremansaslušati što mu imaš rei. On ak nije ni skeptian, on te potpuno odbija. Ali on ne zna da ti

jesi stvarna. Nije spreman za to, i ako budeš izgledala samouvjereno i izdržiš njegov test,sigurna sam da e se iznenaditi."

Dok sam probavljala njezine posljednje rijei, shvatila sam da ima pravo. Tko je tajšupak da me odmah proglasi nesposobnom varalicom, a da i ne pokuša otkriti što mogu?

Neka se samo usudi!

Kad se taksi zaustavio ispred impresivnog mramornog ulaza u terenski ured FBI-a naetvrtoj ulici, potpuno sam se smirila.

Znatno mi je pomoglo što sam ušetala sa Candice, koja je sa svojih metar-osamdesetelegantne plavokose ljepote bila slika i prilika samopouzdanja. Ušla je u zgradu kao da jenjezina i uputila se ravno prema recepciji. ekale smo u redu iza nekoliko ljudi.

„Abigail Cooper i Candice Fusco, imamo sastanak s pomonikom glavnog specijalnogagenta, Briceom Harrisonom", rekla je Candice dok se približavala velikom ovjeku saznakom koji je stajao iza pulta.

Veliki je pogledao na svoj kompjuterski ekran, nekoliko puta kliknuo, a zatim namrekao da priekamo u predvorju. Uputile smo se prema dvama praznim stolcima i sjele. Naobližnjem ormariu nalazila se kava. „Hoeš kavu?" upitala je Candice i ustala sa stolice im

je opazila napitak.„Ne, hvala", rekla sam. Bila sam uznemirena i bez dodatnog djelovanja kofeina.Bacila sam pogled na sat na zidu. Bilo je deset minuta do deset. Naš je sastanak bio

zakazan za deset, pa sam zatvorila oi i poela duboko disati. Usredotoila sam se na to daizgledam samouvjereno. ula sam kako se Candice vratila i polagano pijuckala kavu.Iznenaujue, nakon nekoliko minuta opet sam se smirila.

U minutu do deset, otvorila sam oi i nasmiješila se svojoj partnerici. „Bolje?" upitala je s iskrom u oku.

,,Aha“, rekla sam. „Dobro sam.“„Sjajno. Trebao bi se pojaviti svakog asa, i ne brini, pod ovim svjetlom tvoj kostim

nije tako loš.“ Upozoravajue sam je pogledala. Uzvratila je osmijehom. „Samo nemojdopustiti da vidi kako se znojiš“, savjetovala je.

„Primljeno."„Ako postane napadaki raspoložen, pa te pritisne, samo me pogledaj pa u uletjeti."„Hvala, cijenim to", rekla sam, iznimno sretna zbog toga što sam inzistirala da

Candice doe sa mnom i pomogne mi. Velika kazaljka smjestila se na dvanaest, a zatim puževim korakom nastavila svoj put i stigla do šest. Postajalo je sve teže održavati prividnimir i staloženost. Konano sam ustala i približila se pultu. Veliki me odmjerio s dosadom u

pogledu. ,,Da?“ upitao je. Natjerala sam se da mu se prijateljski osmijehnem, i rekla: „Pitala sam se, zna li agent

Harrison da ga ekamo u predvorju? Naš sastanak zakazan je za deset, a sada je pola

jedanaest, pa me brine da možda ne zna da smo ovdje."„Zna", rekao je Veliki.





i su mi se raširile. ,,Ah“, na kraju sam rekla. „Dobro."Veliki me promatrao kroz sužene oi. Imala sam osjeaj da mu se baš ne sviam.„Onda u ga pristojno nastaviti ekati", rekla sam, okrenula se i požurila natrag na

mjesto do Candice.,,I, kakav je rezultat?" upitala je kad sam sjela.

„Harrison zna da smo ovdje. Samo to sam izvukla od sr eka za pultom."Candice je pogledala na sat. „Najstariji trik na popisu", rekla je i spustila praznu šalicukave na stoli. „Natjeraj ih da ekaju i izbaci iz ravnoteže. Vjeruj mi, ekat e dok ne budesiguran da smo ljute, a zatim e se pojaviti bez isprike."

„Znai trebao bi se pojaviti svakog asa, zar ne?" nagaala sam. Bila sam ljutita.„O, mislim da e nas pustiti da još ekamo", rekla je i stidljivo se nasmiješila, pa se

rastegnula, naslonila glavu na zid i zaklopila oi.„Probudi me za jedan sat.“„Šališ se, stvarno misliš da e nas pustiti da ekamo sat i pol?“„O, mislim da e biti i duže“, odgovorila je. „Da sam na njegovom mjestu, pustila bih

nas da sjedimo do deset minuta do dvanaest. Onda bih se pojavila i izjavila da imam sastanak

za ruak i zamolila da to brzo riješimo.“Pala mi je donja eljust. „Zezaš se!“ekaj, pa eš vidjeti“, rekla je.Kako se pokazalo, Candice je bila vrlo dobra u predvianju Harrisonovog ponašanja.

U jedanaest i etrdeset pet ustala je i domahnula mi da je slijedim. Uputile smo se prema pultu. Candice je odmjerila Velikog dosadnjikavim pogledom.

,.Da?“ rekao je sa zrncem više entuzijazma nego kad se obraao meni.„Molim Vas, javite agentu Harrisonu da smo strpljivo ekale da se pojavi. Ali, sad

imamo drugih poslova. Ako nas i dalje želi vidjeti, može nas nai na ovome broju", gurnula je prema njemu svoju posjetnicu.

Kimnuo je.„Osim toga, javite agentu Harrisonu da emo glavnom specijalnom agentu Gastonu

objasniti što se ovdje dogodilo i uputiti se u Michigan, ako se ne javi do pet popodne." Nakontoga Candice se okrenula i uputila prema vratima.

Ulovila me na krivoj nozi ovim iznenadnim odlaskom, ali sam se brzo snašla i požurilaza njom. Kad smo bile vani, upitala sam: „Hoe li nas nazvati?"

Candice se nasmiješila i dignula ruku da zaustavi taksi. „Hoe", rekla je. „Ali tek uetiri i etrdeset pet." Nasmijala sam se i zatresla glavom. „Što emo raditi u meuvremenu?"

U tom je trenutku ispred Candice stao taksi, a voza je otvorio vrata. „Idemo ukupovinu", rekla je i ponovno odmjerila moju odjeu. „Moram te uvesti u 21. stoljee."

Uzdahnula sam kad sam ušla u taksi. „Dobro, ali imam samo sto dolara za trošenje,

budi sigurna da idemo na nekakvu rasprodaju."Provele smo ostatak dana svaajui se oko cijena. „Dvije tisue dolara? Jesinormalna?” zinula sam kad mi je pokazala kostim.

Candice se nije dala smesti. “Dok si bila u zahodu nakon ruka, nazvala sam Dutcha iobjasnila mu što se jutros dogodilo. Rekla sam mu da moraš biti upeatljiva i mona, štozahtijeva potpunu preobrazbu. Suoi se draga, stvarno ti treba preobrazba da se možeš nositi stim jatom pirana.“

„Nikad nisam voljela jata riba“, prigovarala sam.„No dobro, Dutch podržava tvoju preobrazbu. Sve možemo staviti na njegovu

karticu.“Trijumfalno sam je pogledala. „Želim ti sreu“, rekla sam i zaštitniki potapšala svoju

torbicu. U njoj je, na sigurnom, bila spremljena Dutcheva kreditna kartica - inzistirao je da jenosim ukoliko se pojavi nekakva neugodna situacija.





„Misliš ovu?“ Candice se osmjehivala od uha do uha, ve držei karticu.Pokušala sam joj je oteti, ali bila je prebrza. ,,Candice“, rekla sam i zagledala se u nju.

„Ne mogu. To bi bilo iskorištavanje!"„Ne budi smiješna, Abby“, rekla je, potpuno ignorirajui injenicu da ne želim ni

pogledati skupu odjeu Marca Jacobsa koju je držala dok je pregledavala ostalu odjeu na

vješalicama. „Harrison nas je ve procijenio. Šalje nam poruku da nismo vrijedne njegovavremena. Ako se pojaviš i budeš izgledala kao da si iz Voguea, morat e promijeniti poziciju.Možda uspijemo napraviti pukotinu u njegovom blesavom zidu."

„Možemo li pogledati nešto na rasprodaji?" molila sam, uzimajui Marca Jacobsa iostala tri komada odjee koje mi je pružala, previše nervozna da pogledam cijene.

Candice je uzdahnula, okrenula se od kolekcije i uputila prema drugoj, oznaenojimenom Alexander McQueen. „Dutch mi je odredio limit", rekla je preko ramena kad jenisam slijedila.

„Koliko?"„Neu ti rei", odgovorila je. „Ali ako ne budeš suraivala, prijei u limit za koju

tisuicu."

Ponovno sam je fiksirala. „Mrzim sve ovo."Candice je prestala gomilati odjeu preko ruke i trezveno me pogledala. „Dobrodošla u

Washington, draga. Ako hoeš igrati u ovom gradu, moraš se uklopiti. Dutch to kuži.Uostalom, tip to može financijski podnijeti. Znamo da FBI nee platiti ništa za tvoje usluge.Recimo da osvojiš Harrisona i sudjeluješ u istrazi. Trebat e nekoliko tjedana rada. Mislim dati tvoji standardni klijenti inae plaaju stotku po satu, pa u stvari gubiš tisue dolara

pomažui agentima. Ovako ti Dutch plaa u ime Biroa.“„Isuse, da sam bar tako naivna“, rekla sam drveno.Candice se nasmijala i odvela me u kabine za presvlaenje. „Naprijed marš,

Sundance“, naredila je.Do tri popodne imala sam tri odijela koja su me stajala više od prve uplate za moju

prvu kuu. Isto tako imala sam ogrlica, narukvica, torbica i cipela za itav život. Ali, moralasam priznati da vrlo dobro izgledam.

,,I što sad?“ upitala sam dok smo napuštale otmjenu trgovinu u koju me Candiceodvela.

„Kosa i šminka“, rekla je Candice.Zastala sam i pogledala se u ogledalo. „Što ne valja s mojom šminkom?"„Nije fatalna", rekla je i zijevnula. „Osim toga, ova šuma mora otii", rekla je i

zaokružila prstom po mojoj kosi. „Trebalo bi odrezati pola metra da stvarno unaprijedimo tvojizgled."

Stala sam na ploniku i lupila nogama. „Pola metra?" zajeala sam. „Hoeš odrezati

pola metra moje kose?"Candice je ignorirala moj ispad i ponovno poela tražiti taksi. „Vjeruj mi", rekla je.„Vodim te u dobre ruke."

Nakon sat vremena bila sam na rubu suza. Pramenovi moje kose duge do struka ležalisu na podu frizerskog salona, a ja sam još mogla samo misliti na to koliko je godina trebalo datoliko naraste. Juan, frizer, skakutao je oko mene prilino uzbuen. Uope ga nije smetao moj

patniki izraz lica koji ga je gledao iz ogledala dok je moja kosa do ramena mokro visjela. ,,Asad boja i pramenovi!“, pjevuckao je smiješei se dok je nestajao da izmiješa nekakvu boju zakosu.

U ogledalu sam vidjela kako se Candice približava i drži mobitel koji zvoni. Kad je bila iza mene, namignula je u ogledalo, ali se nije javila. „Pogodi tko je to bio!“ rekla je.

„Mrzim te“, rekla sam ignorirajui pitanje.





Lice joj se opustilo. „Abby, obeavam ti, Juan je jedan od najboljih. Stvarno e ti sesviati novi izgled. I riješit eš se tlake duge kose. Mislim, trebalo ti je bar pola sata da je

posušiš.",,I dalje te mrzim", lupila sam šakom po stolici.Candice je maknula nekoliko pramenova s mog lica. „Mrzi me sad, ali ekaj da vidiš

završni rezultat prije nego što me zamrziš zauvijek."Uzdahnula sam i zagledala se u svoje krilo. „To je bio Harrison?", upitala sammijenjajui temu prije nego što ponem plakati.

,,Da“, rekla je. „Mislim, poziv je stigao iz FBI-a.“ Candice je pogledala na sat. ,,Inazvao je dvadeset minuta prije od oekivanog, ljigavo kopile."

Podignula sam obrvu. „Zašto je to ljigavo?"„Pa", Candice se laktom naslonila na susjednu stolicu. „Dala sam mu do pet da nam se

javi. Da je ekao petnaest zadnjih minuta roka, i da smo ga ignorirale, zna da bi ga Gaston pojeo za doruak. Ali budui da se javio ranije od oekivanog, može rei da je pokušao doido nas, ali se mi nismo javljale, pa ga Gaston ne može optužiti za odbijanje suradnje."

,,I što sada?" upitala sam osjeajui kako sam izvan svog terena u politikoj muljaži.

„Veeras se neemo baviti njime", rekla je. ,,A sutra emo ga rano nazvati, prije negošto doe u ured. Ostavit emo mu poruku da naš avion polijee u deset ujutro. Ako se želisresti s nama, morat e se prilagoditi, što e ga silno iživcirati, ali e se sresti s nama samo damože rei da je to napravio."

U tom trenutku vratio se Juan, s nekoliko razliitih posudica punih boje za kosu.Progutala sam knedlu i uputila Candice moleiv pogled. „Pomozi mi“, šapnula sam.

Široko se nasmiješila i potapšala me po ramenu: „Vidimo se uskoro“, i vratila se u predvorje.

Dva sata poslije bile smo na putu prema hotelu. Kad smo izašle iz taksija i uputile sam prema vratima natovarene vreicama iz kupovine, ovjek koji je hodao po ulici požurio je danam otvori vrata hotela. „Dopustite da vam pomognem“, rekao je s ogromnim smiješkom dokme gledao u oi.

Pocrvenjela sam i tiho se zahvalila dok sam se žurila u predvorje.ula sam kako se Candice iza mene tiho smije. „Trei puta u dvadeset minuta!“Još sam se više zacrvenjela i onda vidjela razlog u velikom ogledalu na putu prema

liftu. Moj novi izgled definitivno je uzrokovao okretanje glava. Kad sam ulovila svoj odraz,morala sam priznati da ak i s prokletim crvenim obrazima izgledam senzacionalno.

„Jedva se prepoznajem^, rekla sam partnerici dok smo ekale lift.„Izgledaš sjajno“, rekla je Candice. Još sam više pocrvenjela i zagledala se u pod.

„Stvarno, Abs, nisam oekivala baš takvu transformaciju!“„Nadam se da e se svidjeti Dutchu“, rekla sam i okrenula lice prema vratima.

Primijetila sam da smo okružene muškarcima koji su me otvoreno odmjeravali.Candice je podigla ruku da priguši smijeh. „Nešto mi govori da e mu se svi jeti.“

Ostavile smo vreice u sobi i uputile se na veeru u elegantni Bistro Bis. Dok smosjedale, Candicin je mobitel poeo zvoniti.

,,Harrison?“ upitala sam dok je gledala u ekran mobitela.,,Ne“, rekla je uz osmijeh. „Tvoj momak.“Javila se: „Bok Dutch!“ rekla je. Nabrala sam obrve pitajui se zašto moj životni

partner prvo zove nju. „Mhm, da...“, govorila je. „Misija ispunjena, morala sam je oboriti na pod samo dva ili tri puta.“ A onda se smijala i smijala pa sam, iziritirana, otvorila jelovnik.„Vjeruj mi", nastavila je, „ne bi je prepoznao da je vidiš na cesti. Izgleda kako jedna od

Charlijevih anela.“





Iza jelovnika sam okrenula oima, ali duboko u sebi osjeala sam zadovoljstvo.Candicina ruka pojavila se na vrhu jelovnika i nježno ga povukla prema dolje. „Tvoj ovjek tiželi šaptati nježne rijei", rekla je i pružila mi mobitel.

Uzela sam ga i bez imalo entuzijazma rekla: ,,Hej!“uo sam da si se transformirala", rekao je Dutch.

„Tako nešto", odgovorila sam.„Jedva ekam da te vidim."Uzdahnula sam, još uvijek pomalo ljutita što su se on i Candice dogovorili i pretvorili

me u svoj srednjoškolski projekt.„Što je?" upitao je osjeajui moje raspoloženje.„Ništa", rekla sam malo prebrzo. „Umorna sam."„Hej", oglasio se prigušenim baritonom koji je uvijek izazivao leptirie u mom trbuhu.

„Jasno ti je zašto je Candice inzistirala na preobrazbi?",,Je“, rekla sam dok su mi se u oima nakupljale suze zbog toga što sam bila

povrijeena i izdana. „Izgledala sam pomalo kao moja tetka."„Abs", tiho je rekao Dutch. „Daleko si od svojih tetki. Ti si prekrasna žena, i Candice

te nije željela uiniti ljepšom, nego monijom."„Mhm, da", rekla sam još uvijek gledajui u jelovnik i pokušavajui odagnati suze. U

kutku oiju vidjela sam da me Candice zabrinuto gleda.„Pokušavala ti je uliti samopouzdanje, draga, to je sve. Zna što je najbolje za tebe i što

ti treba da preživiš intervju s Harrisonom. Ako se pojaviš i izgledaš kao milijun dolara, sastavom koji govori da ti je skroz svejedno što taj štakor misli o tebi jer si ti jaka,samopouzdana, prekrasna žena, onda imaš šanse."

„Molim?"

„Ima pravo."Trebalo mi je vremena da shvatim što govori. „U redu, shvatila sam."„Dobro", rekao je. „I, slatkice!"„Da?"„Bez obzira na to što e se sutra dogoditi, navijam za tebe i vjerujem u tebe."Teško sam progutala slinu, iznenada mi je nevjerojatno nedostajao. Zatvorila sam o i i

slušala zvuk njegova disanja. Moje unutrašnje oko pokazalo mi je gomilu kutija za selidbu.Otvorila sam oi i upitala: „Dutch? Planiraš se seliti?"

Ponovno sam zatvorila oi i moj radar mi je javio da e selidba biti velika... i u bližoj budunosti. „Sranje!" opsovala sam u slušalicu.

„Što se dogaa?"„Planiraš se preseliti!"ula sam Dutcha kako se smije. Mislio je da se zezam. „Da? A kamo se ja to selim?"

upitao je.Srce mi je stalo. „Na jug."„A kamo? Femdale?" upitao je, govorei o gradiu malo južnijem od našeg.,,Ne“, rekla sam i osjeala to u kostima. „Na Jugozapad. Teksas, Arizona. New

Mexico. Tamo nekamo."Dutchov smijeh postao je još življi. ,,Abs“, rekao je. „Ne selim se. Sve što želim je biti

tamo gdje sam trenutno, u redu?"„Aha, dobro. uj, stigao je konobar, a moram još prouiti jelovnik. Javit u se kasnije,

ok?“„Hej", ozbiljno je rekao. ekala sam da nešto kaže, šutei. „Curo, ne bih te ostavio.

Znaš to, zar ne? Ne selim se. TI i ja smo sjajna ekipa i ne dolazi u obzir da to rasturim."





Željela sam mu vjerovati, ali moj radar nikad nije lagao. Pa ipak, malo sam mu povjerovala kad sam rekla: „Dobro, Dutch. Hvala. Nazvat u te naveer prije nego što seuvalim u krpe."

„Volim te", tiho je rekao.,,I ja tebe."

Idue jutro probudila me Candice, koja je ostavljala poruku Harrisonu. Ton joj je bioslužben i izravan, i iako sam još bila snena, cijenila sam to što je sa mnom. naš je let tono udeset. Ako se ne javite do osam, pretpostavit emo da ne možete organizirati sastanak i uputitise prema aerodromu. Imate moj broj. Ugodan dan, agente Harrison."

Protrljala sam oi i protegnula se. „Koliko je sati?"Candice je vratila mobitel u torbu. „Šest."

Nekoliko puta sam trepnula i primijetila da se ve istuširala, obukla, namazala. „Kad sise digla?"

,,U pet."„Isuse, zašto tako rano?" stenjala sam i vratila se u krevet.Candice je došla do mog kreveta. „Moram biti spremna, u sluaju da ti trebam pomoi

da se brzinski spakiramo i odemo do Biroa."„Ne vjeruješ da to mogu i sama?"„Nikad", rekla je mrtva hladna.Zastenjala sam, ali ipak sjela i prebacila noge na pod. „Nemoj mi rei", rekla sam.

„Fascinirat emo ga."„Ne, draga, ovog jutra emo uzrokovati eksploziju."Candicin mobitel zazvonio je u sedam, što je bilo dobro jer sam imala dovoljno

vremena da nekoliko puta duboko udahnem i da se smirim. Bila je zapovjedniki raspoloženacijelih sat vremena, nareivala mi da odem pod tuš, a zatim vikala da požurim. Nakon togame praktiki natjerala da obuem grudnjak koji je imao hidrauliku u sebi (ali barem samizgledala da imam nešto u dekolteu, priznajem, malo udo samo po sebi). Zatim šminka ikosa. Bila je sjajna stilistica, ali malo previše energina s okruglom etkom. Dok sam uogledalu promatrala svoje lice s malo previše šminke, pitala sam se hou li se ikada više opetosjeati kao ja.

„Dobro. Srest emo se za petnaest minuta. Agente Harrison, neemo vas ekati dužeod deset minuta u predvorju."

Nasmijala sam se. Dobra stara Candice, Harrison ju je podcijenio. Još sam jednom bacila pogled na ogledalo, pa se digla s ruba kade na koji me smjestila da bi me muila.Partnerica se žurila pokušavajui pokupiti stvari što je brže mogue. „Nosimo prtljagu sasobom“, rekla je kad me vidjela.

Izašle smo iz hotela nakon petnaest minuta, što nam je ostavilo deset minuta da

stignemo do ureda. Uštedjele smo jednu. Dok smo žurile po stubama pred ulazom, Candice senagnula prema meni: „Zapamti, ti si jaka samouvjerena žena. Sjajno izgledaš. Ti jesi sjajna. Ne postoji niti jedan razlog na svijetu da te taj lik zastraši. Samo ui i napravi najbolje štomožeš.“

„Mogu to“, rekla sam naglašavajui rije mogu. „I hoeš.”Candice je otvorila vrata, pa smo ušle kao da je cijeli svijet naš. I skoro da je prošlo. A

onda smo prvi puta ugledale pomonika glavnog specijalnog agenta, Bricea Harrisona. Bio jevisok, plav i, ako smijem primjetiti, nevjerojatno lijep.





Drugo poglavlje

“O, sranje”, šapnula je Candice kad smo ga ugledale.Bile smo mu preblizu da joj uzvratim, a da on ne primijeti. Stajao je kao

Michelangelov kip, naslanjajui se leima na pult. Nije bilo greške, to je bio Harrison. Obje

smo to znale im smo ga ugledale. Dominirao je prostorom: njegove prekrižene ruke na prsima, njegova savršeno izglaana košulja, njegova nevjerojatno ravna kravata, njegovokruto, muževno, pakleno seksi lice. Nos mu je bio ravan, pomalo orlovski, elo visoko iširoko, brada kao isklesana, a smee oi gledale su pred sebe. Dok se nisu fiksirale na nas.

Candice je malo usporila, a ja sam je slijedila. Znala sam da pokušava pokazati da jojse ne žuri. Da sam bila dovoljno hrabra da je pogledam, sigurna sam da bih vidjela kako joj je

brada malo nagnuta u stranu i kako izgleda bezbrižno. Vidjela sam takav njezin izraz tisuu puta.

Stala je tono ispred Harrisona i progovorila bezbrižnim glasom. „Imamo sastanak sBriceom Harrisonom. Molim Vas, hoete li ga obavijestiti da su stigle Candice Fusco iAbigail Cooper? I recite mu da ovaj put ne kasni. Nemamo mnogo vremena."

Oduprla sam se nagonu da se nasmijem... jedva. Pogotovo kad sam vidjela da mu selice zažarilo, a oi potamnile. „Ja sam agent Harrison, gospoice Fusco.“

Candicine obrve su se podigle, znakovito ga je odmjerila od glave do pete kao da nastonom sajmu promatra junca. „Shvaam“, rekla je uz malu naznaku razoaranja. „Nekakosam oekivala da ete biti...“, zastala je kao da traži odgovarajuu rije: „... starij i.“

Harrison je nakrivio obrvu. „Vjerujete mi“, rekao je glasom ne tako dubokim kaoDutchev, ali još uvijek nevjerojatno glatkim i muževnim, „Dovoljno sam star.“

Candice je pogledala na sat. „Pa, kao što sam rekla, Abigail i ja moramo uhvatitiavion. Vodite nas, gospodine Harrison." Nagnuo se prema Candice i pogledao je u oi. „Jasam agent Harrison, gospoice Fusco.“

Harrison je svrnuo pogled na mene, a ja sam mu se zubato nasmijala - moja prva pogreška. Istog asa me proitao. Znala sam po nainu na koji me pogledao - kao kad leopardgleda divlju gusku prije nego što odustanete od gledanja televizije. „Potpišite se u knjigu

posjetitelja, uzmite bedževe i slijedite me“, naredio je.inile smo kako nam je reeno bez komentara, pa ga slijedile do niza dizala.

Izbjegavala sam pogledati bilo kamo osim u pod. Candice je stajala blizu mene, stisnula jesvoje rame uz moje. Vidjela sam da ini sve kako bi me podržala, ali moji živci su poinjalitreperiti. Kad je lift zazvonio, a mi ušli u dizalo, trenutak prije zatvaranja vrata, ozbiljno samrazmišljala o tome da zbrišem.

U liftu smo se vozili u tišini i izašli na šestom katu. Slijedile smo Harrisona, naše potpetice odzvanjale su na mramornom podu. Postajala sam svjesna kako mi je neugodno.

udotvorni grudnjak zarezivao mi se ispod rebra. Suknja mi je bila preuska za normalnokoraanje. Oko vratnik jakne grebao mi je vrat. Bila sam sigurna da je moj novi dezodorans,dovoljno jak za King Konga, iako napravljen za žene, potpuno podbacio.

Pokušavala sam normalno disati, ali misli su mi stalno letjele prema „sastanku" iispitivakim metodama koje e uslijediti. Kad sam izbezumljena, moj radar ne radi, a znalasam da u biti u još gorem stanju.

Harrison nas je uveo u malenu konferencijsku dvoranu i pokazao kožne fotelje okostola od mahagonija. On je sjeo na jedan kraj stola, a Candice i ja na suprotni.

Bez treptanja pogledao je Candice, oi su mu bile proraunate. Prekrižila je ruke istavila ih na stol. Smireno se zagledala u njega.

S druge strane, nisam si mogla pomoi. Zavukla sam se u stolicu i pokušavala

izgledati što manjom i neprimijetnijom. A zatim je Harrison pogledao mene. „Kao što znate",mimo je poeo, „jedini razlog ovome sastanku jest profesionalna ljubaznost."





„Svjesne smo", odgovorila je Candice prije nego što sam stigla zinuti. ,,I mi smo pristale doi ovamo iz iste profesionalne ljubaznosti."

Harrison je ignorirao Candice i nastavio gledati u mene. „Ne vjerujem u vidovnjake, proricatelje, medije, vidioce ili kako god se oni nazivali ovih dana. Vjerujem u hladne, goleinjenice. A što se toga tie, siguran sam da mi ništa ne možete ponuditi. Pristao sam na

sastanak, pa emo ga održati. A da bih dokazao svojim nadreenima da sam Vam dao poštenu priliku, pripremio sam Vam niz testova."Uspanieno sam pogledala Candice. Nije prestala promatrati Harrisona, ali mi je

stisnula ruku. „Sve je dobro", šapnula je. „Samo slušaj."„Ako padnete na testovima, gospoice Cooper, zamolit u Vas da se vratite kui i

odolite svome ukljuivanju u bilo koji od poslova Biroa. Znate, protuzakonito je odati ikakvuinjenicu o bilo kojem sluaju nekome tko nema adekvatno odobrenje. I ukoliko se posumnjada agent odaje injenice o odreenom sluaju svojoj djevojci, taj bi agent mogao ostati bez

posla vrlo, vrlo brzo.“Bilo je jasno što poruuje. Dutch nee smjeti tražiti moju intuitivnu pomo, jer e

ostati bez posla. I to me smirilo. ,,A ako proem Vaše testove?" upitala sam.

Harrison se nasmijao, kao roditelji kad njihova djeca kažu nešto sasvim glupo. „Pa, utom sluaju", rekao je i raširio ruke, „možda u Vas zamoliti da se pridružite istrazi."

„Možda?" pritisnula sam ga.Harrison je gotovo neprimjetno kimnuo. Namrštila sam se, a on je primijetio:

„Naravno, ako Vam uvjeti nisu prihvatljivi, Vi i Vaša partnerica možete odmah otii."Pogledala sam Candice, pokušavajui odluiti je li Harriso- nov prijedlog prihvatljiv.

Pogledala me sa smiješkom i slegnula ramenima. „Tvoja odluka, Sundance."Prekrižila sam ruke i provjerila s ekipom. Njihov odgovor nije bio od neke pomoi.

Osjeala sam da potvr uju kako su testovi sranje, ali ako sam željela ostati - pomoi e mi,iako nee biti lako. Ako želim otii, i to e podržati.

Upravo sam željela rei „hvala, ne hvala44 i napustiti pozornicu, kad sam ponovno pogledala Harrisonove oi. U njima je bilo nešto samozadovoljno, kao da jedva eka dadokaže da sam varalica. Otvorila sam usta i prihvatila njegovu ponudu. ,,U redu", rekla sam ihladno ga promatrala. „Prihvaam Vašu ponudu, agente Harrison."

Jedna od obrva se uzdigla i bacio je pogled na sat. „Dobro", rekao je. „Morat ete promijeniti let, testovi bi mogli potrajati."

Razljutila me njegova samouvjerenost, ali sam se brzo smirila. Moram biti u vrhunskojformi, a ljutnja mi nee pomoi, bez obzira kako me on tretirao.

Candice je ve izvukla svoj iPhone, i kad sam se nagnula da pogledam, vidjela sam da pregledava web-stranicu zrane kompanije. „Pokušavam prebacit' let što kasnije, tako da umiru odradiš sve što trebaš."

„Hvala", šapnula sam.Harrison je ustao, krenuo prema vratima i rekao da e se vratiti za pet minuta s prvimtestom. Kad su se vrata zatvorila, naslonila sam se i rekla: „Fakat je šarmantan."

Candice je nastavila petljati po mobitelu. „Mislim da se zaljubljujem", sanjivo je rekla.,,Oh, i ja", odvratila sam zadihano. „Hoe li koju od nas pozvati na maturalnu veer?"Candice se smijuljila. „Mislim da taj može plesati samo ako se uspješno obavi

operacija."„Kakva operacija?"„Odstranjivanja gigantske metle iz šupka."Poele smo se grohotom smijati i nastavile sve do Harrisono- va ulaska. Bio je oito

nezadovoljan time što se dobro zabavljamo. „Jeste li spremni?" upitao je dok smo se

pokušavale smiriti.„Sumnjam", ozbiljno sam rekla, a Candice je okrenula glavu da sakrije smiješak.





Harrison je uzdahnuo i otvorio vrata. „Slijedite me, molim", rekao je.Izašle smo u hodnik i krenule prema liftovima. Harrison je stisnuo tipku i krenuli smo

u podrum. Kad su se vrata otvorila, ugledala sam polumrani hodnik pun vrata.Harrison je izašao i odmarširao do sredine hodnika, a mi smo ga slijedile u guš jem

redu. Iznenadu je stao. Ukljuila sam radar i intuicija me vukla prema dnu hodnika, iako

nisam znala zašto. Harrison je progovorio: „Svi uredi su prazni, osim jednoga", rekao mi je.„Da biste prošli test, morate tono pogoditi iza kojih je vrata agent..." Nije stigao završiti. Brzala sam prema dnu hodnika. Iza sebe sam ula kako me

Candice slijedi. Stala sam ispred pretposljednjih vrata i stavila ruku na kvaku. „Unutra jeovjek", rekla sam, osjeajui energiju iza vrata. Pogledala sam Harrisona koji me sumnjiavo

promatrao. Želei ga ubiti u pojam, dodala sam: „Bijelac, oko metar osamdeset, smea kosa, ivjerujem, smee oi. Mnogo plavog oko njega.“

Harrison se približavao niz hodnik, neitljiva izraza lica. „Sigurni ste da su to pravavrata?“ rekao je nainom koji bi bilo koga osim mene smeo.

Suzila sam oi i bez skretanja pogleda s njegova lica pritisnula kvaku, otvorila vrata prije nego što sam ušla i rekla: ,,Ta- dam!“

,,Bravo“, rekla je Candice virei preko mog ramena. „Sjajno, Candice."Pogledala sam unutra, u plavom uredu iza stola sjedio je zbunjeni smeokosi i

smeooki agent.Harrison uope nije bio impresioniran. „Možete li me slijediti na sljedei test, dame?“

rekao je, okrenuo se i uputio prema dizalima.Candice je buntovniki zatresla glavom i podignula ruku. „Daj mi pet!“ rekla je.

Lupila sam po njezinom dlanu i dopustila da mi pobjegne veliki sretni osmijeh, iakomi je nešto u malom mozgu sugeriralo da idui put neu biti tako sretna.

Idui test uope nije bio iz mojeg podru ja. Harrison oito nije razumio kako radiintuicija, kad me posjeo ispred drugog agenta i rekao: „Naložio sam agentu da misli oodreenim specifinim stvarima. Boji, obliku, lokaciji. Trebate imenovati boju, oblik ilokaciju na koje on misli. Imate 30 sekundi. Sad!“

Otvorila sam usta. „Vi se zezate?" upitala sam ga.„Još 28 sekundi", odgovorio je.Pogledala sam agenta preko puta sebe, ali on me nije htio pogledati u oi. Buljio je u

stol ispred sebe.Ponovno sam pogledala Harrrisona, koji je gledao u svoj sat. „Ja ne itam misli, agente

Harrison. Ja sam intuitivka.",,Preostaje 21 sekunda."Zatresla sam glavom i osjetila kako mi Candice steže ruku. „Pokušaj", predložila je.

„18 sekundi“, objavio je Harrison.Ponovno sam pogledala agenta ispred sebe, zatvorila oi i pozvala svoju ekipu.„10 sekundi.“Otvorila sam oi, potpuno nesigurna i rekla.: „Krug, žuto, zabavni park.“„Netono", rekao je Harrison i spustio sat, ali sam vidjela kako agent preko puta mene

gleda u Harrisona.Candice je uoila isto, jer je upitala agenta: „Recite nam tone odgovore.“Agent je pogledao Candice, pa Harrisona koji se mrštio, ali je kimnuo. „Krug je

toan", rekao je. „Boja je bila naranasta, a mjesto Disney World.“„Dva od tri, znai“, Candice je sretno rekla.„Jedan od tri“, rekao je Harrison. „Ne raunam njezino nagaanje o zabavnom parku.“

„Naravno da neete“, Candice ga je prekinula. „ I prestanite koristiti izraz naga anje.“„Idemo na sljedei test. Hvala Vam, agente Mellson. Molim Vas, pošaljite idue.“





Nakon nekoliko minuta ušle su dvije žene i sjele. Obje su imale bezizražajno lice i pokušavale izbjei kontakt oima. „Ove dvije žene imaju jedinstven odnos. Molim Vas, recitemi kako su povezane. Imate minutu."

Zbunila sam se. Bilo je nešto u prvoj ženi, starijoj, prekrasne porculanske kože, tenanarušenog tamnim podonjacima, kojima sam se stalno vraala. Pokušala sam se usredotoiti

na odnos izmeu njih dvije, ali energija starije žene stalno me gurkala i nisam je se moglariješiti. Odluila sam tada pustiti stvarima da se odvijaju kako žele. „Jako mi je žao“, reklasam tiho i dotaknula vrh glave starije žene. „Znam da znate kako nemate mnogo vremena, alimogu Vam rei da ste se za sve pobrinuli i da vjerojatno imate mjesec ili dva duže nego štoekujete. Isto tako Vam želim rei da nee biti bolno kao što predviate. Na samom kraju bite malo maglovito, ali dobro e proi, obeavam Vam.“

Žena me zapanjeno pogledala, a oi su joj se poele puniti suzama i kotrljati nizobraze. Primila sam je za ruku i nježno stisnula. „Ne morate se više brinuti", tiho samnastavila. „Možete biti sigurni da ste se pobrinuli za sve detalje, i koga god da ostavljate izasebe, bit e zbrinut." U tom trenutku znala sam odgovor pa sam pogledala drugu ženu. „Viete se brinuti za njezinog...“

„Vrijeme!" viknuo je Harrison.„.. psa", dovršila sam.„Prešli ste minutu, gospoice Cooper. Bojim se da niste odgovorili na vrijeme."Ignorirala sam Harrisona i obratila se drugoj ženi. „Sjajno ete se brinuti za psa", rekla

sam joj i okrenula se prvoj ženi. „Kakav je to rak?"„Gušteraa", rekla je, a glas joj je puknuo. „Zamolila sam Joan da se brine za moje

životinje kad umrem. Pristala je."„Pas i maka, zar ne?" upitala sam.Kimnula je.„Dobro ste izabrali", rekla sam joj. „Bit e im dobro. Nedostajat ete im, naravno, ali

mogu Vam rei da e nai dobar dom."„Hvala vam. Možete se vratiti za svoje stolove", obratio se Harrison dvjema ženama, a

atmosfera u prostoriji postala je još neugodnija.Candice se hladno zagledala u njega. Znala sam po njezinu držanju da se jedva

suzdržava. Meni je bilo oito da Harrison nee prihvatiti moje sposobnosti koliko god setrudila.

Izveo je žene i pozvao nekoga u hodniku. Ispred nas je sjeo muškarac. Krupan, elav, buljavih oiju i malenih, tankih usana.

Nisam dobivala tople vibre. „Ovo je agent Turrell. Imate 60 sekundi da navedeteinjenice relevantne za profiliranje, iskljuujui oiti fiziki opis. Vrijeme - sad."

Pogledala sam agenta Turrela koji me gledao, i kunem se, njegov je izraz govorio:

„Kladim se da me neeš mo

i pro

itati."Zatvorila sam oi i pokušala se usredotoiti, pokušavajui osjetiti njegovu energiju, ali

sam se zabila u nešto što mogu opisati samo kao energetski zid. To se ponekad dogaa zavrijeme itanja, kad bih dobila klijenta koji nije želio itanje ili je potpuno zatvorio svojemisli. Praktiki je nemogue prijei preko zida.

Pa ipak, stisnula sam oi i koncentrirala se. Harrison je objavio: „45 sekundi."Uzdahnula sam, otvorila oi i okrenula se prema Candice, sli- ježui ramenima. „Što

je?“ šaptala je.„Njegov je um zatvoren", rekla sam.Razumijevanje joj je osvijetlilo lice i okrenula se prema agentu Turrellu i kimnula.

Zatim je uinila nešto što me iznenadilo. Pogledala ga je, pa napravila lice koje je sugeriralo

da je zgaena i posegnula za torbicom. Izvukla je maramicu, pružila mu je i tiho rekla: „Zavaš nos.“





Turrell je pogledao maramicu u njezinoj ruci i zacrvenio se. Zgrabio je maramicu iobrisao nos. Tek toliko da se zna, nos mu je bio ist. Candice mu je željela odvui pažnju isrušiti mentalni zid.

Usredotoila sam se na Turrella dok je gledao u Candice. Rekla mi je: “Pokušaj ponovno.“

Harrison se javio sa svoje strane stola: „30 sekundi!"U tom trenutku poele su curiti informacije i brzo sam ih ver- glala. „Osjeam vojnozalee, nešto s amcima, prema tome mornarica. Bili ste u specijalnim postrojbama, nešto

poput SEALs-a, ali ste se ozlijedili. Vjerujem da se radi o lijevom koljenu. Dva puta ste gaoperirali. Isto tako postoji veza s Kalifomijom, južnim dijelom, negdje blizu L.A.-a, ali nemislim da ste tamo bili dugo. Ipak, Kolorado je mjesto kojemu stvarno pripadate, imate

brvnaru, negdje blizu Denvera, kraj jezera u kojeg utjee rijeka. Pripremate se za nekakavispit, ali mislim da ga ovog puta neete proi. To je težak ispit, i trebat e Vam više vremenaza praksu ili uenje da biste ga prošli."

„Vrijeme!" viknuo je Harrison.Skoila sam. Bila sam tako usredotoena da sam zaboravila da mi mjeri vrijeme. S

druge strane stola Turrell je zurio u mene s otvorenim ustima, držei maramicu u ruci.,,Pad“, rekao je Harrisson, a zatim kimnuo Turrellu da može ii.ekajte", rekla je Candice i zgrabila Turrellovu ruku da bi sprijeila njegov odlazak.

„ Što je krivo rekla?“Turrell je pogledao od Harrisona prema meni pa prema Can- dice. „Pa, ništa nije

pogriješila.",,Ha!“ rekla je Candice i lupila po stolu. „Prolazi."„Ne", rekao je Harrison, tvrdog i odlunog lica. „Pada. Pitao sam za deset podataka.

Dala mi je samo pet." Poeo ih je nabrajati pokazujui prstima. „Mornariki SEALs, ozljedakoljena, L.A., Colorado i ispit."

Sad je bio Candicin red da bude šokirana. „Dala Vam je mnogo više."„ U stvari, nije mi dala ništa korisno. Petica koju joj dodjeljujem je poklonjena."Candice je otvorila usta i znala sam da slijedi cijela litanija uvreda. Sko ila sam na

noge lagane i rekla: „Možemo li dobiti pauzu? Moram do zahoda. Candice, do i sa mnom."Trebalo joj je sekunda ili dvije da shvati kako je vuem za rukav i pokušavam izvui iz

prostorije, pogotovo zato što nas je Harrison i dalje samozadovoljno promatrao. „Ženski WC je niz hodnik na lijevo", rekao je.

Izvukla sam Candice u hodnik i povukla je prema zahodu dok je nabrajala deset stvarikoje mrzi na Harrisonu. „To arogantno, uskogrudno, ljigavo, tiransko, mizogino, seksistiko,egoistino, samozadovoljno, sadistiko kopile!"

Nasmiješila sam se, impresionirana kako je lako i brzo nabrojila svih deset u nizu. „Još

ti se svi

a, ha?"Candice je konano ostala bez teksta. Samo je uspjela izjaviti: „Arrrrgh!"Dok smo prale ruke, gledala me u zrcalu. „Zašto nisi ljuta?" upitala je.„Ne postoji nain da taj momak popusti", rekla sam. „Mogu ga odvesti do Svetog

Grala, ali on bi i dalje govorio da sam ne- kompetentna.“„Što onda radimo ovdje?“ upitala je i dodala mi papirnati runik.„Ne znam“, odgovorila sam. „Ali mislim da nešto trebam sama sebi dokazati. Ukoliko

sa stanovitim uspjehom izaem na kraj s nizom prepreka koje mi Harrison postavlja, moždaga mogu navesti da barem malo posumnja u svoju predrasudu da smo svi varalice.“

„Svima je jasno da si prava, Abs. Nevjerojatno je kako je slijep.“„Ima ih mnogo takvih, Candice. Svijet je pun skeptika potpuno zatvorenih umova. Ne

postoji ništa što mogu uiniti da ih razuvjerim.“





„Pa što radimo ovdje?“ upitala je ponovno, ovog puta mirnije i nježnije dok smo sevraale niz hodnik.

Duboko sam uzdahnula. „Napravimo još jedan test i završimo to, dobro?"„Dobro", odgovorila je. ,,A poslije te vodim na fantastian ruak. Užasno sam ponosna

što si sve izdržala, totalno si me zapanjila, Sundance.“

Njezina injekcija uinila je uda za moj ego.„Hvala, curo!“ rekla sam i potapšala je po ramenu.Harrison nas je ekao ispred vrata sobe u kojoj smo bile, u svojoj uobiajenoj pozi

prekriženih ruku i elinog pogleda usmjerenog prema meni. „Kakva je presuda?" upitao jedok smo se približavale. „Odustajete?"

Pokušala sam ostati mirna, suoena s tolikom arogancijom. ,,Ne“, mimo samodgovorila. „Ali s obzirom da su kriteriji za prolaz prilino udni, pristajem na sudjelovanju usamo još jednom testu. Njegov e rezultat presuditi hou li odluiti ostati ovdje dovoljno dugoda vam pomognem u istrazi." Preživi to, kopile, pomislila sam.

Harrisonova obrva svinula se u luk, ali nije bilo znaka da e se nasmiješiti. „Uzmitekapute", odvratio je. „Idemo izvan zgrade.“

U crnom sedanu vozili smo se Washingtonom i stali ispred stare kue kojoj je trebalatemeljita obnova.

Harrison je parkirao uz rub i pokazao nam kuu. „Unutra je mjesto zloina", rekao je.„Prolazite test ako mi nakon pet minuta uspijete rei išta o zloinu.“ Zazvonio je Harrisonovmobitel i dok se on javljao, Candice i ja izašle smo iz auta i uputile se prema kui. „Pitam sekad nam poinje tei vrijeme", rekla sam joj.

Candice je bacila pogled na Harrisona koji je još telefonirao. „Vjerojatno je ve poelo", rekla sam i krenula prema vratima.

Ušla sam u zapuštenu kuu s Candice za petama. Naša FBI- pratnja stigla je nakonnekoliko trenutaka. Nije više telefonirao.

Unutrašnjost kue bila je iznenaenje u odnosu na oporu vanjštinu. Tapete su bile izvremena prije Krista, ali još nisu sasvim izblijedjele. Tepisi su bili izlizani, ali dobro oišeni,a slike i fotografije na zidovima bile su pažljivo obješene.

Kroz hodnik smo ušle u dnevnu sobu. Sofa je bila presvuena tkaninom s izblijedjelimružama, a ružiasti su jastuci, opšive- ni zlatnom vrpcom, bili smješteni na svakom njenomkraju. Križ je visio na zidu iznad sofe, a stari broj Kua i vrtova nalazio se na stoliu. Nadrugom je stoliu bila zgoušna stolna svjetiljka s anelima. Pokraj prozora smjestila sesvjetlozelena stolica za ljuljanje, a do nje maleni stoli s pletivom i klupkom.

Krenula sam u kuhinju i pregledala je. Bila je malena, sa zastarjelim aparatima, ali potpuno ista. „Primaš li što?“ prošaptala je Candice.

Odvmula sam radar do daske, ali ništa u ovome prostoru nije upozoravalo na uzbunu.

Izdahnula sam, u frustraciji. Ako se ovdje dogodilo išta nasilno, znala bih, zar ne? „Ne još",odgovorila sam i uputila se u blagovaonicu.Šest stolica pažljivo poredano oko ovalnog stola pokrivenog bijelim stolnjakom. Prešla

sam rukom preko tkanine - mekani pamuk. Bacila sam pogled na zidove s formalnijimtapetama nego u dnevnom boravku. Nisam bila sigurna što tražim.

„Pretpostavljam da su spavae sobe na dnu hodnika“, rekla je Candice i pokazala prema dnu kue.

Kimnula sam i primijetila da Harrison stoji u kuhinjskom dovratku. „Imate li mi štorei?“ upitao je.

„Dajte mi koji trenutak", mimo sam rekla, osjeajui pritisak. Maknula sam se izHarrisonova vidokruga, krenula niz hodnik i ušla u prvu spavau sobu. Prigušeno svjetlo

prodiralo je kroz plave zavjese na prozoru. Veliki krevet s bijelim prekrivaem bio jesredišnja toka sobe. Kraj kreveta je bio jednostavan noni ormari, a na njemu Biblija.





Ušla sam u sobu i zatvorila oi nadajui se da u osjetiti nešto, da u dobiti nekakavznak koji e mi otkriti što se ovdje zbilo. Ništa, osim nježne energije. ,,K vragu", tiho sam

proklela.„Ništa?" upitala je Candice zabrinuto.„Ništa ne osjeam", rekla sam. „Možda sam toliko nervozna da nešto blokiram, ali

ništa ne osjeam."„Idemo u drugu spavau sobu", predložila je.Ušle smo u drugu spavau sobu, koja je oito bila glavna. Kad smo stale na vrata,

duboko smo udahnule, a Candice je refleksno zgrabila moju ruku. „Sveta Majko Božja!" uzviknula je.

Bila sam toliko prestrašena scenom ispred sebe da nisam mogla disati. Madraci su bili potpuno vidljivi, na njima nije bilo plahti pa su se vidjele ogromne mrlje boje hr e. Zid izakreveta bio je poprskan milijardama crvenih tokica i zavojitih putia. Uništena svjetiljkaležala je kraj nonog ormaria, a krhotina porculana bilo je posvuda. Na svijetlosmeemtepihu vidjelo se još nekoliko kapljica krvi. Pogledala sam u strop i vidjela da je krv stigla itamo.

„Isuse!" konano sam uspjela izgovoriti i pogledala po sobi, duboko dišui.„Nije baš ugodna scena?" upitao je Harrison koji nam se pridružio.„Što se, zaboga, ovdje dogodilo?" uzviknula sam i pogledala Candice, koja je bila

upadljivo blijeda.„To biste mi Vi trebali rei", rekao je Harrison i podsjetio me na naš dogovor.Pogledala sam Candice tražei moralnu podršku. „Možeš ti to, Abs“, ohrabrivala me.Teško sam progutala, ali je i dalje posljednja stvar koju sam željela na svijetu bilo

itanje energije oko mene. Pretpostavljala sam da osoba koja je živjela ovdje, a po okolinisam pretpostavljala da je bila draga starica, nije uinila ništa ime bi zaslužila to što ju jesnašlo.

Konano sam se odmaknula od zida na koji sam se oslanjala i uputila se premaspavaoj sobi. Nisam se usredotoila na krv, umjesto toga zatvorila sam oi, trudei se dausredotoim svoju energiju kako bih mogla koristiti radar. Pozvala sam ekipu i upitala ih: Š tose ovdje dogodilo?

Pripremila sam se za vizije koje e uskoro preplaviti moj um, ali sam se iznenadila kadsam ugledala pozornicu sa spuštenim zastorom. Ne shvaam, rekla sam svojoj ekipi. Moramznati što se ovdje dogodilo! Ponovno sam vidjela pozornicu, ali ovog puta vidjela sam iscenske radnike kako postavljaju scenografiju kao da pripremaju predstavu.

Jae sam stisnula oi i koncentrirala se najviše što sam mogla. Ne razumijem! Neshvaam kakve veze imaju pozornica i scenografija! Moram vidjeti ubojstvo! Pokažite miubojstvo koje se ovdje dogodilo!

Iznenada se slika u mojoj glavi promijenila i imala sam osjeaj da moram natrag ukuhinju. Otvorila sam oi, okrenula se oko svoje osi, pa krenula kroz hodnik i žurei se

naletjela na Harrisona. ,,Oprostite“, viknula sam preko ramena dok sam gotovo tr ala.ula sam kako me Candice slijedi kad sam stigla do praga kuhinje i pogledala uokolo

ekajui da mi ekipa da znak. Osjetila sam kako me energija vue prema sudoperu iako tamonisam ništa primijetila.

Van! odzvanjalo mi je u glavi i pogledala sam kroz prozor iznad sudopera. Kua izaove isijavala je energijom hitnosti.

Vidjela sam oblik ocrtan kredom i nadgrobni kamen na kojemu je pisalo Po ivaj umiru. „Mi smo u pogrešnoj kui“, rekla sam bez daha. „Umorstvo se nije dogodilo ovdje!“

„Molim?" Candice i Harrison progovorili su u isti glas.





Okrenula sam se i ljutito se zagledala u Harrisona, te shvatila da je on ve znao. „Ovo je namješteni zloin“, rekla sam i trznula glavom prema spavaoj sobi. „Žena koja je živjelaovdje umrla je od prirodnih uzroka. Nije bilo ubojstva."

Harrison je bio šokiran, ali brzo se smirio i pokazao pokeraško lice murjaka. „Tono", priznao je. „Ovdje nitko nije ubijen!"

„To je apsolutno nepošteno!" viknula je Candice na njega, ruku stisnutih u šake.„Stvarno ubojstvo dogodilo se tamo", rekla sam i pokazala na kuu iza nas.Harrisonovo lice policajca zadobilo je oznake trijumfa. „Krivo", rekao je, dok se

prijetvoran osmijeh uvlaio na njegove usne. „Tamo nitko nije ubijen. Ova kua pripadala jeudovici bivšeg agenta. Ostavila ju je Birou kad je mirno preminula prije nekoliko mjeseci usnu. Od tada je koristimo za treniranje novaka."

Candicino je lice bilo vrlo bijesno. „Hoete rei da ste nas ovamo namjerno dovelikako biste je se riješili?"

„Pa važno je da može prepoznati pravo mjesto zloina, kako nas ne bi napunila lažniminformacijama." Harrison je zarežao prema njoj. Sukob se zagrijavao.

„Zezate se", rekla je Candice. „To je isto sranje, agente Harrison, i vi to znate!"

Spremala sam se pripomoi sukobu i rei Harrisonu neka se goni tamo gdje sunce nesija, kad se moj radar oglasio inzistira- jui da se okrenem i ponovno pogledam kuu iza sebe.„Nešto se ondje dogodilo", rekla sam ponovno. „Nešto loše, i to nedavno!"

„Ništa se ondje nije dogodilo", rekao je Harrison i pogledao prema kui u koju samupirala prstom. „Rekao sam Vam da je ovo namješteno mjesto zloina!"

Pogledala sam Candice. „Idemo", rekla sam joj. „Moramo provjeriti."Bez rijei smo se uputile prema stražnjim vratima koja su vodila u dvorište. „Hej!"

viknuo je Harrison. „Ne možete na privatni posjed!"Ignorirale smo ga i izašle van, Candice je Harrisonu zalupila vrata u facu. „Sigurna si

da je ondje netko ubijen?“ upitala me dok smo kroz naslage otpalog liša hodale prema drugojkui.

„Sigurna sam“, rekla sam. „Mislim da neemo nai mrtvo tijelo, ali želim se dovoljno približiti da mogu nesmetano oitati energiju."

ule smo kako je Harrison otvorio vrata i krenuo u lov za nama. „Mislim ozbiljno!"rekao je. „To je privatni posjed!"

Mahnula sam mu i nastavila hodati. Nisam marila je li on novi Dutchov šef ili nije -gurnuo me preko ruba. Kad sam se približila kui, pogledala sam prema vratima i tri putasnažno pokucala.

Candice je stajala do mene i trljala ruke na hladnom vjetru. Harrison nam se približio i pokušao me uhvatiti za ruku. Krivi pokret, po Candicinom mišljenju. Odjednom sam vidjela

Harri- sona okrenutog prema zidu, s rukom bolno savijenom iza le

a. „Joj!" uzviknuo je i pokušao se izvui, ali Candice je samo još jae povukla njegovu ruku prema gore i stisnulamu lea svojom težinom.

„Pomakni samo jedan miši i ruka je gotova", zlobno mu je šapnula na uho.„Napadate saveznog agenta!" vikao je. “Mogu vas zatvoriti samo zbog toga!"Gledala sam zapanjeno svoju partnericu. „Candice, draga, to stvarno nije potrebno!"„Pokucaj ponovno, Abby“, mimo je rekla. „Ako se nitko ne javi, pogledaj u kuu kroz

sve prozore. Moramo se uvjeriti u to što se ovdje dogodilo prije nego što završimo u zatvoru."Još jednom sam pokucala, ali nitko nije odgovorio. Rukama sam zasjenila o i i

pogledala na kuhinjski prozor. Vidjela sam zavjesu, ali kroz nju i obrise unutar kue. Nakon nekoliko trenutaka ozbiljno sam pogledala Candice. „Pusti ga", rekla sam

umorno. Oklijevala je nekoliko trenutaka. „Ozbiljno kažem, pusti ga!"





Candice je još jednom trznula rukom i pustila ga, a on nije trošio vrijeme da vrstozgrabi Candice za rame i zabije je u zid kue te joj stavi lisice brže no što sam mislila da jemogue. „Uhieni ste!" rekao je i pogledao me kao da procjenjuje treba li zvati pojaanje.„Samo naprijed!" rekla sam i podmuklo se nasmiješila. „Pozovite konjicu! I dok to radite,

pozovite i mrtvozornika. Na podu je mrtvac. Sudei po izgledu, leži tamo nekoliko dana."

