vedad spahi} knji@evnost i identitet -...

Vedad Spahi}

KNJI@EVNOST I IDENTITET

Knji`evnost kao prostor izazova u reprezentaciji/konstrukciji bo{nja~kog kulturnog identiteta

BIBILOTEKAPARADIGME

Glavni urednik[imo E[I]

Tehni~ki uredniciJilduza i Selmir PAJAZETOVI]

RecenzentiProf. zw. dr hab. Bogusław ZIELIÑSKIProf. dr. Muhidin D@ANKO

Naslovna stranaStudio BOSANSKA RIJE^

Znak oba Izdava~aNesim TAHIROVI]

Izdava~“LIJEPA RIJE^”, TuzlaSuizdava~i“BOSANSKA RIJE^” Tuzla75000 Tuzla - Miroslava Krle`e 11E-mail: [email protected] ili [email protected] „Preporod“ Tuzla[tampano u BiH - Prvo izdanje 2016.Tira`: 500© Bosanska rije~

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

BOSANSKA RIJE^

TUZLA, 2016.

Vedad Spahi}

KNJI@EVNOST I IDENTITET

Knji`evnost kao prostor izazova u reprezentaciji/konstrukciji bo{nja~kog kulturnog identiteta

Mineli, bez koje mi ni{ta ne bi bilo kao {to jeste

Gdje god se ~uje ta rije~ – identitet, mo`ete biti sigurni da se odvija bitka.

(Zygmunt Bauman)

1 Pogledati Tery Eagleton: Ideja kulture, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

Knjièvnost i identitet

5

Jedna stvar se moè iskazati na najmanje dva na-

~ina: na na~in na koji èlimo da kaèmo jednu stvar

i samo nju; i na na~in na koji èlimo dakako da ka-

èmo tu stvar, ali i da u isto vrijeme podsjetimo da

je svijet mnogo komplikovaniji {iri i kontradiktor-

niji.

(Italo Kalvino)

Rekonfiguracije kaleidoskopa

Dva su danas dominantna teorijska koncepta kulture –liberalno-humanisti~ki i poststrukturali sti~ki. Liberalno-hu-manisti~ka misao definira kulturu kao bezinteresno traga-nje za duhovno-materi jalnim savr{enstvom radi dosezanjaonog najboljeg i promicanja tog najboljeg od vrha po du-bini soci jalne vertikale. Nositelji Kulture su intelektualci(Veliko slovo K upotrebljavamo sukladno opoziciji Kultu-ra – kultura koju predlaè Tery Eagleton u knjizi Ideja kul-

ture1). Bave}i se lijepim umjetnostima ljudi mogu do}i udoticaj sa vje ~nim vrijednostima koje su temelj ljudskog

ìvota i morala. K tome, umjetnost osloba|a iskustvo sub

specie aeternitatis kontingentih povijesno-pragmati~nih od-

rednica. Komplementarno ovom konceptu Kulture je her-derovsko holisti~ko poimanje nacionalnog identiteta kao na-slije|a pro{losti i harmoni~nog sklada jezika, obi~aja, tra-dicije, uzleta duha u umjetnosti i nauci koji krase homo-gen, sebe svjestan i ponosit etnos. Drugi koncept shvata kul-turu {ire, kao cjelokupan na~in ìvota (uklju~uje svakodnev-na umi je}a, obi~aje, navike, predod`be...) a ne samo kao kor-pus intelektualnih i imaginativnih tvorevina2 za{ti}enih ne-kim nevidljivim stati~kim oklopom. Kulturna proizvodnjaodvija se na sjeci{tima vladaju}ih, nastaju}ih i rezidualnih sil-nica i obiljeèna je njihovim dinami~kim antagonizmom isukobom. Prostor kulture je, dakle, raspr{eno, pluralno po-lje stalne borbe za prevlast, u kojem ni~emu nije garantira-na domi nantna pozicija, prostor u kojem se identiteti tra-è, odabiru, grade, vrednuju, potvr|uju ili pobijaju. Pri tom,kako uo~ava Renate Lachmann, ne moè biti prirodnog za-

6

Vedad Spahi}

2 Majstor misaonih komprimacija Jonathan Culler sve prijepore koji se ti~uove opreke, a reflektuju se na fenomen identiteta, sveo je na dva pitanja i ~etiriodgovora: „Dva pitanja leè u osnovi modernog mi{ljenja o ovome predme-tu – prvo, je li jastvo ne{to dano ili ne{to proizvedeno, i drugo, treba li garazumijevati kroz pojedinca ili kroz dru{tvo? Ove dvije opreke proizvode ~e-tiri temeljne niti moderne misli. Prva odlu~uju}i se za danost i pojedinca, pri-stupa jastvu – onome „ja“– kao ne~emu unutra{njem i jedinstvenom {to pret-hodi ~inovima koje izvodi, kao unutra{njoj jezgri koja se na razli~ite na~ineizraàva (ili ne izraàva) rije~ju i djelom. Druga spajaju}i danost i dru{tvo, na-gla{ava kako je jastvo odre|eno svojim podrijetlom i dru{tvenim zna~ajkama– mu{karac ste ili èna, bijelac ili crnac, Britanac ili Amerikanac i tako dalje, ito su temeljne ~injenice, danost subjekta ili jastva. Tre}a spajaju}i pojedinca iproizvedeno, nagla{ava promjenljivu prirodu jastva koje postaje onim {to jestsvojim pojedinim ~inovima. Naposljetku, spoj dru{tvenoga i proizvedenoga isti-~e kako ono {to jesam postajem kroz razli~ite subjektne poloàje koje zauzimam,kao {ef, a ne kao radnik, kao bogata{ a ne siromah“ (J. Culler: Knjièvna teori-ja: Vrlo kratak uvod, AGM, Zagreb, 2001., str. 127.).

bo rava: u polju kulture postoje samo privremene neaktiv-nosti (desemiotiziranosti) pojedinih zona, koje se potomopet mogu aktivirati (resemiotizirati)3. Koncept je post-strukturalisti~ki po tom {to su kul ture shva}ene na na~inknjièvnog teksta. Kulture se, kao i tekstovi, ne daju fiksira-ti u je dinstvena, cjelovita i kona~na zna~enja. Koncept je iantiesencijalisti~ki jer pori~e pretpostavku da ljudska bi}akao takva, ili odre|ene grupe ljudskih bi}a, imaju objektiv-nu prirodu, bila ona socijalna ili biolo{ka. Polazi{te antiesen-cijalizma je da se sve “prirode” konstrui{u, nasuprot esenci-jalisti~kom pristupu koji predmnijeva da se identitet naslje-|uje “bilo kao biolo{ki teret, bilo kao biolo{ka povlastica odkojih se svaka naknadno presa|uje u kulturu, socijalni kon-tekst, politiku…”4.

U svjetlu re~enog bjelodano je da danas preovladava shva-tanje kulture kao nove ideologije a ne tek kao autonom-nog podru~ja iskazivanja samosvrhe ljudskog postojanja usmislu usavr{avanja ~ovje~nosti putem umjetnosti, znano-

7


3 Semioti~ki kapacitet detaljã i eleboracija njihove znakovitosti jedna je od bit-nih karakteristika poetike Miljenka Jergovi}a. Na tom je fonu pronicljivo ka-zivao upravo o fenomenu resemiotizacije kulturalnih toposa u eseju Fes, a po-vodom nove „uloge“ koju dobija tradicionalna bo{nja~ka bordo kapa od ~ohe:„Hadìje s Mejta{a ve} dugo nema, turisti iz nekih drugih razloga dolaze u grad,a fesovi su se po nekom druk~ijem rasporedu razmjestili po glavama ljudi. Pro-mijenjen je njihov znak, kao i prizor kojem pripadaju, ali ni{ta nije kona~no iz-gubljeno, jer se i u ovom trenutku stvaraju slike koje odmah zatim postaju va`-ne, a svijest o njima bit }e stvorena kada budu nestajale. Taj ciklus se ~esto uìvotu ponavlja i ~ini dugi niz dovr{enih pri~a i svaka od njih nalikuje povije-sti ~ovjekovog ìvota, od ra|anja do smrti“ (M. Jergovi}: Historijska ~itanka,https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/207/citanka.shtml)4 Nikola Petkovi}: Identitet i granica, Jesenski i Turk, Zagreb, 2010, str. 146.

sti, religije, igre... ali i da obrat od doba ideologija u dobakulture nipo{to ne ozna~ava opro{taj s legitimacijskom mo}ii hegemonijom ideologija. Kultura u doba globalizacije kaoozbiljenja postmoderne kulturalne paradigme preuzima funk-ciju ideologijske mobilizacije ispunjavaju}i svoju (novu!) pri-marnu zada}u – podariti smisao identitetu pojedinaca, dru{t-venih skupina, etni~kih i spolno-rodno razli~itih zajednicate promjenjivih, transnacionalnih, hibridnih oblika indvi-dualizacije ìvotnih stilova5. Stoga je danas vi{e nego ikadgovor o identitetu, napose kulturnom identitetu, paradoksa-lan ako u svome obzoru ~uva rje~ni~ko-etimolo{ko zna~e-nje natuknice – istost, jednakost sebi ili ne~emu drugom �tauto-lo{ka sintaksa u kojoj predikat samo opetovano potvr|ujesubjekat (A=A)�. Svaka se kultura oblikuje tako da se u njojtokom povijesti usvajaju i sedimentiraju a u prezentnim pre-sjecima diversificiraju i kaleidoskopski rekonfiguriraju razli-~ite duhovne i materijalne tvorevine. Habitus kulture jemno{tvenost i razli~itost, a rasprava o kulturnom identitetu– danas kada je postala globalnom top-temom humanistike6

8

Vedad Spahi}

5 Pogledati @arko Pai}: Politika identiteta: Kultura kao nova ideologija, Antibar-barus, Zagreb, 2005, str. 5-13.6 U recentnoj literaturi specificirana su najmanje ~etiri klju~na razloga aktueli-zacije teme identiteta u humanisti~kim istraìvanjima:

1. uspon nacionalnih i nacionalisti~kih pokreta, kao posljedica raspadasocijalisti~kih poredaka;

2. uznapredovali proces globalizacije, koji uz sve ve}u privrednu, poli-ti~ku i kulturnu povezanost, ra|a i sna`nu potrebu za o~uvanjem po-sebnih grupnih identiteta;

3. novi socijalni pokreti koji traè svoju ideolo{ku identifikaciju i legitimaciju;4. postmoderne kritike prosvjetiteljskog univerzalizma, racionalizma i

esencijalizma.

– je rasprava o dinami~kom shvatanju jedinstva i mno{tvau konkretnim povijesnim okolnostima i obje njegove di-menzije – sinhronijskoj i dijahronijskoj. “Sinkronijska slo-ènost identiteta o~ituje se u njegovoj vi{eslojnosti ili isto-dobnim mnogostrukim poistovje}ivanjima s razli~itim so-cijalnim realitetima. Dijakronijska sloènost pak o~ituje seu dinami~kom stjecanju ili blije|enju odre|enih slojeva iden-titeta, kao i u njihovim centrifugalnim i centripetalnim po-macima tijekom vremena.“7 Stoga je aktuelni diskurs o iden-titetu diskurs o priznanju razlike, one razlike koja se, stolje-}ima zatomljavana u ime emancipatorskih matanaracija, ova-plotila, primjerice u lirskoj prozi Mubere Pa{i} ironi~nognaslova Mi koji smo isti, u metafore pretprevratnog stanja –uàrene upitnike oko o~iju i lavu oko usana:

„Ista otrovna gljiva presjekla nam govor u klici. Gleda-mo u polutamu, opojnu kru`nicu. U~imo da sri~e-mo la`ne, istinite pojmove. U~imo se da bri{emo jed-no drugom krv oko usta.Juri{amo na poglede onih koji nas ne vole jer nema-mo ni{ta.Samo uàrene nijeme upitnike oko o~iju. Samo nije-ma lava oko usana.Na braniku istih kamenih nje`nosti koje ~uvamo.“8

9


7 Raul Rauni}: Politika identiteta i demokratska pravednost, Filozofska istraìva-nja, 124, God. 31, Zagreb, 2011., Sv. 4 str. 720.8 Mubera Pa{i}: Izabrane pjesme, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1985., str. 151.

Ovaj i sli~ni tekstovi obistinjuju knjièvnost kao ne-usporedivi prostor izazova i sirenske neodoljivosti diskur-sa o identitetu, kao mati~ni integral identitetske dinamikeu svim krajnostima i svim dimenzijama odnosa jezgra i pe-riferije – individualnoj, grupnoj i kolektivnoj, upravo ona-ko kako o fenomenu promi{lja Dragoslav Dedovi} u esejuVolja za pjesmu: „Udaljavanje od elementarnog u nama, kojese o~itava kao na{e osje}anje udaljavanja od cjeline, jestena{e odrastanje; na{a sposobnost za nje`ni i varvarski odnosprema sebi i drugima; na{e veli~anstvene gra|evine i na{ipodli nagoni da ih uni{timo; na{e neutaìvo ~astohleplje irigidna nesebi~nost; na{e ~ovjekoljublje i na{ sadizam; na{kukavi~luk i sposobnost samo`rtvovanja; na{ Avelj i na{ Kain.Na{a lakonoga radost i na{a troma tuga. A naj~udesnije odsvega je da preplitanje ovih krajnosti, njihov ludi~ki odnos,jeste ono najbolje {to moè obuhvatiti pjesma“9. Pri tome,imaju}i u vidu recentni dru{tveno-humanisti~ki znanstve-ni kontekst u kome se svi fenomeni ljudskog ìvota razma-traju kulturalno, ne smijemo ostati du`ni ukazati na bitnostodnosa prema knjièvnoj gra|i koja }e karakterizirati na{pristup a prevazilazi zna~aj puke metodolo{ke napomenei ti~e se istinitosti i povijesne sravnjivosti tekstova kojima}emo se u istraìvanju posluìti, te neizostavnog preklapa-nja sa disciplinarnim poljima unutar kojih je tema identi-teta podjednako domicilna, navlastito knjièvnom antropo-logijom. Tekstove tretiramo, naime, kao diskurzivne repre-zentacije obilje`ja identiteta (svjedo~anstva o knjièvnoj arti-

10

Vedad Spahi}

9 Dragoslav Dedovi}: Volja za pjesmu, Povelja, Kraljevo, 3/2010, str. 88.

kulaciji identiteta) a ne kao informacije o empirijskoj stvar-nosti. Rije~ju, kori{teni tekstovi i fragmenti su objekti a neparametri ili pretpostavljeni referencijalni okviri istraìva-nja. Unutar mati~nog konteksta referencija odabranih ilu-strativnih primjera je, dakako, fikcionalna, no njihovo se-manti~ko punjenje sadrì odnos sa stvarnim svijetom i kaotakvi oni ~ine poveznicu izme|u umjetni~kog i empirijskogsmisla. Naj~e{}e su to imagotipski iskazi nagla{eno pove-zani s referencijalnim okvirima, koji nadilaze pojedina~nitekst i nisu samo stvar umjetni~ke slobode ili ~iste ad hoc for-mulacije, {tavi{e njihov estetski oblik ne moè ih za{tititi odracionalne evaluacije. Knjièvnost, me|utim, jeste povla{te-no mjesto takvih sadràja jer, kako kaè imagolog Karl UrlichSyndram, „postoji ne{to poput knjièvne topografije kojaposjeduje vlastitu auru raspoloènja i asocijacija, s emocio-nalnim nabojem koji je intenzivniji u knjièvnosti negoli upovijesnoj zbilji“10. U knjièvnoantropolo{koj paradigmipak knjièvni tekstovi fungiraju kao dokumenti iz kojih jemogu}e ekstrahirati odre|ene kultureme ali je i knjièvnostsubjekt visokog potencijala u reflektiranju antropolo{kegra|e na putu pronicanja imaginacijsko-narativnih okosni-ca simboli~ke konstrukcije svijeta. Zahvaljuju}i toj ~injenicii doga|alo se da su najve}i trenuci knjièvne nauke i kri-tike bili oni kada su, reflektiraju}i o knjièvnosti, govorilei o jo{ pone~em, otkrivaju}i dubinske strukutre ~itave kulture.

11


10 Karl Urlich Syndram: Estetika alteriteta: knjièvnost i imagolo{ki pristup, u:Kako vidimo strane zemlje – Uvod u imagologiju, priredili Davor Duki}, Zrinka Bla-èvi}, Lahorka Pleji} Poje, Ivana Brkovi}, Srednja Europa, Zagreb, 2009., str. 78.

Okretaj zavrtnja?

Na{e je «~itanje» kontemporarne bosanske kulture, uzsav respekt prema emancipatorskim vidicima liberalnog hu-manizma, bli`e konceptu kulture kao sveobuhvatnije dina-mi~ke strukture, premda bezrezervno ne prihvatamo ni sveaspekte teorije permanentnog i slobodnog procesa kompe-titivnih nadigravanja na kulturalnom polju. Kanimo u raste-rima nazna~ene poststrukturalne paradigme razviti tezu o bo-sanskoj kulturi kao en titetu u fazi intenzivne i prijelomnesemiotizacije, s jo{ neizvjesnim ishodima, ali vrlo izvjesnimprirodnim entropijskim pra`njenjima i (i)reverzibilnim kon-tingentima zabo rava, koji su izravni ili neizravni produktdjelovanja prete`no vanjskih principa mo}i i unutarnjegstanja nemo}i da im se svrhovito i osmi{ljeno parira. [ta-vi{e, donekle upitnom nam se ukazuje i prakti~na razlo`-nost pru`anja te vrste otpora. Tradicionalni kulturni iden ti-tet nije nekakva maestozna vri jednost nad kojom u eri glo-balizacije treba nostalgi~no lamentirati niti vjerujemo dapam }enje fun kcionira za dru{tvo poput sustava imunostiza tijelo, jednako kao {to smo, vice versa, ske pti~ni premabezrezervnoj prednosti koju neki teoreti~ari (R. Williams,npr.) daju kulturalnim for mama u nastajanju, odbijaju}i, po-neseni inercijom pomodnih gesti kulturalne kritike i teori-je, u naslije|enom razlu~ivati bolje od lo{ijih intelektualnihenergija. Bosansko kulturalno polje s dosta jasnom diferen-

12

Vedad Spahi}

cijaci jom nasli je|enih, dominantnih i nastaju}ih semiokul-turnih area i relativno predvidivim me |usobnim pre razgra-ni~avanjima u budu}nosti, ostavlja bez odgovora pitanje za-{to bi bilo koji od konku rentskih kulturnih modela trebaovaljanije od drugih zastupati cjelinu odnosno in teres svih~la nova zajednice. Je li neki smjeran odnos pam}enja i za-borava recept zdravlja pojedinca, naroda i kulture? Moèli uop}e neke smjernosti biti u bosanskom kulturalnom po-lju? Prije bilo kakvog odgovora potrebno je, barem u naj-osnovnijim crtama, preispitati {ta sa~injava tra dicijsku po-putbinu a {ta aktuelni reìm oblikotvornih modela bo{nja~-ke (bosansko-muslimanske) kulturne komponente unutarbosanskog multikulturnog ansambla i koji su u~inci njiho-vih dodira i srazova. Imamo pri tome u vidu da je svako pu-tovanje u pro{lost, kada je o identitetu rije~, poprili~nopustolovan pothvat popra}en ozbiljnim rizicima. “Ba{ je di-menzija vremena ta koja u proces konstrukcije identiteta,svojim sadràjem, unosi varijante etni~kih, kulturnih, po-vijesnih, geopoliti~kih... elemenata koji jedan po jedan, kaoi skupno, ulaze u polje istraìvanja i tako dalje komplicira-ju ionako sloènu podlogu na kojoj se oblikuje i materijaliz kojega se dalje oblikuju identiteti“11. Primjerice, nepo-stojanje formiranih nacija u pretprosvjetiteljskom periodupovijesti deplasira svaki koncept identiteta koji bi jedan da-na{nji etnonacionalni entitet mogao podijeliti s onda{njimprecima istih korijena. Stoga, u potrazi za autenti~nim samo-

13


11 Nikola Petkovi}, ibidem, str. 30.

razumijevanjem, svako bavljenje temom identiteta s histo-rijskim predznakom podrazumijeva (taj rizi~ni!) udio inven-cije pa i imaginacije koja se ne bi smjela svoditi na „neiìv-ljenu nostalgiju nacionalne pastorale koja, na uhu ugodne na-~ine, ponavlja kako je klju~ na{e budu}nosti u na{oj pro{lo-sti ... kako su artikli posloèni u izlogu na{e kolektivne me-morije jedini materijal na{e budu}nosti“12. Uprkos tomenijedno pretendentnije istraìvanje identiteta ne moè se za-dovoljiti sinhrono{}u zbilje i neizostavno }e uklju~ivati uvideu povijesne mijene. Oblikovanje identiteta u svojoj povijesnojdimenziji teoretizira se kao ambivalencija dvaju nagla{enoseparatnih puteva, dvaju na~ina konstrukcije identiteta s razli-~itim u~incima: „jedan je rezultat spontanog procesa kultur-nog rasta i sazrijevanja, te se intrinzi~ki konstruira bez odno-sa naspram nekih va`nih drugih; druga je politi~ki i ekstrin-zi~ki utemeljena konstrukcija uvijek u znaku suprotstavlja-nja nekim relevantnim drugima, pa, stoga, ̀ ivi i hrani se tak-vim suprotstavljanjem“13. O{tro i simplificirano podvajanje

14

Vedad Spahi}

12 Ibidem, str. 34.13 Sr|an Vrcan: O politici identiteta: prilog prepoznavanju upitnog konteksta, Soci-jalna ekologija, Vol.12 No. 1-2 Lipanj 2003., str. 71. Vrcanova opservacija pre-pleteni je dajdèst de Ventosove teorije o me|udjelovanju ~etiri niza faktora upojavljivanju i izgradnji nacionalnog identiteta: „To su: primarni faktori, po-put etni~ke pripadnosti, teritorija, jezika, vjere i sli~nog, generativni faktori, po-put razvoja komunikacija i tehnologije, stvaranja gradova, pojave modernih voj-ski i centralizovanih monarhija, inducirani faktori poput kodiranja jezika u slu`-benim gramatikama, rasta birokracije i ustanovljavanja nacionalnog obrazova-nog sustava te reaktivni faktori, odnosno odbrana potla~enih identiteta i pod-jarmljenih interesa od strane dominantne dru{tvene skupine ili institucional-nog aparata“ (Prema Manuel Castells: Mo} identiteta, Golden marketing,Zagreb, 2002., str. 41.).

ovih dvaju razvojno-oblikotvornih kolosijeka u bo{nja~-ko-bosanskom kulturalnom ansamblu – u kome odnosspram sebe ne postoji bez odnosa spram drugog – napro-sto je neprimjenjivo. Svjedo~enju tome posve}en je u dob-roj mjeri ostatak na{ega razmatranja.

Prihvatom islama i uklju~ivanjem u islamsko-orijental-ni kulturno-civilizacijski krug Bo{njaci raskidaju kontinui-tet sa vlastitom predislamskom kulturnom tradicijom nasvim planovima diskurzivnog ispoljavanja kulturnog iden-titeta izuzimaju}i maternji bosanski jezik, upotrebu pismabosan~ice (bosanske verzije }irilice) i izvjesne elemente fol-klorno-obi~ajnog predanja koje, tako|er, doìvljava zanim-ljive transformacije u dodiru sa usvojenom islamskom vjer-sko-kulturnom matricom14. Osje}aj prekinutog kontinui-teta kao nekog nejasnog nestajanja u nedogledu vremena iprostora, svojstven u nekoj mjeri i dana{njem poimanju na-

15


14 Fenomen (dis)kontinuiteta i kulturalnih pretvorbi u nedostatku pisanih imaterijalnih svjedo~anstava uglavnom se razmatra u segmentu nematerijalneba{tine tako da uvidi i opservacije na ovu temu ostaju u stepenu prihvatljivo-sti „izvan razumne sumnje“, kao npr. u Lovrenovi}evoj razradi teze o predislam-skim korijenima sevdalinke: „Orijentalno-azaijski elementi jesu, naravno, pro-drli u tu pjesmu, osobito u njezinu muzi~ku strukturu, na isti na~in na koji suproèli i sve druge vidove profane kulture neislamskih etni~kih zajednica na Bal-kanu i u Bosni (leksiku, obrt, no{nju, kulturu stanovanja, stanovite crte men-taliteta...). No, jezik, lirska struktura, metrika i uop}e zakoni versifikacije, tiposje}ajnosti, simbolika, imaginacija, arhetipovi – svi ti elementi bosanske lir-ske pjesme imaju izvor u onom kulturno-tradicijskom supstratu koji leì u za-jedni~koj, predosmanskoj podlozi bosanskoga i balkansko-slavenskog pu~kognasljedstva“ (I. Lovrenovi}, Odjek na{ih du{a, u Za gradom jabuka – 200 najljep-{ih sevdalinki, predgovor, Civitas, Sarajevo, 2004., str. 7.)

{ih predislamskih korijena, slikovito i lirski nadahnuto, izperspektive glavnog junaka predstavnika tre}e postobra}eni~-ke generacije, dao je Enes Kari} u romanu Pjesme divljih ptica:

“Cvitoje, Ivani{, Dabiìv... to su sad samo imena,kad ih izgovaram znam da sri~em davna{nje rije~i,nestale pretke u drugoj vjeri i na na{oj zemlji. I ~estopomislim: dobro je da su godine izlistale izme|u njihi mene, da se pro{lost otisne niz rijeku, niz mutno ko-rito, u u{}e prema dalekim morima, velikim vodamabez obala. I kao da stojim na {irokom polju koje nesta-je u nedoglednom dobu i prostoru, i prelazi u nejasna,plava brda, i potom u crna gorja, kojima se nikada nisamzaputio, niti ih je iko ikada jasnim i jednim pogledomobuhvatio.”15

Navod je ujedno i primjer kako forme i standardi ìvo-ta zajednice kojoj pripada pruàju pojedincu okvir za nje-gove prosudbe i interiorizacije16, premda se od devedestihgodina moè govoriti o poku{aju fabrikovanja kulta konti-

nuiteta17 kao svojevrsnog identitetskog inìnjeringa kojim

16

Vedad Spahi}

15 Enes Kari}: Pjesme divljih ptica, Tugra, Sarajevo, 2009., str. 152.16 Na ovome mjestu korisno je ista}i kako se „teorijski pristupi identitetumogu ~initi pojednostavljenim kada se usporede sa istan~anim romanesknimuvidima, koji na fini na~in zaobilaze problem op}enitih tvrdnji tako {to pri-kazuju pojedina~ne slu~ajeve, ovise}i o snazi uop}avanja koja je ostavljenaneizre~enom...“ (J. Culler, navedeno djelo, str. 131.)17 Ove su se tendencije oslanjale ponajvi{e na istraìvanja Aleksandra So-lovjeva i Muhameda Hadìjahi}a o sinkretizmu pretkr{}anskih korijena, bo-gumilske duhovnosti i bosasnkog islama, kojima se, u vremenu kada su nasta-jala, nije pripisvao politi~ki ve} isklju~ivo kulturno-historijski predznak. (Po-

se „i u bo{nja~koj intelektualnoj javnosti priziva pojamporijekla kao prosti oblik mitolo{ke pripovijesti. ...Tu se nijeradilo samo o prostoj potrebi odre|enih bo{nja~kih politi~-kih krugova da se sada{nja dràva opravda njenim dalekimhistorijskim postojanjem, koliko o povijesnom osmi{ljava-nju politi~ke egzistencije pojedina~nih ljudi“18. Poetsko-sim-boli~ko uprizorenje takvih nastojanja na plodnom tlu ratomaficiranog povijesno-politi~kog konteksta lakomog na raznau~itavanja i instrumentalizacije donosi Juraj Martinovi} upjesmi Posunovra}eno vrijeme:

„... Pogo|en topovskom granatom,ste}akna travnjaku ispred Muzeja~eka ruku koja }e ga,jednom,u gromade isklesati.“19

Uspijeva li cijela ova aktivnost ostvariti kapilarno dospije-}e do „pojedina~nih ljudi“ ili je po srijedi intelektualno-aka-demski Turn of the Screw (okretaj zavrtnja) jedne retroaktivne

17


gledati A. Solovjev: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GID, 1, 1949., str.42-79.; M. Hadìjahi}: Sinkretisti~ki elementi u islamu u BiH, POF, 28-29 (1978-79), str. 301-329. i M. Hadìjahi}: Jo{ jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto,Glasnik VIS u SFRJ, 44, 1981., str. 257-274. 18 [a}ir Filandra: Bo{njaci nakon socijalizma – o bo{nja~kom identitetu u postjugosla-venskom dobu, BZK „Preporod“ – Synopsis, Sarajevo-Zagreb, 2012. str. 300.19 Juraj Martinovi}: Posunovra}eno vrijeme, u 100&1 no} Sarajevske pri~e, priredi-li Zdravko Grebo i Semezdin Mehmedinovi}, Civitas, Sarajevo, 2005., str. 87.

iluzije koji proizvodi vi{ak zna~enja a manjak stvarnosti? Iu jednoj i u drugoj varijanti izostalo je ja~e zanimanje pisa-ca; estetski relevantnih literarnih kontribucija ovom „projek-tu“ u savremenoj bo{nja~koj knjièvnosti nema20, izuzme-mo li roman Ibrahima Kajana Katarina kraljica bosanska, kojismjerno i djelotvorno koketira sa pathosom, rekvizitima ialegorijskim prenosima romanti~arskog historijskog roma-na, kao npr. u finalnoj sceni Katarinine smrti koja sugerirakontinualnost bosanske dràvne i duhovno-kulturalne ver-tikale:

„Baci posljednji pogled na kraljicu Katarinu. Vidjekako se le|ima oslanja o zid, kako je o~i uprla premakriù koji su Fojni~ani darovali njezinu muù, nje-zinu Toma{u.

– Don Francisco! – general se trè, iznenadi se nje-zinu glasu jer je o~ekivao da ga vi{e nikada ne}e ~uti. – Da? – re~e general posprdno – [to ima tamo? – Daleko svjetlo... u vrhu tunela. Idu prema meni mojiDobri Bo{njani. Moj Toma, moj kralj ljubljeni i mojdobri otac [}epan... I sretni Ahmedpa{a Hercegovi}i moja tu`na princeza Katarina...

18

Vedad Spahi}

20 Obrada ovog tematskog kompleksa na liniji lojalnoj „projektu“ podrazumi-jevala bi instrumentalizaciju konstrukata, falsifikata i stereotipa. Sve to ne spa-da u alate istinskih umjetnika, njihova je (auto)imagologija inovativna i origi-nalna, a to zna~i za~udna i antistereotipna. Ideologiziranu knjièvnost u pravi-lu pi{u lo{i i osrednji pisci, a oni dokazano dobri naj~e{}e su se bavili ideolo{kimmatricama generisanim konfliktima i njihovim prelamanjima kroz intimnemikrosvjetove.

– Sretan ti put! Poselami ih, sestrice! – naceri se ge-neral. – ...I moj Ishak-beg, zjenica moje zemljice Bosne,moj [imun. Brinem za vas, dobri generale don Fran-cisco. I za moju Paulu, budite dobri prema njoj...

U tom trenu, neobja{njivo kako to obi~no biva, zlat-ni se kri` donesen iz daleke Bosne, otkva~i sa zida ipade pored samih nogu kraljice Katarine. Generalproblijedje. Pogleda prema no}nom, ljetnom prozo-ru. Hitro otvori svoj mali, crni molitvenik. Otkop~azlatnu kop~u i otvori crnu koricu. Sa strahom pogle-da na prvoj stranici utisnuti, Toma{ev kraljevski bosan-ski grb.