Harrison je buljio u mene punu minutu, razmišljajui blefiram li. Konano je povukaoCandice i približio se vratima, a meni naredio da sjednem na trijem s rukama na glavi.Sjela sam i pažljivo ga prouavala.

Nakon što sam pristojno i tiho sjela, Harrison se nagnuo kroz prozor i pogledao unutra.S ushienjem sam gledala kako je naglo okrenuo glavu prema meni. „Isuse Kriste!" rekao je iizvukao mobitel. „Bentsen?" zalajao je u telefon. „Harrison ovdje, treba mi ekipa tehniara,agenata, i mrtvozornik, u kuu koja je tono iza naše kue za vježbu, istog asa!"

Candice se okrenula prema meni iako ju je Harrison i dalje držao, i nasmiješila se:„Bravo, Abs, bravo!"





Tree poglavlje

Sjedile smo na stražnjem sjedištu Harrisonovog auta, smrzavajui se, s lisicama nazapešima iza lea. Lovile smo informacije o tome što se dogodilo u kui koju sam

prepoznala kao mjesto zloina.

Jedan od istražitelja uzeo je izjavu od susjeda s desne strane kue i bilo je sasvim oitošto se dogodilo prije nekoliko veeri.

Susjed je rekao istražitelju da je kua pripadala Russu Cadetu i njegovoj supruziPatrice, koji su se svaali u posljednja etiri mjeseca otkako je Russ ostao bez posla. Priznao

je da je prije tri veeri uo žestoku svau oko ponoi, ali ju je ignorirao i vratio se u krevet naspavanje. Sada, post festum, kada je pošteno razmislio, sjea se udnog zvuka u ranim

jutarnjim satima. Tada je mislio da samo sanja.Više smo ule kada je jedan od forenzikih tehniara pokazao svome kolegi oproštajno

pismo koje je našao na kuhinjskom stolu.Od hladnoe i krajnje tjelesne nelagode, te od nastavka slušanja neugodnih detalja

spasio nas je glavni agent Gaston koji je došao na mjesto zloina. Dovezao se u šminkerskomcrnom automobilu i prišao Harrisonu koji je upravljao tehniarima i lokalnim policajcimacijelo poslijepodne. Promatrale smo kako se Gaston i Harrison rukuju i poinju razgovarati.Sve je izgledalo prilino pitomo dok Harrison nije nešto rekao, a Gaston naglo pogledao unašem pravcu. Obje smo mu uputile veliki smiješak koji je govorio “Spašavajte!” i Gaston nas

je zapanjeno gledao. Bilo je vike, mahanja prstom i marša ravno do auta, gdje smo bilezarobljene.

“Hvala Bogu”, Candice je rekla prije nego što su vrata otvorena, a glasan tonGastonova glasa ispunio auto.

„Ovo je neprihvatljivo, agente Harrison!“ Gaston je vikao i pokazao nam da izaemo.„Ove žene stavio sam pod Vašu zaštitu, a Vi ih tretirate kao kriminalke?"

„Gospodine", Harrison je govorio sasvim mimo i ne ispriavajui se, „nisu poslušalemoju izravnu zapovijed, a ova", nastavio je pokazujui na Candice, „me napala!"Gaston je bio crven od bijesa, ispružio je ruku i promumljao: „Dajte mi klju, agente

Harrison."Harrison ga je ispustio u otvoren dlan, a ja sam se hitro okrenula u struku kako bih

pokazala svoje šake Gastonu. Bilo mi je toliko neugodno da nisam više mogla ekati nititrena. Kad sam bila slobodna, iskoila sam iz auta i trljala zapeša, dok je Gaston otkljuavaoCandicine lisice i pomogao joj da izae. Kad se okrenuo opet prema meni, zahvalno sam muse nasmiješila: „Hvala, gospodine".

„Iskreno se ispriavam, gospoice Cooper“, odgovorio je Gaston. „Shvatit u akoželite da vas odvezemo do hotela i da nas nikad više ne vidite."

Pogledala sam Candice koja je gledala Harrisona. „Što ti misliš?" upitala sam je.,,O, ja sam spremna", rekla je i dalje fiksirajui Harrisona kao kobra miša. „Mislim da bi trebale nastavit’.“

Spustila sam bradu da sakrijem smiješak, ekajui da se uozbiljim prije nego što progovorim. To je bila savršena osveta Harrisonu i njegovim testovima. „U igri smo, agenteGaston. U Vašoj smo službi."

„Savršeno." Gaston je zablistao prije nego što se okrenuo Harrisonu. „AgenteHarrison, otpratite naše goše u hotel, molim Vas. Vidimo se u mojem uredu u šest. Želio bih

porazgovarati s Vama."Harrisonov red da zadrhti. Promatrala sam ga kako stiše zube dok su mu oi letjele

izmeu Gastona, mjesta zloina, Candice i mene. „Gospodine", poeo je pažljivo. „Mislim da

me ovdje još trebaju. Mogu zamoliti nekog drugog agenta da ih vrati u hotel."





„Suprotstavljate se izravnoj zapovijedi, agente Harrison?" tiho je pitao Gaston i utrenutku sam osjetila borbu moi izmeu njih dvojice.

Nakon znaajne stanke, Harrison je rekao: „Naravno da ne, gospodine." Okrenuo se prema nama i rekao nam, s izvještae- nom ljubaznošu: „Možete li, moje dame, ui opet uauto?"

„Agente Harrison", Candice je mimo rekla, „možete li stati u najbližem Starbucksu,stvarno mi treba velika kava s mlijekom?"Harrison ju je ignorirao i brzo prešao na vozaevu stranu. Dobacila sam joj

zavjereniki osmijeh pa smo obje polagano ušle u auto. ak sam se i pošteno rastegnula, kako bi svi shvatili kako je neugodno kad su ti ruke u lisicama iza lea.

Prije nego što smo se uspjele zavezati, Harrison je ve kretao. Candice je zadovoljnosjedila i smjestila se tako da ju je Harrison morao vidjeti svaki put kad bi pogledao uretrovizor. Znaajno je ubrzao pri prolasku pokraj Starbucksa, ali to nas je samo natjeralo da

ponemo hihotati i šaptati na zadnjem sjedištu.Stigli smo do našeg hotela, Harrison je stao bez rijei uz rub plonika i otvorio

prtljažnik. Izašao je iz auta, izvadio našu prtljagu i vratio se unutra. Prije nego što je vratar

hotela uspio doi do nas, Harrison je ve cvilio gumama prilikom odlaska.„Da ne znam bolje, mislila bih da mu se ne svia naše druš- tvo“, veselo sam rekla dok

smo ulazile u hotel i upuivale se prema recepciji da se ponovno prijavimo.„Pitam se zašto“, razmatrala je Candice u istom laganom tonu. „Mislim da je savršeno

šarmantno."Dok je Candice završavala s prijavom, mobitel mi je zazvonio pa sam ga izvukla iz

torbe. „Bok Dutch", rekla sam kad sam vidjela tko me zove.„Jesi dobro?" upitao je zabrinuta glasa.„Pobjedniki", rekla sam i mislila to.„Gaston me nazvao. Ispriao mi je što vam je Harrison napravio. Žao mi je, curo,

nisam znao što vam sprema i da e biti takav šupak."„Dobro sam, kauboju. Kunem se. I radimo na sluaju, pa je sve na kraju imalo smisla."uo sam", rekao je ponosno. „Gaston mi je rekao da ste odvele Harrisona ravno na

mjesto ubojstva i samoubojstva, iza jedne od kua za trening?"„Aha", rekla sam sa smiješkom i namignula Candice dok je mahala našim novim

kljuem hotelske sobe i pokazala mi da je slijedim. „Izgleda da emo ovdje biti do etvrtka, pa posveti više pažnje Eggyju i Tutle dok me nema", govorila sam o naša dva jazavara.

„Kao da im to treba", zezao je Dutch. „Što eš s klijentima?" Nasmijala sam se. „Moja knjiga obveza u posljednje je vrijeme vrlo tanka. Nemam

itanja do subote." Zadnjih dana nije bilo lako pružati usluge u gospodarski uzdrmanomMichigenu. Klijentela mi se znaajno smanjila u posljednjih nekoliko mjeseci jer su ljudi

stezali remenje i odbacivali sve nepotrebne troškove.„Dobro, budi oprezna, pazi što radiš i nazovi me ako Harrison nastavi gnjaviti."Stigle smo do liftova, a ja sam na as zatvorila oi da savladam nostalgiju za svojim

ovjekom i svojim psima. „Hvala Dutch. Moram prekinuti, ulazimo u lift. Nazvat u te prijespavanja."

Ekspresno smo ostavile prtljagu u sobama i izašle van na veeru. Bile smo gladne kaovukovi jer smo preskoile i doruak i ruak. Candice je bila sjajno raspoložena i predložila

prekrasan talijanski restoran Filomena u Georgetownu, o kojem je itala u WashingtonPostu.

Dok smo jele najbolju tjesteninu koju sam ikad kušala, gnjavila sam Candice i

pokušavala izvui iz nje otkuda poznaje Washington. „Neko vrijeme živjela sam ovdje, prijenekoliko godina", rekla je, namatajui rezanac na vilicu.





„Zbog sluaja?" upitala sam u skladu sa signalima radara.„Aha."

Nasmijala sam se. Candice je rabila samo jednosložne rijei kad o neemu nije željelagovoriti. Trebala bih je prestati gnjaviti.

„Detalji?"

„Nema ih. Mogu ti rei, ali bih te onda morala ubiti." Nasmijala sam se. „Ne uzbuujem se zbog toga", rekla sam. „Najbolji ljudi ve znajuda sam s tobom. Veliki, jaki, muževni likovi s pištoljima."

Candice se naslonila u stolici i obrisala usta salvetom. „To mi i treba", rekla je sanjivo.„Pristojna doza muškosti", uzdahnula je.

Nakrivila sam glavu. „Mislila sam da hodaš s ... Kako se ono zove?" Posljednje štosam ula je da provodi vatrene trenutke s trenerom iz teretane.

Znala sam da kasnim u vremenu kad je okrenula oima i rekla: „Draga, riješila sam gase prije nekoliko tjedana."

„Aha", odgovorila sam. „Nikad nisam mogla pratit’ tvoj društveni život."„Što tu trebaš pratiti?" upitala je. „Ništa zanimljivo u njemu.“

„Mislim da znam što je tvoj problem", rekla sam i dobila još jedno okretanje oima.„Mislim da ti je sve dosadno."

Candice me zaeno pogledala.,,Isuse, Abby, ti misliš?" Nasmijala sam se. „Znam da navodim oite injenice, ali ozbiljno, draga, treba ti

momak, ne flert. Treba ti netko tko se može nositi s tvojim sranjima i vratiti ti istom mjerom. Itreba ti netko tko ne gleda u svoj odraz u zrcalu svake dvije minute."

,,Oho“, rekla je smijui se. „Ti mi to govoriš? Prije dvije godine bila si u fazi: kometrebaju deki, emu oni uope služe, bit u sama dovijeka! A sad mi držiš predavanje ovezama? Dame i gospodo, svijet kakav smo poznavali upravo je završio."

Moj red da zakolutam oima. „Ozbiljna sam", inzistirala sam. „Candice, otkad teznam, imala si samo jednu ozbiljnu vezu."

„Vidiš? Nisam beznadna."„Ali bio je oženjen!“ “Pa, imao je jednu malenu, nevažnu grešku", rekla je i igrala se sa salvetom.,,A njegova žena te napala mesarskim nožem" rekla sam kad sam se sjetila što mije

ispriala prije nekoliko godina.„Molim?" Candice je nevino rekla. „Fulala me, zar ne?"Odmahnula sam prijekorno glavom. „Dobro, možda imaš pravo. Možda se ne bi

trebala vezati. Možda ti treba niz likova s kojima eš ludovati jednu no, a onda ih se riješiti.Možda je tako sigurnije za sve ukljuene."

Candice je rukom formirala pištolj i rekla: ,,E, ovo je pravi savjet!"

Pojavio se konobar i odnio naše tanjure te upitao želimo li desert. Osjeala sam kakome zateže u struku, pa sam odbila. Platile smo i spremile se za polazak.

Kad smo ustale, pažnju sam usmjerila na drugi kraj prostorije i shvatila da je BriceHarrison upravo ušao u restoran. Nizak ovjek požurio se prema njemu. „Dobra veer, agenteHarrison. Baš lijepo što ste ponovno s nama u gradu. Uobiajeni stol?"

Harrison nas nije vidio, a ja sam laktom gurnula Candice i pokazala joj Harisona.„Koga vraga on tu radi?“

„Veera. “„Misliš li da nas je slijedio?"Upitala sam svoju ekipu što misle o tome i oni su rekli - ne. „Ne mislim da jest", rekla

sam joj. „Mislim da je ovdje stalan gost."





„Pa, idemo", rekla je. „Ovo mjesto više nije tako privlano." Krenule smo premaizlazu, a izmeu Harrisona i nas bili su drugi gosti pa nas nije mogao vidjeti. Kad sam se naizlazu okrenula prema Candice, shvatila sam da nije iza mene. Bila je iznad Harrisonovogstola i govorila njemu i konobaru. Nisam znala što je rekla, ali o ito je uznemirila Harrisona,njegove oi bile su zle i fiksirane na nju, a konobar je bio u potpunom šoku.

Uz mahanje, vratila se do mene i smijuckala se kao da je upravo izvela najveu psinu.„Što si napravila?" upitala sam i brzo se popela po stubama.Candice je bila u oblacima. „Rekla sam Harrisonu, tako uje cijelo osoblje njegova

omiljena restorana, kako se nadam da je taj prokleti dosadni posao s Unutrašnjom kontrolomzbog seksualnog zlostavljanja jednog od agenata završio i da više nema frke."

Zinula sam: „Nisi valjda?"„O, Abby! Trebala si vidjeti izraz njegova lica!"„O, vidjela sam", rekla sam. „Moram li te podsjetiti da emo s njim provoditi mnogo

vremena iduih nekoliko dana?"Candice je samo odmahnula rukom. „Ma daj", rekla je. „Lik se oito treba opustiti, i

ako ne može podnijeti malo zezanja na vlastiti raun, kome treba?"

S tim sam se slagala, ali nisam mislila da baš nas dvije moramo biti zadužene za promjenu njegovog stava. Meutim Candice je toliko uživala da sam odluila ne kvariti jojzabavu. Te igrice izmeu Harrisona i Candice ionako su me podsjeale na dje ji vrti.

Idueg jutra ponovno smo bile u terenskom uredu. Gaston nam je ostavio poruku izamolio nas da se javimo oko deset ujutro. Sjedile smo ponovno u predvorju u devet ietrdeset pet. Za pet minuta pojavila se agentica koja nas je odvela na šesti kat do velikekonferencijske dvorane i u pitala hoemo li nešto popiti. Obje smo naruile kavu i ekale u

praznoj prostoriji.Dok smo tako ekale, Candice je komentirala vrijeme, ali meni nije bilo do razgovora.

Bila sam još nervoznija nego juer. Nisam morala dugo razmišljati o uzrocima, tono u desetvrata su se otvorila i ušlo je nekoliko agenata, nosei svaki sa sobom šalicu kave ili bocuvode. Raspoloženje je bio ozbiljno i puno išekivanja. Nekoliko me ljudi primijetilo, bili suznatiželjni, ali osim pozdrava nisu se upuštali u razgovor.

Posljednja dvojica koja su ušla bili su Harrison, koji nas nije ni pogledao dok jesjedao, i Gaston.

Gaston je sjeo na elo stola i pogledao cijelu grupu skupljenu oko konferencijskogstola. „Dobro jutro“, glas mu je bio siguran i jak. „Hvala što ste došli na ovaj sastanak. Kaošto ste uli od svojih glavnih agenata, svakoga od vas zamolio sam da istraži nestanak trojestudenata iz susjednih država, iji su roditelji politiari. Okolnosti tih nestanaka sline su, paželimo sastaviti grupu koja e to istraživati zajedno, jer osjeamo da postoji jaka veza. Ja uvoditi tu grupu, i mislim da je važno da iskoristimo sve što možemo.“

Gaston me pogledao, a znala sam da mu se moram diviti jer je izlagao sebe time štome ukljuio. „Agenti, s nama su danas Abigail Cooper i Candice Fusco. Gospoica Coopervrlo je darovita intuitivka koja je lokalnom uredu u Michigenu pomogla da riješe nekolikosluajeva. Njezine sugestije bez sumnje su pomogle istragama, a u nekoliko njih sve bi još

bilo otvoreno, da nije bilo njezina uvida.“Osjetila sam nekoliko pari oiju kako me promatraju, ali izrazi oko stola su bili

neitljivi - osim Harrisonovog. Jedva je skrivao svoje neslaganje. Kimnula sam nekoliciniagenata koji su me gledali, a Gaston je nastavio: „Njezina partnerica Candice Fuscolicencirana je privatna istražiteljica i stara prijateljica FBI-a. Neu govoriti o detaljima našezajednike povijesti, ali dovoljno je rei da gospoicu Fusco smatram vrijednim dodatkomnašoj istrazi. 1 želim da svima bude jasno da obje žene imaju pristup svim injenicama ovog

sluaja, i mogu se njima koristiti da bi njihovi talenti i sposobnosti došli do izražaja.“





,,A ja želim da se utvrdi, gospodine, da se izriito ne slažem s njihovim angažmanom",rekao je Harrison, a ja sam bila šokirana njegovim nedostatkom diplomacije.

Gaston je samo odmahnuo rukom i rekao: „Da, agente Harri- sone, primili smo to još jednom na znanje. A sad izložimo našim gošama injenice s kojima raspolažemo. Jedvaekam da ujem impresije gospoice Cooper. Agente Albirght, možete li poeti?“

ovjek u kasnim dvadesetima ustao je i poeo uokolo slati fascikle. „Sve je u ovimomotima", rekao je. „11. svibnja ove godine, Bianca Lovelace iz Battle Creeka u Michiganunapustila je svoju sobu u studenskom domu Michigan State Universityja da bi prisustvovalastudijskoj grupi u osam naveer. Nikad nije došla u grupu i nitko je od tada nije ni uo nividio."

Otvorila sam fascikl i izvukla fotografiju prekrasne djevojke sjajne smee kose izaraznog osmijeha. Srce mi je stalo. Biancina je fotografija djelovala plošno, kao ispuhani

balon, pa sam znala da je jadnica mrtva. Prešla sam prstima preko fotografije kad sam osjetilada me Candice gurka. Pogledala sam je u oi i znala sam da me pita je li Bianca još živa.Odmahnula sam glavom i stavila sliku na stol.

Agent Albright nastavio je s detaljima. Ve je govorio o drugom studentu koji je

nestao, mladiu iz države Ohio, Kyleu Newhouseu, koji je nestao tjedan nakon Biance.„Prema izjavama njegovih kolega, slian scenarij: Newhouse je bio na svojem posljednjem

predavanju toga dana i uputio se prema knjižnici da bi uio za završne ispite. Nakon predavanja nitko ga više nije vidio. Sigurnosne kamere na ulazu u knjižnicu nisu registriralenjegov ulazak. Njegov je otac senator."

Prelistala sam papire u svom fasciklu i pronašla fotografiju Kylea. Sjajno je izgledao,velik i mišiav. Nisam mogla zamisliti da bi ga bilo lako savladali. Njegova fotografija reklami je da je mrtav. Ponovno sam osjetila Candicine oi na meni. Ponovno sam odmahnulaglavom.

„Pet dana nakon nestanka Newhousea, nestala je naša posljednja žrtva“, nastavio jeAlbright. „Leslie Coyle iz Madisona u Wisconsinu. Upravo je završila prvu godinu naSveuilištu u Wisconsinu i uputila se kui. Njezina cimerica pomogla joj je da ukrca stvari uautomobil i oprostila se od nje. Coyle nikad nije stigla kui, a njezin auto nikad nije naen.“

Ponovno sam prelistala fascikl i našla mutnu fotografiju Leslie. Fotografija je bila lošekvalitete, pa stvarno nisam mogla rei je li mrtva ili živa, ali osjeala sam da je još s nama.Stavila sam fotografiju sa strane, odvojila je od preostale dvije i podignula pogled.

Gaston je primijetio da sam Biancinu i Kyleovu fotografiju stavila na desno, aLeslienu na lijevo, ali nije prekidao Albrighta, dopuštajui mu da završi s iznošenjeminjenica. „Ima nekoliko injenica koje podupiru tezu da su nestanci povezani. Svi su stu-denti. Svi su bili dobri studenti. Svi imaju barem jednog roditelja politiara. Svi su bili dobro

povezani sa svojim roditeljima, prihvaeni u društvu. Nitko od njih nema nikakve povijesti

mentalnih bolesti. Koliko znamo niti jedno od njih nije poznavalo ostale niti imalo ikakavkontakt s njima. Provjerili smo njihove blogo- ve i stranice na MySpace-u, no nije bilo niegaupadljivog. Napravili smo iscrpne intervjue s njihovim obiteljima, prijateljima, cimerima,

profesorima itd. i nitko nije zapazio ništa neobino u njihovom ponašanju prije nestanka.“Moj radar oglasio se dok je Albright govorio. Zapisala sam da su se klinci meusobno

poznavali.Provjerili smo i njihove bankovne raune, mobitele i ispise kreditnih kartica, ali na

njima nema aktivnosti od trenutka nestanka."„Jeste li dobili što od sigurnosnih kamera u trenutku nestanka?" upitao je Harrison.„Do sada smo pregledali preko sto sati snimaka, moramo pregledati još petstotinjak,

ali nismo našli ništa sumnjivo. Samo normalan promet. Na jednoj snimci imamo Biancu koja

izlazi iz svog doma, ali izgleda da je nitko nije slijedio."





„Ima li zahtjeva za otkupninom ili kontakta s njihovim obiteljima?" upitao je agent smoje desne strane.

„Nema."„Rade li njihovi roditelji na osjetljivim zakonima?" upitao je Gaston.„Samo senator Newhouse, gospodine. Pokušava osigurati financiranje za nuklearku u

malom gradiu u Ohiou. Znamo da su bili veliki protesti stanovništva u tom podru ju."„Ali Kyle je bio druga žrtva, ne prva, zar ne?" upitala sam.Albright je kimnuo. „Tono."„Možda je Newhouse bio meta cijelo vrijeme, a drugo je dvoje oteto samo zbog

zavaravanja", rekao je agent koji je sjedio do Harrisona.Zatresla sam glavom. Radar mi je govorio - ne. Gaston je primijetio moj pokret, jer se

obratio izravno meni. „Gospoice Cooper, zanimaju me Vaši komentari u vezi ovoga što stedo sada uli."

Slabašno sam se nasmiješila i proistila grlo. „Naravno", poela sam, ali nisam moglane primijetiti kako Harrison okree oima. „Moje su prve impresije sljedee: ovo dvoje", reklasam i podigla fotografije Biance i Kylea: „nisu više živi. Snažno osjeam da su ubijeni."

Podigla sam fotografiju Leslie. „Vjerujem da je ova mlada dama još s nama. Ali ne mogu vamrei koliko još dugo, jer joj je energija vrlo nestabilna. Osjeam da je još živa, ali nema višemnogo vremena."

Ponovno sam primijetila da Harrison odmahuje glavom i njiše se u stolcu kao da me pokušava dekoncentrirati. Potpuno sam ga ignorirala i usredotoila se na Gastona koji jezapisivao i kimao. „Vjerujem da postoji više od sluajne veze meu studentima. Vjerujem dasu se poznavali. Ne znam jesu li su bili prijatelji, ali sreli su se barem jednom."

„Zašto to mislite?" upitao je Albirght i shvatila sam da nije sumnjiav, negoznatiželjan.

„Kad ste rekli da se nisu poznavali, moj me radar upozorio da jesu. Ne znam koliko jestara ta veza, ali ona postoji."

ula sam da netko sa strane teško i podrugljivo uzdiše, pa sam znala da je Harrison pojaao svoje napore. Budui da je do sada imao dovoljno vremena da iskaže svoj stav,okrenula sam se prema njemu i rekla: „Znam da neki od vas misle da to nije dovoljno, aliželjela bih vas podsjetiti na stanovito mjesto zloina koje je otkriveno samo zato što nas jemoj radar upozorio na lokaciju."

Harrison je izbjegavao moj pogled, suzio oi, ali barem se prestao ljuljati na stolcu. Nakon nekoliko trenutaka nelagode progovorio je Gaston: „Imate li još nešto što nam želiterei gospoice Cooper? Možda gdje su nestali ili bilo što o odgovornoj osobi?"

Duboko sam udahnula i usmjerila svoj radar na fotografije ispred mene. „Ovadjevojka", rekla sam i pokazala na Biancu, „negdje je pokraj vode. Nije u vodi, ali nije niti

daleko. Nisam sigurna gdje je Kyle, ali mogu nastaviti raditi na tome. Što se tie odgovorneosobe...” Glas mi se stišao dok sam se pokušavala usredotoiti. Pogled mi se stalno vraao na

Kylea i njegovu fiziku snagu. ovjek koji ga je savladao trebao je biti vrlo velik i jak, alinisam imala taj osjeaj. Sumnjala sam da je prosjeno visok i snažan, i vjerojatno je namamioKylea iz sveuilišnog okruga na neki drugi nain. Možda je upotrijebio pištolj ili nešto slino.

„Vjerujem da je ovo djelo jednog ovjeka koji je inteligentan, precizan, vrlo pažljiv ukretanju, akcijama i mislima. Isto tako mislim da se lagano uklapa u sveuilišnu atmosferu.Možda ak i izgleda kao student."

„Imate li ideju zašto je napao baš ove studente?" upitao je drugi agent, koji je do sadašutio.

Zastala sam, razmišljajui o motivu, a odgovor koji sam dobila bio je neobian.

„Sasvim udno", rekla sam pokušavajui osjetiti energiju. „Kao da je to dimna zavjesa zanešto drugo. Nekakav mamac koji nas tjera da mislim jedno, ali istina je sasvim druga ija.





Postoji nešto vrlo, vrlo osobno u svemu tome. Kao da je to reakcija ne neku povredu. Postoji idio vezan za osvetu, ali sve je to mnogo vea slika nego što izgleda.“

Znala sam da je moj odgovor zbunio i frustrirao grupu, i bilo mi je žao zbog toga. Nisam znala kako se dijelovi slagalice meusobno slažu, ali bila sam uvjerena da je pozadinamnogo šira od oekivane.

„Imam pitanje", javila se Candice.„Naravno", rekao je Gaston.udi me što se tisak još nije dokopao prie", rekla je. „Mislim, kako ste uspjeli u

tome da se sluaj ne pojavi na naslovnicama svih novina u SAD-u?"Gaston je pogledao Harrisona. „To dugujemo agentu Harrisonu koji je okupio grupu u

Washingtonu, daleko od lokalnih ureda u kojima bi mediji bili znatno sumnjiaviji. Dio je iista srea. Nestanci Kylea Newhousea i Leslie bili su zabilježeni u lokalnom tisku, gdje su sedokopali informacija preko lokalnih policajaca, ali Biancin me otac kontaktirao odmah nakonnestanka, pa se ništa nije pojavilo u tisku. To je dobro za nas, jer je zadnje što nam treba hrpareportera koji e nam biti za petama. Nitko do sada ništa nije povezao."

„Kako nam to koristi?" upitala je Candice.

„Jer se mi bavimo serijskim ubojicom koji je usredotoen na politiare i njihoveobitelji. On treba pozornost, i vjerujemo da, ako je dobije, broj otmica mogao bi se poveati.Zato se trudimo da informacije ne cure. ak ni obiteljima nismo rekli za moguu vezu unestancima, jer što duže možemo raditi u miru, vee su šanse da emo riješiti sluaj bezdaljnje eskalacije."

„Pa ipak", nastavio je Gaston: „znamo da je samo pitanje vremena kada e nekiambiciozni reporter shvatiti što se dogaa. Zato još jednom želim naglasiti da informacije oovome sluaju možete podijeliti samo s osobama u ovoj prostoriji i s glavnim agentima usvojim uredima. Jasno?"

Sve glave oko stola, ukljuujui i moju i Candicinu, kimnule su.„Sjajno", rekao je Gaston, ustao i poeo izdavati zapovijedi. „Agenti Albirght i

McKenzie, nastavite pregledavati snimke sigurnosnih kamera sa sva tri sveuilišta. Posebnu pažnju obratite na Kylea Newhousea i sve oko njega. Agenti Walters i Stillwell, provjerite prošlost sve tri žrtve. Probajte nai vezu izmeu njih.

Još uvijek nemamo pristup laptopima dvoje studenata. Znam da ste došli do njihovih blogova i stranica na MySpace-u, ali moramo pregledati i njihove hard-diskove. Moždalociramo neke web-stranice ili internetske video-igrice koje su posjeivali. Trebaju nam

profili svih troje, gdje su kupovali, gdje su jeli, jesu li išli u teretanu itd. Želim znati kuda su prošle godine putovali. Jesu li svi bili na istom mjestu za vrijeme proljetnih praznika ili neštoslino."

Moj je radar odobravao njegove posljednje rijei, pa sam živahno kimala glavom.

Gaston je to primijetio i upitao: „Nešto što sam rekao zvui dobro, gospo

ice Cooper?",,Da“, odgovorila sam. „Svia mi se ideja o proljetnim praznicima. Tamo bi mogla biti

veza."Gaston mi se nasmiješio i nastavio: „Agente Harrison, šaljem Vas natrag u Michigan.

Želim da ponovno razgovarate s obitelji Biance Lovelace, budui da je ona naša prva žrtva.Pratit e Vas gospoica Cooper i gospoica Fusco, i dopustite im da sudjeluju“

Iz kutka oiju vidjela sam kako je Harrison naglo podignuo glavu i ukoio se. Candice je to isto primijetila i široko mu se nasmiješila. Kad se zagledao u nju, zaudila sam se što seuspjela savladati da mu ne pokaže srednjak.





Gaston je nastavio, ignorirajui neizreeni dijalog koji se odvijao preko stola.„Gospoice Cooper, iskreno cijenim Vaše sudjelovanje u ovoj istrazi. Molim Vas da meosobno nazovete nakon što se sretnete s Biancinom obitelji, i informirate me o svojimsaznanjima. Isto tako Vas molim da svoje impresije ne kažete njezinoj obitelji, jer smo u vrloosjetljivoj situaciji. Željeli bismo imati vrste dokaze o njezinom stanju prije nego što

uznemirimo njezinu obitelj.“„Naravno, gospodine", rekla sam.„Isto tako, želim naglasiti potrebu da ne razgovarate o ostalim studentima i njihovim

nestancima s obitelji Lovelace. Što duže možemo raditi bez izazivanja panike, bolje za nas."„Shvaam, gospodine", rekla sam. Provjerila sam sa svojim radarom, pa nastavila:

„Ima još jedna stvar. Mogu li?"„Naravno", rekao je.„Bit e još jedna žrtva."Svi su u prostoriji zašutjeli, i osjetila sam da su se zagledali u mene. „Znate li kada?"

upitao je Gaston.„Uskoro, gospodine", rekla sam. „Vrlo brzo. A isto tako vjerujem da Leslie više nema

puno vremena. Najviše mjesec dana."Gaston je teško uzdahnuo i pogledao grupu. „uli ste je, gospodo. Na posao."Svi su se digli od stola i krenuli prema vratima. Harrison je požurio, njegova ljutnja

bila je opipljiva. Gaston je zamolio Can- dice i mene da priekamo. Kada smo ostali sami,rekao je: „Žao mi je što ste morale proi sve to s agentom Harrisonom. Ali meni su rukevezane."

Shvatila sam da Gaston želi rei da je unutrašnju politiku i podmetanja teško iskljuiti,te da ne može maknuti Harrisona sa sluaja. Nije mu se to svialo. „Sve je u redu", rekla jeCandice i namignula. Uživala je u mogunosti da Harrisonu nariba nos.

„Imao sam dugu raspravu s agentom Harrisonom o tome kako je juer postupao sVama i vrlo bih ga rado tužio zbog neposluha, ali mi je rekao da ste ga praktiki fizikisavladali, gospoice Fusco."

Candice ga je ponosno pogledala. „udim se da je to priznao", rekla je. „Oekivala bihda netko s Harrisonovim superna- puhanim egom nikad nee priznati da ga je savladala žena."

Gaston je odgovorio. „Da, i ja sam bio iznenaen. Ali bio je unutar okvira svojihovlasti kada Vas je uhitio zbog napada na federalnog agenta. Uvjerio sam ga da odbaci tužbu,ali želim da sasvim razumijete moju situaciju. Ja sam jedini na višoj razini hijerarhije koji jespreman koristiti talente gospoice Cooper.“

„Shvaam, gospodine", rekla sam. „Vaša je reputacija u pitanju.“Gaston se nasmiješio. „Da", rekao je. „No ovaj mi je sluaj od osobne važnosti.

Biancin otac i ja prijatelji smo od faksa, i stoga želim što prije riješiti sluaj. Zato sam

spreman riskirati i eksperimentirati s Vama, ali ogranien sam tolerancijom svojih nadre

enih.Još jedan incident poput onog juerašnjeg, kada je moj agent bio fiziki napadnut te i više

nego voljan to prijaviti - i Vi ete letjeti sa sluaja."Candice se snuždila. „Ispriavam se, gospodine."„Sve u redu, gospoice Fusco. Ubudue se nemojte sukobljavati s agentom

Harrisonom, ako to možete izbjei. Budite profesionalni."„Razumijem, gospodine44, obje smo rekle.

* * *

Vratile smo se u hotel i otišle na ruak u Bistro Bis. Dok smo ekale hranu, Candice je

dobila SMS-poruku. „Harrison nas je ubacio na let veeras u osam."„Trebale bismo odgoditi rezervaciju za etvrtak."





Poela se baviti svojim iPhoneom i otkazivati rezervaciju.Pojela sam salatu od piletine u tišini. „Baš me zanima sjedimo li zajedno “, pitala sam

se.,,Tko?“ upitala je Candice.„Harrison i mi", odgovorila sam. „Zanima me je li imao muda da rezervira tako da svi

sjedimo zajedno."„Ne bih se kladila u to. Mislim da e biti na suprotnom dijelu aviona."„Ne kužim zašto je tako uskogrudan", prigovarala sam. „Mislim, nisam li ga odvela na

mjesto zloina? Kako to može objasniti? Sreom?"Candice je prožvakala zalogaj prije nego što je odgovorila. „Abs, nije to ništa osobno",

rekla je. „To nema veze s tobom."„Molim?" upitala sam i zavmula rukave kako bih joj pokazala malene modrice na

zapešima uzrokovane pritiskom lisica, koji je trajao dva sata.Candice se nasmijala. „Dobro, možda ima malo veze. Ali stvar je u odnosu Gastona i

Harrisona. Samo ekaj, do kraja istrage vadit e svoja meunožna orua i mjeriti ih.“Zgadila sam se.

„Previše slikovito za vrijeme ruka?“ upitala je.„Pa da.“„Oprosti. Ma, viala sam tipove poput Harrisona i prije. On je „zlatni momak".

Kladim se da je vrlo brzo napredovao, i kladim se da njegova obitelj od njega to i oekuje.Cijelo vrijeme mu se govori da je poseban i da samo treba slijediti pravila, dobro odigrati i dae promocije stizati jedna za drugom. I onda, usred njegovog ubrzanog napretka, završi snekim tko ne slijedi pravila, tko nije konvencionalan, tko misli na neoekivane naine i tko jespreman na sve da riješi sluaj."

„Misliš na Gastona", rekla sam.,,Da“, odgovorila je. „To je stvarno uzdrmalo Harrisona. Dobio je novi zadatak, a

njegov šef i jedan od njegovih podreenih vjeruju u suradnju s vidovnjakinjom... Kao da jeušao u zonu sumraka."

Razmislila sam što je rekla pa je upitala: „Dobro, shvaam. Ali ako sve to znaš, zaštoga toliko gnjaviš?"

„Zabavno je", rekla je mirno. „Osim toga, ne mogu podnijeti kad tebe netko gnjavi." Nasmijala sam se. „Moja osobna zaštitarka."Candice je namignula. „Sve za tebe, Sundance."„Sad, kad nas je Gaston upozorio, hoeš li biti pristojnija prema Harrisonu?"„Ovisi."„O emu?"„O tome kako e se ponašati."

,,Uh“, rekla sam.





etvrto poglavlje

U pola sedam naveer bile smo na aerodromu i prolazile provjeru sigurnosti. Niti jedna od nas nije vidjela Harrisona. Kad smo konano ušle u avion, nije bio tamo.

Nakon što smo sletjele i ponovno ukljuile mobitele, Candice je na svojem otkrila

poruku od Harrisona. U Uredu u Troyu, sutra to no u osam ujutro. Obje smo uzdahnule i ekale da izaemo iz aviona, a kad smo stigle do aerodromske

zgrade, shvatila sam da sam zaboravila knjigu u avionu. „Da te priekam?“ upitala je Candice.„Ne. Idi po prtljagu. Brzo stižem.“Trajalo je duže nego što sam oekivala. Trebala sam priekati da svi izau, a zatim me

nisu pustili u avion. Morala sam ekati da stjuardesa pronae moju knjigu i vrati mi je, a ondasam požurila prema Candice.

Primijetila sam je odmah, a na moje posvemašnje iznenaenje, i Dutcha takoer.Krenula sam prema njemu s ogromnim osmijehom, spremna da mu skoim u zagrljaj, alinjegove su oi prešle preko mene i nastavile pregledavati gomilu iza. Bacila sam pogled prekoramena pitajui se koga gleda, ali nikoga nisam prepoznala, pa sam se ponovno okrenula

prema njemu.Candice se poela smijuljiti, pa sam se upitala u emu je štos, kad su Dutcheve oi

preletjele preko mene po drugi put i nastavile pretraživati gomilu. Shvatila sam da me nije prepoznao, na što sam se zadovoljno nasmijala i poela mu prilaziti s boka. Njegove su oi ponovno pale na mene, pa sam mu namignula. Brzo je skrenuo pogled kao da je moja pažnjaneželjena. Nasmijala sam se i potr ala ispred njega, a on je bio u šoku što mu se potpunastrankinja sprema baciti u zagrljaj. Kad je konano shvatio tko sam, progutao je knedlu iizustio: „Kriste Bože!“

„Bok, ljepotane!" rekla sam dok sam se namještala u zagrljaju.„Nisam te prepoznao!" uzviknuo je.

„Znam", rekla sam udaljavajui se kako bi me mogao vidjeti. „Izgledam potpunodrugaije."„Izgledaš seksi", rekao je.Pocrvenjela sam. „Drago mi je da ti se svia."„Ali, o Bože, nemam rijei", izustio je, ne skidajui pogleda s mene.„Možemo li krenuti kui?" pristojno je upitala Candice.„Oprosti!", ispriala sam se i zgrabila Dutchevu ruku, pa smo krenuli s pretrpanog

aerodroma. Okrenula sam se prema njemu i upitala: „Kako si znao kad stižemo?"„Harrison mi je poslao SMS. Rekao je da stižete oko ponoi. Drago mi je da mi je

barem netko javio."„Oprosti, dragi", rekla sam i dalje se smiješei. „Znala sam da emo kasno stii pa te

nisam htjela gnjaviti."Dutch me zagrlio i privukao k sebi. Poljubio me u vrh glave i rekao: „Sljedei put, javi."

„Dobro". Zatim sam se neeg sjetila. „udno da ti je Harrison poslao SMS i javio tivrijeme našeg dolaska."

„Zašto je to udno?" upitao je Dutch.„Pa to je pristojno i brižno", objasnila sam. „Mislim, posljednja tri dana bio je

odvratan prema nama, a onda uini nešto tako pristojno."„Nemoj se naviknuti na to", rekla je Candice. „Kladim se da e sutra opet biti ono

uobiajeno hladno, proraunato udovište."

Intuicija moje partnerice bila je tona. Idueg smo jutra s Dutchem stigle u ured FBl-au Troyju. Ostavio nas je u predvorju i uputio se u svoj ured.





Kao i obino, nestrpljivo sam ekala tresui koljenom. Deset minuta nakon osam, pojavio se Harrison i formalno nam se obratio. „Dobro jutro, slijedite me, molim Vas.“

Odveo nas je u svoj ured. Ured mu je bio uštogljen kao i on sam. U njemu nije bilo niti jednog osobnog detalja. Bez slika ili detalja koji bi nas podsjetili da je i on samo ovjek. Svestvari na njegovom stolu, pod time mislim na kutiju za ulaznu poštu i kutiju za izlaznu poštu,

blok i olovku, bile su savršeno poravnane. Sigurno je rabio ravnalo.Harrison je sjeo iza stola i pokazao nam na dvije stolice ispred njega. Sjele smo izagledale se u njega s oekivanjem. Pomonik glavnog agenta promatrao nas je hladno, azatim izvukao prvi fascikl iz kutije s ulaznom poštom. Otvorio ga je i rekao: „Can- diceFusco, trenutno u Royal Oaku, prije živjela u Kalamazoou. Upravo ste obnovili svojudetektivsku licencu, zar ne?“

Osjetila sam kako se Candice ukoila. „Ako je to u Vašem fasciklu, onda mora bititono, agente Harrison“, mimo je rekla.

Harrison ju je pogledao, kao što pospana kobra gleda miša nekoliko trenutaka prijenego što e skoiti. ,,U stvari sam zaen što ste dobili obnovu", primijetio je.

Candice nije zagrizla; sjedila je i ekala da nastavi.

„Malo ste se sukobili sa zakonom u posljednje vrijeme, zar ne?“„Pojma nemam o emu govorite, agente Harrison", odgovorila je neuznemireno.

„Potpuno poštujem zakone ove zemlje."Ugao Harrisonove usnice podignuo se. „Poštujete zakone...“, ponovio je. „Znate li da

je kraa identiteta zloin?"„Znam", odgovorila je. Nisam mogla vjerovati kako je bila mirna. Jedna od Candicinih

malih tajni bila je esto korištenje identiteta svoje pokojne sestre.Kao da mi ita misli, Harrison je nastavio: „Vaša sestra Samantha DuBois umrla je

1993. godine, zar ne?"Candice je kimnula savršeno bezizražajnog lica.„Vidite", Harrison se nije dao smesti. „Vidite, imam njezinu smrtovnicu. Meutim, ili

je smrtovnica krivotvorena ili ona onkraj groba rabi svoju kreditnu karticu u Neiman Marcusui obnavlja vozaku dozvolu u Las Vegasu. Izgleda tono kao vi, vjerojatno ste blizanke."Harrison se okrenuo prema meni i rekao: „Što mislite, gospoice Cooper? Ukazuje li se tosestra gospoice Fusco onkraj groba?"

,,Možda“, odgovorila sam najmirnije što sam mogla. „ula sam da su redovi pred Nebeskim vratima prilino dugaki.“

Candice je spustila glavu da sakrije osmijeh, ali Harrisonu nismo bile zabavne.Odložio je prvi fascikl, posegnuo za drugim i okrenuo se prema meni. „I vi ste se pomaloešali o zakon, gospoice Cooper.“

Imitirala sam Candice i spustila vjee kao da se dosaujem.

„Jeste li znali daje lažno predstavljanje kao FBI-eva agentica savezni prekršaj?“„Stvarno?" rekla sam, dok mi je srce nabijalo u grudima kad sam se sjetila nedavneavanture u Vegasu, gdje smo Candice i ja uinile upravo takav prekršaj.

,,Da“, nastavljao je Harrison, stvarno hladnog glasa. ,,I povlai sa sobom prilino oštrukaznu."

„Vjerujem da je tako", odgovorila sam.„Laganje saveznim agentima smatra se oblikom krivokletstva", nastavljao je Harrison.„To ima smisla", rekla sam stvarno ne znajui kamo Harrison ovog puta cilja. Ako me

mislio uznemiriti, dobro mu je išlo.Iznenada je zatvorio oba fascikla i stavio ih u kutiju za izlaznu poštu. Prekrižio je ruke

na stolu i pogledao nas kao ravnatelj škole koji mora disciplinirati petašie. Progovorio je

tihim, ozbiljnim glasom: „Kao što znate, protivio sam se Vašem sudjelovanju u ovoj istrazi,ali trenutano ne mogu ništa protiv toga. Nakon što Vam objasnim osnovna pravila, odvest





emo se do Battle Creeka i sresti se sa Lovelaceima. Neete otkriti kako ste povezane sBiroom ili sa sluajem. Neu vas predstaviti kao federalne agentice, pustit emo obitelji dasama donosi zakljuke. Za vrijeme intervjua, ne govorite. Samo sjedite i promatrajte. Je l’vam

jasno?"Candice nije ništa odgovorila, niti je pokazivala da je ula što je rekao. Ispunila sam

neugodnu tišinu: „Razumijemo, agente Harrison.“Digao se i uzeo jaknu s naslona obližnje stolice. „Ovim putem", rekao je.Stigavši do garaže, Candice i ja nijemo smo pregovarale oko toga koja e sjesti na

neželjeno prednje sjedalo. Naprijed sam završila ja, a Candice je sjela iza mene, bez rijei poruujui Harrisonu kako mi štiti lea. Nismo ispustili ni glasa tijekom vožnje, nije ak niradio upalio, tako da sam bila zaokupljena promatranjem maglovitog i kišnog jesenskog jutra.Intenzivno sam željela biti doma, sklupana na krevetu s dobrom knjigom i dva psa uz mene.

Trebalo nam je nešto manje od dva sata da stignemo do obitelji Lovelace. Kua im je bila na vrhu brda s nevjerojatnim pogledom na rijeku Battle Creek. Parkirali smo i prišli prednjim vratima, Candice je došla do mene i nježno me primila za lakat. Kad sam je pogledala, shvatila sam da bi se smijala oko glave da nije imala uši. Kao da je uživala u

malenoj, ali opakoj internoj šali.Harrison nas je upozoravajue pogledao, kako bi nas podsjetio na razgovor u uredu, i

konano pozvonio. Vrata nam je otvorila visoka, nogata crvenokosa, nevjerojatno zelenihiju. „Dobro jutro, agente Harrison", rekla je ozbiljno, ali ugodnim glasom. Dok samskupljala prve impresije, uinila mi se nevjerojatno poznatom, ali je nikamo nisam moglasmjestiti.

Pogledala je Candice i mene i iznenada se zaprepastila i uzbudila. „O moj Bože!Candice Fusco? To si stvarno ti?"

Candice se nasmiješila. „Bok, Jessica. Vidi koga sam dovela sa sobom!", dodala je iokrenula se prema meni.

I tada sam shvatila. itala sam toj ženi. Nije to bilo nedavno, no prije nekoliko godinaimala sam sesiju s njom. „Abby Cooper?" Jessica je zaskviala. „Ne mogu vjerovati da steovdje! Željela sam Vas nazvati! Sve što ste mi rekli prije dvije godine, obistinilo se!"

Nisam se sjeala njezinog itanja, ali se nisam mogla prestati smješkati. Njezinentuzijazam bio je zarazan. „Bok, Jessica.“ Stidljivo sam rekla.

Jessica se okrenula potpuno okamenjenom i krajnje bijesnom federalnom agentu, tenevino upitala: „Jesu li one s Vama, agente Harrison?“

Harrison još nije mogao doi do rijei, pa je samo kimnuo. Jessica nas je sve pozvalaunutra. Zgrabila me za ruku i ponovno postala ozbiljna. „Željela sam te nazvati im se ovodogodilo, ali nisam znala baviš li se i ovakvim stvarima. Trebala sam poslušati svoju intuicijui nazvati te." Gledala sam u nju i pomno analizirala izgled. Zapamtila sam njezino lice i oi,

ali nešto mi je smetalo. ,,Kosa“, rekla je kao da miita misli. „Bila sam plava, ali Jeremyju seviše sviam kao crvenokosa."

Nisam znala tko je Jeremy, ali sam pretpostavljala da je to njezin suprug. Pokušavalasam se prisjetiti njezinog itanja od prije tri godine. Mogla sam sasvim mirno odustati. Jedvada sam se sjeala itanja jedan sat nakon što bih završila. „Vjenali smo se, tono kako sirekla“, govorila je Jessica. „Rekla si mi da e me zaprositi poetkom svibnja i da emo sevjenati na plaži. Jeremy me iznenadio i odveo na put na Havaje krajem travnja, a posljednjegdana našeg odmora, 2. svibnja, spustio se na koljena i zaprosio me. Pristala sam, a on je biotako uzbuen da je organizirao vjenanje tog istog jutra!“

Dok mi je govorila, ja sam se smiješila i kimala, jedva odolijevajui da se ne okrenemi isplazim jezik Harrisonu.





„Svi smo zabrinuti zbog Biance“, dodala je. „Volim tu curu kao da je moja vlastita, a jadni Jeremy nije niti jednu no pošteno odspavao od njezina nestanka. I Biancina je mamavrea jada, upropaštava nam život. Nikad nisu sasvim funkcionirali, a ova situacija još više

poveava napetost."Trenutano je nestalo moje dobro raspoloženje i sjetila sam se zašto smo ovdje. „Žao

mi je“, pažljivo sam rekla. „Ne mogu ni zamisliti kako Vam je teško." A bojala sam se izamisliti koliko e im teže biti kad uju da je Bianca mrtva.Jessica nas je odvela kroz tamni hodnik u stražnji dio kue. Bio je velik i prostran.

Kuhinja, prostorija za doruak, obiteljska soba. Jessica je pokazala prema grupi pretapeciranihstolica i sofa. „Molim Vas, smjestite se tamo. Jeremy e biti s vama za nekoliko minuta.Otišao je u ured nešto potpisati, ali se odmah vraa. Doi e i Terry, Biancina majka.“

Zaulo se zvono i Jessica je požurila otvoriti vrata.Candice je sjela na jednu od sofa, prekrižila noge i mahala jednom dok je znaajno

gledala Harrisona.Sjeo je na jednu od stolica i promatrao nas, ali ništa nije komentirao. Sjela sam do

Candice i nagnula se prema njoj: „Jesi li znala od poetka?“

„Ne, dok nismo stali ispred kue“, odgovorila je. „ula sam tra da se Jess udala zazastupnika, ali nisam znala kako se pre- ziva. Ova je kua Jessicina. Dobila ju je tijekomrazvoda prije etiri godine. Tada sam radila za nju. Njezin bivši bio je ženskar i prilinokorumpirani poslovnjak. Iskopala sam dovoljno gnoja o njemu pa je morao pristati da joj dadesve što je željela. Kad je to završilo, bila je sama, pa sam je poslala k tebi. Sjeam se da je bilauvjerena u to da se nikad više nee zaljubiti, a ti si joj rekla da se strpi i da e biti sretno udanaza dvije godine.

,,K vragu, baš sam dobra“, rekla sam, a Candice se nasmijala.„Ne dovoljno da joj kažete da e njezina pok erka biti oteta“, ubacio se Harrison.

Nisam imala vremena za odgovor, jer se Jessica vratila u pratnji još jedne žene.,,Terry“, rekla je Jessica. „Ovo su agent Harrison i njegove suradnice Abby Cooper i CandiceFusco. Obje poznajem ve duže vrijeme i jako sam zadovoljna što ih FBI koristi.“

Kad ju je Terry upitno pogledala, Jessica je objasnila: „Can- dice je jedna od najboljih privatnih istražiteljica, a Abby jedna od najtalentiranijih vidovnjakinja koje sam susrela.“

Kad je to ula, Terry se uputila prema meni i sjela toliko blizu da mi je povrijedilaosobni prostor. Uzela me za ruku i oajniki upitala: „Možete li vidjeti moju Biancu? Možeteli mi rei da je dobro?“

Tada se dogodilo nešto stvarno udno. Inae nisam medij, netko sposobankomunicirati s mrtvima, ali ponekad osjetim prisutnost voljenih preminulih na rubu svojesvijesti. Kad me Terry primila za ruku i molila za informaciju, osjetila sam kako je njezina k iodvažno ušla u moje energetsko polje. Nisam znala što da uinim. Kako da joj išta kažem, a

da joj ne dam do znanja da njezina k i razgovara sa mnom s druge strane?Da bi me podsjetio na prijašnji dogovor, Harrison je proistio grlo, a Terry ga je

pogledala kao da nešto hvata u zraku. „O Bože“, prošaptala je i ponovno me pogledala. Znalasam da je prepoznala tugu u meni iako sam je pokušala sakriti. „O, ne!“ zajecala je, a o i su

joj preplavile suze. „Molim vas! Ne!“Jessica je duboko udahnula i ruka joj je poletjela prema ustima kad je shvatila. „Žao

mi je“, rekla sam Terry, kojoj je sva boja nestala iz lica, a ogromne suze slile se niz njega.„Znala sam“, promucala je. „Znala sam u trenu kad se to dogodilo. Majka zna.“

Nitko nije progovorio kad je Terry poela jecati. Konano to više nisam mogla podnositi pa sam rekla. „Terry, Vaša je k i ovdje sa mnom."

Terry je progutala knedlu i moleivo me pogledala. Nekoliko trenutaka pokušavala se

pribrati, a zatim je upitala: „Je li dobro?“





,,Jest“, ohrabrila sam je. ,,U stvari, žao joj je što morate prolaziti kroz sve ovo.“„Recite mi što joj se dogodilo", inzistirala je Terry.Pogledala sam Candice koja je kimnula, a zatim prema Harri- sonu. Njegov izraz bio

je neitljiv i znala sam da emo Candice i ja poslije platiti za ovo što se zbilo, iako sam bilasvjesna da ništa od toga nije moja pogreška. Stoga sam ga odluila ignorirati, i usredotoiti se

Terry i Biancu. „Prvo se moramo uvjeriti da komuniciram s Vašom k eri. Posredovanje smrtvima nije moja najjaa strana."Terry je kimnula, oi su joj bile širom otvorene i nije treptala dok su joj se suze i dalje

slijevale.Zatvorila sam oi i zamolila Biancu da mi dokaže da je to zaista ona. „Pokazuje mi

knjigu“, polagano sam poela dok se slika pomaljala u mom umu. „Knjiga je plava“, dodalasam. „Unutra su fotografije... Priekajte, mislim da mi pokazuje fotoalbum i pokazuje premaVama, i to ima nekakve veze s roendanom."

Terry je uzdahnula, a ja sam otvorila oi. „Ima li to smisla?" upitala sam.„Za moj posljednji roendan poklonila mi je fotoalbum s fotografijama na kojima smo

bile samo nas dvije. Od najranijeg djetinjstva pa sve do tjedan dana prije njenog nestanka. To

je bilo nešto najljepše što mi je mogla pokloniti."Progutala sam slinu. Suoavajui se s tugujuom majkom, jedva sam susprezala

vlastite emocije. Nakon što sam se malo smirila, zatvorila sam oi i upitala Biancu može li miišta rei o svojoj otmici ili ubojstvu. „Pitam je može li mi pokazati što joj se dogodilo", reklasam naglas kako bi svi znali što se zbiva. „Pokazuje mi svoju bilježnicu. Ne. ekajte. To nije

bilježnica, to je dnevnik. Znate li je li Bianca vodila dnevnik?" upitala sam i ponovno otvorilai.

Terry je drhtala do mene i znala sam da joj je teško govoriti. Jessica je sjela pored nje i primila je za ruku. „Jest", rekla je Jessica. „Bianca je uvijek pisala u svoje dnevnike. Ima ihcijela hrpa."

Pogledala sam znaajno u Candice koja je rekla: „Je li u redu da ih pogledamo? Unjima bi moglo biti nešto što bi nam moglo pomoi."

Terry je trenutak oklijevala, i bilo mi je jasno da se brine za privatnost svoje k eri, aki nakon što zna da se više ne bi trebala zamarati takvim stvarima. ,,Da“, prošaptala je.„Naravno."

Vratila sam se Bianci. „Voljela je pisati", rekla sam, u skladu s impresijama koje mi jeBianca slala. „Jeste li znali da se želi baviti novinarstvom?"

Terry se skoro zadavila suzama, napola jecajui, napola se smijui. „Idol joj je bioAnderson Cooper", rekla je. „Zamišljala je kako e jednog dana raditi na CNN-u.“

Kimnula sam. „Jeste li znali da je planirala provesti praksu u novinama, prije svognestanka?“ upitala sam.

Obje žene zatresle su glavama. „Bila je samo brucošica“, rekla je Jessica. „Trebala jeekati još dvije godine da to može napraviti.“Terry se složila. „Njezini planovi za ljeto bili su da do e kui i radi kao konobarica.

Dobivala bi dobre napojnice, a popodne i naveer bila bi slobodna." Nabrala sam elo. Bianca mi je govorila stvari koje se nisu poklapale s onim što su

govorile njezina majka i maeha. Nisam se na to obazirala, nego sam nastavila dalje. Željelasam da mi pokaže detalje o svom ubojici ili o nainu na koji je umrla, ali sam samo osjetilalagano gušenje u vratu. Odluila sam da to ne kažem njezinoj obitelji. Osjeala sam da bi ih to

previše uznemirilo. „Ne sjea se što joj se stvarno dogodilo", rekla sam im.„Znate li gdje je?“ upitala je Terry.Vidjela sam razglednicu i gotovo se nasmiješila usprkos prevladavajuem

raspoloženju. Otvorila sam oi, dok su mi misli vrludale i ubacivale nove slike. „Što je?“upitala je Jessica, pozorno me gledajui.





„Ovo je stvarno udno", iskreno sam rekla. „Je li itko od vas ikad bio na sjeveru, umjestu Sea Shell City?"

Terryine oi su se raširile. ,,Da!“ promucala je i ruka joj je poletjela prema srcu.„Bianca je obožavala to turistiko mjesto. Kad je bila malena, a Jeremy i ja još bili zajedno,imali smo brvnaru na jezeru Burt i svakog smo ljeta dva tjedna u kolovozu provodili tamo.

Bianca je stalno moljakala da je odvedemo u Sea Shell City. Mislim da u njezinoj sobi umojoj kui još postoje školjke koje sam joj tijekom godina kupovala." Nasmiješila sam se, iznenaena pogotkom.„Kakva je veza?" upitala je Candice.Ponovno sam upitala Biancu gdje se nalaze njezini ostaci. Pokazala mi je razglednicu

Sea Shell Cityja još jednom, pa zatim sliku mola na jezeru. Pogledala sam Terry i upitala je:„Je li brvnara još u Vašem ili Jeremyjevom vlasništvu?"

„To je brvnara moje obitelji“, odgovorila je. „Moj brat, moja sestra i ja smo vlasnici."„Je li netko ondje nedavno bio?"Terry me iznenaeno pogledala. „Nije", odgovorila je nakon što je razmislila. „Brat je

ovo ljeto bio u Europi, moja se sestra preselila na Floridu. Bianca i ja planirale smo i i u

kolovozu, ali tada je ve nestala, a ja nisam ni pomislila da odem sama."Pogledala sam je i osjetila kako me preplavljuje tuga zbog onoga što u joj morati rei.

„Terry", nježno sam rekla. „Vjerujem da se vaša k i nalazi negdje pokraj te brvnare", sjetilasam se da sam Gastonu rekla da je Biancino tijelo pokraj vode.

Terry je ponovno poela plakati. Jessica je ovila ruke oko nje i pokušala je utješiti akiako je i sama plakala. Užasnu atmosferu u sobi prekinuo je muški glas: „Što se ovdjedogaa?"

Jessica je pogledala u ovjeka koji je stajao u dovratku i sve nas promatrao. „Oh,Jeremy!" rekla je oajno.

Gospodin Lovelace prešao je preko cijele sobe i stao pred Harrisonom.“Našli ste mojuer?"

Harrisonovno lice bilo je kao od kamena. „Nismo još11, rekao je i strijeljao nas oima.Candice je brzo ustala i preuzela kontrolu nad situacijom. „Gospodine Lovelace",

rekla je mimo i ispružila ruku. „Ja sam Candice Fusco i licencirana sam privatna istražiteljica.Ovo je moja suradnica, Abigail Cooper. Ve nekoliko godina poznajem Jessicu, a kad samula što se dogodilo, odluile smo pomoi na bilo koji mogui nain. Vjerujemo da se Vašai nalazi negdje blizu brvnare Vaše bivše supruge, na jezeru Burt."

„Živa?" upitao je napetim glasom.Candicine su usne postale tanje, slegnula je ramenima. „Ne znam. Neemo biti sigurni

dok se ne provede potraga."Jeremy je ponovno pogledao na skršeni lik svoje bivše žene. „Zašto je tako

uznemirena?" upitao je Jessicu.„Sjeaš li se vidovnjakinje o kojoj sam ti priala prije nekoliko godina? Kako je predvidjela sve što mi se dogodilo?“

Jeremy ju je zbunjeno gledao. ,,Da“, rekao je i ponovno pogledao Terry.Jessica je uprla prstom u mene. „To je Abby, vidovnjakinja. Upravo je uspostavila

kontakt s Biancom.“Jeremy je zatresao glavom, znala sam da ništa ne shvaa. „Gospodine Lovelace“, rekla

sam mu još osjeajui Biancu na rubu moje energije. Kad me pogledao, rekla sam: „Biancinduh stupio je sa mnom u kontakt.“

Nisam znala kako e reagirati, ali sigurno nisam oekivala da e se poeti smijati. Bojamu se vratila u lice i pogledao je svoju novu ženu s olakšanjem. „Oh Jessica! Uplašila si me!

Mislio sam da imaš nekakav ozbiljan dokaz."





Pustila bih da to tako proe, kunem se, ali Bianca je poela vikati u mom umu Recihihotavko! Bez razmišljanja, ponovila sam što mi je odzvanjalo u glavi. „Reci hihotavko,hihotavko, hihotavko...“

Jeremy je istog trena postao ozbiljan. Pogledao me ogromnim ozbiljnim oima iupitao: „Što ste tono rekli?“

Malo sam uzmaknula jer mi je bilo neugodno pod njegovim intenzivnim pogledom, aliBianca je nastavila ponavljati rije hihotavko ponovno i ponovno. „Nisam ja", rekla samslabašno. „To je Vaša k i. Dovikuje mi da kažem hihotavko, ali ne znam zašto. Pokazujestalno na Vas, pa na sebe i ne shvaam govori li o Vama zbog toga kako ste se nasmijali ili jerije o neemu drugome." Kad je Jeremy nastavio s nevjericom gledati u mene, dodala sam:„Mislim da ne govori o Vama, mislim da je Hihotavko ime. Ime neijeg kunog ljubimca ilinešto slino."

Jeremy se srušio u stolicu i duboko disao. Pogledao je Terry i potiho upitao: „Jesi li jojti rekla da mi to kaže?"

Terry je zatresla glavom i vidjelo se da nema pojma o emu Jeremy govori. „Ne sjeašse, Terry? Nadimak koji sam joj dao kad smo jednog ljeta bili u Sea Worldu. Toliko se

smijala cijelo vrijeme da sam je poeo zvati Hihotavko. Od tada je svako pismo, razglednicu,e-mail, SMS, potpisivala s tvoja odana k i Hihotavko.“

U sobi je nekoliko trenutaka vladala tišina. Jeremy je skršen sjedio u fotelji. Kad semalo pribrao, upitao je: “Što Vam još govori?“

Odgovor je odmah stigao. „Rekla je da je sretna što ste prestali pušiti i što ponovotr ite.“

Jeremy je zatreptao i pogledao Jessicu koja mu se tužno nasmiješila. „To je stvarnoona“, rekla mu je. „Prošli tjedan razgovarali smo kako nam nedostaje, pa si rekao da bi jevolio vidjeti da se pohvališ kako si prestao pušiti.“

„Ona to zna“, rekla sam im. „I odahnula je.“„Možete li joj rei da je volim?“ Jeremyjev je glas bio ispaen.Stegnulo me u grlu, a oi su mi se zamaglile. ,,I to zna“, uvjerila sam ga. A onda sam

osjetila kako Bianca odlazi. „Otišla je“, rekla sam.Ponovno je zavladala tišina. Jeremy je ustao i došao do bivše žene. Podignuo ju je s

kaua i zagrlio dok je plakala u njegovo rame. Zatim se udaljio i pružio ruku novoj ženi, pa jeJessica ustala i stala do njega. Okrenuo se prema Harrisonu i upitao: „Koliko Vam treba da

prikupite ekipu i pošaljete je da pretraže brvnaru?“Harrison je bio zateen, ali kad je pogledao po sobi, znao je da imamo previše podrške

i da ne može odbiti potragu.„Dajte mi adresu, pa u poeti“, rekao je i ustao. Terry mu je rekla lokaciju, on ju je

zapisao, izašao na trijem i poeo telefonirati.

Candice i ja smo ustale i izrazile suut obitelji. Jeremy me iznenadio. Prvo smo serukovali, a zatim me privukao u zagrljaj. Šapnuo mi je u uho: „Molim Vas, ako Vas Bianca

opet kontaktira, recite joj da se neu smiriti dok ne naem poinitelja."Kimnula sam pa me pustio. Nakon nekoliko trenutaka ispriao se i izašao iz prostorije.

Candice je rekla Jessici: „Mislim da vam treba malo privatnosti.“„Ne morate ii“, Jessica se pristojno pobunila, ali je bilo oito da jedva eka da se

pridruži suprugu.„Hvala ti, Jessica“, rekla je Candice i uzela torbicu sa stola. „Ali sada stvarno moramo

i. Nazvat u te im nešto ujem.“Harrison je i dalje telefonirao i hodao prema autu. Nije baš bio sretan, ali on to ionako

nikad nije bio. Kad smo ga dostigle, prekinuo je razgovor, otvorio vrata auta i rekao:

,,Upadajte!“





Krenuo je prije nego što smo uspjele zavezati pojaseve. „Vraamo se kui?“ upitalasam ga i prekinula napetu tišinu.

,,Ne.“„Isuse, agente Harrison“, rekla sam oštro, dovoljno iritirana da budem izravna. „Toliko

ste dragi. Tako mnogo detalja. Jedva se snalazim u šumi!“

Stisnuo je zube i dobacio mi ubitani pogled. „Rekli ste da je tijelo kraj jezera? Dobro,idemo ga pronai.“Otvorila sam usta. „To je pet sati vožnje!“,,etiri“, rekao je samozadovoljno.Pogledala sam na digitalni sat na komandnoj ploi. Bilo je podne. „Možemo li barem

nešto pojesti?“Skeptino je pogledao. „Sav taj hokus-pokus vas je izgladnio?“„Mogla bih pojesti hamburger", javila se Candice sa stražnjeg sjedišta. „Ali shvaam

ako Vi želite nešto s manje kalorija. Morate malo pripaziti na ugljikohidrate, zar ne?Pogotovo nakon teškog talijanskog obroka od prije nekoliko dana.“

Okrenula sam glavu prema prozoru da sakrijem osmijeh. Ponovno je zavladala tišina.

Harrison je vozio uobiajenom koncentriranom odlunošu. Kad sam pomislila da eignorirati zvukove koji su dopirali ih mog želuca, skrenuo je k malenom restoranu na rijeci.

Candice i ja naruile smo hamburgere, prženi krumpir i Co- ca-Colu, a Harrison salatuod kukuruza. Candice mu je namignula kad je stigla hrana, ali on ju je ignorirao.

Na cesti smo bili u dvanaest etrdeset i pet. Punog trbuha i obnovljene energije,uspjela sam nagovoriti Candice da sjedne naprijed kako bih ja otraga mogla odspavati. inilomi se da sam spavala samo nekoliko minuta kad me netko nježno protresao. „Stigli smo?“sanjivo sam upitala.

,,Nismo“, odgovorila je Candice s prednjeg sjedala. „Još imamo dvadesetak minutavožnje. Lokalna policija iz Cheboygana nazvala je Harrisona i javila da su pronašli tijelo koje

bi moglo biti Biancino.“„U brvnari?" upitala sam.Candice je odmahnula glavom. „U kuici za amce."





Peto poglavlje

Veinu vremena kod Terryne brvnare provela sam s Candice u automobilu. Harrison je

obavljao glavninu tužnog i ružnog posla, i nije mu se svidjela ideja da s partnericom švrljam po mjestu zloina. Nakon što smo stigli, pojavila se osamljena novinarka, koju je Harrison odmah,

zajedno s kamermanom, stjerao u kut. Nisam sumnjala u njegov uspjeh. Nije joj rekao ništavažno; uvjerio ju je da je sve prilino nebitno i poslao je kui nakon što je njezin kamermansnimio samo mrtvozornikov automobil.

Vrijeme se nastavljalo vui. Zijevajui, upitala sam Candice zašto nas je ovamodovukao. “Nije vjerovao da je Bianca ovdje”.

Nabrala sam elo. “Pa zašto smo se onda vozili sve do ovamo?”Candice se lukavo nasmiješila. “Jer te želio osramotiti. Policija bi proešljala podru je

i ništa ne bi našla, zatim bi stigao s tobom nakon nekoliko sati, a ti bi se spotaknula jer ne bi

mogla pronai tijelo.”Umorno sam uzdahnula. Bio je to dug dan. “Mislila sam da se do sada opametio.”Candice je odgovorila: “Možda ti ne treba mnogo zdrave pameti da te prime u FBI.”U tom je trenutku zvuk helikopterskih elisa poeo odzvanjati i rezonirati s metalom

auta. Refleksno, obje smo pogledale prema gore kroz stražnji prozor dok se helikopter približavao. „Netko stiže na zabavu“, rekla je, vii da nadglasa buku.

Naravno, helikopter se spustio na polju preko puta brvnare. Kad su elise usporile,iskoili su Bill Gaston, Jeremy Lovelace i moj momak. ,,Dutch!“ uzviknula sam, otvorilavrata auta i potr ala prema njemu. Candice je bila odmah iza mene pa smo ih susrele na

prilazu brvari. „Je li istina?“ upitao me Lovelace. „Jesu li stvarno pronašli moju k er?“ Bio je blijed i potresen. Iako sam ga pripremila na to, bilo mu je nevjerojatno teško.

Zatresla sam glavom. „Ne znam, gospodine Lovelace. Candice i ja ule smo samo dasu govorili o ljudskim ostacima. Sigurna sam da agent Harrison zna više.“

Gaston, Lovelace i Dutch pogledali su preko mog ramena i vidjela sam kako imHarrison maše da priu. Lovelace je požurio prema njemu, ali Gaston je oklijevao i stisnuo mirame. „Jeremy mi je rekao što se dogodilo u kui.“

„Žao mi je što nisam poštivala naredbe, gospodine."„Sjajno ste odradili posao, gospoice Cooper. Jeremy mi je prijatelj godinama, i

mislim da ste ga danas bar malo utješili. Htio bih Vam zahvaliti za sve što ste mu rekli. Kadse oporavi od šoka, tugovanje e biti manje bolno jer ste ga uvjerili da je ona i dalje prisutnaduhom."

Kimnula sam i spustila bradu, bilo mi je pomalo neugodno. Kad nas je Gaston ostavioi krenuo prema Harrisonu, osjetila sam kako se snažna ruka zmijoliko ovija oko mog struka.„Dobar posao, Edgar", prošaptao mi je Dutch u uho, upotrebljavajui svoj omiljeni nadimakza mene (po Edgaru Cayceu, poznatom vidovnjaku) dok me privlaio bliže.

„Da sam mu bar mogla rei da e stvar bolje završiti", uzdahnula sam.„Tako je-kako je, Abs. “vrsto sam ga zagrlila prije nego što sam shvatila da njegovo prisustvo znai dobre

vijesti. „Interna kontrola skinula je sumnju s tebe?“ upitala sam i pogledala ga u lice.„Ne još“, namrštio se. „Još nekoliko dana i cijeli e rusvaj biti iza mene,, pa se mogu

vratiti svom poslu."„Kako to da si tu?" upitala sam.

„Na isti nain kao i ti", nasmijao se. „Nikome važnome nismo ništa rekli."„I što sada?" pitala sam i pogledala Harrisona, Gastona i Lovelacea.





ekamo da moj novi šef završi s onom dvojicom, a zatim vozimo tebe i Candicekui."

„Hvala Bogu", rekla sam. „Mrtva sam."„Znai li to i da smo gotove s ovim sluajem?" upitala je Candice, pomno pratei

govor tijela Harrisona, koji nas je držao na oku.

Dutch je uzdahnuo. „Moglo bi znaiti", priznao je. „Gaston mi je rekao da je Harrison pozvao niz ljudi prošlu veer. Ljude koje osobno poznaje. Tvoje ukljuivanje u istragu postajeope- poznata stvar. I ako procuri, bit e neugodno za FBI."

„To znai, ako bude oteto još neko dijete VlP-ovca, vi možete biti optužene da ste poslale Biro na krivu stranu, i da ste odvukle agente od pravih tragova. "

„To je besmisleno", prekinula sam ga. „Ja sam rekla Harrisonu gdje da traži Biancu."„Ej, ne vii na mene"., rekao je Dutch i podignuo ruke kao da se predaje. „Samo ti

govorim što se može dogoditi ako se pojavi još nestanaka."Zarežala sam, prisjeajui se kako sam dan prije toga rekla grupi da e uskoro

uslijediti još jedan nestanak. „Znaš što?" upitala sam iziritirana. „Ne žele našu pomo? Dobro,ne trebaju je niti imati.“

,,Abs“, Dutch je isto tako uzdahnuo. „Ne budi takva!“Znala sam da se ponašam djetinjasto, ali me nerviralo što sav moj napor nije cijenjen.

Nisam to mogla dugo razmatrati jer se Gaston vratio. „Agent Harrison ostat e ovdje inastaviti raditi s CSI-em. Jeremy isto tako ostaje, vratit e se s agentom Harriso- nom. Umeuvremenu, idemo vratiti ove dvije dame kui.“ Pogledao je Candice i mene. „Objeizgledate umorno i znam da ste imale težak dan.“

„Hvala, gospodine", rekla sam s oduškom.„Shvaam, imate svog posla, i mnogo vam hvala što ste nam uskoile u pomo“, rekao

je, kao da potvr uje ono što je Dutch nabacio, da smo Candice i ja službeno skinute sasluaja.

Trebala sam osjetiti olakšanje, ali veza koju sam uspostavila s Biancom uinila metužnom jer neu moi više pomoi. Samo sam kimnula kad je Gaston završio i tiho smo seuputili prema helikopteru.

Vožnja kui bila je uzbudljiva, iako je bilo mrano i nismo mnogo vidjele. Pa, nikaddo sada nisam se vozila u helikopteru... Hm... prekrižite to. Ustvari, jednom su me evakuiralimedicinskim helikopterom iz šumskog podru ja, ali to je bila neka druga pria. Ovu vožnjumogla sam zapamtiti, jer se nisam stalno one- svještavala, pa se bilo lakše usredotoiti.

Stigle smo kui oko devet, u krevetu sam bila ve u deset.

Nekoliko sljedeih dana bilo je ista rutina. Vratila sam se svom uhodanom rasporedu, poinjui svaki dan s Candice u teretani, pa smo zatim predano radile na jedinom sluaju

koji je uspjela dobiti ovih dana. „Ako se uskoro ništa ne pokrene", mrmljala je, dok je suzdahom zatvarala fascikl, „mogla bih uskoro potražiti posao u tvrtki."Shvaala sam je. I moj je popis sastanaka s klijentima bio zabrinjavaju e malen. S

nostalgijom sam se prisjeala prošle godine, kad je postojala lista ekanja duga dva mjeseca.Sada ste u trenu mogli dobiti termin za sastanak.

Ali ne bih bila prava prijateljica da nisam malo zavirila u budunost Candicina posla.„Znaš što, curo?“ upitala sam, koncentrirajui se na slike koje su mi se motale po glavi.„Mislim da e s tobom sve biti u redu.“

,,Stvamo?“Kimnula sam. „Ovaj mjesec baš nee biti neke sree, ali nakon toga stiže lavina.“,,Oooo“, rekla je sanjivo. „Svia mi se zvuk lavine!“





Nasmiješila sam se. „Ali spremi se, stvar bi mogla imati i neke uvjete koje eš moratizadovoljiti.“ A zatim se pojavilo nešto uznemiravajue iz etera i nisam mogla ne zastati natrenutak.

Candice je zamijetila da se zbiva nešto udno, pa je upitala: „Što je?“Pogledala sam je pažljivo, razmišljajui što je moram pitati i koliko e to zvuati ludo.

„Jesi li u posljednje vrijeme plakala ili bila depresivna?"Candice je nagnula glavu prema natrag i nasmijala se. „Nisam", rekla je i nagnulaglavu. „Zašto? Hou li se pretvoriti u ljigavu bujicu suza?"

Zatresla sam glavom u nevjerici. „Znam, znam, totalno apsurdno. Valjda imam lošdan. Trebala bih se odmoriti."

„Vrijeme ti je", rekla je i nasmiješila se. ,,A da odeš na masažu?"„Stiže mi klijentica za dvadeset minuta", odgovorila sam. „Inae, ideja nije loša."„Dobro", rekla je. „Moram odraditi dio papira, ali u otii prije. Idem posjetiti baku."„Kako je Madame DuBois?" upitala sam.„Luda kao uvijek. Želi da joj pomognem obojiti novu komodu za spavau sobu."„Nemoj mi rei", rekla sam, pokrivajui oi u glumljenoj koncentraciji. „Je li boja...

ružiasta?"Candice se zasmijuljila. „Isuse, pa ti si sigurno vidovnjakinja!"Candicina baka bila je opsjednuta ružiastom. Dutch i ja jednom smo je posjetili, i

oboje smo se osjeali kao da smo upali u ružiastu šeernu vatu.„Pa, uživaj", rekla sam i ustala kako bih se pripremila za dolazak klijentice.„Hvala, srce. Ako se ne vidimo prije, onda u ponedjeljak u teretani."Moja je klijentica stigla tono na vrijeme, pa sam je uvela u svoju sobu za itanja, koja

se nalazi u uredu koji dijelim s Candice, u prelijepoj maloj zgradi u centru Royal Oaka.Bila sam zadovoljna što nikad nisam vidjela svoju klijenticu, uvijek je dobar izazov

itati za potpune neznance. Predstavila se kao Jennifer Callahan, pa smo poele.„Prva je stvar koju osjeam nekakav muškarac uz Vas. Malo stariji od Vas, ali to je

udno, nikakve romantine veze, a živite u istom prostom. Kao da je odnos pao u rutinucimera."

Jeniffer se nasmiješila. „Moj brat živi sa mnom", rekla je.,,Ah!“ rekoh. „Pa, to objašnjava moj osjeaj. Dobro, dakle, Vaš brat, radi li on u

službama sigurnosti? Ili je odvjetnik, ili nešto drugo u vezi sa zakonom?",,Ne“, odgovorila je polako.udno", rekla sam, dok mi se u umu stalno pojavljivala policijska znaka. Rekla sam

joj što vidim, na što je ona priznala da joj brat razmišlja o prijavljivanju na policijskuakademiju. „Trebao bi to uiniti", rekla sam znaajno. „Bio bi sjajan murjak".

Nije izgledala uvjerena. „Hoe li biti siguran?"

„Apsolutno", rekla sam, a desna strana mi je bila lagana. Zatim sam se usredotoila nanovi niz slika. „Bože moj", rekla sam kad sam osjetila energiju. „Radite li s nekom ženom

koja Vas stvarno mrzi?"Ponovno je spustila obrve u zbunjenosti. „Ne", rekla je. „Šefica mi se svia."Uzdahnula sam. Oko moje klijentice kovitlala se energija neke žene-zvijeri, oito

nestabilne, koja joj je nanosila mnogo štete. „Ne shvaam o emu se radi", priznala sam. „Ta je žena ravno iz none more i nema kontrole nad svojim emocijama. Imam osjeaj da je Vas proglasila legitimnom metom. Vidim i ovjeka koji je imao veze s tom ženom, ali sad je naVašoj strani, a ona to ne podnosi.“

Jenniferine oi pokazale su mi da razumije. „Mislim da govorite o ženi mojeg deka,od koje se on razvodi.“

Slagalice je bila potpuna. „Ih, da“, rekla sam. „To je to! Isuse, stvarno se namjerila naVas. Znate li da Vas špijunira?"





Jeniffer je duboko uzdahnula. „Moj deko Paul i ja uli smo prije dva dana kako senetko šulja u grmlju oko kue, ali kad smo išli pogledati što se zbiva, ništa nismo vidjeli."

„To je bila ona“, rekla sam uvjereno. „Stvarno je nestabilna."Jennifer se kiselo nasmiješila. „Ne morate mi to dvaput rei."Upravo tada zaula sam zvonjavu telefona u mom uredu i nešto je uzbudilo moj radar,

ali se nisam obazirala, jer sam se morala koncentrirati na klijenticu. „Ona radi nešto udno snovcem Vašeg momka, ili s njegovim raunima", dodala sam. „Ponovno Vas želim upozoritida ta žena ne razmišlja racionalno i uinit e sve da vam oboma naudi."

„Mislite li da sam u fizikoj opasnosti?" upitala je Jeniffer.Razmišljala sam o njezinom pitanju i shvatila da znam odgovor. „Niste", rekla sam joj.

„Mislim da e se tu negdje zaustaviti. Pa ipak, morate oboje biti vrlo oprezni, pogotovo što setie njegovih financija."

„Kako da otkrijemo što namjerava uiniti?"ula sam telefon u Candicinom uredu i moj se radar ponovno oglasio. „Žena s kojom

dijelim ured privatna je istražiteljica, jedna od najboljih u gradu. Mislim da bi mogla malo prokopati za Vas."

Nastavile smo s itanjem još dvadesetak minuta, a zatim je isteklo vrijeme. Bilo je todobro itanje, uz nekoliko velikih pogodaka, pa je klijentica bila i pomalo zbunjena na kraju.„To je mnogo za prožvakati, zar ne?“ upitala sam dok je plaala.

,,Da!“ rekla je i nasmijala se. „Nikad to prije nisam uinila, pa nisam znala što daekujem. Zaista nisam oekivala da ete biti tako detaljni i toni."

Oduprla sam se porivu da sama sebi dam pet... ali jedva. Nakon što je otišla, sjetilasam se oglašavanja mog radara kad je zazvonio telefon, i dok sam išla prema uredu, primjetilasam da je u Candicinom dijelu još uvijek svjetlo upaljeno. Znatiželjna, prvo sam se uputilatamo i našla je za kompjuterom. „Mislila sam da si otišla“, rekla sam.

Bila je toliko usredotoena na ekran da me nije ula, pa je skoila u stolcu kad sam progovorila. „Upravo cura s kojom treba razgovarati", odgovorila je i brzo se pribrala.Pokazala mi je na stolac ispred svog stola. „Sjedi, Abs. Moramo razgovarati."

Namrštila sam se. „Uh, uh“, rekla sam i sjela. „To ne zvui dobro."Candice je poklopila laptop i zamišljeno me pogledala. „Imala sam telefonski poziv

dok si bila s klijenticom", rekla je.ula sam", rekla sam.Candice je kimnula i oklijevala prije nego što je progovorila. „Zvali su Jeremy i

Jessica Lovelace. Žele nas unajmiti."Zaeno sam podignula obrve. „Stvarno?"Ona je ispreplela prste i stavila na njih bradu. „Harrison im je rekao da više ne radimo

na sluaju. Pokušao ih je uvjeriti da dalje može sam."

Nasmiješila sam se. „Pusti da pogaam. Jeremy i Jessica nisu mu baš povjerovali."„Bingo”, namignula je. „Žele nas unajmiti kao tim da radimo na istrazi."

„Što je s Biancinom majkom, Terry?" upitala sam.I ona se slaže. Napravila je kopije Biancinih dnevnika prije nego što ih je dala

Harrisonu. Želi biti sigurna da emo dobiti sve potrebne informacije." Namrštila sam se. „Njezine dnevnike?"„Ne sjeaš se?" upitala me, a ja sam odrješito odmahnula glavom. Podsjetila me da

sam spomenula Terry da postoji neki trag u Biancinom dnevniku.„Joj, da", sjetila sam se.„No, u svemu postoji kvaka", rekla je i primjetila sam da je spustila oi na stol.„A to je?“





„Ni na koji nain ne smijemo interferirati s istragom FBI-a. U stvari, kad je JeremyLovelace nazvao nekoliko dužnosnika u FBI-u i pokušao nas vratiti u istragu, Gastonovinadreeni rekli su mu da nestane."

„Harrison je ponovno pregazio Gastona, zar ne?“Candice je uzdahnula. „Izgleda. Mislim da šupak poznaje neke druge šupke na

visokim položajima, što znai da može postati neugodno za Dutcha ako FBI dozna danjuškamo okolo."„Sjajno", rekla sam. „Samo mu još to treba. Dodatna frka."„Ali, nama treba gotovine. Lovelace je pristao na našu cijenu, a vjeruj mi, nisam

oklijevala nabiti troškove."„Sam Bog zna da nam treba love", složila sam se.„Pa što želiš uiniti?"Razmislila sam i provjerila sa svojom ekipom. Desna strana bila mi je prozrana, a

osjeaj mira ugnijezdio se u mom trbuhu. „Moja ekipa misli da bismo trebale prihvatiti", reklasam joj. „Pa, prihvatimo."

„Sjajno", rekla je sretno. „Nazvat u Lovelaceove i obavijestiti ih o odluci. Idi kui i

odmori se. Poinjemo u ponedjeljak ujutro."„Sjajno, hvala, Cassidy", rekla sam i ustala.„Hej, Sundance", pozvala me dok sam izlazila. Kada sam se okrenula, rekla je:

„Zapamti, Dutcha moramo držati podalje od ovoga."„Drugim rijeima, ne bih mu trebala ništa rei."„Ne bi."Složila sam se, ali mi je radar dao do znanja da u požaliti.

U ponedjeljak ujutro, nakon teretane, Candice i ja ponovno smo se odvezle do BattleCreeka, sljedei uputstva koje nam je dala Terry Lovelace. Stigle smo do prekrasne kue,nekoliko kilometara istono od kue Jeremyja i Jessice. Dok smo se približavale kuizavojitom stazom, nisam mogla ne primjetiti kako je sve bilo isto i dobro održavano. Vrtovi itravnjaci bili su savr

šeni. Kua je bila svježe obojena, toliko bijela da je blještala, a prozorski kapci sutakoer imali svježi nanos tamnozelene. Pitala sam se je li to bio nain na koji se Terry nosilasa zabrinutošu zbog Biancinog nestanka. Izgledalo je da se zabavlja ureenjem kue kako ne

bi imala vremena za razmišljanje, i morala sam joj odati priznanje što se nije pretvorila uželatinastu hrpu niega, kao što bih ja u njezinoj situaciji.

Parkirale smo do srebrnog mercedesa i uputile se prema vratima. Otvorila su se prijenego što smo pozvonile. Tarry je bila blijeda i krhka, pa sam se pitala hoe li e sada uslijeditinjezin slom. „Dobar dan, moje dame“, rekla je, usiljeno se smiješei. „Uite, molim vas.“

im smo ušle u ku

u, ugrijala nas je toplina vatre koja je plamsala u prvoj prostoriji.Moje prvo zapažanje bilo je to, da je unutrašnjost kue još i bolje održavana od okunice.

Tepih je bio pažljivo usisan, svaka linija simetrina i paralelna s iduom. Nije bilonepotrebnih sitnica koje bi zakr ivale stolie. Samo zdjela s mirisnim voskom i stolna lampa.

Namještaj je bio jednostavan i odavao besprijekoran ukus; dvije stolice za ljuljanjemaslinaste boje bile su okrenute suelice kožnom kauu okoladne boje. Na njemu je bilonekoliko masli- nastih jastuka.

„Sjednite, molim vas“, rekla je, nosei naše kapute na vješalice.Candice i ja oprezno smo sjele na rub kaua. Niti jedna nije željela poremetiti urednost

sobe. „Može kava ili aj?“„Molim Vas kavu“, rekla je Candice.

„Može dvije”, dodala sam.





Primjetila sam da je Terry lakše kad nešto radi. Sigurno se teško držala sabranom. Nakon nekoliko trenutaka vratila se s tri šalice kave na po- služavniku i spustila ga na

stoli. Ponudila nas je vrhnjem i šeerom, uzela vlastitu šalicu i blijedo se zagledala u nju,izgubljena u mislima. „Napravila sam kopije Biancinih dnevnika”, rekla je na kraju.„Originale sam predala FBl-u.“

„Hvala na trudu“, rekla joj je Candice. „Nadam se da emo unutra nai nešto korisno."Terry je kimnula, ali nije izgledala uvjereno. „Proitala sam ih", rekla je. „Prošlu veer proešljala sam svih sedam bilježnica. ak i one iz srednje škole. 1 nisam našla ništa štoupada u oi. Ništa mi nije zvualo alarmirajue."

„Što znate o Biancinim prijateljima ili ljudima s kojima se družila?" upitala je Candicei primjetila sam da je diskretno stavila minijaturni diktafon na stoli.

Terry je pogledala napravu, ali nije prigovorila. Odgovorila je: „Bianca je imala natone prijatelja. Bila je topla i otvorena, lako je sklapala prijateljstva. Najviše se družila s tricure iz škole. Mogu vam rei kako se zovu i dati im njihove e-mailove, ako mislite da e vamto pomoi."

„Hoe", odgovorila je Candice. ,,A što je s dekima? Je li Bianca imala deka?"

Terry je duboko udahnula, pokušavajui se održati pribranom. ,,Ne“, prošaptala je.„Bila je luda za Craigom Stevensonom. Bili su prijatelji cijelu srednju školu. On je biokapetan nogometaša i uvijek imao hrpu cura oko sebe. Bianca se totalno zatelebala u njega iznala sam da eka da je primijeti i da postanu nešto više od frendova."

„Jesu li ikad postali?" upitala je Candice.Izgleda da je Terry uhvatila implicitno znaenje Candiceinog pitanja. Je li Craig

konano primijetio Biancu, a stvari izmakle kontroli i na kraju je Bianca završila mrtva?„Nisu", odgovorila je Terry. „Posljednji put Bianca je spominjala Craiga otprilike dva tjedna

prije nego što je nestala. Bio je u Španjolskoj kao student na razmjeni. Prema mojimsaznanjima, cijelo je vrijeme bio izvan zemlje."

,,A što je s poznanicima? Je li Bianca spominjala da je netko gnjavi ili slijedi? Je liimala nesporazuma s nekim?"

Terry je zatresla glavom i otpila maleni gutljaj kave. „Nije", rekla je. „Nikad."Candice je pogledala u malenu bilježnicu koju je izvukla iz torbe i upitala: „Možete li

mi poslati mailove koje ste dobivali od Biance otkad je na studiju?“,,Mogu.“„Isto tako, možete li doi do njezinog posljednjeg rasporeda predavanja?"„Zašto Vam to treba?" upitala je Terry.„Pokušat u otkriti kuda se kretala posljednjeg dana", objasnila je Candice. „Želim

dobiti uvid u njezinu svakodnevicu. Nestala je brzo, nitko nije primijetio, što znai da jeotmiar znao njezino rutinsko kretanje. Znali su njezin raspored, kamo je stalno svraala i

gdje je bila ranjiva."Terry je ujno progutala kendlu, a ten joj je još problijedio. Odsutno je kimnula, a jasam suosjeala s njom. Instiktivno sam potražila njezinu k er, oekujui da e joj pružiti barmalo utjehe, ali Biancina je energija bila odsutna.

Candice je isto tako shvatila da je Terry na rubu sloma. Spustila je kavu i ustala. „Tonam je dovoljno da ponemo, gospoo Lovelace. Hvala Vam što ste se susreli s nama. Znamda je prošli tjedan bio vrlo težak za Vas i iskreno Vam izražavamo suut."

Ustale smo kad i naša domaica. „Cijenim Vaš napor, Candice. Samo želim da pustemoju k er da je možemo pokopati.

„Još je na patologiji?" upitala je Candice.Terry je duboko udahnula, a suze su joj nahrupile u oi. „Jest", šapnula je. „Nadamo se

da emo je dobiti za dan ili dva. Ne žele propustiti nešto u dokumentiranju svih potencijalnihdokaza."





Uslijedila je udna tišina u kojoj ni Candice ni ja nismo znale kako utješiti Terry. Prva je progovorila Terry i rekla: „Hvala Bogu, Jeremy se bavi novinarima."

„Novinarima?" znatiželjno je upitala Candice.,,Da“, odgovorila je Terry. „Mislim da ga je kontaktirao jedan novinski reporter i jedan

televizijski. Njegov prijatelj Bill Gaston savjetovao mu je da im pruži što je manje mogu e

informacija. Svi su zakljuili da je Biancina smrt nesretni sluaj ili samoubojstvo, što menesmeta." Iznenada se oštro zagledala u Candice.„Najradije bih ih nazvala i rekla im što FBI sumnja, gospoice Fusco. Ne želim da se

moje k eri sjeaju kao mentalno nestabilne. Što mislite o tome?“Candice je lagano promijenila brzinu. „Mislim da je za sada bolje slijediti upute FBI-a,

gospoo Lovelace. Tko god da je to uinio, nada se da svi vjeruju kako je pria u novinama ina televiziji tona. Mogli biste nam odmoi, ako progovorite."

„Ali što ako netko može pomoi u istrazi? Što ako je netko vidio nešto što može pomoi da se pronae ubojica, ali se ne javi zbog onog što je uo u vijestima."

Pogledala sam Candice. Znala sam da joj nije lako. Nije mogla objasniti Terry zaštoFBI drži ovaj sluaj na prikrivenoj razini, i zašto nije obznanio da njezina Bianca nije jedina

tinejdžerica koja je nestala. Od drugo dvoje, jedno bi još moglo biti živo. Ako Tracy išta kaženovinarima, to bi moglo potaknuti ubojicu da ubije Leslie i prijee na sljedeu žrtvu.

Candice je stvar riješila vrlo diskretno. „Gospoo Lovelace, znam da više od iegaželite da ubojica Vaše k eri bude uhien i priveden pred lice pravde. Ako to stvarno želite,najbolje je da slušate savjete FBl-a. Znaju što rade, i samo od Vas traže malo vremena da sveraspetljaju i prikupe dokaze koje e im pomoi da uhvate ubojicu. I nama biste pomogliukoliko ne budete razgovarali s novinarima. Mislim, posljednja stvar koja treba Abby i meni

jest da nekakav reporter njuška oko naše istrage."Terry se slabašno nasmiješila Candice. „Pa, s tim argumentima, moram se složiti s

Vama. Samo se nadam da e ga brzo uhvatiti."Candice je ispružila svoju ruku. „Uinit emo sve što možemo da se to dogodi, i

nazvat emo Vas im nešto doznamo."Dala nam je kopije Biancinih dnevnika i naše kapute izvukla iz ormara, pa me tiho

upitala: „Je li Vam se još javljala?"„Nije", iskreno sam odgovorila. „Bila samo otvorena toj mogunosti, ali nije s nama

trenutano."Terry je izgledala zabrinuto. „Je li dobro?"

Nježno sam joj stisnula nadlakticu. „Naravno da je“, uvjerila sam je. „Ono što znam omrtvima jest da im treba mnogo energije da bi komunicirali s nekim poput mene, i kadiskoriste tu energiju, moraju se oporaviti. Ne brinite se, potpuno sam sigurna da je dobro i danije daleko otišla.“

Terry je još jednom progutala knedlu. „Hvala vam“, rekla je. Napustile smo je i krenule na dug put natrag u Royal Oak. Osigurala sam da se

sastanem s Candice nakon što je Dutch ve otišao na posao, jer tako on nee biti zabrinut zamene, i ispitivati što radim, zašto sam u poslovnom odijelu i slino. Svoj mobilni telefon, koji

je s njegovim bio povezan ureajem za lociranje, izgubila sam u Las Vegasu, pa me nijemogao pronai, niti znati da sam izvan grada.

Kad smo se približile izlazu iz grada, Candice je upitala: „Želiš nešto pojesti?"Pogledala sam na sat, a želudac se oglasio. „Želim."„Što bi?"„Coney Island?" Iako može zvuati udno, Detroit i njegova okolica imaju najbolji

hot-dog i chili na svijetu.Candice je namignula. „Ti i tvoja nezdrava hrana."





Pogledala sam je. Candice je provodila mnogo vremena pokušavajui me nagovoritida se pristojno hranim, a ja sam trošila jednaku koliinu vremena varajui je. „Ako obeam dau pojesti i salatu, možemo li u Sparky’s?"

„Zatvorili su", priopila mi je.„Molim?!" zinula sam. „Kada?"

„Prije tri tjedna. Mnogo restorana i malih duana ovdje se zatvorilo u posljednjevrijeme", podsjetila me. „Nisu mogli preživjeti."Skupila sam se u sjedalu i tugovala. „Sranje", prostenjala sam. „Voljela sam to

mjesto."Candice me potapšala po glavi. „Razvedri se, znam dobro mjesto."

Nakon deset minuta sjedile smo na stolcima pokrpanim širokom ljepljivom trakom, na južnoj strani grada. I stolovi su im bili napukli, a soljenke i paprenke vidjele su i bolje, istije,dane. „Ovo je sjajno", okrenula sam se oko sebe, odobravajui.

Candice se nasmijala. „Nemoj zaboraviti naruiti salatu!“„Dobro, dobro", rekla sam i udahnula bogati miris luka, chili- ja, hot-doga i senfa.

Naruile smo od konobarice, koja je takoer ostavljala dojam savršene uklopljenosti u

lokal u kojem je radila, te poele raspravljati što emo dalje s Biancinim sluajem.„Ništa novo dok smo razgovarale s Terry?" upitala me Can- dice.,,Ništa“, rekla sam ozbiljno i otpila gutljaj kole. „Eter je bio velianstveno tih."„Što to znai?“ upitala je.Razmislila sam, pa odgovorila.„To znai da imamo sve što nam treba za poetak. S obzirmo da je Bianca izriito

spomenula svoje dnevnike, tamo trebamo i poeti.“Stigla nam je hrana, a meni su se oi raširile kad sam ugledala ogromnu koliinu

prženih krumpiria koji je konobarica spustila izmeu nas. ,,Njam!“ pjevušila sam veselo iuronila u raskoš.

Candice m ije dala minutu da utažim svoj prvi nalet požude za hranom, pa nastavila:„Mislim da bih trebala pronjuškati MSU.“

Nagnula sam glavu. „Da idem s tobom?“Kimnula je. „Bolja si od bilo kojeg psa tragaa. Možda još ima njezinih tragova, neki

utisak koji možeš pokupiti i koji nas može dovesti do novih tragova.",,Znaš“, rekla sam i pokazala na krumpirie ispred nje. „Dobra ideja. Kad idemo u East

Lansing?"im mi njezina mama pošalje njen raspored predavanja. Ako mi ga ne pošalje do

popodneva, nazvat u je da je podsjetim."„Sutra sam slobodna", rekla sam.„Savršeno."

„I daj mi pola dnevnika, dodala sam. „Uzetu to doma da vidim što

e moja ekiparei."

„Dogovoreno.",,I što sada?“ upitala sam, nakon što smo šutile stanovito vrijeme.„Uobiajeno. Provjerit u Biancinu kreditnu sposobnost, u sluaju da je uope ima.

Kontaktirat u njezine prijatelje, profesore, cimere i poznanike da vidim što mi imaju rei.Pregledat u njezine bankovne raune, e-mailove i sve ostalo ega se doko- pam.“

,,Huh“, rekla sam. “Puno posla. Daj mi onda sve dnevnike.“Candice se nasmijala. ,,Može“, rekla je.

Napustile smo restoran i Candice me ostavila pred vratima moje kue, s dnevnicima.

Ušla sam, promijenila odjeu i sklupala se na kauu s Eggy i Tuttle (našim psima) te poelalistati po Biancinim najprivatnijim mislima. Krenula sam od zapisa neposredno prije njezina





nestanka, te nastavila unatrag. Prvo sam se osjeala neugodno jer joj upadam u privatnu sferu, bilo je to vrlo voajeristiki, ali sam se podsjetila da je sama Bianca sugerirala da to uinim.

Dutch je stigao oko šest i uhvatio me na prepad. Bila sam potpuno u Biancinom svijetukad sam ula kako zatvara vrata od auta na prilazu kui. Poput munje skoila sam u svojkuni ured i ugurala kopije u donju ladicu radnog stola. Vratila sam se na kau i upalila TV.

,,Bok“, rekao je kad je prošao kroz vrata.„Bok, dragi!“ sretno sam odgovorila. „Kako je bilo danas?“Dutch me sumnjiavo pogleda. Možda sam bila malo previše sretna. „Dobro? Ti?“Slegnula sam ramena. „Ništa posebno.“„Zašto si zadihana?“ upitao je jer je primijetio da još ubrzano dišem od maloprijašnje

utrke s preponama.Usiljeno sam se nasmijla, spustila kapke i zavodniki rekla: „Ostavljaš me bez daha,

komadu".„Aha“, nije popušio foru. Bila sam zahvalna kad je promijenio temu. „Gladna?"„Nisam li uvijek?"„Imam marinirano pile u frižideru. Mogu ga baciti na roštilj."

„Savršeno. Trebaš pomo?" Bila sam jeziva kuharica pa mi je pristup u kuhinju biozabranjen.

„Ne", rekao je malo prebrzo prije nego što je dodao: „Nema puno posla."„Kako hoeš. Javi mi kad mogu postaviti stol, barem to mogu napraviti bez štete."

Nakon pola sata sjedili smo za veerom. Na ulaznim vratima oglasilo se zvono.Uzdahnula sam. „Jesi napravio viška?" upitala sam, znajui tko je to.

„Njegov je tanjur u penici." smijao se Dutch.Otvorila sam vrata i pustila visokog sjedokosog dugokosog hipija. „Dave", rekla sam

drveno. „Kako si nas iznenadio!"„O, vi jedete?" upitao je Dave i bacio gladan pogled prema stolu s kojeg se širio miris

pileta s roštilja, peenog graha i pire- krumpira.„Hoeš li nam se pridružiti?" upitala sam prilino ravnodušnim glasom.„Auuh", rekao je Dave i usredotoeno krenuo prema stolu. „Ne bih htio smetati."Okrenula samo oima i uputila se u kuhinju da izvuem njegov tanjur iz penice. Dok

sam stavljala tanjur ispred njega na stol, oglasila se moja intuicija. Pogledala sam Dave iizbrbljala: „Seliš se!"

Dave je ve podignuo vilicu u zrak, ali je zastao kad sam progovorila. Iznenaeno jetreptao. „Stalno zaboravljam kako ti je radar dobar!"

„Seliš se?" upitao je sada Dutch i pogledao Davea. „Kada, i kamo?"„Uskoro", odgovorila sam i sjela, više ne osjeajui glad. „ I seli se nekamo daleko.

Jug, jel’da?"

Dave je muljao po pirekrumpiru na tanjuru. „Posao je loš. Držao sam se dok sammogao, ali moja stara poinje paniariti kako malo imamo u banci. Ne mogu baš nai posla, anjezin brat živi u Teksasu. Ima graevinsku tvrtku i ponudio mi je posao."

Svi smo šutjeli. Naravno da sam prigovarala što nam je Dave stalno u ku i, pogotovoza vrijeme veere, ali ustvari, on mi je bio jedan od najdražih prijatelja. ,,Abby misli da se i jaselim", rekao je Dutch razbijajui tišinu i podsjeajui me na ono što sam predosjetila.

Iznenada sam bila tužna. U mojem rodnome gradu zbivale su se ogromne promjene, isvatko je na svoj nain pokušavao preživjeti. „Kad ideš?" upitala sam.

„Idui tjedan", rekao je Dave. „Ve smo pri kraju s pakiranjem stvari, pa ondakreemo."

Pogledala sam Dutcha u njegove tužne oi. „Doi emo vas posjetiti", rekao je.





„Ve smo našli kuu u Georgetownu, malo izvan Austina. Mislim da su u porastuetrdeset posto. To je jedno od rijetkih mjesta u zemlji kojema ide, puno se gradi. Mislimo daemo uspjeti kupiti kuu."

,,A što s kuom ovdje?" upitala sam. Ulice su bile prekrivene oglasima za prodajunekretnina.

„Nije naša, iznajmljivali smo je", bio je crven od stida.To me iznenadilo. Cijelo sam vrijeme mislila da Dave ima svoju kuu. „Bolje za tebe",rekla sam.

„Ako ti treba pomo pri selidbi, raunaj na nas", ponudio je Dutch.Dave je poistio ostatak graha. „Hvala, ali nee trebati. U svakom sluaju, htio sam

vam to osobno rei. Javit emo se prije nego što odemo".Kimnula sam i jedva zadržavala suze. Nisam željela da Dave ode. Mnogo smo toga

zajedno prošli i nisam ga željela izgubiti. Ali, mogla sam uiniti samo jedno. „Selidba nijeloša stvar, Dave. Svidjet e ti se Teksas. Dobro eš se uklopiti. A što se tie posla - ima gamnogo. Bit eš zaposleniji nego što misliš. U sljedeih godinu i pol kupit eš vlastitu kuu.Ustvari, imat eš udio u cijeloj zgradi."

Dave se nasmiješio od uha do uha. „Hvala, Abby“, rekao je, a vidjelo se olakšanje unjegovim oima.

Dave nam je pomogao oprati sue, što je bilo lijepo od njega i vrlo neobino. Kad jekrenuo, rekao je da mora još pakirati. Nakon što smo ostali sami, Dutch me snažno zagrlio i

privukao k sebi. „Bit e sve dobro", prošaptao je, a ja sam poela plakati.„Svi odlaze“, rekla sam.„Svi?" ,,Da“, mrmljala sam. „Dave, moji klijenti, Sparky’s... ti.“„Ja ne idem nikamo“, inzistirao je Dutch. „Ti i ja bit emo u ovoj kui još dugo

vremena, Edgar.“Ali moja je lijeva strana postala teška i znala sam da mom životu sada pušu orkanski

vjetrovi promjene. Nadala sam se da u im odoljeti.Šesto poglavljeIdueg jutra sjurila sam niz stube minutu nakon što je Dutch izašao iz kue, kako bih

nastavila s itanjem Biancinih dnevnika. Veina sadržaja bila je sasvim uobiajena, iako mi seistinski sviao njezin stil. Bilo mi je jasno zašto je željela biti novinarka. Dobro je opisivaladetalje, vrijeme, uvijek navodila datume. Njezin dnenik podsjeao je na niz lanaka.

Do deset ujutro stigla sam do Biancine brucoške godine, kad je zazvonio telefon.,,Bok“, rekla je Candice kad sam podignula slušalicu. „Hoeš se provozati sa mnom do EastLansinga?“

Pokupila me petnaeset minuta kasnije, a ja sam ponijela dnevnike da nastavim sitanjem dok ona sat i 15 minuta vozi do Državnog sveu

ilišta Michigan. Candice me nakonnekog vremena upitala: „Ima l šta?“

Uzdahnula sam i protrljala oi. „Još ništa“, rekla sam. „Veinom dokumentira svojusvakodnevicu, nastavu, tko s kim hoda. Uobiajeno tinejdžersko poimanje svijeta."

„Spominje li da je netko slijedi ili gnjavi?"„Ne. Jezivo je pozitivna o svakome koga sretne. Cura bi sigurno pronašla pozitivne

strane Osame bin Ladena, da ga je upoznala."„Dobro", rekla je Candice. „Nastavi itati. Imamo još pola sata vožnje."

Do kampusa smo stigle oko podneva i odluile poeti od Biancinog studentskog doma.Candice se parkirala u obližnjem parku. Dok smo išle prema domu, uzela je kopiju Biancinog

rasporeda i kartu kampusa. „Živjela je u Wonders Hallu", Candice je govorila dok smohodale. „To je sigurno ona velika zgrada, tamo preko".





„Idemo unutra?"„Ne bi škodilo. Možda bismo trebale pogledati i njezinu sobu."„Hoeš da ljudima upadamo u sobe?" upitala sam je, ne osjeajui se ugodno u vezi te

ideje.„Zašto ne?" rekla je Candice. Kad sam je nastavila skeptino gledati, rekla je: „Ako je

netko tamo, ne moramo otkriti tko smo. Možemo se pretvarati da smo ovdje studirale i daobnavljamo sjeanja na naše studentske dane. I samo bismo htjele vidjeti sobu u kojoj smo bile cimerice."

„Nije ti loša ideja", rekla sam. „Može, idemo."„Ukuljui radar", savjetovala je Candice kad je stisnula tipku za šesti kat. Nakon nešto

zanemarivog lutanja, pronašle smo Bi- ancinu sobu. Candice je glasno pokucala tri puta. Izavrata ule smo glazbu, a vrata je naglo otvorila mlada cura masne kose i lošeg tona. Prekratkamajica otkrivala je njezin bucmasti trbuh. „Bok", rekla je Candice, upuujui joj svoj

prijateljski osmijeh.,,Da?“ djevojka je bila oprezna.„Oprosti što ti smetamo, ali ja i moja nekadašnja cimerica, iz godišta ’95.-e, obilazimo

kampus i obnavljamo uspomene, pa smo svratile do naše stare sobe.",,I?“ rekla je djevojka. Skužila sam da uope ne razumije što joj Candice govori.„Živjele smo u tvojoj sobi“, rekla sam, prešavši na stvar. „Zanima nas je li se

promijenila. Možemo malo zaviriti?“Djevojka nas je sumnjiavo promatrala, odmjerila mene pa Candice.„Sasvim smo bezopasne", rekla je Candice i podigla ruke kao da se predaje.Djevojka je konano slegnula ramenima, pomaknula se ustra- nu, a Candice i ja ušle

smo u prostoriju koja je bila u totalnom neredu. Ukljuila sam radar i sasvim ga odvrnula, alisve što sam primala bilo je vezano za djevojku koja je stajala u dovratku, i dalje nassumnjiavo promatrajui.

„Svia mi se kako si uredila sobu“, rekla je Candice, gledajui me ispod oka da vidi jesam li što uhvatila. Neprimjetno sam odmahnula glavom i uputila se prema krevetu naudaljenoj strani zida. „Sjeaš se onog tuluma prije diplome?" upitala me Candice smijui se.

Znala sam da mi kupuje vrijeme, ali prostorija je bila zagušena energijom pa nisammogla ništa izvui iz pozadinske buke. Što god da se ovdje dogaalo tijekom godina,ukljuivalo je mnogo drame. „Sjeam se", rekla sam i uslijedila je udna tišina. Još jednomsam se okrenula oko sebe, odustala od besmislenog napora i objavila: „Pa, bolje da teostavimo tvom uenju. I ja sam mrzila statistiku."

Djevojka je kimnula, a zatim shvatila što sam rekla. „ekajte, kako znate što uim?"Brzo sam prešla sobu i približila se jednom od stola pokraj prozora. „Zadaa ti je na

stolu", rekla sam.

,,Oh“, odgovorila je iudno me pogledala. Do sada se nisam niti približila njezinomstolu, pa sam znala da se pita kako sam vidjela njezine knjige.

„Ajmo, Sharon. Ne smijemo zakasniti na ruak s drugima."„Još jednom hvala", rekla je Candice dok smo prolazile pored djevojke i izlazile u

hodnik. Kad smo se udaljavale, Candice se oglasila: „Sharon!?"Slegnula sam ramenima. „Ne želim da prijavi naša stvarna imena policiji u kampusu.“Candice me promatrala sa smiješkom. „Malo smo paranoidni, zar ne?“„Možeš li me kriviti nakon Vegasa?“ upitala sam mislei na nekoliko prošlih tjedana

kada se isplatilo biti paranoidnom.„Imaš pravo. I što si otkrila u sobi?“Umorno sam uzdahnula. „Ništa osim pozadinske buke.“

Candice je podigla obrvu: „“Pozadinska buka?“





Kimnula sam. „Aha. Naletiš na mnogo energetskih ostataka u spavaonicma, podstanarskim stanovima... Svugdje gdje se ljudi stalno izmijenjuju, svatko ostavi malo svojeenergije. To se tako ispremiješa da je nemogue izolirati pojedine djelove i pokupiti neštospecifino ili znakovito. Drugim rijeima, nisam uspjela pokupiti Biancinu individualnuenergiju.“

,,Mhm“, rekla je Candice zamišljeno. „Dobro da to znam.“Kad smo se spustile u prizemlje, Candice je bacila pogled na raspored i kartu.„Njezino prvo predavanje bilo je u Eppley Cen- teru.“

Bacila sam pogled preko njezina ramena. „Majko Božja!“, rekla sam kad sam shvatilakoliko je to udaljeno od Biancina doma. „Na drugom kraju kampusa!“

„Dobrodošla na MSU“, rekla je Candice. „Kampus na kojem pametne studentice putuju s teretnom mulom."