A mjesec je, nalik golemom, zlatnom srpu – inkvizi-toru se tako u~ini – krenuo na sami, otvoreni pro-zor.“21

19


21 Ibrahim Kajan: Katarina kraljica bosanska, Hena com, Zagreb, 2012., str. 139.

Sitnu knjigu na kolinu pi{e

Premda se o tome moè govoriti sa suzdrànijim pouz-danjem, do promjena u strukturi etnomentaliteta nakonkonverzije po prilici dolazi u manjoj mjeri budu}i da i to-kom os manske vladavine, zahvaljuju}i liminalnom geo-strate{kom poloàju, u Bosni vlada stanje permanentne mi-litarne napetosti i nesigurnosti, a ratovanje predstavlja jed-nu od osnovnih profe sionalnih djelatnosti bosanskog ~ovje-ka. Vodilo je to izrazitoj prevalenciji orature (usmeno-fol-klorne kulture) nad literaturom. Metaforu koja najbolje osli-kava to stanje nalazimo u usmenoj epici, u stihu sitnu knji-

gu na kolinu pi{e: u stalnoj unezvijerenosti, u uniformi ili ui{~ekivanju vojne mobilizacije svjetovna elita, aristokracijailiti begovat, na koji se oslanja osmanski tip militarnog feu-dalizma, naprosto je fizi~ki uskra}en, pa i nezainteresiran,izgra|ivati sofisticiraniji model kulturalne infrastrukture upisanim formatima i na narodnom jeziku. Niì podani~kislojevi prinu|eni su, stoga, zadovoljenje kulturalnih po-treba transferirati u prostor oralne komunikacije, a imaju-}i u vidu da je i pristup knjièvno-kulturnim sadràjimaduhovno-vjerske elite, dakle onih koji se umjesto “kolini-ma” sluè hastalom, blokiran nepismeno{}u i nepoznava-njem orijentalnih jezika na kojima se u Osmanskom carstvuodvija etablirana kulturna razmjena. Herojski poku{aj pre-mo{}avanja tog kulturalnog hijatusa pripao je alhamijado

20

Vedad Spahi}

knjièvnosti ali je u opisanim historijskim okolnostima bioosu|en na skromne domete i postignu}a. Mogli bismo se,stoga, barem za period do kraja osmanske vladavine, slo-ìti s Ahmedom Muradbegovi}em da se “bo{nja~ki musliman-ski puk kulturno samostalno razvijao bez dubljeg upliva inte-ligencije. U onim dijelovima gdje je bio ja~i od nje (oratu-ra i folklor, op. V. S.), bila je i njegova kultura ja~a, a ondjegdje je to bilo obrnuto, bila je i njegova kultura slabija”22.

Na periferiji, zaboravljeni, u dugom periodu dekaden -cije Carstva prepu{teni sami sebi, a stalno izloèni prijet-njama neprijateljskog o kruènja, Bo{njaci su prinu|eni dje-lovati situaciono, na svoju ruku, u rasponu od domi{ljanjado obi jesti, {to je iskovalo jedan tvrdokorni ratni~ko-pusta-hijski mentalitet opet vjerno oslikan, gdje bi drugo, u usme-noj epskoj pjesmi. Na pitanje ~ega se boji epski junak AlijaBoji~i} odgovara: “Boga malo, cara ba{ nimalo,/ a vezira kodorata svoga.” Po ovim svojim karakteristikama Bo{njacispadaju u sortu “grani~nih etnija” koje su, zahvaljuju}i te{-kom geopoliti~kom poloàju, razvile sposobnost da animi-raju sna`ne osje}aje lojalnosti i samo`rtvovanja u ime zajed-nice. Kaliranje ovih svojstava u procesu modernizacije bi-va neminovnim ali neposredna pro{lost potvrdila je i tvrdo-kornost kako pozivitnih tako i negativnih aspekata preìv-jelog mentaliteta. Grani~nost i kraji{ni{tvo cerebralno se pro-teù duboko u 20. stolje}e tako da pisci nisu osje}ali nikakvu

21


22 Ahmed Muradbegovi}: Problem jugoslavenske muslimanske izolacije, u Iza-brana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 187-188.

prepreku pri naturaliziranju arahai~nih identiteta u djelimakoja se bave savremenim temama. Alija Isakovi} u pri~iEpidemija pi{e o Krajini koja jeste:

“...Krajini gdje se niko ne pravi vaàn, gdje niko neumi{lja da je car i niko ne priznaje da car postoji, osimu pjesmi, Krajini gdje je svaka tvr|ava legenda, svakaku}a tvr|ava, i svako seoce s vlastitim grobljem i sva-ka dolina dràva i svaka okuka busija i svaki o{tar po-gled pucanj i svaka nepredvi|ena kretnja – bol.”23

Stvaranje savremenih identiteta na ovim se prostorimanije dogodilo po standardnom modelu modernizacije kojiCharles Taylor opisuje kao prijelaz sa ideje ~asti na ideju dosto-

janstva. Sloìli bismo se znatnim dijelom sa Ugom Vlaisav-ljevi}em da “pisati historiju neke balkanske zajednice, na-ro~ito u trenutku kada ova zajednica posmatra svoju histo-riju uglavnom kao etnogenezu, zna~i izumjeti naraciju u ko-joj najve}a opasnost nije rat nego njegove dugoro~ne poslje-dice”24. Zbiljski, dejstvo posljedica takvo je da “svaki his-

22

Vedad Spahi}

23 Alija Isakovi}: Taj ~ovjek – Pobuna materije, Svjetlost, Sarajevo, 1991., str. 128.24 Ugo Vlaisavljevi}: Rat kao najve}i kulturni doga|aj, Maunagi}, Sarajevo, 2007.,str. 119.; Sjajnu literarnu parafrazu ovih Vlaisavljevi}eg gledi{ta susre}emo upri~i Gorana Samardì}a Gledanje pod haljinu: „Ti si taj grad mo`da gledala navijestima dok je ru{en. Bilo je prilika da i ja u njemu stradam, i to mnogo. Ali,oblik u koji je smje{tena moja du{a nije ni taknut i maknut. Ja sam ostavljenvremenu da me ubije, ne drugim ljudima“ (G. Samardì}: Lete}i Beogra|anin, La-guna, Beograd, 2009., str. 61-62.). Vrijeme koje ubija, ovdje, me|utim, nije ni{tadrugo nego stalno me|uvrijeme, vrijeme izme|u ratova u kome na ovim pro-storima uporno preìvljava ratna konstitucija subjektivnosti, koja potvr|uje tezuda su njegove dugotrajne posljedice gore od samoga rata. Jer, ratna konstituci-ja odre|uje, prije svega, kulturni identitet subjek(a)ta.

torijski period jeste, na izvjestan su{tinski na~in, poslijerat-ni, ako ne i ratni period”25. Identitet oblikovan na podlozistalne militarne unezvijerenosti ̀ iva je arheologija ~ija tema-tizacija u pjesmama Pogorjelica Huseina Haskovi}a i Na ni{a-

nu pro{losti Seada Vrane ~itaoca ostavlja bez odgovora da liih ~itati u satiri~kom ili denotacijskom klju~u:

“...Mi ra|amo se i ìvnemo samo uo~i rata,(u ratu ve} pjesmom ùborimoiz djevoja~kog grla)na{a pamet do poslije ratajo{ nikad nije doprlapa hitimo da nas ne uhvati vrijeme:moè omahnuti bijela brada,moè, nedajboè, pu{ka – teè laì nema! –moè i èna da je uìvo ~ula,rat – nikada!”26

“Gledam Ismeta Hrastoderabiv{eg tenkistukako u ostacimamaskirne uniformeupravlja ùtim valjkomgrade}i put,a vidim kako pucana utvarne vojnike

23


25 Ibidem, str. 123.26 Husein Haskovi}: Ku}a na vodi, BosniaArs, Tuzla, 1999, str. 93.

{to izranjaju iz pro{lostikoja nas zauvijekdrì na ni{anu.”27

S druge strane, Osmansko je car stvo u poznom sred-njem vijeku jedina dràva na teritoriji Evrope koja toleri-ra multikofesio nalnost mimo pri mjene evropskog princi-pa vjer sko-teritorijalne delimitacije cuius regio illius religio,prema kojem su podanici morali prihvatiti vjeru svojih ze-maljskih gospodara. Ta }e ~injenica za bosansku kulturu pred-stavljati akviziciju, koja uprkos svim potonjim destruktiv nimnastoja njima nije desemiotizirana a i danas ~ini ìv sup stratna kojem je mo`da mogu}e otisnuti se u neku multikul tu-ralnu budu}nost. Bosanska je multikultural nost, me|utim,ironijom povijesti, i nakon raspada Osmanskog carstva bilai ostala jednom od glavnih smetnji konceptima involvi ra-nja Bosne i Bo{njaka u evropski kulturno-civili zacijski krugbudu}i da u tom krugu takav kompozitni model vjersko-kul-turalne morfologije nije prepoznavan kao vernakularibilnaopcija28, o ~emu }e u potonjem dijelu rada biti vi{e rije~i.

24

Vedad Spahi}

27 Sead Vrana: Garnirane utopije, Naklada Zoro, Sarajevo, 2004., str. 68.28 Pi{u}i o metafori raskr{}a kao jednom od opsesivnih tropa bo{nja~ke kultu-re na isto je ukazala i Nirman Moranjak-Bambura}: „...frustriraju}a povijestBosne i njen interkulturalni status u vrijednosnim sistemima Zapada i Istoka,mjesto su gdje se ova metafora pojavljuje kao smisao iz nesmisla, a to dozvo-ljava da se ona projektuje kako na pro{lost, tako i na budu}nost. Postav{i takopovla{teni trop, raskrsnica se ujedno iskazuje kao topolo{ki ~vor, koji svakakotreba ’odrije{iti’...“ �N. Moranjak-Bambura}: Ideologija i poetika (Interdiskursiv-na analiza kulturolo{kih strategija i taktika), Radovi Filozofskog fakulteta u Sa-rajevu, XII, Sarajevo, 2000., str. 124.�

Time machine

Konzervativne i zazorne prema stranom i novom Bo{nja-ke zati~e aus trougarska oku pacija. Od tada, sve do danas,bo{nja~ka je kultura intenzivno suo~ena sa procesima evro-pei zacije. Shvatimo li kulturni identitet u hegelovskom smi-slu kao rezultat prohoda entiteta kroz sustav razlika, poslje-dica tog prohoda u bo{nja~kom slu~aju bit }e jedan izrazi-to nestabilan identitet. Na djelu je otpor prihvatanju evrop-skih kulturno-civilizacijskih tekovina a s druge strane admi-nistrativno se, u ime razli~itih politika, ciljeva i interesa, im-plementiraju razli~ite i ~esto neprimjerene strategije evro-peizacije. Okupacijom Bosne i Hercegovine i preuzima-njem emancipacijske obaveze nad jednim muslimanskimnarodom Austro-Ugarska svoju kulturnu politiku dizajnirakombinacijom ori jentalisti~kih stereotipa, preuzetih iz isku-stava u opho|enju drugih ko lonijalnih sila s koloniziranimmuslimanskim narodima u Aziji i Africi, i modernih eman-cipacijskih tekovina, kojima se ovaj prostor po sadr`aju i na-~inu `ivota trebao u~initi {to prili~nijim evropskim sredina-ma. Fru striraju}a ~injenica da je ne{to u isto vrijeme i evrop-sko i muslimansko (ne{to pribli`no fenomenu “unutarnjegdrugog” o kome pi{e Marija Todorova u knjizi Imaginarni

Balkan29) stavljala je stranu upravu pred te{ko rje{ivu enig-

25


29 Pogledati Marija Todorova: Imaginarni Balkan, XX vek, Beograd, 1999.

mu. Austrijanci izlaz traè u time machine for muli po kojojje orijentalizacija Bosne uslov njene evropeizacije. Pojamorijentali zacije pri tom razumijevamo u zna~enju koje mupridaje Edward Said: Orijent nije ono {to jeste, Orijent jediskurzivno-imaginacijska predod`ba Zapada koja orijen-talcima kao autodefinicija mora biti nametnuta i od njih sa-mih prihva}ena – bez obzira ima li ili ne komplementarnespojnice sa onim, {to je u konkretnom slu~aju, stvarni sadr-àj orijentalne komponente bo{nja~kog identiteta. Okupa-ciona uprava forsira {tam panje listova na turskom jeziku kojipoznaje manje od 5 % stanovni{tva, podiù se gra|evine utzv. pseu domavarskom stilu (sarajevska Vije}nica, npr.), bo{-nja~ka se knjièv nost “orijen talizira” doziranim ugledanjemna nje ma~ke romanti~are (hajneovski egzotizam) i njiho-ve srpsko-hrvatske epigone, tradicio nalna lirska narodnapjesma sevdalinka tekstualno i melodijski se bastardizira tur-sko-arap skim primje sama (i sam naziv sevdalinka upotreblja-va se od 1890. godine) pretvaraju}i se u tzv. novokompono-vanu narodnu pjesmu koja i danas hara bosanskim medi-jima30. Ali uporedo sa hegemonijskim Bosna se upoznajei sa liberalno-hu manisti~kim diskursom zapadne kul ture

26

Vedad Spahi}

30 U ve}em dijelu ekspertske javnosti preovladava s tim u vezi puristi~ko vi-|enje o ireverzibilnoj kontaminaciji genuine bosanske poravne pjesme: „U mo-jem muzi~kom osje}aju sevdalinka je historijski po~ela propadati kad se uz njuvezala harmonika, koja ju je ubila. Voluminozno{}u i praznim obiljem zvuka,ispraznim virtuozitetom koji je brzo zarazio i pjeva~e, taj evropski instrumentje iznutra nespojiv i nesrodiv s beskrajno rafiniranom elipti~no{}u i emocional-nom gosposno{}u prave sevdalinke, muzi~kom i poetskom. Nema sevdalin-ke bez ì~anog instrumenta – to je njena pentatonska du{a“ (Ivan Lovrenovi},citirani tekst, str. 6).

(mada je, kako ukazuje Said, jedno od drugog vrlo te{ko,pone kad i nemogu}e, razgrani~iti) – osnivaju se kulturna inau~na dru{tva, nova u~ili{ta, pokre}u ~asopisi, otva raju ~i-taonice, biblioteke, muzeji... Austruograski period u punojmjeri ra zotkriva ambivalentnu prirodu tokova i procesa u di-nami~nim kulturalnim prostorima. Kul tura djeluje kao sna-ga pot ~injavanja, rastvaranja, razvla{}ivanja mati~nih kultu-ralnih oblika isto, ili barem pribli`no, koliko i snaga produk-cije, stvaranja, pospje{ivanja. Upravo Edward Said isti~e (ato reduktivne interpretacije njegove kritike orijentalizmauglavnom elegantno pre{u}uju) da “povjerovati kako poli-tika u formi imperija lizma samo priti{}e produ kciju knjièv-nog, znanstvenog, dru{tveno-teo rij skog i historijskog pisa-nja, neporecivo je je dnako tvrdnji kako je kultura poniè-na i ocr njena stvar. Sasvim su protno, mi moèmo bolje ra-zumjeti trajnost i izdr`ljivost hegemonijskih su stava kadauvidimo kako su njihove unu tarnje stege nad piscima i mis-liocima bile produ ktivne, a ne jednostrano zabranjuju}e”31.U akribi~noj analizi bo{nja~ke kulturalne prekretnosti pre-porodno-tranzicijskog perioda, a upravo na tragu ambiva-lencija o kojima diskutuje E. Said, Sanjin }e Kodri} pronic-ljivo uo~iti da uporedo sa svojom utilitatrno{}u i didakti~-no{}u bo{nja~ka se knjièvnost tada ukazuje i kao “litera-tura ’smisla za historiju’, i to prije svega u najmanje dva svo-ja oblika: literatura zakovana za perpetuiraju}e ponavljanjejednog zauvijek izgubljenog vremena, bez mogu}nosti nje-

27


31 Edward W. Said, Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo 1999, str. 28.

gova èljenog pronalaènja, opetovanje nepovratno nestalogdo kraja melanholi~no i ~eznutljivo u evokacijsko-empatij-skoj potrazi s onu stranu historijskog jaza, s jedne strane, te,s druge strane, literature stalnog prisje}anja na traumati~nitrenutak historijske prekretnice, i to kako u smislu obnav-ljanja kataklizmi~ke slike samog trenutka propasti i nestan-ka jednog svijeta gotovo na na~in neke vrste o~ajni~kog ri-tualnog mazohizma, tako i u smislu iskonske starina~ke mud-rosti podsje}anja na iskustva ̀ rtava, padova i uspona te uop-}e nastojanja jednog vremena da se, pred silinom ni neslu-}enih isku{enja ̀ ivota, kako-tako izna|e put opstanka i histo-rijskog izbavljenja, uklju~uju}i i nauk historijskih zabluda i sret-nijih, u nu`nosti izna|enih i ~esto kompromisnih rje{enja”32.

U vezi s re~enim uo~avamo nove situaciono prikladnestrategije premo{}avanja kulturalnog diskontinuiteta na-stalog uspostavom novog reìma u procesu tranzicije i evro-peizacije kao historijskih imperativa. U njima knjièvnosti knjièvna tradicija imaju prvorazrednu ulogu, prakti~no suu samom àri{tu utilitarnog kulturno-prosvjetnog koncep-ta ~iji je cilj koliko emancipacija, podizanje obrazovne ra-zine toliko i konsolidacija narodnog samopouzdanja po-ljuljanog raskidom veza sa osmanskom dràvom. Svoje-dobno smo u tom kontekstu bavili se ìvopisnom Ba{agi-}evom prevodila~kom djelatno{}u kojom je, primjerice,

28

Vedad Spahi}

32 Sanjin Kodri}: Knjièvnost sje}anja: Kulturalno pam}enje i reprezentacija pro{lostiu novijoj bo{nja~koj knjièvnosti, Slavisti~ki komitet, Sarajevo, 2012., str. 75.

divansko pjesni{tvo podvrgao “sevdalizaciji” s namjerom“otkrivanja sebe” (tj. bo{nja~kog duha koji Ba{agi} mistifi-cira kao poseban genre Isto~nog parnasa) u pisanoj tradicijina orijentalnim jezicima pa i po cijenu prevoditeljske inskrip-cije koja iznevjeruje izvorni tekst do neprepoznatljivosti33.Primjerice Gazel o Mostaru Dervi{-pa{e Bajezidagi}a nakonprevoditeljskog inìnjeringa postao je, zahvaljuju}i katre-nima, epskom desetercu, sevdalijskom retori~kom vokabu-laru, morfolo{kim i sintaksi~kim obrascima, neka imitaci-ja sevdalinke. Ba{agi}ev koncept tvorbe kulturnog identi-teta odgovara teorijskoj shemi Dubravke Orai} Toli} a pokojoj se “najprije imaginiraju slike o sebi i drugima, potomse slike ideologiziraju, zatim se naturaliziraju, tj. pretvaraju uprirodna svojstva, istodobno se institucionaliziraju s pomo-}u nekog ’rasporeda mo}i’ i napokon stereotipiziraju – okame-njuju kao posljednje to~ke prepoznatljivoga Ja/Moje/Mi/Na{e, odnosno Ti/Tvoje/Vi/Va{e”34. Potvrdu aplikacije ovesheme u njenoj ranoj fazi daju i Ba{agi}evi postupci trijaè tj.odbacivanja neprikladnog materijala – onih sadràja tradi-cije koji se nisu uklapali u prosvjetiteljsko utilitaristi~ko shva-tanje knjièvnosti, kakav je slu~aj npr. sa divanskim pjesni-kom Medàzijom (prijelaz 16. u 17. stolje}e) sklonim herme-ti~nim i visokoimplikativnim metaforama ~iji su se stihoviopirali procedurama ideologizacije/naturalizacije, a Ba{agi}

29


33 Pogledati Vedad Spahi}: Ba{agi}eva recepcija divanskog pjesni{ta, u Prokrustovave~ernja {kola, BosniaArs, Tuzla, 2008. str. 43-84.34 Dubravka Orai} Toli}: Tipovi modernoga subjekta, u ôvjek / Prostor / Vrijeme– knjièvnoantropolo{ke studije iz hrvatske knjièvnosti, ur. @iva Ben~i} i DunjaFali{evac, Disput, Zagreb, 2006., str. 291.

’odgovornost’ pilatovski prenosio na samog autora pitaju}ise (toboè): “Bog zna je li bi nam i on sam mogao kazati{ta je htio s tijem re}i”35. Medàzijina modernom izrazukonvergentna poetska figuracija, s odu{evljenjem pro~ita-na u 20 stolje}u36, vice versa Ba{agi}evog prosvjetiteljstvareprezentne su pojave ona dva “ogor~eno sukobljena moder-niteta” o kojima govori Matei Calinescu razlikuju}i dru{t-venopovijesnu modernu kao proces racionalizacije i moder-nost kao estetsku koncepciju za koju se vezuju pojmovi sim-bolizma, dekadencije, esteticizma, avangarde i otpora vul-garnom utilitarizmu37. I kada je napravio najdalji iskorak upravcu esteticizma u filozofsko-misti~kom ciklusu pjesa-ma Na pu~ini svjetla te{ko bismo se, uz du`no po{tovanje,mogli sloìti sa Begi}evom ocjenom da “niko nikad ni kodnas ni mo`da na cijelom Balkanu nije dublje i autenti~nijedoìvio taj Istok i nakalemio ga izvorno na ono {to je prijenjega oblikovala muslimanska lirska i lirsko-epska poeziju uBosni i Hercegovini”38. I te divanskom tradicijom ’nadah-nute’ stihove treba razumjeti prvenstveno u kontekstu dvakod Ba{agi}a prevladavaju}a metoda tretiranja tradicije –orijentalizacije (cijepljenja bo{nja~ke kulture orijentalnimsadràjima u cilju njihove vernakularizacije) i monumen-

30

Vedad Spahi}

35 Safvet-beg Ba{agi}: Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièvnosti, Svjetlost,Sarajevo, 1986., str. 82.36 Pogledati Alija Isakovi}: Biserje, Stvarnost, Zagreb, 1972., str. 224.37 Pogledati Matei Calinesu: Lica moderniteta, Stvarnost, Zagreb, 1988., str.48-52.38 Midhat Begi}: Izabrana djela Safvet-bega Ba{agi}a, u Raskr{}a IV, VeselinMasle{a – Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 187.

talizacije (mit o veli~ini i samosvojnosti – posebnom genreu

– bo{nja~kih divanskih pjesnika na Isto~nom parnasu te uz-dizanje njihovih patriotskih sklonosti). Prevazilaènje mo-dela intertekstualne instrumentalizacije orijentalne tradi-cije doga|a se u bo{nja~koj poeziji s Musom ]azimom ]a-ti}em i njegovom osobenom vrstom opona{anja orijental-nog stiha i formalnih oblika kao vidom kulturalne mnemo-nike koja je u ’ùdnji za oblikom’ obogatila i hibridizirala{iri kontekst ju`noslavenske moderne39.

Rezultati austrougarske kulturne politike u Bosni su obu-hvatni, vi{estruki, dalekose`ni i nadasve nedovr{eni. So-ciolo{ki gledano bosansko je dru{tvo predugo ostalo funk-cionalno potkapacitirana struktura budu}i da je moderni-zacija zakazala ponajvi{e na planu artikulacije djelotvornogspektra klasno-ideolo{kih i kulturalnih oblika organizira-nja i djelovanja. “Obje nove klase, gra|anska i radni~ka, ne}euspjeti u potpunosti da se razviju, niti }e njihove ideologijeuspjeti da se organiziraju i izraze kao duhovno {tivo i artiku-liraju na pravi na~in. One }e ~esto poprimati karikaturalanvid, a sve }e patiti od retardiranih oblika i izvoda iz svojihoriginalnih uzora, iz kojih }e te nove ideologije biti izve-dene, a da se nisu ra|ale i formirale postepeno i organski izna{ih posebnih uvjeta ìvota. Bosansko dru{tvo i nije bilosposobno da proizvede neke relevantne originalne teorij-ske ili ideologijske tvorevine, koje bi odgovarale na prob-

31


39 Pogledati V. Spahi} – A. Verla{evi}: @udnja i oblik, u Prokrustova ve~ernja{kola, BosniaArs, Tuzla, 2008., str. 103-133.

leme koje je razvoj svjetskih i lokalnih prilika donosio”40.Pokazalo se ta~nim da kulturalni kontinuitet ne ovisi samood istrajavanja nego i od sposobnosti adaptiranja na nove okol-nosti. “Etnija preìvljava pomo}u startegije zaka{njelog usva-janja: ono {to je bilo neprihatljivo u prethodnom utjelovlje-nju, danas je ugra|eno u etni~ku kulturu kao njen najizvor-niji sadràj”41 (slu~ajevi pisma latinice, harmonike i sevda-linke, stila obla~enja itd.). Sa austrougarskom epohom bo-sanska i bo{nja~ka kultura postale su u pravom smislu kul-ture raskr{}a.

Ne povrijedi vile i divove!

Konzervativnost, ksenofobi~nost i zazor periodi~no i si-multano sm jenjuju se sa prijem~ivosti, ot vorenosti, pone-kad pretjeranom podlo`nosti i popustljivosti. To stanje jei stalna inspiracija (dodiri, otkloni, srazi i saobrazi silnicarazli~ite kulturno-civilizacijske provenijencije ura|aju ose-bujnim ishodima, primjerice interliterarnim oplo|enjimau knjièvnosti, interestet skim proì manjima u drugim umjet-nostima, rekonfiguracijama svjetonazora i mentaliteta itd.),ali ono je i te{ki usud razapetosti izme|u spornog i ma-glovitog samora zumijevanja (~ega nije zaobi|en ni najobra-zovaniji sloj naroda, dapa~e, inteligencija po svojoj prirodi

32

Vedad Spahi}

40 Muhamed Filipovi}: Historija bosanske duhovnosti – epoha modernizacije,Svjetlost, Sarajevo, 2004., str. 126.41 Ugo Vlaisavljevi}, navedeno djelo, str. 129.

detabuizira, deesencijalizira i proliferira mnogostruke zapi-tanosti i dileme) i suspektnog doìvljaja u o~ima (ne)dobro-namjernih drugih. Nestabilni identitet, generiran paralel-nim i traumati~nim procesima evropeizacije i zaka{njele na-cionalizacije, duboko smo uvjereni, jedno je od dominant-nih obilje`ja bo{nja~kog etnosa. Zahvaljuju}i retardaciji tihprocesa prelasci iz jednih u druge dràvno-upravne ara`-mane donosili su sa sobom svaki put sve vi{e zbunjuju}ikulturolo{ki identifikacijski okvir. Mogli bismo se sloìti saJasnom Balordom da je “postkolonijalno naslije|e apsolut-no najve}i krivac za konfuzne identitetske kategorije na pro-storima Bosne i Hercegovine”42. Posvjedo~enje ove teze dra-matski slikovito dato je u monologu jednog od junaka Seli -movi}evog romana Dervi{ i smrt:

“A mi nismo ni~iji, uvijek smo na nekoj me|i, uvi-jek ne~iji miraz. Zar je onda ~udo {to smo siro-ma{ni? Stolje}ima mi se traìmo i prepoznajemo,uskoro ne}emo znati ni ko smo, zaboravljamo ve}da ne{to i ho}emo, drugi nam ~ine ~ast da idemopod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mâmenas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluìmo,najtu`niji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi nasvijetu, gubimo svoje lice, a tu|e ne moèmo daprimimo, otkinuti a neprihva}eni, strani svakome,i onima ~iji smo rod, i onima koji nas u rod ne pri-

33


42 Jasna Balorda: Preìvjeti genocid – analiza postratnih etni~kih identiteta Bo{njaka,Maunagi}, Sarajevo, 2009., str. 86.

maju. @ivimo na razme|i svjetova, na granici na-roda, svakome na udaru, uvijek nekome krivi. Nanama se lome talasi is torije kao na grebenu. Silanam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu:postali smo plemeniti iz prkosa...

...Najzamr{eniji ljudi na svijetu. Ni s kim istori-ja nije napravila takvu {alu kao s nama. Do ju~esmo bili ono {to danas èlimo da zaboravimo. Alinismo postali ni ne{to drugo. Stali smo na polaputa, zabezeknuti. Ne moèmo vi{e nikud.Otrgnuti smo a nismo prihva}eni. Kao rukavac{to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nemavi{e ni toka ni u{}a, suvi{e malen da bude jezero,suvi{e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje-}anjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpad-ni{tva, ne}emo da gledamo unazad, zato zadràva-mo vrijeme, u strahu od ma kakvog rje{enja. Pre-ziru nas i bra}a i do{ljaci, a mi se branimo pono-som i mr`njom. Htjeli smo da se sa~uvamo, a takosmo se izgubili, da vi{e ne znamo ni {ta smo. Ne-sre}a je {to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i ne}emoiz nje. A sve se pla}a, pa i ova ljubav. Zar smo mislu~ajno ovako pretjerano surovi, raznjeèni i tvrdi,veseli i bri`ni, spremni uvijek da iznenadimo sva-kog, pa i sebe?”43

34

Vedad Spahi}

43 Me{a Selimovi}: Dervi{ i smrt, Sloboda – Otokar Ker{ovani, Beograd-Rijeka, 1975., str. 418-9.

Premda se Selimovi}evu/Hasanovu refleksiju ne moèuzeti kao uzorak op}eg (hegelovskog “pojedi na~nog op}eg”)znakovito je da unutar jedne gabaritima male evropskekulture uop}e postoji samosvije{tena misao o kontingen t-nosti i nestabilnosti njezina identiteta44. Recentne kultural-ne studije saglasne su u tome da kul ture uglavnom njegu-ju umi{ljaj o transcendentalnoj neupitnosti svojih autodis-

35


44 Ovaj je problem bezmalo opsesivna tema bo{nja~ke knjièvnosti. Na prstebi se mogli pobrojati autori u ~ijim registrima tema i motiva ona nije tretirana.Pitanje je identiteta za bo{nja~kog intelektualca, kako pi{e Midhat Begi}, «nje-gova ~vorna neda}a, mu~nina i problematika, koja sigurno nije bivala manjapristajanjem uz druga nacionalna odre|enja, ~ak ni njegovim uklapanjem u evrop-ski civilizacijski stil i ìvotni oblik». U stereoimagolo{kim percepcijama i predra-sudnim kategorizacijama bo{nja~ki je intelektualac, uprkos jasnom o~itovanjusvoga ’europejstva’, bio pod stalnim pritiskom da se brani od svo|enja i pore-|enja njegova identiteta sa uvrijeènim imaginarnim predo`bama orijenta, kojije predstavljan kao simbol svega {to je druga~ije, ~udno i misti~no. êsto sepri tom, kao svojevrsna paradigma, navode stihovi pjesnika Hamze Hume:

Nazva{e me Hamzom I onih s pazarâ visokog IranaKao {to nazva{e hiljadama ljudi [to prodaju }ilimeIz pustinja divljih beduina, Biser, nakit, ène,Crnih gra|ana vje~no sun~anih gradova, O ~udno je to ~udnoHiljadama bakarnih Inda Da ovdjeLjudi sa plantaà, U na{oj zemlji kraj EvropeHiljadama bakarnih Inda Hamzom zovu mene

Humo dramatizira stanje pojedin(a)ca koje je tipi~no za period asimilacije ~ijemje pritisku bo{nja~ki identitet bio izloèn naro~ito prije priznanja nacije i na-cionalnog imena Muslimani. Slabljenjem pretpostavki jedinstva produbljivaose jaz izme|u tradicionalnog identiteta i uloga, raznovrsnih doga|aja, situaci-ja i ìvotnih poloàja pojedinaca u sekulariziranom dru{tvenom sistemu koji je,za razliku od zemalja Isto~nog lagera, bio otvoren za najraznovrsnije kulturnesadràje i uticaje. S druge strane, moèmo se sloìti s Jasnom Balordom dasu{tina ove problematike leì u tome {to „identitetska orijentalizacija za bosan-ske Muslimane je korak ka napu{tanju evropskog identifikacijskog modela, apo{to niti jedan novi model u me|uvremenu nije ste~en, pripadnici ove grupa-cije ostaju rastrgani izme|u dva kontradiktorna naslije|a, dva prostora nepri-hvatanja, koja, kombinovana u jednu cjelinu, ne daju smisla“ (J. Balorda, nave-deno djelo, str. 114.).

tinktivnih sa dràja i vrednota. Etnolog Clifford Geertz ide~ak dotle da tvrdi kako su sve kulturalne odred nice tvo-revinama pripisane a ne iz njih izvedene, njihovo zna~enjese ne otkriva nego stvara. Bilo kako bilo, ostaje ~injenica dakriti~ka autorefleksivnost u odnosu na vlastitu kulturu nijesvojstvena neteorijskim diskurzivnim praksama. Proizvo-dio ju je u bo {nja~kom slu~aju atipi~no dug period nacio-nalizacije i prolongirana dominacija vjerskog identiteta kojiu bosanskom ozra~ju nije mogao ponuditi prikladne odgo-vore na izazove modernizacije, {to je dovodilo do nespo-razuma i auto{ovinisti~kih posuvra}enja o kojima ̀ ivopisnosvjedo~e i neki knjièvni tekstovi:

“U porodici kakva je bila moja, u meni se prema isla-mu rano uobli~io odnos umnogome druk~iji od onogkoji je bio kod mojih muslimanskih drugova. Moj otacje u na{u ku}u unio evropski na~in ìvota, i ja sam zadruk~iji saznavao samo kod susjeda i ro|aka. ...ismi-javao je zbog zaostalosti hodè, kadije, muftije – svedo reis-ul-uleme. Islam je za mene bio neka daleka ezo-teri~na arapska svjetlost, jedna mudrost nad mudrosti-ma i jedan na~in ìvota nad svim na~inima, ne{to {tomi zapravo ne umijemo ni zamisliti, a kod nas u Bos-ni – to je bilo ne{to ubogo, dozlaboga primitivno,poselja~eno i pokasabljeno, poturku{eno, ne{to ~ega samse pred svojim inovjernim drugovima i profesorimanekim dubokim, tu`nim i skrivenim stidom stidio“45.