Iduih sat vremena išle smo od mjesta do mjesta na dugoj ruti koju je Bianca prelazilakad god je išla na predavanja. Bile smo na pola puta kad smo se našle blizu Grand RiverAvenue i centra East Lansinga. Stale smo, nešto pojele i odmorile noge.

„Ne mogu vjerovati da je svaki dan toliko hodala", rekla sam, izvukla nogu iz izme i protrljala stopala.

„Samo dva puta tjedno", rekla je Candice. „Sva je predavanja ugurala u utorke ietvrtke."

„Kad joj je poinjalo prvo predavanje?"Candice je pogledala na raspored. ,,U devet ujutro."„Dva su bila ujutro, jedno kasno poslijepodne, a njezino posljednje predavanje Uvod u

novinarstvo bilo je veernje predavanje. Poinjalo je u šest i završavalo u pola osam.“Oglasio se radar, a oi su mi se raširile. ,,Bingo“, rekla sam.„Što?"„Nisam sigurna“, priznala sam. „Ali moramo ii na mjesto na kojem je bilo zadnje

predavanje.„Nešto si uhvatila" složila se Candice i bilo je o ito da joj je laknulo što sam konano

išta osjetila.Završile smo s rukom i brzim tempom uputile se nazad u kampus. Hodajui prema

jugozapadu, stigle smo do zgrade od opeke, nazvane North Kedzie. Trebalo nam je vremenada pronaemo Biancinu uionicu, koja je bila prazna, ali smo slijedei radar, koji me stalnovukao prema stepenicama, stigle na trei kat. Gurnula sam dvostruka vrata, ušla unutra i našlase u hodniku u kojem su bile sobe profesora koji su ondje predavali. Polako sam hodala nizhodnik i upitala Candice: „Tko je Bianci predavao novinarstvo?"

„Nekakav Houghton."

„Profesor J. Houghton?" rekla sam i pokazala na ploicu s imenom ispred koje samstajala.

,,Oohh!“, Candice je blistala. „Stvarno si dobra!"Vidjela sam trak svjetla ispod vrata, pa pokucala.“Uite“, ulo se s druge strane vrata.Otvorila sam vrata široko i ušla u sobu. „Dobar dan", poela sam. „Zovem se Abigail

Cooper, a ovo je moja suradnica, privatna istražiteljica Candice Fusco."Profesor Houghton iznenadio se. „Je li vas poslala moja bivša žena?"Ugrizla sam se za usnu da se ne nasmijem. „Ne, gospodine. Došle smo zbog studentice

koja je nestala u kasno proljee, Bi- ance Lovelace. Možete li nakratko porazgovarati snama?"

Profesor se vidljivo opustio. „Ve sam iscrpno razgovarao s FBI-em i policijom",

rekao je. „Bianca je došla na nastavu, napisala završni test i otišla."„Kako ga je napisala?" upitala je Candice.





etiri zvijezdice", ponosno je rekao profesor. „Bila je moja najbolja studentica nagodini."

Osjeala sam da profesor ne govori sve što zna i da ne želi ulaziti dublje. Nisam gakrivila, povezanost s nestalom studenticom ini sve nervoznima, ali moj radar nije mi dao daodustanem. Znala sam da nešto moram iskopati, ali nisam znala što. „Možete li nam rei nešto

više o njoj?" upitala sam.Houghton je slegnuo ramenima. „Što vam mogu rei?" dobacio je vlastito pitanje.„Bianca je bila sjajna cura. Entuzijasti- na, pažljiva, nikad nije markirala, i imala je dobreocjene. Barem na mojem predmetu. Bila je uporna i pokazivala mi sklonost iz oitih razloga,ali nikad nije uinila ništa neprikladno ili prešla crtu."

Zatresla sam glavom. Posljednja reenica nije imala smisla. „Oprostite, pokazivalaVam sklonost? Zašto?"

Houghton je mahnuo prema zidovima punim uokvirenih lanaka. „Ja samadministrativni urednik State Newsa", objasnio mi je. „Imenujem sve studente-reportere i

pisce lanaka u studenskim novinama."„Bianca se željela pridružiti redakciji", rekla sam, dok mi je bljeskalo sjeanje na

Terry kako pria da je Bianca pokušavala dobiti praksu u novinama za nadolazee ljetne praznike.

,,Da,“ rekao je. „Ali bila je samo brucošica. Postoji jako velik interes za rad uredakciji, pa ta mjesta obino idu studentima viših godina. Rekao sam joj da radi na prii ilidvije, pa da mi se opet javi na jesen. Možda bih bio spreman napraviti iznimku ako bi se

pojavila s neim stvarno dobrim."I samo tako, nekoliko puzzli kliknulo je na svoje mjesto. „Radila je na neemu", tiho

sam rekla.,,O emu ti priaš, Abs?" upitala je Candice.Zatresla sam glavom da fokusiram oi na sugovornika, i ignorirala Candice.

„Profesore Houghton", žurno sam poela. „Je li Vam Bianca sluajno rekla na emu planiraraditi?"

Houghton je izgledao snuždeno. „Možda." Nakrivila sam glavu. ,,Možda?“Houghton je kimnuo i proistio grlo. „Kao što sam rekao, Bianca je silno željela ui u

redakciju, a znao sam da joj je otac u državnom kongresu. U posljednje vrijeme nismo imaliinteresantnih politikih pria, pa samo joj rekao da upotrijebi svoje veze i vrati se s neim iztog podru ja. Dao sam joj do znanja da to treba biti dovoljno jako da preskoimo tradicijunezapošljavanja mlaih godina. Preporuio sam joj da malo pronjuška po oevom uredu i vidišto može pronai."

Osjetila sam kako me oblijeva adrenalin, dok mi je radar ludovao. Candice nije uope

bila zadovoljna odgovorom profesora. „

ekajte,ekajte da razjasnimo", prekinula ga je.„Rekli ste osamnaestogodišnjakinji da cinka svog oca ili nekoga od njegovih kolega?"

Houghton je u trenutku pocrvenio. „Naravno da nisam", rekao je, branei se. „Nikadne bih sugerirao tako nešto. Ali imala je savršeno pokrie za istraživako novinarstvo."

Candice ga je fiksirala kao žaba komarca. „Zato više nitko ne vjeruje medijima", promrmljala je, a zatim me pogledala kao da pita jesam li spremna za pokret.

Ali nisam još završila s Houghtonom. „Profesore", rekla sam, pazei da iz glasaodstranim svaki traak potencijalnog okrivlja- vanja. „Je li Vam Bianca rekla da možda ve ima ideju za priu?"

Houghtnonu je ponovno bilo neugodno. „Nikad mi to nije izravno rekla, ali da,vjerujem da je imala nešto na pameti."

„Kako to tono znate?" upitala sam.





„Kad smo razgovarali o tome, upitala me postoji li etika linija koju ne bi smjela prijei, a kad sam je pitao na što pritom misli, rekla je da je ula traeve koji bi mogliokonati karijeru monog politiara."

,,I što ste joj rekli?" upitala je Candice. Houghton je progutao knedlu. „Rekao sam jojda javnost ima pravo znati o etici i moralu ljudi koje biraju u vladu, i ako otkrije nešto bitno,

njezina je dužnost kao novinarke da na to svrati javnu pozornost."Zatvorila sam oi i pokušala se sabrati. Stvarno sam mrzila tog grebatora. Konanosam ga ponovno pogledala i rekla: „Sigurni ste da Vam Bianca nije rekla koga želi razotkriti?"

„Siguran sam", rekao je i osjeala sam kako postaje nestrpljiv.„I niste pomislili da je njezin nestanak povezan s priom na kojoj je radila?"„Ne, nisam", rekao je Houghton. „Razgovarali smo samo tjedan dana prije kraja

semestra i njezinog nestanka. Uz sva druga predavanja i ispite nije mogla imati vremena daradi na prii, pa sam pretpostavio da je to nepovezano."

Ali, moj mi je radar priao drugu priu. Znala sam da tu neeg ima, ali i da je to samotanka nit u velikoj slagalici. Okrenula sam se prema Candice i dala joj do znanja da samspremna za pokret.

„Hvala što ste razgovarali s nama, profesore Houghton", rekla je. „Prepustit emo VasVašem radu."

Izašle smo iz profesorove sobe i požurile niz hodnik. Candice me gnjavila oko detalja.„Što ti radar kaže?"

Priekala sam da izaemo van, tako da me nitko ne uje u prenapuenim hodnicima iauli. „Bianca je radila na toj prii", rekla sam.

,,I misliš da ju je oteo ovjek kojeg je istraživala?"Otvorila sam usta kako bih rekla da, ali sam osjetila kako mi lijeva strana postaje

teška, što me potpuno zbunilo.,,Ne“, rekla sam, zaena vlastitom izjavom.,,Ne?“ ponovila je Candice, jednako zbunjena.Kimnula sam. „Aha, radar kaže da to nije tono", i moja je desna strana postala

prozrana i lagana. „ekaj", rekla sam i zatvorila oi. Mješavina razliitih misli tekla je krozmoj intuitivni filter. Znala sam da pria na kojoj je radila ima veze s njezinim nestankom, alinisam znala kako. Konano sam slegnula ramenima i rekla: „Možda."

„Možda što?"„Možda je njezin nestanak povezan s priom", rekla sam i kad me razoarano

pogledala rekla sam: „Oprosti, draga, to je najbolje što mogu.“„Kako se ostali uklapaju?" raspredala je.Zbunila me. „To mi je još misterij."Candice je to razmotrila. „Dobro", popustila je. „Ili možda nije stvar o Bianci, nego

jednostavno neki luak mrzi politi

are, pa mu ubijanje njihove djece izravnava ra

une."Uzdahnula sam, iznenada iscrpljena. „Pa, to je sve što imam."

Candice je kimnula. „Dobro, slijedit emo tvoj trag i vidjeti kamo e nas odvesti. Ako budeš imala priliku, vrati se dnevnicima i nastavi kopati. Možda je pisala o ideji za svoju priu u nekome od njih."

„Hou."„Pretražit u njezinu prepisku s ocem. Možda je odande izvukla ideju.11 ,,I pitaj njezine frendove jesu li znali da radi na sonoj prii, možda su i oni nešto

uli."„Bacam se na posao", obeala je Candice.S isplaniranim nastavkom, uputile smo se kui.





Te veeri namještala sam se pokraj Dutcha i poinjala polako tonuti u san, kad meradar pošteno zdrmao. Sjela sam u krevetu i osjetila kako mi srce tue. ,,Abs?“ upitao jeDutch, ostavljajui roman Davida Morrela koji je itao.

„Nešto nije u redu", rekla sam, pokušavajui dobiti bolju sliku iz etera.„Što tono?11

Buljila sam u njega. „Ne znam", prošaptala sam, dok se moj osjeaj nevolje poveavao.„Znaš li o kome se radi?11 Trepnula sam i razmislila. „O nekoj ženi", rekla sam. „Ne... ekaj", dodala sam. „Dvije

žene. Jedna starija i jedna mlaa."Zatvorila sam oi, a srce mi je premrlo. „Jedna je blizu smrti, ali ne znam tko je to!“Dutch je protrljao moje rame. „Dobro, draga“, smirivao me, a ja sam shvatila da teško

dišem. „Otkrit emo o emu se radi.“Otvorila sam oi. „Loše je."Dutch je ozbiljno kimnuo. „Jesu li žene napadnute?"Ponovno sam zatvorila oi i nijeno zatresla glavom. „Nisu... nema napadaa.2

„Jesu li doživjele prometnu nesreu?"Osjeala sam da je jednoj život ugrožen, ali kako je dospijela u to stanje, nisam znala.

Energija druge žene bila je tako... poznata. A onda mi se upalila žaruljica i znala sam tko jedruga žena. „Moj Bože, Candice!" Posegnula sam preko Dutcha za telefonom na njegovomnonom ormariu.

Je li povrijeena?“ upitao je Dutch i dodao mi telefon. Nisam mu odgovorila dok sam drhtavim prstima pokušavala okrenuti Candicin broj.

Pogrešno sam nazvala pa sam poklopila i pokušala se smiriti da zovem ponovno, kad jetelefon zazvonio u mojim rukama. Candice. „Što se dogodilo?" upitala sam im sam se javila,znajui da vijesti nee biti dobre.

Trebalo joj je nekoliko trenutaka da odgovori. Toliko je plakala da nisam razumjelašto govori. „Gdje si?" upitala sam. Opet je nisam razumjela, pa sam se ja pokušala smiriti.„Srce, spremna sam za pokret, ali te ne razumijem. Duboko udahni i reci gdje si i bit u tamoza dvije minute."

„Bol...Bol... bolnica!" zavijala je.„Beaumont?" upitala sam nadajui se da je u lokalnoj bolnici niz ulicu.,,Da“, rekla je i nastavila jecati.„Stižemo", prekinula sam vezu, skoila iz kreveta i poela se oblaiti.„Što se dogodilo?", ponovno me upitao Dutch dok se i on oblaio.„Ne znam", rekla sam. „Candice je u bolnici i nikad je nisam ula tako izbezumljenu."„Kako joj je baka?"

Smrznula sam se. Odjednom se sve posložilo na svoje mjesto. Desna strana tijela potvdila mi je da se nešto jako gadno zbiva s Candicinom bakom. „Mislim da nije dobro",rekla sam. „Mislim da joj se nešto dogodilo".

„Idemo", rekao je. „Ja vozim."

Bili smo u bolnici za etiri minute. Candice je sjedila u Hitnoj, s koljenima privuenima na prsa. Potr ala sam prema njoj i snažno je zagrlila. „Tako mi je žao", prošaptala sam.

„Imala je moždani udar", objasnila je, grubim nazalnim glasom. „Pokušala sam jenazvati, i kad nije odgovorila, otišla sam provjeriti. Našla sam je na podu u kuhinji."

Dutch je sjedo do Candice s druge strane. „Kako ti možemo pomoi?" upitao je.





Suze su joj se slijevale niz lice. Madame DuBois bila je jedina obitelj koja joj je ostala.Roditelji su umrli u razmaku od dvije godine od razliitih karcinoma, a sestra poginula u

prometnoj nesrei dok je još bila mala. Nisam mogla ni zamisliti kroz što prolazi. „Samoostanite sa mnom", molila je. „Na intenzivnoj je, ali nitko ne misli da e se izvui."

Ponovno sam je zagrlila i osjetila kako i ja plaem. „Dok god nas trebaš, draga, dok

god nas trebaš."

ekali smo s Candice do tri ujutro. Oko jedan sat, ljubazna je sestra pozvala Candiceda se doe oprostiti od bake. Dutch i ja smo ekali ispred sobe, dok nismo zauli kako seotkucaji srca s monitora prorjeuju i na kraju prestaju. Uslijedili su Candicini oajniki jecaji.

I ja sam plakala. Dutch me zagrlio i rekao: „Ui unutra i budi s njom. Noas je vodimodoma k nama. Ne može biti sama. Sutra u uzeti slobodno da sredim administraciju."

Kimnula sam, nesposobna za govor, pa požurila u sobu kako bih pružila Candice barem malo utjehe.





Sedmo poglavlje

Kišilo je za vrijeme pokopa Madame DuBois. Dutch i ja držali smo kišobran iznadžalosnog obli ja Candice, koja se pogrbila pod težinom tugovanja. Bila je blijeda i iscrpljenadok je grobar polagano spuštao zatvoreni lijes s njezinom voljenom bakom u grob. Znala sam

da se Candice prisjea svih ostalih obiteljskih pogreba na kojima je gledala isti prizor.Polaganog, tužnog spuštanja lijesa.

Stiskala sam joj ruku, uzalud joj pokušavajui dati na znanje da nije sama, da jošuvijek ima obitelj, ak i ako nismo u rodu. Kad sam bacila pogled na ostale okupljene okogroba, bolje sam se osjeala jer ih je bilo mnogo. Svi prijatelji Madame DuBois izumirovljenikog centra, njezini susjedi i frizerka, bili su tamo.

Mnogi Candiceini prijatelji i klijenti takoer su stigli, a meu njima i Dutchev najbolji prijatelj Milo. Dave i njegova majka isto su bili uz grob. ak su odgodili i selidbu da bi prisustvovali pogrebu i podržati prijateljicu. Moja sestra, Cat, doletjela je na jedan dan, pa je podru je oko groba bilo prekriveno tucetima ružiastih ruža koje je moja bogata sestra kupila.Cat je stajala kraj mene i gurkala me ramenom.

„Kako je?“ prošaptala je u moje uho.„Zabrinuta sam“, odvratila sam.Cat je kimnula, skupila oi i odvratila: „Bit e dobro.“Uzdahnula sam i odsutno pogledala cvijee i tugujui skup ljudi koji su kisnuli. Željela

sam odvesti Candice daleko od te tužne scene, smjestiti je na svoj kau gdje je toplo i suho igdje se mogu pobrinuti za nju, pa nisam primijetila da nam se još netko pridružio.

U masi sijedih i plavih glava, prepoznala sam poznato lice i skoro se zagrcnula.Candice me pogledala. „Što je?“

Stisnula sam joj ruku i pokazala na desno. „Došao je Harrison.“ Njezine umorne vjee zbunjeno su zatreptale kad je pogledala na drugu stranu groba.

,,Oh“ rekla je ravnodušno i beživotno. Gaston je poslao cvijee i pismo suuti u moju kuu,vjerojatno je uo od Dutcha da je Candice kod nas. Dirnula me njegova pažnja, ali da meobjese, nisam mogla shvatiti zašto se Harrison pojavio.

Ni Candice se nije uzbuivala oko toga. Njezin umoran pogled vratio se na bakin lijeskoji je završio svoje sporo putovanje u grob. Sveenik se prekrižio i završio sa službom,zahvaljujui svima na dolasku i izražavajui suut Candice.

Dok se gomila polagano razilazila, provukla sam ruku ispod Candiceine i blago je povukla sa strane. „Doi, draga, idemo kui.“

Candice je ostala s nama nekoliko slijedeih dana. Isprva sam bila zabrinuta da senikad nee oporaviti. Potpuno se prepustila tugovanju, vegetirala je na našem kauu i odbijalahranu. Svi moji pokušaji da je odvuem na tr anje, ili barem brzu šetnju, propadali su.

Ali, naveer treeg dana primjetila sam da je poela govoriti. Priala je o vremenu, pase preselila na vijesti. Konao, petog jutra me pronašla u uredu kako ponovno itam Biancinednevnike. ,,Bok“, rekla je stidljivo.

Bila sam tako koncentrirana na svoj trenutni zadatak da nisam ula kad je ušla, pa sammalo poskoila u svom stolcu. ,,Bok“, odgovorila sam, zabavljena vlastitom reakcijom. ,,Kak’si?“

Candice je slegnula ramenima i sjela ispred stola. Trudila sam se ne gledati u klju nukost koja joj je enormno stršala, niti odjeu koja je na njoj visila kao na vješalici. Znala samda je jedva išta pojela prošlog tjedna i oito je smršavjela više nego što je bilo dobro za nju,ali izgledalo mi je da su joj podonjaci manje naglašeni, pa sam odluila da je to dobar znak.

„Jesi li što našla?“ upitala je i razbila tišinu.





Razgibala sam vrat naginjui glavu na obje stane da bih opustila mišie. „Ustvarinisam. Stalno tražim nešto što bi ukazalo na to ime se bavila za vrijeme proljetnih praznika,ali cura nije bila tipina. “

„Tipina?“„Nema plaže, komada, pijanki. Prošle godine pomagala je na izgradnji kua za

organizaciju Habitat. U posljednjoj godini srednje škole bila je na konferenciji s tatom, azatim pomogla organizirati išenje rijeke.“Candice je zatresla glavom. „Bila je dobro dijete.“„Jedna od najboljih", tužno sam rekla. „Ne mogu shvatiti tko bi joj želio naškoditi.“„Jesi li provjerila proljetne praznike od prije?“„Misliš, za vrijeme srednje škole?“ Kad je Candice kimnula, rekla sam: „Ništa

zanimljivo. Išla je s mamom u London.“„Nazvala sam Jeremyja Lovelacea nakon što smo se vratile iz kampusa i upitala ga o

Biancinoj velikoj prii. Nije nikad ništa spomenula pred njime, a osim toga uvjeravao me danikad nije spominjao ništa neprikladno o svojim kolegama pred Biancom. Nije se zanimala zalokalnu politiku, nju su zanimali globalni problemi: ratovi, globalno zatopljenje..."

„Znai, slijepa ulica", rekla sam, potpuno frustrirana sluajem.,,Aha“, Candice se složila. Prošla je rukom kroz kosu, uzdahnula, prešla pogledom po

sobi pa me pogledala: „Gladna sam." Nasmiješila sam se. „Doi", rekla sam brzo, prije nego što se predomisli. „Idemo ti

pronai klopu."Dvadeset minuta kasnije sjedile smo u mom omiljenom tajlandskom restoranu, a

ispred nas se pušio tanjur pun hrane. Jele smo u tišini dok nismo skupile energiju za razgovor.„Mislim da moramo promijeniti smjer."

Zamišljeno sam namatala rižine rezance na štapie. ,,A kamo idemo?"„Nije to pitanje kamo, nego tko“, rekla je. Upitno sam je pogledala, pa je objasnila:

„Nikamo ne stižemo sljedei Biancu, možda je vrijeme da promijenimo fokus.“„Netko od drugo dvoje djece“, nagaala sam.,,Aha.“,,Tko?“„Koga predlaže tvoj radar?" upitala je.Razmišljala sam nekoliko trenutaka. „Momak", rekla sam i osjeala to duboko u

trbuhu.„Kyle Newhouse", rekla je zamišljeno. „Dobro, malo u istraživati, pa možemo u

Columbus."„Jesi spremna za rad?" upitala sam zabrinuto.„Bolje je raditi nego truliti na tvom kauu i sažalijevati se", rakla je Candice s

nagovještajem smiješka.Mentalno sam odahnula, prijateljica se vraala iz mrtvih. ,,U igri sam", rekla sam.

Krenule smo u Columbus dva dana poslije, naoružane kartom kampusa Sveuilištadržave Obio. Stigle smo poslijepodne. Nisam znala kako se Candice dokopala Kyleovograsporeda, ali sam mislila da je bolje za mene da što manje znam o njezinim metodama,ukoliko u kasnije morati pod zakletvom tvrditi da ništa ne znam.

Parkirale smo nekoliko ulica dalje od Kyleovog studenskog doma i uputile se na prednja vrata. Obje smo bile obuene pomalo nemamo. Nosile smo ak i ruksake kako bismose uklopile u okruženje. „Kako emo ovo odraditi?" upitala sam.

„Na isti nain kao i Biancu", odgovorila je Candice. „Proi emo njegov raspored i

vidjeti oglašava li se tvoj radar."





Idua tri sata hodale smo od zgrade do zgrade, od predavaonice do predavaonice,Kyleovim stopama. Na putu od posljednje predavaonice do studentskog doma, radar sekonano oglasio. „Stani", rekla sam, upijajui okolinu. Bile smo blizu knjižnice.

„Što je?" upitala je Candice.Cijeli sam dan nosila fotografiju Kylea, pokušavajui se povezati s njegovom

energijom. Po prvi puta osjetila sam vezu. ,,Tamo“, rekla sam i požurila na rub travnjaka pored golemih divljih kestena.ula sam da me Candice slijedi, a ja sam stala pokraj posljednjeg drveta. „Kamo

ideš?" prošaptala je Candice kad me sustigla.Stavila sam ruku na drvo i pogledala fotku. Preko mene se prelio niz emocija i veza

koje nisam oekivala. ,,Candice?“ polagano sam se oglasila, još uvijek osluškujui eter.,,Da?“„Sjeaš li se imena djevojke koja je isto nestala?“„Misliš na Leslie Coyle?“,,Da.“„Što je s njom?“

„Bila je ovdje.“Candice nije govorila, pa sam je pogledala i primjetila da me gleda. „Što znai da je

bila ovdje?"„Bila je ovdje s Kyleom", objasnila sam i pokazala na tlo.„Uvjerena si da su se poznavali?"„Jesam. Sigurna sam.",,I ona je jedina za koju misliš da nije ubijena?"„Njezina fotografija bila je previše mutna da budem sigurna.",,A što misliš sada, kad osjeaš njezinu energiju?"„Mislim da je još živa."Candice je gledala u drvo pored kojeg smo stajale. „Misliš li da su oteti u isto

vrijeme?"„Nisu", rekla sam i prisjetila se sastanka u D.C.-ju. „Sjeaš se? Albright je rekao da je

Kyle drugi otet, a Leslie je nestala nakon pet dana."„Albright je rekao da je Kyle nestao na putu prema knjižnici", primjetila je Candice.

„Možda se ovdje susreo s Leslie."„Otkuda se znaju?" razmišljala sam.„Možda ga je došla upozoriti" rekla je Candice.„Ili ga nekamo namamiti", rekla sam, pri emu se hladnoa uspela mojom

kralježnicom.„Govori li ti radar da je sudjelovala u njegovom ubojstvu?"

Provjerila sam. „Mislim da ne“, rekla sam i prošla prstima kroz kosu. „Ali izmeu njih postoji veza. Nešto ih sve povezuje."

„Pa, za sada znamo da se dvoje od njih troje poznavalo", zakljuila je Candice.„Jedino što još ne znamo jest kako se u slagalicu uklapa Bianca."

„I to me proganja", priznala sam. „Stalno vrtim sve što znam u glavi, sve što su rekliroditelji, i ništa nikamo ne vodi. Pa se pitam, zašto nam je uope ukazala na stvari koje nassamo vode u slijepe ulice."

Candice je napravila grimasu. „Ipak, ne misliš valjda da bi nas zavlaila, zar ne?"Zinula sam, shvaajui što je rekla. ,,O Bože, nisam tako mislila."Candice se nasmiješila. „Znam da nisi", rekla je blago i pogledala na sat. „Mislim da

smo za danas gotove. Treba nam nekoliko sati da stignemo do kue."





Na putu kui, ponovo sam listala Biancin dnevnik. U njemu je bio dokaz koji mi seizravno cerekao u lice, ali ja ga nisam mogla nai. Radar me stalno vukao prema natrag, što jesimbol za put u prošlost pa se nisam bunila. Prebacila sam se na njezinu posljednju godinu usrednjoj školi i taj osjeaj je prestao, ali nisam pronalazila ništa što bi mi išta govorilo.

Uzela sam prvu bilježnicu iz Biancinog posljednjeg razreda i osjetila snažan poriv da

je otvorim. ,,Grrr“, zarežala sam glasno.„Problem?" upitala je Candice. Protrljala sam oi i naslonila glavu na naslon.„Osjeam da se moram fokusirati na drugo polugodište Biancinog posljednjeg razreda usrednjoj školi, ali kad god itam tu bilježnicu, ništa se ne zbiva."

„Postoji li specifian odjeljak na koji se trebaš koncentrirati?"Zatvorila sam oi i usredotoila se. U umu se pojavila pisanica. „Uskrs je obino u

travnju?"„Obino da“, složila se. „Oko proljetnih praznika.“Sjetila sam se da sam na sastanku u FBI-u imala snažan predosjeaj vezan uz proljetne

praznike, pa sam se prebacila na taj dio dnevnika, iako sam dijelove znala gotovo napamet i poela naglas itati. „Tata i ja smo na MWCFC-u, konferencija je totalno cool. Ima

zanimljivih prezentacija i susreemo sve te zanimljive ljude, a ima i tone klinaca moje dobi.Družim se veinom s troje njih. Totalno su cool.“

„Ovo je bilo totalno cool“, primjetila je Candice.Ignorirala sam je i nastavila itati. „Bit emo u L-inoj sobi i gledati filmove. Mislim da

se totalno zatelebala u N.H., ali ne znam što on misli o tome. Ma, preksutra se moramo vratitikui i to je totalno trulo, jer u morati odgovarati na stotine maminih pitanja o tatinom novomkomadu..

„Stani...“, rekla je Candice.„Što je?“„Vrati se na dio u kojem spominje gledanje filmova.“i su mi se vratile na taj dio stranice. ,,I?“Candice me pogledala. „Je li L. možda Leslie Coyle?“ Namrštila sam se. ,,Možda“,

rekla sam. „Ali tko je N.H.?“ ,,Newhouse“, jednostavno je rekla. „Bio je sportaš, jel’ tako? Akao sve sportaše, oslovljavali su ga prezimenom?"

„O Bože“, tisue zvona tuklo je u mojoj glavi. „Kako sam to propustila?"Candice se nasmiješila. „Mislim da smo osvojile prvi bingo", rekla je i posegnula za

mobitelom. Stavila je poziv na zvunik. „Zastupnik Lovelace", odgovorio je Jeremy.„Dobar dan, gospodine, ovdje Candice i Abby.“„Dobar dan, moje dame", odgovorio je. „Jeste li što otkrile?" „Možda", rekla je

Candice, pa mi mahnula da nastavim. „Gospodine Lovelace, sjeate li se konferencije nakojoj ste bili s k eri prije dvije godine, za vrijeme proljetnih praznika?"

Nakon stanke se oglasio. „Naravno. Išli smo na konferenciju politiara sa Srednjegzapada. Održavala se u Chicagu, a poticali su nas da dovedemo i obitelji. Bianca je uživala."

Osjetila sam navalu adrenalina. „Gospodine, sjeate li se s kime se družila?"Razmislio je pa rekao: „Ne sjeam se njihovih imena, ali se sjeam da je bio jedan

momak iz države Ohio. Dobro je izgledao. Zatim je bila i jedna djevojka, Lisa, tako nekako. I još jedan mladi s kojim sam se samo jednom rukovao. Ne sjeam se njegovog imena nitiotkuda je bio.“

Candice i ja smo se pogledale. „Je li Vam itko na konferenciji prijetio ili se posebnozanimao za grupu klinaca koji su se zajedno družili?"

„Nije", odgovorio je Lovelace opreznim glasom.„Je li se tijekom konferencije dogodilo išta što je bilo kontroverzno?"

„Pa, jest", rekao je Lovelace. „Mislim, kad god imate u jednom hotelu tako velikuskupinu politiara, nešto se kontroverzno uvijek dogodi."





„Možete li se sjetiti ikoga tko Vas je nervirao, ili Vi njega?" Na liniji je bila mrtva tišina toliko dugo da sam mislila da se veza prekinula.„Bio je jedan ovjek."„Tko?" Candice i ja upitale smo u isti glas.„Za vrijeme sastanka odbora koji sam vodio, a koji se bavio problemom propadajue

ekonomije Srednjeg zapada, gospodin iz moje države prekinuo je sastanak. Tvrdio je da je bioradnik u tvornici i optužio nas da nismo dovoljno poduzeli i da samo prekasno poelispašavati automobilsku industriju koja propada posljednjih godina. Bio je tako naporan da ga

je hotelsko osiguranje izbacilo."„Je li otvoreno prijetio?"Lovelace je ponovno šutio. „Jest", rekao je. „Rekao je da e nam svima biti žao."„Tko je sve bio u odboru?" upitala sam.„Nekoliko zastupnika", rekao je Lovelace. „Ne sjeam ih se svih, ali mogu pronai

zapisnik sa sastanka. Mogu vas nazvati kad ga iskopam?",,Naravno“, rekla je Candice. „im budete mogli.“,,Dobro“, rekao je.

ekale smo dvadeset minuta prije nego što je Lovelace konano nazvao. „Imam popis“, rekao je.

„Slušamo", Candice je rekla.„Zastupnik Widow iz Chicaga, zastupnik Bentley iz Ohioa, senator Newhouse isto

tako iz Ohioa, zastupnik Coyle iz Wisconsina..."„Stanite", gotovo sam viknula, svjesna da ne smijem spominjati nestanak ostalih

tinajdžera. „Gospodine Lovelace, zvat emo vas za nekoliko minuta."Candice je prekinula vezu i vjerojatno ostavila vrlo zbunjenog Lovelacea, a zatim me

znatiželjno pogledala. „O emu se radi?" upitala je.„Ne možemo ovo zadržati za sebe“, rekla sam. „Moramo to javiti velikim facama."„Gaston?" predložila je.Zatresla sam glavom. „Mislim da bih prvo trebala rei Dutchu, jer ako uje od Gastona

da smo radile iza njegovih lea, bit e ozbiljno bijesan."„Imaš pravo", rekla je i pružila mi mobitel.Ruke su mi se malo tresle dok sam birala broj. Mrzio je kad mu nisam javljala što

radim. „Gospoice Fusco", ula sam njegov zvuni bariton. „Što se zbiva?“ „Ja sam", rekla sam.„Abs? "„Da.",,U kakvoj si gužvi?"

Namrštila sam se. Predobro me poznavao. „Nemoj se ljutiti", poela sam.

Uzdahnuo je. „Sjajno", rekao je. „Zvui loše. O

emu se radi, Edgar?"Progutala sam slinu, ohrabrena time što je upotrijebio moj nadimak. „Znaš kako nam

je Gaston dao naslutiti da se moramo povui iz istrage Biancinog ubojstva?"Još jedan uzdah.„Pa, nismo baš poslušale instrukcije." Duga pauza, pa sam se oglasila: „Dutch?"„Ovdje sam", rekao je. ,,I zašto nisam iznenaen? Što ste otkrile?"„Našle smo vezu izmeu klinaca i mislimo da imamo ideju tko bi mogao biti ubojica."Tihi smijeh. ,,I to je sve?" upitao je mrtav hladan.

Napetost se iscijedila iz mojih ramena. „Pa, manje-više, da."„Jeste se javile Gastonu?"„Pa, mislile smo poeti s tobom."

„Baš ste drage."uj, ipak znam i umijem nekog vraga."





„Ostani na vezi, bio sam s Gastonom prije nekoliko minuta. Idem ga nai i rei mu dasi na vezi."

Dutch me stavio na ekanje pa sam prebacila na zvunik. Nekoliko minuta slušale smodosadnu glazbu s telefonske centrale. „Gospoice Cooper?"

„Dobar dan, agente Gaston", rekla sam. „Candice je sa mnom, upravo se vraamo s

Državnog sveuilišta Ohio".„Da, Dutch mi je rekao da ste malo istraživale na vlastitu odgovornost."„Gospodine", javila se Candice. „Mi radimo sasvim legalno. Zastupnik Lovelace nas

je unajmio."„Znam", mirno je rekao Gaston. „Na moju preporuku."Zapanjeno smo se pogledale. „Stvarno?"„Stvarno", potvrdio je, a u pozadini sam ula Dutcha kako se smije.„Pa, hvala Vam, gospodine", rekla sam.,,I što ste otkrile?"Prepriala sam mu što sam otkrila na Sveuilištu, a Candice mu je prepriala razgovor

s Lovelacom. Kad smo završile, rekao je: „Sjajno obavljen posao, stvarno to mislim. Odmah

u nazvati zastupnika i angažirati tim. Mogu li vas nazvati na ovaj broj?",,Da“, zajedno smo se oglasile.„Sjajno. Hvala i javit u se.“Gaston je prekinuo vezu, a Candice mi je dala visoki pet. „Baš smo face", rekla je

zadovoljno.„Možeš li zamisliti reakciju Harrisona kad mu Gaston kaže što smo otkrile?“Candiceino lice zgr ilo se u gaenju. „Koga interesira što ta guzica misli?“ odmahnula

je rukom.Kimnula sam, ali sam se sjetila da je došao na pogreb njezine bake. „Pa, možda i nije

tako loš?" Pogledala me kao da sam joj rekla da je komunizam dobar za ekonomiju. „Ozbiljnasam“, bila sam uporna. „Bio je na pogrebu tvoje bake i mislim da to više govori o njemu negonjegova reakcija na ljude poput mene.“

Candice je okrenula oima. Nije pušila foru. „Gaston nije mogao doi", upozorila me.„Pa je natjerao Harissona da doe umjesto njega."

Uzdahnula sam. Ovu raspravu nisam mogla dobiti, pa je bilo bolje da odmahodustanem.

Vozile smo se u tišini oko sat vremena, kad je zazvonio Candicein mobitel. „Dobardan, agente Gaston“, oglasila se Candice i ukljuila zvunik.

„Gospoice Fusco“, javio se Gaston toplo. „Ovdje sam s agentom Harissonom. Je ligospoica Cooper još uvijek s vama?“

„Ovdje sam“, zapjevala sam.

„Sjajno. Razgovarali smo sa zastupnikom Lovelaceom i željeli bismo da nam se sutraujutro pridružite na sastanku.",,Može“, s oekivanjem sam pogledala Candice.Bila je frustrirana, nisam shvaala zašto, ali je preko volje rekla: „Bit emo tamo.“„Može u devet ujutro u FBI-u?“ upitao je Gaston.„Može. “„Odlino. Laku no!“ Gaston je poklopio slušalicu.„Ne izgledaš sretno", rekla sam Candice.Candice je ispravila ramena i zagledala se u cestu ispred sebe. „Ne želim opet raditi s

Harrisonom."„Tko ga je uope spominjao?"

„Zašto misliš da nas zovu, Abs? Na šalicu aja i razgovor o vremenu?"„Misliš da nas službeno žele vratiti na sluaj?"





„Da."Iznenadila sam se. Mislila sam da se žele sresti s nama da još jednom ispriamo što

smo otkrile. Nije mi palo na pamet da bi nas željeli vratiti u istragu. „A politika?" rekla samnakon što sam promislila. „Neemo li se tako opet vratiti na zabranu djelovanja?"

„Ne, ukoliko smo otkrile više nego Harrison bez nas", objašnjavala je Candice. ,,A

moji deki kažu da smo ga prešišale za bar petsto metara.",,I zato misliš da e ga prisiliti da opet radi s nama?"„Aha. No ako uprskamo ili prijeemo granicu, okrivit e Gastona, možda i Dutcha. Pa

e se zarolati glave."„To nije fer", rekla sam. „Zašto ne okrive samo mene i tebe?"„Jer mi ne radimo za FBI", rekla je jednostavno. „Mi smo pijuni. Eksperiment."

Nagnula sam se u sjedištu, bila sam umorna i živana. Bijesna na sebe što sam pristalana sastanak prije nego što sam razmislila ili popriala s Candice. „Upala u zamku, ha?"

Candice me gurnula laktom. „Možda i ne bude loše. Idemo tamo, saslušat emo pravila i vidjeti možemo li ih prihvatiti. Ako ne, uvijek možemo odbiti ponudu i mimo išetatiiz ureda."

„Ali to bi moglo biti loše za Leslie", rekla sam osjeajui kako njezino vrijemenezaustavljivo istjee.

„Da, moglo bi."„Onda sam spremna na sve politike rizike", rekla sam odluno. „Ako joj možemo

spasiti život, vrijedi riskirati. Razgovarat u s Dutchem. Moram provjeriti pristaje li na to dase kockam s njegovom karijerom."

„Može."„Sigurna si da ne želiš prespavati još jednu no kod nas?"Candice je postala pomalo tužna, posegnula je za mojom rukom i stisnula je. „Hvala,

Sundance, ali vrijeme je da se kaubojka vrati u vlastiti brlog i dopusti da ti i Dutch opet budete malo sami.“

Kimnula sam, zadovoljna što se osjea dovoljno jakom da nastavi sa svojim životom.Ali ipak, bila sam zabrinuta za nju.

Za veerom smo Dutch i ja razgovarali o prednostima i manama mojeg povratka uistragu o nestalim tinajdžerima. Bila sam ozbiljno zabrinuta shvativši da to ima višenedostataka nego prednosti. Dutch se sasvim slagao sa Candice u svojim procijenama. Bilismo prokleti ako to uinimo, i prokleti ako ne uinimo. Ali na kraju, pristao je biti žrtveno

janje ako nešto krene po zlu, pa Biro odlui da se mora riješiti nekih ljudi. „Prilino si opuštenza nekoga tko može izgubiti posao na tako glup nain“, primijetila sam.

Dutch je slegnuo ramenima. „Pa, imam i drugi posao“, rekao je. „Preživjet emo."

Nasmijala sam se. Dutch je mnogo više zara

ivao svojim sporednim poslom nego kaoFBI-ev agent. „Pa ipak, ne svia mi se ideja da napadnu Gastona.",,Abs“, strpljivo je rekao. „Zar ne misliš da je Gaston svjestan rizika?"„Zašto tako snažno zagovara moje sudjelovanje?" pitala sam se.„Jer je autsajder", objasnio je Dutch. „Došao je u Biro s hrpom novih ideja koje su

nekonvencionalne i protive se kulturi koja uvijek favorizira ustaljeno ponašanje. Tjera cijeliBiro da drugaije misli, da eksperimentira, da se okuša u novim tehnikama istrage. Njegovastara kultura, CIA, poznata je po tome."

,,U CIA-u mnogo eksperimentiraju?"Dutch se nasmiješio i kimnuo. „O da", rekao je. „Poznati su po tome. Uinili bi sve i

probali sve da dou do rezultata. Zato su tako uspješni."

,,I tako zastrašujui", rekla sam.





,,I to“, složio se.,,Dobro“, zakljuila sam. „Napravit emo najbolje što možemo i nadati se da neemo

zeznuti.“Dutch je nagnuo bradu i poeo se smijati. Kad sam zahtijevala objašnjenje, rekao je:

„Ih, zeznut ete, sasvim sigurno. Samo je pitanje koliko?“

Pogledala sam ga s puno prezira. „Nemaš vjere.“ Ali duboko u sebi znala sam da ima pravo.

Idueg me jutra Candice pokupila u osam, pa smo zajedno dorukovale prije nego štosmo se uputile u lokalni ured FBI-a. Putem na sastanak, Candice je inila sve mogue da midigne samopoudanje. „Samo budi svoja“, savjetovala je.

,,A što drugo da budem?“„Znaš o emu govorim“ rekla je i nestrpljivo odmahnula rukom. „Ne dopusti da te

iznerviraju. Na kraju krajeva, ti si došla s novim tragom. Ti si ona koja ih je uputila na pravi put. Ti si se spojila s Biancom i našla tijelo, ti si...“

,,Candice?“ prekinula sam je.

,,Da?“„Od tebe me boli trbuh.“Pogledala me. „Dobro. Šutim.“,,Hvala.“Parkirale smo automobil i uputile se u zgradu. Primijetila sam da smo uranile pet

minuta. Nisam se još niti smjestila na stolcu, a ve se pojavila agentica koja nas je povela iz predvorja. Otpratila nas je do dvorane za sastanke i zamolila da priekamo. Meškoljila sam seu stolcu i pokušavala se smiriti. Na kraju krajeva, ve sam bila u ovakvim situacijama, pa sam

preživjela.Otvorila su se vrata i ušao je agent Gaston, agent Harrison i stariji gospodin kojeg

nisam poznavala, ali kojemu se mo cijedila iz svake pore. Primijetila sam i da ovjek fizikislii agentu Harrisonu. ,,Dame“, prijazno je rekao Gaston.

„Dobro jutro, gospodine", obje smo promrmljale.„Hvala što ste došle. Sjeate se agenta Harrisona?"Obje smo kimnule, kao i Harrison. Oi su mu bile boje elika.„Ovo je regionalni direktor Specijalnih istraga, agent Harrison stariji, stric agenta

Bricea Harrisona.“Candice se malo pridigla da se rukuje sa starijim gospodinom. „Gospodine", rekla je.„Gospoice Fusco“, odgovorio je prije nego što se okrenuo prema meni.Ispružila sam ruku i odmah ju je prihvatio, sjeo u stolicu i sa zanimanjem se zagledao

u mene. „uo sam da ste vas dvije nabasale na neke informacije koje su od znaaja za

istragu", poeo je.Kimnule smo.

„I uo sam da gospoica Cooper tvrdi da ima parapsiholoških sposobnosti?" Nasmiješila sam se. „Kriva po optužnici", rekla sam. Nasmiješio se i upitao: „Možete li demonstrirati?"Zbunjeno sam trepnula. „Gospodine?"„Pa želio bih vidjeti Vašu sposobost. Ako nemate ništa protiv?"Bilo je sasvim oito da bi on imao mnogo toga protiv ako bih odbila. Ali još nisam

shvaala što želi. „Na kome da demonstriram, gospodine?" upitala sam.,,Pa“, rekao je i pogledao oko sebe kao da je to oito. „Na meni, naravno.",,Aha“, rekla sam. Toga sam se bojala. Kao i njegov neak, inilo mi se da stariji

Harrison ima jednako skuene poglede na život, a moglo bi ga biti teško itati.





Meutim, na ovoj razini, nisam imala što izgubiti, pa sam zatvorila oi i dubokoudahnula.

„Prvo mi se javlja veza s pacifikim sjeverozapadom. Pogotovo sa Seattleom, ali nijeizravno s njim. To znai da ste povezani s nekim tko živi u Seattlu, a ne sa specifinimmjestom u samom gradu. Ta osoba je žena i vjerujem da ima tamnu kosu. Oko nje vidim

božina svjetla i mislim da e Vas pozvati da s njom proslavite Boži. Bit ete u napasti da jeodbijete radi toga što ete misliti da imate previše posla, ali ja bih Vam toplo savjetovala da prihvatite njezin poziv.

Isto tako, otvara se slobodno mjesto u hijerarhiji stepenicu iznad Vas. Netko uskoroide u mirovinu, i Vi ete biti jedan od kandidata." Otvorivši oi, uoila sam kako me vrlo

pažljivo promatra. „Ne vjerujem da ete dobiti unaprjeenje. Umjesto Vas bit e izabran nekimuškarac vranocrne kose, desetak godina mlai, jer mu netko na visokim pozicijama dugujeuslugu."

Harrison stariji pažljivo me gledao kroz svoje stisnute oi, a ja sam se pitala je li toobiteljska karakteristika. „Nevjerojatno", rekao je i široko se nasmiješio.

„Rekao sam vam da je dobra", rekao je Gaston ponosno. Posebno sam uživala

gledajui Harriosna mlaeg kako se puši od bijesa na svome stolcu.„Jesi, Bill. Impresioniran sam. Dobro, gospoice Cooper, uvjerili ste me, iako je moj

neak i dalje skeptian. Želio bih Vas pozvati da sudjelujete u daljnjoj istrazi. “Harrison junior otvorio je usta kao da e protestirati, ali njegov je stric samo lagano

podigao ruku kao da ga upozorava, i mlai je zaepio gubicu.„Hvala na pozivu", rekla sam. „Ali mi imamo stanovite uvjete."Zavladala je ledena tišina, dok su me tri agenta promatrala zgražajui se kao da sam

poinila najveu pogrešku u bontonu. „Uvjete?" konano je progovorio Harrison stariji.„Da, gospodine. Kad smo posljednji puta zamoljene da sudjelujemo, reeno nam je da

ne smijemo postavljati pitanja i da samo promatramo situaciju, ali moja intuicija najbolje radikad sam ukljuena u razgovor. esto u morati postavljati pitanja da razjasnim prizore kojevidim u svom umu."

Harrison stariji pogledao je Gastona, koji je slegnuo ramenima kao da mu hoeodgovoriti kako nije oekivao da u imati zahtjeva.

„Zadnja stvar koju bismo željele uiniti jest da vas odvedemo na lažni trag", objasnila je Candice. „Abbyin radar radi sa prizorima i slikama, i morat e iskljuiti odreene scenarije prije nego što može preporuiti smjer akcije ili usmjeriti istragu na odreeni put.“

Harrison stariji je razmišljao. ,,Dobro“, oprezno je rekao. „Ali prepustit u svomneaku da odlui je li smjer ispitivanja koji poduzimate prikladan vremenu i mjestu.Posljednja stvar koju želimo jest to da bilo koga tko je eventualno uklju en u otmiceobavijestimo o tome što radimo."

„Razumijem", rekla sam. ,,I to me dovodi do mog sljedeeg uvjeta."Harrison stariji je polagano gubio strpljenje, ali odala sam mu priznanje što je upitao:

,,A to bi bilo?"Duboko sam udahnula. Nee mu se svidjeti ono što u rei. „Razumijem skepticizam

Vašeg neaka", rekla sam i pogledala Harrisona mlaeg. „I ja ga zaista ne želim ni u štouvjeravati niti preobraati. Ali teško mi je raditi s osobama koje se neprijateljski odnose

prema meni, jer negativni stavovi ošteuju moju sposobnost da se usredotoim na vibracijekoje pokušavam pokupiti. Moj je zanat suptilan, i ne mogu si dopustiti da mi stalno pažnjuodvlai stav pesimistine i procjenjivake osobe."

Usne Harrisona starijeg lagano su se uvile. „Shvaam", rekao je. „I što da napravim stim?"

„Možemo li raditi s nekim drugim agentom?" upitala sam s mnogo nade, dok jeHarrison mlai gledao u mene preko stola.





Harrison stariji bio je zabavljen tim zahtjevom, ali je rekao: „Ne, gospoice Cooper,žao mi je. Moj neak vodi istragu i to e i nastaviti."

Harrison mlai izgledao je kao zadovoljan lisac kad se nagnuo u stolici i vratio svojojvreici ipsa. „Ali", nastavio je njegov stric. „Mislim da je sasvim u redu da agenta Harrisonazamolimo da vas tretira s najveim moguim poštovanjem. Vjerujem da e to i uiniti, nakon

što ste tako jasno i rjeito ovdje izrazili zabrinutost."Sad je bio na meni red da izgledam zadovoljno i da mu utrljam sol u ranu. „HvalaVam gospodine. Stvarno cijenim vašu obzirnost."

„Nema na emu“, rekao je. „Postoje li još neki uvjeti?“Pogledala sam Candice, a ona se javila. „Željele bismo Vas zamoliti da agent Rivers

ne bude optužen ili upotrijebljen kao žrtveno janje na bilo koji nain, ako naša suradnja ne bude imala željeni završetak. Jako je važno i Abby i meni da njegov posao ne bude ugroženukoliko vam ne budemo mogle pomoi pri rješavanju sluaja."

Lice Harrisona starijeg poprimilo je opasno crvenu boju kad se okrenuo premaCandice i tiho rekao: „Naravno" nakon prilino neugodne stanke. Zakljuio je razgovor dižuise: „Hvala što ste došle i srele se s nama. Moj e vas neak upoznati s razvojem sluaja i

raspraviti s vama daljnje korake. Bill, možemo li?"„Naravno, gospodine", i Gaston je ustao.Prije nego što je izašao, Harrison stariji znaajno je pogledao u oi mlaega i rekao:

„Dobro pazi na njih, Brice."„Da, gospodine", rekao je neak pristojno.I tako smo ostale same s natmurenim agentom FBI-a, s kojim smo trebale riješiti

vraški težak sluaj.





Osmo poglavlje

Pokušavala sam ne vrpoljiti se u znaajnoj tišini koja je zavladala nakon odlaskaHarrisona starijeg i Gastona. Ali to je bilo stvarno, stvarno teško. Pogotovo pod ledenim

pogledom agenta Harrisona mlaeg. „Gdje emo poeti?“ upitala je Candice ugodnim tonom.Harrisonove oi prebacile su se na Candice, koja se smiješila kao maka kad gleda uzlatnu ribicu, mamei je da skoi izvan vode. „Fokusirali smo se na Newhousea“, Harrison jerekao nakon stanke.

„Jeste li otkrili išta relevantno?"„Nismo", uzvratio je Harrison i bilo je oito da neemo doznati što se zbiva bez obzira

tko mu je i što naredio.„Sigurna sam da je poznavao Leslie Coyle", rekla sam pokušavajui nas pomaknuti s

mjesta.Harrison je svinuo obrve u lažnoj zaenosti, i vidjela sam da se pretvara da ništa ne

zna, samo zato da nam komplicira život. „A zašto to mislite?"

Mogla sam mu rei da prestane izgravati glupana, ali sam odluila igrati igricu: „Našlesmo odlomak u Biancinom dnevniku koji pokazuje da se družila s drugim nestalimtinajdžerima na konferenciji politiara Sjeverozapada u Chicagu prije dvije godine", rekla sammu.

Candice je nastavila: ,,U dnevniku postoji dio u kojemu Bianca piše da se družila sdvoje klinaca koji imaju inicijale N.H. i L. Vjerujemo da je N.H. kratica za Newhousea, a L.za Leslie. Razgovarale smo sa zastupnikom Lovelaceom koji je bio na konferenciji sa k eri,

pa znamo da su tamo bili i senator Newhouse i zastunik Coyle koji su sa sobom poveli Kylea iLeslie. Kladim se da su se klinci družili zajedno." Candice me pogledala s oekivanjem.

„Što je?" prošaptala sam.„Reci mu što si osjetila na kampusu OSU-a.“Osjetila sam kako crvenim. Mrzila sam govoriti o svojoj intuiciji sa skepticima teške

kategorije. Uvijek sam se pomalo bojala mogunosti da e me proglasiti luakinjom iotpremiti pod paskom ljudi u bijelim kutama. Pa ipak, udahnula sam i rekla: „Mislim da se seLeslie i Kyle vidjeli na dan njegova nestanka."

Harrison je prezrivo frknuo. „Nemogue. Leslie je nestala pet dana nakon toga."„To ne ukida mogunost da su se sreli tog dana kad je on otet", Candice je upozorila.Harrison je stisnuo eljusti i na trenutak mi ga je bilo žao. Okrenuo se prema meni i

upitao: „Zašto sumnjate da su se susreli tog dana?"Ponovno sam se zacrvenjela. „Osjetila sam to u eteru", nesigurno sam rekla. Harrison

je trepnuo kao da sam progovorila marsovskim. „Kada smo Candice i ja otišle u kampus,

prošle smo cijeli dnevni raspored Kylea", objasnila sam.„Zašto?"Sad je bio red da ja trepem. ,,Pa“, rekla sam pokušavajui pronai nain da mu

objasnim tako da shvati. „Prostor je esto obilježen energijom osobe koja se kree kroz njega.Zamislite to kao miris koji psi tragai mogu nanjušiti. Ako se ve ne mogu povezati sosobom, mogu slijediti njezin energetski trag i osjetiti što se dogodilo na odreenom mjestu."

Harrisonov se izraz neznatno promijenio, i po prvi puta pokazao je traak interesa. ,,AVi mi govorite da ste nanjušili Kyla u kampusu na istom mjestu na kojem ste nanjušili iLeslie?"

Žustro sam kimnula. „Tono.",,I što se dogodilo kad su se susreli?"

„To Vam ne mogu rei", odgovorila sam. „Samo znam da energija nije sadržavalatragove nasilja."





,,A što je sadržavala?"Razmislila sam i prisjetila se što sam osjeala ispod stabla divljeg kestena. „Hitnost",

rekla sam. „Apsolutni osjeaj hitnosti."Harrison se naslonio u stolici, prekrižio ruke i promatrao me za vrijeme jedne od

svojih poznatih stanki. „Dobro", rekao je nakon minutice ili dvije. „Provjerit u s Leslienim

cimericama gdje je bila u vrijeme kad je Kyle nestao. To je bilo u etvrtak naveer, pa jevjerojatno mogla preskoiti nekoliko predavanja, odvesti se u Ohio i vratiti se na predavanjado ponedjeljka."

„Jeste li provjerili njihove mailove, jesu li bili povezani?" upitala je Candice.„Jesmo", rekao je. „Ništa nismo našli."„Chatove?",,I to. Nula bodova."

Namrštila sam se. „Znai da imamo samo tanku vezu u Biancinom dnevniku.",,l injenicu da su vjerojatno bili na istoj konferenciji prije dvije godine."„Kontaktirat u Kyleovog oca i Leslienu majku da potvrdim da su djeca bila na

konferenciji", rekao nam je Harrison i nešto si pribilježio.

„Brinem se i za djecu nekih drugih lanova odbora", rekla sam.Harrison je kimnuo i još nešto pribilježio.,,I što emo sad?" upitala sam. Oekivala sam da e rei da odemo kui i ekamo da

nas pozove kad nas bude trebao. Što se naravno nee dogoditi.Iznenadio me i predložio da s njim odemo razgovarati s Kyle- ovim roditeljima. „Tko

zna?" rekao je. „Možda se pojavi duh i dade Vam koji trag."Zagledala sam se iznenaeno u njega, ne vjerujui da je poela pucati granitna obloga.

„Može", rekla sam dobronamjerno. „ak i Vi morate priznati da je moj kontakt s Biancom biovrlo koristan."

Harisson je odmaknuo stolac i ustao. „Kreemo sutra u sedam ujutro. Budite na parkingu.“

Nakon što je otišao, okrenula sam se Candice i rekla: „Kladim se da je glavna faca natulumima!“

Candice se nasmijala. „Idemo, Sundance“, rekla je. „Moram krenuti. Imam sastanak s bakinim odvjetnikom u podne.“

Moje je dobro raspoloženje nestalo. „Kako si?“ upitala sam.Candice je slegnula ramenima. „Ma, valjda dobro. Ne veselim se sastanku. Previše me

podsjea na to da je više nema.“„Mogla si to odgoditi“, predložila sam dok smo izlazile iz dvorane za sastanke.Candice je duboko udahnula. „Bolje da to što prije riješim. Osim toga, bolje da što

prije ponem rješavati eventualne dugove. Ne znam kako u uspijevati otplaivati njezinu

hipoteku i svoju najamninu.“„Zaboravi na plaanje najamnine. Useli se natrag u staru kuu.“, predložila sam.Candice je iznajmljivala moju kuu u kojoj sam živjela prije nego što sam se uselila Dutchu.

Nisam željela niti da na trenutak pomisli da u inzistirati na uvjetima ugovora o najmu.Candice me gurnula ramenom. ,,Hvala“, rekla je, „ali radije se još ne bih selila. Ne

znam kako bih preživjela u ružiastom raju u kojem više nema bake. Razgovarat u sodvjetnikom."

Na izlasku sam zastala kraj Dutchevog stola, ali nije bio tamo, pa sam mu ostavila prilino seksi poruku i krenula prema izlazu.

Candice me ostavila ispred kue i ostatak sam poslijepodneva promatrala s kaua kako pada jesenska kiša.





Poinjala sam razmišljati o veeri, kad je zazvonilo zvono na ulaznim vratima.„Otvoreno", viknula sam.

Kroz vrata je, na moje enje, ušla Candice s udnim izrazom lica.„Bok, Cassidy!" rekla sam i potapšala kau pokraj sebe pozivajui je da sjedne.

ekivala sam da e trebati rame za plakanje nakon sastanka s odvjetnikom.

Candice je sjela do mene i Eggy je trenutano skoio u njezino krilo. „Nedostajala simu!“ rekla sam.,,Vidim“, rekla je, nasmijala se i pomilovala ga.„Kako je bilo?“ diskretno sam upitala.„Bilo je...“ poela je, a onda je njezin glas zamro. „Neoekivano dobro.“Razveselila sam se. „Pa, dobro.“ Nisam osjeala što se zbiva. Malo nateene oi

odavale su plakanje, ali je oko nje vladao i neki udan mir.,,Abs“, rekla je nježno. „Jesi li znala da je baka bila milijunašica?“,,Molim?“Candice je kimnula. ,,Multimilijunašica“, dodala je.„Znai, kua nije pod hipotekom?“

,,Nije“, Candice se nasmijala. „Nema hipoteke niti na njoj, niti na stanu u Arizoni - okojem mi nikad nije rekla ni slova, niti na 150 hektara zemlje u Teksasu na kojoj seeksploatira prirodni plin.“

Zbunjeno sam je pogledala. Mnogo tog zastrašujueg ula sam o Teškašu u posljednjevrijeme. ,,I što to znai?“ Pažljivo sam upitala Candice koja je poinjala plakati.

„Sve je ostavila meni“, rekla je tako tiho da sam je jedva ula. „Nekretnine, obveznice,dionice... Abby, imala je više od Donalda Trumpa!“

Zinula sam. ,,Candice!“ rekla sam i zagrlila je. „Draga! Bogata si!“Candice se smijala i plakala u isto vrijeme, nadvladana mješavinom osjeaja. „Valjda

jesam“, rekla je kad je mogla progovoriti.Bila sam sretna i istovremeno tužna zbog nje. I sama sam izgubila svoju voljenu baku

prije mnogo godina i još mi je nedostajala svaki dan. ,,S vremenom postane lakše“, rekla sam.„Kunem se.“

Vrata su se otvorila i vidjela sam Dutcha kako ulazi. „Bok, moje dame“, rekao je.„Bok, Dutch“, rekla sam i dalje grlei Candice.„Sve u redu?“„Candice je prljavo bogata", rekla sam.„Stvarno?"„Aha".„Zašto onda plae?"„Nedostaje joj baka."

„Imam lijek za tugu", ponudio je.Candice se udaljila od mene, obrisala oi i rekla: „Ma nemoj!"„Lazanje!"

Nasmijale smo se. „Donesi ih", rekla sam. „I Candice dobiva najvei dio."Dutch je kuhao veeru, dok smo Candice i ja metodiki ispijale bocu vina. Rekla mi je

da joj je odvjetnik rekao da je Madame DuBois bila sposobna igraica na burzi i da je kupilazemlju u Teksasu još 70-ih godina. Nakon deset godina ulaganje se isplatilo, kad je otkriven

prirodni plin. Osim svoja dva doma, imala je obveznice, dionice, potvrde, i sve je ostavilasvojoj unuci, uz napomenu da Candice treba slijediti svoje strasti, a ne robovati financijskimstegama.

„Što eš uiniti?" upitala sam je. Mogla je krenuti na put oko svijeta i mlada se

umiroviti.„Isto što i do sada", rekla je.





„Nastavit eš raditi?"„Naravno", rekla je bez imalo sumnje. „Volim ovo što radim, Abs. Ne znam što bih

drugo mogla raditi."Sjetila sam se da sam i ja imala slinih briga nakon stanovitog dobitka na lutriji. Sve

sam darovala kad sam shvatila da u nastaviti raditi. Vjerojato smo zato nas dvije bile tako

dobar tim. Obje smo radile ono za što smo bile stvorene i usprkos poslovnim padovima iusponima, te potencijalnim opasnostima, voljele smo ono što radimo.„Sad eš barem moi uzimati samo sluajeve koji te zanimaju, a ostale odbijati", rekla

sam.Candice mi je namignula. ,,Tono“, rekla je i zadovoljno uzdahnula. „Bog blagoslovio

moju baku. Ta me stara ptica uvijek spašavala i vadila iz dreka.“„Mislim da je spašavanje bilo obostrano", podsjetila sam je.„Veara je gotova", doviknuo je Dutch i uputio se u blagovaonicu.„Kako ti ide s Unutrašnjom kontrolom?" upitala sam Dutcha kad mi je natovario tanjur

hranom.Pružio mi je tanjur i nasmijao se. „Osloboen svih sumnji", rekao je.

„O moj Bože!" uzviknula sam. „Sjajno! Zašto mi nisi odmah rekao?"„Imale ste pametnijeg posla", podsjetio me.Okrenula sam oima. ,,Ok, što to znai? Nazad na cesti?",,I da i ne", rekao je i uputio mi zamišljen pogled.„Što je?" upitala sam.„Jeste li možda spominjale Gastonu da nije pametno da budem ukljuen u istragu o

nestalim t inejdžerima?"Candice i ja smo se pogledale. „Pa... nismo rekle da ne bi trebao biti u istrazi, nego da

ne smiješ biti okrivljen ako sve ode k vragu."“Pa, to sve objašnjava.”“Što?” upitala sam.„Gaston me pozvao u svoj ured, rekao da me Unutrašnja oslobodila svih sumnji i

estitao mi. Kad sam ga upitao mogu li se pridružiti grupi, odbio je i rekao da me ne želi ni blizu sluaja. Zatim je još dodao da je to za moje vlastito dobro."

,,I na emu radiš?"Dutch je namignuo. „Povjerljivo, draga moja."„Pa, bar neeš morati raditi s onim strašilom."„Ma daj, Abs, ne može biti tako strašno."„Može", rekla je Candice ravnodušno. „Još je i gore."„Izgleda da se zagrijava za vas dvije", uvjeravao nas je Dutch.Širom sam otvorila usta. „Otkud ti to?"

„Nije prijetio dae podnijeti ostavku ako bude radio s tobom kao prošli put.“i su mi iskoile. „Nema šanse! Prijetio je ostavkom?“

Dutch je kimnuo i otpio gutljaj. „Mislio sam da znaš.“„Ne, nisam znala.“Dutch je slegnuo ramenima. „U svakom sluaju, svaka ast. Ozbiljno si impresionirala

Dennyja Harrisona.“,,Znam“, rekla sam. „Obožavam kad se to dogodi.“„Budi pažljiva. Brice možda više nije izbezumljen vašom prisutnošu, ali još uvijek

traži prvi povod da vas se riješi. Nemojte prekoraivati granice, slijedite njegove upute i svee biti u redu.“

„Sutra idemo na jug razgovarati s Kyleovim roditeljima“, rekla sam mu.

uo sam“, odgovorio je. „Duga vožnja autom u Ohio, kao što obje ve znate. Budite pristojne."





„Mi smo uvijek pristojne", odrezala sam.Dutch je podigao ruke, predajui se. „Edgar, Edgar. Smiri se. Uvijek si bila pristojna.",,I bolje ti je“, promrmljala sam, razmišljajui kako e mi teško biti sutra.

Idueg jutra Candice me pokupila i odvezla do parkirališta FBI-a. Ugledale smo

Harrisona i ušle u njegov auto sa šturim „Dobro jutro!"Put u Ohio bio je krai od oekivanog jer nismo morali ii sve do Columbusa. Kyleoviroditelji živjeli su u Toledu, koji je bio uz granicu s Michigenom. Pomoglo je to što samuspjela sjesti na zadnje sjedište. im smo ušle, stavila sam u uši slušalice, a bila sam tek na

pola puta kroz najvee hitove sedamdesetih kad smo sišli s autoceste.Došli smo do zatvorenog naselja, pa je Harrison pokazao svoju znaku na ulazu.

Pustili su nas unutra bez pitanja, a ja sam promatrala vrlo bogato ureenu okolinu.Harrison mi se okrenuo i nešto rekao, na što sam skinula slušalice i upitala:

„Oprostite?"„Kad doemo k Newhouseima, cijenio bih da me pustite da govorim. Ako budete

imali ikakvih...“ glas mu je zamro kao da ne zna kako da završi reenicu.

,,Pogodaka?“ predložila sam.„Da, dobra rije. Ako budete imali ikakvih pogodaka, molim Vas da ih zadržite za

sebe i poslije emo o njima porazgovarati. Isto tako molio bih da ne dajete do znanja Newhouseima da imate posebne sposobnosti. Gospoa Newhouse još se bori s ostacima svogalkoholizma. Ne želim da se uznemiri više nego što je to potrebno. Jasno?“

„Kristalno jasno“, drveno sam rekla, osjeajui kako mi je stegnuo omu oko vrata.„Mislila sam da emo moi postavljati pitanja“, rekla je Candice na rubu živaca.„Uvijek možemo zatražiti još jedan sastanak“, mirno je rekao Harrison i zakoio

ispred znaka za zaustavljanje. „Ne želim da se ponovi katastrofa sa sastanka s Lovelaceima.“Vidjela sam kako se Candice sprema u napad, pa sam brzo progovorila: ,,U redu,

agente Harrison. Zadržat u svoje impresije za sebe.“Uoila sam da me Harrison pogledao u retrovizoru. ,,Hvala“, rekao je, a Candice je

naglašeno ljutito okrenula glavu prema prozoru. Nakon toga dovezli smo se do tradicionalnog kružnog toka ispred kolonijalne zgrade

od crvene cigle, crnih prozorskih kapaka i rutinski oblikovane okunice. Na jednom kraju prilaza bio je košarkaški koš, i osjetila sam ubod kad sam pomislila na Kylea kako tamo igrakošarku.

Vrata nam je otvorila stasita brineta nježnih zelenih oiju. „Agent Harrison?“ upitala je.

„Dobro jutro, gospoo“, formalno je pozdravio. „Hvala što ste pristali na još jedansastanak s nama.“

,,Naravno“, rekla je i uvela nas u kuu. Dali smo joj naše kapute, a ona nas je uputila ukuhinju. Veliku, otvorenu i lijepu. Pokazala nam je stol i rekla: „Mislim da e nam ovdje biti

najudobnije.“Sjeli snio i prihvatili kavu. Dok sam ispijala prve gutljaje, u kuhinju je ušao vrlo

zgodan muškarac u srednjim etrdesetima. Nosio je crne hlae i svjetložutu košuljuraskopanu oko vrata. U ruci je nosio kravatu koju je pružio svojoj supruzi dok nas je po-zdravljao. Uputio se prema gospoi Newhouse i objasnio: „Savršeno veže to udo!“

„Thomas nikad nije nosio kravatu dok se ja nisam pojavila!" obavijestila nas je. Nakon što je kravata gospodina Newhousea bila sigurno uvršena na svom mjestu,

sjeli su za stol. Pažljivo sam ih promatrala dok su obavljali svoje jutarnje rituale i imala samosjeaj da jedva izdržavaju. Gospoa Newhouse bila je posebno ranjiva, pa sam bila vrlo

nervozna dok sam sjedila kraj nje, bojei se da e, kao Terry, proitati moj neverbalni jezik iraspasti se u tisuu komadia.





„Rekli ste da imate nove informacije za nas?" rekao je gospodin Newhouse, uhvatiosuprugu za ruku i okrenuo se Harrisonu.

„Da, gospodine", rekao je Harrison i proistio grlo. „Sumnjali smo da u nestankuvašeg sina ima više toga nego što se na prvi pogled ini. Vjerujemo da smo otkrili moguiizvor, trenutak koji je mogao biti okida za potencijalnog otmiara."

Newhouse se nagnuo prema naprijed. ,,O emu govorite?"„Prvo, sjeate li se sastanka politiara Srednjeg zapada prije dvije godine?"Zbunjenog ga je pogledao, ali ipak odgovorio. „Sjeam se. Bio sam na toj konferenciji.

Bila je u Chicagu."„Jeste li poveli i sina?"„Jesam. Išao je sa mnom."„Sjeate li se da ste bili u odboru koji se bavio pružanjem ekonomske pomoi

Srednjem zapadu?"Ponovno je bio zbunjen, ali onda se sjetio: „O moj Bože, mislite na onog luaka u

publici?"„Sjeate se ovjeka koji je prekinuo vaš sastanak?"

„Naravno da ga se sjeam!" rekao je. „Luak užarenih oiju! Mislite da je on oteoKylea?"

Gospoa Newhouse smrtno je problijedila. „O ne“, prošaptala je, dok su joj suze punile oi. „Molim Vas, recite mi da nije s nekakvim luakom!"

Harrisonov pogled prešao je na nju. „Ništa još ne znamo, gospoo", mimo je rekao.„Ali želim vam rei da vaš sin nije jedini tinejdžer koji je bio na konferenciji i koji je nestao."

„Ima i drugih?" upitao je Newhouse, a ja sam jedva skrivala iznenaenje, budui da jeHarrison kršio Gastonovo pravilo o držanju roditelja u mraku što se tie vezanih istraga.

„Da", rekao je Harrison i bilo je oito da pazi što govori.„Tko?" upitao je. „Kako se zove?"„Bianca Lovelace", odgovorio je Harrison. „Njezin je otac zastupnik u Michiganu."„Jeremyjeva k i?" zinuo je Newhouse.„Poznajete zastupnika?"„Naravno", rekao je Newhouse. „Predsjedao je odborom i zajedno smo popili par pia.

Kyle se taj vikend družio s Jeremyjevom k eri i još dvoje klinaca."„Sjeate Ii ih se?"

Newhouse je protrljao sljepoonicu pokušavajui se prisjetiti. „Jedna djevojka bila jeiz Wisconsina, mislim da je njezina majka isto tako bila u odboru, ali ne sjeam se njezinaimena. Drugi momak je bio Matt ili Mike, nešto na M. Ne sjeam se ni njegovih roditelja. Bio

je tih. stidljiv. Upravo tip kakve je Kyle volio upoznavati i izvlaiti iz njihovih kuica", ponosno je rekao, a ja sam osjetila ubod jer je taj ovjek tako oito volio svog sina.

„Kyle je sjajan momak."„Jest", rekao je njegov otac. „Ne znam što u bez njega, agente Harrison. Morate ganai i vratiti kui."

Moram Harrisonu odati priznanje. Dobro se držao kad ga je Newhouse moleavo pogledao. Ja sam morala skrenuti pogled i zaustaviti dah. „inimo sve što možemo,gospodine", rekao je Harrison. Nakon stanke je dodao: „Zvui li vam ime Leslie Coyle

poznato?" Newhousei su se pogledali i odmahnuli glavama. Okrenuli su se Harrisonu. ,,Ne.“„Znai, Kyle vam nikad nije spomenuo Leslie? Kao prijateljicu ili poznanicu?"Oboje su opet zatresli glavama. „Kyle ima mnogo prijatelja", objasnila je njegova

majka. „Ne proe niti jedan jedini dan, a da netko ne svrati i upita imamo li novosti o Kyleu.“

Harrison je zatvorio svoj notes i ozbiljno pogledao zabrinute roditelje. „Nastavit emoVas obavještavati o svemu što otkrijemo. Hvala što ste nas primili."





Par je izgledao iznenaeno. „To je sve?" upitao je gospodin Newhouse.„Za sada", rekao je Harrison, pa smo svi ustali od stola. Rukovali smo se i napustili

kuu. Kad smo bili na putu, Harrison me pogledao u retrovizoru. „Hvala na suradnji."Slegnula sam ramenima. Da budem iskrena, radar je bio prilino šutljiv. Nisam znala

zašto. „Trebali bismo nešto pojesti prije nego što se vratimo na autocestu “, rekla je Candice i

izvukla svoj iPhone. „Što bi jela, Abby?“„Bilo što", rekla sam neobavezujuim tonom.„Znam dobar talijanski restoran nedaleko odavde", rekao je Harrison zagrijano. ,,A

ima i jedan sjajan meksiki."Obje smo se zagledale u njega obješenih donjih vilica. Ulovio nas je kako buljimo:

„Što je?“„Po prvi puta ste pristojni prema nama", rekla sam.Okrenuo je oima. „Nisam totalni idiot, znate", rekao je uvrijeeno.,,U redu, ali kako da mi to znamo?" upitala je Candice i poela se smijati tako da se

ak i Harrison osmjehnuo.Glasali smo za restoran, moj je glas odnio prevagu. Uputili smo se prema meksikom.

Smjestila sam se za stol s ipsom i salsom i bacila se na jelovnik. „Dakle", rekao je Harrison, jednako utopljen u jelovniku. „Jel bilo pogodaka?"

Otpila sam gutljaj vode. „Pa, u stvari i ne“, rekla sam. „I dalje mislim da je Kylemrtav, ali kad upitam gdje je njegovo tijelo, vidim samo zemlju."

„Pokopan je?“ upitala je Candice.„Možda", rekla sam. „udno... Ali nisam sigurna da je to što vidim podzemlje.“„Što time mislite?" upitao je Harrison i zatvorio jelovnik.„Mislim da je zemlja koju vidim nabacana na hrpe. I više slii na pjesak nego na

zemlju."„Mislite da se nalazi uz pješane dine?"Slegnula sam ramenima. „Da moram nagaati, rekla bih da. Ali ne znam ima li vode

uokolo. Jedino što vidim je nešto metalno pomiješano s pijeskom. Vidim dine i tisu e malihsvjetlucavih komadia srebra. udno, ha?" A onda je nešto drugo ušlu u moj um.

„Što vidiš?" pitala je Candice, proitavši moj jezik tijela.„Agente Harrison?" upitala sam polagano.„Da?"„Možete li provjeriti jednu stvar?"„Ovisi što vam treba", rekao je vrlo ozbiljno.Strpljivo sam se nasmiješila. „Možete li nazvati Newhouse i pitati ih je li se Kyle ikad

vozio po pijesku u elektrinom autiu?"Blijedo je gledao u mene. „Zašto?"

Izgubila sam strpljenje i zarežala: „Prestanite srat’! Dajte nazovite, samo ovaj jedan, jedini put!"Harrison se vidljivo ukoio, ali ipak je izvukao mobitel i laptop, te ukucao broj u

mobitel. Candice i ja strpljivo smo ekale dok se on ispriavao na ponovnom ometanju. Zatim je Newhousu postavio pitanje i priekao odgovor. ,,Je?“ Harrison je oito bio iznenaen.„Gdje tono?" Stanka, a zatim su Harrisonu iskoile oi i zapanjeno me pogledao. „Na kojoj

je to strani države?" Još jedna stanka, a zatim je nešto poeo brzo pisati u notes. „Hvala Vam,senatore. Javit u Vam im otkrijemo nešto relevantno." Zatvorio je mobitel, naslonio se iznatiželjno me promatrao. ,,U redu", rekao je. „Poinjem vjerovati da biste mogli bitividoviti."

„Isuse, hvala na povjerenju", rekla sam ukoeno. ,,I što je Newhouse rekao?"

„Da je Kyle svakog ljeta išao na Silver Lake i vozio se po pješanim dinama snekoliko prijatelja po cijele dane."





Candice me pogledala. „Silver Lake“, rekla je. „Nije udo da si vidjela komadiesrebra u viziji."

„Znate li što to znai?“ Kad nitko nije odgovorio, rekla sam ve oito. „Kylovo jetijelo negdje u tim dinama.“

Harrison je uzeo mobitel i više ga nije ispuštao iz ruku za vrijeme cijelog ruka.

Razgovarao je s razliitim FBI-evim agentima i policajcima. Dok smo Candice i ja završavales rukom, Harrison je rekao: „Hvala, Ben, javljaj mi što se dogaa." Konano je odložiomobitel.

„Poinje potraga?" upitala je Candice.„Poinje."„Hoete li i nas odvui tamo gore?" nisam bila zainteresirana za još jednu dugu vožnju

koja e završiti mojim sjedenjem u autu idua tri sata.„Ako vas odvuem, hoete li moi locirati tijelo?" upitao je.„Možda", priznala sam. Iznenada mi je um ispunila nova slika. Umjesto da se vu em

po dinama i njuškam, možda mogu tragae uputiti u pravom smjeru. „Recite timu da potražikolibu", rekla sam. „Na jednoj je strani koliba obojena u plavo i crveno."

„Tijelo je u kolibi?"Razmislila sam i rekla: „Nije u kolibi, pokopano je u pijesku. Ali je blizu kolibe, ne u

njoj."Harrison se opet bacio na mobitel.

Nakon što je završio razgovor, stavio je novac na stol i mahnuo nam da krenemo.Uputile smo se prema njegovom automobilu i uskoro smo bile na putu. U autu je bilo tiho,svako od nas je bio zaokupljen vlastitim mislima. Kapci su mi bili teški pa sam se spremala nakratko, ali efikasno spavanje, kad je Harrison rekao: „Objasnite mi kako to tono radi."

Nenadan govor trgnuo me iz drijemeža, pogledala sam Candice u retrovizoru i vidjelakako se lukavo smijulji. „Nešto ste mi rekli, agente Harrison?" upitala sam ga.

„Jesam", rekao je i pogledao me u retrovizoru.„Želio bih znati kako radi Vaša intuicija?"Ispravila sam se i pokušala prigušiti zijevanje. „Pa, to nije tako komplicirano", poela

sam. „Usredotoim se i stanovite slike ili prikazi ponu mi ulaziti u um. Slike su obinometaforine, a njihov slijed ih povezuje, pa dok se vrte u mojoj glavi, pokušavam ih povezatiu smislenu priu."

Harrison je bio tih, ali onda je upitao: ,,Ok, ali na kojem principu to radi? Kako Vamse pojavljuju slike o stvarima o kojima nemate pojma?"

Slegnula sam ramenima. „Bojim se da od mene oekujete znanstveno objašnjenje, alito Vam ne mogu dati. Kao da pitate peinskog ovjeka kako rade njegove oi. On samo gledai opisuje što vidi. Pojma nemam kakve se fiziološke promjene dogaaju u mojem tijelu, koje

mi omoguuju da do

em do informacija. Ne mogu Vam re

i kako ili zašto."„Zašto Vi možete, a drugi ne?" znatiželjno je upitao.

„Zašto neki ljudi bolje uju ili vide od drugih?" upitala sam ga zauzvrat. „Opet želiteznanstveno objašnjenje, a to Vam ne mogu pružiti. Ja sam subjekt istraživanja, ne istraživa."

„Znai, vjerujete da je u podlozi nešto znanstveno dokazivo? Da se zbivaju mjerljive promjene?"

„Naravno. Jedino još ne znamo što mjeriti i kako detektirati promjene. Nemamo nimetodologiju ni alate da otkrijemo što se sa mnom zbiva dok se koristim svojim radarom.Zato još ima tako mnogo skeptika. Svi žele dokaz, i to mi se svia, ali to je mogue samo akoimate prave alate za mjerenje razlika izmeu mene, koja rabim svoj radar, i nekoga tko ga nerabi. Ali ako još ne znamo što mjeriti, ne možemo imati ni dokaz. Jedino možete kvantificirati

rezultate, za neke je ljude i to dovoljno dobro."





,,A što je s predvianjem budunosti?" upitao je Harrison. „Kako to radi?"„Dobro pitanje", rekla sam. Smatrala sam da se stvari dobro odvijaju ako je

znatiželjan. „Pa, za to možemo rabiti i malo znanosti. Recimo teorije stanovitog gospodinaEinsteina. On je vjerovao da ne postoji linearno vrijeme, nego da je ono zakrivljeno, da ne

poinje u jednoj toki niti završava u tono odreenoj toki u budunosti. Ne, vjerovao je da

je vrijeme petlja; da je mogue zamisliti da se vraa samo sebi. Ako se sjetite simbola za beskonano, još bolje ete razumijeti taj koncept. Vrijeme, kao i položena brojka osam, ustalnom je pokretu prema mjestima na kojima je ve bilo. Ako je Einstein u pravu, i ako jevrijeme petlja, unutar te petlje postoje neke stvari koje su zadane. Pomislite na to kao na tokrijeke, unutar toka postoje velike gromade kamenja koje pokazuju odreene specifinedogaaje u koje rijeka - vrijeme - udara, a valovi se šire naprijed i natrag.

Ljudi poput mene vide te gromade zato što se valovi šire prema naprijed i premanatrag, kao jeka. Mi ih itamo na slian nain na koji šišmiši i delfini rabe svoje sonare. Videu mraku jer šalju ultrazvune ili zvune valove koji se odbijaju od predmeta na putu i vraajuim se, a oni ih uju. Naravno, ne mogu vidjeti sve, ali ti su valovi prilino ujni, i što sam

bliže gromadi kamenja, bolje ujem, odnosno vidim slike.“

Harrison je neko vrijeme šutio. „Znai, Vi vjerujete da nemamo slobodan izbor. Sve jeve unaprijed odreeno."

„Ne, apsolutno ne“, odgovorila sam i još jednom ga zbunila. „Mislim da su gromade,specifini dogaaji, odreeni, ali mi smo u toku rijeke, i možemo se u njih zabiti ili ih zaobii.

Recimo, odreeni tip raka pojavljuje se u nekoj obitelji. I recimo da je jedna odgromada u Vašem toku rak. Ako ne idete na kontrole, možete se glavom zabiti u gromadu iumrijeti od toga, jer ste izabrali da ne idete na preglede. Ali ako ste obavljali redovite pretragei na vrijeme se poeli lijeiti, Vaš je život spašen i možete nastaviti dalje niz tok. Možemo

birati kojim putem idemo i koje gromade izbjegavamo. Možemo se u njih zaletjeti ili skrenutilijevo ili desno i krenuti do novih. Naš izbor.“

,,Isuse“, rekao je Harrison. I to je bila posljednja rije izreena za dugo, dugo vremena.





Deveto poglavlje

Kad se sunce poelo spuštati na horizontu, a mi ušli u vrhunac gužve na autocesti,zazvonio je Harrisonov mobitel. Odgovorio je na svoj uobiajeno hladan nain, a zatim samula: „Dobar posao, Ben. Obavijestit u obitelj.“ Znala sam da su našli Kylea. „Vidi što

možeš s DNA analizom, ali mogli bismo upotrijebiti i zubne kartone da ga pozitivnoidentificiramo. To je brže“, dodao je Harrison.

Nakon što je prekinuo razgovor, Candice je rekla: „Našli su tijelo.“Harrison je uzdahnuo. „Našli su tijelo. Bilo je tamo gdje je gospoica Cooper rekla da

bi moglo biti. Uz svijetloplavu kolibu na rubu kampa. Psi su ga nanjušili bez mnogo problema.“

„Jadni roditelji", rekla je Candice, a ja sam znala da je njezina tuga za bakom vrlo blizu površini.

,,Da“, složio se Harrison i skrenuo prema zgradi FBI-a. „Obavještavanje roditelja posao je bez kojeg bih i mogao živjeti."

Gledala sam kroz prozor. Bilo mi je žao Kyleovih roditelja. Nisam mogla zamislitikako je to kad ti uklone i posljednji traak nade. Ali, barem e sa sigurnošu znati što sedogodilo. Bolje to, nego da zamišljaju muenje koje se dogaa nekome koga vole.

Harrison nas je ostavio uz Candicin auto. „Hvala", progunao je.„Nema na emu", odgovorila sam.„Nazvat u Vas kad smislimo što dalje."„Dobro. Laku no."Candice nije ništa rekla. Predmijevala sam da joj Harrison i njegov stav idu maestralno

na živce. Kad smo ušle u auto rekla je: „I usput, Abby, sjajan posao!" Nasmiješila sam se. „Hvala. Drago mi je da je bar netko primijetio."„Sigurno ga neu izabrati za Miss druželjubivosti, to apsolutno ne.“

„Niti ja."Odvezla me kui, a ja sam je pozvala na veeru. Odbila je i rekla da ide tr ati da opustimišie nakon dugake vožnje.

Požurila sam kroz kišu i ušla u kuu. Obavio me oblak mirisa ukusne hrane.„Bok, lutko", rekao je Dutch iz blagovaonice. „Niste se javljale pa sam poeo veerati

bez tebe."Pogledala sam na zidni sat. Bilo je prošlo sedam. „Nema veze. Je li ostalo što za

mene?"„Uvijek", rekao je i krenuo po tanjur u kuhinju.„Znaš", rekla sam sjedajui. „Ti si skoro pa najbolji momak koji je ikad postojao."„Skoro pa najbolji?" vraao se s mojim tanjurom punim peene piletine s crvenim

krumpirom i pireom od bundeve.„Aha. Da kupiš sokne s poda, odbacila bih kvalifikaciju skoro pa." Dutch se nasmijao. „Hvala na upozorenju", rekao je. Zazvonio je telefon i Dutch je

krenuo odgovoriti na poziv. Bacila sam se na piletinu i sanjivo zatvorila oi dok sam žvakala.U pozadini sam ula kako Dutch govori: „Da, gospodine, ovdje je." Otvorila sam oi i

vidjela kako mi Dutch pruža telefon. „Harrison", rekao je.Uzela sam slušalicu. „Halo?"„Oprostite što smetam, ali nadao sam se da biste Vi i Vaša suradnica sutra mogli poi

sa mnom, razgovarati s Leslienim roditeljima.",,Pa...“, rekla sam. Morala sam provjeriti s Candice. „Vjerojatno možemo. Moram

provjeriti s Candice pa u Vam se javiti."

,,U redu."





ekala sam da još nešto kaže, ali nije, stoga sam završila razgovor. Pojela sam jošnekoliko zalogaja piletine (bila sam gladna!) i nazvala Candice. Dobila sam njezinusekretaricu i stoga znala da je ve otišla tr ati.

Dovršavala sam veeru ekajui da vrati poziv, onda pomagala Dutchu oprati sue,zatim smo se vratili za stol i popili kavu.

Candice je nazvala i upitala: „Što se ogaa?“„Harrison želi da sutra s njim idemo razgovarati s Leslienim roditeljima."„Može", rekla je. „Nemam ništa drugo u planu."„Ni ja. Poslat u ti SMS s vremenom polaska."Prekinula sam vezu i nazvala Harrisona. „Idemo", rekla sam kad se javio.„Pola osam ujutro", rekao je jednostavno. „Na parkiralištu." Prekinuo je vezu.Uzdahnula sam i odložila telefon. „Problemi?" upitao je Dutch.„Mislim da je tvoj šef guzica", rekla sam strasno.Dutch se zagrcnuo od smijeha. „Tek sada si to shvatila! Isuse, inae ti ide brže."„Ne, stvarno to mislim", bila sam uporna. „Mislim da lik ima nekakav socijalni

poremeaj."

„Socijalni poremeaj?"„Da. Zbilja, na sekundu pomislim da se Harrison polako otapa, a idueg trena je ve...

kompletan idiot."„Dobro došla u Biro, Abby“, rekao je Dutch uz smiješak. „Nismo plaeni da budemo

fini. Plaeni smo da ostvarujemo rezultate."„Ti nisi takav", nastavljala sam.Dutch se nagnuo, zgrabio me za ruku i povukao. Završila sam u njegovu krilu. „Kad

sam na poslu, prikrivam svoju istinsku prirodu", rekao je.„Kužim", odgovorila sam smijuljei se. „Tvoju pravu prirodu, jel’?“Dutch je žustro kimao. „Aha. Moj istinski šarm dolazi do izražaja samo kad ne nosim

znaku.",,Ahhh“, rekla sam kad mi je poeo milovati vrat. „Ve je prošlo neko vrijeme od kada

sam... pa... susrela tvoj šarm.“Dutch je izvukao lice iz udubine mog vrata i gledao me pogledom iz spavae sobe.

„Želiš se ponovno upoznati s njim?“Ponovno sam se smijuckala. ,,Može“, rekla sam pa me prebacio preko ramena kao

peinski ovjek i odnio na prvi kat.

Sljedeeg jutra ušle smo u Harrisonov auto, dok su se prve zrake sunca probijale naistoku. ,,Jutro!“ veselo sam rekla. Candice mi je uputila upitan pogled, ali sam je ignorirala.

Natjerat u Harrisona da mu se svidim makar me to ubilo.

„Gospo

ice Cooper“, rekao je hladno. „Gospo

ice Fusco.“„Agente Harrison“, Candice je uzvratila istom mjerom.Uzdahnula sam. Moja namjera da od nas napravim veliku sretnu obitelj bit e vrlo

teško ostvariva.Sjela sam na prednje sjedalo i poeli smo krivudati kroz promet. Iznenadila sam se kad

smo stigli na maleni aerodrom. Harrison je parkirao auto i ugasio motor. „Dalje emoarterom“, rekao je prije nego što je izašao.

Slijedila sam Candice dok smo išli prema hangarima. Harrison nas je uveo u srednji iodveo do bijelog aviona s plavim cijevima. „Agente Harrison“, rekao je toplo ovjek sijedekose i laganog smiješka.

,,Ed“, javio se Harrison. „Možemo uzletjeti?“

„Samo da dovršim posljednju provjeru“, rekao je Ed i povukao ruku duž krila. „Zaštosvi vi lijepo ne odete popiti kavu, a ja u doi po vas kad dovršim.“





Harrison je kimnuo i krenuo bez komentara. Slijedile smo ga i ušle u malen, ugodanured s nekoliko stolica i mirisom svježe skuhane kave. Candice se uputila pravo prema kavi iobjema nam ulila dvije šalice. Dok mi je pružala jednu, primijetile smo kako Harrison ekasvoju kavu, ali se Candice, umjesto da natoi i njemu, samo odmaknula i omoguila mu

pristup kavi. Pogledala sam je prijekorno jer nije inila ništa da smanji tenziju, ali ona se

samo slatko nasmiješila. Nitko nije bio raspoložen za askanje, pa sam otišla do prozora i promatrala Eda kako završava s provjerom. I tada sam se poela osjeati neugodno.Poelo je kao osjeaj potonua u donjem dijelu trbuha, ali što sam dulje gledala Eda

dok se kretao oko aviona, postajala sam sve nervoznija. Nešto nije bilo u redu, ali nisam znalašto. Okrenula sam se i pogledala Candice, pitajui se potjee li moja nelagoda od veliineaviona. Openito sam klaustrofobina, pa mi se ideja da budem stisnuta u tijesnom prostoru smajušnim prozor em dok letim turbulentnim zrakom iznad jezera Michigan nije inila

privlanom.„Što je?“ Candice me upitala jer je primijetila moju nelagodu.„Ne bih baš željela na taj avion“, prošaptala sam.Pažnja joj se skrenula prema prozoru. „Nešto nije u redu s avionom?“ Odala sam joj

priznanje jer mi je odmah povjerovala.Usredotoila sam se na njezino pitanje i okrenula prema avionu u hangaru. „Ne znam“,

priznala sam. „Željela bih rei da je sve u redu, ali nešto nije!“„Što ti govori intuicija?“ nastavljala je.„Ništa posebno", priznala sam. „Samo mi je nelagodno."„Nelagodno, jer osjeaš da bi se avion mogao srušiti?"Harrison nas je slušao, a na licu su mu se poeli pokazivati znaci zabrinutosti dok je

gledao u našem smjeru.Ignorirala sam ga i usredotoila se na Candice. Osjeaj je bio maglovit i nejasan pa

sam osjeala da samo treba postaviti pravo pitanje i riješit u svoj osjeaj nelagode. „Mislimda ne", rekla sam. „Ali nešto nije u redu." Okrenula sam se Harrisonu: „Kako dugo Ed leti?"

Bio je iznenaen pitanjem. „Ne znam" rekao je. „Ali znam da leti ve mnogo godina.Registrirani je FBI-ev pilot za ovo podru je, a do te registracije ne dolazi se lako, i bez sati isati vremena provedenih u letu."

Duboko sam udahnula i zatvorila oi.„Možete li mi objasniti što je mui, zašto luduje?" ula sam kako Harrison pita

Candice.Otvorila sam oi, razbješnjena. „Za Vašu informaciju, agente Harrison, ne ludujem!

Samo nemam veliku želju da se provozam u tom avionu.“,,Zašto?“ upitao je, a primijetila sam da je pitanje postavljeno sa zabrinutošu.„Ne znam“, prošaptala sam. „Ali nešto nije u redu.“

Harrisonovo raspoloženje pretvorilo se u iritaciju. „Ne mogu otkazati put samo natemelju Vašeg osjeaja, gospoice Cooper. Imamo dogovoreni razgovor s Leslienimroditeljima u tri. Ukoliko ne želite ii, ostanite ovdje i ekajte moj povratak.“

Pogledala sam Candice, ekajui njezinu reakciju. „Ako želiš ostati, može, Abs“, rekla je. „Ja sam posljednja osoba koja bi ušla u taj avion ako tvoj radar kaže da nije siguran."

Dok je to govorila, pogledala sam ponovno na avion. Kad sam na njega fokusiralasvoju energiju, uvidjela sam da je siguran. Razlog osjeaja nelagode i dalje je bio nepoznat.Postavila sam pitanje: ako uem u avion, hou li sigurno stii do Wisconsina? Odahnula samkad sam dobila pozitivan odgovor. Znala sam da je sigurno letjeti, ali zašto sam dobilaupozorenje, nisam mogla shvatiti. Konano sam slegnula ramenima i odustala. „Ne, dobro je.Mislim da je to samo moja vlastita nervoza zbog tako malenog aviona."

„Sigurna si?" upitala je Candice, i uvidjela sam da je i ona postala nervozna.





Kimnula sam s uvjerenjem. „Jesam, sve je u redu, sigurni smo."Ed je otvorio vrata ureda i veselo rekao: „Spremna je, a i ja, kad vi budete spremni."Spustila sam šalicu s kavom: „Krenimo."

Nakon sat vremena marljivo sam stiskala pesnice tako da su mi zglobovi pobijelili

iznad jezera Michigan. Vjetar se pojaao i Ed se morao paklenski truditi da maleni avionodrži u ravnoteži, dok su nas naleti vjetra gurali prema gore pa onda nestajali i uzrokovalinaše propadanje. Želudac mi je poskoio toliko puta da sam bila iskreno zaena što je kavakoju sam popila još uvijek u meni. I Candice do mene izgledala je nervozno i vidjelo se dažali što me slijedila u avion. Bile smo zgurane u dva stražnja sjedala, buka motoranadglasavala je sve ostalo. Iako smo imali avionske slušalice, nikome se nije razgovaralo.

Prestala sam gledati kroz prozor, stalno propadanje i uspinjanje priinjavali su midovoljno muke. Nisam morala vidjeti horizont da bih znala koliko je luda ova cirkuskavožnja. Uglavnom sam vrlo duboko disala, pokušavajui se usredotoiti na ono malo mirnoešto mi je ostalo. Na kraju, vjetar nas je prestao bacati kao igra ku, a mi smo se poeli spuštatiu Milwaukee.

Srca punog zahvalnosti kad je avion konano dotaknuo tlo, izdahnula sam zrak kojisam zadržavala dok smo slijetali, a Ed je avion odvezao do hangara.

Najbrže što sam mogla, drhtavih prstiju, otkopala sam pojas, skinula slušalice iiskoila iz aviona.

ula sam kako se Ed smije iza mene dok sam se nesigurno udaljavala. „Prvi put umalom avionu?“ upitao je. Kimnula sam. „Prvi let u jakoj turbulenciji uvijek je najgori.

Natrag e biti mnogo bolje. Vjetar e nam biti iza lea.“Osjetila sam kako krv nestaje iz mog lica. „Moramo li to ponovno proi?“Ed se i dalje smijao. Mislila sam da je njegova reakcija nevjerojatna. „Obeavam",

uvjeravao me, stavljajui ruku na prsa: „Bit e mnogo bolje.“Moja lijeva strana postala je teška i upravo sam se spremala upitati gdje je prvi rent-a-

car jer nije bilo naina da me se ponovno natjera u avion, kadli se oglasio Harrison:„Slijedite me, molim. eka nas agent da nas odveze Coyleima." Okrenuo se i pošao naprijed.

„Jesi dobro?" upitala je Candice, zabrinuto me gledajui. „Malo si blijeda."Duboko sam udahnula. „Dobro sam. Idemo. Ljubazni agent ne smije nas ekati."Vjerujem da je Harrison to uo, vidjela sam kako se lagano ukoio, ali u tom trenu

nisam marila. Da je Dutch bio s nama u avionu, osigurao bi nam nekoliko minuta da sesaberemo. Harrisonov nedostatak obzira i pristojnosti ozbiljno mi je išao na živce.

Ugao Candiceinih usta se izvio kad me uzela za ruku i povukla. „Idemo, Abs. Naimonešto s etiri kotaa i bez krila.“

Nakon 45 minuta stigli smo do doma Erice i Jima Coylea. Agent koji nas je vozio ikoji ih je prvi intervjuirao ispriao nam je da je Erica zastupnica u Wisconsinu, a njezinsuprug sudac u okružnom sudu.

Dom nas je iznenadio. Ultramoderan, pomalo futuristiki. Tri razine bjeline i mnogokroma. Kružno stepenište izvana je spajalo katove, pa nas je agent Blass odveo na drugurazinu. Pozvonio je i ekali smo.

Vrata nam je otvorila žena u blještavo naranastoj trenirci s odgovarajuim nakitom,noktima i ružem. Živahna boja nije ništa utjecala na njezin izgled, i dalje je djelovala obi no ineupadljivo. „Agente Blass“, pozdravila je našeg vozaa. „Drago mi je što vas opet vidim.“

„Zastupnice Coyle“, rekao je Blass s ukoenim smiješkom, pa se okrenuo da nas predstavi. „Ovo je pomonik specijalnog agenta, Brice Harrison, i njegove dvije suradnice

Abigail Cooper i Candice Frisco.“





,,Fusco“, ispravila je Candice, stupila naprijed i rukovala se sa zastupnicom Coyle.Ušli smo i nisam bila iznenaena kad sam vidjela unutrašnjost. Neinspirativna i

sterilna. Izgleda da su željeli postii minimalistiki izgled, ali su ga doveli do ekstrema pa jesve izgledalo bolniki, a ne sofisticirano. Zidovi su bili goli i obojeni u bijelo, podovi od

betona boje devinog dreka, a dva bijela kaua u središnjem dijelu bila su malena i tvrda. Ništa

nije sugeriralo da je to dom. Nije bilo uzgrednih sitnica, ostavljenih i zaboravljenih, nikakvihukrasa ili ostataka života. Bilo je iznad same podreenosti praktinoj svrsi, bilo je strogo.„Molim vas, sjednite dok odem po Jima“, rekla je i zaputila se prema drugom

spiralnom stepeništu.ekali smo dok nisu zamrli njezini koraci, pa smo se Candice i ja uputile prema kauu.

,,Zgodno!“ prošaptala je dok smo sjedale na tvrde jastuke, pa sam prigušila smijeh, pri emunas je Harrison prijekorno gledao.

Harrison i Blass stajali su ukoeno kao da su komadi namještaja, i ekali u tišini dok'su sekunde odmicale. Nakon, inilo se, dugo vremena, pojavila su se dva para nogu i poelaspuštati stepenicama. Svi smo pogledali prema gospoi Coyle i njezinom mužu, koji su kružili

prema tlu. Njegova Visost sudac iznenadio me još više od svoje supruge. Nizak i mršav,

vranocrne kose i naoala s metalnim okvirima, izgledao je mnogo mlae od oekivanog. Kad je stao pokraj svoje žene, prizor je bio komian, kao da su dva cirkuska klauna otvorila vratasvog cirkuskog šatora.

Njegova Visost nam je kimnula i ostala stajati, a njegova žena krenula je premadrugom kauu i sjela nasuprot mene i Candice. Ponovno smo se predstavili, pa je Harrisonkrenuo u akciju. Tijekom razgovora postavio je sva pitanja na koja je brani par ve odgovorio barem nekoliko puta razliitim zaposlenicima snaga reda i zakona. Bilo je oito daim je toga ve dosta, ali odgovarali su bez protesta ili nestrpljenja. ekala sam signal radara,ali koliko god se pokušavala ubaciti u njezinu energiju, od zastupnice nisam dobivala ništa, anjezin je suprug bio još gori.

Bila sam frustrirana kad sam shvatila da sam suoena s dvoje ljudi ije energije neemitiraju dostatne vibracije koje bih mogla pokupiti. To se dogaalo izuzetno rijetko naovome svijetu. Nisam znala zašto se to dogaa i to nije nužno bilo ništa loše, naprosto, nekiljudi su imali vrlo ,,tihu“ energiju koja nije dopuštala radaru da išta pokupi. Za udila meinjenica da je odjednom bilo dvoje takvih u sobi, i k tome su još bili vjenani. Možda samzato dobivala miješane i nejasne poruke od njihove k eri, možda je i ona imala tu tihuenergiju.

Riješila sam se frustracije i nastavila slušati Harrisona kako vodi razgovor, nadajui seda e nešto, bilo što, potaknuti moj radar. Trenutno ih je ispitivao o konferenciji od prije dvijegodine. Zastupnica je rekla da je bila na njoj. „Jeste li poveli i k er?" upitao je Harrison.

„Jesam", rekla je gospoa Coyle. „Bila je sa mnom. Ali kakve to veze ima s njezinim

nestankom?"„Još je dvoje studenata nestalo otprilike u isto vrijeme kao i Vaša k i, a svi su bili naistoj konferenciji. Vjerujemo da su se tijekom te konferencije meusobno družili. Vjerujemoda je Vaša k i provela neko vrijeme s drugo dvoje nestalih."

Zastupnica se zagledala u neke neodreene daljine dok se, pretpostavljala sam, vraalau to doba. „Želite li mi rei da su Michael, Kyle ili Bianca nestali?"

Zapanjeno sam je pogledala. Memorija joj je bila nevjerojatna. „Bianca i Kyle nestalisu prije Vaše k eri", rekao je Harrison. „Ali nikad nismo uli za Michaela. Sjeate li senjegova prezimena?"

Zastupnica je problijedjela kad je shvatila znaaj onoga što je Harrison rekao, ali jeipak odgovorila na pitanje. „Michael Derby, iz lllinoisa, sin senatora Matthewa Derbyja.

Leslie se družila s njih troje za vrijeme konferencije. Klinci su ak ostali u našem apartmanu igledali filmove do tri ujutro jedne noi. Je li se nešto dogodilo i Michaelu?"





Harrison je zapisivao u svoj notes prije nego što je odgovorio. „Po našim saznanjima,Michael je dobro, ali sigurno emo provjeriti sa senatorom da se uvjerimo."

„Možda Michael zna gdje su", iznenada je rekla zastupnica.„Pitat emo ga", rekao je Harrison s uobiajenom mirnoom. Znala sam da ne želi da

gospoa Coyle napreac zakljuuje, prije nego što on razgovara s Michaelom i njegovim

ocem. „Kladim se da su svi zajedno", nastavila je Coyle znaajno gledajui u svog supruga.„Kladim se da su otišli nekamo i da im je sada silno zabavno što su nas natjerali da seznojimo. To bi baš bilo u Leslienom stilu."

Harrison je za milimetar promijenio stav. ,,U njezinom stilu?" upitao je. „Napravila jeve nešto slino?"

Izgleda da je pitanje iznenadilo zastupnicu. „Pa... mislim... mucala je. „Ne stvarno. Barne u toj mjeri. Ali za vrijeme svoje posljednje godine u srednjoj školi prošla je kroz pomalo

buntovniku fazu.“„Što je radila?" zanimao se Harrison.„Ništa previše dramatino. Pobjegla je od kue na tjedan dana kad smo joj uskratili

korištenje auta. Ali, otišla je prijateljici i vratila se kad je zakljuila da nam je pokazala svoje."„Mislite li da vam je nešto opet htjela dokazati kad je nestala prošlog svibnja?"Gospoa Coyle opet je pogledala supruga, kojem se nije svidio smjer razgovora, pa je

odriješito odgovorio: „Ne, Leslie se ovog puta ne zeza. Kontaktirala bi nas i rekla nam da jedobro. Ovo je potpuno nekarakteristino za moju k er, koja je ipak znatno sazrela od srednješkole."

Harrison je kimnuo i udaljio se od osjetljivog podru ja. Imala samo osjeaj da e se prilino pozabaviti Leslienim ponašanjem u školi, ali za sada je to pustio.

„Još samo jedno pitanje", rekao je, a ja sam primijetila da me nakratko pogledao. „Je liLeslie bila negdje vikend prije nego što je nestala? Nekamo otputovala autom ili neštoslino?"

Zastupnica je kimnula. ,,Je“, rekla je. „Nazvala me i rekla da s grupom prjiateljica ide posjetiti prijatelja na Državno sveuilište u Ohiou. Bila sam zabrinuta što odlazi iz kampusakad su joj ispitni rokovi tako blizu, ali mi je rekla da se ne moram brinuti. Uzimajui u obzirnjezin posljednji izvještaj o uspjehu, nisam imala razloga za brigu i sumnju."

Kad me Harrison ponovno pogledao, gotovo neprimjetno sam se nasmiješila. „Želio bih saznati više o njenom putu u Ohio", rekao je Harrison. „Možete li mi rei ime prijateljakojeg je išla posjetiti?"

Zastupnica je namrštila elo. „Ustvari, ne mogu", rekla je. „Znam da je vozila, a snjom su bile prijateljice, pa nisam pitala s kim je bila niti koga je išla posjetiti. Rekla je da idu

posjetiti prijatelja jedne od njih."

Iznenada sam shvatila zašto je Leslie bila tako tajnovita. Nije vozila u društvu, išla jesama i nije željela da majka zna da se ide sastati s Kyleom. Nije mi bilo jasno zašto je totajila.

„Mislite li da bi njezina cimerica mogla nešto znati?“ nastavljao je Harrison.„Možda", rekla je gospoa Coyle. „Možete pitati Trish ako želite. Trebate broj?“Harriosn je pogledao Blassa koji je rekao: „Imamo njezine kontakt-informacije.

Nazvat emo je.“Harrison je poeo privoditi razgovor kraju, zahvalio je Coyleovima na njihovom

vremenu i zamolio ih da sluaj i dalje drže podalje od medija.inilo mi se da su njegovi pokušaji uvanja sluaja u tajnosti bili prilino uzaludni;

dvoje mrtve djece politiara i jedno nestalo prije ili kasnije e se pojaviti u javnosti.

Primijetila sam i da je Harrison pazio da Coyleovi ne doznaju da su i Bianca i Kyle mrtvi.Pretpostavljala sam da to ini kako bi nastavili suraivati.





Harrison je zaklapao svoj notes i spremao se pozdraviti, kad je Candice upitala: „Znateli je li Leslie održavala kontakte s Kyleom i Biancom nakon konferencije?"

„Nikad mi to nije spomenula", rekla je. „Ali možda je.“Harrison je jasno uputio Candice upozoravajui pogled, no ona ga je ignorirala i

upitala: „Imate li možda bolju fotografiju Leslie od one koju ste nam dali? Fotografija koju

imamo premutna je i previše zrnata da bismo mogli raditi s njom."Gospoa Coyle je ustala. „Naravno", rekla je. „Znam da sam vam dala mutnu sliku, alinisam razmišljala o njezinoj kvaliteti. Kad vam dijete nestane, ne mislite baš jasno." Napustila

je prostoriju i krenula u kuhinju. Vratila se nakon nekoliko trenutaka i rastavljala mali okvirza slike. „Izvolite", rekla je i pružila joj fotografiju. „Ovo je snimljeno prošle godine na jezeruCastle Rock."

Nestrpljivo sam se nagnula preko Candiceinog ramena i pomalo se iznenadila kad samosjetila da je Leslie još uvijek živa. Candice me pažljivo pogledala, a ja sam joj kimnula kako

bih joj dala do znanja da je djevojka još uvijek s nama. „Hvala na fotografiji", rekla jeCandice. Napravit emo kopiju i vratiti vam ovu."

„Hvala", odgovorila je. „Molim vas da nas obavještavate o svemu što saznate."

Candice je prepustila Harrisonu da odgovori na taj zahtjev. „Obavještavat emo vas orazvoju dogaaja", rekao je, nakon što je proistio grlo. To vjerojatno nije bilo ono što suCoyleovi željeli uti, ali je vjerojatno bilo iznad mogunosti agenta Harrisona da povederauna o njihovim osjeajima.

Nakon pozdrava uputili smo se autom prema aerodromu. Harrison i Blass razgovaralisu na prednjim sjedištima, a Candice i ja šutjele. Kad smo izašli iz auta, osjetila sam užasnuuznemirenost dok smo hodali prema malenom avionu. Ovog puta znala sam da je to više odmojih živaca. Nešto mi je govorilo da razmislim o tome hou li ui u avion i poletjeti.

Stala sam na pisti ispred hangara. Candice me pogledala preko ramena. „Dolaziš?"„Mislim da ne", rekla sam.Candice se vratila i stala pokraj mene. „Što se dogaa?" upitala je.„Ne mogu ui u taj avion", prošaptala sam dok mi se utroba stezala na pomisao o

letenju.Candice je pogledala avion i njegova pilota, koji je završavao posljednje provjere.

„Harrison!" viknula je; on se okrenuo i zaeno nas pogledao.„Što je?"„Ne idemo ovim avionom", rekla je, a mene je istog asa preplavilo olakšanje.Harrison nas je zaeno pogledao. „Što to znai da ne idete ovim avionom?",,Abby ima loš predosjeaj."Harrison je skupio obrve i mislio kako smo glupave. „Opet?"Krenuo je prema nama. „ujte, do ovdje smo stigli bez problema. Sjetite se kako je

imala loš predosjeaj i kad smo letjeli ovamo, a osim malo turbulencija, što nam sedogodilo?"

Oklijevajui sam kimnula, ali nisam se dala smesti.„Ne letim ovim avionom“, rekla sam i pokazala na avion.Harrison je uzdahnuo, znala sam daje frustriran. „Neu vam odobriti trošak letenja

komercijalnom kompanijom. Ili letite ovim, ili plaate vlastitu kartu natrag."Candice se okrenula prema meni: „Jesi li protiv aviona openito, ili samo protiv

ovoga?“„Samo protiv ovoga.“Pogledala je Harrisona i rekla: „Vidimo se“, i povela me prema Blissovom autu koji je

bio još parkiran. Candice je otvorila prednja vrata i upitala agenta: „Možemo li Vas zamoliti

za prijevoz do aerodroma?"