36

Vedad Spahi}

45 Skender Kulenovi}: Moji susreti sa Maùrani}evim epom, u Eseji, Sabrana dje-la, 7, Bosanska rije~, Tuzla, 2010. str. 38-39.

Unutarnji rascjep mladog Skendera Kulenovi}a jeste dra-mati~an (i lokalno dodramatiziran46), ali je u isto vrijemei tipi~an za tranzicijsko-modernizacijski period u kome izlo-èn “unakrsnim pritiscima koji stvaraju problem dosljed-ne koordinacije i integracije” subjekt postaje “stranac, tj. likkoji nema svoj bliski svijet na koji se moè pozvati – jer je

37


46 Ovu kvalifikaciju uzro~no povezujemo sa stanjem islamskog {kolstva u mo-narhisti~koj Jugoslaviji i duhovno-intelektualnim kapacitetima bo{nja~ke ule-me, koja je odràvala mizerni status quo „ne posjeduju}i potrebne pretpostav-ke da bude generatorom pozitivnog kulturnog razvoja bo{nja~kog naroda.Optere}ena vlastitim materijalnim statusom, koji je ~esto bio na granici siro-ma{tva, a i sama slabo upu}ena u izvornu islamsku nauku, ulema je tek moglaperpetuirati duhovnu stvarnost i dru{tvene odnose koje je naslijedila od minu-lih generacija, nemaju}i ni znanja ni volje da ih mijenja i unapre|uje“ (AdnanJahi}: Neka zapaànja o Bo{njacima za vrijeme monarhisti~ke Jugoslavije, Zbornikradova XVII. Simpozija „Europski identitet Bo{njaka – od minulog iskustvado suvremene afirmacije, Bo{nja~ka pismohrana, br. 34-35, Zagreb, 2012., str.190.). Nemamo potvrdu da je Skender Kulenovi} poha|ao mektebsku nasta-vu ali, neovisno o tome, paradigmatsku predod`bu o prirodi vjerskog pou~a-vanja, koje prethodi stanju ’islamskog’ duha ocrnjenog u citiranom fragmentueseja o Maùrani}u, dao je 1937. tuzlanski profesor Adem Bise: „Hiljade mu-slimanskih ’vjerskih’ mejtefa u Jugoslaviji mu~e jadnu djecu u~e}i, bolje re}i,ugone}i ’vjeru’ djeci potpuno tu|im, stranim, ve}inom hodàma nerazum-ljivim jezikom. Sve da je i maternjim jezikom ne bi bilo pozitivnog uspjeha,jer ti mejtefi nemaju nau~ni cilj, jer se ti mejtefi sluè nenau~nim sredstvima.Ve}inom se u tim mejtefima od muslimanske djece na~ine gramofonske plo-~e, ako se ta gramofonska plo~a vremenom izliè, kaè se: dijete mi ’vjeru’ za-boravilo u vla{koj {koli“ (A. Bise: Da li moè Musliman ìvjeti evropskim kulturnimìvotom i ostati dobar Musliman (Kur’an u teoriji i praksi), J. Petrovi}, Tuzla, 1937.).Dijagnosticiraju}i drugi aspekt Skenderova ’problema’ isti autor, u jednakokriti~kom tonu, nagla{ava: „...muslimanska masa-svijet hermeti~ki je zatvo-ren misti~kim tuma~enjem Kur’ana, te je na taj na~in evropski obrazovanoj in-teligenciji opasno i nemogu}e toj masi pristupiti s namjerom da je uputi bo-ljim pravcem. Iz ovoga slijedi da nije ni potrebna slobodna inteligencija namamuslimanima, jer joj manjka polje rada, pa je i nema“ (A. Bise, isti tekst, str. 7.).Recentnim vokabularom ovu bismo pojavu mogli ozna~iti kao deficit dru{tve-nog kapitala (Francis Fukuyama), pod ~im se podrazumijeva potkapacitiranostvrijednosti i normi {to ih zajedni~ki dijele ~lanovi zajednice a koje dopu{tajusaradnju me|u njima.

ili daleko od svijeta iz kojeg potje~e ili daleko od onoga ukojem se nalazi”47. Po srijedi je refleks globalnog umnoà-vanja granica subjekta kada se pitanje ’kome pripada{’ raspa-da izme|u nacionalne kulture i dru{tvenih uloga, a {to je,kako zapaà @arko Pai}, “po~etak kraja ~vrstog kolektiv-nog identiteta razvodnjavanog pluralizmom vrijednosti, svje-tonazora i ìvotnih stilova”48. Najtvrdokorniji front otpo-ra tome procesu u onim je slojevima koje je folklorna akul-turacija islama onesposobila za suo~avanje sa izazovima mo-dernizacije. Jedan od najo{trijih me|uratnih kriti~ara bo{-nja~kog izolacionizma Ahmed Muradbegovi} ovaj arbitrarniidentitet predstavlja kao lakrdiju u kojoj je “krupniji grijehako ne udovoljava{ narodnim obi~ajima, ako odbacuje{ narod-nu no{nju, ne pokriva{ ènu itd. nego ako ne vr{i{ vjerskihosnovnih propisa ili obreda kao molitve, post, itd. Ve}e jebezbo{tvo povrijediti vile i divove, negoli huliti na meleke i|avole”49. âk i kada je, kao u Muradbegovi}evoj noveliPost, u prvom planu beskompromisno pridràvanje pro-pisa, makar i posve mazohisti~ko jer je ugroèn ìvot po-

38

Vedad Spahi}

47 Anna Loretoni: Identitet i priznanje, u Identitet i politika, ur. Furio Cerutti,Politi~ka kultura, Zagreb, 2006. str. 129.48 @arko Pai}: Politika identiteta: Kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb,2005., str. 99.49 Ahmed Muradbegovi}: Problem jugoslavenske muslimanske izolacije, u Iza-brana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 185-186.; Knjièvna tematizacijaove identitetske poziture najambicioznije je obra|ena u knjizi Zilhada Klju-~anina Lice svjetlosti – pobo`ni i sinkretzirani elementi u bo{nja~koj poeziji XX vije-ka (Oko, Sarajevo, 2004.). Nastao spajanjem pagansko-slavenskih i islamskihelemenata sinkretizam se ispoljava u folklornoj predaji, praznovjerju, obi~aj-nosti, ritualima, bajkama, legendama...

sta~a koji je kolabirao od umora i vru}ine, hodìn se stav (“Nekvari mu posta! Nek izdrì kad je dosad izdrào! ...Ako jesu|eno da umre, neka umre! Na bo`jem je putu. Ali postamu ne kvari! ...On je moja krv i ja za njega odgovaram.”50)ne moè objasniti samo fundamentalisti~kom zadrto{}u jerje, barem podjednako, motivisan izolacionisti~kim ogra|i-vanjem od kom{ija pravoslavaca rije{enih da priteknu upo-mo} i ~ovjeku daju vode.

Antipod Skenderu Kulenovi}u, svjetonazorski, poetolo{-ki, sudbinski…, kakav je Alija Nametak identifikaciju sabosanskim islamom u svim pa i onim suspektnim paradig-mama i manifestacijama prihvata kao vid solidarizacije sopstojnosno ugroènim religijskim bi}em kolektiviteta uprojekcijama ateisti~kog reìma shva}enog kao neugodniostatak pro{losti koji s vremenom treba nestati. Stoga je Na-metak benevolentan i prema pojavama praznovjerja i folk-lorizacije koje su na granici heterodoksije kao {to je npr. du-go prakticirani obi~aj zijareta Poslanikove a. s. dlake u GaziHusrev-begovoj dàmiji:

U svemu je pozitivno to {to se na hiljade tekbira i sa-lavata prou~i, i {to se ~ovjek osjeti nekako sna`nijikad se na|e u ovako velikom skupu istovjernika, kojine àle tro{ka ni truda da do|u i na svoj na~in, pre-

39


50 Ahmed Muradbegovi}: Post, u Izabrana djela I, Svjetlost, Sarajevo, 1987.,str. 345.

ma svom osvjedo~enju da ~ine Bogu ugodno djelo,posvjedo~e da pripadaju islamu, da se ne stide {to sumuslimani. Islam u Bosni, ~ini mi se, po~iva jo{ samo na seljaci-ma i starijim ènama”51

Citirani fragmenti, u oba slu~aja, izraz su identiteta otpo-ra, ~iji su protagonisti, po Manuelu Castellsu, “subjekti kojise nalaze u poloàjima u kojima su obezvrije|eni i/ili stig-matizirani logikom dominacije a identifikuju se s na~eli-ma koja su razli~ita ili suprotna onima koja proìmaju dru{t-vene institucije”52. Vjerovatno je centralni bosanskoher-cegova~ki problem 20. stolje}a u tome {to su ideolo{ko-poli-ti~ke strukture, kojima su inklinirali ova dvojica bo{nja~-kih knjièvnih klasika, kada su osvajale vlast propu{talestvoriti dru{tveno-kulturni ambijent u kome bi druga dvaCastellsova oblika izgradnje identiteta – legitimiraju}i i pro-jektni – imala {ansu polu~iti relevantne u~inke. Legitimira-ju}i je identitet onaj koji uvode dru{tvene institucije kakobi pro{irile i racionalizirale svoju dominaciju u odnosu pre-ma dru{tvenim akterima. Projektni pak identitet je onajkoji nastaje kada dru{tveni akteri nosioci grupnog iden-titeta na temelju zajedni~ke vizije boljeg ìvota u budu}-nosti grade novi identitet koji treba da redefinira njihov po-loàj u dru{tvu. Umjesto toga na djelu smo imali kombi-

40

Vedad Spahi}

51 Alija Nametak: Sarajevski nekrologij, Civitas, Sarajevo, 2004, str. 33.52 Manuel Castells: Mo} identiteta, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 18.

naciju inferiornosti, konfuzije, stihijnosti i straha, o ~emupi{e Jasna Balorda nagla{avaju}i da “oslabljen i zbunjuju}edefinisan nacionalni identitet se te{ko uspijevao izboriti zanacionalnu i kulturnu afirmaciju”, te u tom kontekstu, iz-me|u ostalog, vidi i ~injenicu da je “ova etni~ka grupacija uodnosu na ostale bila najsklonija da djeci daje etni~ki neutral-na ili zapadnja~ka imena, vjerovatno s namjerom da se izbjeg-ne neèljena stigma, te prikrije etni~ki identitet u mjestimagdje bi mogao biti smatran za nepoèljan”53. Opservacijeove autorice zbilja moèmo ~itati kao stilsko-funkcionalnopreregistrirane poglede Alije Nametka na istu temu:

“Kako }e roditi? [ta }e roditi? Kako }e djetetu dati ime?Ne}e starinsko, to nikako. Dat }e mu nekakvo neu-tralno. Ako bude mu{ko, nadjet }e mu ime Zlatko.Ne}e ona dozvoliti da nekad zbog imena njezin Zlat-ko nastrada, kao {to je nedavno, kad su ~etnici zaro-bili vod domobrana, poklali sve koji su imali ime Meh-med, Osman, Omer... Ne}e ga dati ni obrezati, jer sunegdje i takvu pretragu vr{ili i ubijali osune}ene. Ili}e ga zvati Slobodanom, jer je dosta ove okupacije inesre}e – vrijeme je da nam jednom svane sloboda.A ako bude ènsko, bit }e joj ime Zlata ili Slobodan-ka. Zvat }e je “Mamina Danka”.54

41


53 Jasna Balorda, navedeno djelo, str. 107.54 Alija Nametak: Napr{~e, u: Trava zaboravka, BZK Preporod, Sarajevo, 2002.,str. 152.

Van svake sumnje period izme|u dva svjetska rata pa svedo sedamdesetih godina pro{log stolje}a predstavlja histo-rijski apogej bo{nja~ke identitetske konfuzije, ~iji su vrh le-denog brijega neprestane (p)renominacije – Bo{njanin, krst-janin, bogumil, pataren, Bo{njak, musliman, Musliman, Bo-sanac... konfuzije ~ije je osnovno obilje`je provokativna ambi-valentnost: istodobna za pretenost i otvorenost tuma~enju,alteritetu, semiozi, koja svoju raspoloìvost razli~itim meta -diskursima rasprostire na {irokoj gami od poetsko-meta-fori~kih aktuelizacija laicisti~ke srednjovjekovne kulture dosvakojakih zloupotreba, posezanja, prisvajanja, pripisivanja,otpisivanja i krivotvorenja kojima je bosanski/bo{nja~ki iden-titet stolje}ima izloèn. Vrhunsko poetsko svjedo~anstvo otome je Dizdareva pjesma Zapis o vremenu u kojoj se ono-strani glas kamenog spava~a javlja se kao glas budnog, histo-rijski osvije{tenog, nasuprot onih kojima je upu}en, mo`dafizi~ki budnih ali davno zaspalih i (samo)prepu{tenih zabora-vu, manipulaciji i povijesnim vjetrometinama:

„Davno ti sam legaoI dugo ti mi je Leàti

DavnoDa trava mi kostiDavnoDa crvi mi meso

42

Vedad Spahi}

DavnoDa stekoh tisu}u imenaDavno Da zaboravih svoje ime

Davno ti sam legaoI dugo ti mi jeLe`ati“55

Moderno protiv modernosti

Problem enkulturacije (postupci kojima pojedinac usva-ja kulturu svoje grupe) danas se u Bo{njaka ne javlja u dra-mati~nom vidu56. Na{a je, zapravo, teza da bo{nja~ka kul -tura pod uticajem no vonastaju}ih i importovanih kultural-nih silnica tek ulazi u intenzivniji proces fikcio nalizacije ko-herentnijeg nacionalno-kulturnog identiteta, koji }e se odvi-

43


55 Mak Dizdar: Kameni spava~, Sarajevo Publshing, Sarajevo, 1996., str. 6256 Ovu ocjenu, dakako, ne smijemo generalizirati. U prilog tome svjedo~e npr.romani Jasne [ami} �Mraz i pepeo (1997), Bosanski paviljon (2000), Soba sa po-gledom na okean (2001), Portret Balthazara Castiglionea (2002)� ~iji junaci opsesiv-no „postavljaju pitanja pripadnosti i pokazuju da su ta pitanja va`na samo Bal-kancima“, dr`e}i ih neprestano na sigurnoj udaljenosti od svakog iole suvislogodgovora „{ta bi uop}e, u svijetu plurala kultura zna~ilo pripadanje nekome iline~emu?“ [ami}eva neumoljivo brani svoju polazi{nu tezu da „male kulturei mali jezici sebi~no i neopravdano ~uvaju svoje pozicije, koje se iz dana u danpokazuju paradoksalnim, pogotovo u vremenu interneta i globalizacijskih pro-cesa“ (Muris Bajramovi}: Bosanskohercegova~ka metaproza, Bookline, Sarajevo,2010., str. 141.).

jati, po prilici, bez fisija, implozija i rekompozicija, kakve suse doga|ale u pro{lom i ranijim stolje}ima. Taj bi procestrebalo shvatiti vi{e kao kontekstualno podràno dovr{e-nje zaka{njelog atribuiranja moderne nacionalne svijesti, aonkraj “alternative izme|u ’postmodernog’, vi{estrukog,fragmentiranog i otvorenog identiteta i jednog manje labil-nog i ciljanog tipa identiteta sposobnog da odràva konti-nuitet zna~enja Ja/Mi i vlastite jedinstvenosti, koji se sve te-è postiè u visoko diferenciranim dru{tvima u kojima seuloge i pripadnosti sve vi{e mnoè i u kojima se pove}a-vaju mogu}nosti individualnih izbora”57. Period ìvljenjau jugoslaven skoj zajednici predstavljao je u pogledu finali-ziranja procesa nacionalizacije vrijeme odga|anja58, tj. “za-kopavanja (pokazat }e se, kratkotrajnog! Op. V. S.) etno-na-cionalnih i kulturalnih povijesti u titoisti~ke hermeti~ki za-tvorene jame historije”59, ali i vrijeme masovnog, sistemskogi kompetitivnog idolopoklonstva s jasnim rasporedom kon-tribucija. Bo{njaci su mo`da i u ve}em broju od ostalih naro-

44

Vedad Spahi}

57 Monica Torlado di Francia: Ustavne vrijednosti i pravo na osobni identitet, u Iden-titet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 159.58 Oslanjaju}i se na tezu Mustafe Imamovi}a o nepostojanju nu`nog minimu-ma spoznaje kako Bo{njaka o sebi, tako osobito pripadnika drugih naroda onjima (Pogledati M. Imamovi}: Historija Bo{njaka, BZK Preporod, Sarajevo,2006., str. 256.), to stanje prividne i palijativne harmonije bosanskih me|uetni~-kih relacija vrlo precizno opisuje Jasna Balorda: „Muslimani ~esto nisu bilisvjesni implicitnih i prikrivenih kategorizacijskih procesa s obzirom na to da jesistem kreiran i vo|en iz jakog centralizovanog jezgra koje nije toleriralo vizijekoje su se na bilo koji na~in kosile sa vode}om ideologijom „bratstva i jedinstva“.Kao rezultat ovakve socijalisti~ke indoktrinacije, ve}ina stereotipa i predrasudaostajala je u sigurnosti ku}ne sfere, dok zvani~ne interetni~ke relacije na povr-{ini nisu djelovale problemati~no“ (J. Balorda, navedeno djelo, str. 106.).59 Nikola Petkovi}, navedeno djelo, str. 25.

da podràvali komunisti~ku ideologiju i Josipa Broza,naro~ito od 70-tih godina, pripisuju}i mu zaslugu konsti-tutivnog ozvani~enja nacionalnog identiteta. Stoganemamo nikakvu rezervu prema onim mi{ljenjima koja,vezano za taj period, pored islama i osje}aja bosanskogpatriotizma, kao bitan bo{nja~ki identifikacijski reper videi ideju o zajedni{tva u multikulturalnoj i multietni~koj Ju-goslaviji. Sistem bdijenja nad tom ’tekovinom’ bri`no jeorganizovan i prilje`no realiziran podrazumijevaju}i zna~a-jan anga`man bo{nja~ke inteligencije. I bez apstrahovanjapjesnikova osobnog martirija stihovi Dèmalutina Lati}aiz pjesme U komunisti~kom izleti{tu mogu se uzeti kao ilustra-tivni kada je u pitanju uloga dobrog dijela tada{nje bo{nja~-ke knjièvno-intelektualne elite:

“Pisci, s knjigama ili s dva-tri retka,i pastiri, nedjeljom i svakog petka – s dva-tri nesretna izuzetka! –

bijahu prvi u poklonstvu. S istinommijesi{e tlapnju, vjeru s idolatrijom,dive} se bozima pod planinom…”60

Jugoslavensko ideolo{ko jednoumlje odràvano je sna`-nom unutra{njom, klasno zasnovanom, esencijalisti~kom

45


60 Dèmaludin Lati}: K}eri svoga porobljenog naroda, Bosanska rije~, Tuzla,2008., str. 70.

kohezijom koja je ~uvala na okupu vrijednosne elementeidentiteta (povijest poznaje i druge generi~ke tipove unu-tra{nje kohezije – rasnu, etni~ku, religijsku). Vanjska kohe-zija bila je labava usljed nepostojanja kriti~ne mase osobnei dru{tvene samosvijesti, pa je ve}ina ljudi pripadala takvomidentitetu zato {to ga je uzimala zdravo za gotovo ili {to imje bio autoritativno nametan. Javno izraàvano nepristaja-nje da se bude objekt egalitaristi~kih ideolo{kih uticaja iliinstrument sistemskog presinga zavr{avalo je uglavnom kaou Lati}evu slu~aju. Mogli bismo se stoga bezrezervno sa-glasiti sa Ugom Vlaisavljevi}em u ocjeni da je “komuni-zam dugo vremena uspje{no spre~avao dru{tvo da osjeti efek-te modernizacije: individualizaciju i ra{~aravanje. U tom smi-slu, komunizam se, barem u ovom dijelu svijeta, mogao oz-na~iti kao moderna strategija protiv modernosti”61 i nje-nog “opasnog” uticaja na zajednicu. Lati}ev sinegdohi~ki mi-zanscen komunisti~kog izleti{ta izvrsno je pogo|en izbor“mjesta radnje”, jer, kako pronicljivo zapaà Vlaisavljevi},tendencija da se postoje}e etni~ke kulture paganiziraju (npr.prvomajski rituali, fe{te, va{ari…) i da se reduciraju na fol-klor (brojna tzv. kulturno-umjetni~ka dru{tva, organizaci-ja {tafeta, sletova i sl.), sna`no je prisutna tokom komu-nisti~ke ere. Ne bi se, u stvari, moglo re}i da taj reìm nijebio zainteresiran za nacionalna pitanja. Kohezioni ~inilacjugoslavenske dràvotvornosti nije mogao biti odsutni iliu najmanju ruku magloviti ju`noslavenski etnicizam, pa je

46

Vedad Spahi}

61 Ugo Vlaisavljevi}, navedeno djelo, str. 133.

ta zada}a pripala politi~koj mitologiji “bratstva-jedinstva”(krvavi zalog zajedni~kog trijumfa u oslobodila~kom ratu!?)i oslanjanju na etnicizam konstituiranih nacija kao suplemen-tu za komunizam kome je u ovim dominantno ruralnimzemljama nedostajao proletarijat pa se u formi nekog tobo`-njeg etnomodernizma morao obra}ati selja{tvu i predstavlja-ti kao njegov glas. Stoga je socijalno-klasni identitet selja{tvajedna od zastupljenijih tema u ju`noslavenskim knjièv-nostima tokom ovoga perioda, naro~ito kod autora koji spozicija tzv. marksisti~kog humanizma literariziraju povi-jest u redukcionisti~koj paradigmi klasnih sukoba i kolo-nijalisti~kih posezanja. Jedan od njih je Dervi{ Su{i}:

Moli{e Kudeljani –Nemojte nas, pobogu, ove godine na vojnu! Zna-

mo mi kako je carska uprava silna i na {ta su premanjoj obavezni njeni podanici. A poznato je i da po-stoje nama nedostupne carske ra~unice po kojima mitreba da idemo na Be~eve i Perzije i Moskovije i tamozara|ujemo slavu i ostavljamo kosti na{e, iako namaKudeljanima rat nije ni zanat ni neka po{tovanja do-stojna prilika da se istaknemo i ~elenke zadobijemo.Mi samo molimo da nas se ove godine ne diè na voj-nu jer smo pogorjeli i jer smo ogoljeli posve...

Ku}a nema. @ita nema. Sijena nema. Stvari ku}nihnema. Zelenje spe~eno. Osmoro ìtelja izgorjelo.Numana Dautova samo sko~ila u oganj kad je vidje-

47


la da svoju djevoja~ku opremu spasiti ne moè, jer onajoj je bila sve od imu}a, a tkala je istu opremu i vezlakraj pendèra prema mjese~ini. Muharem Pu{kar za-klo se sjede}ke. Izgorjeli mu konj i krava, jedini mal.

Mole,molimo mi Kudeljani –nemojte nas ove godine na vojnu, samo dok kolibe

ste{emo i djeci hljeba namaknemo. @ivot nam je u ko-rijenu saèèn. @ivimo na hladnom pepelu. Ne moè-mo na ugarcima ~eljad ostaviti,

Molismo, umoliti ne mogosmo.Moralo se pod bajrak i – na put.Na Be~! ...a niz taj Dunav vrte se i plutaju jedni s glavom,

drugi s nogama naprijed, tre}i – popre~ke, svi kao nalaganim ljuljkama – mrtvi Misirlije, Anadolci, Vlasi,Tatari, Arnauti, Bo{njaci...

a za{to li?A amidà vi~e: ...svako carstvo zasnovano je na plja~-

ki slabih od strane pohlepnih, a jakih, na nasilju mo}-nih i suzama nemo}nih, na licemjerju slugeranja pla-}enih od strane mo}nih i na obje{enim tjelesima...62

S druge strane, nepostojanje razvijene proleterske svi-jesti u biv{oj Jugoslaviji kompenzirano je preko toposa rad-nika, njegovim uzno{enjem i mitologizacijom (figura Alije

48

Vedad Spahi}

62 Dervi{ Su{i}: Hodà Strah, V.B.Z., Zagreb, 2005. str. 26, 32-33.

Sirotanovi}a): „Figura radnika-heroja, koji projektuje i kon-stitui{e budu}nost i koji svojim po`rtvovanim radom gradipostrojenja, iskopava rudu, obra|uje zemlju, proizvodi pro-dukte i produkte produkata, ne predstavlja samo tijelo koje,radom i ogromnim naporom, nadvladava vanjske prepre-ke, ...ve} tako|er, i pomirenje rascjepa i konflikta izme|uagrarne i industrijske svijesti“63. Knji`evnost je partijno rea-govala na ovu kampanju re`ima u kratkom periodu domi-nacije poratnog socrealizma. Mnogi pisci, uklju~uju}i i onenajprominentnije, dali su tome svoje prinose. Andri}evapripovijetka Elektrobih, kao obol ideologiji kolektivizacije,uz nagla{nu dozu potemkinizma upravo zagovara premo{-}avanje antagonizma ruralnog i industrijskog identiteta po-litikom planskog razvoja kroz tzv. petoljetke:

„E-L-E-K-T-R-O-B-I-H! - - E-L-E-K-T-R-O-B-I-H!Pale se i gase neumorno slova te re~i, a izme|u sva-

kog paljenja i ga{enja ostaje za sekundu sitna iskra udnu o~injeg vida.

I vo|en tom svetlo{}u, ~ovek prelazi u sebi takoiz mra~ne pro{losti u obasjanu budu}nost i obratno.A u isto vreme stupa gradskim ulicama, stupa brzo,kao vojnik u beskrajnoj povorci Petogodi{njeg planai elektrifikacije Bosne, zemlje sa malo videla, i ose}ada tako, sa jednim drugom pred sobom a drugim za

49


63 Senadin Musabegovi}: Rat: konstitucija totalitarnog tijela, Svjetlost, Sarajevo,2008., str. 389.

sobom, ide u susret boljim vremenima. Taj put nijeni kratak ni lak, ali sumnje nema da on vodi ka cilju,ka vremenu kada }e u Bosni biti sve manje suza i svevi{e svetlosti, kada }e za seljaka biti stvoreni povolj-niji uslovi ìvota i kad }e i na selima ljudi biti pro-sve}eniji, naravi blaè, no}i manje mra~ne i gluve...

A za njim, na visokoj ku}i, jednako kruè i pozivajuna elektrifikaciju vatrena slova, neumorno kao priro-da sama.E-L-E-K-T-R-O-B-I-H! - - E-L-E-K-T-R-O-B-I-H!“64

Povodom Dervi{a Su{i}a, ali i nekih drugih bo{nja~kihautora, a imaju}i u vidu partikularnost i parcijalnost svjeto-nazorskih horizonata zasnovanih na isklju~ivim klasnim, vjer-skim, nacionalnim, gender i drugim polazi{tima, opravda-no je u opticaj uvesti pojam grupnog identiteta kao medijalnekategorije izme|u kolektivnih i osobnih identiteta. Kolek-tivni identitet supsumira a osobni akceptira sadràje grup-nog identiteta, koji postoji zahvaljuju}i elementima zajed-ni~kim odre|enom broju ljudi a dostatnim da se oni, inte-resno ili emocionalno, drè zajedno, i to pod uvjetom da seg-menti osobnog identiteta koji nisu zajedni~ki ne spre~ava-ju participaciju u grupi. Upravo je ta vrsta blokade karakte-risti~na u bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knjièvno-sti za omiljenu figuru ratnog veterana-intelektualca koji ne

50

Vedad Spahi}

64 Ivo Andri}, Elektrobih,https://www.scribd.com/doc/266751282/Andri%C4%87-Ivo-Elektrobih

moè da se adaptira na mirnodopsku zbilju. @ivotni izbo-ri i tok doga|anja u~inili su ga odro|enim od njegovih u pra-vilu ruralnih i autsajderskih korijena. Jedna od uvjerljivihreplika figure razo~aranog ratnika je Arnad iz Top~i}evogromana ôvjek niotkud:

„Odlazio bi predve~e, u civilnom odijelu i s ka~ke-tom na glavi, a pod izgovorom hitnog zadatka, u nekuprigradsku kafanu, punu duhanskog dima, mirisa ra-kije i kuhinjskih isparenja, utapaju}i se u àmor tje-lesa {to su se lijeno klatila lijevo desno. Tu je stvaraoiluziju pripadnosti, identifikuju}i se s tim bezime-nim, dalekim i prostim ljudima: kako je lijepo vidiona njihovim istro{enim licima sebe biv{eg, onda{njeg,sebe onakvog od kakvog je svih ovih silnih godina uza-lud i bezrazlo`no bjeào, sada toliko èljan da im sevrati. Kako je strasno i èstoko lagao sebe misle}i daje to jo{ mogu}e.“65

Karakter grupnog identiteta, na ovom primjeru je to sa-svim bjelodano, ovisi o dva aspekta – aspektu ogledala i aspek-tu zida66. U standardnim oblicima grupnog identiteta ogle-dalo je ispred zida i ~ini ga mogu}im, u aberacijama zid jezamijenjen ogledalom. Deradikulirilani junak prispodob-

51


65 Zlatko Top~i}: ôvjek niotkud, Univerzal, Tuzla, 1986., str. 70-71.66 Pogledati Furio Cerutti: Identitet i politika, u Identitet i politika, ur. FurioCerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 26.

ljuje ogledalo na mjestu gdje se nalazi nepremostivi zid.Depersonalizacija kao klju~na karakteristika intergrupnogpona{anja ne{to je u ~emu Top~i}ev izrazito individualizira-ni junak ne moè na}i sebe.