„Mi jesmo na aerodromu", rekao je Blis, dok mu je glava šetala izmeu Candice iHarrisona, koji je bijesno stajao s rukama na bokovima na mjestu gdje smo ga ostavile.

„Znam", strpljivo je rekla Candice. „Ali mi bismo na aerodrom s veim avionima."U tom je trenu Harrison zatresao glavom, okrenuo se i uputio prema avionu. Bile smo

same. „Naravno", rekao je konano Bliss. „Uskaite."

Nazvala sam Dutcha im smo sletjele našim lijepim, velikim, putnikim avionom na pistu detroitskog aerodroma. „Upravo smo sletjele", rekla sam umorno. Objasnila sam mu dasam imala loš predosjeaj, pa smo se vratile komercijalnim letom. „Možeš li nas pokupiti?"

„Uh... ne", rekao je i ula sam da je napet. U pozadini je bilo mnogo buke.„Zašto? Što se zbiva?" upitala sam.„Ne znam kako da ti to kažem, ali Harrisonov je avion nestao s radara nad jezerom

Michigan."„Kako misliš, nestao s radara?" upitala sam zabrinuto.„Nije ga više bilo na radaru, draga. Mislimo da se srušio."





Deseto poglavlje

Taksijem smo se odvezle do ureda FBI-a što smo brže mogle. Kad smo stigle, saznalesmo da je avion vien pokraj starog aerodroma uz obalu jezera Michigen i da su spasilakeekipe ve na putu.

U taksiju sam rekla Candice kako osjeam da je Harrison živ, ali da Edova energijaslabi. Ponovila sam to i Dutchu kad sam ga vidjela, a zatim sam mu se bacila u zagrljaj.„Hvala Bogu da nisi ušla na taj avion“, šapnuo mi je u uho.

Candice je bila isto tako potresena; osjeala sam da pad aviona sve oko mene znatno pogaa. ak je i Gaston bio uznemiren. „Zašto vas taj idiot nije slušao?“ upitao me kad jestigla vijest da je Harrison živ, ali u nesvijesti.

„Pa, nije baš moj obožavatelj", rekla sam. „Osim toga, nisam znala da e se avionsrušiti. Samo sam imala leptire u želucu na pomisao da uem u avion."

Gaston je uzdahnuo i pomislila sam da e još nešto rei, ali u tom trenutku stigle sudodatne informacije. Ed je pao u komu pa ga medicinski tehniari pokušavaju oživjeti. Svomsnagom sam željela da se oporavi. Minute su prolazile dok je Dutch hodao gore-dolje, uha

priljepljenog na mobitel dok je ekao daljnje informacije. Nakon deset dugih minuta agonije, objavio je da Ed ima slabi puls i da je na putu u

bolnicu u Pentwateru, tridesetak kilometara od mjesta na koje se avion srušio.Veinu veeri proveli smo u išekivanju daljnjih informacija, koje su sporo stizale. Ali

uli smo dovoljno da možemo sklopiti cijelu sliku. Kad su ugledali obalu jezera, Ed je rekaoHarrisonu da se osjea loše, da mu se vrti i ne može fokusirati vid. Osjeajui da se razvijastanje medicinske hitnosti, dao je Harrisonu kratku lekciju o upravljanju avionom i što daini u sluaju da se on onesvijesti, a to se idueg trenutka i dogodilo. Harrison je uspiozadržati stabilnost aviona, ali se usredotoio na to da nacilja staru pistu koju mu je pokazaoEd, pa je zaboravio tražiti pomo radiovezom. Pokušao je sletjeti i planirao nakon toga

pomoi Edu, ali slijetanje se pokazalo zahtjevnijim od oekivanog. Zapeo je krilom za drvo pa se avion prevrnuo, a on izgubio svijest.Bilo je udo što su oboje preživjeli. Vidjeli smo fotografije s mjesta nesree. Pogledala

sam Dutchu u lice dok su fotografije prolijetale ekranom kompjutera. Bio je pepeljast. „Dobrosam“, rekla sam mu kad je posegnuo za mojom rukom. ,,Stvarno.“

Jadni Ed nije bio tako sretan. Doktori su utvrdili da je imao gadan sr ani udar. Odluilisu ga operirati im ga dovoljno stabiliziraju. Nisam imala nikakav predosjeaj vezan zanjegovo stanje. Drugog jutra, kad smo se probudili, uli smo da je preminuo na operacijskomstolu.

Nakon tri sata spavanja, Dutch se odluio uputiti na zapad države i posjetiti svog šefau bolnici. Krenula sam s njim kao moralna podrška, ali i da ga držim budnim za vrijeme

vožnje. Našli smo Harrisona kako prigovara medicinskoj sestri na drugom katu bolnice. Kad jeizašla iz sobe, izgledala je kao da ga voli jednako koliko i mi. Suosjeajno sam joj senasmiješila, a Dutch je pokucao na vrata. „Dobro jutro, gospodine", rekao je srdano.

„Agente Rivers", Harrison je bio iznenaen.Slijedila sam Dutcha u sobu i gotovo se ukopala na mjestu. Desna strana Harrisonova

lica bila je izgrebana i oteena. Jedva je mogao otvoriti desno oko. Desna ruka bila mu je u povojima, a oko podlaktice i šake imao je gips. Teško je disao, negdje ga je prilino boljelo.Kad me pogledao, u zdravom oku vidjelo se iznenaenje. „Gospoice Cooper", rekao je. „ŠtoVas dovodi u moju sobu?"

Sad sam se ja iznenadila. „Dutch i ja htjeli smo provjeriti kako Vam je, gospodine."

Harrisonov izraz bio je neitljiv, možda jer mu je pola lica bilo nateeno. Njegoviosjeaji postali su oiti idueg trenutka: „Mislio sam da ste došli prorei još koju katastrofu."





Dutch se vidno ukoio, ali ja sam se dovoljno družila s Harrisonom, da bih znala štomogu oekivati. Njegov komentar nije me uznemirio ništa više nego obino. Natjerala sam dase nasmijem i sve pretvorim u vic. ,,A kako bi bilo da, za promjenu, predvidim vaš brzioporavak?"

Ugao usana mu se podigao, ali smiješak je više izgledao kao grimasa. Pogledao je

Dutcha. „Pretpostavljam da e Gaston Vas odrediti za glavnoga u istrazi, sad kad sam jaonesposobljen."Dutch je ostao miran i nije zagrizao mamac. „Nitko nije o tome još razgovarao,

gospodine."Harrison mu oito nije povjerovao, ali nije više doticao tu temu. „uo sam za Eda",

rekao je nakon neugodne stanke.„Jako mi je žao, gospodine", rekla sam i iskreno to mislila.Harrison je gledao u pokriva. Vratila se neugodna tišina, pa je presjekao: „Hoete li

ostati na sluaju, gospoice Cooper?"Ponovno sam bila iznenaena, ali sam mu odmah odgovorila. „Dokle god FBI misli da

moje sudjelovanje nešto vrijedi, ostajem."

„Dobro", šapnuo je tako tiho da sam ga jedva ula. Dutchu je zazvonio mobitel pa seokrenuo od kreveta da bi se javio. Približila sam se Harrisonovu krevetu i upitala: „Treba liVam što?"

„Ne, dobro sam", uvjeravao me. „Hvala." Tada je primijetio da Candice nije sa mnom.„Gdje Vam je partnerica?"

„Mora još riješiti neke detalje oko nasljedstva po baki. Poruuje Vam da se što bržeoporavite."

Harrison se nasmijao, a ja nisam shvaala što je tako smiješno. „Kladim se da jedvaeka", rekao je tužno. „I kladim se da e mi to nabiti na nos im me vidi."

„Što e Vam nabiti na nos, gospodine?"„Moj ulazak u avion", jednostavno je rekao.Vilica mi se spustila. „Agente Harrison", rekla sam namjerno. „Da niste ušli u avion,

Ed bi gotovo sigurno poginuo. Dali ste mu mogunost da poživi, jer ste bez ikakvog treningauspjeli prizemljiti taj avion. Koliko sam ula, prije nego što je umro, došla je itava njegovaobitelj. Ostvarili ste im jedinu priliku da se od njega oproste. Toga ne bi bilo, da niste bili utom avionu, gospodine."

Harrison me dugo gledao, dok Dutch nije prišao krevetu i pružio Harrisonu mobitel.„Glavni specijalni agent, gospodine. Želi razgovarati s Vama."

Harrison je uzeo mobitel, a Dutch i ja izašli smo na hodnik kako bi mogao na mirurazgovarati. Pozvao nas je nakon nekoliko minuta. „Imao sam pravo. Gaston Vas je imenovao

privremenim voditeljem istrage dok se ja ne oporavim. Lijenici su mi rekli da sutra mogu

napustiti bolnicu, a na posao se mogu vratiti u ponedjeljak."„Dobro, gospodine", rekao je Dutch. „Rado u voditi istragu nekoliko dana dok se nevratite."

„Izvještavat ete me o svim pojedinostima?" upitao je Harrison i bilo je oito da mu jevrlo teško prepustiti istragu nekomu drugome, ak i na samo nekoliko dana.

„Naravno, gospodine."„Isto tako, cijenio bih da se gospoice Cooper i Fusco povuku sa sluaja, agente

Rivers."Ponovno mi se spustila vilica. Iz neba pa u rebra. „Ali, mislila sam da želite da

ostanemo na sluaju!" rekla sam.„Želim", odgovorio je agent Harrison. „Ali bojim se da ste previše bliski s agentom

Riversom, a da biste mogli slijediti procedure. Bilo bi mi draže da priekate na moj povratak, pa da nam se ponovno pridružite u istrazi."





Otvorila sam usta, spremna protestirati, ali me Dutch preduhitrio: „Naravno,gospodine."

Pozdravili smo se i izašli, prepuštajui Harrisona još jednoj bitci s medicinskomsestrom koja je ulazila u sobu. Kad smo ponovno bili u autu, okrenula sam se Dutchu izahtijevala objašnjenje: „Zašto si popustio?"

„Jer ima pravo, Edgar."„Kako to misliš? On nikad nema pravo"", odvalila sam. „Nema pravo. Nikada!""Dutch se smijao dok smo izlazili s parkirališta. „Možda nema uvijek pravo, ali u ovom

sluaju ima.“„Zašto?""„Jer politiki nije dobro za mene da je moja cura ukljuena u sluaj koji vodim“, rekao

je. „Kad me Gaston postavio da vodim sluaj, nagazio je mnogima na prste. Nisam u radnojgrupi od poetka, u grupi ima mnogo iskusnijih od mene koji bi trebali biti ispred mene, kaošto su Blass ili Albright. Nee im se svidjeti kad otkriju da ne samo da mi moraju pružitinajsvježije informacije o tijeku istrage, ve i podnositi mi izvještaje iduih 72 sata.“

„Ali kakve to veze ima sa mnom?“ upitala sam.

„Svi znaju da hodamo"', rekao je Dutch. „Zato me Gaston držao podalje, u poetku. Nije želio nikakav traak sumnje, i vjerojatno bi me politiki štitio ukoliko stvar poe pokrivu - upravo kao što ste mu Candice i ti rekle kad ste se srele s njim. Ako stvari krenu pozlu, a ti i Candice još sudjelujete u istrazi, bio bih prvi u areni s lavovima."

„Je li on savjetovao Harrisonu da mi kaže da se udaljim?""„Vjerojatno"", složio se Dutch.„Ako e svi biti ljutiti jer si na elu istrage, i ako je to rizino za tebe, zašto te je

gurnuo na to mjesto?""„Jer mu treba netko kome može vjerovati. Ovaj sluaj za njega je vrlo osoban.

Prijateljuje sa zastupnikom Lovelaceom godinama. Zna da u ga redovito izvještavati i neuusporavati sluaj.“ Dutch je šutio nekoliko minuta, a zatim dodao: „Uostalom, to je kratkavijeka. Zna da e Harrison uletjeti natrag najbrže što može. Za nekoliko dana službeno evratiti tebe i Candice na sluaj.“

,,I što da radimo u meuvremenu?""„Što ste radile kad su vas prošli puta maknuli?""„Nastavile smo raditi Harrisonu iza lea"", priznala sam.,,Pa"‘, Dutch se ponovno nasmiješio. „Moram vam rei da se to nee svidjeti Birou, ali

sve dok se izravno ne miješate u našu istragu, ne mogu vas sprijeiti da radite što vas volja."Zadovoljno sam ga pogledala i zavalila se u sjedište, shvaajui što je Gaston izveo.

ovjek je dobio status genija u mojim oima. Da je stavio nekoga drugog na elo istrage, bile bismo neiskorištene dok se Harrison ne vrati. Nitko od drugih agenata, osim Dutcha, ne bi

vjerovao mojim instinktima. Stoga nas je zapravo oslobodio do Harrisonova povratka, a uDutchu je dobio pouzdanog agenta koji e ga obavještavati o razvoju situacije i koji enastaviti dobivati informacije od mene i Candice. Znao je da e se Harrison požuriti natrag,

jer ne želi ostaviti tako važnu istragu u rukama neiskusnog agenta koji ne poznaje sluaj iztemelja. I sada, nakon pada aviona koji sam navijestila, Harrison više nikad nee sumnjati umoje instinkte.

U meuvremenu, Candice i ja moramo se baciti na sluaj svim snagama. Pogledalasam na sat na komandnoj ploi auta. Stii emo kui za tri sata, ostat e nam dovoljnovremena za jedno dugo sijelo.

Te veeri partnerica i ja žvakale smo pizzu i crtale na velikoj plo i u njezinu uredu.

Nacrtale smo lijep dijagram toka dok smo razgovarale o sluaju i odluivale što emo dalje.„Kako ja to vidim“, rekla je Candice gledajui u okvir na desnoj strani ploe: „Možemo





nastaviti slijediti Leslien trag ili se baciti na Michaela Derbyja.“„Teška odluka“, rekla sam i pogledala fotku Leslie Coyle koja je bila na stolu ispred

mene. „Znam da je još živa, ali je okružena jezivom energijom. Nestabilna je i mislim da nemože još dugo izdržati.“ Nehotice sam zadrhtala osjetivši njezinu energiju, i znala sam da senalazi na mjestu na kojem se osobno nikad ne želim nai.

„Ne razumijem zašto ima drugaiji tretman od Biance i Kylea“, razmišljala je Candice.„Misliš zašto je drže živom, a ostalo dvoje je odmah ubijeno?“,,Da“, odgovorila je.Slegnula sam ramenima. Nisam imala pojma. „Možda se svia ubojici", rekla sam.

„Možda se igra s njom i mui je. Možda je samo bolestan kurvin sin koji je još želi zadržati.11 Candice je pogledala fotku. „Abs, misliš li da je i ona završila u svom omiljenom

odmorištu, kao što su bili Kyle i Bianca?"Pogledala sam u fotografiju, fokusirajui svoj radar. ,,Ne“, rekla sam nakon nekoliko

minuta. „Okružena je s mnogo betona. To nije u prirodi, i izgleda mi da je u podzemlju."„Podzemlju?"Kimnula sam. „Recimo u podrumu velike zgrade."

Candice je šutjela dugu minutu. „Ti odlui, Abs", pokazala je na dva okvira udijagramu, iznad kojih je pisalo: MICHAEL DERBY i LESLIE COYLE.

Stvarno teška odluka. Znala sam da se Leslie nalazi u neposrednoj opasnosti, ali bilo jehitnosti i oko Michaela Derbyja. Morale smo razgovarati s njim, i to što prije. Uz frustriranogunanje, posegnula sam za telefonom na Candicinom stolu i brzo okrenula broj. „Bok", reklasam kad se Dutch javio. „Znam da su mi rekli da ostanem izvan ovoga, ali imamo maleni tragkoji bi valjalo pogledati."

„Slušam", rekao je.„Leslie Coyle nalazi se u podrumu zgrade. Oko nje je puno betona, i ne znam koliko je

zgrada velika, ali je otvorena iznutra. Nešto je nabacano uokolo."„Što je nabacano?"Zatvorila sam oi i usredotoila se da opišem ono što vidim. „udno", rekla sam.

„Nije smee niti išta slino. Nema nieg osim stolica. Samo mnogo stolica..." govorila samsve tiše dok sam slijedila trag.

Dutch je shvatio nanosekundu prije mene. „Stadion?" upitao je. „Mnogo betona, veliki otvoren iznutra, a okolo stolice."

„Znaš, moglo bi biti", rekla sam.„Sigurna si da je još živa?" upitao je.Otvorila sam oi i pogledala fotografiju Leslie. „Jesam. Ali nema još mnogo vremena.

Tjedan, najviše deset dana. Okružena je neim užasnim. Ne bi me udilo da je polaganomui“, prošapala sam. „Morate požuriti.“

,,Kreem“, rekao je. „Hvala, lutko."Okrenula sam se prema Candice. „To smo riješile", rekla sam.

Candice je nacrtala veliki krug oko imena Michaela Derbyja. „Put, za Illinois, sutra ušest ujutro. Nemoj kasniti."

Candice je stigla pred moju kuu minutu do šest. Bila je umorna. „Hoeš da javozim?" upitala sam kad sam joj vidjela oi.

„To bi bilo dobro", rekla je i maknula se s vozakog sjedala. „Željela bih još maloistražiti Derbyja."

Kliznula sam na vozako mjesto, Candice se smjestila do mene i krenule smo.,,U koji dio Illinoisa idemo?" upitala sam.

Candice mi je pokazala na GPS. „Predgrae Chicaga", rekla je i izvukla svoj iPhone.„Ukucala sam koordinate. Samo slijedi upute."





„Kamo Michael ide na faks?"„Državno sveuilište Chicaga", odgovorila je Candice. „Pola noi skupljala sam

podatke o njemu."„Išta sono?"„Ništa", rekla je. „Klinac je mozak. Studira dvopredmetno biologiju i kemiju,

inženjerski odsjeci. Sve petice, posebni programi, u svojoj nježnoj dobi od osamnaest ve jetri semestra ispred svojih vršnjaka."„Isuse", rekla sam impresionirana.lan Mense."„Znai totalni idiot", rekla sam mrtva hladna.Candice se nasmijala. „Stvarno glupan", rekla je. „Mrzila sam klince poput Derbyja

kad sam bila u školi. Uvijek su nama ostalima upropaštavali statistike i poretke."„Što je s ocem?" upitala sam. „Išta o njemu?"i su joj zasvijetlile. „Matthew Derby jedan je od onih mutnih politiara koje svi

volimo mrziti. Cijeli niz skandala koje je uspio sanirati i preživjeti.",,Poput?“

,,Pa“, Candice je spustila svoj iPhone. „Prvi skandal dogodio se kad je Michael imaosamo šest godina, a senator odraivao drugi mandat kao zastupnik. Njegova supruga, s kojom

je ve deset godina bio u braku, bila je pomalo mentalno osjetljiva. Pukla je pria u ChicagoSun Timesu da Derby ima aferu s jednom studenticom na praksi, zbog ega mu je ženanavodno završila na pilulama i sa živanim slomom. I Derby i studentica su porekli...“

„Iznenaenje, iznenaenje", prekinula sam je.„Znam. No, tisak nije htio odustati. Studentica je bila bomba, a Derby pristao momak

koji je u kampanji naglašavao obiteljske vrijednosti i stoiki ostao s mentalno labilnomsuprugom."

„Samo nagaam", rekla sam. „Supruga je nakon toga zatražila razvod."Candice me zaeno pogledala. „Nije", rekla je. „udi me što si toliko fulala. Žena se

ubila."Mrzim kad pogriješim. Što mi se dogaa?,,No“, nastavila je Candice. „Možeš zamislit’ što su mediji napravili! Umjesto da se

povuku i ostave obitelj na miru, totalno su poludjeli. Optuživali su Derbyja da je kriv za smrtžene. Najgore od svega, jedan je reporter na ogradi škole, koju je mali Michael pohaao,uhvaen kako ispituje dijete je li njegov tata ikad spominjao da ima djevojku, i kako se osjeanakon što je mama bila tako tužna da je umrla."

„Zezaš me?!“ nisam vjerovala onom što ujem.Candice je odmahnula glavom. „Na žalost, ne."„Isuse!" Sjetila sam se profesora Houghtona, smea koje je stalno novim reporterima

sugeriralo da se uvijek bacaju na vrat osjetljive žrtve.„Znam, gnjusno!" Candice se slagala sa mnom. „Ali, na sljedeim izborima skandal jeradio za Derbyja. Kad je škola javila ostalim novinama u gradu i lokalnoj TV-postaji za tajnovinarski ispad, javni bijes bio je ogroman. Reporter je otpušten, a Derby je dobio ponovneizbore ogromnom veinom jer je postao simpatian javnosti, koja ga je žalila. Nakon toga,više nije mogao uiniti ništa loše.“

,,I iskorištava to do krajnjih granica?“ upitala sam znajui da je Candice sigurno jošnešto iskopala.

Slegnula je ramenima. „Nisam uspjela iskopati ništa konkretno", rekla je. „Samo postoje glasine koje sugeriraju da Derby baš i nije onakav kakvim se prikazuje u javnosti.“

„Kao na primjer?“

,,Pa“, rekla je Candice, prekapajui po torbi da izvue blok za bilješke. „Pa prije trigodine kupio je vikendicu na jezeru Michigan. Stajala ga je samo tristo tisua dolara."





Kad smo konano stigle do kampusa, beskonano smo kružile tražei mjesto za parkiranje, no kad sam mentalno zamolila svoju ekipu za pomo, našli smo ga u roku minute.„Voli te božica parkiranja", rekla je Candice dok smo se parkirale tono ispred Michaelovadoma.

„Ekipa", rekla sam.

U dom se moglo ui sam sa studentskom karticom, ali Can- dice je nonšalantno riješila problem tako što je ušetala za jednim studentom prije nego što su se vrata zatvorila.U predvorju je pogledala u svoj notes i obavijestila me da je Michael na prvom katu.

Kroz dvostruka vrata ušle smo u vrlo mraan hodnik koji je odzvanjao glasnom glazbom izaudarao po ustajalom pivu. Hodajui, ula sam hrskav zvuk - pod je bio posut pahuljicama,omotima od bombona i papirima. „Izgleda da im baš nije stalo do istoe", rekla sam.

„Je li tebi bilo, kad si bila na faksu?" upitala je Candice.Razmislila sam. „Pa, i ne baš", priznala sam. „Ipak, nadam se da smo bili uredniji od

ovog."Kad smo došle do Michaelovih vrata, Candice je pokucala dovoljno glasno da

nadglasa buku iz hodnika. Vrata nam je otvorio mladi azijskog podrijetla s ogromnim

naoalama i naglašenim gornjim zubima. „Bok", rekla je Candice i zanosno mu senasmiješila. „Tražimo Michaela Derbyja. Je li tu negdje?"

Mladi ovjek pažljivo ju je odmjerio prije nego što je odgovorio. „Michael nije ovdje.Otac mu je izvan grada, a kad mu starog nema, uvijek ode kui."

„Kužim", rekla je Candice slatkastim glasom. „Ide u kuu u Greemvichu?"Mladi je slegnuo ramenima. „Valjda", rekao je. „Nikad nisam bio tamo."„Smijemo li ui unutra i porazgovarati s tobom?" Candice je bila uporna.Mladiu je bilo pomalo neugodno. Progutao je mnogo sline, a oi su mu bile velike.

„Jeste vi iz FBI-a?“ upitao je. Oito su nas prešli ovog puta.Candice mu nije izravno odgovorila, ali dala je naslutiti da je dobro zakljuio tako što

je povjerljivo raširila osmijeh i rekla: „Dobro zapažaš. Kladim se da nema mnogo toga što ti promakne!“

Djearac je podignuo kutove usana i zakoraio u stranu. U loše osvjetljenoj spavaonici prevladavao je miris pomalo ustajalog nabija. Bila je to udna soba, ak i za dva studenta. Sastropa je visjelo nekoliko modela DNA. Još modela zaujee kompleksnosti prekrivalo je

jedan od stolova.Prljavo rublje bilo je nagomilano u jednom kutu, na oba nepospemljena kreveta

posteljina je visjela na sve strane. Dok smo ulazile u sobu, pokušala sam zadržati neutralanizraz lica, jer sam primjetila da nas Michaelov cimer pažljivo motri.

„Žao mi je, ali nisam zapamtila tvoje ime“, rekla je Candice dok smo ulazile.,,Cheng“, rekao je. Nisam znala je li to ime ili prezime.

„Drago mi je, Cheng“, rekla je toplo Candice i ispružila ruku. „Ja sam Candice, a ovo je Abby.“Cheng se nespretno rukovao s Candice. „Nisam vidio nikog sumnjivog."Candice je blago nakrenula glavu. „Moji suradnici zamolili su te da pripaziš?"Cheng je kimnuo.„Pa, sigurna sam da si bio vrlo pažljiv. Kako je Michael od posjete?"„Ne znam", rekao je Cheng. „Kod kue je posljednja dva tjedna."„Njegov je otac esto izvan grada?"„Aha, u Washingtonu.",,I Michael uvijek ide doma kad mu otac nije tamo?"Chang je kimnuo.

„Nitko te nije pitao o Michaelu?"„Samo vi.“





Candice se ponovno nasmiješila, pa promijenila temu. „ula sam da je Michael jako pametan“, rekla je.

Cheng je slegnuo ramenima. „Vjerojatno jest. Obino dobivamo iste ocijene.“„Onda si i ti jako pametan.“Još jedno slijeganje ramenima praeno crvenilom.

„Jeste li bliski?“,,Mhm?“„Jeste li vas dvojica prijatelji?"Cheng ju je pogledao kao da je ne razumije. „Ne znam", rekao je. „Cimeri smo, pa

valjda jesmo. Ne viam ga baš previše. Više je kod kue, nego ovdje."„Je li ti Michael ikad priao o svojim prijateljima iz drugih škola?"„O kome?"„O troje ljudi koje je sreo na konferenciji. Žive u razliitim državama?"Cheng nije imao pojma o emu govorimo. „Ne priamo o takvim stvarima", rekao je.,,A o emu priate?"„O kemiji i biologiji", jednostavno je rekao. „Mislim, nakon toga, o emu još možete

priati?"Pognula sam glavu da sakrijem smiješak. Na neku udnu foru, sasvim sam se slagala

sa Chengom. „Ovi modeli su stvarno cool", rekla sam pokazujui na DNA koja je visjela sastropa.

„To je Michaelovo", rekao je. „Stvarno ima oko za viruse."Znatiželjno sam ga pogledala. „Viruse?"Cheng je kimnuo. „Stojite do hantavirusa. Onaj je ebola.",,Ah“, rekla sam i brzo se odmaknula od modela. „Cool."Candice je naglašeno upadljivo pogledala sat i rekla: „Dovoljno smo zloupotrebljavali

tvoje vrijeme, Cheng. Hvala što si razgovarao s nama."Mahnula sam mu kad sam prolazila pored njega, ali on je gledao u pod. Kad smo se

udaljile, rekla sam Candice: „Nervozni mali štreberko.",,Pomalo“, složila se. „Pitam se zašto.“

Napustile smo kampus pa sam slijedila upute GPS-a do kue Derbyjevih. Bila jeimpresivna. Ogromno zemljište, kua u kolonijalnom stilu od svijetlosmeih cigli i sa nijansutamnijim prozorskim kapcima. Okolina je bila besprijekorno održavana: svaki grm savršenoošišan, niti jednog lista na zemlji, niti travke koja strši. Uinak je bio pomalo nadrealan ineprirodan, kao da gledate u nekoga tko je preživio previše plastine kirurgije.

Parkirale smo do svjetlo plavog džipa na prilazu ka glavom ulazu. Candice je pozvonila pa smo ekale da netko prie vratima, ali etrdeset pet sekundi ništa se nije

doga

alo. „Pitam se je li kod kue“, rekla je kad je ponovno stisnula zvonce.Pustila sam svoj radar i uvjerila se ne samo da je netko kod kue, nego i da nas

pažljivo promatra. Prišla sam vratima i rekla: „Michael, znam da si doma. Moramo popriati stobom.“

Nakon pet sekundi, netko je odškrinuo vrata, a jedno nas je sivo oko gledalo. ,,Da?“Candice je pokazala svoju znaku privatne istražiteljice i svoj blistavi osmijeh i

preuzela inicijativu. „Dobar dan, Michael. Ja sam Candice Fusco, a ovo je Abigail Cooper.Znamo da su naši suradnici iz FBI-a ve razgovarali s tobom, ali nadamo se da emo moi imi.“

Oko je nekoliko puta trepnulo, pogledalo mene, pa Candice. Michael je konanoodluio da smo u redu, pa je otvorio vrata i pustio nas unutra. ,,Hvala“, rekla je Candice i ušla

u ogromno predvorje s velikim stepeništem.





Michael Derby bio je visok oko 180 centimetara, tamnoplave kose i ugodne vanjštine.Dobro obuen, ist i svježe obrijan. Ništa na njemu nije pokazivalo da povremeno živi u

prljavom studenskom domu iz kojeg smo upravo došle. „Uskoro imam predavanje“, rekao jeneposredno prije nego što se oglasio njegov mobitel, odvratnim metalnim zvukommarijachibenda.

Jadniak je brzo izvadio mobitel iz džepa i utišao ga. „Oprostite“, promrmljao je.„Ne brini“, rekla je Candice. „Ne želimo da zakasniš na predavanje, bit emo kratke.Znamo da si ve priao s agentima Biroa, i znamo da emo možda ponoviti neka pitanja nakoja si ve odgovorio, pa u pokušati biti brza i ne ponavljati se. Dobro?“

Michael je prekrižio ruke. Izgledao je prestrašeno i nervozno.Candice je poela razgovor s pitanjima o Leslie, Kyleu i Bianci. „Znamo da ste se prije

dvije godine družili na konferenciji. "„Aha", rekao je.„Jeste li ostali u kontaktu?"Michael je slegnuo ramenima. „Povremeno", rekao je. „Mislim, Bianca mi je poslala

nekoliko e-mailova poslije konferencije, ali niti jedno od nas nije imalo vremena da

nastavimo intenzivno druženje."Provjerila sam što Michael govori svojim radarom, i s olakšanjem utvrdila da govori

istinu.„Je li itko na konferenciji izgledao kao da mu tamo nije mjesto, ili je pokazivao

previše interesa za vas etvero?"Michaelu je bilo neugodno. „Ne znam. Možda." Candice je ekala da nastavi, pa je

dodao: „Bio je nekakav udak koji nas slijedio uokolo i prisluškivao naše razgovore."„Kakve razgovore?", upitala je Candice. Osjetila sam trnce niz kralježnicu.„Veinom o tome gdje volimo ljetovati", odgovorio je Michael. „Bianca je voljela ii

u vikendicu svoje mame na nekakvo jezero, Kyle je volio voziti po pješanim dinama, aLeslie je rekla da ide planinariti negdje u Wisconsinu. Nakon što je to rekla, lik nam je poeo

priati gdje on voli ii na ljetovanje.44 ,,A gdje je to bilo?" upitala je Candice.„Negdje na Up..."„Upper Peninsula?"„Aha", Michael je potvrdio. ,,A mi smo svi bili, znate ono... ’Dobro, dobro, kako god,

moramo ii."Candice je kimnula kao da jako dobro zna kako je to. „Jeste li ga ponovno vidjeli?"„Pa, jesmo“, rekao je Michael, „slijedio nas je u glavnu konferencijsku dvoranu na

sastanak koji je vodio Biancin tata. Usred sastanka skoio je i napravio zbilja veliku scenu, iozbiljno se razljutio pa su ga izbacili iz dvorane. Sve to sam rekao sino i FBI-u.“

„Možeš li ga opisati?“Michael je postajao nestrpljiv. „Ve sam odsjedio cijelo jutro s crtaem iz FBI-a.Moram li sve to ponovno?" „Molim te!“ nije se dala smesti.

Michael je uzdahnuo. „Visok, oko sto devedeset. udni zubi, kao da svi imaju kapice.I kad bi te pogledao, bilo je jezivo, ne znam, kao da gleda u tvoju dušu."

„Koje je boje bila njegova kosa?"„Ne znam. Možda sijeda. Nije je imao baš mnogo, bio je prilino elav."„Jesi li ga vidio ponovno nakon što su ga izbacili iz dvorane?"„Nisam.",,I što je ostalo troje mislilo o njemu?"„Isprva su bili prestrašeni, ali poslije su mislili da je smiješan", Rekao je Michael,

poešao se po obrazu pa ponovno prekrižio ruke. „Ja sam bio jedini koji je mislio da je biozastrašujui."





Ponovno sam provjerila istinitost Michaelovih rijei na radaru. Ništa nije biloizmišljeno, ali nešto sam propuštala. Kao da ga pitamo kriva pitanja.

„Primjetila sam da nemaš tjelesne uvare", rekla je Candice, gledajui na ulazna vrata.„Ne, tata je rekao da mi ne trebaju. Sutra ujutro bit e kod kue pa e pripaziti na

mene."

„Tvoj otac je zaposlen ovjek", rekla je Candice. „Zašto ne poduzima sve da budešsiguran dok se on bavi drugim stvarima?"Michael je zabio ruke u džepove, a lice mu je opet pocrvenjelo. „Ne voli strance u

kui", rekao je tiho. „Osim toga, misli da vozilo FBl-a parkirano na prilazu ispred kue možesamo privui

medije. A oni baš nisu bili pristojni prema njemu. Stalno pišu sranja o mojoj obitelji."Candice ga je suutno pogledala. „Znam. ula sam", rekla je. „Ipak, brine me što si

ovdje sam."„Imamo alarm", rekao je Michael i pokazao na zid gdje se nalazila kontrolna ploa

alarma. „I pažljiv sam na putu na predavanja i natrag."„Je li ti FBI rekao što se dogodilo tvojim prijateljima?" upitala je Candice pažljivo.

Michael je problijedio. „Nisu", rekao je nakon nekoliko trenutaka. „Rekli su da provjeravaju svu djecu koja su bila na toj konferenciji. Kad je tata pitao zašto, rekli su da je tozato što bi netko možda mogao oteti neije dijete."

,,Ah“, Candice je rekla, a ja sam znala zašto su tako rekli. Nisu htjeli poeti širiti paniku meu monicima prije nego što otkriju o emu se radi.

Michael je pažljivo pogledao Candice. „Što im se dogodilo?" upitao je, a glas mu je puknuo.

„Nestali su", rekla je, a ja sam pomislila kako ne poštujemo protokol. Ali tada seoglasio moj radar, hladnoa mi se uspinjala kralježnicom.

Michael je imao slinu reakciju jer mu se disanje ubrzalo. „ovjee", rekao je i znalasam da je preplašen. Znojio se, oi su mu se raširile. „Loše je, zar ne?"

„Jest", rekla je Candice. „Zbog toga bi trebao razgovarati s tatom da dopusti FBI-u dati dodijele zaštitu."

Dok je dovršavala reenicu, hladnoa se pojaala i nešto me pogodilo kao munja.Vidjela sam maleni letak s Michaelovom slikom na kojoj je pisalo NESTAO. Slika je bilatako intenzivna da sam zateturala.

Candice me pogledala, a ja sam je motrila s užasom u oima. Michael je primijetio promjenu u mojem ponašanju i upitao Candice: „Što je njoj?"

„Ništa", rekla sam drhtavog glasa. „Mogu li do toaleta?" upitala sam.Iznenadio ga je moj zahtjev, ali mi je pokazao: „Na vrhu stuba.“,,Hvala“. Požurila sam uz stube, ušla ravno u kupaonicu, zatvorila vrata, sjela na rub

kade i pokušala se smiriti. Viala sam svakakve slike u svom umu, ali intenzitet ove vizije bio je zastrašujui. Nije stvar bila samo u slici; razina panike bila je ogromna. Srce mi je još

ubrzano kucalo. Brzo sam izvukla svoj mobitel i nazvala Dutcha. Dobila sam njegovusekretaricu i ostavila mu poruku da mi se javi što prije. Otišla sam do umivaonika i zalila licehladnom vodom. Nakon nekoliko minuta bilo mi je bolje pa sam bila spremna krenuti.

Kad sam otvorila vrata kupaonice, ugledala sam Candice kako stoji pred njima isprema se pokucati. „Jesi dobro?“ upitala je.

Pogledala sam gdje je Michael. Nigdje na vidiku. „Moram razgovarati s Dutchem“,šapnula sam.

„Što je?“„Michael je u ozbiljnoj opasnosti i baš me briga što kaže njegov otac. Mora odmah

dobiti tjelesnu zaštitu.“„Sigurna si?“





„Apsolutno", rekla sam dok me novi val emocija preplavljivao. „Mislim da e našubojica uskoro krenuti za njim."

„Što si vidjela?" upitala je.„Poster s Michaelovom slikom preko koje piše NESTAO."„Sranje."

„Znam. Možda da pripazimo na njega dok ne razgovaram s Dutchem da mu dodijeliagenta."Candice me zgrabila za ruku i povukla prema stubama. „Idemo."Posrtala sam iza nje. „Što se zbiva?"„Michael je otišao prije nekoliko minuta. Rekao je da ne želi kasniti na predavanje."„Otišao je?" zinula sam i potr ala niz stube.Candice me pogledala. „ak je i ukucao kod za alarm preda mnom. Isuse, taj klinac

svima vjeruje!"„Moramo ga uloviti, Candice!",,Znam“, rekla je. Ukljuila je alarm pa smo izašle kroz kuhinjska vrata. „Rekao mi je

da ukljuim alarm i izaem ovdje“, rekla je i završile smo u garaži. Stisnule smo prekida do

onoga za svjetlo, pa su se vrata garaže poela polako dizati. Istr ale smo van, Candice jestisnula drugi prekida, na što su se vrata polagano zatvarala, a mi smo nastavile trk premaautu. „Požuri!“ naredila je.

Dotr ala sam do vrata, a Candice je ve ulazila na mjestu vozaa. Nije uope bilo pitanje tko e voziti, ona nije imala nikakvih skrupula u vožnji kad je trebala nekog sustii inadoknaditi vrijeme.

Pokrenula je motor prije nego što sam se uspjela zavezati. Gume su vrištale dok jeskretala i istovremeno ubrzavala. Žurile smo pokrajnjim uliicama. Pokušavala sam ne gledatii ne povratiti.

Dok smo se približavale kampusu, naredila je: „Traži njegov džip!“ Jesam, ali ganigdje nisam vidjela. Otvorila sam radar, nadajui se da e me uputiti na pravo mjesto, alinikakva informacija nije se pojavljivala.

Stigle smo pred Michaelov dom, Candice je nepropisno parkirala do vatrogasnoghidranta i posegnula za trobicom. „Imam njegov raspored“, rekla je. „Idemo na predavanje,držat emo ga na oku dok ti ne dobiješ Dutcha da pošalje nekoga drugog da ga uva.“

Zazvonio je moj mobitel i vidjela sam da me zovu iz FBI-a. ,,Dutch“, rekla sam iodahnula.

,,Ne“, javio se hladan glas. „Ovdje agent Harrison.“Zastala sam. Uope nisam mogla shvatiti zašto me Harrison zove.„Reci mu da je idue predavanje Derbyja u Williams Hallu preko puta Studenske

unije!“ vikala je Candice, dok su joj prsti letjeli preko karte kampusa.

Moja se panika poveala. Znala sam da ju je Harrison jasno

uo, pogotovo kad je nadrugom kraju zavladala tišina. „Priekajte“, rekao je, glasa hladnog kao led. „Gdje ste?“

„Što kaže?“ pitala je Candice i zgrabila mobitel iz moje ruke. „Dutch, ovdje Candice.Slušaj, moraš poslati tjelesnog uvara Derbyjevom klincu ODMAH! Abby je imala vizijukoja govori da e ga oteti. Mi smo mu na tragu i uvat emo ga dok nekog ne pošalješ. Reciagentu da se sretne s nama ispred Derbyjeve predavaonice u Williams Hallu.“

Bila sam zaleena u sjedalu i gledala je s užasom u oima. Upitno me pogledala, aonda je mobitel eruptirao i poeo proizvoditi užasnu buku. Candice gaj e odmaknula od uha,refleksno prekinula razgovor i bacila mi mobitel u krilo. ,,Sranje“, rekla je.

,,Aha“, složila sam se. „Do grla u govnima.“





Jedanaesto poglavlje

Uzela sam mobitel i stisnula brzo biranje za Dutchev broj. „Javi se! Javi se! Daj,Dutch, javi se!“

„Bok, slatkice“, otpjevao je na tree zvono.

„O moj Bože!“ zaciala sam mu u uho. „Dutch, moraš me slušati! Nisam ja zabrljala!Candice je mislila da si to ti, ali nisi bio, pa je izbrbljala gdje smo, kunem se životom, nije toželjela. Nije njezina greška! Ne možeš je okriviti! Užasno mi je žao!“ ,,Abs“, mirno je rekaoDutch, ali sam ja nastavila moliti oproštaj. ,,Abs!“ gotovo je viknuo, pa sam se smirila. „Ništane razumijem. Duboko udahni i reci mi što ne valja.“

ula sam da Dutch ima drugi poziv na ekanju. Viknula sam: „Ne odgovaraj na poziv!“

„To je Harrison“, rekao je. Osjetila sam zbunjenost u njegovu glasu, a onda jeiznenada shvatio zašto sam tako uspaniena. Ponovio je Candicinu izjavu: ,,Sranje!“

„Dutch, kunem se da se sve dogodilo sluajno!"„Zna li gdje ste?"„Da."„Nazvat u te.“ Prekinuo je vezu, a ja sam nekoliko puta lupila glavom u kontrolnu

plou auta.„Abby", Candice je tiho rekla, ali ja sam nastavila lupati glavom. ,,Hej“, viknula je,

zgrabila me za rame da me sprijei da se još jednom ne lupim. „Moramo stii do Michaela,sjeaš se?"

„Otpustit e ga", zavijala sam. Nasmiješila se. „Nije on pogriješio", rekla je i izvukla me iz auta. „Mi smo štetoine,

zar ne? Harrison ga nee okriviti za nešto što nije znao."Požurila sam iza Candice, glava me boljela od silnog lupanja, a trbuh se stezao kad bih

pomislila kroz što prolazi Dutch. Užasno sam se osjeala. Da sam samo rekla nešto razumnokad je nazvao Harrison. Nešto poput: ’Hej, kako ste, agente Harrison? Lijepo od Vas što stenazvali!’ Da sam bar mogla razmišljati!

„Hajde, draga", Candice me tjerala, i zgrabila za ruku kad sam zaostala. „Ovo jedvorana u kojoj je Derbyjevo predavanje. Uvjerimo se da je unutra. Onda emo nazvatiDutcha i rei mu što se dogaa." Ponovno sam zastenjala. Candice je dodala: „A ja u seispriati i ponuditi da sama nazovem Harrisona i objasnim što se dogodilo."

Osjeala sam se malo bolje nakon njezine ponude, pa sam nastavila tr ati posljednjihtridesetak metara i požurila po stubama. Candice je gledala vrata predavaonica, tražeiodreeni broj. Prošla je pokraj prostorija 112 i 114 i objavila: „Evo nas." Pokucala je na vrata,otvorila ih i ušla u prostoriju u kojoj je bilo dvanaest studenata koji su nas znatiželjno gledali.

Postariji ovjek u leptir-mašni upitao nas je: ,,Da?“„Tražim Michaela Derbyja", rekla je, još uspuhana od tr anja. Gledala sam studente. Nisam ugledala Michaela.

„Nije ovdje", rekao je profesor.Candice je bila zbunjena. ,,Oh, ispriavam se. Mislila sam da je na ovom predavanju."„Trebao je biti. Ali se nije pojavio.“Candice je pogledala na sat. Bilo je dva i deset. „Predavanje poinje u dva?“„Da“, rekao je profesor nestrpljivo. „I molio bih vas da mi dopustite da nastavim s

njim.“„Oprostite!" rekla je Candice i zatvorila vrata za sobom.„Možda kasni", rekla sam i primijetila da ponovno gleda na sat. „Možda je stao da

napuni auto benzinom ili da uzme nešto za jelo", dodala sam, ali ni sama nisam vjerovala u to.„Pojavit e se“, rekla sam nervozno hodajui ispred uionice, ali moja lijeva strana





bila je teška.Candice je zatresla glavom. ,,K vragu! Doi, Michael, nemoj nam to radit’!"Bacila sam pogled na svoj mobitel i odluila nazvati Harrisona. Javio se gotovo

trenutano. „Trebao bih vas obje strpati u zatvor zbog ometanja savezne istrage", bjesnio je.„Da, gospodine", mimo sam rekla. ,,I ne bih vam zamjerila. Ali, postoji nešto što

zahtijeva Vašu trenutanu pažnju. Ako nas i nakon toga budete htjeli strpati u zatvor, otiiemo mimo i bez opiranja."Harrison je bio iznenaen mojim prijedlogom. Nakon nekoliko trenutaka šutnje

oglasio se: „Što se zbiva?"„Michael Derby nije se pojavio na predavanju, gospodine."„Gdje je njegov tjelesni uvar?" upitao je.„Nema ga, gospodine. Njegov otac odbio je zaštitu. Kad smo Candice i ja otišle

razgovarati s Michaelom, otkrile smo da je sam i da ide na predavanje. Pokušale smo gaslijediti, ali smo ga izgubile nakon što je izašao iz stana. Došle smo na kampus da ga

potražimo, ali njegovo predavanje poelo je prije petnaest minuta, a njega još nema."S druge je strane dugo vladala tišina, pa sam pomislila da sam ga izgubila. Odjednom

je progovorio. „Ostanite gdje jeste. ekajte Derbyja i ako se pojavi, odmah me nazovite."„Da, gospodine", rekla sam pokorno u ve mrtvu liniju.Vratila sam mobitel u torbu i pogledala Candice. „Idemo u zatvor, Abs?“Uzdahnula sam. „Ne znam. Sve je mogue."„Što je rekao Harrison?"„Da ostanemo ovdje."Candice je kimnula i poela nestrpljivo hodati gore-dolje.Vrijeme je sporo prolazilo, a dok smo ekale Derbyja ili agente FBl-a, oglasio se moj

radar.uj", obratila sam se partnerici i natjerala je da prestane intenzivno zuriti niz hodnik.„Što je?"„Nisam sigurna, ali radar mi javlja da se nešto dogaa oko Derbyjeve kue."„Misliš da se Michael vratio kui?"Lijeva strana bila mi je teška. ,,Ne“, rekla sam i poešala se po glavi. „Ali zbog nekog

razloga osjeam da tamo postoji nešto što nitko nije primijetio."Candice je razmišljala nekoliko minuta. „Klinac je bio vrlo nervozan", složila se. ,,I

preplašen."„Možda je samo bio oprezan."„Misliš da e nešto znao?",,Da“, rekla sam. „Mislim da ga je netko ili nešto preplašilo."Candice je uzdahnula i protrljala vrat. „Ako ga je netko zgrabio dok mi nismo bile

blizu njega, nikad si to neu oprostiti."„Ne znamo je li otet", upozorila sam je, ali se u mom umu ponovno pojavila slika

postera i osjetila sam užasnu nelagodu.„Što je?" upitala me i znala sam da je primjetila izraz mog lica.„Nemam baš sjajan osjeaj", priznala sam.Candice se namrštila. ,,K vragu!" opsovala je i nastavila hodati.Konano, nakon desetak minuta, kad smo vidjele kako studenti izlaze iz drugih

predavaonica, pokucala je na vrata gdje je bilo Derbyjevo predavanje i ušla unutra. „Oprostitešto vas opet prekidam, ali ima li netko broj mobitela Michaela Derbyja? Vrlo je hitno!"

Jedan student u posljednjem redu podignuo je ruku. „Ja imam."Profesor je ledenim pogledom motrio Candice, pa podigao ruke. ,,U svjetlu svih ovih

prekida, mislim da emo ovdje završiti.“ Poeo je spremati svoje papire u aktovku.„Gospodine Jackson, molim Vas, dajte ovoj ženi Michaelov broj mobitela, da nas prestane





prekidati."Jackson je došao do katedre i pretražio imenik u svome mobitelu. Okrenuo je ekran

tako da ga Candice vidi. Brzo je ukucavala brojke u svoj mobitel. „Hvala", rekla je, stavilamobitel na uho i izašla iz predavaonice. Nakon nekoliko trenutaka ula sam kako govori:„Bok, Michael, ovdje Candice Fusco. Razgovarali smo u tvojoj kui nedavno, i željela bih ti

postaviti još jedno pitanje. Molim te, nazovi mi im budeš mogao. Strašno je važno, zaista,moramo se uti im dobiješ poruku."Prekinula je vezu i pokazala na kraj hodnika. ,,I što kažu radar i ekipa?"Pogledala sam u tlo. Gotovo je boljelo govoriti na glas. „Prekasno." šaptala sam.

„Zakasnile smo. Dogodilo se nešto vrlo loše, Candice."Bila je tiha i primila me za ruku, dok su studenti hodali oko nas. Izašle smo na ulicu.

„Trebale smo ekati federalce", bunila sam se.„Znam", odgovorila je. „Ali hrana u zatvoru nije baš bogzna što. Idemo pojesti nešto

bolje? Nešto masno i slasno?"„Harrison e biti bijesan!" upozorila sam je.„Kad nije?" odvratila je.

„Imaš pravo", složila sam se. „Idemo."

Nakon trideset minuta parkirala sam ispred velikog trgovakog centra. Candice je za tovrijeme pr kala po svom mobitelu, a zatim mi je predložila da uzmem sve svoje stvari. I ona

je uinila isto. „Nosimo stvari u centar?" upitala sam dok sam uzimala putnu torbu.,,Ne“, rekla je. „Hvatamo onaj autobus." Pokazala je preko ceste na vozilo javnog

prijevoza.„Stvarno?",,Aha.“„Zašto jednostavno ne idemo autom?“„Jer e Harrison poslati njegov opis i broj tablica u svaku prokletu policijsku stanicu u

gradu.“„Samo mi nemoj rei da opet bježimo od zakona.“„Oajna vremena traže oajnike poteze, Sundance“, pjevuckala je dok smo tr ale na

autobus. Nije mi preostalo ništa drugo nego da je slijedim.Pridružila sam joj se na kraju natrpanog busa. Vozile smo se etiri stanice, a onda mi

je pokazala da silazimo. Nisam imala pojma gdje smo, ali izgledalo je da Candice slijediupute sa svog vjernog iPhona bez problema. Nakon što smo prešle dva bloka, stigle smo domeksikog restorana, a moj me želudac podsjetio da je vrijeme za hranjenje.

Dok smo sjedale za stol, zazvonio mi je mobitel. Pokazala sam Candice pozivatelja -FBI, pa mi je rekla da pustim da poziv preuzme sekretarica. ekala sam da zvonjava prestane

i tresla koljenom, zamišljajui lica Dutcha ili Harrisona dok ostavljaju poruku. Kad samzakljuila da je proteklo dovoljno vremena, nazvala sam sekretaricu i ula Dutchovu poruku:

„Javi se!“Postupila sam po nareenju, javio mi se prije nego što je mobitel zazvonio. „Gdje si?“„Na ruku“, odgovorila sam.,,Abby...“, upozorio je.„Okrivi moju pobonicu", rekla sam mimo. „Sve je njezina krivica." Candice mi je

isplazila jezik pa sam jedva suzdržavala smijeh.„Moraš se pojaviti", rekao je Dutch mrtvakim glasom. „Mislim to ozbiljno..."Candice se nagnula da može uti naš razgovor. Kako bi svima bilo lakše, ukljuila sam

zvunik, a ona je rekla: „Doi emo, Dutch, ali ne veeras."

„Candice, u ozbiljnom sam sranju", upozorio je Dutch. „Harrison se ne zeza, dosta mu je vas dvije, a i mene skupa s vama."





„Kužim, kompa“, rekla je ugodno. „Obeavam da neemo zeznuti. Javljat emo se.“Prekinula je vezu prije nego što sam se uspjela pozdraviti s Dutchom.

„Ne želim da se uvali u još vee neprilike", rekla sam joj.Pogledala me trijumfalno. „Nema šanse da to izbjegne. Ali možda mu možemo

pomoi." Candice je nazvala nekoga sa svog mobitela. ula sam prigušeni zvuk, a zatim

nekoga kako se javlja, kad je progovorila: „Dobra veer, agente Harrison. Ovdje CandiceFusco." Prigušeni zvuk prestao je biti prigušen i poeo zvuati kao roj osa u naletu, ali jeCandice ostala mirna i pribrana. „Da, gospodine, svjesna sam toga. Ali, vidite, mi smo ekaleda Vaši agenti dou, no nisu se pojavili. Stoga smo se htjele povui na bolju lokaciju ukampusu, ali smo u meuvremenu ogladnile, pa smo otišle na veeru."

Zatresla sam glavom. Igrala je opasnu igru. „Što ste rekli, gospodine?" Zujanje senastavilo, ali ga je prekinula. „Znam da ste bijesni i znam da ste nas spremni pospremiti uzatvor. I žao mi je zbog toga. Ali mislim da bi Vas gomila papira, koje biste radi toga moraliispuniti, udaljila od Vašeg pravog zadatka, a to je pronalaženje Michaela Derbyja. SavjetujemVam da pošaljete agenta u njegovu kuu da provjeri je li Michael tamo, te da kontaktiratenjegova oca i da ga potaknete da pokuša stupiti u kontakt s Michaelom. I naravno, gospodine,

do koje god informacije doemo, rado emo Vam je proslijediti."Candice je naprasno prekinula vezu i veselo me pogledala. „Bit u istinski iznenaena

ako te taj ovjek ne ubije", rekla sam joj.„Možda se prije spontano zapali", rekla je, sa željom u glasu.

Nasmijala sam se i nazdravila joj margaritom koju je konobarica upravo donijela.

Nakon veer krenule smo u kupovinu. Naravno, nismo tražile zgodnu haljinicu saslatkim cipelicama. A ne, naša je kupovina ukljuivala artikle potrebne za provalu ineovlašten ulaz na privatni posjed. „Ovdje", rekla je Candice i pružila mi par crnih kožnihhlaa.

„Koža?" bila sam skeptina. „To je neophodno?"„Tople, praktine, sjajno eš izgledati u njima", rekla je i dodala mi usku crnu pletenu

majicu.„Idemo u nekakav klub nakon obavljenog posla?" upitala sam je sarkastino.„Možda", rekla je i uputila me prema šeširima i rukavicama. „Evo", rekla je dala mi

crne kožne rukavice i crni šal.Sumnjiavo sam gledala u hrpu u mojim rukama. „Da, i nitko nee posumnjati što

smjeramo!"„Kožni kaputi su tamo", rekla je upozoravajue. „Idemo Sundance!"

Nakon nekoliko sati, skrivale smo se u grmlju kue koja je graniila s Derbyjevim

posjedom. Prijavile smo se u jeftini hotel pod jednim od mnogih Candicinih lažnih imena, azatim se taksijem dovezle do susjedne etvrti i hodale kilometar i pol do Derbyjeve kue.Sjedila sam na mokrom tlu i trljala bolna stopala puna žuljeva od novih crnih kožnih

izama koje sam kupila po Candiceinu nareenju. „Malo si paranoina", prigovarala sam tiho.„Zašto?" odsutno je upitala dok je kroz grmlje gledala prema Derbyjevoj kui.„Ne postoji ni jedan razlog za tako dugu šetnju. Taksist nas je mogao ostaviti i bliže."Candice se okrenula prema meni i ohrabrujue se nasmiješila. „Bolje igrati na sigurno

nego da završimo u zatvoru."„Kako emo upasti u kuu, a da nas nitko ne ulovi, kad agent stoji tamo? Ti si rekla

Harrisonu da pošalje agenta pred kuu."Candicin smiješak se proširio. „Jesam. I da sam on, pustila bih ga da eka pred kuom

nekoliko sati, a kad se klinac ne bi pojavio, opozvala bih ga da ne trošim resurse uzalud.Poslala bih ga na kampus ili neko drugo mjesto gdje vise studenti."





„Znai, misliš da više ne promatraju kuu?"„O, nisam to rekla", rekla je Candice i pogledala kuu obavijenu mrakom.„Ne shvaam", cendrala sam.„Harrison bi maknuo svog agenta, ali bi vjerojatno pozvao lokalne policajce da

nastave s nadzorom. Tako ima kuu pod kontrolom, a ne troši vlastite agente za glupave

dužnosti. Lokalni policajci poslali bi patrolu da se svako malo proveze i pogleda što sedogaa s kuom."Upravo u tom trenutku kuu je preplavilo svjetlo koje je dolazilo od policijskog

patrolnog auta. Instinktivno sam se zavukla dublje u grmlje. Nakon nekoliko sekundi,automobil je krenuo dalje, a svjetlo se ugasilo.

Candice mi je stisnula ruku: „Rekla sam ti!“„Nikad više neu sumnjati u tebe", rekla sam i poela ponovno disati.Candice je izašla iz grmlja i potr ala preko livade do Derbyjeve kue. Slijedila sam je

jednako pognuta dok se približavala lijevoj strani, na kojoj je bila garaža, prije nego što sesagnula još niže i zašla za ugao. Kad smo bile u sjeni kue, ispravila se, i krenule smo premastražnjim vratima. Stigavši do njih, izvadila je iPhone i poela nekoga zvati. „Što radiš",

upitala sam je, šokirana idejom da sad želi telefonirati. „Želim se uvjeriti da Michael nijeovdje", rekla je. „Ako jest, možda ujemo njegov mobitel kako zvoni."

Sjetila sam se jezivog zvuka zvona njegova mobitela koji smo ule u predvorju. „Štoako ga je stišao?" upitala sam.

„Jesi li ikad upoznala osamnaestogodišnjaka koji je stišao svoj mobitel?" upitala je onamene. „Klinci ih ukljuuju istog asa kad izau s predavanja i ne gase do idueg."

Candice je podigla mobitel do uha. ula sam kako zvoni u slušalici, ali u kui je sve bilo tiho. Kad je poziv prebaen na sekretaricu, rekla je: „Vrijeme za upad."

„Kako emo tono ui?" upitala sam sumnjiavo.Candice se slatko nasmiješila. „Možda sam maknula zasun na stražnjim vratima prije

nego što sam došla po tebe u kupaonicu."„Ostavila si kuu otkljuanom?" bila sam preneražena.„Nisam", rekla je nevino i pomaknula se prema vratima.„Zakljuana, vidiš?“ povukla je kvaku. „Samo nije tako sigurno kao obino.“ Izvukla

je tanku plastiku i poela je gurati izmeu dovratka i vrata. Ugrizla sam se za usnicu dok sam promatrala operaciju. Konano, vrata su popustila i Candice je pobjedniki otvorila vrata.Prije nego što je uspjela ui, ule smo iritantan zvuk alarma kako se oglašava. Imale smotrideset sekundi da utipkamo šifru.

Candice je brzo ušla u kuhinju i do kontrolne ploe alarma. Ukucala je šifru iskvianje je prestalo. Svjetlo je pozelenjelo.

ovjee", rekla sam odobravajui. „Drago mi je što si mi prijateljica, a ne

protivnica."„Idemo, Sundance, raširimo se. Ti na prvi kat, ja na drugi. Ako nešto bude zanimljivo, pošalji SMS i odmah dolazim. Zapamti, moramo izai za petnaest minuta."

Nisam ni željela komentirati kakve su nam šanse da naemo nešto korisno u tako malovremena. Mogu se posvaati s njom i kad mi želudac ne bude skakao kao divlja koza.

Ugurala mi je malu baterijsku svjetiljku u ruku i krenula prema stubama. Po ela samotvarati ladice u kuhinji. Našla sam samo potrepštine za kuhanje i ladicu punu svega isvaega. Potrošila sam tri minute.

Ulazei u veliko predvorje razmišljala sam o mogunostima. Na lijevo je bila dnevnasoba, a iza nje radna. Na desno je bila blagovaonica. Radar me vukao na desno, pa nisamrazmišljala. Krenula sam u tom smjeru i dopustila ekipi da me vodi.

Preskoila sam dvoja zatvorena vrata i stigla do kraja hodnika. Pred zadnjim samvratima stala, a intuicija me nukala da uem. Otvorila sam vrata i rekla: „Jackpot", jer sam





shvatila da sam u Michaelovoj sobi.Ušla sam unutra i svjetiljkom zaokružila po sobi, pitajui se otkuda da ponem. Za

razliku od sobe u domu, ova je soba bila uredna. Osim nepospremljena kreveta i nekolikokomada odjee razbacanih po podu, nije bila zakr ena i bila je dobro održavana. Prišla sam doormara i otvorila ga. Odjea je bila uredno poslagana. Moj radar nastavljao je javljati da sam

na pravom putu, ali nije mi davao daljnje upute.Prišla sam radnom stolu, otvorila ladice. Ništa osim olovaka, gumica i slinih potrepština. U drugoj sam ladici našla udžbenike, stare bilježnice zaostale od prošlihsemestara. Otvorila sam jednu i prelistala nekoliko prvih stranica. Rukopis je bio uredan,

bilješke iscrpne, a sadržaj je bio daleko iznad moje sposobnosti razumijevanja materije. Doksam gledala bilješke, radar se oglasio vrlo buno. „Što je?“ upitala sam ga.

Pažnja mi je odlutala do Michaelova kreveta. Uperila sam svjetiljku na zgužvanu posteljinu i pitala se što trebam pronai.

Radar se još jednom oglasio, morala sam pretražiti krevet. Ekipa je to zahtijevala odmene.

Vratila sam bilježnicu u ladicu i uputila se prema krevetu. Pregledala sam ga i nisam

vidjela ništa zanimljivo pa sam poela dizati plahte. Ništa. Ali moj radar je i dalje inzistiraoda se posvetim krevetu.

Osvijetlila sam ispod kreveta. Ništa osim prašine i nekoliko rasparenih sokni. ,,Što?“ ponovno sam upitala radar. Uputio me prema uzglavlju. Tamo je bilo mnogo jastuka koje sammaknula jednog po jednog. A onda sam na madracu vidjela izboinu. Prešla sam rukom prekonje, podigla madrac. Ispod je bila spremljena bilježnica boje lavande.

„Što radiš?“ upitala je Candice koja mi je došla pomoi. Prepala me, skoro sam pala skreveta.

„Isuse, Abby, baš si nervozna", rekla je.Stavila sam ruku na srce, koje je divljaki tuklo. „Ma ne, Candice, ini ti se!“Candice se nasmijala i pokazala na krevet. „Daj ga složi kako je bio“, rekla je.

„Moramo se razdvojiti."Kimnula sam i pružila joj bilježnicu dok sam brzo vraala krevet u prvobitno stanje.

„Što je to?“ upitala je kad je vidjela bilježnicu.„Pojma nemam", priznala sam dok sam vraala plahte i jastuke na mjesto. „Ekipa mi

je rekla da to moram pogledati, a Michael ju je sakrio ispod jastuka, plahti i madraca."„Super, proitat emo to kad se vratimo u hotel."„Jesi li ti našla što zanimljivo?" upitala sam i otišla do stola da zatvorim sve ladice

koje sam otvorila, i sve vratim u prvobitni položaj.,,Ne“, rekla je. „Stari lisac ništa ne ostavlja nepospremljenim. A trebala si vidjeti

njegov ormar. Ima neku ženu koja ovdje živi s njim."

„Stvarno?" upitala sam i iznenaeno je pogledala.„Aha, i voli se malo jeftino odjevat’. Malo kurvinski."

Zatvorila sam ladice, osvrnula se još jednom po sobi i pokazala Candice uzdignute paleve. „Dobro, sve sreeno. Možemo nestati odavde."

Ponovno smo se uputile prema kuhinji. Candice je postavila alarm i mahnula mi dakrenem. Kad smo zatvarale vrata, vidjele smo trak svjetla kako se probija sve do kuhinje.„Joj!" zaskviala sam, a Candice mi je stavila ruku preko usta.

„Pst!" stišala me. Povukla se dublje u dvorište i prešla ogradu koja je okruživaladvorište.

,,U klopci smo!" osjetila sam kako mi raste panika zbog patrolnih kola ispred kue.„Hajde", mimo je rekla i napravila ljestve rukama. „Stani tu i popni se."

Gledala sam u njezine ruke i pokušavala shvatiti što želi da uinim. Candice nijeekala da shvatim. Podigla mi je nogu sa zemlje i stavila ruke oko moje izme. „Primi me za





rame", naredila je i sljedeeg trenutka me podignula visoko u zrak.Primila sam se za vrh zida i prebacila nogu preko ruba. Istovremeno sam ula kako je

Candice zastenjala i primila se objema rukama za vrh zida. Uz napor, podigla se rukama,držei se za moju ruku, prebacila se preko zida i sletjela na drugu stanu. Slijedila sam je, iakomnogo manje vješto.

Otresala je prljavštinu s odjee i smiješila mi se kad smo na drugoj strani dvorišta ulerežanje. „Tr i!" doviknula je.Dva sam puta zakoraila prije nego što je režanje postalo bijesan lavež. ula sam kako

se približavaju etiri šape u trku. Pogledala sam preko ramena i vidjela najveeg psa nasvijetu kako juri prema nama s namjerom da nam rastrga grla.





Dvanaesto poglavlje

Jedva smo se izvukle iz tog dvorišta. Moj novi kožni kaput nije bio te sree. Psina jezagrizla u moj rukav, jedva sam izvukla cijelu ruku. Na svu sre u, psina je voljela finutalijansku kožu u jednakoj mjeri kao i ja.

„Kukin sin!" rekla sam, teško dišui dok smo jedna preko druge padale na zemlju sdruge strane ograde.

„Jesi dobro?" upitala me Candice.„Dobro sam", promrmljala sam dok je psina s one strane ograde i dalje režala i žvakala

moj kaput.U kui se upalilo svjetlo; nule smo, a zatim mi je Candice domahnula daje slijedim.Pretr ale smo preko ulice do drugog niza kua i, povlai se kroz grmlje, napuštale

etvrt što smo brže mogle.Patrolna kola krstarila su ulicom, bez sumnje ih je pozvao vlasnik psine. Moj izgriženi

kaput bio je nepobitan dokaz da se netko motao po dvorištima. Konano smo izašle iz malogdijela šume do ulice po kojoj su vozili automobili. Nekoliko njih po- trubilo nam je dok smohodale prema benzinskoj postaji na uglu. Hodala sam uz sam rub da bih oslobodila što više

prostora za Candice, da je ne pokupi neki auto. Promet nije bio gust, ali nitko nije mogao reiu kojem stupnju pijanstva ljudi voze u ovo doba noi.

Kao da želi potvrditi moje najgore strahove, ula sam kako nam se automobil približava velikom brzinom. U posljednji as uspjela sam povui Candice prema sebi, da je ne pokupi. Da stvar bude još gora, auto je iznenada zakoio uz cviljenje guma. Candice je stalaispred mene i promatrala sam, s rastuom panikom, kako zauzima obrambeni stav. „Ako budenevolje, tr i prema benzinskoj postaji i ne osvr i se“, rekla je stisnutih zubi, dok su se vrataauta otvarala.

Iz auta je izašla nevolja, ali nije bilo šanse da budem brža od nje. Sudei po bijesnom

izrazu ovjeka koji nam se približavao, sumnjam da bih napravila tri koraka prije nego što bih bila ustrijeljena. ,,Ulazite“, naredio je, dovoljno glasno da ga se uje usprkos buci prometa, aliipak ne vii.

Candice je napustila svoj stav i rekla: „Bro vee, agente Harrison. Izgledate prilinodobro za nekoga tko je preživio pad aviona.“

i su se suzile, usne zategnule i stanjile: „Ulazite... u... auto!“ zaurlao je.Povukla sam Candice za kaput. „Mislim da je bolje da ga poslušamo.“ Nisam ekala

njezin odgovor, nego sam obišla automobil i sjela na zadnje sjedište.Okrenula sam se i promatrala Candice kako mimo prilazi drugim vratima i sjeda,

široko se smiješei Harrisonu.Zalupio je njezinim vratima i uputio se prema vozakom sjedalu, teško sjedajui zbog

gipsa koji mu je oito pravio probleme pri vožnji. Zbog toga nas je umalo pogazio. Nije rekao niti rije, ali napetost je bila opipljiva. Candice je izgledala kao da uživa uvožnji tijekom izleta na selo. Veseli smiješak nije napuštao njezino lice.

Harrison nas je odvezao u javnu garažu u centru grada. Bila sam pomalo nervozna, bio je bijesan i nikoga drugoga nije bilo u blizini. Pitala sam se hoe li nas muiti, ali je parkiraokod vrata i pogledao nas u retrovizoru. „Jedan krivi pokret i iskusit ete bol kakvu ne možeteni zamisliti.“

Candice je okrenula oima, potpuno mirna, i otvorila vrata.„Bit emo dobre“, obeala sam. Nije mi bilo jasno kako može biti tako mirna. Ja sam

se usrala od straha.Slijedile smo Harrisona, koji je pomalo šepao, do lifta i popeli se za dva kata. Kad smo

izašli iz lifta, nastavile smo ga slijediti do dvostrukih staklenih vrata. Provukao je svojukarticu kroz stroj, i nad vratima je poelo svjetlucati zeleno svjetlo. Harrison ih je otvorio





zdravom rukom i pozvao nas unutra.Unutra smo ekale ispred novog lifta da sie sa šestog kata. Ušle smo i dovezle se do

jarko osvjetljenog prostora s mnogo radnih stolova.ula sam prigušene glasove, a kako smo se približavale, prepoznala sam jedan, uz jak

osjeaj krivnje. Konano smo se našle u grupi iznenaenih i vrlo umornih ljudi u zgužvanim

košuljama i razvezanih kravata. ,,Abby?“ javio se Dutch s moje desne strane.„Bok, kauboju!“ odgovorila sam i stidljivo mu mahnula.„Boki, Dutch!“ neobuzdano je rekla Candice.,,Sjednite!“ naredio je Harrison, oito iživciran prizorom našeg susreta. Okrenuo se

prema Dutchu i naredio: „Agente Rivers, doite sa mnom u konferencijsku dvoranu, odmah!“„Da, gospodine", rekao je Dutch i bijesno me pogledao.„Sranje", promrmljala sam dok su se udaljavali.„Bit e sve u redu", Candice me uvjeravala. „To je samo Harrisonov nain da te drži

na uzdi. Vikat e na tvog momka svaki put kad ti uiniš nešto glupo, poput bijega sa mnom."„Jesi li ga morala razljutiti?" upitala sam. Istinski sam bila zabrinuta za Dutcha,

pogotovo zato što smo uli kako Harrison vie.

„Ne plaši me“, rekla je Candice, pregledavajui nokte na rukama. „Laje, al’ ne grize."Uzdahnula sam i pogledala oko sebe. Svi su gledali u nas. ,,Bok“, pristojno sam ih

pozdravila.Prestali su nas gledati i poeli se došaptavati meusobno. Naslonila sam se u stolici i

poela razgledavati prostor. Ispred mene bila je ploa slina onoj koju smo rabile Candice i ja. Na ovoj su bile fotografije etvero nestalih klinaca. Preskoila sam fotografije mrtvih Kylea iBiance, i usredotoila se na druge dvije. Odjednom sam duboko udahnula i uspravila se ustolici.

„Što je?“ upitala je Candice. Kad nisam odgovorila, rekla je: „Hej, Sundance, priaj samnom."

Ignorirala sam je, digla se i uputila prema ploi. Prešla sam prstima preko fotografijeLeslie Coyle, one koju mi je njezina mama dala prije dva dana. „O, Bože!“ rekla sam i poelase tresti.

Candice je bila u istom trenutku kraj mene. „Što se dogodilo?" upitala je šaptom.Ponovno sam je ignorirala i viknula ,,Ne!“ dok su mi se o i vlažile. „Kurvin sin!"

bijesno sam lupila po ploi, i poela obilno plakati.Candice me zagrlila i šapnula mi u uho: „Hej, hej. Samo polako, draga."„Zakasnili smo!" jecala sam, odmii se od nje. Bila sam uznemirena i bijesna što

smo iznevjerili Leslie, stoga nisam željela utjehu. „Uprskale smo, Candice! Nismo je našle navrijeme!"

„Što se dogaa?" ula sam Harrisonov zapovjedni glas iza mene.

„Leslie Coyle je ubijena", Candice se okrenula prema njemu.Šokirano nas je gledao nekoliko trenutaka, a zatim upitao: „Kako znate?"„Ja ne znam", odgovorila je Candice.„Ali Abby zna", Dutch je pogodio pažljivo me gledajui. „Njezina fotografija?" upitao

me.Kimnula sam. „Bila je živa prije dva dana, Dutch! Svinja ju je ubila u posljednjih 48

sati."„Kako to može znati?" upitao je Harrison Dutcha, pri emu sam primjetila da je bio

znatiželjan, a ne sumnjiav.„Po tome, kako vidi neiju fotografiju", Dutch je poeo objašnjavati. „Ako se

usredotoi na fotografiju, i osoba joj djeluje plošno, dvodimenzionalno, onda zna da je

mrtva."„Koliko je tona?" upitao je Harrison i skinuo fotku Leslie.





„Sto posto, gospodine."Harrisonovo se lice uozbiljilo dok je promatrao Dutcha, mene i fotografiju. Ostali

agenti pogledavali su se s mješavinom zbunjenosti i zabrinutosti, Dutch mi je prišao i zagrliome. Znala sam da mi je sve oprošteno, pa sam prihvatila utjehu bez opiranja. „Zato je Michaelotet“, rekla sam. „Ubojica je napravio mjesta za njega, ubivši Leslie.“

U prostoriji je nastao žamor dok su svi raspravljali o tome. „Možete li je nai?“ upitaome Harrison pružajui mi fotografiju.Pogledala sam u dvodimenzionalni prikaz djevojke koja je tako mnogo obeavala i

zagrcnula se od tuge. Uz napor sam se sabrala i rekla: „Moram se smiriti. Možete li mi pronai neku tihu i mirnu prostoriju?"

Harrison je pokazao na konferencijsku dvoranu iz koje su upravo izašli on i Dutch.„Mogu li Vam što donijeti, gospoice Cooper? ašu vode, nešto za jelo?“

„Vode, molim Vas“, rekla sam i požurila u dvoranu prije nego što se još jednomraspadnem.

Sjela sam na pod u kutu i poela plakati. Osjeala sam se odgovornom jer nisam navrijeme otkrila odgovor. Mislila sam da imamo više vremena da je naemo. Nešto je ubrzalo

tijek dogaaja, a nisam znala što. Privukla sam koljena na prsa, obgrlila ih rukama i nastavila plakati.

To mi se ve jednom dogodilo, te sam, kao i onda, i sada osjeala da sam iznevjerilaone koji su raunali na mene. Težina odgovornosti pritiskala mi je ramena. Mislila sam naLesliene rodielje i stresla se kad sam si ih predoila, u trenu saznanja da im je k i ubijena. Toe ih uništiti, znala sam da hoe. Skršit e njihovu mirnou i raskomadati ih. Iznevjerila samih. Iznevjerila sam je. Sve sam iznevjerila.

ula sam kako se otvaraju vrata i oekivala Dutcha ili Candice koji provjeravaju kakosam. Obrisala sam oi, pogledala pri- došlicu i šokirala se kad sam ugledala agenta Harrisonakako mi nosi bocu vode. Vidio je da sjedim na podu, pažljivo me pogledao, zatvorio vrata isjeo kraj mene. Šutjeli smo dugo vremena i to mi je pomoglo.

Konano, otvorio je bocu i pružio mi je. „Popijte malo“, predložio je.Kimnula sam i otpila, pa obrisala oi. „Sigurno mislite da sam jadna“, rekla sam.„Emocionalna", mimo je rekao. „Uz to i kratkog fitilja, iracionalna, možda ak i malo

sumanuta, ali jadna? Ne bih rekao."Bila sam zapanjena njegovom procjenom, ali kad sam ga pogledala, vidjela sam da se

glupavo ceri. Poela sam se smijati. Negdje u mozgu mislila sam si kako je suludo da jednogtrenutka plaem, a drugog se smijem, i pokušavala se sabrati. Kad sam vidjela da se i Harrisonsmije, nastavila sam se smijati još jae.

Konano, uspjela sam se primiriti, još jednom obrisati oi i popiti vode. „Bolje sada?"upitao je.

,,Aha.“Bolno se pridigao s poda. „Dobro. Sad se usredotoite na pronalaženje Leslie. Dajtemi opis gdje se nalazi njezino tijelo i možda emo uspjeti suziti zonu potrage. Uz to,

pokušajte otkriti što god možete o tome gdje bi mogao biti Michael." Dodao mi je fotografijuMichaela.

„Dobro, gospodine." Nakon toga, Harrison je izašao iz prostorije.Duboko sam udahnula, digla se i sjela za stol. Privukla sam papir i olovku koji su tamo

bili i usredotoila se na Leslienu fotografiju. Zaklopila sam oi i pozvala ekipu da mi pomogne. Pojavile su se slike koje sam opisala Dutchu, ali sam stalno osjeala i mirisantiseptika. Otvorila sam oi i zapisala opažanje na papir. Ponovno sam se koncentrirala i

zamolila još informacija, no stalno su stizale iste slike. Veliko podru je okruženo betonom.Mnogo stolica i miris antiseptika. I još nešto, što nisam mogla definirati, ali jako me





uznemiravalo. Kaotino, tamno i puno oaja. Intuitivno sam znala da se na tom mjestu nalazeduhovi, mnogo njih. I vrlo su nezadovoljni.

Nevoljko sam zadrhtala. „Isuse... dušo", šapnula sam njenoj fotografiji. „Gdje si to?“Još desetak minuta pokušavala sam otkriti nešto više, ali nisam mogla izvui iz etera

ništa novo. Osjeala sam se rastrganom i nepovezanom, bila sam frustirana jer sam znala da

mi nedostaje maleni komadi informacije koji bi sve povezao.Duboko sam udahnula i prešla na Michaela. Trenutano sam poela primati iste slikekao i za Leslie. Ostala sam bez zraka. Ubojica ih je držao na istoj lokaciji, onoj koju su

proganjali duhovi. Pitala sam se jesu li svi duhovi iju sam energiju osjeala žrtve istogubojice. Najviše me uznemiravala injenica da je ubojica promijenio obrazac. Sad ih nijeodmah ubijao, nego ih je držao na životu mjesecima. uvao ih je za betonsku tamnicu, moždada bi ih muio mjesecima prije nego što bi završio s njima.

Osjetila sam kako mi se želudac steže i razmišljala sam o užasima kojima ih izlaže.Dugo je potrajalo dok mi se ruke nisu prestale tresti, i dok nisam krenula prema vratima.

Iznenadila sam se kad sam vidjela Candice koja nestrpljivo koraa ispred vrata. „Kakosi?“ upitala je kad sam otvorila vrata, a ona me pažljivo pogledala.

„Nisam dobro“, priznala sam. „Jesu Ii Dutch i Harrison negdje blizu?“„Pozvat u ih“, rekla je. „Idi, sjedni. Izgledaš kao da eš se svakog trena srušiti.“Bila sam malo ošamuena, pa sam slijedila naputak i teško se spustila u stolac dok sam

ekala konjicu. Harrison, Dutch, Can- dice i svi ostali agenti napunili su prostoriju, što meiznenadilo. Nisam oekivala da e me shvatiti ozbiljno.

Dutch je sjeo i gurnuo pred mene vreicu kikirikija. ,,Jedi“, naredio je zabrinuto.,,Hvala“, rekla sam i ubacila nekoliko u usta. Kad su svi sjeli, Harrison mi je kimnuo

da mogu poeti. Ustala sam i zatvorila notes na kojem sam pisala. „Leslieno tijelo i Michael,koji je, vjerujem, još uvijek živ, u istom su prostoru", objavila sam i priekala da svi to

prežvau. „Ve sam mnogo toga opisala agentu Riversu, ali mislim da imam još nekolikoinformacija o mjestu.

Skriveni su u zgradi velike strukture, i nalaze se bar još jednu razinu pod zemljom. Nema prozora, niti prisustva drugih osoba - što je neobino za tako veliku graevinu, pa pretpostavljam da je napuštena. Ima mnogo sjedala u prostoriji u kojoj se nalaze Leslie iMichael. Moglo bi biti nekakvo staro kazalište ili mali stadion. Ali stvarno udna stvar jemiris antiseptika, a to povezujem samo s bolnicom."

Zastala sam i pogledala po sobi. Svi su bili zbunjeni. „Znam da udno zvui", reklasam im. „Ali to su fiziki tragovi koje sam uspjela osjetiti. Opisuju karakteristike graevine, ane nužno njezinu namjenu."

„Znai tražimo maleni stadion ili kazalište ili bolnicu koja je djelomino podzemljom?" upitao je jedan agent.

Progutala sam slinu. „Nešto poput toga", rekla sam.,,Abs“, rekao je Dutch. „Je li mogue da je to bolnica kasnije pretvorena u kazalište?"„Da! Potpuno mogue. To bi objasnilo i duhove."„Kakve duhove?" upitala je Candice.„Mjesto je opsjednuto duhovima", rekla sam. „Mnogo energije koja je jako

uznemirujua. Sveukupna atmosfera je jeziva! Mjesto zrai neugodnom energijom, kao da sedugo vremena tamo dogaalo nešto loše. Nije ni udo da je opsjednuto."

Tada sam shvatila da sam pretjerala, jer je svako lice u sobi, osim Dutchevog iCandiceinog, odražavalo nevjericu, a zatim smijeh. „Duhovi?" javio se agent Blass s drugestrane sobe. „Gospodine", dodao je, gledajui u Harrisona. ,,Jel’ se ovo stvarno dogaa?!"

Harrison nije ima vremena za odgovor jer se oglasila Candice: „Umjesto da

preispitujete je li Abbyin talent stvaran ili nije, agente Blass, mogu li vas podsjetiti da ste natemelju informacija koje vam je ona dala otkrili gdje je Kyle Newhous, nakon što to Vašoj





ekipi mjesecima nije pošlo za rukom!"Erupcija buke koja je uslijedila nije pomogla smirivanju situacije. Harrison je ustao i

svi su se stišali.„Hvala Vam, gospoice Cooper", rekao je tiho. „Uzet emo vaše informacije u obzir."„Naravno da hoete", promrmljala je Candice, a Harrison ju je pogledao suženim

ima. „Agente Rivers", nastavio je Harrison. „Molim Vas, otpratite ih na aerodrom.Rezervirao sam im let u šest ujutro."

„Imam auto u gradu“, pobunila se Candice. Znala sam da ne voli kad se Harrison igraturistikog agenta.

„Agent Rivers e Vam ga dovesti", Harrison je mimo rekao. Pogledom nam je dao doznanja da ne vjeruje da emo se same odvesti iz grada. I naravno, imao je pravo. Candice bismislila nain da ostanemo u Chicagu.

Dutch je bio pomalo iznenaen i pogledao je na sat. Imale smo još dva sata do leta, amorale smo na drugi kraj grada po prtljagu. „Da, gospodine", rekao je Dutch i ustao. Pozvao

je Can- dice i mene da ga slijedimo.

Ušli smo u garažu, a Candice je mrmljala i prigovarala cijelim putem.„Beskimenjaki idiot!" bješnjela je. „Kako u preživjeti bez auta?"

Dutch je posegnuo u džep i pružio joj kljueve. ,,S aerodroma se vratite taksijem, azatim možete voziti moj terenac dok se ne vratim u grad s tvojim."

Candice je uzela njegove kljueve, nastavila prigovarati, konano mu rekla lokacijunjezinog terenca na parkiralištu trgovakog centra i dala mu kljueve.

„Na koga se ti ljutiš?" upitala sam je kad smo ušle u kola.„Na Harrisona. Koga drugog?"Sjetila sam se kako je sjedio sa mnom u konferencijskoj dvorani na podu i pomogao

mi. „Nije on tako loš, znaš?" rekla sam.„Naravno da jest, Abby“, prekinula me. „Je li te i jednom pokušao obraniti? Je li i

jedan jedini put priznao kakav si ti dobitak za istragu?"Otvorila sam usta da odgovorim, ali Candice je ve imala spreman odgovor. „Nije! Ne

brani te. Ne shvaa te ozbiljno, ne smatra da bilo što što mu pružaš ima ikakvu vrijednost! On je pompozan ignorant koji ne zna izai ni iz papirnate vreice bez pomoi karte, turistikogvodia i GPS-a!“

Pogledala sam Dutcha koji je sjedio do mene. Smijao se bezglasno, pazei da gaCandice ne vidi. „Candice, mislim da on samo pokušava održati mir sa svim grupama igrupicama ukljuenima u istragu", rekla sam pokušavajui bar malo obraniti Harrisona.

,,Glupost!“ Candice je malo omekšala na stražnjem sjedalu i prekrižila ruke. “ovjek je idiot teške kategorije, Abs!“

Znaajno sam pogledala Dutcha. „Reci joj da Harrison nije loš momak!“„Nema šanse“, u retrovizoru je pogledao njezin bijesni lik. „Previše riskantno.“

Uzdahnula sam, zavezala pojas i razmišljala kako moram preživjeti još dva sata prijenego što malo odspavam na letu kui. Candice je brundala na putu do hotela, i na putu doaerodroma. Prestala je samo na tren da se Dutchu zahvali na vožnji i da mu poželi sreu sasluajem. ,,S tim idiotom na elu, trebat e ti.“ Njezina rije bila je posljednja.

U redu za prijavu leta, Candice je iznenada posegnula straga ispod košulje i izvukla bilježnicu boje lavande koju je tamo stavila prije mnogo sati. „Ti jarca!“ rekla sam kad ju jeizvukla. „Cijelo si vrijeme imala tu stvar za leima?“

Zaeno me pogledala. „Pa ne bih je valjda turila pod nos FBI-u kao dokaz da smo provalile!"

udi me da Harrison nije pitao što radimo u Derbyjevom kvartu."„Mislim da je upravo to htio uiniti, kad si mu rekla da je Leslie ubijena." Problijedila





sam, a Candice je odmah reagirala. „Stani, stani. Znaš da to nije tvoja pogreška."„Možda ne u potpunosti", rekla sam. „Ali još uvijek se osjeam odgovornom."„Kako možeš?" inzistirala je.„Znala sam da nam curi vrijeme, ali mislila sam da ga imamo više."„Koliko si vremena mislila da imamo?"

Slegnula sam ramenima. „Tjedan ili deset dana."Candice je zakljuila isto što i ja. „Nešto je ubrzalo vremenski tok."Kimnula sam. ,,Da.“Candice je otvorila bilježnicu po prvi puta. Nagnula sam se preko njezina ramena da

vidim što je unutra. Bilježnica je bila manje-više prazna, osim prve dvije strane. Prepoznalasam rukopis. „Nema šanse!“ rekla sam i istrgnula joj bilježnicu iz ruku.

,,Što?“„Ovo je bilo Biancino!“ rekla sam. Prepoznala bih njezina pretjerano vitiasta slova g,

b i p bilo gdje.Candice me izvukla iz reda u kojem smo stajale i posjela na obližnje stolce. Nakon

toga, poele smo zajedno itati.

Bilo je oito da su na stranicama dva rukopisa i da su se dvije osobe meusobnodopisivale. Bilo je prilino zbunjujue, kao da Bianca s nekim nastavlja davno otpoetirazgovor.

„Jesi li apsolutno sigurna?" Candice je naglas proitala, a zatim Biancin odgovor:„Kunem se životom da je to bio on!“

„Gdje ste tono bili?" nastavila sam itati dio koji je napisala nepoznata ruka, a zatimnastavila s Biancinim odgovorom: „Ispred bara Pijetlov rep. Tražili smo mjesto gdje

poslužuju pizzu. Prošli smo baš kad je ulazio!",,I što eš sada?" itala je Candice.„Ne znam." Proitala sam Biancin dio. „Ali to je GOLEMO sranje, znaš?"„Znam. Drago mi je da nisam na tvom mjestu."Rukopis je završio. Prelistala sam cijelu bilježnicu, ali u njoj nije bilo ništa više.

Nastavile smo mirno sjediti nakon što sam došla do kraja bilježnice. Igrala semobitelom i pokazala mi web stranicu bara Pijetlov rep u Chicagu na Franklinu. „Znaš,Bianca je radila na lanku za profesora novinarstva", rekla je. Bila sam iznenaena što tospominje, ali sam slijedila njezinu nit. „Misliš li da je taj netko koga je vidjela u baru povezansa svime što se sada zbiva?"

„Možda", rekla je Candice. „Zašto bi inae Michael sakrio tu bilježnicu ispod svogmadraca?"

„Nije njegov rukopis."„Kako znaš?" upitala je.

„Pogledala sam njegove bilježnice iz škole. Rukopis mu je uži i uredniji."„Rukopis je prilino nezgrapan", primijetila je Candice. „Možda je muški."„Ali sadržaj zvui ženski, zar ne?“„Misliš da bi to mogla biti Leslie?"Moja desna strana bila je lagana i prozrana. „Da, Candice! Tono to mislim!"„Kako je bilježnica došla Michaelu u ruke, i zašto je bila dovoljno važna da je sakrije?

Mislim, sama po sebi je prilino bezazlena."„Ako odgovorimo na to. znat emo zašto je bio tako preplašen kad smo razgovarali s

njim u kui", rekla sam. Bilježnica je imala vrlo važan trag, ali koji, to nam u tom trenutkunije bilo jasno. ,,I što emo sada?"

Candice je pogledala po aerodromu. Mnoštvo ljudi žurilo se da stane u jedan od

brojnih redova. „Nestajemo odavde, idemo provjeriti Pijetlov rep." Ustala je i užurbanokrenula prema izlazu.





***

Odluile smo se pritajiti ostatak dana, jer nije bilo za oekivati da e bar biti otvoren ušest ujutro. Bile smo iscrpljene, pa smo rekle našem taksistu da nas odveze do prvog jeftinoghotela koji je mogao nai. Odspavale smo nekoliko sati. Prije lijeganja, poslala sam Dutchu

SMS da smo uhvatile let i da se vidimo doma za nekoliko dana. Obje smo smatrale da je boljeda deki ne doznaju što smjeramo.Kad smo se probudile, bilo je tri popodne, u glavi mi je bilo maglovito i nejasno. Bilo

je teško natjerati moje tijelo da povjeruje da je ve poslijepodne i da moram biti budna.Candice je predložila da malo otr imo, pa sam joj rekla neka se prepusti užitku sama.

Nije bilo šanse da tr im u tom kvartu. Ona je ipak otišla.Kad se vratila, otuširala sam se i obukla iste traperice i Dutc- hovu majicu, koja je još

imala njegov miris. Candice se isto istuširala i presvukla pa smo otišle nešto pojesti. „Mislimda bismo trebale u bar oko sedam“, rekla je za našom ranom veerom.

„Vjerojatno nee biti mnogo ljudi do devet ili deset“, primijetila sam, sretno žvai pomfrit.

„Pa emo moi razgovarati u miru s osobljem.“„Kakav nam je pristup?" upitala sam. „Mislim, ne možemo ui unutra, mahnuti

ljubiastom bilježnicom i uvjeriti ih da se tamo dogodilo nešto važno prije dvije godine."„Ne, ali možemo im pokazati fotke Biance i ostalih i vidjeti hoe li ih se sjetiti."

Namrštila sam se i posolila krumpire. „Nisam baš sigurna", rekla sam i primijetila dame Candice udno gleda. „Što je?"

„Pravo je udo da si živa", rekla je i pokazala na pomfrit i soljenku. „Jedeš gore odkamiondžije."

,,A ti kao kanarinac", odgovorila sam, pokazujui njezinu vrtnu salatu s limunom ilimetom. „Isuse, curo! To nije klopa, to je krajolik!"

U sedam smo stigle pred Pijetlov rep. Taksist nas je pogledavao u retrovizoru.Postajala sam nervozna zbog naina na koji nas je gledao, pogotovo kad nas je nekoliko puta

pitao jesmo li sigurne da želimo tamo. Kad smo izašle iz taksija, bilo mi je jasno zašto.Pijetlov rep oito je bio gay bar, i kabare. Candice je dala taksistu ogromnu napojnicu i rekla:„Ako se vratite po nas za dvadeset minuta, udvostruit u napojnicu."

Salutirao je i odvezao se. „Jesi li sigurna da želiš ui?" upitala sam je dok su dva ponešto debeljuškasta transvestita izašla iz bara i poela pušiti na ulazu. Odmjerili su nas odglave do pete pa podigli noseve.

„Definitivno", rekla je Candice i nasmiješila se. „Obožavam kostimirane dame",zapjevušila je i odcupkala u klub. Svjetla su bila prigušena, pod je bio prekriven dimom iz

stroja za maglu. Glazba je bila tako glasna da su me zaboljele uši. Bilo je malo gostiju, inekoliko konobara (konobarica? teško je rei) glavinjalo je uokolo i dosaivalo se. Candice je prišla šanku, puna samopouzdanja. Slijedila sam je, zalijepljena za njezina lea. „Možeš midati malo prostora, Abs?" upitala je preko ramena.

Nasmiješila sam se i pomaknula pet centimetara. Kad je uzdahnula, rekla sam:„Oprosti.“

Candice je obratila pažnju na transvestita iza šanka, ogromnu figuru s umjetnimdekolteom nevienih razmjera. Pitala sam se kako diše. „Izgubile ste se?“ upitala nas jedubokim glasom, mislei da smo turistkinje.

„Pa, i ne“, rekla je Candice. „Dva piva, molim“, neupadljivo je položila pedeseticu na bar.

Šankerica je odepila dvije boce i stavila ih ispred nas. „Ne mogu vam razmijeniti pedeseticu ovako rano. Nemam dovoljno sitnog“, prigovarala je.





Candice se slatko nasmiješila i rekla: „Zadrži ostatak.“Šankerica nas je zapanjeno pogledala, ali nije prigovarala, i spustila je novac u

dekolte. Primijetila sam da nam nije dala raun. Prije nego što je mogla otii, Candice jedodala: „Pitam se jesi li vidjela ovu djevojku ovdje?“ Gurnula je fotografiju Biance.

Šankerica je pogledala fotku i rekla: „Malo je premlada i prelijepa za ove kuke ovdje,

draga.“„Bila bi neželjen gost?“ probala je Candice.„Da, vjerojatno kao i vas dvije. Brzo postavite svoja pitanja i nestanite prije nego što

se pojavi ostatak škvadre. Ako znate što mislim...“Candice je kimnula i pokazala joj i ostale fotke, ali je šankerica nastavila odmahivati

glavom. ,,Ništa“, rekla je. „Nikad ih nisam vidjela.“Candice joj je zahvalila i udaljila se od bara. Nije ni taknula pivo, a ja sam je slijedila

nakon što sam ispila pola moga. (Što? Cura ne može nešto popiti da se malo smiri?)Partnerica je metodiki prolazila prostorijom i pitala svo osoblje jesu li ikad vidjeli

Biancu ili ostale. Svi su odgovarali da nisu. Bile smo s posljednjim konobarom, kad me netko potapšao po ramenu. Okrenula sam se i osjetila najgori zadah iz usta ikad. Bio je tako strašan

da su mi oi zasuzile pa sam uzmaknula korak unazad. Pogledala sam u osobu sa zadahom iugledala najružniju ,,ženu“ koju sam ikad vidjela.

Prava zvijer gledala je u mene s visina. Preko metar devedeset u visokim tankim potpeticama, u svijetložutoj suknji s iz boinama na nepoželjnim mjestima, i s odgovarajuim pernatim gornjim dijelom. Grudi su bile ogromne i kretale su se u udnim smjerovima podneželjenim kutevima.

Iznad njenog vrata bilo je još gore. Frizura puna žutog perja uokvirivala je zbilja ružnolice. Malene svinjske oice, uokvirene divovskim umjetnim trepavicama davale su privid dva

pauka odvojena ogromnim krumpirastim nosom. Usne s naranastim ružem bile su otvorene,otkrivajui podrijetlo zadaha: trule žute zube i upaljene desni.

Uzmaknula sam još jedan korak, a Velika Ptica je to zamijetila. „Bojiš se da grizem?“upitala je dubokim glasom.

,,Pomalo“, priznala sam.Velika Ptica mislila je da je to urnebesno smiješno, a onda je pogledala Candice. „Što

to kriješ tamo, djevojku?“Candice se držala bolje od mene, ali sam vidjela da diše kroz usta. „Tražimo nekoga

tko je vidio ove cure“, rekla je i pružila Biancinu sliku.Velika Ptica pogledala je zainteresirano. „Je li nestala?"Candice je kimnula, ali nije rekla ništa o ubojstvu.Velika Ptica još je jednom pažljivo pogledala, a zatim rekla: „Ne prepoznajem je. A

ako bi je itko prepoznao, to bih bila ja. Znam sve koji prou kroz ova vrata."

Moj se radar oglasio, pa sam gurnula Candice da pokaže fotke ostale djece na kojimasu bila njihova imena. „Jesi li ikad vidjela nekoga od ovih?" upitala je Candice.Velika Ptica pažljivo je prouila svaku fotografiju i odrješito mahala glavom. Do

fotografije Michaela. Uprla je prst u njegovo ime: „Derby!, rekla je, znaajno se smiješei.„To je klinac Matthewa Derbyja?"

Moj se radar ponovno oglasio. „Jest."Smiješak Velike Ptice proširio se. „Izgleda kao tata", rekla je, kao da se radi o

internom vicu koji ne kužim. „Ako vidite Matta, slatkice, pozdravite ga od Rebe Bell."Ostavila nas je i odšetala, zadovoljno se smiješei.

„Ovo je bilo udno", rekla sam dok sam gledala kako zavodljivo hoda u visokim petama i trese stražnjicom bolje od Merilyn Monroe.

Candice me nije slušala. Gledala je u daljinu i bila duboko zamišljena. „Hej!",mahnula sam joj u lice. „Zemlja zove Candice."





Trepnula je i pogledala me. „Vrijeme za polazak." Nisam se bunila, bilo mi je dosta transvestitske kabaretske scene pa sam krenula van.

Taksist nas je ekao, a ja nikad nisam bila sretnija što vidim taksi. „Vraamo se uhotel?"upitala sam.

,,Ne“, Candice je rekla taksistu da vozi oko bloka dok smisli što dalje.

Dok je Candice mislila, oglasio se moj mobitel. Pogledala sam tko zove. Pisalo je FBI.„Sranje", rekla sam kad je mobitel ponovno zazvonio.Pokazala sam Candice, a ona je slegnula ramenima. ,,A da se javiš?"„Halo", rekla sam nakon još jednog zvona.„Hej, slatkice", javio se Dutch svilenkastim glasom.Odahnula sam. „Bok, dragi44, rekla sam. „Kako si?"„Dobro", rekao je, bez daljnjih komentara. „Je li let dobro prošao?"„Naravno", rekla sam. Bila sam prilino sigurna da je let dobro prošao i stigao na

vrijeme.„Milo me nazvao", rekao je. „uo je da si sama, pa ga zanima želiš li društvo za

veeru?"

Trenutno sam shvatila da se sprema nepogoda. „Pa...", rekla sam, pokušavajui brzomisliti. „Planirala sam se rano spremiti u krpe, dragi. A i nisam baš gladna."

„Ah", rekao je. „Dobro. Nema frke. Kako je Candice?"„Dobro", rekla sam. „Mislim, ostavila sam je u kui jutros. Pretpostavljam da je

jednako iscrpljena kao i ja."„Mhm", rekao je. „Mislio sam da razgledate turistike znamenitosti."Trbuh mi se zgr io.„Turistike znamenitosti?"„Pa, Chicago nudi mnogo toga. Možda možete u kazalište ili nešto slino dok ste

ovdje?"Ramena su mi potonula. „Kako dugo znaš?“„Milo je otišao provjeriti. Rekao je da te nema u kui pa sam nazvao zranu

kompaniju. Uope se niste prijavile na let.“Pogledala sam Candice, koja je poela obraati pažnju na naš razgovor. „Provaljene

smo.“Pokazala mi je da joj dam telefon.Zatresla sam glavom.Zagledala se strogo u mene i ponovno mahnula rukom.Zatresla sam glavom još živahnije.Posegnula je za mobitelom i otela mi ga iz ruke. „Bok Dutch, Candice ovdje.“Uzdahnula sam. Samo e pogoršati stvari. Umrijet u kao usidjelica.

,,Mhm“, govorila je. „Dobro, kužim...

uj, moram te nešto pitati. Jeste li razgovarali sMatthewom Derbyjem?“ Zastala je pa nastavila. „Kada stiže?“ Još jedna stanka. „Dobro.Vidimo se u njegovoj kui u deset naveer. Abbyin je radar vrlo aktivan. Bilo bi dobro da ona

bude prisutna kad budete razgovarali sa senatorom."Podigla sam zaeno obrve. Nisam imala pojma o emu Candice govori. Ali Candice

me ignorirala. Sudei po zvuku koji je dopirao iz slušalice, Dutch baš nije bio oduševljenidejom. Ali Candice se nije dala smesti: „Oprosti, nisam te razumjela, Dutch. Molim? Halo?Mislim da te gubim... Loš signal... Vidimo se u deset!" Prekinula je vezu, pa potpunoiskljuila moj mobitel.

„Ako prekine sa mnom, ti si kriva", prigovarala sam.„Ma daj", rekla je. „Kao da te ikad može napustiti?"

Promijenila sam temu.





„Što ti je znaila ta pria o mom radaru?"„Dimna zavjesa", rekla je i nagnula se taksisti. „Možete nas odvesti u hotel? I možete

li pojaati radio? Obožavam tu stvar."Kad je razina buke bila zadovoljavajua, nastavila je. „Moramo vratiti bilježnicu u

Michaelovu sobu“, rekla je. „Nakon Što je vratimo, možemo rei Dutchu da zamoli senatora

da mu dopusti da pretraži sobu, ili može zatražiti nalog za premetainu."„Ali bilježnica ništa ne govori", rekla sam. „Mislim, Pijetlov rep nije baš bio od pomoi. Nitko se ne sjea Biance."

„Mislim da u toj prii ima više nego što shvaamo. Mnogo više. Samo prisustvujrazgovoru sa senatorom i ukljui radar. Poslije emo skupiti komadie."

Sumnjiavo sam je pogledala, ali nisam prigovarala. Taksist nas je iskrcao predhotelom i gladno pogledao novac kad ga je Candice naruila u devet i etrdeset pet.

Imale smo sat vremena. Gledala sam televizor, a Candice je svaku rije iz bilježnice prepisivala na odvojeni papir. Svako malo ustajala je i lupkala olovkom po usnici.

„Hoeš li podijeliti misli sa mnom?" upitala sam je.„Mršava teorija", odgovorila je. „Treba mi još informacija."

Vjerojatno sam je trebala stisnuti, jer je moj radar prilino dobar kad treba odabrati pravi put, ali bila sam umorna od puta, adrenalina, emocija. Pa umjesto da je pritisnem da miotkrije svoju teoriju, odustala sam od daljnjeg razgovora i zaspala.





Trinaesto poglavlje

Imala sam osjeaj da sam sklopila oi prije samo nekoliko sekundi, kad me Candice potapšala po ramenu. „Hej, Sundance“, rekla je.

Poskoila sam i sjela. „Što je?“„Vrijeme za pokret", rekla je. ,,I uzmi putnu torbu. Ne vraamo se ovamo." Napravila sam kako mi je rekla, pa smo požurile u taksi koji nas je ve ekao. Candice

mu je dala Derbyjevu adresu i uslijedila je vožnja u tišini.Stigle smo s desetak minuta zakašnjenja, promet je bio guši nego što smo oekivale.

Krenule smo prema vratima. Candice je pozvonila i okrenula se prema meni. „Pusti mene dagovorim", šapnula je.

„Ne inim li to uvijek?"Vrata je otvorio onaj agent koji mi se smijao u konferencijskoj dvorani. „Oekuju

vas", rekao je bez ikakvog uvoda. „Svi su u senatorovoj radnoj sobi."Krenule smo za njim u radnu sobu. Senator Derby sjedio je, uspravan i dostojanstven,

za svojim ogromnim drvenim stolom. Odmah sam primijetila slinost sa sinom. Obojica sudobro izgledali, imali kosu boje pijeska, ali senatorova je pojava odavala dojam krutosti, kojase vjerojatno pojavila nakon godina bavljenja politikom. Ništa mu nije moglo izmai, oi suse stalno kretale po sobi, pokazujui oštru inteligenciju. Vjerojatno je bio ekspert za govortijela, sposoban proitati ljude gotovo kao i ja.

Malo sam se uznemirila kad me pogledao i znala sam da me procijenio u tri sekunde.Isto sam tako znala da je zakljuio da sa mnom mora biti na oprezu.

U prostoriji su bili još i Dutch, dva druga agenta koje sam vidjela u konferencijskojdvorani, te Harrison, nekako osobito bijesan. Lice mu je bilo gotovo ljubiasto, pa samspustila oi na tepih i pokušala ne zadrhtati od straha.

ito je znao da dolazimo, što me iznenadilo. „Oprostite na prekidu", mimo istaloženo rekla je Candice. Beskrajno sam joj se divila zbog toga. „Nastavite s razgovorom,molim vas." Pokazala mi je stolicu blizu senatorovog stola, pa sam požurila prema njoj i sjela.

Candice je mahnula Dutchu i oboje su izašli iz prostorije. Harrison je nastaviorazgovor koji je vodio s Michaelovim ocem. „Posljednji puta uli ste se s Michaelom u utorakujutro oko sedam?"

,,Da“, rekao je senator.„Je li bio uznemiren ili zabrinut?"„Nije."„O emu ste razgovarali?"Senator je pogledao Harrisona kao da postavlja previše osobnih pitanja. Bila sam

zapanjena i pitala se kako je mogue da, i nakon što je uo da mu je sin nestao, i daljedoživljava FBI kao neželjenu smetnju u svome životu. „Razgovarali smo o mjerama opreza, okojima sam Vam govorio prije. Da Michael mora doi ravno kui poslije predavanja i pazitida ukljui alarm."

„Zašto ste odbili zaštitu za sina koju smo Vam ponudili?" upitao je izravno Harrison.Senator se pokušao nasmiješiti, ali smiješak nije dopirao iz njegovih oiju. „Morao

sam uzeti u obzir kako e reagirati lokalni mediji ako nam oko kue bude FBI. Moja obitelj bila je izložena takvoj okrutnosti medija, da sam smatrao važnim da Michael ne bude lak plijen za javnu spekulaciju i razvlaenje po medijima. Nakon što sam uo da je posljednjaotmica bila prije nekoliko mjeseci, procijenio sam rizik i odluio da nije velik. Michael uopenije bio svjestan prijetnje svih tih mjeseci, ništa mu se nije dogodilo pa nisam imao razloga

niti vjerovati da hoe."„Ali nešto mu se ipak dogodilo, zar ne?“ rekao je Harrison i po prvi put sam vidjela da





ne vodi sasvim hladan i kontroliran intervju. Bio je zgaen Derbyjevim odbijanjem da mu sezaštiti sina.

„Ponovno, procjenjivao sam na temelju informacija koje sam tada imao", odgovorio jesenator. Njegov nedostatak zabrinutosti za sina i meni je bio odvratan.

„Možete li mi dati listu Michaelovih prijatelja i poznanika?" zamolio je Harrison,

mijenjajui temu.„Nije ih imao mnogo", rekao mu je senator. „Michael je bio prilino povuen. Najviše je volio biti sam u sobi i uiti."

„Razgovarali smo s njegovim cimeorm", Harrison je rekao. „I on je rekao istu stvar."Harrison je zastao, pogledao bilješke i nastavio: „Postoji li nešto zbog ega je Michael biouznemiren u posljednje vrijeme, ili neki razlog zašto bi svojevoljno nestao?"

„Ne.“„Koje Vam je bilo omiljeno mjesto za ljetovanje dok ste zajedno putovali?"„Jednom je sa mnom išao na Hawaje, nakon što mu je majka umrla", rekao je senator.

„Ali sumnjam da se sjea tog puta. Bio je još vrlo traumatiziran i veinu vremena na odmoru proveo u sobi gledajui televiziju."

Harrison se namrštio. „To je to?“ upitao je. „Jedini praznici koje ste proveli sa svojimsinom?"

Senator je uzdahnuo. Nije volio da netko propituje njegove roditeljske vještine.„Michael ne voli putovati. Kao što sam rekao, najviše voli samou."

U tom trenu Dutch i Candice ponovno su ušli u sobu. Candice me jednim pogledomuvjerila da je bilježnica na svom mjestu u Michaelovoj sobi.

Harrison je pogledao Dutcha i Candice kad su ušli. I on se, kao i ja, pitao o emu surazgovarali. Dutch je podignuo ruku i rekao: „Oprostite senatore, ali želio bih Vašedopuštenje da pretražim Michaelovu sobu."

,,Zašto?“ upitao je senator, i svi su zamijetili kako je njegov obrambeni štit, koji je biona mjestu za vrijeme cijelog razgovora, postao još vrši.

Dutch se nasmiješio kao da to nije velika stvar. „Tražim tragove koji bi nam mogli re ikuda se kretao, gospodine. To je sve.“

Senator je temeljito razmislio o tome, pa rekao: „Želim da doe moj odvjetnik prijenego što bilo što pregledate u kui, agente Rivers.“

,,Naravno“, složio se Dutch, ne skidajui smiješak s lica.U sobi je na trenutak vladala tišina, a Harrison se spremao postaviti novo pitanje, kad

je Candice rekla: „Senatore Derby, zanima me je li Michael imao nekoga drugoga kome jemogao vjerovati? Drugu odraslu osobu koja Vam je bila bliska i kojoj se Michael mogao

povjeriti?"Harrison nije bio sretan s pitanjem koje je Candice postavila, ali je pustio senatora da

odgovori. ,,Nije“, rekao je Derby.Candice je kimnula i izgledala zamišljeno. „Ne postoji obiteljska prijateljica ili poznanica koju je mogao smatrati majinskom figurom?“

Derby je blago pocrvenio. ,,Ne.“Candice je ponovno kimnula. „Nemate intimnu prijateljicu koja povremeno ovdje

ostaje ili ponekad dolazi i pazi na njega?“„Previše sam zaposlen da bih održavao takve veze“, prekinuo ju je Derby, i bilo je

ito daje Candice pogodila žicu.,,Shvaam“, rekla je. A onda je otišla korak dalje. „Mogu li vas upitati koji je broj

odjee nosila Vaša pokojna supruga?“Zinula sam, Harrison je bio zgrožen, a Derby je pocrvenio kao paprika. „Oprostite?"

ljutito je upitao.Candice se pretvarala da nije primijetila opu šokiranost koja se širila prostorijom.





„Vaša pokojna supruga, gospodine. Je li bila sitna? Primijetila sam, prema njezinimfotografijama na Vašem stolu, da je bila sitna, ne mnogo viša od metar-šezdeset, ini se."

Derby je bio previše zapanjen da progovori pa je Candice zgrabila mogunost da gaupita još nešto. „Pitam se, senatore, nosite li vi ponekad visoke pete?"

Derbyjeve su se oi raširile i pogledao je prema vratima kroz koja su nedavno izašli,

pa ušli, Candice i Dutch. Zatim je ponovno pogledao Candice i izgledalo je kao da jeneizreeno razumijevanje prostrujalo izmeu njih. Kad je Derby ponovno progovorio, njegov je glas bio ubojit. „Gotov sam s odgovaranjem na pitanja, agente Harrison. Vi i Vaš timtrenutano ete napustiti moju kuu.“

„Naravno, gospodine“, rekao je Harrison, jednako bijesan kao i Derby. Ustala sam i požurila se prema Candice. Dutcheve su usne bile stisnute, izbjegavao je moj pogled i brzonas izgurao iz kue kroz prednji ulaz. Kad smo bili vani i stajali pored dva crna službenaautomobila parkirana na prilazu, Harrison se okrenuo prema Candice. „Koji je to vrag bio,Fusco?“

Candice je, suženih oiju, mimo odgovorila: „To se zove detektivski rad, agenteHarrison. Da ponekad pokušate?“

Harrisonovo lice eksplodiralo je crvenilom, pojavile su se vene na sljepoo nici.Pomislila sam kako mu je krvni tlak narastao do opasnih razina. „Što Vi mislite, tko ste?“vikao je.