Socijalisti~ki period ipak, s aspekta identiteta, nije bio pra-zan hod. Dapa~e, aktuelno stanje kulture uvijek je kaleido-skopski ìvopisan palijativni poloàj koji se od prethodnei sljede}e konfiguracije razlikuje po stupnju semiotizirano-sti po jedinih kon stitutivnih elemenata. S tim je u vezi me-|u bo{nja~kim intelektualcima i piscima (Skender Kule-novi}, Muhsin Rizvi}, Enes Durakovi}, Hadèm Hajdare-vi}...) rado kori{tena metafora ponornice, u zna~enju iden-titeta koji palijativno, jednim dijelom, egzistira u nekom po-zadinskom, netransparentnom planu (poglavito unutar po-rodi~ne intime ili neke vrste ilegale67), ~ekaju}i, u povijestirijetke, povoljne stjecaje da se objelodani a zatim ponovozaroni ili ketmanski mimikrira. Nastala u sintezi nacional-no-emancipatorske i liberalno-humanisti~ke paradigme me-tafora ponornice prenagla{ava blagotvornost te ketmanskestrategije na ra~un transparentnih i etabliranih silnica u ex-ju-goslovenskoj kulturalnoj mreì koje su, naro~ito od drugepolovine sedme decenije, tako|e bitno sudjelovale u obli-

52

Vedad Spahi}

67 Alija Nametak tako svjedo~i o „kra|i“ mejta rahmetli Hamida Dizdara: „Prek-ju~er saznah da je Hamid bio „ukraden“ iz ateisti~ke kapele na centralnomgroblju, da je okupan u muslimanskoj kapeli i tajno mu klanjana dènaza, anegdje (valjda u dàmiji na Brdu) u~en mu i tevhid. Re~e mi Avdaga Skaka damu je on sunetio djecu, kad je bilo najstroìje vrijeme“ (A. Nametak: Sara-jevski nekrologij, Civitas, Sarajevo, 2004., str. 144.).

kovanju pa i redimenzioniranju bo{nja~kog kulturnog iden-titeta (institucionalno kanoniziranje ba{tine u knjièvno-kul-turnom djelovanju Alije Isakovi}a npr., Begi}ev okret ka bo-sansko-bo{nja~kim knjièvnim temama, Rizvi}eva uteme-ljiteljska knjièvnohistorijska istraìvanja, historijsko-poli-tolo{ka istraìvanja Mustafe Imamovi}a i Atifa Purivatre...potom i anga`man intelektualaca iz redova Islamske vjerskezajednice – Husejn \ozo, Nerkez Smajlagi}, kao i djelo-vanje u polju kulture i politike intelektualaca u emigracijiSmaila Bali}a i Adila Zulfikarpa{i}a – uporedo sa ekspanzi-jom politike nesvrstavanja koja je imala reperkusije i na unu-tarnju liberalizaciju stava prema islamskim vjerskim institu-cijama68). Obje strategije (ponekad im vi{e pristaje ozna-~itelj taktike), budu}i da im je kultura (jedino tolerisano)polje djelovanja, teorijski korespondiraju sa Gramscijevimstavom o kulturalnoj borbi (Kulturkampf) kao nastavku po-litike drugim sredstvima, tj. kulturi kao prostoru koji pre-uzima funkciju politi~ke artikulacije ideja unutar dràvnezajednice i reìma koji ili odga|a ili nudi solomonska rje{e-nja za osnovni problem bo{nja~kog identiteta – otvoreno iliperfidno poricanje njegove posebnosti. Jedno od najzornijihobistinjenja Gramscijeve teze su putopisi Rusmira Mah-mut}ehaji}a pisani sedamdesetih i osamdesetih godina pro{-

53


68 Jugoslavenska je vlada ugovorila nastavak {kolovanja diplomiranih medres-lija uz iznimno povoljne uslove u arapskim nesvrstanim zemljama koje su pre-uzimale na sebe potpuno finansiranje na{ih studenata na tamo{njim islamskimfakultetima. Pogledati Alija Nametak: Otvoreno pismo Hadì Sulemanu efendijiKemuri na poloàju reis-ul-uleme u S.F.R.J., u Sarajevski nekrologij, Civitas, Sara-jevo, 2004., str. 322.

log stolje}a. Posjeta domu Husejn-bega Grada{~evi}a po-vod je za kulturolo{ko-identitetsku dotematizaciju koja si-nergijom panteisti~ke mistike ovaplo}uje jedinstvo priro-de i kulture, nacionalne povijesti, sada{njosti i budu}nosti,a svojom se ’divanskom’ retorikom ezopovski {titi od „ko-mesarskih demonta`a tekstualnih paklenih strojeva“:

„Kao rastvoren dlan nudi mi se topli dom Grada{~e-vi}a. Vezom i tkanjem, drvorezbom i pisanjem ispu-njena je praznina i pretvorena u osje}ajnost i kaziva-nje koji se, kao preko pipala na vr{cima prstiju, krozprozore i divanhane, okre}u vanjskim prostorima, nekidaju}i zidovima i demirima izvanjski govor svije-ta; u cijelu ku}u kao da je prenesen dio zrikanja zri-kavaca, dio protjecanja Grada{nice, dio pse}ih lajanjas obronaka Trebave i Majevice... U svemu je znak ras-tvorenosti i doticanja sa svijetom; u stvarima kojimasu ispunjeni kutovi ove ku}e prolaze sa mnom no}asi ustitralosti njenih davnih uku}ana koji su joj dariva-li du{u kao {to joj je danas darivaju moji doma}ini.Bosim stopalima }utim mehko}u }ilima, dok proho-dim ku}om; vr{cima prstiju doti~em hrptove knjigau knji`nici i zagledam se u pozlate uresa utisnutih uko`ne korice rukopisnih knjiga na arapskom, turskomi perzijskom jeziku i glose ispisane bosanskim jezikomi arapskim pismom; odustajem od usputnog pogleda-vanja knjiga iza kojih su `ivoti spram kojih se moja

54

Vedad Spahi}

prisutnost ukazuje u si}u{nosti proho|enja kroz svje-tlo njihovog davnog nadnesenja. Vra}am se i objavlju-jem sebi granicu u nastojanju da promi{ljanjem bu-dem sa svim uku}anima ove ku}e koji su od njenogdavnog sazdanja njome prohodili i mogu}nost da raz-bu|enom du{om dohvatim svaki njihov trenutak i urastvorenoj knjizi sebe u~inim rastvorenim bivanjemove ku}e iz stisnute {koljke vremena, da ih razastremiza tijesnih tvrdina minulosti i budu}nosti. Njihovosvjetlo }e se rasplinuti u ove sobe i, poput svjetla zvi-jezda koje su nad njenim krovom, sjati u ovu mojuprisutnost u kojoj se tragam i – nalazim.“69

Augsbur{ki mir u Bosni

Uprkos zornim pregnu}ima i ponornim vrucima jugo-slovenska je bajka ipak samo prolongirala neminovan nepo -sredni susret drugih sa Bo{njacima i Bo{njaka sa samim so-bom. Raspadom Jugoslavije koja je fungi rala kao svojevrsnikarantin naslije|enih problema dana{nja se “ujedinjena” Evro-pa, iz me|u o sta log, suo~ava sa istom (deinkubiranom!) enig-mom koja je nekad stajala pred austrougarskim politi~kimi kulturnim stratezima. U Evropi postoji jedna zemlja ~ija

55


69 Rusmir Mahmut}ehaji}: Prisutnosti (3), @ivot, 28/1979., knjiga 56, 10, str.556.

multikulturalnost i multikonfesionalnost imaju hi ljadugo-di{nji kontinuitet. U Evropi postoji jedan muslimanskinarod koji, drè}i do tradicije, ìvi evropskim na~i nom ì-vota i koji èli biti punova`nim ~lanom evropske zajedni-ce naroda. Rat 1992-95. bio je, me|utim, cijena bezmalo~etiri stolje}a zaka{njele, a izgleda, neizbje`ne, kondicio-nali zacije – implementacije na~ela monokonfesionalne/mo-nonacionalne dràve kao ulaznice u evropsku povijest, a dase, pri tom, savjest opere zadràvanjem provizornog multi-nacionalnog okvira u vidu zajedni~kih dràvnih instituci-ja i etni~kih pariteta po kojima one treba da funkcionira-ju70. K tome, Bo{njake je te{ko razuvjeriti da silina i duì-na trajanja toga sukoba nisu u vezi sa, najblaè re~eno, nesna-laè njem Evropljana pred ~injenicom }e u novonastaloj drà-vi muslimani biti ve}ina. Vi{e je nego jasno da Dejtonskisporazum u tom smislu predstavlja tek sofisticiraniju, ali ilicemjerniju, ina~icu Augsbur{kog mira (1555.) kojim jeustanovljeno na ~elo “~ija zemlja njegova i vjera”. Osim {toje politi~ki neodrìv, na srednjovjeko vnoj formuli zasnovankoncept u nutarnje podjele Bosne proizvodio je njegovim

56

Vedad Spahi}

70 Pri tome je potpuno ignorisana najbitnija pretpostavka konstitucije dràve-nacije, a koja u bosanskom slu~aju naprosto ne postoji – to je, kako nagla{avaJürgen Habermas, „da se demos gra|ana dràve, da bi se mogao stabilizirati kaopoliti~ka zajednica slobodnih i jednakih pravnih subjekata, mora ukorijeniti uetnosu sunarodnjaka. ...Gra|anska vjernost mora biti ucijepljena u svijest o pri-rodnoj i povijesno sudbinskoj pripadnosti narodu“ (J. Habermas: Nacija, prav-na dràva, demokracija, u Identitet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura,Zagreb, 2006., str. 232.). Jo{ manje, prakti~no nikakve, izglede u ostvarenju ma-kar i provizornog modela nacije-dràve u multietni~koj postkonfliktnoj zajed-nici imala je ideja „konstitutivnog patriotizma“.

inozemnim tvorcima paradoksalan povratni efekat – inten-zivirao je, naime, pogon upravo onih identitetsko-kultural-nih silnica koje su predmet zazora i frustracije distributiv-nih centara globalne mo}i. Fizi~ki i simboli~ki suèn egzi-stencijalni prostor populacijski je prenapu~en narodom kome“strah postaje sve prisutniji konstitutivni ~inilac nacional-nog identiteta te moè u budu}nosti izazvati klaustrofobije,frustracije, radikalizacije i svakovrsna nezadovoljstva”, sma-tra [a}ir Filandra, podlaù}i svoju procjenu analizom iden-titetskog razgrani~enja Bo{njaka prema drugome, koje se“uspostavlja kroz najnovije kolektivno iskustvo, a genocid jesr` tog iskustva. Ta kolektivna bol izazvana vi{estrukim po-navljanjem genocidnih radnji od istih aktera (Srba) i na sko-ro istom podru~ju (Drina) stvorila je skoro mitsku sliku “ne-prijatelja”. Identitetska granica nakon genocida postala je dvo-struka, unutra{nja/psiholo{ka i spoljna/fizi~ka, podrànapoliti~kim sistemom dvoentitetske dejtonske Bosne i Her-cegovine”71. Osebujnu literarnu elaboraciju ovoga fenome-na predstavlja kratki roman Nedàda Ibri{imovi}a KnjigaAdema Kahrimana napisana Nedàdom Ibri{imovi}em Bosan-cem. Pisan u postmodernisti~kom maniru obiluje mise enabyme fragmentima koji sinegdohi~ki reprezentuju integrumstrukture i misaonih teì{ta romana. Jedan od takvih pasaàje gotovo pa knjièvna parafraza Filandrinih teorijsko-po-litolo{kih razmatranja:

57


71 [a}ir Filandra: Formativna ishodi{ta identitetskih paradigmi bosanskohercego-va~kih naroda sredinom 19. stolje}a, Zbornik radova simpozija „Odnos religijskogi nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda“, Bo{nja~ka pismo-hrana, 14, 40-41, Zagreb, 2015., str. 154-155.

“Eto, vi ste se borili s pu{kom u ruci, godine ste pro-veli u rovu, ranjavani ste, pa...? Pa ni{ta... [ta se desi-lo? Srbi jedino nisu osvojili cijelu Bosnu, osvojili sutek pola Bosne, do sljede}e prilike. Sve {to je Bosnunapalo spolja, sada je ozvani~eno unutar Bosne. êtni-cima sude za zlodjelo, a samo zlodjelo im niko ne di-ra i ne remeti, {tavi{e, glade im ga i dotjeruju. Pa toje isto kao kad bi kakva pisca osudili i utamni~ili zato{to je napisao lo{u knjigu, a tu istu knjigu uvrstili u{kolsku lektiru.”72

Intenzitet, obim i karakter krimena okarakterisanog kaogenocid nad bo{nja~kim narodom reaktivno je pomjerio ihorizonte rodnih identitetskih stereotipa, po kojima se upo-treba sile povezuje uglavnom sa obilje`jima mu{kog kolek-tivnog identiteta kao {to su mo}, sila, samouvjerenost, odlu~-nost, pot~injavanje, ubijanje..., dok su i u narativima o rat-nom nasilju ène bile stereotipno predstavljene kao tipi~nimaj~inski ili seksualni likovi – objekti zbivanja. JunakinjaTop~i}evog romana Ko{mar, dramatski literararizirana dovisine na kojoj postaje simbol (ne)pruènog otpora svih si-lovanih Bo{njakinja, reprezentuje taj novi identitetski re-konfigurativni pomak kao ènski odgovor na bestijarij komesu i kolektiv i pojedinac u bosanskom ratu, na osnovu etni~-ke pripadnosti, bez obzira na rodne, ideolo{ke, starosne, sta-tusne i druge grupne razlike bili izloèni:

58

Vedad Spahi}

72 Nedàd Ibri{imovi}: Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedàdom Ibri{imo-vi}em Bosancem, Svjetlost, Sarajevo, 2005., str. 75.

“Poru~nik joj pocijepa suknju i noèm na sredini,izme|u lopti, prereza grudnjak. Isko~i{e lijepe mo}-ne sise.

Ona ne re~e ni{ta, samo ih obujmi dlanovima ipodiè, kao da dijete ho}e da doji. Kako je lako igra-la tu rolu, kako je lako sa sebe sprala stid, kako je la-ko zgulila koù, zmijski svlak. Aska i vuk.– Aco, tebe èlim prvog – re~e ona. – Ho}u da nasvide, neka znaju tajnu.Sada joj je lice bilo sasvim krvavo.– Neka se ne dere kao da koljemo svinju – re~e Aco.

Kapetan joj je ra{irio noge i poru~nik, onaj ri|i,bio je spreman da je mu{ki uzme. Ali tada, u zanosutijela, {to ho}e da se spoji, ona se izmaknu i o{tricommakaza {to se, sjajne, odnekud na|o{e kod nje, pre-reza ri|om ud ispod glavi}a a krv, ljepljiva i gusta, pro-su se kao sjeme na sve strane. Bio je ri|i zbunjen itaj pogled stra{ne prevare koja se ukaza ispod krinkeputene radosti, odnio je tamo gdje ga, dobrog, po{a-lje Bog.

U dva skoka bila je na rubu balkona. Zatim se,napola gola, okrenula njima: gledali su sliku koja kaodolazi iz sna.– Vojvodo Aco, je li vrijeme da prizna{ da si... nemo-}an... Jesi li ikada imao ènu, onako kako je mu{ka-rac ima... Mene nisi i ne}e{ nikad, taman da ti se svadam. Neka si proklet, ti s kojim se na{alio Bog. Ti si

59


ga ubio, sada znam... Nemo}ni, }osavi, zemlja ti ko-sti... izmetala.– Neka si prokleta, turska kujo – re~e on i po|e pre-ma njoj ali se Selma izvi u zraku, posko~i kao da s mo-la ska~e u more, lagano, lijepo, skladno, kao da nije tonjezin zadnji skok u smrt, ve} u ìvot i jo{ bolje odnjega. Za~epi u zraku nos i bez krika, s rado{}u, pljus-nu na goli beton.“73

Proho de}i tako napregnutim sustavom razlika obliko-vanje bo{nja~kog identiteta u ratnim i prvim poratnim go-dinama, uprkos nagla{enom udjelu onoga {to Akeel Bil-grami naziva emotivni identitetski vi{ak74, doìvjelo je ma-nje-vi{e neuspjeh u poku{aju samoidentifi kacije na na~in“otkrivanja sebe ve} prisutnim u vlastitoj tradiciji” (S. @i-èk). Uo~ljivo mjesto u tom neuspjehu zauzela je bujaju-}a i instrumentalizrana produkcija “iluminativnih pripovi-jesti prevr{enih simulakrumom “zavi~ajnog muzeja”, koja,u pravilu, “pseudohistorijskom gestom konstrukcije kolek-tivnog identiteta uporno obnavlja onu vrstu simboli~kog kul-turnog imaginarija u kojem bi “zeleno busenje” i “svijetligrobovi”, kao sakralni toposi i historijskog i literarnog pam-}enja, trebali posvjedo~iti neupitnu odanost izvanpovijes-nim vrijednostima zajednice kao zaloga i potvrde nacional-

60

Vedad Spahi}

73 Zlatko Top~i}: Ko{mar, Bosanska rije~, Tuzla, 2000., str. 165-166.74 Pogl. Nikola Petkovi}, navedeno djelo, str. 32.; U konkretnom geo-povi-jesnom kontekstu to je vi{ak predanosti i posve}enosti naciji koji je, na àlost,znao ostaviti traume na svim stranama rovova, barikada i granica.

nog identiteta. ...Podre|eni utilitarnoj funkciji bu|enja na-cionalne svijesti i konstrukcije nacionalnog identiteta, zagu-{eni patosom retori~ne apelativnosti, knjièvni tekstovi po-staju ~uvari i promicatelji nacionalne pedagogije, etnograf-skog slikanja “sehara, }ilima i kapidìka”75. Nasuprot tojtrivijaliziranoj preradi tradiranih toposa stvarni status bo{-nja~ke kulturalne memorije kao sastavnice kolektivnog iden-titeta neusporedivo je bliì (bez ustezanja tu vezu ozna~a-vamo metonimijskom!) stanju drevnoga grada Po~itelja ukome ga je zatekao i rije~ima oslikao Zuko Dùmhur u pu-topisu Grad zelene brade:

“Sada mu u ba{tama sru{enih starih amama venu pos-ljednje devojke “s ibrikom u ruci”... pune mladeà,viklera i sevdaha....Utopio se za mnom u crnom viru nabujale bogu-milske reke – suvi{an i sme{an!...U pocepanoj anteriji zaboravljenih starih kapetana– sakat i gladan!...Pod jorganom tre{njevog behara – mrk i dotra-jao!...”76

Stvarne poetske kontribucije ishod su parodiranja tur-bo-reciklaè bo{nja~kih tradicijskih toposa ali i stereotip-

61


75 Enes Durakovi}: Obzori bo{nja~ke knjièvnosti, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.,str. 113-114.76 Zuko Dùmhur: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Oslobo|enje Public, Sarajevo,1991., str. 10.

ne zapadne recepcije bosanske kulture77 u o~aravaju}em in-terkulturalnom pjesni{tvu Tahira Muji~i}a, navlastito uciklusu Dezorijentirani orijentalac. Svojoj sklonosti ka “igri ri-je~i, vezanom stihu i zajebantskim aliteracijama” (M. Jergo-vi}) ovaj ro|eni Zagrep~anec pridodao je inverziju pozna-tih formula iz bo{nja~ke usmene epike i orijentalne tea-trologije postiù}i groteskno humorne – kerempuhovskeefekte. Pjesma se zove Musa Kese|ija odsijeca Karagjozu glavu:

“pljesniva teatralizirana sevdalinka po staru

kletva na te grije{an karagjozeneimao roda ni porodaneimao mira ni pokoja

nenosao ~alme nad ni{anomneljuljao hurija u kriluneslu{ao saza od mele}a

62

Vedad Spahi}

77 Znali smo, istini za volju, svjedo~iti i autoimagolo{koj orijentalisti~koj ins-kripciji, primjerice u posthumno objavljenoj zbirci Saliha Ali}a Kaside (Bo{-nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2008.). Zasi}ena sterotipnimmotivskim kompleksom (pustinje, oaze, hurme, deve, hrtovi, svila, ~adori, ha-dìje u bijelom) ne zavrje|uje ocjenu „jednog od najcjelovitijih poetskih sku-pova proètih orijentalnom osje}ajno{}u u bosanskoj knjièvnosti, i blistavimnastavkom one divanske linije bo{nja~kog pjesni{tva“ (Z. Klju~anin: Lice svjetlo-sti, str. 164.). S divanskim i staroarapskim pjesni{tvom Ali}eve ’kaside’ pove-zuju neke teme (ìvot u pustinji, ljubavni susreti i rastanci...), sporadi~no sufij-ska ideja panteizma, i ni{ta vi{e. Pisane slobodnim stihom, bez formalno-àn-rovske i tankom motivskom povezano{}u sa orijentalnom poezijom, ovim stiho-tvorinama nominalna oznaka ’kaside’ sluì samo kao obavijest o {irem refe-rencijalnom okviru i namijenjena je onim ~itateljima koji u svojoj zalihi ima-gotipskih predodàba termine gazel, kasida, rubaija... veù za Orijent, egzotikupa i Bosnu – koja to nije.

nevidio od suza sabahanekusao s begove ~inijenesjekao srbin kaurinane}utio derta ni sevdahanejahao zlatogriva hataneopio vinom se i vinom

neigrali zate pehlivaniljuba s drugim dabog ti

uteklakad je tako muso kese|ijone divani i man se eglenaevo glave pa je s mene skidaj

polegla je no}ca po merajizastor padeglava”78

Iscrpljenje zavi~ajnosti kao resursa esencijalisti~kih iden-titetskih utemeljenja u bo{nja~koj se knjièvnosti dogodi-lo na estetski vjerodostojan na~in s piscima sandà~kog po-rijekla ]amilom Sijari}em, Huseinom Ba{i}em i Faizom Sof-ti}em, njihovim mitolo{kim apoteozama ljudskog ̀ ivota de-terminiranog patrimonijalnim korijenima i misti~nim di-tirampskim vezama sa zavi~ajnim iskonom koje u ìvotnimkovitlacima imaju vrijednost konstante:

63


78 Tahir Muji~i}: Primopredaja ili divljim tahiristanom, Bo{nja~ka nacionalnazajednica Hrvatske, Zagreb, 2004., str. 27.

“ – I ja sam se, Smajile, ljuljao na onoj grani kad sambio dijete. I znaj ovo, Smajile: ko se ljuljao o onoj gra-ni, taj je u ìvotu postigao sve {to je èlio; ti si uspioda izradi{ najbolji nacrt zidina oko Karakazana, ti }e{sutra uspjeti da od mene preuzma{ Karakazan, da za-vlada{ Karakazanom a mene zatvori{ u haps da umrem.Ispitivao sam te da vidim jesmo li nas dvojica sa onegrane na onome drvetu i sad vidim da jesmo, pa ~ujovo, Smajile: preda}u te mojim ljudima da te otjera-ju u haps iz kojeg, dok sam ja kajmekam u Karakaza-nu, ne}e{ ìv iza}i nego }e ti kosti izbaciti. Zatvoriobi i ti mene da si kajmekam, ~im bi ~uo da sam se lju-ljao o onoj grani. ...Ne dam se ja, Smaile. Ljuljao samse i ja na onoj grani i od svakog sam pametniji i lu-kaviji – i od tebe, Smajile!”79

“Do~ekalo me sve u svojoj kamenoj nepokretnosti,u praiskonskom miru, kakav sam ostavio, kao da jeumjesto zaborava po svemu pala moja bolesna ~e`-nja za svim ovim {to sam ga ostavljaju}i volio. ... Vri-jedi se stopiti i sjediniti sa svime ovim {to je ponovooko mene, samo tako ~ovjek osjeti {irinu i snagu zem-lje kojom hodi, mo} da se uspe nevidljivim silamakoje ga ~ere~e i nose kud ho}e, volju da podnosi zlokoje ga sna|e.”80

64

Vedad Spahi}

79 ]amil Sijari}: Pripovijetke II, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1991., str. 241.80 Husein Ba{i}: Tu|e gnijezdo, BZK Preporod, Sarajevo, 2010., str. 217-218.

Prometej i Narcis

Ambivalentnost modernosti i njene posljedice po indi-vidualni i kolektivni identitet ne izlaze iz fokusa recentnehumanistike. Jedan od najve}ih paradoksa modernosti, kakouo~ava Dimitri D’Andrea, „otkriva se upravo u toj dvostru-kosti, u istodobno osloba|aju}em i optere}uju}em karak-teru nestajanja granica: nestanak poznatog svijeta ra|a u istovrijeme mogu}nost za samopotvr|ivanje i brigu za vlastitoo~uvanje. Osje}aj slobode kao ja~anja mo}i udru`uje se odpo~etka modernosti s percepcijom slobode kao tereta“81.Te{ko da u bo{nja~koj knji`evnosti ima literarno sugestiv-nijeg ovjerodostojenja ovoga sraza od pjesme Hamida Diz-dara Tekija. Sloboda modernog (lirskog) subjekta stvara situa-ciju nedefiniranosti (Imamo li kakav cilj kad nikud ne mora-

mo???) koja proizvodi osje}aj straha:

„Bljedilo nas je obuzeloa nikuda ne moramo odavde.Osobit neki mir i misli se vra}aju.Ptice kljucaju po oklopu pro{losti.

Je li to vrijeme zastalo u mrtvom dolafuili pauk vreba, pritajen, crn pauk

65


81 Dmitri D’Andrea: Moderna subjektivnost izme|u razli~itosti i pripadnosti, uIdentitet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 87.

na listovima starih kitaba?Imamo li kakav cilj kad nikud ne moramoi kad se u strahu zaboravljenog ritualatek naslu}uje huktanje zaljuljanih tijela u padui mra~na krv u muku zaustavljenih oluja?

Sve je ve} zaborav i pro{losti zarfovi dervi{ki u }o{kovima memljivih odaja,suzna kandila davno utuljenai crne ko`e ovnujske prostrte po kamerijama,po svodovima kamenim i doksatima pustim,gdje golubovi gugu}u nerazumljiva ajeta...“82

Tekija Hamida Dizdara simptom je jednoga stanja du-ha. Od modernosti naovamo odgovor na pitanje „ko sam“ne postavlja se vi{e unutar jasnih granica; shvata se, prije,kao odgovor na zacrtani plan nego kao datost koja se do-nosi sa sobom. Postav{i predmetom refleksije identitet nijevi{e ni ne{to {to pojedinac nalazi pred sobom u unaprijedutvr|enom obliku. Dizdarev anksiozni lirski subjekt sineg-dohi~ki je reprezent onoga mno{tva koje je bez plana, bezrefleksije, bez odgovora, mno{tva suprotstavljenog esenci-jalisti~kom poimanju koje identitet smje{ta na po~etak kog-nitivnog procesa umjesto na kraj. Uru{avanje teolo{ko-me-tafizi~kih temelja obavezuje pojedinca da, oslonjen na

66

Vedad Spahi}

82 Hamid Dizdar: Tekija, u Enes Durakovi}: Muslimanska poezija XX vijeka,Svjetlost, Sarajevo, 1989., str. 84.

samog sebe, osmisli vlastiti ìvotni program, a {to je u „ra{-~aranom“ (Max Weber) svijetu uvijek povezano sa osje-}ajem izgubljenosti, strahovima i nadanjima pred pre{iro-kim obzorjima obe}avaju}ih a posve neizvjesnih mogu}-nosti. U specifi~nim kulturalnim pejzaìma, kakav je na sa-svim odre|en na~in i bosanski, razlo`no se katkad postav-lja i pitanje „kompetencija“ za konzumiranje slobode, a {toje tema iznimno konjunkturna u profeministi~kom diskur-su koji od 90-tih godina znatno ja~e i zgusnutije iz pozici-je ènskog subjekta progovara o vlastitoj marginalnosti na-stoje}i preko teksta posti}i ve}i stupanj otvorenosti, ovjere-nosti, samoodre|enosti i autoreferencijalnosti83. Tematizi-raju}i u poeti~kom klju~u ènskog pisma transformacijurodnog u intraindividualni konflikt pjesnikinja Naida Muj-ki} na tanahnom dvosmislu izme|u ironije i denotacije iz-ri~e „priznanje“: „Nisam umjela sa slobodom/ Zato me dru-gi steù i razvla~e (Sloboda I); Novu slobodu mogla sam uki-seliti/ i sa~uvati lijepo za me|uobroke/ nadolaze}ih gladnihsje}anja/ Ali, nisam; {tavi{e pustila sam da/ istruhne u svo-joj zbunjenosti ... (Sloboda III)“84.

Razrje{avanje navedenih protivrje~nosti odvijalo se u dvapravca i ishodilo je oblikovanjem dvaju polariziranih iden-

67


83 Pogledati Andrea Zlatar: Konstrukcija privatnosti: prostor teksta, Kolo 2,Zagreb, 2001.http://www.matica.hr/kolo/286/Konstrukcija%20privatnosti%3A%20prostor%20teksta/84 Naida Mujki}: Oscilacije, Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2008., str. 31.

titeta, u teoriji ozna~enih kao prometejski i narcisti~ki. Prvi,na tragu prosvjetitetljskog homocentrizma, teì anga`ma-nu, odricanju i `rtvovanju u ime interesa koji nadilaze par-cijalna ispunjenja, dok je drugi indiferentan na dru{tveni po-redak, samozatajan i autoreferentan, bilo da je rije~ o foku-su na li~ni materijalni interes ili na duhovno-estetske fiksa-cije. Binarno oponirani, sa sadràjno nijansiranim me|u-prostorom, razli~iti vidovi modernih identiteta obiljeìli sui bo{nja~ku knjièvnost 20. stolje}a. Voluminoznija je, odHasana Kiki}a na ovamo, progresisti~ka dru{tveno anga-ìrana tematizacija bosanske zbilje s prometejskim nagnu-}ima centralnih likova, ali je knjièvno vjerodostojnija gra-na estetskog utopizma, koji podrazumijeva odre|eni bijegod zbilje u stvarnost literature, dok se iz zbilje prihvata je-dino ono {to zadovoljava subjektivne estetske kriterije (mo-tivi djetinjstva i rekonstrukti dje~ije svijesti npr. kao ’jedina’autenti~na stanja), e da bi se, u kona~nici, knjièvni arte-fakt superponirao zbilji i osmislio egzistenciju svoga tvor-ca sub specie aeternitatis, amplificiraju}i ideju o umjetnosti kaospasonosnom apsolutu i djelu kao njegovu utjelovljenju. Ro-dona~elna je ta~ka ove tendencije u bo{nja~koj knjièvno-sti ]ati}eva pjesma Teubei nesuh u kojoj je Bo`ji oprost iz-jedna~en sa „davanjem smisla za ljepotom“. Pjesnik esteti-zira tevbu, njegova molba/ùdnja se ne zadovoljava „sitnim{i}arom“: grijesi su veliki, ali golemo je potraìvanje – no-vo umije}e lijepog, novi estetski identitet. Ta je ljepota izri-jekom suprotstavljena pre|a{njem pjesnikovom Ja i stav-

68

Vedad Spahi}

lja ta~ku na shvatanje lirike kao biografskog iskaza. Ljepotase nametnula kao spasonosna (utopijski!) i za pjesnika i zanjegovo djelo, jer je svojom uzvi{eno{}u i dostojanstvomforme disonirala i sa akcidencijom li~ne ispovijedi i sa ne-mirnim sadr`ajem ]ati}eva `ivota.

I sonet Skendera Kulenovi}a Svejedno dio je velike pri~e{to ju je ispisala moderna u svome suprotstavljanju ’normal-nom’ gra|anskom subjektu i, uporednom – na na~in kakoto opisuje Matei Calinescu – traganju za utemeljenjem iden-titeta izvan racionalisti~kog polja liberalne demokratije, nau-ke, tehnologije i mitova o progresu civilizacije, a koje je poDubravki Orai} Toli} „najva`niji simboli~ni doga|aj u iden-titetskoj sferi moderne kulture“85:

„Bi}emo ~erga {to mijenja zvijezde du` mlije~nog druma. I mrtvi od vina uma Sahranjivat se u ro|enja.

To nikada ne}e biti. Bi}emo {to smo i bili. Jedni od drugih siti. Cvijet pa opet gnjili.

69


85 Dubravka Orai} Toli}, citirani tekst, str. 294.

Meni je ime Svejedno, moj drum je bijeli anal u zvije`|e nedogledno:

Vi sretni, na konje ~ula! Vi o~ajni, s pustih kula u crni mi ska~ite kanal!“86

Parodiranje teocentri~nih i prosvjetiteljskih metapripo-vijesti Kulenovi} poentira kreiranjem vlastite „velike pri-~e“ o soteriolo{kom putovanju ka nekoj kantovskoj utopij-skoj galaksiji u kojoj su mnogi bosanski pisci traìli svojuzvijezdu, pa i oni koje, poput Midhata Begi}a, poznajemokao kriti~are i esejiste. Njegov misti~ko-empatijski odnosprema knjièvnom tekstu kao prostoru utopijske slobodevodio je preina~enju nekih temeljnih knjièvnoteorijskihpolazi{ta. „Bitna estetska funkcija“, poru~uje Begi}, „nije uocjenama i presudama nego u otkrivanju djela, u otvaranjunjegovih unutra{njih, umjetni~ki zape}a~enih trezora, u svevidovitijem ~itanju djela o~ima i ma{tom sve vi{e o~ovje-~enog tj. oslobo|enog ~ovjeka“87. Dolaze}i iz akademskihkrugova, u kojima tih godina na ex-yu prostorima domini-raju strukturalisti~ki scijentizam i minuciozne stilisti~ke in-terpretacije, Begi} promovira posve suprotan tip kriti~kogpisma – ba{larovsku ’kritiku svijesti’, onu koja o djelu ne

70

Vedad Spahi}

86 Skender Kulenovi}: Pjesme, Sabrana djela, Skendera Kulenovi}a u 10 knji-ga, Bosanska rije~, Tuzla, 2010., str. 180. 87 Midhat Begi}: Raskr{}a II, Veselin Masle{a – Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 18.

govori kao o „dobrom, lijepom, velikom, nego mo`da ze-lenkastom, srebrnom, olujnom, romboidnom“. Prodorpoetske metaforike u akademski diskurs, a s obzirom na Be-gi}ev autoritet utemeljitelja katedre za knjièvnost na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu, imat }e dalekose`ne refleksena bosansku knjièvnu kritiku.

Uslijedilo je vrijeme po sebi bogomdano za nove veli-ke pri~e – rat. Bo{nja~ka se knjièvnost, zanimljivo, dràlarezervirano spram izazova recentnih metanaracija. Zna~aj-niji njen dio slijedi antiesencijalisti~ki, dekonstrukcijski putoblikovanja svojevrsnog protuidentiteta onkraj stereotipa,kako etnonacionalnih tako i onih o ulozi i svrsi knjièvnogstvaranja, put markiran primjerice u autopoeti~kim stiho-vima pjesme Ahmeda Buri}a Antologijska:

„...sad kad je, eto, kona~no, stiglo vrijeme naroda,ti nema{ ozbiljno utemeljenjeu boljoj pro{losti,niti zavr{ni stih kojiudara u glavu i istovremenogleda u budu}nostniti zamagljenom kombinacijom snova i znakovljanudi vjeru u poeziju,jedini putspasenja Svijeta.“88

71


88 Ahmed Buri}: Maternji jezik, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013., str. 45.

Rat, identitet i alteritet

Rat je definitivno period kada je ̀ udnja za stabilnim kon-strukcijama (onima koje uspijevaju da pomire i sa~uvajusubjektivno, unutarnje ili pojedina~no odre|enje volje uobjektivnom, izvanjskom ili obi~ajnom etosu zajedni~kihformi ìvota) doìvljavala u identitetskim narativima svojvrhunac89. Njihovo zbiljsko nepostojanje prepoznavano jei kao jedan od najva`nijih uzroka posljednje nacionalne ka-tastrofe. Roman Zilhada Klju~anina [ehid predstavlja svoje-vrsnu metaforu te ùdnje. Cilj autorov je da pred lice vla-stitog naroda stavi ogledalo u kome bi se trebala ozrcaliti di-jagnoza identiteta i uzroci historijske sudbine �izgubljeno svo-

je davno lice (Mak Dizdar)� kao primarno semioti~ki prob-lem. Prema narodnom predanju mjesto na kome junak spu-sti vlastitu odrubljenu glavu posve}eno je mjesto kolektiv-ne samospoznaje. Rije~ {ehid zna~i svjedok – njegov je ~ininicijalan, a svi potonji (hodo~asnici) svjedo~e i povr|ujuviktimolo{ki mit kao odanost vlastitim identitetskim isho-di{tima. U romanu {ehid }e spustiti svoju odrubljenu gla-vu onda kada povrati izgubljeno ime a njegov narod zaborav-ljeno umije}e ~itanja povijesnih i Boìjih znakova, o koje

72

Vedad Spahi}

89 Premda je, teorijski i iskustveno, tome tako, na bo{nja~ki je slu~aj, zahva-ljuju}i inkogruenciji etni~kog, kulturalnog i politi~kog bo{nja{tva, te{ko pri-mjenjiva konstatacija da „iako rat stvara iznimnu egzistencijalnu neizvjesnost,zaklju~ujem da je ona barem donekle ublaèna izvjesno{}u koju osje}amozbog unificiranog nacionalnog identiteta“ (Jure Vuji}: Hrvatski tranzicijski iden-titet, u Hrvatski identitet, zbornik, Matica hrvatska, Zagreb, 2011., str. 118.).

se naivno oglu{ivao i bagatelisao ih, vi{ekratno dovode}i upitanje svoj opstanak. S druge strane, mozai~ki niz pri~a oìteljima sela Trnova bespo{tedna je, ~as dirljiva ~as autoiro-ni ~na i satiri~na, demistifika cija mentaliteta jednog etnosakoji pla}a danak zapretenosti u svoj nakaradni znakovni su-stav. Najve}i dio toga sustava ~ine, dodu{e, benigna “malavjerova nja koja je Svemogu}i spu{tao smrtnicima da im olak-{a ìvot”90. Zapleti grotesknih razmjera, na kolektivnom pla-nu, proizlaze iz karikaturalnog prizemljenja temeljnih kate -gorija i vrije dnosti. Tako uz pomo} Kur’ana dèmatski imam]eman-efendija organizira “pacifizirani na~in odbrane”.U~enjem prigodnih ajeta i sura {est puta opasuje selo. Klju-~anin zapravo iskazuje svoj odnos prema pojavama koje nisusvojstvene samo Bo{njacima; parodira one oblike identite-ta „koji su se funkcionalno smatrali arhai~nima i bili osu-|eni na nestanak, a opstali su i obnavljaju se, dobivaju novomjesto i mije{aju se sa takozvanim modernim oblicima,igraju}i ~esto sredi{nju ulogu u suvremenom modelu dru{t-venih odnosa“91. I dok se kapilarna i horizontalna disper-zija ovih pojava usitinu tvrdokorno odràva i u modernimoblicima bo{nja~kog religijskog folklora u Bosni i Herce-govini svjedo~imo na istoj matrici etabliranom mundijal-nom katoli~kom fenomenu – Me|ugorju.

73


90 Zilhad Klju~anin: [ehid, BZK Preporod, Sarajevo, 2006. str. 43. 91 Alberto Melucci: Pam}enje, solidarnost, identitet, u: Identitet i politika, ur. FurioCerutti, Politi~ka kulura, Zagreb, 2006., str. 74.

U Klju~aninov semioti~ki ra{omon uklju ~ena je i po-sve}enã kategorija {ehida, koja u pu~koj intepretaciji biva de-valvirana ga lopi raju}om in flacijom pripisanih joj zna~e-nja, tako da su se prakti~no svi umrli ili ubije ni Trnovljaninekako na{li unu tar ìvopisne nomenklature od trideset i tripoznate vrste {ehida. Zada}a pravog {ehida da ustabili semio-ti~ki sustav i zaustavi proliferaciju entropijskog znakovljaliterarna je metafora nemogu}e misije kreiranja ~vrstog i ne-upitnog identitatrnog konstrukta ali i svojevrsni alarm ko-jim se ukazuje na nu`nost izbalansiranijeg odnosa – {to jeve} posao dru{tvenih i dràvnih institucija – varijabilnih sa-stavnica unutar kontemporarnog presjeka identitetske mor-fologije. (Ne)~itljivost historijskog konteksta uzrokuje dra-mati~ne identitetske prevrate i unutar urbanih slojeva bo{-nja~ke populacije najja~e izloène nivelacijskom i alijena-cijskom ozra~ju konjunkturnih ideologema jugoslavenstvai bratstva-jedinstva ~iji se u~inak la`nog srastanja alteritetai identiteta „~ita“ tek kada dobije zna~enje nacionalne kata-strofe. Prelamanje posljedica zaka{njele kognicije kroz svi-jest `rtava stigmatiziranu traumati~nim iskustvom alteritetajedno je op}ih mjesta tematskog registra postratne bo{nja~keknjièvnosti. Sugestivno je dato u drami Nermine Kurspa-hi} All on Board u sceni upoznavanja dvoje mladih na broduusidrenom u kopenha{koj luci koji je sada njihov novi dom:

„AMER: (Pruà ruku.) Ja sam Amer, a ko si ti, lijepagospo?

74

Vedad Spahi}

SELMA: Selma, uboga izbjeglica {to vi{e nije ono {toje bila, a i {to je bila sad je samo blijedo sje}anje.AMER: Onda i tebi snovi boli srca lije~e. Pa reci miko jesi i bila si, draga nimfo...SELMA: Studentica knjièvnosti iz Trebinja. ̂ ini mise jako davno, i ne znam gdje, kada i kako. Da li tomjesto mojih uspomena postoji, da li je u njemu stvar-no postojao ìvot koji pamtim?AMER: Ono {to je bilo, ono {to pamtimo ti i ja, togvi{e nema. Nema vi{e istih ljudi, ku}a, stvari. Mo`-da jo{ na{im gradovima hode oblikom ista bi}a, onakoja smo nekad poznavali. Ali, oni {to su ostali nisuvi{e isti, nama znani. Ostale su njihove lju{ture, ali bitse promijenila. Postali su sjene. Sjene ~udnog sadr-àja, varka onog {to su bili. A to {to su bili, mo`da opetnije ono {to smo mi vjerovali da jeste. Mo`da je onosada njihova java, a na{e pro{le predstave o njima samosu iluzija... Tamo ni zrak vi{e nije isti. Ni drve}e nicvije}e. Tvoj i moj odlazak, izgon bolje, uni{tio jesliku svijeta koji smo poznavali i voljeli. Uni{teno jemnogo ìvota, mnogo znanog i dragog. Sada, tamogdje si nekad i ti bila ìve neki drugi ljudi. Ako lju-dima se zvati mogu. Ipak i njih si, k’o i ja svoje dèla-te znala, do ju~er ~ak voljela...“92

75


92 Nermina Kurspahi}: All on Board, u: Kisele ki{e i druge drame, Connectum,Sarajevo, 2005., str. 85.

Klju~aninov i Kurspahi}kin odnos prema pro{losti kaoagensu etni~kog identiteta mogli bismo ozna~iti kao pros-kripcijski – ozlogla{enje kao conditio sine qua non rekupe-racije, za razliku od modela inskripcije – upisivanja tj. re-troaktivnog modelinga i retu{a pro{losti u funkciji legiti-miranja novouspostavljenog prezenta i od bremena savjestirastere}enog futura. Izvedba cijelog projekta, ~iji je nosilacnacionalna intelektualna elita, podrazumijeva opse`nu insti-tucionalnu etnopoliti~ku mobilizaciju i manipulaciju. Dija-log iz Horozovi}eva romana Sli~an ~ovjek reprezentativanje primjer na toj matrici profiliranih identitetskih vidika:

– Ve}ina ovih koji se sad useljavaju, imaju ku}e na selu.Za{to im je potreban grad? Oni u njemu ne znaju`ivjeti.– Nau~it }e.– Kako? Bez ljudi koje su istjerali? Kako kad ni gradvi{e nije grad? Ne li~i na sebe.– I gradovi se mijenjaju. Bit }e to novi grad. Njihov grad.– Bez starosjedilaca?– Bez starosjedilaca – re~e Neboj{a posve mirno kaoda se to samo po sebi razumije.– Za{to onda ne na~inite posve novi grad? Ne bistemorali ni{ta ru{iti. I ne bi bilo toliko tragova da vaspodsje}aju.– Takva su pravila. U tome i jeste igra. Novi grad nemasvoje pri~e. Nema ~ak ni imena. A svakom je potreb-na pro{lost, ma kakva ona bila.

76

Vedad Spahi}

– Sad jo{ samo treba promijeniti pro{lost – promrm-lja Kasim.– Samo je malo dotjerati – ispravi ga Neboj{a.93

Varijacija inskripcijskog memorijskog modela je episto-larni roman Nure Bazdulj Hubijar Kad je bio juli. Dje~akMirza kome je cijela porodica stradala u srebreni~kom ge-nocidu pi{e pisma svome ocu za kojeg vjeruje da je jo{ ìv(a nastavlja i kada sazna da je ubijen), i u njima idealizirasliku ìvota u biv{oj Jugoslaviji, stvaraju}i tako interni bo{-nja~ki kontranarativ mainstream predod`bama o jugoslaven-stvu i bratstvu-jedinstvu kao iluzijama ~ija je cijena ispostav-ljena i skupo pla}ena u ratovima 90-tih. Vazda na rubu para-doksa da nesre}u ne vidi u ru{enju stvarnog svijeta ve} onognestvarnog u koji je duboko vjerovala, za N. Bazdulj Hubi-jar jugonostalgija ne predstavlja tek strategiju nekog inti-misti~kog eskapizma i pateti~nog prizivanja godina „kadasmo svi ìvjeli sretno i mirno“ nego i funkcionalnu podloguna kojoj ocrtava malformacije recentne dru{tvene zbilje:

„Dragi babo mene je mati od kad znam za se svje-tovala da najtvr|e u boga dragog vjerujem i vjerovosam da je dobar i da me voli i ~uva a iza onog danaja vi{e ne znam ni{ta pa vi{e ni{ta. Samo znam da sui tebe na{li ne|e kod Srebrenice i da si sad u onim

77


93 Irfan Horozovi}: Sli~an ~ovjek, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995., str. 91.

policama mrtva~nice u tuzli. Mlogo vas je tamo paako se samo nama ~ini da ste mrtvi a vi ustvari ̀ ivi ima-te o ~em pri~at, sje}at se vremena kad su svi ljudi u ovojna{oj dràvi bili ko bra}a koja ni u snu nebi usnila da}e udarit brat na brata da }e se poklat. ...

Samo jo{ ovo da ti reknem babo. onaj materin prstensam dao mojoj biljani i s njime je zaru~ijo... Ona de-dova spomenica }e nam visit na zidu pa }emo pri~atna{oj djeci i o njemu i o tebi i o titi i u~it ih bratstvui jedinstvu.“94

Karakteristika inskripcijskih modela pam}enja jeste i vo-luminozan trijaìrani materijal sje}anja, tj. ogluha o sve sadr-àje povijesne doga|ajnosti koji se ne uklapaju u prokru-stovski dizajniran krajnji cilj. Tako i Nura Bazdulj Hubi-jar, premda pi{e o genocidu, {tavi{e o samom fokusu togazlo~ina – Srebrenici, hladno zaobilazi, po op}em mi{lje-nju teoreti~ara i istraìva~a genocida nad Bo{njacima, pola-zi{no pitanje: Kako je mogu}e da ljudi koji su ìvjeli skupa i

mije{ali se mogu biti u stanju da se dignu na oru`je i krenu u

istrebljenje svojih kom{ija i prijatelja?

Na sredokra}i izme|u ova dva memorijska modela na-lazi se prospektivni model pam}enja koji pretpostavlja

78

Vedad Spahi}

94 Nura Bazdulj Hubijar: Kad je bio juli, V.B.Z., Zagreb, 2005., str. 157, 160.Zasi}enost teksta dijalektizmima i pravopisno-gramati~kim inkorektnostimavid je naturalizacije lika-naratora po osnovu njegova zavi~ajnog porijekla,obrazovnog i socijalnog statusa.

nu`nu selekciju i hijerarhizaciju doga|aja pro{losti (uklju-~uju}i i zone blagotvornog zaborava) kao funkcionalnu plat-formu budu}nosti okrenutog kolektivnog samorazumije-vanja. Stihijnost, tj. odsustvo institucionalno osmi{ljenogidentitetskog menadèmenta u pravilu vodi kriznom sta-nju kada postaje neophodan neki vid {ok-terapije, {to pro-skripcija pro{losti (Klju~anin) egzemplarno jeste. Napro-sto rije~ je o nagla{enoj reaktivnoj prirodi identitetã u multi-etni~kim zajednicama, u {irokom spektru pojavnih oblikaod konflagracijskih do konkordacijskih. Navedeni primje-ri bliì su prvom polu dok bo{nja~ka knjièvnost, kvanti-tativno gledano, radije se otvara ka drugom polu, ka onome{to Karl Mannheim naziva „utopijsko pisanje drugog“95.Noviji vizibilan primjer je roman Dèvada KarahasanaNo}no vije}e96 u kome je centralni lik Simon Mihailovi}modeliran u skladu sa etikom sopstva kao alteriteta francus-kog filozofa Emanuela Levinasa. Srbin koji se vra}a u Fo-~u avgusta 1991., upravo u vrijeme kada po~inje nacional-no pregrupisanje i intenzivno falsifikovanje povijesti ovihprostora, „hibridizira i transkulturalno inficira zavi~ajnusredinu, te kao oli~enje etike `rtve simboli~ki i transcen-dentno postaje modelom junaka za svijet izvan granica dob-ra i zla. Kao reprezent odre|ene eti~ke ideje on se ne pita

79


95 Utopijskom svije{}u Mannheim ozna~ava onu svijest koja nije homogenasa ’bi}em’ koje tu svijest udomljuje, koja nije oslonjena na princip potvr|iva-nja datog sistema vrijednosti. Pogledati K. Mannheim: Ideologija i utopija, Je-senski i Turk, Zagreb, 2007.96 Dèvad Karahasan: No}no vije}e, Profil, Zagreb, 2005.

– ko sam ja?, nego se pita – ko sam ja u odnosu prema dru-gom, te ko su drugi u donosu prema meni? ... Karahasanpreko svog protagoniste konstruira neku vrstu ’izgloblje-nog identiteta’, identiteta koji se moè ostvariti samo u har-moni~nom suglasju kulutralno razli~itog...“97. A rije~ jenaprosto o tome da vi{edecenijski boravak u etni~ki relak-siranoj sredini Zapada onemogu}ava Simonu da vidi u {tase njegovi sumje{tani pretvaraju, pa im on naivno pristu-pa èle}i nastaviti komunikaciju tamo gdje je ona stala pri-je njegova odlaska. Ono {to se de{ava a Simon previ|a jeogledni primjer (pre)tvorbe identiteta koji potvr|uje da„identitet nije pitanje ontologije nego imagologije i ideo-logije. @elje i strahovi stvaraju imagologiju, imagologijastvara ideologiju, ideologija stvara diskurs, diskurs stvarastereotipije kao posljednje okamenjene identifikacijske to~-ke, koje se naknadno naturaliziraju, tj. pretvaraju u prirod-ne i autenti~ne biti“98. U ovoj, nekoj medijalnoj ili sup-rot(stavlje)noj varijabli povijesni zapleti bosanskog dru{t-va zapravo su tek jedan izo{treniji signum postesencijali-sti~kog koncepta identiteta, ~ija je odrìvost, dakle, samo„u trajnome odnosu prema drugima i samomu sebi. Iden-titet ne moè biti autonoman i samo(p)odràvaju}i – kroznjegove propusne i fluidne okvire neprestano prodire ’dru-

80

Vedad Spahi}

97 Nihad Agi}: Knjièvnost i kulturalno pam}enje, Centar za kulturu i obrazova-nje, Te{anj, 2010. str. 117-118. 98 Dubravka Orai} Toli}: Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije, uKulturni sterotipi – koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjièvnostima, zbornik,ur. Dubravka Orai} Toli} i Ernö Kulesá Szabó FF Press, Zagreb, 2006., str. 30.

go’“99. Karakter i (osobna) prijem~ivost sadràja penetri-raju}e drugosti kod nekih pisaca, {tavi{e, postaju odre|u-ju}a bitnost njihove poetike kao {to je slu~aj u romanimaTvrtka Kulenovi}a ~iji je autorski identitet „gra|en na mno-gostrukoj pripadnosti, pripadnosti svemu {to ~ovjekova po-rodica podrazumijeva. Tu ne moè vi{e biti rije~i o bilo kak-vom „usidrenom“ identitetu i „tvrdim sekvencama“ unu-tar njega. Svi slojevi koji ga grade su mobilni i moraju bitimaksimalno umek{ani, jer bez te fleksibilnosti dovedene dofluidnosti, Kulenovi}evo autorsko „ja“ ostalo bi van tokovavlastitih knjièvnih svjetova. A to onda zna~i da je njemuapsolutno strano svako svo|enje vlastitog bi}a na jednu i je-dinu „su{tinsku“ pripadnost, pri ~emu su sve ostale samomanje ili ve}e udaljavanje od nje“100. Levinasovska konsti-tutivnost drugosti u Kulenovi}evom kosmopolitskom kon-ceptu identiteta programski je elaborirana u njegovim ranimputopisima, najsadràjnije u tekstu Vedi Napoli e poi mori:

81


99 Danijela Lugari}: Isu{ivanjem kaljuè do antislike: O kontingenciji identifikacij-skih to~aka, u Kulturni sterotipi – koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjièvno-stima, zbornik, ur. Dubravka Orai} Toli} i Ernó Kulesá Szabó FF Press, Zagreb,2006., str. 195.; Penetracija drugosti u tobo` ~vrste identitetske konstrukte jene{to s ~im se bosansko dru{tvo susre}e na dnevnoj bazi, te ne ~udi frekvent-nost ove teme u bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knjièvnosti kako u dje-lima klasika tako i kod novijih pisaca. O jednoj od najblistavijih literarizacijasloène dinamike preslagivanja identiteta i drugosti pisali smo u radu Identiteti drugost u Sijari}evom romanu Konak (V. Spahi}: Prokrustova ve~ernja {kola, Bos-niaArs, Tuzla, 2008., str. 165-172.). Ovaj je roman svojevrsno ogledno polje re-moduliranja identiteta na na~in da neka od isklju~enih ili zanijekanih sastav-nica preuzima primat zahvaljuju}i drugom koji od konstituiranog postaje kon-stituiraju}i, od osmi{ljenog osmi{ljavaju}i ~inilac nove konfiguracije.100 Muhamed Dèlilovi}: Knjièvnost kao sporazum svjetova (o knjièvnom djeluTvrtka Kulenovi}a), http://www.balkan-sehara.com/muhamed%20esej.html

„Savetovali su mi da pi{em o tome kako se ne moènikud oti}i, kako putovanja nema, kako ~ovek, kudgod po|e, kao pu` na le|ima, tako on u du{i nosi svo-ju ku}u za sobom. Ali mene je vi{e privla~ila drugatema (Je li to pitanje razli~itog ustrojstva ljudskog?Ili samo privremeno pitanje starosti, godina?): O to-me kako svako mesto gde do|em, gde se malo duèzadrìm, ubrzo postaje moja ku}a (bolji, sre}niji dom,jer u njemu po~inje ìvot ispo~etka, ispunjava se ve~i-ta ljudska ̀ elja), kako, dakle, ima odlaska ali nema po-vratka, jer po povratku uspomenu na mesto gde smobili nosimo u sebi kao divnu neponovljivu bajku, kao bolnasilno prekinutog ìvota, kao boànsku kaznu za ljud-sku drskost, kao {to kr{}ani nose greh: ne{to {to vamne da da ̀ ivite na miru. Ili jo{ vi{e mesta o kojima znateda nikad do njih ne}ete sti}i ili se bar nekako uvek desida nikad ne stignete, a za koja verujete da bi onaj istin-ski, jo{ istinskiji ìvot u njima mogao da po~ne.“101

Djelo Tvrtka Kulenovi}a kao cjelina instruktuvno po-vla~i crtu razlike izme|u modernih monolo{kih, esenci-jalnih, referencijalnih subjektiviteta i postmodernih iden-titeta koji su polilo{ki, konstruisani i autoreferencijalni, tekao takvi metonimijski reprezentni za epohu u kojoj je pi-tanje identiteta, kako primje}uje Dubravka Orai} Toli}, „po-stalo izvorno moralno: kako se postaviti prema sebi i svije-tu u mreì uzajamnih odnosa kada je sru{en stari simboli~-

82

Vedad Spahi}

101 Tvrtko Kulenovi}: Putovanja, Svjetlost, Sarajevo, 1974., str. 37.

ni poredak, a nije stvoren novi, kada smo iskonski odgovor-ni i suodgovorni?“102 Teìnu podno{enja te odgovornostii pozicioniranja u novonastalim identitetskim vakumima ime|uprostorima, do ekstremnih apsurda dovedenim upra-vo na ju`noslavenskim prostorima, najbolje oslikava pojavaapatridskog identiteta kome je tematski posve}en romanBekima Sejranovi}a Nigdje, niotkuda. Glavni junak nakondesetak godina provedenih u Hrvatskoj ne doìvljava sebekao bosanskog izbjeglicu, ali ta mu je etiketa s po~etkom ra-ta administrativno prika~ena te mora emigrirati u Norve{-ku. Prije toga na sve na~ine poku{ava ostati i nastaviti zapo-~eti studij. U uredu dekana fakulteta postavlja pitanje za{toHrvati iz Bosne mogu i dalje studirati bez pla}anja enorm-no visoke {kolarine a on ne moè. Kada dobije odgovor: „Pazato {to su Hrvati!“, pravi duhovit parodijski performans:

„...tu pred njegovim o~ima u indeks dopisujem jo{ jed-nu crticu i dodajem: Hrvat. Njegova kemijska ostav-lja tamniji trag od one kojom je napisano ’Musliman’,a pogotovo od onog ’Jugoslaven’. ... ...nije mi bila na-mjera na silu postati „Hrvatom“. Kao {to me jednostav-no nikada i nije bilo briga za to moram li se izjasnitiJugoslavenom, Muslimanom, Ciganinom, Albancem,Srbinom ili ~ak Norveàninom, no drugima je to o~i-to va`no. Drugima je upravo to zna~ilo sve. Sve tebalkanske pravno-dràvno-kulturolo{ke zavrzlameoko etni~ke pripadnosti, dràvljanstva, prava na bora-

83


102 Dubravka Orai} Toli}, citirani tekst, str. 318.

vak, defniranja nacionalnog jezika i bi}a, bile su na-prosto drska sprda~ina namijenjena neukim, prestra-{enim i slu|enim narodnim masama“103.

„Nacionalizacija“ islama

U povijesnom kontekstu 90-tih okretanje Bo{njaka sa-mima sebi nu`no se odvijalo potenciranjem vjerske kom-ponente kulturnog identiteta. Trend je, nesumnjivo, zna-~ajno rekonfigurirao duhovnu pozituru bo{nja~kog bi}a, alije isto tako ovdje korisno podsjetiti na razliku izme|u nomi-nalnog (tj. formalnog, simboli~nog) i stvarnog prihvatanjareligijskog svjetonazora – na koju ukazuje primjerice Slo-bodan Naumovi} u knjizi Upotreba tradicije (Beograd, Insti-tut za filozofiju i dru{tvenu teoriju, 2009.). Naumovi} tvr-di da je nakon 1990. u Srbiji (a sli~no bi se moglo re}i i za dru-ge postjugoslavenske zemlje) do{lo do samo fiktivne, simbo-li~ke, glumljene tradicionalizacije, a ne i do stvarnog okre-tanja tradicionalnim vrijednostima104. Pojavili su se “nomi-

84

Vedad Spahi}

103 Bekim Sejranovi}: Nigdje, niotkuda, Profil, Zagreb, 2008., str. 112-113.104 Smatra se da su Bo{njaci, pod zna~ajnim utjecajem disolucije dràve i stra{-nih ratnih doga|anja tokom 1990-tih godina, mnogo vi{e religiozni u odnosuna period 1980-tih godina. Pitanje da li je to zaista tako, koliki je procenat reli-gioznih pod utjecajem aktuelnog politi~kog diskursa te koliko je rezultat tzv.„socijalno poèljnih odgovora“, zbog svog zna~aja i sveobuhvatnosti zavrje-|uje posebno istraìvanje“ (Dènita Sara~ Rujanac: Proìmanje nacionalnog i reli-gijskog, bo{nja~ko iskustvo vi{eslojnosti identiteta, Zbornik radova simpozija „Odnosreligijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda, Bo{nja~kapismohrana, 14, 40-41, Zagreb, 2015., str. 168.).

nalni” vjernici, od kojih mnogi ni formalno ne slijede vjer-ski nauk. Me|u ovom kategorijom najvi{e je ipak onih po-zerskih ’vjernika’, ~iju opipljivim li~nim interesom moti-visanu ekspresiju dre~ave pobo`nosti Hadèm Hajdarevi}satiri~ki prikazuje u pjesmi Pobo`ni lopovi:

„...najprije opasu trave, sve obrstepa, na pokaz Bogu, izduè sve prstemole} se, i krste}, ko da u tri skokak nebesima mogu sko~iti, i ~vrstezauzeti poze, tik do samog Boga.“105

Ovaj tip identifikacije u teoriji je ozna~en kao instru-mentalisti~ki – pojedinac je privrèn grupi manje zbog ubje-|enja u zajedni~ko prijeklo i zajedni~ke vrijednosti negozbog lepeze interesa i mogu}nosti koje mu se tom pripad-no{}u pruàju. Zanimljiva je teza Bernara Formozoa pokojoj „instrumentalisti ne dopu{taju sebi da kulturu sma-traju druga~ije nego kao inertnu mogu}nost, „resurs“ izkoga bi grupa ili pojedinac po vlastitoj volji crpeli svojeambleme“106. Su{tinska je upravo ta amblemati~nost, tran-sparentnost, prezentnost jer identitet o kome se govori ~edoje liberalnih demokratija i bogate povijesti njihovih zloupo-treba. Na istom tragu razumijevamo i pojavu spektakula-

85


105 Hadèm Hajdarevi}: Na sonetnim otocima, Vrijeme, Zenica, 2004., str. 79.106 Bernar Formozo: Rasprave o etnicitetu, u Identitet(i) – Pojedinac, grupa, dru{t-vo, Priredili Katrin Halpern i @an-Klod Ruano-Borbalan, Clio, Beograd,2009., str. 300.

rizacije vjere iza koje stoji ispra`njeni supstancijalni sadr-àj. O tome instruktivno pi{e Saeid Abedpour: „Organi-ziraju se rasko{ni religijski programi dok je prisustvo reli-gije u ìvotu pojedinaca sve blje|e i blje|e. âk ni vjerskilideri ne ìve religijski. Zar nismo suo~eni sa vremenom ukojem se pozivamo na religioznost do~im sami nismo reli-giozni?“107 I ramazanski mjesec molitve i skru{enosti ma-sovnim spremanjem zajedni~kih iftara u organizaciji poli-ti~kih stranaka i bliskih im privrednika, raznih satelitskihudruènja i klubova, na koje se poziva samo gravitiraju}aklijentela, pretvara se u svoju suprotnost. Istinski posve}e-nici, iskustveno obeshrabreni spram svrhovitosti socijal-nog aktivizma, ali i uskra}eni za infrastrukturu (institucio-nalnu, medijsku...) koja bi na javnom planu postulirala plat-formu otpora agresivnoj deprivaciji supstance religijskogidentiteta, uglavnom introvertiraju osje}anja i prilago|a-vaju vlastite biheviorialne norme postoje}em stanju stvari,prispodobno metaforama kojima H. Hajdarevi} predstav-lja taj sraz dru{tvenih trendova i osobnih svjetova u svojojpjesmi Bosanski musliman:

„[to su munare izduènijeU zemlji nakon rata, mojeMolitve postaju manje savr{ene

86

Vedad Spahi}

107 Saeid Abedpour: Fikcije identiteta, u Zbornik radova simpozija „Odnos reli-gijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda, Bo{nja~kapismohrana, 14, 40-41, Zagreb, 2015., str. 53.

Sve vi{e li~ne... Moje molitveSvoj zvuk i boju zadràvajuNa dàmijskim trijemimaêkaju}i meleke da ih netaknuteU najvi{a prostranstva ponesu.“108

Istini za volju, proces reislamizacije (ili doislamizacije),osim {to ispunjava niz potreba pojedinaca109, konstantno jei oteàvan za sekularizirani bo{nja~ki populus previsokometi~kom i formalno-prakti~nom zahtjevno{}u islamskih vjer-skih propisa, kompromitacijama kroz rigidnu vjersku pro-mid`bu od strane dijela ulleme i politi~kog vodstva, nepri-mjereno{}u na~ina ìvota i pona{anja koje su prakticiralihumanitarni slu`benici i vojni dobrovoljci iz islamskih ze-malja, privla~no{}u civilizacijsko-tehni~kih blagodati kojenudi zapadni standard i na~in ̀ ivota, politi~kim djelovanjemZapada direktno ili preko ovla{tenih predstavnika u Bosnii Hercegovini, naposlijetku utemeljenim ili paranoi~nimstrahom od ugroènosti i autsajderstva u svijetu u kome seredistribucija mo}i – poslije 11. septembra to je sasvim bje-lodano – ponovo konstelira na antagonizmu kr{}anstva iislama. Islam je, mogli bismo se sloìti sa [a}irom Filand-rom, „kod Bo{njaka nacionaliziran postav{i instrumentom

87


108 Hadèm Hajdarevi}: Gdje voda izvire, Dobra knjiga, Sarajevo, 2010., str. 24.109 „Neke od najosnovnijih su: potreba za duhovno{}u, potreba za sigur-no{}u, potreba za smirenjem, potreba za dru{tvenim usponom, potreba da seslijedi ve}inski trend, osje}aji inata i prkosa prema agresoru, potreba za ujedi-njenjem ~lanova etni~ke grupacije, potreba za odavanjem po~asti poginuli-ma...“ (Jasna Balorda, navedeno djelo, str. 230.)

zadobijanja nacionalne svijesti“110. Proces se odvijao domi-nantno u gradskim sredinama na identitetskom supstratu bo-sanskog islama karakeristi~nog upravo za urbanu bo{nja~-ku populaciju u ~ije ’fleksibilne’ vjersko-eti~ke standardenemilosrdno zasijeca Alija Nametak u dnevni~ko-memoar-skoj prozi Sarajevski nekrologij. Nije bez zna~aja ista}i da jeodlomak koji navodimo datiran sa 24. 4. 1962.:

88

Vedad Spahi}

110 [a}ir Filandra, nevedno djelo, str. 315.; Pod nacionalizacijom religije umodernim dru{tvima podrazumijevamo onaj poloàj religije u kome je, uprkos~injenice da su tradicionalni religoizni identiteti u povla~enju, ona i dalje vi-{estruko zna~ajna kulturna pojava. To su dru{tva u kojima religija nastavlja daodre|uje ritam vremena – vjerske svetkovine su porodi~ni blagdani koje slavesvi. Religija je prisutna kao naslje|e, materijalno (sakralne gra|evine, koje ~e-sto generi{u turizam) i simboli~ko (npr. imena koja se daju djeci su prema li-kovima svetih knjiga). Zastupljena je u {kolskim kurikulumima. Integri{u}i jefaktor nacionalnog identiteta. I Bo{njaci definitivno spadaju me|u narode ~ijigolem dio pripadnika, uprkos sve prisutnijim novim fudamentalizmima, upisu-je religiju u svoj osobni identitet u ovim gabaritima. Generalno, u ovim dru{t-vima vjerske identitete vi{e karakteri{e refleksivnost, autoreferencijalnost, in-dividualni put, samostalnost pojedinca, autenti~nost li~nog iskustva, razvoj ininteriore homine. Udio ovako oblikovane vjerske dimenzije identiteta uglavnomje stabilan, s dobro nam svima poznatom amplitudom ratne intenzifikacije kojaje ostavila vrijedna traga u knjièvnim tekstovima: „Otkako je po~eo rat u Sa-rajevu nisam sreo ateista. Oni koji su poznavali ritual odlazili su u crkve i dà-mije, a oni koji nisu stvarali su vlastiti sistem znakova kojima su pokazivali oda-nost vi{em principu ili Bogu. Svak je u dèpu nosio amajliju koja ga je provla-~ila izme|u granata, svak je pri bu|enju postajao svjestan kako je sitan i ne-znatan u kosmosu i kako mu se i tog dana valja pribiti uz druge. Da bude ve}ii tako na|e spas“ (Miljenko Jergovi}: Sarajevski Marlboro, Globus media, Zag-reb, 2004., str. 112.). Opseg i dinamiku varijabilne strukture identiteta svje-do~e, ve} sama po sebi, i posve suprotna gledi{ta na ovu temu, neovisno o ste-penu njihove podudarnosti sa ~injenicama. Ilustrativne su u tom pogledu nekekolumne knjièvnika Faruka [ehi}a: „U znak zahvalnosti su poginule vojni-ke proglasili {ehidima. A opet, kada se sjetim, a sje}anje mi odli~no radi: nikood stotina vojnika koji su poginuli nije bio prakticiraju}i vjernik, mogao bihre}i da nisu bili vjernici uop{te. Jer se pilo, pu{ilo travu, gutale tablete, jela svi-njetina, psovao se bog svako malo, i da ne spominjem lepezu “bogohuljenja”kakva su mogu}a samo u Krajini“ (F. [ehi}: Zbogom òharima, https://www.bhdani.ba/portal/clanak/975/dnevnik-s-ruba/zbogom-zoharima).