Candiceine su se oi nekarakteristino raširile, a njezin miran stav, po kojem je bila poznata, poeo se raspadati. „Ja sam osoba koja e doi do rješenja ovog sluaja brže nego Vi,frajeru! Jeste li i na trenutak pomislili da je tom dupetu zbilja važno da naemo njegova sina?Mislite li da želi suraivati s nama? Ma dajte, Harrison! Koliko naivni možete biti? Lik jetražio prisustvo odvjetnika dok pretražujemo sobu njegova nestalog sina! Ne želi nas ni blizusvoje kue! A znate li zašto? Znate li?“ Kad Harrison nije odgovorio, Candice je viknula: „Pa,

ja znam. Vi pompozni, arogantni gade! Ja znam zašto, i budite sigurni, skandalozno je!“„Idete u zatvor, Fusco!“ Harrison je svojom zdravom rukom pokušavao doprijeti do stražnjegdžepa hlaa, u kojem su mu bile lisice. „Optužujem Vas za ometanje i laganje federalnomagentu, i vjerujte mi, ovog puta se neete tako lako riješiti ove optužbe!“ „Gospodine", Dutch

je rekao tiho.Ali Harrison nije slušao. Umjesto toga je, odustavši od borbe s vlastitim lisicama,

pokazao na jednog agenta i rekao: „Stavi joj lisice!"Dutch je zaštitniki stao ispred Candice. „Gospodine, samo trenutak da vam objasnim

- „„Šutite, agente Rivers! Ako se ne maknete, strpat u i Vas u zatvor! “I kad sam pomislila kako je ovog puta Candice stvarno pretjerala, zaustavio se još

jedan crni sedan, i parkirao iza svih. Na moje veliko olakšanje, izašao je glavni specijalni

agent Gaston i približio nam se. „Dobra veer", srda

no je rekao dok je upijao svaki tra

aknapetosti koja je vladala u grupi. „Izgleda da je razgovor sa senatorom Derbyjem završio."

Harrison se oito pokušavao sabrati. „Jest, gospodine", rekao je metalnim tonom.Gaston je pogledao kuu. I ja sam bacila pogled, te ugledala Derbyja kako telefonira i

promatra svaki naš pokret. Gaston nas je ponovno pogledao, primijetio Harrisonovo crvenilo,lisice u rukama jednog od agenata, Candicin obrambeni stav.

„Gospoice Fusco", Gaston je bio vrlo srdaan, a ona mu se ugodno nasmiješila.„Imate li što protiv vožnje u mom autu?"

„Bit e mi ast, gospodine", rekla je.„Mogu li vam se pridružiti?" pokorno sam zamolila.„Naravno", rekao je Gaston. „Agente Rivers, i Vi, molim Vas."

Pogledala sam Harrisona i pomislila da e eksplodirati na licu mjesta. Udaljila sam seod njega i ušla u Gastonov crni automobil. Sklupala sam se u sam kut na zadnjem sjedištu.





ula sam kako Gaston govori Harrisonu: „Vidimo se u uredu, agente Harrison. Tamo ete mirei sve što se dogodilo. Isto tako ete mi objasniti zašto ste ignorirali preporuke svoglijenika i vratili se na posao prerano."

Candice je ušla nakon mene, a Gaston je sjeo do nas. To je znailo da Dutch sjedinaprijed, a voza je ekao da se svi ukrcamo pa ušao i on. Priekao je da se svi zavežemo pa,

krenuo. U autu je bila tišina dok smo se vozili; svi su ekali da Gaston progovori, a on ješutio. Konano je prokomentirao vrijeme. Kad se Dutch okrenuo u svom sjedištu i želio progovoriti, Gaston je podignuo prst i rekao: „Agente Rivers, oekujem da ete mi dati puniizvještaj kad se vratimo u ured.“

Dutch je zatvorio usta i pažljivo izabrao rijei: „Naravno, gospodine!"Gaston mu se nasmiješio, a zatim okrenuo Candice: „Zanimao bi me i Vaš doprinos,

gospoice Fusco.“Candice je pristojno naklonila glavu. „Sa zadovoljstvom, gospodine."Kad je Gaston pogledao i mene, rekla sam: „Da gospodine. Ako se moj radar probudi,

sigurno u Vas obavijestiti."„Savršeno", rekao je Gaston i završio razgovor.

Ostatak vožnje protekao je u tišini. Gaston je bio politiki genij. Bez sumnje, udrugom je autu Harrison kuhao, vjerojatno zamišljajui što sve Dutch i Candice govoreGastonu. Ukoliko pokuša povui svoje veze meu nadreenima zbog neprikladnostiGastonova ponašanja, Gaston može potpuno iskreno rei da se u autu razgovaralo o vremenu.Isto tako može rei da mu se inilo prikladnijim da sve nedoumice u svom timu riješi na otvo-renom sastanku. Krajnji rezultat bio bi prilino devastirajui za Harrisona, koji bi ispao kaozanovijetalo, a Gaston bi se dokazao kao pametan i sposoban voa.

„Izgledate sretno veeras", rekao mi je Gaston, vidjevši kako se zadovoljno smijuljim.„Samo mi je drago mi je što Vas vidim, gospodine", rekla sam.,,I meni isto, gospoice Cooper", rekao je, namignuo i nasmiješio se.

Stigli smo u ured prije drugih kola, pa nas je Gaston prve uveo u konferencijskudvoranu. Oito je želio kontrolirati uvjete i ne dopustiti da se sukob razvije izvan sigurnog

prostora dvorane za sastanke. im smo sjeli, zauli smo da dolaze i ostali. Gaston je pozvaoHarrisona, a kad je on ušao, vidljivo uznemiren, Gaston mu se obratio: „Hoete li nam se

pridružiti, agente Harrison?"„Gospodine... ", poeo je.,,I, možete li zatvoriti vrata, želio bih da u prvom dijelu sastanka bude samo nas

petero.“Harrison se pokušao smiriti, a oi su mu odavale oprez. Gotovo sam mogla proitati

njegove misli dok je stajao na vratima. Nije imao pojma što smo rekli Gastonu i bio je

spreman zavrstu obranu, ali trenuta

no nije mogao prigovoriti zahtjevu da sjedne irazgovara s nama. Nespretno se okrenuo, zatvorio vrata i izabrao stolicu najudaljeniju od nas.

ekao je da mu se obratimo.Gaston se nasmiješio i tiho i mimo progovorio. „Agente Ri vers“, poeo je. „Možete li

Vi prvi? Što nam možete rei o napretku u sluaju Leslie Coyle i Michaela Derbyja?“Dutch je proistio grlo i poeo: „Dobili smo relativno malo novih tragova, gospodine.

Proešljali smo zapisnik sa sastanka odbora u Chicagu prije dvije godine, kad je nezadovoljanovjek napravio skandal u dvorani. Ali ne možemo identificirati tu osobu. Jedan agent

pokušava doi do zaštitara koji su ga izbacili sa sastanka.Prije nego što je nestao, Michael Derby je uz pomo našeg crtaa napravio vrlo dobar

portret, a agent Meyers izradio je profil otmiara, koji se prilino dobro poklopio sa slikom

crtaa.“





„Da ste proveli više vremena radei ono što vam je reeno da radite, umjesto da semiješate u saveznu istragu, shvatili biste koliko ometajua, štetna i vremenski zahtjevna taometanja mogu biti!" ustrajao je Harrison.

,,A da ste Vi barem na trenutak prestali biti takav samodopadni šupak, možda biste bili bolji istražitelj, agente Smetalo! Dok ste se vi slizavali sa senatorom Derbyjem, ja sam

razvaljivala sluaj!"Ugrizla sam se za usnicu da se ne ponem smijati. Pogledala sam Dutcha da vidimnjegovu reakciju, ali izgledao je istinski šokiran ponašanjem svog šefa.

Harrison je digao ruke i pogledao Gastona, kao da govori: „Vidite s ime se moramnositi?"

Gaston je ostao miran i nastavio kontrolirati situaciju. „Gospoice Fusco", rekao jesrdano. „Imate li kakvih informacija za nas?"

„Imam", rekla je i uputila znaajan pogled prema Harrisonu.„Molim Vas, recite nam", Gaston joj je mahnuo da nastavi.,,Pa“, rekla je, i znala sam da e pritom ubaciti par bodlji za Harrisona. „Sve je poelo

juer, dok smo Abby i ja intervjuirale Michaela Derbyja neposredno prije nego što je otet.

Morala sam na zahod, a on mi je rekao da koristim jedan na katu. Jedini koji sam uspjela nai je bio onaj uz senatorovu spavau sobu.“

Gastonovo lice sugeriralo je da lagano sumnja u njezin iskaz, ali je samo rekao:„Shvaam" i pustio je da nastavi.

„Pa nakon što sam izašla iz zahoda, primijetila sam par cipela s visokom petom krajsenatorovog ormara. Bile su prekrasne, pa sam ih pogledala i vidjela da su broj 42, što je

prilino veliko za ženu."etrdeset dva?" agent Gaston bio je blago iznenaen.„Da, gospodine. Nakon što sam ih pogledala, shvatila sam da je senatorov ormar

otvoren, pa sam bacila pogled unutra i vidjela da je pola ormara puno ženske odjee.Kompletna garderoba: suknje, bluze, haljine, cipele, izme, dodaci."

Tada sam se sjetila da je Candice rekla da sa senatorom oito živi neka žena, a zatim jeon to porekao za vrijeme intervjua, ali mi još nije bilo jasno kamo sve to vodi. Objasnila jekad ju je Gaston upitao zašto je to važno. „Sve su cipele bile veliine etrdeset dva,gospodine. I muške i ženske. Sva ženska odjea bila je veliine etrdeset šest. To biodgovaralo senatoru."

„Za Boga miloga!" viknuo je Harrison. „Nemojte mi rei da mislite da je uglednisenator Sjedinjenih Amerikih Država transvestit!"

Candicin je pogled postao ubilaki. „Mislim, i jest!" viknula je. „Stalna je mušterija uPijetlovom repu, što biste lako otkrili da je bilo koji lan vašeg originalnog tima otišao tamo i

bavio se bilo kakvim istraživanjem."

„Vještice!" prekinuo ju je.„Ulizice!" vratila mu je.„Isuse, vas dvoje!" viknula sam i ustala. „Dajte više, naite si sobu i riješite to!"

Na moje iznenaenje, oboje su žestoko pocrvenjeli i zagledali se svaki u svoj ugao.inak je bio tako brz da sam se skoro poela smijati, ali Gaston je vratio našu pažnju nasluaj.

„Agente Rivers", rekao je. „Jeste li u tijeku Vašeg istraživanja senatora otkrili nema lion možda samo... vrlo visoku djevojku?"

„Ne, gospodine. Samac je. Po svom vlastitom priznanju i po svemu što smo uspjeliotkriti.“

„To objašnjava zašto nije želio zaštitu za svog sina u kui“, rekao je Gaston. „Da ja

imam tako veliku tajnu, ni sam ne bih želio da mi se stranci motaju po kui.“





„To isto tako objašnjava zašto je želio odvjetnika za vrijeme premetaine", rekao jeDutch.

Gaston je spojio prste i prislonio oba kažiprsta na usta. „Još uvijek ne razumijemkakve to veze ima s otmicom njegova sina", rekao je.

Bio je moj red da se ubacim, dok se slagalica popunjavala. „Bianca je znala", rekla

sam gotovo šaptom.„Oprostite?" upitao je Gaston, a ja sam shatila da govorim previše tiho.„Bianca Lovelace, gospodine", rekla sam. „Znala je za senatorovu tajnu. Naletjela sam

na njezinu bilježnicu koju je Michael ostavio na vidljivom mjestu dok smo ga intervjuirale.Unutra je bio Biancin rukopis, koji sam prepoznala jer sam proitala sve njezine dnevnike.

U bilježnici je aludirala na to da je nekoga prepoznala ispred Pijetlovog repa. Kad smoCandice i ja otišle u bar da to provjerimo, naletjele smo na jednu stalnu gošu, za koju seispostavilo da poznaje senatora. Razgovarale smo i s jednim Biancinim profesorom, koji jetvrdio da je Bianca radila na velikoj prii koju je namjeravala napisati za školske novine.Pria je po sebi bila toliko otkrie, da niti svome profesoru nije mogla mnogo rei o njoj,samo je napomenula da je od dovoljne važnosti da ak prekine neiju karijeru. Znali smo da je

mue dvojbe izmeu vlastitih ambicija, s jedne strane, i etikih ograda s druge strane."Dalje je nastavila Candice. „Isto tako, vjerujemo da je bar još jedan klinac od te

etvorke znao za to. Abby misli da je drugi rukopis, u istoj bilježnici, Leslien. U stvari,sasvim je vjerojatna pretpostavka da su svi klinci, ukljuujui i Michaela, znali za senatorovutajnu. Tako je to vjerojatno i stiglo natrag do senatora. Mi vjerujemo da on stoji iza svegaovoga. Možda je oteo Biancu, ali nije znao koliko znaju ostali klinci, pa ih je sve odstranio.Ostavio je svog sina na miru, sve dok nije postalo oito da skupljamo dokaze koji upuuju nanjega, senatora."

Gastonove oi su se raširile. „Mislite da bi mogao nauditi vlastitom sinu?"„Bio je prilino indiferentan prema Michaelovom nestanku", ukazala sam na oite

injenice. „Nije nam dao niti jednu korisnu informaciju. ini li on išta sa svoje strane da spasisina? Ne izgleda baš tako."

„Bio je zaujue miran, za oca kojemu je sina oteo serijski ubojica, gospodine",rekao je Dutch.

Na kraju stola Harrison je bio duboko zamišljen. Nisam bila sigurna sluša li nas uope.„Pretpostavljam da senator ima dobre alibije za vremena nestanka svakoga od etiriju

klinaca", rekao je Gaston.„Nisam to provjeravao, ali sam prilino siguran da ne bi osobno prljao ruke,

gospodine. Ako je ukljuen, nekoga je angažirao", odgovorio je Dutch.Gaston je pogledao mene. „Ali senator ima preko trideset godina, gospoice Cooper."„Možda onaj, koga je angažirao, nema", izvukla sam se.

Gaston je bio zbunjen. Znam da je naša teorija zvuala suludo i dio mene nije semogao ljutiti na Harrisona što je tako skeptian. Ideja o senatoru-transvestitu koji otima i

ubija tinejdžere da bi sauvao svoj tajni život od oiju javnosti bila je prilino apsurdna, alimoja intuitivna strana javljala mi je da smo na dobrom tragu.

„Dobro", Gaston je tiho rekao. „Agente Rivers, slijedite taj trag, ali vrlo, vrlo tiho idiskretno. Ako nismo u pravu, ne želim da senatorov ugled na bilo koji nain doe u pitanje."

„Gospodine", bunio se Harrison, ali ga je Gaston ušutkao digavši ruku.„Ja u preuzeti paralelnu istragu i slijediti profil koji je napravio Meyers. Na taj emo

se nain potpuno pokriti", nastavio je Gaston.Gaston je zatim pogledao Candice i mene. „Vas dvije odradile ste sjajan posao

pomažui nam“, rekao je. ,,Ali mislim da je vrijeme da se uputite natrag u Michigan i

nastavite sa svojim životima. Mi emo dalje preuzeti istagu.“ Bio je sasvim jasan. Candice i jamoramo nestati. I ovog puta je to stvarno mislio.





„Što u ja raditi, gospodine?“, upitao je Harrison i vidjela sam kako je zadovoljan štonas je Gaston otpustio.

„Vi ete otpratiti gospoice Fusco i Cooper kui", rekao je Gaston.„Oprostite", istovremeno su se oglasili i Candice i Harrison.Gastona nije smelo njihovo ogor enje. „Agente Harrison, lijenik vam je naredio da

smanjite aktivnost dok se ne oporavite. Isto tako, znam da je specijalist kojeg ste konzultiraliu Pentwateru rekao da e biti potrebna operacija da bi se sanirao prijelom Vašeg runogzgloba. Budui da ne želim ugroziti Vašu sjajnu streljaku vještinu, šaljem Vas na dva tjedna

plaenog dopusta. Dogovorite tu operaciju što prije i javite mi hoe li Vam trebati više od dvatjedna za oporavak."

„Mi smo došle automobilom u Chicago", rekla je Candice, da bi se riješila Harrisona.„Sjajno", rekao je Gaston veselo. „Budui da agent Harrison ne može voziti s takvom

ozljedom, uinit ete mi uslugu ako ga odvezete kui."„Mogu se vratiti komercijalnim letom, gospodine", bunio se Harrison.Gaston je ustao. „Ne budite smiješni, agente Harrison. Njih dvije idu u istom smjeru i

ne vidim nikakav razlog da tratimo Biroov novac na skupe letove kui. Osim toga, mislim da

je vrijeme da svi, kojima sam naredio da odu kui, to ve jednom i naprave. Uope nesumnjam da ete svi lijepo jedni druge kontrolirati."

Gaston se nasmiješio kao maak i pozdravio nas.Sjedili smo u tišini minutu ili dvije. Dutch je prvi prekinuo šutnju. „Dovezli smo ti

auto ovamo, Candice. Dolje je u garaži. Izvoli kljueve", rekao je i dobacio joj ih, poljubiomene u vrh glave i u žurbi napustio sobu.

Uz uzdah, i Candice i Harrison su se digli, gledajui jedno drugo. Pogledala sam na sati rekla: „Ovo e biti duga no, ali prilino sam razbuena, pa mogu prva za volan."

„Prednje sjedalo" rekla je Candice istog asa.Harrison samo što joj nije isplazio jezik. „Ja se ionako više volim voziti otraga.“Candice se nasmiješila još više: „Lijepo je gledati mi u lea, zar ne?“Bilo mi je zlo od njihovog prepucavanja. Nešto mi je govorilo da e ovo biti jedna

duga, vrlo duga no.





etrnaesto poglavlje

Prije polaska napunili smo se kofeinom. Candice se klela da nije umorna i svaala sesa mnom dok joj konano nisam prepustila volan. Dok je ona vozila, pokušavala sam zaspati,ali nije mi polazilo za rukom, pogotovo nakon dvije kave, stoga smo u prvih sat vremena

razgovarale, a iduih sat vremena vozile se u tišini.Harrison nije mogao biti nevidljiviji. Sjedio je na zadnjem sjedištu, gledao kroz prozor

i šutio. U jednom trenutku pomislila sam da je zaspao, ali kad sam pogledala otraga, bio je budan i na oprezu. Spustila sam svoje sjedište i rekla Candice da u malo odspavati i da me probudi ako bude umorna.

„Da preuzmem?" upitala sam je, probudivši se tridesetak minuta poslije. Pogledala jena kontrolnu plou automobila. „Dobra ideja", rekla je i zijevnula. „Za dva kilometra naiiemo na benzinsku crpku. Možemo napuniti gorivo, uzeti još kave i zamijeniti se zavolanom.“

Stale smo na crpki. Prije nego što smo uspjele izai iz auta, Harrison je ve toiogorivo. Candice se narogušila iza njegovih lea, pa smo krenule po kavu. „Možda bi moglamalo popustit’ ostatak puta“, rekla sam joj.

„Ili možda ne“, prekinula me. Nasmijala sam se. „Bože, Candice! Ozbiljno, nije on uope tako loš. Sjeaš li se kad

mi je donio vodu u konferencijsku dvoranu? Stvarno je bio spreman koano prihvatiti mojesposobnosti. Mislim, sve dok nisam spomenula rije ’duhovi’, sasvim je lijepo napredovao?"

Candice je samo odmahnula glavom i uputila se prema grickalicama. Ja sam krenula prema kavi. Natoila sam svakoj šalicu, a zatim, radi mira u kui, dodala i treu.

Kad sam stigla sa svojim poslužavnikom punim kave, mlijeka i šeera pred blagajnu,vidjela sam kako Harrison plaa benzin i govori: „Stavite mi na raun i sve što one imaju."

Nije me pogledao, pa sam stala pored njega i pokazala tri kave trgovcu. „Imam kavu

za Vas", tiho sam rekla.Harrison je kimnuo i mrvicu se nasmiješio se, pa uzeo kavu i mlijeko. ekao je da mutrgovac da raun.

Smještali smo se u auto, kad je zazvonio moj mobitel. „Bok, šeeru", rekla sam kadsam vidjela da je pozivatelj FBI. S Harrisonom s nama u autu, ovo je mogao biti samo Dutch.

,,Abs“, Dutch se javio uzbuen, iako je bilo ve dobrano poslije ponoi. „Moram tenešto pitati."

„Samo naprijed", rekla sam, i petljala naokolo jer sam jednom rukom držala kave,drugom pokušavala zavezati pojas, a mobitel držala izmeu glave i ramena. Candice je pružilaruku da mi pridrži mobitel, pa sam stisnula zvunik prije nego što sam joj ga dala.

„Sjeaš se opisa mjesta gdje drže Leslie i Michaela? Dala si mi ga ju er", upitao je

Dutch. Njegov glas preko zvunika odjekivao je automobilom.„Da", rekla sam i zapitala se zašto me to sada pita.„Misliš li da bi to mogla biti napuštena psihijatrijska bolnica?",,Što?“„Pažljivo me slušaj“, uzbuenje u njegovu glasu doseglo je novi vrhunac. „Istraživao

sam senatora i otkrio nešto udno. U malim novinama iz Jolieta pronašao sam lanak o tomekako je senator Matthew Derby utjecao na zatvaranje državne psihijatrijske bolnice uz granicus Indianom. Bolnica je bila na vrijednom državnom zemljištu. Lobist lokalne graevinsketvrtke razgovarao je o tome s Derbyjem. Tvrtka je jako željela kupiti to zemljište, ali državaga nije htjela prodati zbog bolnice koja je bila punog kapaciteta, a i imala je tradiciju dugu 70godina.“

„Još ne kužim“, rekla sam. „Mislim, dobro. Možda djelomino odgovara vanjskomopisu, ali što je sa stadionom i stolicama?" upitala sam.





„Ali sve odgovara", rekao je Dutch. „Bolnica je u podrumu je imala veliku predavaonicu u obliku amfiteatra. U sredini je bila prostorija u staklu gdje su studenti mogligledati lobotomije i elektrošokove."

„Isuse!" moj radar bio je vrlo glasan.„Ima još", rekao je Dutch. „Ve 60 godina u tu se bolnicu smještavalo najteže

psihijatrijske sluajeve, kao i neke od najtežih psihopatskih kriminalaca iz cijelog Ilinoisa. IAbs, mislim da si ovdje zakucala posljednji avao: lanak tvrdi da je senator uspio zatvoritiustanovu, jer je tvrdio da je bolnica nedovoljno sigurna, zbog manjka osoblja. Nitko nijeostajao dugo na tom radnom mjestu, a posebno je omraženo bilo raditi none smjene. Naime,mnogo ljudi koji su tamo radili, tvrdili su da je bolnica opsjednuta duhovima."

Candice mi se nasmiješila, još uvijek držei mobitel: „Svaka ast!"„Gdje je to?" upitala sam.„Južno od Chicaga", rekao je Dutch. „Kraj Jolieta."Candice me pogledala, oi su joj sjajile od uzbuenja. Nije mi se sviao taj pogled.

„Što eš sada?" upitala sam Dutcha, a Candice mi je žurno vratila mobitel.Uzdahnuo je. „Nazvati Gastona i tražiti odobrenje da organiziram tim, pa da

provjerimo mjesto. Bolnica je ve godinu dana napuštena i eka na prodaju. Samo sam želio provjeriti s tvojim radarom."

Iskljuila sam zvunik i stavila mobitel na uho. „Sve se uklapa, dragi“, rekla sam i bilavrlo ponosna na njega. „Svaka pohvala tvojim istražiteljskim sposobnostima!"

„Hvala. Nazvat u te i javiti što smo otkrili."„Dobro", rekla sam i zijevnula.„Tko vozi?" upitao je, osjetivši moj umor.„Ja, ali ne brini. Svi smo sasvim budni i orni. Samo ti u miru organiziraj svoj tim i ne

brini za nas."Pozdravili smo se, pa sam prekinula vezu. Po prvi puta primijetila sam da su Harrison i

Candice ve udubljeni u svoj tihi razgovor. „... trebalo bi nam manje od sata", rekla jeCandice i pokazivala na svoj iPhone.

Harrison je kimnuo. „Naoružana?"Candice je posegnula pod sjedalo i izvukla masivni revolver, uz još masivniji osmijeh.

„Nikad ne napuštam kuu bez njega. Ti?"Harrison je izvukao svoj. Prenarazilo me koliko su si njih dvoje slini. „Dobar izbor",

rekla je. „Moi eš pucati, s ovim?" pokazivala je na njegov gips.„Ne brini za mene", rekao je, mii prstima. „Uspjet u."„Što se zbiva?" prekinula sam ih, znajui da mi se odgovor nee svidjeti, pogotovo kad

svi izvlae oružje.„Spremamo se za posjet kui duhova", objasnila je Candice.

„Zezate se", gledala sam ih u šoku.„Ima smisla", razumno je rekao Harrison. „Mnogo smo bliže tom mjestu nego agentRivers. Njemu e trebati nekoliko sati da organizira tim i stigne do napuštene bolnice.Možemo mu uštedjeti vrijeme ako tamo doemo prije njega i pogledamo što se zbiva."

„Jeste li vi ludi?" zajeala sam.,,Abby“, trezveno se oglasila Candice. „Ako ti i Dutch imate pravo, i Michael se nalazi

na tom mjestu, onda nemamo vremena za gubljenje. Zamisli da mu se nešto dogodi za vrijemedok Dutch pokušava skupiti tim i stii na lokaciju. Sjeaš se kako si se osjeala nakonLeslie?“

Trznula sam se. ,,Oh“, rekla sam.Candicino se lice smekšalo. „Oprosti, draga“, rekla je. „Nisam to željela opet izvlaiti,

ali puno smo bliže bolnici i možemo tamo stii puno brže. Ako nas Michael bude trebao,možemo mu pomoi."





Duboko sam udahnula. Kad su to tako postavili, jesam li uope imala izbora? „Dobro,ali ja ostajem u kolima", rekla sam.

„Naravno", rekla je Candice i nasmijala se zajedno s Harrisonom, kao da uope nikad inije bilo sumnje gdje u biti ja, dok oni istražuju zgradu.

Nakon etrdeset minuta bili smo negdje usred niega, na staroj cesti kojoj je pothitnotrebao popravak. Candicin je terenac poskakivao, lupao i izmicao s puta, ali dok samneudobno sjedila na suputnikom sjedištu, bila sam jedina koja je to primjeivala. Candice iHarrison stalno su krivili vratove i gledali naprijed, puni usredotoene odlunosti. GPS jeizgubio signal im smo skrenuli na staru cestu, što mi se inilo udnim, ali nitko nije biovoljan komentirati. Candice je bila zaokupljena zadržavanjem auta na cesti, a Harrison jetražio znakove koji bi upuivali na blizinu bolnice. Oboje su imali težak posao, jer nije bilonikakvog osvjetljenja, a no je bila tamna. Vidjeli su samo desetak metara oko sebe.

Cesta je oštro skrenula, s obje strane oko nas bila je gusta šuma koja je stvaraladodatno jezivu atmosferu. Ruke su mi se naježile, a kosa se podigla na stražnjoj strani glave.

Nije me nimalo umirivalo to što u morati ostati u autu. Osjeala sam nešto tamno i odvratno

ispred mene, ogromnu crnu rupu u eteru. Znala sam da ne želim biti u njezinoj blizini. Alinisam imala izbora. Odluili smo se za ovo, a moje su misli pritom stalno letjele prema

jadnom Michaelu.Konano su svjetla obasjala malenu kuicu na rubu ceste. Shvatili smo da je to

portirnica. Približavajui se, vidjeli smo otvorena vrata, što je potvr ivalo tezu da je tu netkonedavno bio. Krenuli smo dugim prilaznim putem prema vrhu brda, gdje se nalazila trokatnazgrada.

,,Isuse“, Candice je rekla kad se terenac zaustavio, a ona iskljuila motor i ostavilaupaljena svjetla. „Jezivo zdanje!“

Cijela sam drhtala, i u trenutku slabosti posegnula sam za njom i rekla: „Ne idiunutra!“

Candice me pogledala u šoku. ,,Draga“, rekla je blago. „Sve je u redu!“„Ne svia mi se ovo, Candice! Stvarno! Trebali bismo priekati Dutchev tim.“,,Dobro“, mimo je rekla. „Pozovi ga i reci mu da smo na lokaciji. Pitaj ga koliko je

daleko.“Odahnula sam i potražila mobitel. Ali kad sam htjela nazvati, vidjela sam da nema

signala. ,,K vragu!“„Ni ja nemam signala“, rekao je Harrison, skeptino promatrajui svoj mobitel.„Ni ja. Mrtva zona“, rekla je Candice.Progutala sam knedlu. Candice je imala pravo. Mrtva zona. „Ozbiljna sam, ljudi“,

rekla sam uzdrmano. „Mislim da ne biste trebali unutra!“

Candice je gledala Harrisona. Oboje su oito bili nervozni i sigurno bih ih uvjerila da priekaju, da u tom trenutku nonu tišinu nije proparao najjezovitiji krik koji sam ikad ula.

Zvualo je kao da je neki jadnik izvrgnut najgoroj moguoj torturi. Istog su trena i Candice iHarrison imali svoje revolvere izvuene, i posezali za vratima automobila da izau.,,ekajte!“ molila sam ih, ali bilo je prekasno. Razlegnuo se još jedan jezivi krik.

Candice se okrenula prema meni i viknula: „Ostani u autu. Vratit u se za tono petnaest minuta. Ako se ne vratim, okreni auto i pobjegni glavom bez obzira!“ Nakon togazalupila je vratima i požurila kroz mrak za Harrisonom. Nestali su negdje u sjeni.

***

Sjedila sam u autu tresui se nekoliko minuta, prije nego što sam shvatila da samzaboravila pogledati kada su tono krenuli prema bolnici. Još sam se više uspaniila shvativši





da je motor ugašen, a da je Candice zabunom sa sobom ponijela kljueve. „O ne“, jecala sam, promatrajui jezivu mirnou i tišinu bolnice i išekujui bilo kakav znak Candiceina povratka.

Povukla sam rukav jakne i pokušala, unato slabom osvjetljenju, vidjeti koliko je sati.Bilo je deset minuta do dva. Procijenila sam da su Candice i Harrison otišli prije barem petminuta. Dat u im još deset minuta prije nego što se potpuno prepustim panici.

Vrijeme je prolazilo sporo dok sam se njihala u sjedištu. „Candice, o Candice!" šaptalasam u tišinu. „Vrati se!"U dva i pet, još uvijek nije bilo nikakvog znaka niti nje niti agenta Harrisona. Iz zgrade

se nije ulo ništa, baš ništa. Odluila sam im dati još pet minuta...... pa to pretvorila u deset.I još petnaest.„Sranje, sranje, sranje!" klela sam i tresla se od straha. Znala sam svoju partnericu,

poznavala njezinu tonost. Kad bi nešto obeala, to je i ispunjavala. Nešto ju je sprijeilo dase vrati, a ja sam imala stvarno odvratan osjeaj. Izbor mi baš i nije bio neki. Mogla sam ostatiu autu i nadati se da e se uskoro pojaviti Dutch, ili ekati da se razdani pa otr ati do prve

prometne ceste i zaustaviti nekog. Ili - najmanje privlana mogunost - ui u zgradu i pokušati

nai Candice.Odabrala sam treu mogunost, budui da sam imala vrlo snažan osjeaj da je Candice

u ozbiljnoj opasnosti i da si ne mogu priuštiti ekanje na Dutcha ili neku drugu pomo. Nakon te odluke, nekoliko sam puta duboko udahnula, te konano drhtavim rukama

otvorila vrata. Kosu mi je otpuhnuo hladan vjetar, koji je samo još pogoršao moje drhtanje.Zatvarala sam vrata, kad sam zaula tri pucnja koja su odjeknula kao topovska paljba.

Pala sam na tlo i pokrila glavu rukama, jedva se odupirui nagonu da se popiškim u gae odstraha.

ekala sam dalje, ali no se vratila svojoj uobiajenoj jezivoj mirnoi. Na to sam poela plakati. Stiši se uz terenac, provirila sam prema zgradi, nadajui se da u vidjetineki znak da su dobro, živi i zdravi, ali nisam vidjela ni ula ništa. eznutljivo sam gledala uterenac, ali nešto mi je govorilo da ne smijem ostati ovdje jer u biti laka meta, a neu moi

pomoi Candice. Natjerala sam se da ravnomjerno dišem i pokušala smisliti plan. “Misli, Abby, misli!“

rekla sam sama sebi. Nisam imala pojma tko je ispucao tri metka, ali znala sam da ne mogu uzgradu nenaoružana. Nadala sam se da Candice u autu drži rezervni pištolj, pa sam se bacilana pretraživanje. Ništa u putnoj torbi, ništa ispod sjedala. U prtljažniku sam našla suzavac i

baterijsku svjetiljku koju mi je Candice dala kad smo provalile u Derbyjevu kuu. „Prosjacine biraju“, rekla sam i spremila si svjetiljku i sprej u džepove.

Izašla sam iz auta i u polupognutom položaju pretr ala do ulaza. Tamo sam zastala, priljubljena uz vanjski dio zgrade, i žarko željela ondje ostati. U zgradi je vladao potpuni

mrak i jeziva tišina. Polagano sam ušla.lako sam mogla vidjeti da se nalazim u predvorju, osjeala sam se užasno. Zrak je biohladan, više od oekivanog. Radar me upozoravao na stalno prisutnu opasnost, i stvarno samželjela otr ati iz ovog odvratnog prostora i nikad se ne osvrnuti, ali sam mislila i na Candice,

budui da mi je radar nastavio sugerirati da je u ozbiljnoj opasnosti.Osjeaj da moja prijateljica nee preživjeti no bio je jedino što me tjeralo naprijed, ali

nisam znala kamo da krenem. Zgrada je bila ogromna i trebalo bi mi beskrajno mnogovremena da je pretražim. Stisnula sam se uz zid, zatvorila oi i šapnula: „Biste li malo

pomogli? Dajte deki, pomozite mi da naem Candice!“ Idi na stepenice, došao je odgovor.„Stepenice?" zavirila sam iza ugla i ugledala stepenice. Iz džepa sam izvukla suzavac i

nula. Pretr ala sam, pognuta, preko predvorja do stepenica, stiši se uz zid. „Gore ilidolje?“ upitala sam tiho.





Dolje.„Bojala sam se da ete to rei.“ Bacila sam pogled u crninu koja se vidjela na dnu

stuba. Odozdo je isijavala najodvratnija energija koju sam ikad iskusila. Ništa na svijetu mene bi natjeralo da se spustim, osim pomisli da je Candice u opasnosti. Ponovno sam zatvorilai, skupila nešto hrabrosti i pozvala ekipu da mi pazi na lea prije nego što sam uinila prvi

oklijevajui korak. Nisam uspjela opet zakoraiti jer je prostor rasparao još jedan jezivi krik koji je trajao itrajao i trajao. Pribila sam se uza zid i držala sprej ispred sebe, tresui se toliko da sam ulakako mi cvokou zubi. „Sranje, sranje, sranje!“

Jeka je konano utihnula, a ja sam bila potpuno paralizirana od straha. Nisam se mogla pomaknuti, jedva sam disala, nisam mogla ni misliti.

Kreni! Ekipa je vikala u mojoj glavi. Kreni sad! Njihovo me inzistiranje pokrenulo. Krik je stigao s prvog kata, pa sam se željela što

više udaljiti od izvora buke i njezina uzroka. Nekoliko sam puta gotovo pala niz stube, ali nekako sam stigla do dna stubišta, gdje

sam ponovno zagrlila zid i stala. Nastavi! moja ekipa i dalje je bila uporna.

Plakala sam bez glasa. Nisam željela dalje. Abby! rekli su mi, moraš dalje!Obrisala sam oi i zavirila u mrak. Ništa nisam vidjela. Podigla sam baterijsku

svjetiljku, ali ekipa mi je zabranila da je upalim.„Ništa ne vidim“, šapnula sam.Kreni naprijed pa skreni desno, odgovorili su, zajedno s upozorenjem da više ne

smijem odugovlaiti.Poela sam se kretati niz hodnik, priljubljena uz zid, kad je netko na gornjem katu

zalupio vratima, pa još jednima. Požuri! poticala me ekipa. Požurila sam. Nekih pet metaradalje, mrak se poeo razrjeivati. Znala sam da sam u podrumu, pa sam se pitala otkuda sadsvjetlost. U daljini sam ula zvuk motora.

Stigla sam do kraja hodnika i zašla za ugao. Hodnik je bio osvijetljen svjetlom koje jedolazilo iz prostorije na njegovom kraju. Pazi! ekipa mi je vikala u glavi, pa sam se spustilana pod i vratila iza ugla. ula sam udaljenu buku, nešto gotovo kao glazbu u daljini, a zatimglasove. Pa krik, koji nije bio jezivi krik duhova, nego krik osobe koju nešto divlje boli.

Kreni! Sada! naredila mi je ekipa. Bila sam na nogama i u pokretu. Tr i! poticali sume, pa sam ih poslušala. Tr ala sam prema udnom svjetlu koje je prodiralo kroz dvostrukastaklena vrata.

Približavajui se, ula sam glasove. „Neeš se izvui!“ govorio je muški glas.„Ima pravo! Stiže nam pojaanje!“,,Candice!“ dahula sam. Njezin glas bih prepoznala bilo gdje.

A zatim sam zaula zvuk zbog koji me zamalo zaustavio. Nešto elektri

no, kaozubarska bušilica ili malena pila. ula sam kako netko govori: „Prije mnogo godina ovo su

upotrebljavali za lobotomije. Pronašao sam to meu ostalim stvarima. Prouio sam sveudžbenike i mislim da u znati kako to obaviti. Naravno, u poetku e boljeti bez blagodatianestezije, ali vjerojatno samo dok bušilica ne ue u mozak. „

„Nemoj ga ozlijediti!“ Candice je kriknula oajniki. „Molim te, prestani!“,,Sranje!“ rekla sam i potr ala brže. Srce je lupalo kao ludo, adrenalin bio na najvišoj

moguoj granici, a ja sam gurnula dvostruka vrata i uletjela u prostoriju poput vihora, baš kad je Harrison ispustio prvi bolni jecaj.

Prostorija je bila dobro osvijetljena, pa sam vidjela da je Harrison zavezan za stol, anad njim stajao je Michael Derby, s bušilicom u ruci. ,,Abby!“ viknula je Candice s drugog

stola.





Nisam zastala. Napala sam Michaela izravno, ispuštajui neku vrstu barbarskog borbenog krika. Oi su mu iskoile kad je vidio kako jurišam na njega, pa je podignuo bušilicu da se obrani, no ja sam imala sprej koji je imao dulji domet. Uperila sam ga premanjemu i poela stiskati pipac, ali Michael se sagnuo i izbjegao mlaz. Sila kretanja bacila me

pravo na njega pa sam ponovno nanišanila, i gotovo prekasno vidjela da je usmjerio bušilicu

na mene.Sagnula sam se u posljednjem trenutku, i spotaknula o nešto. Završila sam na podu, asprej mi je ispao iz ruke. ula sam kako Michael kree prema meni, a Candice je vikala da meupozori. Posegnula sam za bilo ime da se obranim, i išupala nogu malenog stolia.Zamahnula sam, i odmah zaula ,,Jao!“ iza sebe.

Okrenula sam se na lea baš kad se Michael oporavio od udarca, i privukla noge na prsa. Izbacila sam ih najsnažnije što sam mogla kad je krenuo na mene.

Osjetila sam kako me njegova težina snažno pogodila, ali adrenalin je bio tako visokda sam se odmah sabrala, i udarcem nogu odbacila ga preko pola prostorije. Na drugom krajuzabio se u ormar. S lukim pogledom u oima, podigao se od ormara, dohvatio kiruršku

pilu i krenuo na mene. Harrison je viknuo da me upozori, ali ja sam ve bila ispod njegova

stola i tražila nešto da se obranim. Našla sam metalni poslužavnik i stavila ga ispred sebe kaoštit kad je Michael navalio s pilom. Silina udarca bila je bolna, pa sam ispustila poslužavnik iokrenula se oko sebe da se udaljim od Micheala. Ispod stola našla sam svoj sprej, usmjerila ga

prema Michaelu i ispraznila mu ga u lice. Ispustio je pilu, pokrio lice rukama i kleknuo. Uzelasam ponovno isti poslužavnik i nekoliko puta tresnula ga njime po glavi. Zaljuljao se i, nakonnekoliko udaraca, pao. Udarala sam ga i dalje dok se nije potpuno umirio, a zatim još jednom,da budem sigurna da nee doi k svijesti. Teško sam disala, kašljala sam i pljuvala, te

pokušavala izoštriti pogled kroz veo suza, jer je sprej djelovao i na mene.Još uvijek u panici, tražila sam naokolo nešto ime ga mogu svezati, jer nisam

vjerovala da e dugo ostati onesviješten. „Džep mog kaputa“, rekao je Harrison. „Tamo sulisice.“

Požurila sam do Harrisona. Uznemirila sam se kad sam vidjela da mu niz sljepoonicutee krv. Nisam mogla do lisica jer je bio svezan, pa sam ga poela odvezivati najbrže što sammogla. Osloboen, sjeo je, izvukao lisice i pružio mi ih.

Vratila sam se Michaelu, okrenula ga na lea i privukla mu obje ruke. Moje su se ruketoliko tresle da mi je trebalo nešto vremena da mu stavim lisice. Ustala sam, jedva dišu i, pase nakon nekoliko trenutaka sjetila da bih trebala odvezati i Candice. Kad sam se okrenula,ostala sam jednostavno skamenjena. Harrison je to ve obavio. On i Candice su se ljubili stoliko divlje strasti, da mi je bilo neugodno i morala sam skrenuti pogled.

„Isuse, vas dvoje!“ rekla sam, gledajui svuda, samo ne u njih. „Je li ovo stvarno pravovrijeme i mjesto za to?“

Potpuno su me ignorirali. „Dobro", rekla sam. „Pa... onda...ekat

u vas u autu.“





Petnaesto poglavlje

Sjedila sam u autu možda desetak minuta, i dalje se tresui i drhturei zbog svega štose dogodilo, kad sam primjetila svjetla prilazeih automobila u retrovizoru. Dva auta parkiralasu se uz naš terenac u trenutku kad su Harrison i Candice izlazili iz zgrade, držei se za ruke.

im su opazili nadolazea kola, ispustili su ruke i neznatno se udaljili jedno od drugog. Nasmijala sam se i okrenula oima. „Da, baš, nitko nee shvatiti da ste zajedno", rekla

sam sama sebi. Lagano kucanje na prozoru donijelo mi je ogromno olakšanje, kad sam vidjelakako vani stoji Dutch, ljutit i zabrinut.

Otvorila sam vrata i žestoko ga zagrlila. „Kog vraga vas troje radite ovdje?" upitao je. Nisam mu odgovorila. Umjesto toga, zagrlila sam ga još vrše. „Samo me drži u

naru ju koju minutu, kauboju, može?"Dutcheve su me snažne ruke obuhvatile, i ovio je oko mene svoj kaput. „Drhtiš", rekao

je. „Abs, što ti se dogodilo?"„Mjesto zloina je osigurano", objavio je Harrison. Obraao se agentima okupljenima

oko mene i Dutcha. „Michael Derby je unutra. Pri svijesti je, ali vjerojatno treba medicinsku pomo. Pao je dok smo ga lovili, pa je lupio glavom. Nai ete ga u podrumu, u lisicama, nastolu. U hladnjaku ete nai tijelo Leslie Coyle. Michael ju je ubio, kao i Biancu Lovelace iKylea Newhousea. Sve je priznao gospoici Fusco i meni. Oekujemo da e ponoviti

priznanje bez problema."Dva su agenta upalila baterijske svjetiljke i uputila se prema ulazu u bolnicu.„Gospodine", Dutch se obratio Harrisonu.„Agente Rivers", odgovorio je Harrison. „Dobar posao. Nikad ne bismo našli ovo

mjesto bez Vašeg istraživanja."Dutch se nasmiješio. „Pomogla je i Abbyina intuicija."Pogledala sam Harrisona, oekujui da e se bar namrštiti. Iznenadio me kad je rekao:

„Biro puno duguje gospoici Cooper, a ja joj osobno dugujem život."Candice se nasmiješila meni, pa Harrisonu, a on ju je gledao totalno zblesiran. „O,ovjee", rekla sam.

Dutch je bio potpuno zbunjen razvojem dogaaja. „Hoe li mi netko konano objasnitišto se ovdje noas dogodilo?"

Harrison je otvorio usta da mu objasni, kad se opet zauo jedan od onih krvožednihkrikova iz unutrašnjosti zgrade. Dutch je trenutano izvadio oružje, kao i svi ostali agentiosim Harrisona, koji ih je sve šokirao kad se poeo smijati.

„Spremite oružje natrag, gospodo", mimo je rekao. „Nema opasnosti. Ovo se dogaaotprilike svakih pola sata."

„Derby vie?" upitao je Dutch, još uvijek s pištoljem u pripravnosti.

Harrison i Candice izmijenili su poglede. ,,Ne“, rekao je Harrison. „Nije Derby.Bolnica jest opsjednuta duhovima. Jedan od njih voli vikati."„Ne zaboravi veliku sjenovitu stvar koja te slijedila", rekla je Candice i laktom gurnula

Harrisona. „Pitam se je li što osjetio kad si u njega ispraznio tri okvira metaka?“Harrison se široko nasmijao i upitao me: „Osjeaju li duhovi kad se u njih puca?“„Uh...“, rekla sam, osjeajui se izloženom. „Pa... ne znam, gospodine.“Duch je s nevjericom gledao u svog šefa. „Agente Harrison, gospodine, jeste li dobro?

Glava vam krvari.“Harrison je odsutno obrisao krv sa sljepoonice i prouio je na svojim rukama. „Pa,

vjerojatno mi treba par šavova“, rekao je, okrei se Candice.,,Doi“, rekla je. „Odvest u te.“ Okrenula se prema meni i upitala: „Ideš i ti?“

Po izrazu njezina lica shvatila sam da bi željela ostati s Harrisonom nasamo, pa, iakonisam imala nikakvu želju i dalje ostajati u blizini bolnice pune duhova, galantno sam





um, ipak osjeala odreenu simpatiju za njega. Oito je mnogo propatio u mladosti. Znalasam da bi s drugaijim roditeljima to pametno, marljivo dijete izraslo posve drugaije. Kakavstrašan gubitak!

Za vrijeme Michaelove ispovijesti uli smo da nije samo njegov bolesni um bio nadijelu u zapletu koji je poeo prošlog proljea. Drugi rukopis u bilježnici bio je Leslien, a ona

je prva rekla Michaelu da Bianca zna tajnu njegovog oca. Ispisi njezinih telefonskihrazgovora pokazali su da je nekoliko puta razgovarala s Michaelom neposredno prije nestankaBiance i Kylea. Radna grupa to nije primijetila jer su bili usredotoeni na pronalaženjekomunikacije izmeu nje, Kylea i Biance, pa nisu ni pokušali otkriti koga je zvala u podru jus pozivnim brojem 312.

Leslie je saznala za Biancinu namjeru da piše o Michaelovom ocu kad je od nje dobila pismo, koje je kasnije pronaeno u napuštenoj bolnici. inilo mi se beskrajno ironinim da jeu doba SMS-ova, e-mailova i društvenih grupa na internetu, Bianca ipak odluila upotrijebititako staromodno sredstvo komunikacije s Leslie.

U pismu, Bianca oito pokušava rašistiti etika pitanja, pa je smatrala da joj Lesliemože pomoi, budui da je isto tako znala istinu o Michaelovom ocu.

Ali Leslie nije bila prijateljica kakvom ju je Bianca smatrala. Izgleda da je Leslie bilazaljubljena u Kylea, koji je trzao na Biancu. Kyle je pozvao Biancu da idu na pizzu, kad su teveeri sluajno prošli pokraj Pijetlova repa. Kyle nije mogao prestati priati o Bianci tijekomcijelog vikenda. Ispriao je Leslie da e tajna koju uvaju uvijek biti razlog za održavanjenjihovog meusobnog kontakta.

Leslie je stoga predložila Michaelu da otmu i ubiju Biancu. Za vrijeme ispitivanja,Michael je rekao da je prvo sredio Biancu. Oteo ju je i drogirao nakon predavanja, te jeodvezao do njezinog najdražeg mjesta, gdje ju je ubio u kolibi.

Kad su ga upitali zašto se toliko trudio da je odvede do kolibe, Michael je slegnuoramenima i rekao da je mislio da joj treba priuštiti smrt na mjestu na mjestu na kojem je bilasretna. Mislio je da je to poetino.

Kad je Bianca bila otpisana, Leslie je otišla posjetiti voljenog Kylea u Ohio, glume i paniku zbog Biancina nestanka i nadajui se da e osvojiti Kyleove simpatije i poeti vezu.

Kamen smutnje u njezinim planovima postao je Michael, koji je postao nepredvidljiv.Leslie mu je sluajno otkrila da je druga osoba koja je vidjela njegova oca kod Pijetlovog repa

bio Kyle. Kyle je ustvari uvjerio Biancu i Leslie da ništa ne govore Michaelu, jer mu je biložao momka kojemu se majka ubila, a otac mu je potajno bio transvestit. Ali, Michael je uKyleu vidio potencijalnu opasnost. Kad je Leslie izvukla Kylea s kampusa, Michael ga jedrogirao i ubio.

Leslie je zbog toga pomahnitala, pa ju je odveo u napuštenu bolnicu i zakljuao je u jednu od samica dok je smišljao što bi s njom. U pet mjeseci, koliko je tamo boravila,

upotrebljavao ju je za razliite eksperimente - testirao je viruse i patogene doma

e proizvodnje na njoj. Patolog je otkrio da je u trenutku smrti, koja je nastupila zbog traume

izazvane udarcem tupim predmetom po glavi, jadna djevojka ve bila potpuno bolesna i da bi poživjela još najviše dva tjedna.

Uz to, poludjela je boravei u potpunoj tami, okružena stalnom aktivnošu duhova.Michael je stoga odluio, kad je shvatio da smo mu na tragu, napokon završiti priu. Ubio je inju.

Planirao ju je pokopati na mjestu na kojem je snimljena njezina posljednja fotografija,na mjestu koje je voljela, kao što je uinio i za druge. Za njihova omiljena mjesta znao je jer

je njegova pria o razgovoru njih etvero, kada ih je prisluškivao onaj nezadovoljni ovjek nakonferenciji, bila istinita. Zato se moj radar nije oglasio kad smo razgovarale s Michaelom u

njegovoj kui, i zato nisam prije posumnjala na njega. Klinci su stvarno razgovarali o svojimomiljenim mjestima, na kojima su ljetovali, igrali društvene igre, plivali, planinarili, ili se





vozili po pješanim dinama.Ali Michael nije imao takvih pria, jer njegov otac nikad nije želio provoditi vrijeme s

njim, a pogotovo ne za vrijeme praznika. Jedan jedini put kada su ljetovali zajedno, ostavljen je u hotelskoj sobi, samo s brojem na koji može nazvati poslugu, i daljinskim za gledanje tv-a.Od rane dobi, jadan, polulud djeak morao se brinuti sam o sebi. Rezultat nebrige njegovog

oca skupo je stajao i tri druge obitelji, koje su izgubile svoje voljene, a svi ostali -obeavajue, mlade i inteligentne umove.

Dutch, Gaston i Harrison zakljuili su sluaj i uskoro su se poeli pojavljivati novinskiizvještaji koji su natjerali senatora Derbyja da, javno osramoen, podnese ostavku. Nisamosjeala ni malo suuti za njega. Da je svom sinu pokazao i najmanju koliinu privrženosti,ništa od ovoga ne bi se dogodilo. Nije me se ticalo kako se želio i volio oblaiti, nisu mezabrinjavale toliko ni njegove prilino mutne politike aktivnosti, ali me se ticalo kako seodnosio prema vlastitom djetetu. Ne podnosim ljude koji su okrutni prema djeci i životinjama.

Nikad nisam, nikad neu.Kad smo se vratile kui, Candice sam viala manje. Mnogo svojeg slobodnog vremena

provodila je s Harrisonom... ako kužite što želim rei... a nije je baš bilo ni u uredu.To nije bilo dobro za mene, moj posao je tonuo, a ja sam provodila mnogo vremena

gledajui u izvode sa svog bankovnog rauna. Uz to, još se pojavio i prijedlog za produženjeugovora o najmu mog ureda. I stanarina je narasla.

Kad sam se potužila Dutchu, rekao je da se ne brinem. Može mi pomo i dok se mojrokovnik ponovno ne napuni terminima.

„Hvala kauboju, znam da možeš“, rekla sam i uzdahnula. „Ali traže da produžimugovor na tri godine, a što ako se moj posao uskoro ne oporavi? Ako stvar potraje?"

Dutch me zagrlio i privukao k sebi. „Prebrodit emo to zajedno“, rekao je. „Treba tiured, Abs. Samo se ti potpiši.“

Ali moja intuicija nije se slagala s njegovim idejama. Svaki put kad bih uzela ugovor ikemijsku olovku, lijeva strana bi mi otežala. Nisam ga mogla potpisati. Nisam shvaala zaštone smijem, ali moj radar je praktiki urlao da to ne uinim.

Odluila sam o tome popriati s Candice, pa sam se odvezla do svoje kue, koju jeunajmljivala. Dok sam se vozila niz ulicu, primijetila sam dvije stvari. Candicein automobilnije bio na prilazu, a kua do moje se prodavala. Ništa neobino u ovom dijelu zemlje, mnogodomova se prodavalo.

Uvezla sam se na prilaz i odluila ostaviti poruku Candice. Dok sam tražila komad papira, vidjela sam par kako izlazi iz susjedne kue, hodajui za ženom u plavom puloveru.Par je govorom tijela pokazivao da ne namjerava kupiti kuu. Izašla sam iz auta s papirom iolovkom koje sam našla u pretincu za rukavice i uhvatila njihov pogled. „Dobar dan“,

pozdravila sam, ponašajui se dobrosusjedski. Mahnuli su mi, a onda sam vidjela da žena pokazuje na moju kuu. Rekla je nešto ženi u puloveru, koja me znatiželjno pogledala.

Izgleda da su me nešto htjeli pitati, možda o kvartu, pa sam strpljivo ekala da dou do mene.„Dobar dan“, rekla je gotovo stidljivo. „Ja sam Cathy Ridgewald. Posrednica nekretninama.“

„Drago mi je što smo se upoznale“, rekla sam i rukovala se s njom.„Dugo živite ovdje?“

Nasmiješila sam se. ,,Ne“, priznala sam. ,,U stvari, ovdje sam živjela samo nekolikomjeseci, a onda sam se odselila svome deku. Trenutano je iznajmljujem svojoj prijateljici.“

„Trenutano?" upitala je Cathy.Uzdahnula sam. „Ma da, predviam da e uskoro poželjeti kupiti vlastitu kuu. Možda

bih joj trebala dati Vašu posjetnicu."

Cathy se nasmiješila i prije nego što sam se snašla, držala sam njezinu posjetnicu uruci. „A ako biste htjeli prodati kuu, mojim se klijentima svia vanjski izgled i voljeli bi




Profesionalna vidovnjakinja Victoria Laurie je iz svoje karijere nadarene policijskevidovnjakinje uspijela stvoriti lik Abigail Cooper. Živi u Arlingtonu u državi Massachusettssa svoja dva razmažena jazavara, Lilly i Tobyjem.

Do sada su objavljene:

Vidovnjakinja

Vidovnjakinja u škripcu

Vizija ubojstvaInstinkt ubojice

Vizija zloinaKockanje sa životom

http://www.balkandownload.org

victoria laurie - kobni pogled.pdf

Documents