„Jutros sam se svratio Mehagi Koradìji u du}an ipitao ga {to nije oti{ao na had`. Spremao se ozbiljnoda ode, ali je htio imati kakva druga, pa makar za nj pla-tio tro{ak i cijelo izdràvanje.

Re~e mi: „Nisam mogao! Nije bilo nijednog gra-|anina. Sve samo seljaci. ...

Pitam ga, klapne li koju. Kaè: „Samo doma.“Sad ima vremena da ak{amlu~i sve do idu}eg rama-

zana.“111

Ironijski otklon Nametkov izraz je zapravo rezignacijejednog dosljednog vjernika spram dobro mu znane ~inje-nice da je u bo{nja~koj kulturi ak{amluk, uz sevdalinku i {ljí-vu koja „hvata polahko a drì dugo“, ne{to druga~ije, i vi{ei dublje112, od dnevne hedonisti~ke rutine. A u istoj toj kul-turi odavno su zaìvjeli i teferi~i na kojima se (rije~i su istogpisca) „mezetluci halapljivo jedu i rakija uvire iz ~a{ica u bo-sanska grla kao kra{ke rijeke u svoje ponore“113. Nametakne bi, ali poklonici ak{amluka, posebno oni intelektualnodisponirani, sigurno bi se saglasili s Lovrenovi}evim mi{-

89


111 Alija Nametak, navedeno djelo, str. 68.112 Jo{ je ~uveni osmanski putopisac iz 17. vijeka Evlija êlebija, u dijelu svo-ga Putopisa posve}enom etnokulturnim markerima Sarajeva, naveo da se pro-izvode i konzumiraju alkoholna pi}a, me|u kojima spominje i lozovu rakijucini~nog imena – ramazanija. (Pogledati E. êlebija: Putopis, Svjetlost, Sa-rajevo, 1967., str. 119.) K tome, usmena narodna poezija, iako nije dokazivohistorijsko svjedo~anstvo, jeste refleks kulturalnih praksi, te bismo u tom kon-testu trebali razumijevati i frekvenciju motiva pijenja i opijanja u epskim ali ilirskim tvorevinama bo{nja~ke usmenoknjièvne tradicije.113 Alija Nametak: Napr{~e, str. 161.

ljenjem da „ak{amluk nije ni zabava ni razonoda, ni bespo-slica i opu{tanje. Pravi ak{amluk je rafinirana institucija kul-ture svakida{njice, a u svojim sretnim trenucima – ozbilj-no dosezanje vrhunca onog doìvljaja, u kojem ~ovjek usebi prepoznaje nekoga drugoga, nesretnijeg a boljeg odonoga koji svakodnevno stanuje u njegovoj koì“114. I dok jeak{amluk bio i ostao intimniji aspekt etno-kulturnog iden-titeta, ja~ala je potreba za javnim ispoljavanjem drugih iden-titetskih sadràja koje je biv{i reìm drào u karantinu. Ta-kav je slu~aj obiljeàvanje Bajrama koje postaje javno, ma-sovno i praktikovano vi{e kao nacionalni praznik od stra-ne onih Bo{njaka koji islam doìvljavaju kao kulturolo{ki,historijski i tradicijski etiolo{ko-vezivni element identitetaetnije kojoj pripadaju, a u izvorno religijskom smislu su manjeili vi{e indiferentni. Taj identitetski okvir i iz njega izvedenibiheviorijalni model stavljen je u prvi plan kada je prepoznatkao vid otpora pa i svojevrsno prkosno manifesovanje brojno-sti i snage onih koji su kao kolektivitet bili izloèni genocid-nom istrebljenju. U tom pogledu ova tendencija predstav-lja kontinuitet opozicionog identitetskog konfiguriranja,imaju}i u vidu da je bo{nja~ki osje}aj sebstva uvijek u ve}oj

90

Vedad Spahi}

114 Ivan Lovrenovi}: Odjek na{ih du{a, u Za gradom jabuka – 200 najljep{ih sev-dalinki, predgovor, Civitas, Sarajevo, 2004., str. 10.; U analiti~koj perspektivikoja ove tradicionalne sekularne ìvotne stilove i njihove derivate tretira kaokonstitutivne dominantne bo{nja~kog identiteta, pojavi}e se opravdana rezer-va prema naracijama koje, kako uo~ava hrvatski kriti~ar Boris Postnikovpovodom Bazduljeva romana Sjetva soli, u toj mjeri „naturaliziraju poslijera-tnu islamizaciju Sarajeva da postaju ideolo{ki sumnjivima“ (B. Postnikov:Postjugoslavenska knjièvnost?, Sandorf, Zagreb, 2012., str. 51.).

mjeri formiran izvana, kroz otpor prijetnjama, osporavanji-ma i kampanjama eksterminacije, nego iznutra u autopoie-zi karakteristi~noj za narode koji su imali vi{e sre}e s povi-je{}u. Procesom sekularizacije zahva}eni su, na bizaran na-~in, i oni sadràji bajramskog protokola koji bi morali ostatiu zoni religijske ~istote, za {to odgovornost snosi osebujnibo{nja~ki dar za politizaciju svega {to je opaèno kao resurs unesmiljenom poratnom namirivanju li~nih i grupnih interesa:

„Tu je i Dan {ehida. Okupila bi se sirotinja po dà-mijama i mezarjima i jo{ jednom oplakala sinove,k}erke, muève, supruge, o~eve, majke, bra}u, sest-re. Ali, ne samo sirotinja. Kao i sve zvani~ne i nezva-ni~ne godi{njice, Dan {ehida se isto znao pretvoriti upoliti~ki àlobni ceremonijal, u tugaljivi op}inski tev-hid, u takti~ko ridanje, u veli~anstveno oplakivanje.ûdio se kako na tim manifestacijama nikad nema ni-jednog pravog borca, za koje je znao da su s njegovimocem ratovali na prvim linijama, nego uvijek profe-sionalne narika~e: nabildane efendije {to su se opre-dijelile za interpretaciju dìhada kao borbe sa samimsobom i krinovi od zlata odnjegovani u toploj vazi pod-ruma. Kako su samo krinovi voljeli tekbire! Tekbir:ALLAHU EKBER! I I tako, dok se grlo ne bi sasu{i-lo. Poslije u kafanu, da se zalije tekbirska su{a, da seopla~u poginuli drugovi, voljeni {ehidi.“115

91


115 Samedin Kadi}: Pau~ina, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013., str. 68.

U vezi sa finalizacijom nazna~enog procesa ’nacionali-zacije islama’ ilustrativan je i prominentni pjesni~ki tekstAbdulaha Sidrana Za{to tone Venecija, nastao kada se nad na-rodom kao stvaran osje}aj nadvijala psihoza mogu}eg nestan-ka, i koji je na {irem kulturnom planu prihva}eno literarnoovjerodostojenje sekularne konceptualizacije islama kaoetimona nacionalnog identiteta:

„ ... I jedan malehninarod dao, u jednom svijetu, na kopnu {to ga zovuEvropom, u plemenu Ju`nih Slavena. Tu je Granica.Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Isto~nikri` i Zapadni kri`, od jednog Krià nastali. Abo{nja~ki narod je pitom. Zato prihvati ruku Tre}eVjere: u Jednog Boga, Koji nije ro|en, niti je rodio.“116

Indikativno je da Sidranova pjesma nastaje u ratu, govo-ri o ratu koji se de{ava i ratovima pro{lim „kad se tuko{ekrièvi“, a fokusira se na temu etnogeneze na na~in koji po-tvr|uje stav Uga Vlaisavljevi}a o ratu kao „uzroku promje-na u dominantnom kulturnom kodu kod malih nacija, slu-è}i kao okida~ za trajno konstituiranje, ili za ~itav niz re-konstrukcija koje uti~u na kulturu i stvarnost kolektivnogsopstva“117. Ne bismo, ba{ na ovom mjestu, smjeli zaobi}ini Sidranov radikalni poeti~ki zaokret i reprezentativnost

92

Vedad Spahi}

116 Abdulah Sidran: Za{to tone Venecija, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996., str. 12.117 Ugo Vlaisavljevi}, navedeno djelo, str. 121.

pjesme Za{to tone Venecija u kontekstu nove paradigme -samo je denotativni pjesni~ki jezik mogao izraziti uvidekoje je sobom donio rat118, koji ostavljaju duboke tragoveu svijesti naroda i trebali su biti saop}eni tako da ih je u bu-du}nosti te{ko previdjeti ili izgubiti. Recepcija ove Sidra-

93


118 Preobrazbe kulturnog identiteta u uslovima rata, otisnute u poeti~kim itematskim dijagramima knjièvnih tekstova inspirisanih ratnim doga|anjima,o~itovale su se u nekoliko tendencija. Vlaisavljevi} uo~ava najmanje ~etiri: pri-bliàvanje stvarnosti, poistovje}ivanje individualnog s kolektivnim identitetom,resocijalizacija sociusa do ~vrste familijarne povezanosti, semanti~ka regene-racija jezika. Sve ove koordinate ratne karte identiteta – osje}aj apsolutne blizinestvarnosti = superstvarnost, stapanje individualnih u zajedni~ku sudbinu Sa-rajlija i Sarajki, familijarizacija kao rezultat egzistencijalne ugroze, demetafo-rizacija i nova „estetika“ referencijalnosti – sadrì pjesma Bisere Alikadi} Na{esnove ne ~itajte u sanjaricama:

Pored ostalogU snovima SarajlijaVo}e je naprosto vo}eU snovima SarajkiMrkva je samo mrkvaU snovima djeceUbice su zaista ubiceZa tuma~enje na{ih snovaNe traìte sanjariceIzme|u sna i javeKod nas nema graniceMi smo super stvarniI super nadrealniMi smo estetski pravacKoji se ispisujeKrhotinama tijelaOd ponekog na{eg mrtvogLe{a uop{te nemaArtiljerijski usitnjenOdletio je pravo u neboSamo krik

(B. Alikadi}: Grad Hrabrost / City of Courage, dvojezi~no, Me|unarodni centarza mir, Sarajevo, 1995., str. 18.)

nove pjesme, njen bezmalo kultni status, potvr|uje da je utome uspio. Lirski subjekt Sidranove Venecije diè glas pro-tiv globalnog konteksta i geo-kulturalnih faktora koji trau-matiziraju poziciju alteriteta, margina i manjina, a unutar do-micilnog recepcijskog obzora sna`no ide u susret ~itatelj-skom o~ekivanju koje oblikovano inflacijom uàsa umjet-ni~ke artefakte doìvljava kroz optiku mimeti~ke inverzije:

„Tako u Sarajevu danas rastu djeca. Svaka djevoj~icaimala je vi{e vatrenih kr{tenja od Ramba. Zato oni,dok gledaju filmove, s podozrenjem prate scene kojenisu dorasle njihovoj stvarnosti.“119

Ogrtanje ideologijom `rtve

Dio teìne o vlastitom vratu koja savija esencijalisti~kidizajniranu, onu zami{ljenu, kao strijela pravu, identitetskukralje`nicu120 endogenog je porijekla i ti~e se ratnih a jo{

94

Vedad Spahi}

119 Ozren Kebo: Sarajevo za po~etnike, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2014., str. 172.120 Knjièvne ina~ice tog autoimagolo{kog konstrukta su zastupljene u tolikojmjeri da predstavljaju op}a mjesta tekstova patriotske orijentacije 90-tih godinaa i poslije. Nisu mimoi{le ni djela onih autora koje javnost prepoznaje po kos-mopolitskom svjetonazoru, kao {to je npr. Semezdin Mehmedinovi}. Od broj-nih identitetski referentnih sadràja iz knjige Sarajevo blues vrijedi izdvojiti je-dan pasa`: „Bosanski Musliman. Sjetim se Tolstoja; on pi{e o Hadì-Muratu– divi se njegovoj gor{ta~koj snazi, i kaè: On je kao trava ujesen: preko nje pre-laze kola sijena, a kad se to~ak izmakne, svaka se vlat opet ispravi. Takvi su iBosanski Muslimani: vlati jesenske trave, sa dubokim korijenom“ (SemezdinMehmedinovi}: Sarajevo blues, Civitas, Sarajevo, 2004., str. 60.).

vi{e poratnih martiriolo{ki i viktimolo{ki uvjetovanih rekon-figuracija i protivrje~nosti. Jedno od takvih vi|enja, a kaosvojevrsnu stilsko-sintaksi~ku repliku Hasanova monologaiz romana Dervi{ i smrt, donosi Zlatko Top~i} u romanu Zavr{-

na rije~:

„Nesre}e ih nisu oplemenile, onako kako tuga znaukrasiti otmjenu du{u, nego su je usitnile, kao da seostvaruju kletve zavojeva~a {to toliko puta pali{e grad!Ne znaju tugu s ponosom nositi, nego je svakom pre-glasno daju na znanje. Mo`da bi vapaj dosezao daljeda ga iskazuju ti{e, s manje geste, s vi{e stvarne unutar-nje boli! U{la im je tuga u naviku, oguglali su na njui oni i svijet, po njoj ih prepoznaju i sve tako postajestvar banalne rutine. To nije dobro, ali oni ne vide, pakao da se jo{ uvijek hvale svojom nesre}om. Ponosnisu na svoju zlu kob! [to{ta mogu ponuditi svijetu, ijo{ preko tog, ali se klade samo na nju, po njoj su ~u-veni. Godi im sa`aljenje, misle da im tako ukazujetekompliment i ~inite ~ast! Utrkuju se u preuveli~a-vanju i umanjivanju tu|ih muka, i ne ra~unajte na mi-lost ako ka`ete da vas rana boli, jer ta rana, ona je za-pravo samo obi~na ogrebotina u odnosu na njihoverane, stvarne, duboke, jer su njihove. Zar su, Darwi-ne, opstali samo najgori?! Ho}e monopol na suze, narane, i ne pristaju da je svaka suza ista. Slabost je vrli-na a snaga je zlo, i nikada ne bi mijenjali svoju ~esti-

95


tu slabost za tu|u ne~asnu snagu. Dobrota je slaba azlo je sna`no – ali zar upravo to nije ono {to voli sa-vremeni svijet, jo{ od vremena kada je Sunce po~eloda zalazi! Ljudski rod je postao ravnodu{an spram isti-ne a oni se sasvim pouzdaju u to kako im je toliko to-ga ostao du`an. Misle da su pretrpjeli dovoljno i dasu zato zaslu`ili predah, ali nema ovdje predaha zaslabog. ... Hej, jadni i kukavni! Bog im se smilovao,zaista su na velikim ku{njama? Mora da su mnogozgrije{ili, ~im im se Bog s takvim orkanskim bijesomobra}a, a oni jo{ misle da ih voli ~im ih pred tolikaisku{enja baca. Hej, tugo, daleko im lijepa ku}a!“121

I mimo bosanskog konteksta danas je, po Pascalu Bruck-neru, prisutna tendencija da pojedinci i kolektiviteti nakonraznih ’emancipacija’, nesigurni i dezorijentirani, od teretaodgovornosti se poku{avaju osloboditi viktimizacijom kojase manifestuje kroz stvaranje kulta `rtve, vi|enja sebe kaoonih koji neprestano trpe nepravde a da pri tome nikom nenanose zlo. Svi drugi su krivi za njihovu nesre}u i u ime tenesre}e zahtijevaju poseban tretman: i drugi su du`ni veli-~ati i alimentirati njihovu `rtvu122.

Jedna od najve}ih opasnosti za bo{nja~ki kolektivni identi-tet, smatra [a}ir Filandra, upravo je ogrtanje ideologijom

96

Vedad Spahi}

121 Zlatko Top~i}: Zavr{na rije~, EPH Liber, Zagreb, 2011., str 158.122 Pogledati Pascal Bruckner: Napast nedu`nosti, Matica hrvatska, Zagreb,1997.

`rtve. „Ideologija `rtve je u su{tini poziv na neodgovornost,snishodljivost postaje ta~ka identifikacije, ona podrazumi-jeva prihvatanje sebe kao objekta – tu|e mr`nje ili tu|e sa-milosti. [ta su elementi ideologije `rtve? Mi (`rtve) smo ne-vini, uvijek smo u pravu, istina i pravda su na na{oj strani. Vi(zlo~inci) krivicu ni~im ne moète sprati niti je se rije{iti,vi ste ìgosani, Mi smo Dobri, Vi ste Zli. To je uvijek bilotako i uvijek }e biti jer smo Mi bolji od Vas. Ovo je tipi~nomanihejsko hipostaziranje povijesti, stajali{te kolektivnogfatalizma i nesretne svijesti, a odbacivanje subjektivizma, slo-bode i mogu}nosti promjene“123. Na ovaj na~in postulira-no autodefiniranje, gledano u perspektivi, predstavlja is-tinski }orsokak, jer samoprihva}eni identitet `rtve imobi-li{e, hipertrofira fiksaciju nespososbnosti za borbu i, na kon-cu, implicira osu|enost na nestajanje.

U potrazi za razumijevanjem, nikako i opravdavanjem,ovog fenomena trag nas neminovno vodi ka ope~a}enostiidentiteta ratnom traumom i iz nje izvedenom percepci-jom stvarnosti koja nosi teret opsadnosti i dubokog nepo-vjerenja prema svijetu koji je neoprostivo dugo i be{}utnopromatrao zlo~ine nad Bo{njacima. Jean Baudrillard je ve}1993. pisao o prozirnosti ’savr{enog zlo~ina’ Evrope u Bos-ni124, o zasluènom kraju hipokratske i ra|anju realne Evro-pe upravo u Sarajevu. „Pune tri godine fraze poput „gra|an-

97


123 [a}ir Filandra, navedeno djelo, str. 367.124 Pogledati @an Bodrijar: Savr{eni zlo~in, Beogradski krug, Beograd, 1998.

ski rat“, „iskonska mr`nja“, „krivica na sve tri zara}ene stra-ne“, intenzivirane sklopom stereotipa o muslimanima, ~ini-li su da se ubistva prikaù prirodnim slijedom okolnosti,te da se opravda odbijanje pomo}i od strane me|unarodnezajednice.“125 Pjesma Mirsada Sijari}a Pobje}i naturalizira fa-talisti~ku percepciju onih koji su prestali vjerovati u teorijuzavjere jer, postali su ubije|eni, svjedo~e zavjeri na djelu:

„Jo{ jedan saborac je pobjegaona stranu na{ih protivnikaNaga|amo razloge njegove izdajekolebljivi izvijeno daju glas podr{keûdim se njihovoj ludosti da vjeruju u pri~ekako je izvan opsade druga~ije stanje mogu}e.“126

Sijari}ev lirski subjekt manfestira, u jednoj od mogu}ihvarijacija, ono {to nazivamo identitetom traume, koji se naodre|en na~in moè shvatiti kao prethodnica autoviktimi-zaciji i {to je lo{ije psiholo{ki prera|en ve}i su izgledi dapreraste u ideolo{ki podloèn pojavni oblik. Identitet trau-me posljedica je stanja u kojima pojedinac ostane bez ikakvemogu}nosti uticaja na promjenu okolnosti. Tada se javljajutraumatske reakcije. Postratna bo{nja~ka knjièvnost, razum-ljivo, obiluje njihovim prikazima, ~ak do onih najekstremni-jih kao {to su utrnulost, obamrlost i zanijemjelost:

98

Vedad Spahi}

125 Michael A. Sells: Iznevjereni most – Religija i genocid u Bosni, ITD Sedam,Sarajevo, 2002., str. 20.126 Mirsad Sijari}: Orao, Obala art centar, Sarajevo, 1995., str. 12.

„Ima ne{to i gore od smrti, {}eri! – {aptala je u}o{ku jedna sasu{ena èna bez zuba. Usta su joj bilauvu~ena i skupljena kao suha smokva. Nisam je ~ulaali sam osjetila da mi ne{to poru~uje. Usta su se sa-mo skupljala i uvla~ila u usnu duplju sa neznatnomnaznakom i {irenjem. ... Bezglasna poruka koju samuhvatila po teìni i u letu.

– Gore od smrti. Gore i od svega. Kada ti {}ijedinicu, vilu nagorkinju ~ere~e. Jedan, pa drugi, patre}i... Ne znam {ta su joj sve psovali. I ona i ja smozanijemile. Koliko su dràli nju, toliko i mene. Ubr-zo smo posustale. I najgore, i najgore, na kraju su joji babu tjerali da oproba najbolji komad balinke!

– Ne}e{ bolju imatu. Hajde, da vidimo kakvo simu{ko.

Bacali su ga. On ih je zaklinjao svim njihovim sve-cima da mu to ne ~ine. Molio ih da nas sviju pobiju.

Ni{ta.Na jednoj nozi ostale su njene crvene dimije, a

druga je bila gola.Od crvenila dimija nije se vidjela krv {to iz nje

sa du{om iste~e. Da du{a moè isticati i na taj otvor,na koji se ra|a svijet i obnavlja? Eto, moè!

Ti{ina, kroz sve slojeve neba, velove tajni ovogsvijeta. Krezuba usta se i ne mi~u. Ali zanijemila, uzmrtve o~i. Mrtve zelene o~i su kao da odjednom ovaNeretva, stane i zamre. Moè li se to uop{te pojmi-

99


ti. Ne? Eto, to je to mrtvilo, sljepilo koje u sebi krijesvu stravu ovog svijeta.“127

Dok obi~no sje}anje teì da se otkrije i rastereti kroz na-raciju prezentiranu drugima, sje}anje na traumu ostaje hi-bernirano i neartikulisano. Neprera|ena memorija ostajevje~no otvoreno poglavlje i zajedni~ki je imenitelj svih iden-titeta traume. Osoba je primorana da ponovo proìvljavatraumatsku situaciju. Psiholozi ovaj fenomen ozna~avaju ter-minima ’neizbrisiva slika’ ili ’ìg smrti’, a rije~ je o klasi~-nom posttraumatskom sindromu koji se javlja kao posljedi-ca propalog poku{aja integrisanja traumatskog iskustva u ba-zi~nu psiholo{ku strukturu li~nosti. U ekstremnim slu~a-jevima neuspjeh inkorporiranja traume u sliku sebe uzro-kuje blokadu novih inputa i opisano stanje odrvenjelosti.

U permanentnoj dijalektici identitetskih preformatiranjauvijek su na djelu i antinomijske tendencije, a kao suprot-nost tegobama traume i te{ko odoljivim izazovima vikti-molo{kog samoobezvrje|ivanja djeluje neumoljivi meha-nizam zaborava, ljekovit koliko i opor, slikovito opisan uSarajevu za po~etnike Ozrena Kebe:

„Najve}a kurva je ljudsko pam}enje. Moja sje}anja ne-staju. To je onaj podmukli proces koji }e na{u trage-diju reducirati do granica podno{ljivog, haman nor-

100

Vedad Spahi}

127 Jasmina Musabegovi}: @ene, glasovi, Svjetlost, Sarajevo, 2005., str. 138-139.

malnog, iako svi znamo da je bilo nepodno{ljivo i datu nema, ama ba{, ni{ta normalnog. Cio rat, sve ono {tosmo pro{li i {to nas je sna{lo zgusnulo se u par slika:malo granata, malo gladi i è|i, malo masakra, maloterora i plja~ke, malo silovanja i ubijanja, malo pro-gona i to je sve. ...„128

I prije zaborava bje{e aktivan jedan osobit oblikotvorni~inilac identiteta koji je zauzimao prostor na suprotnomkraju od fatalisti~ke samodopadnosti u ulozi `rtve. Psiho-lozi ga ozna~avaju pojmom coping mehanisms a manifestujese kao pronalaènje novog repertoara prilagodnih pona{a-nja neophodnih za funkcionisanje u izvanrednim okolno-stima129. U konkretnom slu~aju rije~ je o onom obliku otpo-ra izraènom kroz jedan vid ’ignorisanja’ zlo~ina, njegovihciljeva i u~inaka, napose onih kojima se kod stanovnika op-koljenih gradova nastojao u korijenu dotu}i svaki preostaliosje}aj ìvotne normalnosti i prisiliti ih da sami indukujudefetizam i atmosferu lamenta nad te{kim prilikama. Svje-do~ena je tako moralna superiornost `rtve i ~uvano huma-no lice ljudske svakodnevice ~iji bi gubitak u poratnom raz-doblju mogao biti nenadoknadiv i poguban. O otporu kaotihom ’estetiziranom’ preziru, ~ija se zaloènost budu}no-

101


128 Ozren Kebo, navedeno djelo, str. 142.129 Istraìvanja pona{anja ljudi zato~enih u konclogorima otkrila su da supoku{aji prilagodbe nehumanim uslovima svodili se poglavito na o~uvanjemoral i dostojanstva za slu~aj da ti ljudi budu oslobo|eni i ponovo do|u upriliku obnoviti svoj gra|anski identitet.

sti, miru i slobodi naprosto ne da precijeniti pi{e Alija Isa-kovi} u svom dnevni~kom zapisu Ugljenisanje:

„Sjedim s Ak{amijom u kafani „Ciao“. Ja sam `elio dasjednemo vani i tek {to smo sjeli unutra, snajperist jepogodio stolnjak i svaki izlazak konobara ka`njavaopucnjem. Sjedimo. Niko se ne obazire na pucnje. Nikone pri~a o ratu. @ene su lijepo obu~ene i slobodnose gibaju ulicom dok snajperist ga|a ulaz u kafanu.Sve je ru`nije i ljep{e nego u vrijeme mira.“130

A da nije rije~ samo o prigodnom biheviorialnom artiz-mu ispoljenom kroz afekte prkosa i inata nego i o dubljoj(inter)subjektivnoj transformaciji identitetske puzzle poku-{ava nas uvjeriti i Semezdin Mehmedinovi}: „Promjena se,dakle, dogodila u meni. Odviknuti od ju~era{njeg komfo-ra, sve do`ivljavamo normalnije. I ju~er se umiralo, samo{to je dana{nje umiranje temeljitije; manje je jeze u folklo-ru koji uz smrt ide“131. Ma koliko ovaj osebujni optimizamimao pokri}a u stvarnosti, a kod mnogih Sarajlija je imao,naivno bi bilo vjerovati da se iskustva ove vrste mogu bez-bolno, bez posljedica i pote{ko}a, ~im opasnosti pro|u, in-tegrirati u novu rekuperiranu identitetsku konfiguraciju. No,u svakom slu~aju sarajevska i bosanska ratna epopeja, i u

102

Vedad Spahi}

130 Alija Isakovi}: Ugljenisanje, u 100&1 no} Sarajevske pri~e, priredili ZdravkoGrebo i Semezdin Mehmedinovi}, Civitas, Sarajevo, 2005., str. 175.131 Semezdin Mehmedinovi}, navedeno djelo, str. 150.

zbilji i u knjièvnosti, ispisala je trag autenti~ne povezano-sti duhovnih, moralnih i esetetskih aspekata ljudske egzi-stencije.

Disemi-nacija

Prethodno navedena Top~i}eva replika, Hasanov mono-log i niz drugih fragmentarnih i integralnih tekstova bo{-nja~ke knjièvnosti posvjedo~uju nesavr{enu prirodu pri-padnosti ili, da budemo sasvim konkretni, neumitnost rasi-

panja pri~e o naciji (disemi-nacije, Homi Bhabha), „nemo-gu}nost konstituiranja jasnog i jednozna~nog patriotskoggovora, odga|anje i rasipanje smisla nacije, razli~ita krià-nja ideja i slika, neprestane smjene politi~kih opcija i ima-ginarnih svjetova, nemogu}nost da se nacija zamisli i ispri-~a kao jedinstvena i cjelovita pri~a“132 . Zapravo je disemi-

nacija drugo ime za identitet kao izmije{anu dru{tvenu tvor-bu koja je uvijek u rekonstrukciji. Mehanizam rekonstruk-cije dinami~an je i u stalnom pogonu – neka od konsti-tuensi identiteta, osobnog ili kolektivnog, palijativno pre-uzima dominaciju potom zalazi u sjenu, primat preuzimadruga, tre}a itd... Jedne konstituense su ~vrste i dugotraj-ne, druge su palijativne, prigodne i reaktivne. Svaka percep-cija, snimak i analiza ovisne su od prezentne konfiguracije,a okolnosti mogu aktuelni „uhva}eni“ presjek u~initi katkad

103


132 Dubravka Orai} Toli}, navedeno djelo, str. 35.

i bizarnim. Knjièvnost je besprizorna u „lovu“ na identi-tetske diseminate i uvijek raspoloìva ovjekovje~iti ih svojimubojitim metafori~ko-metonimijskim premreàvanjima, kaou pjesmi Stevana Tonti}a Red za svije}e pred pravoslavnom

crkvom:

„U mra~nom graduizmije{ani ovi i oni – lopovi i preprodavci, ~asne sestre,ubice, mladi}i {to strepe od mobilizacije, staramajke,raàlovani oficiri rasturene dràve i novi ~asnici, dva biv{a ministra, jedan enciklopedista preminule epohe,jedan teoreti~ar socijalizma kao svjetskog procesa i

mislilac radni~kog samoupravljanja,tri milicionera najnovijeg dresa,vojnici raznih uniformi, svjeì ranjenici, invalidi

stogodi{njaci,punice ubijenih „mudàhedina“ i „srbo~etnika“,majke s djetetom u naru~ju, dopisnik stranog lista,~itav jedan narod zlosre}nika,svi mirni kao jaganjci,oborena pogleda, uz poneki pucanj u blizinistrahuju}i od granate,stoje u redu za svije}epred Starom pravoslavnom crkvom u Sarajevu.“133

104

Vedad Spahi}

133 Stevan Tonti}: Sarajevski rukopis, Stubovi kulture, Beograd, 1998., str. 75.

Pitamo se, je li posljedica svega da nekonjunkturno na-slije|e, sukladno teoriji Renate Lachmann i omiljenoj kul-turalnoj metafori bo{nja~ke intelektualne elite, opet privre-meno ponire ili se pak stanovite forme i sadràji kulture,u eri smartfon komunikacijske tehnologije, entropijski bes-povratno gube? Bliì smo procjeni da }e bo{nja~ka kultu-ra u budu}nosti gubiti svoje raskrsno obilje`je: oblici pu~-ke, trivijalne i popularne kulture neumoljivo se vesternizi-raju i do neprepoznatljivosti bastardiziraju (tzv. novokom-ponovana narodna muzika, npr.), bo{nja~ka gradska poro-dica (nakon rata po palestinskom modelu vi{e od 75 % naro-da satjerano je u gradove) nema vi{e podlogu koja bi odrà-vala u ìvotu maticu makar onog ponornog toka i ~uvala tra-dicijske vrijednosti. Kult doma danas je tek nostalgi~na mi-stifikacija primordijalista, medijski retori~ki adut ili, u naj-boljem slu~aju, knjièvna prispodoba134, kod Jasmine Mu-sabegovi} npr. vje{to internalizirana u mitopoetski vikti-molo{ki (meta)narativ o destrukciji bo{nja~kog identitet-skog jezgra:

105


134 Susret sa ovim pojavama u kontemporarnoj zbilji arheolo{ko je otkri}e po-put onoga u pjesmi Almira Zalihi}a koja govori o ~ovjeku {to prkosi perverti-ranom dejtonskom poretku stvari, ostaju}i ìvjeti u prostoru koju mu „pripa-da“, jer se:

„...tako osje}a Muhamed Elezovi}, zvani Hamica, stola~ki pjesnik, koga kom{ije huligani nekoliko puta poku{a{e ubitisamo zato {to ne èli da ode iz ku}e tro{nije od sebe samog.“(Almir Zalihi}: Lucida calligraphy, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011. str. 46.)

„Imati ku}u zna~i imati svoj korijen. Nogama doti-cati tlo, zemlju, i temeljem i nogom, uvla~iti u svojeodaje, u bruj rasta kro{nji, Zemlja se u plod pretva-ra na tvoje o~i, tvoje o~i to ne vide, ne razbiru kako seto doga|a. No}u, pod zvijezdama naslonit’ se na stab-lo i postati stablo, tada osje}a{ bruj listanja i zrijenja.I u svom tijelu osje}a{ svoj krvotok i krvotok ìvogstabla: to kola nebeska zraka. I tajna nebeska, i tajnazemlje, i tajna svega ìvoga i tajna ku}e pod kojomzmija spava, i tajna tajne biv{ih tvojih koji su u ovoj ku-}i stanovali, i tajna budu}ih tvojih koji }e u ovoj ku}istanovati“.135

Povratak iz mita u zbilju nastavak je pri~e o nijansamasivog: bosanski javni informativni mediji i {kolski sistempreìvjeli su reforme i intervencije (sprovo|ene uglavnomod predstavnika me|unarodne zajednice, simboli~ki oli~e-ne u kamapnji „flomaster“136) potkapacitirani za osmi{lje-ne i dugoro~ne strategije, uticaj formi tzv. visoke kulturemanji je nego ikad, u izdava{tvu vlada diletantizam, institu-cije kulture (muzeji, akademije, znanstveni instituti) buk-valno su u stanju klini~ke smrti, sadràji drevne obi~ajno-sti se komercijaliziraju (godi{nje vjersko hodo~a{}e Ajva-tovica, npr.), najposje}eniji ’kulturni’ doga|aj u toku godi-

106

Vedad Spahi}

135 Jasmina Musabegovi}, navedeno djelo, str. 36.136 Pogledati Hanka Vajzovi}: Jezik i {kolstvo (agresija perom i sporazumi o floma-sterima), u Jezik i nacionalni identiteti, Fakultet politi~kih nauka, Sarajevo, 2008.str. 249-262.

ne je êvljanovi}ka korida zanimljiva nam prije svega kaomjesto sinegdohi~kog prokazanja nagomilanog identitet-skog mulja {to se taloì i opstaje kod onih slojeva bo{nja~-kog populusa koji, zaobi|eni procesima modernizacije, svje-do~e bizarnu simbiozu epskih i postmodernih kulturalnihkodova. Imaju}i sve ovo u vidu, satira, premda iznimno ri-jedak ànr u bo{nja~koj knjièvnosti, s razlogom se foku-sira na koridu kao jednu od svojih centralnih tema:

„Ne bija{e bandere niti zida sa kojeg nije {lja{tio je-dan od ìvopisnih postera s portretima volova bora-ca, ili postera s njihovim zajedni~kim fotografijama.Kao da su politi~ki izbori, pomislih. Na pojedinimdìnovskim posterima dodani su znakovi navija~kepodr{ke u obliku srca ili optimisti~ki simbol proizvo-|a~a sportske opreme Nike. Na vi{e su mjesta obijes-nici ucrtali mesarski no`. Dvojici volova na posterimaiskopano je lijevo oko. ... Ho, Garonja, ho, Sumbule,odjekivali su glasovi. Uzvici su se slijevali sa svih stra-na. Dvojica ljudi, jedan kod jednog a drugi kod drugogrogatog borca, gurkali su svog ljubimca prema njego-vom ljutom protivniku. Publika je nepovezano talam-basala uz sna`nu muzi~ku podr{ku preko zvu~nika. Izrak bija{e sav usplamtio. Ibro nam je u~as donio vre-le }evape. Cijeli se zrak usmirisao i umastio.“137

107


137 Hadèm, Hajdarevi}: Kozija }uprija, neobjavljeni rukopis dostupan auto-ru, str. 178.

Institucije dràve, koje u stabilnim dru{tvima funkcio-niraju kao projektivni ~inilac identiteta, u uvjetima na{egpseudoreprezentativnog sistema „paravanske“ su ustanoves ugra|enim mehanizmima blokade i potencijalne des-trukcije...138 Dru{tvo smo s najniòm mogu}om razinominstitucionalne brige o transgeneracijskom komuniciranjuba{tine kao dijela kulture koji se sastoji od skupa markira-nih, istraènih i za{ti}enih vrijednosti bitnih za artikulacijuidentiteta. Identifikacija sa onim {to ~ini institucionalne kole-rate „duha“ nacije (himna, grb, zastava, nacionalna akade-mija) je, usljed multinacionalnog ustroja dràve, ili onemo-gu}ena ili suspektna, a nema ni smi{ljenog pristupa u smje-ru emotivnijeg prigrljivanja postoje}ih insignija. Na vanin-stitucionalnom planu, pak, u medijsko-politi~kom va{ari{-tu stvari se odvijaju sli~no kao u Hajdarevi}evoj pjesmi Bo-

108

Vedad Spahi}

138 O odnosu insititucija i identiteta op}enito, a sasvim primjenjivo na bo-sanski kontekst, saglasni smo sa gledi{tem Dimitrija D’Andree: „Stabilnost ins-titucija vezana je za mogu}nost da pripadnost koju one definiraju bude ne sa-mo prepoznata kao svojstvena pojedincima nego i stavljena u poloàj koji nijesuvi{e preferiran u odnosu na sadràje koji ~ine najdublju jezgru identiteta“ (D.D’Andrea, citirani tekst, str. 95). Bosanskohercegova~ki prezent karakterizira ne-postojanje konsenzusa. Signifikantna je ~injenica da s „prepoznavanjem svojstve-nosti“ zajedni~kih institucija problem imaju i pripadnici bo{nja~kog etnosa. Po-jedinci koji pripadaju dvama drugim konstitutivnim narodima imaju ogromnenametnute prepreke u prihvatanju ~injenice da sama jezgra zajedni~kog bosan-skog identiteta uop}e postoji. O kojim je su{tinskim dimezijama problema ri-je~ svjedo~i ~injenica da vode}i svjetski autoritet teorije nacije i nacionalizmaErnest Gellner predlaè redefiniciju dràve „kao institucije koja ima monopolna upotrebu kulture i obrazovanja umjesto na nasilje“, jer na tom stupnju sistemobrazovanja dobija vi{e va`nosti od represivnog aparata kad je rije~ o stvaranjuhomogenosti i osje}aja pripadnosti me|u stanovni{tvom. (Prema Daniela Belliti:Identitet i legitmnost, u Identitet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura,Zagreb, 2006., str. 113.)

sanske ovce: „Svako od ~obana stavlja svoje zvonce,/ prigu-{uju} tu|e obajanom vunom...“139

Iznimno perceptivan metonimijski zasjek u nazna~enuproblematiku susre}emo u nekim fragmentima Kadi}evaromana Pau~ina, kakav je, primjerice, opis sarajevske Stup-ske pijace u kojem se i{~itava sraz novonastaju}ih, vlada-ju}ih i rezidualnih silnica kao model preslagivanja identi-tetskog kaleidoskopa:

„Sve je vrvjelo od ljudi. Mu{karci i ène, studenti i |a-ci, {to su se vra}ali ku}ama s posla i traènja posla, iz{kola, bolnica i pijaca, cjenkali su se s bu~nim, veselimprodava~ima CD-ova. Kupovane su igrice, porni}i, mp3kompilacije ex-yu muzi~ara svih ànrova. Dva policaj-ca su se vrzmala oko kladionice, upore|uju}i listi}esvojih prognoza s listi}ima bubulji~avog srednjo{kol-ca. Pro|e jedan kabriolet iz kojeg je tre{tala muzika,dok su se tri mangupa, {to su sjedila u autu, kreveljilaprolaznicima. Kabriolet je pulsirao kao srce u koje jeu{pricana doza heroina. Jedna nana je bezuspje{nopoku{avala doznati da li prodava~ CD-ova ima kase-te s mevludima.“140

109


139 Tegobnost ovoga stanja treba promatrati u svjetlu ~injenice da, kako isti-~e Charles Taylor, postoji »bitna povezanost izme|u identiteta i odre|ene vrsteorijentacije. Znati tko si, zna~i biti orijentiran u moralnom prostoru, prosto-ru u kojem se postavljaju pitanja o tome {to je dobro, a {to zlo, {to je vrijedno~injenja, a {to nije, {to ima smisao i va`nost za tebe, a {to je bezna~ajno i dru-gorazredno.“ (Prema Raul Rauni}: Politika identiteta i demokratska pravednost,Filozofska istraìvanja, 124, God. 31, Zagreb, 2011., Sv. 4 str. 721.)140 Samedin Kadi}, navedeno djelo, str. 64-65.

Kadi}eva slika tipi~an je primjer onoga {to se ozna~avaterminom kulturna deprivacija, tj. erozija tradicionalnih kul-tura koje su zamijenjene marginalno{}u, potro{a~kom ovis-no{}u i nametanjem na~ina ìvota koji ne pruàju pojedin-cima valjane kulturne osnove za vlastitu identifikaciju. Ali,kultura je, opet nagla{avamo, uvijek proces, odnosno u~inaksukobljenih diskurzivnih reìma i narativa141. Radije vidi-mo u svemu onu vrstu krize koja karakterizira prelaz iz ne-stabilnog u stabilniji kulturni identitet, semiotizaciju koja seodvija pod gravitacijom hegemonijskih sustava spremnihprihvatiti odre|eni entitet samo kao “pripitomljenu dru-gost”. Preporodne kulturno-nacionalne tendencije 90-tihgodina pro{log stolje}a jenjavaju u globalnim mainstreamtokovima obiljeènim definitivnim „razvodom braka izme-|u nacije i dràve; politi~ka dràva napu{ta svoje asimila-cijske ambicije, progla{ava neutralnost prema kulturnim oda-birima i pere ruke od sve „multikulturnijeg“ karaktera dru{t-va kojim upravlja“142. Ova opservacija, dakako, odnosi se upunom smislu na {iri evropski posthladnoratovski kontekst;bosanska situacija ne prepoznaje, s tim u vezi, ikakvu ulo-gu svoje disfunkcionalne dràve143. Bitne stvari dogodile

110

Vedad Spahi}

141 Opisano stanje, teorijski i prakti~no, najpribli`nije je onom situacionompresjeku koji Rejmond Vilijams u kontekstu svoje „teorije kulturnih dominanti“predstavlja kao „pred-pojavljivanje, aktivno i nadiru}e, ali jo{ uvek ne do krajaartikulisano, ne ne{to {to je o~igledno nastalo, {to bismo mogli sa vi{e sigurno-sti da imenujemo“ (Cit. prema Gajatri âkravorti Spivak: Kritika postkolonijalnoguma, îgoja {tampa, Beograd, 2003., str. 443.).142 Zygmunt Bauman: Identitet, Naklada Pelago, Zagreb, 2009. str. 53.143 Povijesne okolnosti nisu dopustile da miks iz svakodnevnog ̀ ivota bude preve-den u ’gra|anski nacionalizam’ na dràvnom nivou tako da Bosna i Hercegovi-na nije imala priliku izgraditi dràvu u kojoj bi se ogledale njene historijske mul-tietni~ke realnosti.

su se, zapravo, jo{ dok je dràva bila u protofunkcionalnomstanju, tokom rata i neposredno poslije – kroz ~esto provi-zorne ali nu`ne, uglavnom i danas aktuelne i operativne, aidentitetski bazi~ne kodifikacije144 – jezika, gramatike, pra-vopisa, knjièvnog kanona, historijskog narativa, {kolskih iakademskih kurikuluma, kulturne povijesti... Pokazalo setime da se „iz neke imperijalne kulture ne moè iza}i bezdubokog kulturnog preobraàja. Komadanje velikog tijelai izdvajanje manjeg tijela je ustvari pora|anje“145. Ako jetako, a jeste, onda nije po srijedi raskid sa prethodnom kultu-rom – poro|en iz yugo-maternice novi bo{nja~ki kulturniidentitet je re-konstitucija ukupnosti genetski valentnih kul-turalnih upisa pro{losti u srazu ili oplo|enju sa kontempo-rarnim globalno konjunkturnim agensima i, dakako, nera-stvorivim kargom genocidne traume koja svaki kulturalnimainstream premreàva svojom ina~icom adornovskog zdva-janja nad poezijom o cvije}u i stablima poslije Au{vica. Evoje u pjesmi Ajle Terzi} Poto~ari, Bosna:

111


144 Bez obzira na kontekst i na~in uspostave ove kanonizacijë u praksi mani-festuju svoju solidnost, napose knjièvni kanon kao „dru{tvena institucija kojapripisuje odre|enim tekstovima orijentacijsku funkciju i odre|uje njihov na-~in ~itanja. Ona se trajno odraàva u vremenu, tako {to literarni kanon odre|u-je izbor tekstova koji se upisuju u kulturno pam}enje jer stabiliziraju i definira-ju identitet neke grupe“ (Nirman Moranjak-Bambura}: Nevolje sa kanonizaci-jom, Sarajevske sveske, 8-9, Sarajevo, 2005, str. 56.). Blokada na institucional-noj razini, dakako, nije sveobuhvatna. Funkcionalne instance vlasti i ustanove,udruènja nevladinog sektora, stru~na javnost, sve do razine profesionalno iliprivatnim interesom involviranih pojedinaca u~estvuju u (re)kreiranju onoga{to Raymond Wiliams naziva selektivna tradicija a rezultat je „kontinuiranogizbora i reizbora vlastitih prethodnika“. (Pogledati Dean Duda: Kulturalni stu-diji, AGM, Zagreb, 2002., str. 16.) 145 Ugo Vlaisavljevi}, ibidem, str. 83.

„Da – besmisleno je sve tokada znam dapostojièna koja je dràlaljudske zubeu rukama i rekla:Da, ovo je moje dijete.“146

U globalisti~kom reality show-u

Bez ikakve nostalgije ostajemo pri uvjerenju da i “ne-pripitomljeni” Bo{njaci ({to je, tako|er, tek jedna od pali-jativnih konfiguracija kaleidoskopa) u integrativnim i akul-turacijskim tokovima – kojima dominiraju fluidni identi-teti i zamjena dubinskih veza mno{tvom slabih i povr{nihkontakata – nisu i ne mogu biti opasnost/neizvjesnost. Ho}eli budu}nost sa sobom donijeti (ili historijska iskustva, a po-gotovo pjeskovita povr{ina na{e recentne samosvijesti, nedaju razloga vjerovati u takav razvoj doga|aja) “uspjelo ute-meljenje identiteta koje sadrì sje}anje na povrede i odri-canja”147? Da li }e to biti mogu}e u globalno dominant-nim politikama identiteta koje postojanje razlika retori~ki

112

Vedad Spahi}

146 Ajla Terzi}: Kako te{ko pi{em, Omnibus, Sarajevo, 2004., str. 43.147 Vladimir Biti: Upletanje nere~enog: Knjièvnost / Povijest / Teorija, Maticahrvatska, Zagreb, 1994., str. 132.

prihvataju kao ne{to neizbje`no i trajno, a uporedo istraja-vaju na tome da one nisu dovoljno va`ne da bi sprije~ile lo-jalnost ve}oj ukupnosti koja je spremna prigrliti i udomi-ti sve te razlike i njihove nositelje? Koja }e to biti pozicijaizme|u dviju polariziranih vrijednosti, obiju potrebnih zadoli~nu ljudsku, individualnu i(li) kolektivnu, egzistenciju– slobode izbora i sigurnosti koju pru`a pripadanje? Ho}e liodgovori na ova pitanja “zapeti” u raskoraku ambivalentnepolitike globalnog multikulturalizma za koju su - suklad-no kulturnoj logici kasnog kapitalizma tj. la`noj etici prila-go|avanja “malih”, perifernih svjetova interesima centara- sloboda i jednakost prava na kulturne razlike verbalni impe-rativ (homage larpurlartisti~kom filozofiranju o razlici kaobiti postmoderne slike svijeta!?) a na djelu imamo stanje ukome “...mo`e{ biti {to god ho}e{, “uro|enik” ili pripad-nik svih mogu}ih etni~kih skupina, homoseksualac i ekolo-gijski fundamentalist, ali samo u prostoru izvan logike djelo-vanja kapitala kao prirodne nu`nosti opstanka”. Strogo go-vore}i, u svijetu u kojem se umjesto klasne diferencijacijepojavljuje identitetska diferencijacija nejednake distribuci-je mo}i, multikulturalizam je tek “priznanje Drugog kaostanovnika nekog geta ili ekoparka naroda ...pri~a o Drugom,kulturnim razlikama i toleranciji svodi se na sljede}e: nekacvjeta tisu}u cvjetova! Ali pod uvjetom da se zna ko je Glav-ni vrtlar u novom globalnome vrtu”148. Pluralizam mogu}-

113


148 @arko Pai}: Politika identiteta: Kultura kao nova ideologija, Antibarbarus,Zagreb, 2005, str. 34., 96-97.

nosti izbora predstavlja stoèrnu ideologijsku iluziju global-nog doba. “Biti {ta ho}e{” u “velikodu{nom” parergonu slo-bode izbora, ne{to kao licenca poetika identiteta o kojoj,ironiziraju}i vertikalnu unifikaciju svijeta i alokacijama ka-pitala izvedenu preobrazbu lokalnih u translokalne prosto-re, govori Faruk [ehi} u pjesmi Nepodno{ljiva lako}a postoja-

nja. Ne smije se, me|utim, pre{utjeti da za globalisti~kupolitiku identiteta ono {to je motivski fokus pjesme, të per-formativno-konceptualne akcije ironiziranja, nisu nikakvesubverzivne nego tek simboli~ke gestualnosti ’naru{ava-nja’ jednog reda koji funkcionira. Kultura, ba{ kako tvrdeMichael Hardt i Antonio Negri u svojoj kultnoj knjizi Impe-

rij, “nema u doba globalizacije nikakvu prevratnu ulogu i mo}zato {to je uvijek ve} dio sustava”149, onog sustava koji slo-bodu pojedinca univerzalno slavi a partikularno shvata:

„ ...stao sam pred ogledalo Erste bankezgadio mi se moj likizmu~en i dosadan, pomalo i tjeskoban zahvaljuju}iideologiji kapitala koja èli da mi modelira emocijesa neba su slijetali hipnotisani petrodolari

114

Vedad Spahi}

149 Prema @arko Pai}, navedeno djelo, str. 95.; Op}enito teorije o neoimperi-jalnom poretku globalizacije ne drè kulturu nikakvom zna~ajnom duhovnomsvrhom dru{tvene egzistencije grupa i pojedinaca. Ona je, kako zaklju~uje @ar-ko Pai}, „definirana kao prostor ideologijskog zakrinkavanja realnosti druga-~ije vrste neslobode, nejednakosti i nepravednosti“, pridodaju}i uz golemu ko-li~inu ironije da je time napokon „rije{en spor povratka kulture (nadgradnje)kao otu|ene djelatnosti duha u temelj (bazu) dru{tvene reprodukcije ìvota“(@. Pai}, navedeno djelo, str. 96, 97.).

pusti}u brkove kao Lee Van Cleefnabaviti novi identitet, npr. Gregor Samsaizra{}e mi krila iz ramenadruì}u se sa paucimaono {to zovemo ~ovjekom, ako iskrivim jedan Shakespearov stih,sasvim bi bilo uzaludnoi pod nekim drugim imenom.“150

Neodre|en i vazda u procesu tvorbe neke ’nove subjek-tivnosti’ ovaj se recentni identitet pojavljuje u mnogostru-kim stilovima ìvota, ali uvijek je to, kako rekosmo, iluzijaslobode, ona i onakva o kojoj Tery Eagleton pi{e u Iluzija-

ma postmodernizma: „Ovaj subjekt je slobodan ne zato {to nijedeterminisan nego upravo stoga {to je determinisan pro-cesom neodredljivosti. Dilema o slobodi i utemeljenju nataj na~in je ’razre{ena’, ali samo po cenu gubitka samog slo-bodnog subjekta“151. Kad je to fundamentalno pitanje ’ap-solvirano’ onda vi{e ne postoji nijedna prepreka da kultur-ne razlike, drugog, toleranciju, druk~ije seksualne priorite-te i hibridne identitete prihvatimo ne samo kao opsesijupostmodernih teorija i kulturalnih studija ve} i kao zbilju usimboli~kom poretku diskursa zapadnih vrijednosti danas.I bo{nja~ka se knjièvnost otvara tim trendovima o ~emu

115


150 Faruk [ehi}: Transsarajevo, Duriex, Zagreb, 2006., str. 32.151 Teri Iglton: Iluzije postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1997., str. 60.

svjedo~i roman Ajle Terzi} o lezbijskoj ljubavi Mogla je bitiprosta pri~a, u kojem autorica poku{ava ubicirati realni, {to }ere}i prividni, ~esto i la`ni a u svakom momentu gender-ideo-lo{ki neosvije{ten poloàj junakinje, koja ba{tini zavi~ajnoidentitetsko jezgro prema kome je verbalno sarkasti~na, alipovr{inski, u pojavnim oblicima, njeno pona{anje signirageneracijsku deprivaciju i nekompetentnost bezli~ne dje-vojke „nezainteresirane za bilo {to osim Roze, a ni za njudovoljno da bi uop}e razumjela {to zna~i biti lezbijka“152.Konstantni podsjetnik na to, svojim zaokruènim identi-tetom, je njezina djevojka Roza, „s kojom zapo~inje stra-stvenu romansu. Roza zna tko je i {to joj se svi|a, ~ime se è-li baviti, a {to mora raditi da bi preìvjela, ima brojne intere-se i stavove, uostalom i specifi~an osobni stil obla~enja“153.

Deprivacija identiteta je i svojevrsni ritualni performanskoji, kako smo nazna~ili, uklju~uje i standardnu scenogra-

116

Vedad Spahi}

152 Povijesno-kulturolo{ki lahko je obja{njivo to {to i prvu rezonancu izazo-va identitetske reprezentacije lezbijske ljubavi u bo{nja~koj knjièvnosti – Bje-lev~ev roman Melika (1927.) – tako|er karakterizira suspektnost opredjeljenjajunakinje za tu vrstu veze. U kontekstu autorske mu{kocentri~ne ideologijeprotuma~ena je kao nekakav ’osvetni~ki ~in’ uvjetovan lo{im iskustvom sa mu{-karcima a potom, namjenski, za patrijarhalni recepcijski horizont neutralizi-rana isticanjem ènske solidarnosti i prepoznavanjem potreba one druge, kaoneka intenzificirana manifestacija prisnog prijateljstva, {to nedvosmisleno suge-riraju i ’eksplicitne’ scene iz romana: „Melika je prospavala no}, prvi put iskre-no zagrljena u sultanijinoj postelji. Ona ju je privijala na grudi, ljubila je i milo-vala. Naslu}ivala je razlog i nije ju htjela pitanjima mu~iti. U snu je ~ula pri-du{en pla~ i jecanje. A Nesima ju je tje{ila nje`nim stiskom ruku i poljupcima“(Abdurezak Hivzi Bjelevac: Melika, u Izabrana djela, knjiga II, Svjetlost, Sara-jevo, 1979., str. 347.).153 Goran Duha~ek: Prili~no prosta pri~a o lezbijskoj ljubavi, http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/158336/Prilicno-prosta-prica-o-lezbijskoj-ljubavi.html

fiju kao kulturalnu sastavnicu postmodernog sklopa ekono-mije, politike i kulture koji podjarmljuje okolni svijet. Teo-reti~ar globalizacije Roland Robertson s tim u vezi uvodi pojamglokalizacije kao procesa globalnog preoblikovanja lokalnihprostora154 u kojima zaìvljavaju na~ela ekspandiraju}eg kor-porativnog kapitalizma i potro{a~ko-hedonisti~ki stilovi ì-vota kao svojevrsna karikatura univerzalnosti (Pascal Bruckner),o ~emu faktografski i poetski uvjerljivo svjedo~i Ahmed Bu-ri} u pjesmi Sveta nedjelja u akvarijumu. Metafora akvarijumatu je sjajno odabran objektivni korelat recentnog odnosapriroda – kultura u progresivno {ire}im simulakrijskim krajo-licima postindustrijskog dru{tva. Ako ve} ne postoje izgledida se u tom pogledu i{ta bitno na globalnom planu promi-jeni, ostaje poezija kao modus identitetskog samoobliko-vanja kroz koje se moè posti}i neki vid rezistencije i pozi-tivnog samoshvatanja, ne na tragu proiciranja nekakvog, zamodernu svojstvenog, utopijskog spacija, ve} kao konstruk-tivni okvir za kreiranje slike o sebi onkraj binarne logikepostmodernih artikulacija kapitalizma.

„...Pored velike bijele crkve, najljep{e u gradustoji hram novog boga Korporacije....... svi smo postali akvarijumske ribice,i cijeli svijet se proizvodi u Kini.

117


154 Pogledati @arko Pai}, navedeno djelo, str. 62.

Osim demokratije, ona se proizvodi zajedno sakvarijumima, negdje u Texasu,~ija se zastavauredno vijori iznad tr`nog centra, podsje}aju}i odaklestiè fantasti~na formula prodavanja stvari koje tine trebaju za novce koje nema{.“155

Na istom misaonom tragu Muhamed Dèlilovi} govo-ri o nomadizmu (post)modernog ~ovjeka kao posljedici {i-renja osje}aja neprimjerenosti i bezdomnosti: „Nije slu-~ajno po~etak XXI stolje}a obiljeèn izme|u ostalog i kon-stantnim propitivanjem identiteta iz najrazli~itijih uglova.Savremeni procesi u svijetu naprosto guraju ~ovjeka u po-ziciju jednog novog nomada, naglo ga izbacuju iz tradicio-nalnog leì{ta u zadatom kulturnom kontekstu i traè odnjega da bude svjetski gra|anin. I upravo tu se stvari stalnosudaraju, tu se ra|aju brojni oblici osje}anja nesklada i nela-gode, a misao o identitetu se pretvara u svijest o svim mogu-}im neprimjerenostima“156. Ali, unato~ svemu, svaki poje-dinac ostaje u prilici da filtrira i hijerarhizuje. Bez obzirakoliko je struktura globalne mreè ograni~avaju}a za pojedi-na~no djelovanje, „individua uvijek ima izbor da stvori pro-izvoljan odnos prema kontekstu, ako ne u smislu konkret-ne akcije, onda u sposobnosti pojedinca da se izdigne iz-nad strukture, te kreira li~no, konstruktivno shvatanje sebe

118

Vedad Spahi}

155 Ahmed Buri}: Maternji jezik, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013., str. 19-21.156 M. Dèlilovi}, navedeni tekst

i konteksta u kojem se nalazi“157. Pri tome njegov odnosprema globalizacijskoj ponudi, njegov kriti~ki kapacitet, ovi-si o kodovima pripadnog kulturnog identiteta – sposob-nost akcepcije i rezistencije nije ista od zemlje do zemlje,zavisno od toga je li kulturni identitet afirmisan ili desta-bilizovan. S tim u vezi prisutna su i gledi{ta posve suprot-na tezi o nezaustavljivosti globalisti~kog invazionizma. Ber-nard Formoso tvrdi da „okrenutost etnicitetu daleko odtoga da se smanjuje, naprotiv, ima tendenciju ja~anja. Ose-}anje straha od prete}ih ekolo{kih opasnosti i strahovi odidentitetskog rastakanja preouzrokovanog globalizacijomtako su jaki da obuhvataju i reflekse o~uvanja, sme{tene poddvostruki znak osnaènih rusoizma i esencijalizma“158. IDavid Hooson, pi{u}i o „razuzdanim i brzo{ire}im nacio-nalizmima druge polovice 20-tog stolje}a“, isti~e da su „na-gon za izraàvanjem svog identiteta i potreba da ga drugiopipljivo prepoznaju sve zarazniji i moraju se prepoznati kaoelemenarna sila ~ak i u suènom, naizgled homogeniziranom,visokotehnolo{kom svijetu na kraju dvadestetog stolje}a“159.

Jedan od „odgovora“ na mundijalni reality show i hege-moniju neoimperijalnih oblika globalizacije je i sve prisut-niji trend reintimizacije, ogra|ivanja svojih privatnih svje-

119


157 Jasna Balorda: navedeno djelo, str. 20.158 Bernar Formozo, navedeni tekst, str. 303.159 David Hooson: Geography and National Identity, Blackwell. Oxford, 1994.,prema Manuel Castells: Mo} identiteta, Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 39.

tova, svojih ìvotnih mikronarativa nasuprot mundijalnojpostmodernoj metanaraciji160. Jednu od takvih “malih pri-~a” pripovijeda nam Ervin Jahi} u pjesmi 11. rujna:

„Televizija je uprili~ila izravni prijenosNismo to znali, nismo znali za jezivu studenSami, kao dvije umiljate zmijice sklup~ane u stijeniOdlomljenoj od vremena i ljudiNismo znali da }e se budu}nost na{e djece i nas samihOtad ra~unati prema reality-showu planetarne zime

Vani je bio neki drugi svijetStrahovima, zlo~inu i laìma sklonDok smo unutra mirili na{e nadeTako privrèni, ~istiUdvojenih samo}a“161

Na suprotnom kraju od benignih i artificijelnih rje{e-nja je tendencija radikalizacije, naj~e{}e u vidu posezanja zavjersko-fundamentalisti~kim agendama, koja daleko od togada je karakteristi~na samo za dominantno muslimanskaetno-kulturalna podneblja. Rije~ je, svjedoci smo, o global-noj pojavi uzrokovanoj “sve neizvjesnijim karakterom indi-

120

Vedad Spahi}

160 Po srijedi je potpuna sukladnost naizgled paradoksalnom trendu da „iakosve vi{e ja~a utjecaj mas-medijske komunikacije na proces socijalizacije, nije-dan od modela identifikacije koje ona {iri nije prikladan za stvaranje kriti~nihgra|ana i gra|anki. Naprotiv, vlada tendencija da se javna sfera ukida i da nje-no mjesto zauzimaju privatni ciljevi i prakse“ (Furio Cerutti, navedeni tekst,str. 46.).161 Ervin Jahi}: Kristali Afganistana, V.B.Z., Zagreb, 2007., str. 99.

vidualnih i grupnih identiteta u suvremenim dru{tvima, {tonavodi pojedince da traè njegovo u~vr{}ivanje prihva}a-njem onih oblika identiteta koji nije~u same temelje moder-nosti”162. Pri tome se nipo{to ne radi o nekoj retradiciona-lizaciji nego o izumljivanju posve novog identiteta “radomna tradicionalnim materijalima, politiziranjem svetoga, sa-kralizacijom politike i preobrazbom islamskih na~ela u dru{t-vene pobo`nosti s ciljem izgradnje golbalne alternative glo-balnom eksluzivisti~kom poretku”163. Novi su i modeli orga-nizacije/djelovanja ovakvih grupa i pokreta. Radi se o umre-àvanju, i fizi~kom i virtuelnom, koje ima ve}u ulogu od pu-kog organiziranja neke djelatnosti i razmjene informacija:“Mreè su stvarni proizvo|a~i i distributeri kulturnih kodo-va i to ne samo putem Mreè, ve} u mnogostrukim oblici-ma razmjene i me|udjelovanja u kojima se pojavljuju”164.

Percepcija motiva prianjanja pojedinaca uz ekstremneislamske doktrine (vehabizam, selefizam) prostire se u spekt-ru od identitetske konfuzije, iskrenog samouvjerenja, revol-ta protiv nepravde agresije nad muslimanima165, do mate-

121


162 Dimitri D’Andrea, navedeni tekst, str. 102-103.163 Manuel Castells, navedeno djelo, str. 30.164 Ibidem, str. 368.165 „Potreba da se neki Bo{njaci identificiraju sa saudijsko-arabijskim islamomje posljedica dva elementa. Prvi je generalna identitetska konfuzija i ~injenicada Bo{njaci imaju pote{ko}a da ga defini{u, a druga je revolt protiv srpske agre-sije, predrasuda i nasilja nad Bo{njacima. ... Tako|er, dru{tveno prisutna ste-reotipna ideja o ’jakom’ i ’pravom’ saudijskom islamu naspram ’slabog’ i ’za-tomljenog’ bosanskog islama, inspirirala je pojedince da zamijene ono {to jesmatrano za krhki doma}i identitet za onaj uvezeni, naizgled ja~i i eksplicit-niji“ (Jasna Balorda, navedeno djelo, str. 170).

rijalno-libidoznih pobuda, a na literarno kredibilan na~inpredstavljena je u romanu Hadèma Hajdarevi}a Gdje si ti

ovih godina. Nesvr{eni student iz provincije u ratnom Sa-rajevu postaje aktivista jedne od arapskih humanitarnih orga-nizacija i prihvata radikalnu interpretaciju islama. Kada seposlije rata oèni za {ehidsku udovicu, s njom ljubav vodi“{utke, stisnutih zuba, sebi~no, obavezno pod kakvim po-kriva~em, kao da se krije i od sebe a ne samo od svijeta”. Sdruge strane, kad su se okupljali na svojim mu{kim sijelima:

...pri~ali su najvi{e o ènama i onim stvarima, kojubi sestru od {ehidskih porodica trebalo zbrinuti s ha-lalom a koja nije ni za ni}aha ni za ikakve ku}e, pa{ta je najbolje mu{kinju jesti piti da im se {to prijeuspravi... Razmjenjivali su me|u sobom preparate zapotenciju, naru~ivali bi odnekud s Istoka. ...Govorilisu i o vjeri, i previ{e... Ali samo kad su s drugima...kad su bili u dru{tvu s onima prema kojima su htjelimisionarski djelovati... gotovo nikad kad bi bili sku-pa...”166

Serija gore otvorenih pitanja ostala bi nepotpuna ako za-obi|emo mutatis mutandis “turski scenarij” u ~ijem je sre-di{tu narativ o nesvodivosti kulturnih i religijskih razlika,o ekskluzivnosti u~inaka povijesti na konkretnu etni~ku

122

Vedad Spahi}

166 Hadèm Hajdarevi}: Gdje si ti ovih godina, Dobra knjiga, Sarajevo, 2015.str. 372.

grupu, s endemi~nom bosanskom/bo{nja~kom nadopu-nom o nesamjerljivosti i nepregorljivosti tu|e (na{e!) nevo-lje. Drugim rije~ima, nenadoknadivi manjak esencijalnihsli~nosti vodi progla{enju kulturalne drugosti neprikladnomi neprevodivom tako {to se “ona “slabija”, budu}i da ni po~emu ne podsje}a na kulturu koja je prosu|uje, ozna~i bez-nade`nom i ostavi na periferiji civilizacije. Od upoznavanjas njom, dakle, nema nikakve koristi”167. U parteru real-poli-tike i njenih retori~kih mimikriranja figurira u vezi sa ovomproblematikom litota ’Evropljani na ~ekanju’168 kao umek-{ana verbalna oznaka nedogleda u kojem bi ova pitanja bilarije{ena na obostranu korist. Iskustva evropskog multikultu-ralizma, kada je rije~ o migrantskim populacijama i njihovom(samo)getoizacijom (Turci u Njema~koj, Arapi u francus-kim predgra|ima), samo se uklapaju u opisani scenarij. Na je-dan, me|utim, bitno druga~iji na~in ju`noslavenske etnijesu se krajem pro{log stolje}a umije{ale u formatiranje evrop-skog nadnacionalnog identiteta a povratnom spregom i naokrijepu nacionalnih samopouzdanja. “Nemo} koju jeZapadna Evropa pokazala na boji{tima (killing fields) Ju-goslavije oduzela je Europskoj uniji odlu~nost i vjerodo-stojnost vi{e nego bilo kakav zastoj izazvan unutarnjimekonomskim razlozima. Politi~ki entitet nesposoban da

123


167 Nikola Petkovi}, ibidem, str. 88.168 Pogledati Hilmo Neimarlija: Evropski identitet Bo{njaka /Determinacija, vo-kacija i korelacija, u: Zbornik radova XVII. Simpozija „Europski identitet Bo{-njaka – od minulog iskustva do suvremene afirmacije, Bo{nja~ka pismohrana,br. 34-35, Zagreb, 2012., str. 23-30.

pokaè vlastito postojanje u tako va`nim pitanjima u pro-filu kako mo}i tako i moralne legitimnosti te{ko da moèprivu}i odanost svojih gra|ana, gaje}i njihov zajedni~ki iden-titet”169.

Premda u dana{njem svijetu iskustvenu potvrdu nijeba{ lahko prona}i prisutan je i jedan vid (teorijskog) opti-mizma po kome “kvalitetnim upravljanjem identitetom iimidòm ~ak i malene i siroma{ne dràve mogu prona}ina~ine kako se izdi}i iznad svoga bremena i globalnih afe-ra”170. No, ako je pretpostavka pariranja novim konzu-meristi~kim i kriptohegemonijalnim globalnim reìmimaidentiteta tzv. brendiranje koje podrazumijeva “konsenzussvih skupina oko temeljnih vrijednosti i vizije budu}nosti,nacionalnu strategiju i strate{ko objedinjavanje svih pro-motivnih napora razli~itih dràvnih institucija”171, ondaBosne i Hercegovine i Bo{njaka, uzmemo li u obzir realnesposobnosti projektovanja i afirmacije identiteta, u toj pri-

124

Vedad Spahi}

169 Furio Cerutti: Identitet i politika u: Identitet i politika, zbornik, ur. F. Cerutti,Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 63-64.170 Boò Skoko: Hrvatska kao brend ili komercijalizacija nacionalnog identiteta, uHrvatski identitet, zbornik, Matica hrvatska, Zagreb, 2011., str. 66.; S tim u vezi,a i {ire gledano, na ovom mjestu prikladno je ista}i da cijela dejtonska kon-strukcija podsje}a, zapravo, na nekakvu do radikalnih krajnosti dovedenuideju aktuelnih kumunitaristi~kih politika identiteta koje u odnosu na dràvusamo ispostavljaju zahtjeve za ostvarivanje svojih prava, dok se du`nosti, oda-nost i obaveze priznaju samo prema vlastitoj (rasnoj, etni~koj, klasnoj, gen-der...) zajednici, ili, kako je to àrgonski formulisano, „nisi ni{ta drugo dolidio rasne ili etni~ke grupe kojoj pripada{, a izvan nje ima{ malo drugih oba-veza, ili nema{ nijednu“.171 Ibidem, str. 70.

~i jo{ dugo ne}e biti172. Bo{nja~ki je identitet danas, a bit}e i ubudu}e, evolutivni a ne projektivni. Puteve i ishodeevolutivnih tokova odredit }e dominantne centripetalne icentrifugalne sile – s jedne strane izvjesnost da “}e jo{ du-go vremena nacije i nacionalne dràve predstavljati glavnuto~ku objedinjavanja, onu koja je sposobnija definirati iden-titet gra|ana, a s druge strane ~injenica da je me|uzavisnosttemeljna crta ne samo strukture postojanja svijeta nego i sa-

125


172 Ovdje treba podsjetiti da je i niz kapitalnih nau~no-istraìva~kih projeka-ta, koje ranije nije bilo mogu}e izvesti (Pravopis bosanskog jezika, Gramatikabosanskog jezika, Historija Bo{njaka, edicija Bo{nja~ka knjièvnost u 100 knji-ga), realiziran mimo dràvnih instituta u nevladinom sektoru, uglavnom kroznacionalna kulturna dru{tva. Ova pojava, me|utim, ima svoje tamno nali~je okome Nela Rubi} pi{e kao o kvaziinstitucionalizaciji kulture kroz djelovanjekulturno-umjetni~kih i prosvjetnih dru{tava s razli~itim nacionalnim predzna-cima, „sve u cilju da se sa~uvaju pu~ki „kulturni“ kolektivni identiteti, uskla|e-ni s vladaju}im nacionalnim ideolo{kim paradigmama. Model u kulturi koji jemogao biti djelotvoran koncem devetnaestog stolje}a, s po~etkom urbaniza-cije europskog tipa u BiH, bez imalo je zazora, promi{ljanja i zadr{ke doslovcepreslikan i interpoliran u bosanskohercegova~ko dru{tvo na pragu dvadeset-prvog stolje}a!“ (N. Rubi}: U sjeni Srebrenice – dnevnik zarobljena uma, Rabic, Sa-rajevo, 2003., str. 72-73.) Suprotno ovoj sumornoj slici bosanskih kulturno-iden-titetskih (ne)prilika imamo primjere beskorisnog teoretiziranja i dociranja onu`nosti kreiranja ’projektivnog identiteta’ Bo{njaka kakav je rad FahrudinaNovali}a Smisao europskog identiteta Bo{njaka u kojem autor, svojim od zbilje nasigurnu udaljenost odmaknutim besteìnskim i kvaziakademskim naklapanjem,zaneseno propovijeda o „trajnoj tvorbenoj mo}i, intersubjektivnom komunika-tivnom djelovanju, zajedni{tvu Bo{njaka u BiH i inozemstvu, kriti~kom izbo-ru, izgradnji i razvoju univerzalnih, kosmopolitskih i internacionalnih vrijed-nosti, prakticiranju vrsnih i intelektualnih vrlina, istinskoj demokraciji, multi-kulturalnosti, humanosti, socijalnoj pravdi, odgovornim slobodama, vladaviniprava, respektabilnim stru~nim, znastvenim, umjetni~kim i uop}e kulturalnimznanjima i postignu}ima, prospektivnoj odgovornosti, samonadzoru, bioeti~-koj, holisti~koj i ekolo{koj kulturi - bez kojih nema izgradnje europskog iden-titeta Bo{njaka i njihove ljudskije budu}nosti“ (F. Novali}, navedeni tekst, u:Zbornik radova XVII. Simpozija „Europski identitet Bo{njaka – od minulogiskustva do suvremene afirmacije, Bo{nja~ka pismohrana, br. 34-35, Zagreb,2012., str. 42.).

mog identiteta njegovih stanovnika”173. Sve se odvija i od-vija}e se izme|u dva pola gravitacijskih okupljanja me|ukojima Manuel Castells ne vidi mogu}nost kompromisa ibalansa po kojemu bi oni bili u stanju ìvjeti jedni uz druge.Na jednoj strani su “gra|ani svijeta” za koje ne postoji po-treba za identitetima. Karakteriziraju ih “bazi~ni instikti,nagoni za stjecanjem mo}i, sebi~na prora~unatost, a na ma-krosocijalnoj razini jasna obilje`ja barbarsko-nomadske di-namike, dionizijskog elementa koji prijeti prelaskom gra-nica i uno{enjem pomutnje u me|unarodno prihva}ene po-liti~ke, zakonske i civilizacijske norme”. S druge strane sveje izraènija pojava “identiteta otpora koji se ukopavaju u si-gurnost zajednice, ne èle}i biti odneseni globalnim toko-vima i radikalnim individualizmom. Takvi se identiteti gra-de oko tradicionalnih vrijednosti kao {to su Bog, nacija, obi-telj, pribjegavaju}i etni~kom znakovlju i obrani teritorija kaosredstvu koje }e im osigurati zatvorenost njihova tabora”174.

126

Vedad Spahi}

173 Furio Cerutti, ibidem, str. 58.174 Manuel Castells, navedeno djelo, str. 362.

Ka zaklju~ku ili umjesto njega

Privode}i razmatranje kraju mogli bismo zaklju~iti dabo{nja~ki kulturni identitet jeste nestabilan, jeste i ugro-èn, jeste otkad zna za sebe najdalje pomaknut od esenci-jalisti~kih sidri{ta, ali nije ni krhak ni sporan ni osporen. Pi-tanje identiteta nije pitanje njegove opstojnosti nego unutra{-njeg rasporeda. Identitet je uvijek prije res facta nego res nata!Kao pitanje, {tavi{e kao dramati~an problem, pojavljuje sekod onih koji i dalje insistiraju na metafizi~kom ustrojstvuidentiteta tj. na normativnom jedinstvu oko razumijevanjai tuma~enja jezgre175, kojoj su, valjda se uvijek podrazumi-jeva, bliì oni “izvorniji”, “ve}i” i “bolji”, a dalji oni “patvo-reniji”, “manji” i “slabiji”, a da se pri tome potpuno zane-maruje kako u dana{njem pluralu izbora, mogu}nosti i od-nosa jezgre ~esto nisu vi{e nego po~etne ta~ke koje ostajuiz nas kada se suo~avamo sa brojnim izazovima stvarnogasvijeta. Ovisno o povijesno-ideolo{kom kontekstu norma-tivni karakter gravitacijske jezgre je razli~it ali je u bo{nja~-kom slu~aju dramati~na dinamika njenih korijenitih pre-

127


175 Ova matrica mi{ljenja prisutna je npr. u ve}ini priloga zbornika Hrvatskiidentitet koji sabire radove sa istoimenovanog nau~nog skupa odrànog u Zagre-bu 2009. godine. Kao svojevrsni bris matrice mogli bismo uzeti sljede}e zapa-ànje Ton~ija Matuli}a: „Mjesto ispra`njenih ni{a propalih povijesnih ideolo-gija okupirale su nove – podmuklije i sladunjavije – ideologije koje ~ovjeku sva-kodnevno oduzimaju ono najbolje u njemu – a to je identitet ’biti ~ovjek’“ (T.Matuli}: Identitet i hrvatski identitet kao metafizi~ko-antropolo{ki problem, u Hrvatskiidentitet, zbornik. Matica hrvatska, 2011, str. 91.).

tvorbi dok se verbalni afirmativan odnos obi~nih ljudi pre-ma identitetskim konjunkturama u javnim o~itovanjima,kako je uo~io i Amin Maalouf, bitno ne mijenja. Maalou-fova analiza ostaje me|utim publicisti~ki na povr{ini176 i

128

Vedad Spahi}

176 Razumljivo da libansko-francuski pisac, ~ija knjiga i nema nau~ne ambici-je, nije raspolagao dubljim uvidima u bosanske specifi~nosti, kakva je primjeri-ce identitetska mimikrija, „posebno u vremenu komunizma, kada je skrivanjesvojih uvjerenja postalo normalno, jer su ljudi nau~ili da je u Bosni lak{e ìv-jeti ako se ne zna ko si, {ta misli{ i {ta radi{“ (Muhamed Filipovi}, navedeno dje-lo, str. 415.). Jedan od obligatornih uvida, za koji je, generalno, inostrana ima-gologija bila uskra}ena u formiranju predodàba o bo{nja~kom identitetu je ra-zumijevanje odnosa bosanskog homo politikusa prema vlasti koji, u kona~ni-ci, poprima obilje`je politi~kog pasjaluka. U tom pogledu instruktivna je ana-liza Zvonimira Radeljkovi}a: „Za ovda{njeg politi~kog ~ovjeka je svaka vlast tu-|a i strana, te prema tome i neprijateljska. Zbog radikalne iscjepkanosti ljudskogidentiteta, ili balkanizacije, kako se to veli na engleskom, njemu je nemogu}epoistovijetiti se s bilo kojim sistemom vlasti i prihvatiti ga kao svog. Ali ovo nezna~i, kako bi se mglo pomisliti, da }e se Homo balkanikus suprotstavljati vla-sti u nekom direktnom obliku, pa ne ~ak ni u ime nekog anarhisti~kog ideala,kao {to to predstavljaju neki naivniji literarni komadi. Jer politi~ki Balkanacsmatra da vlast prvenstveno postoji da bi ju ba{ on prevario i iskoristio, a ne dabi se s njom otvoreno sukobljavao. Ve}ina tog balkanskog politi~kog materija-la, u najmanju ruku, bez obzira na svoje komunikativne, obrazovne ili civiliza-cijske dosege, zapravo misli da je ro|en da vlada, iako istovremeno duboko pre-zire svaki pojavni oblik vlasti koji ne proizlazi iz njega samog. Ovo se, narav-no, ne govori javno: tu se oni ulaguju i drè partijske ili dràvne linije koliko tre-ba, pa ~ak i malo vi{e od toga. Bez razumijevanja ovog sindroma nemogu}e jeshvatiti i same osnove balkanske politike. Ti ljudi smatraju svaki organ vlasti,po~ev{i od onog najvidljivijeg – policajca u svom rejonu – ali proteù}i se sve dosamog vrha, do predsjednika predsjedni{tva ili premijera, a i sve izme|u toga– primitivnim, tupoglavim, nesposobnim, nezadovoljavaju}im i neprihvatlji-vim. Ali ako individua koja prosu|uje ovo zakora~i u magi~ni krug vlasti, ondase sve mijenja. Po svom vlastitom mi{ljenju, on – ili ona – postaje najsposobni-ji dràvnik, koji dapa~e vjeruje svojim pot~injenim kad mu to kaù, iako oni tone misle, i on bi to trebalo da zna. No po{to je najbolji, on zaklju~uje da imapravo na bilo kakav plijen koji ide s funkcijom, ili koga se pomo}u nje moèdomo}i, zakonski ili nezakonski. Ovaj kontradiktorni i paradoksalni op}i po-gled na vlast ~ini uspostavljanje bilo kakve gra|anske dràve ili politi~kog siste-ma vrlo te{kim zadatkom“ (Z. Radeljkovi}: De- i re-konstrukcija srednje klase naBalkanu – skica, Regionalna konferencija Literatura i kultura za mir, zbornik,P.E.N. centar Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001. str. 67.)

kao takvu je treba prihvatiti, uz napomenu da ocjena krat-kotrajnosti monohromnih stanja identitetskih konfigura-cija predstavlja njen najdublji uvid:

“Ne napu{tajmo jo{ Sarajevo. Ostanimo tamo, umislima, zbog jedne zami{ljene ankete. Posmatraj-mo, na ulici, jednog ~ovjeka od nekih pedesetak godi-na.

Oko 1980, taj bi se ~ovek po svoj prilici izjasnio:“Ja sam Jugosloven!”, ponosito, ali bez emocija; ispi-tan malo detaljnije, verovatno bi precizirao da `ivi uRepublici Bosni i Hercegovini, i da poti~e, uzgred,iz muslimanske porodice.

Isti taj ~ovek, da smo ga sreli 12 godina kasnije,kada je divljao rat, bez sumnje bi odgovorio sponta-no, i energi~no: “Ja sam musliman!” Mora da bi sme-sta dodao da je Bo{njak, i ne bi bio mnogo odu{ev-ljen ako bismo ga podsetili da se nakada izja{njavaokao Jugosloven.

Danas bi se na{ ~ovek, ispitan na ulici, najpreizjasnio kao Bo{njak, a zatim kao musliman; upravoje po{ao u d`amiju, naglasio bi; ali isti~e tako|e da nje-gova zemlja ~ini deo Evrope, i da se nada da }e onajednog dana pristupiti Uniji.

...Svi ti elementi ~ine deo njegovog identiteta. Taj~ovek je ro|en u muslimanskoj porodici; po svomejeziku pripada Ju`nim Slovenima koji nekada behu

129


ujedinjeni u okviru iste dràve, a danas vi{e nisu; onìvi na jednoj zemlji koje ~as be{e otomanska, ~asaustrijska, i koje je imala udela u velikim dramamaevropske istorije. U svakoj epohi ova ili ona od njego-vih pripadnost do te mere se naduvala, ako mogu ta-ko da kaèm, da je pomra~ila sve ostale i da se poisto-vetila sa celokupnim njegovim identitetom. Mora dasu mu pri~ali, celog ìvota, svakojake bajke. Da jeproleter i ni{ta drugo. Da je Jugosloven i ni{ta dru-go. A, u skorije vreme, da je musliman i ni{ta drugo;mogli su ~ak i da ga ubede, tokom nekoliko te{kih me-seci, da ima vi{e toga zajedni~kog sa ljudima iz Kabu-la nego sa onima iz Trsta.”177

Dana{nje alarme i jadikovke nad ugroèno{}u identi-tetske jezgre treba odvojiti od neupitnosti postojanja (arte)-fakata i duhovnih vrijednosti koje institucionalno treba ~u-vati, {tititi i ne prepustiti na milost i nemilost relativisti~-kim i globalizacijskim vjetrometinama. Podjednako je bit-no odolijevati i pomodnim izazovima radikalnog konstruk-tivizma jer {to se zdu{nije pristaje uz ideju da je ba{ svaka~injenica konstruisana, to ’tradicionalna’ pitanja utemelje-nosti, eti~nosti, istinitosti i la`nosti vi{e izlaze iz vidokru-ga. Kaleidoskop, pak, koji smo ovdje poku{ali predstaviti,broj obligatnih objedinjuju}ih elemenata {to raznolikosti-ma bo{nja~kog identiteta osiguravaju jedinstvo, minimal-

130

Vedad Spahi}

177 Amin Maluf: Ubila~ki identiteti, Paideia, Beograd, 2003. str. 13-14.

izira, za{to da ne, do li~nog (popisnog!) izrijeka pripadno-sti bo{nja~kom etnosu kao neotu|ivog izbora svakog poje-dinca178. Nije to ono shvatanje identiteta kao ’ta~ke srasta-nja’ (Stuart Hall), tj. mjesta na kome se razli~ite vanjskesilnice, razli~iti diskursi susre}u i na taj na~in realizuju sub-jekt, naprotiv, ideja kaleidoskopa uvijek ostavlja prostor li~-nom odabiru identitetã i ̀ ivotnih stilova, ne umanjuju}i zna-~aj povijesno-socijalnog okvira i interakcije sa okolinom unjihovu konstruisanju. U tako komotnom horizontu in-kluzije podjednako male izglede za satisfakciju imaju pro-tivnici svake promjene koja utje~e na dominatnu konfigu-raciju identiteta kao i zagovornici radikalnih promjena kojebi trebale zahvatiti svaku individualnu svijest i destruiratitradicionalni identitet. Bilo kako bilo, sve bitno doga|at }ese u toj raspuklini koju dubi inkompatibilnost tradicional-nog koncepta nacije/dr`ave i transteritorijalnih kulturnihidentiteta u doba globalizacije, omjerima prihvatanja ili od-bijanja World culture kao ideologije opravdanja umre`enogpostindustrijskog dru{tva, koja je po prvi put u povijesti

131


178 Ova inkluzivisti~ka koncepcija etni~kog identiteta korespondira sa teza-ma o unutargrupnim mehanizmima identifikacije i kategorizacije koje su raz-vili Poljak Henri Tajfel i Britanac Richard Jenkins, a u na{ akademski prostoruvela Jasna Balorda. Uz du`no po{tovanje prema ’objektivnim’ (biolo{kim, hi-storijskim, kulturolo{kim) kriterijima definicije etni~ke grupe, kao presudandistinktivni marker Tajfel i Jenkins uzimaju konvencionaliziranu arbitrarnosttj. ~injenicu da ~lanovi grupe dijele zajedni~ko ubje|enje o tome da je ona jed-na, zasebna i da joj pripadaju (identifikacija), te shvatanje pripadnika te istegrupe grupe da postoji razlika izme|u ’Nas’ i ’Njih’ (kategorizacija), da smoto {to jesmo a ne ne{to drugo. Drugim rije~ima, etni~ka grupa ne bi postoja-la bez relevantnih drugih. (Pogledati Jasna Balorda, navedeno djelo, str. 49-56.)

postala nadle`na vi{e za civilizacijski (tehnolo{ki) nego zaduhovni progres.

Knjièvnost je bila i ostala mjesto na kome se vodi bor-ba zna~enja, ona je znak historije ali i otpor historiji. Kao{to je ~inila i u pro{losti, ona }e homologijski rekreirati, pau nekoj mjeri, a po prilici sve manje djelotvorno, i povrat-no oblikovati taj raspored boja i formi bo{nja~kog/bosan-skog identitetskog kaleidoskopa. [anse joj u tom pogleduopadaju proporcionalno smanjenju izgleda za rekonstruk-ciju izvornog smisla Kulture kao naju~inkovitije do sada nampoznate samodjelatnosti ljudskog duha u usavr{avanju ~ov-je~nosti. Ne}e, uvjereni smo, opadati stvarala~ki napon nabosanskom vazda ìvom knjièvnom razmirju, a i nova post-

ratna epoha (kakve su sve prethodne), poslije kolina, ponor-

nica, raskr{}a, sehara, {ehida..., traì svoje metafori~ke za{tit-ne znake.

132

Vedad Spahi}

Prof. dr. Muhidin Dànko

POETIKA KALEIDOSKOPA ILI POKU[AJ IDENTITOLO[KOG ÎTANJA POVIJESTI

BO[NJA^KE KNJI@EVNOSTI

Razme|e stolje}a i milenija koje je ostalo za nama, pro-matrano u ozra~ju bo{nja~kih i bosanskohercegova~kih knji-èvnokriti~kih i knjièvnohistorijskih doga|anja, protekloje u znaku neo~ekivanih preokreta; s jedne strane svjedo-~ili smo, istina, vrlo rijetko, istrajnim prinosima dignitetuautenti~ne znanosti i nepotkupljive kriti~ke misli, a s dru-ge strane bili smo nerijetko osupnuti i zbunjeni naletima in-telektualnog mediokritetstva, znanstvenokriti~kog konfor-mizma, diletantizma, akademske sterilnosti i inertnosti. Uovome povijesno prijelomnom dobu gotovo sve epistemo-lo{ke postavke i vrijednosti na{e knjièvnokriti~ke praksei knjièvnohistorijske znanosti bile su nesmiljeno stavljanena ku{nju, a pod lupom primitivnih suspekcija i provinci-jalnih podozrenja propitivani su i izlagani skepticizmu bez-malo svi aspekti iole ozbiljnije knjièvne znanosti: njeneteorije, kategorije, paradigme, pojmovni aparati...

U vremenu ekstremno zao{trenih socijalnih i politi~-kih napetosti, koje pomalo pomodno nazivamo bosanskimfine de siècle-om, svaki knjièvni znanstvenik ponaosob na{aose pred vlastitim epistemolo{kim dilemama i izborom, koji

133


je bio vrlo ~esto poljuljan napu{tanjem nekada{njih vizija imetodolo{kih postavki naslije|enih iz doba socijalisti~keznanstvene konjunkture. Mnogi na{i knjièvni znanstveni-ci, uljuljkani zanosnom apanaòm i pritije{njeni ideologij-skim drilom, pokazali su se pred plimom novoga vreme-na potpuno neprimjerenim i nedoraslim novim, nepropi-tanim znanstvenokriti~kim diskursima. Kako je to izvan-redno primijetio korifej bosanskohercegova~ke sociologi-je Esad ]imi}, znanstvenik ovoga prekretnog vremena, adodao bih – knjièvni znanstvenici posebno – na{li su se preddva temeljna izbora: „a) {to prou~avati, na {to usredoto~itioko misle}eg ~ovjeka, b) kakav pristup odabrati, „izmisli-ti“, koje postupke primijeniti“179. îni mi se da se VedadSpahi} (Tuzla, 1966.), ina~e univerzitetski profesor i autornekoliko vrlo zapaènih knjièvnokriti~kih i knjièvnohi-storijskih knjiga iz oblasti prou~avanja bo{nja~ke i bosan-skohercegova~ke knjièvnosti, stvaraju}i svoju novu knji-gu Knjièvnost i identitet upravo na{ao u poziciji navedeneepistemolo{ke dvojbenosti i tog krajnje neizvjesnog, znan-stvenog, kriti~kog pa i intelektualnog izbora: da li se unutarvlastitog knjièvnokriti~kog diskursa usmjeriti i fokusiratina ishodi{ta knjièvnohistorijskih i knjièvnoteorijskih istra-ìvanja – na promi{ljanje knjièvnosti kao {iroke mreè slo-ènih i zamr{enih nacionalno-kulturalnih praksi unutar kojese zrcale i reflektiraju razli~iti oblici identitetarnoga posto-janja jednog naroda, kakav je u ovome slu~aju bo{nja~ki na-

134

Vedad Spahi}

179 Esad ]imi}: Isku{enja zajedni{tva, Sarajevo, Did, 2005., str. 7.

rod, ili se – nasuprot tome – prepustiti slatkorje~ivom siren-skom zovu knjièvnoteorijskog puritanizma i pomodarstvakoji su zulum}arski harali na{om knjièvnokriti~kom scenomjo{ od konca pro{loga stolje}a.

Kao jedan od kriti~ki i znanstveno najizraslijih predstav-nika generacije bo{nja~kih knjièvnih histori~ara i kriti-~ara koja je imala tu povijesnu (ne)sre}u da se duhovno pro-filira, nau~no stasava i razvija od posljednje decenije 20.stolje}a** Vedad Spahi}, kao i ve}ina drugih predstavnikate generacije, bio je naj~e{}e li{en institucionalne podr{kei prisiljen na znanstvenokriti~ko djelovanje koje je imalokarakter individualne duhovne avanture. Ta vrsta Spahi}e-vog duhovnog avanturizma bila je nerijetko izloèna mali-cioznim pritiscima iz same knjièvnokriti~ke i knjièvno-historijske bran{e. Rekao bih da se Spahi} sa prometejskomsnagom i ustrajno{}u odupirao takvim unutaresnafskim kri-ti~kim pritiscima i osporavanjima i u tome nastojanju i na-stala je njegova nova knjiga Knjièvnost i identitet – knjièv-

nost kao prostor izazova u konstrukciji bo{nja~kog kulturnog

identiteta. Ova studija revitalizira i – dodao bih – uspje{nonadogra|uje jedan kod nas ve} pomalo zaboravljen i goto-vo napu{ten knjièvnoteorijski i knjièvnohistorijski pris-tup – promi{ljanje o oblicima postojanja nacionalnog (bo{-nja~kog) identiteta unutar knjièvnog, kulturnog i povijes-

135


** Ovoj generaciji bo{nja~kih knjièvnih histori~ara i kriti~ara pripadaju onipredstavnici koji su uglavnom ro|eni 1960-tih godina, prije svih, Zilhad Klju-~anin, Enver Kazaz, Mirsad Kuni}, Muhidin Dànko, Amir Brka i VedadSpahi}.

nog konteksta. Ovakav kriti~ki fenotip posebno je karak-teristi~an za bo{nja~ki identitet, koji, Vedad Spahi}, s pu-nim pravom, ozna~ava kao „nestabilni“ identitet koji jeneraskidivo povezan sa {irim bosanskim kulturnim iden-titetom, {to se nalazi „u fazi intenzivne i prijelomne se-miotizacije, s jo{ neizvjesnim ishodima, ali vrlo izvjesnimprirodnim entropijskim pra`njenjima i ireverzibilnim kon-tingentima zaborava, koji su izravni ili neizravni produktdjelovanja prete`no vanjskih principa mo}i i unutarnjegstanja nemo}i da im se svrhovito i osmi{ljeno parira“ (str.12.).

Podastiru}i raznovrsnu knjièvnu gra|u i pri tome sa-~injavaju}i vlastiti bo{nja~ki knjièvni kanon Spahi} raz-lo`no ukazuje da su odabrani knjièvni tekstovi prven-stveno „svjedo~anstva o knjièvnoj artikulaciji identiteta, ane informacije o empirijskoj stvarnosti“. Spahi}evo kalei-doskopsko sagledavanje bo{nja~ke i bosanske knjièvnegra|e iz identitetolo{ke vizure predstavlja istinsku novosti pravo kriti~ko osvjeènje u na{oj knjièvnohistorijskoj li-teraturi u kojoj do sada nije bilo sli~nih studija. Istina, tre-ba re}i da su pitanja i problemi bo{nja~koga identiteta ve}dugo prisutni u na{oj politolo{koj i kulturnohistorijskojliteraturi (Atif Purivatra, Muhamed Hadìjahi}, Smail Ba-li}, Mustafa Imamovi}, Rusmir Mahmut}ehaji}, [a}ir Fi-landra, Esad Zgodi} i dr.), osobito od po~etka 1990-tihgodina, od kada se pojavio cijeli niz zbornika, knjiga i stu-dija u kojima je iz razli~itih nau~nokriti~kih perspektiva

136

Vedad Spahi}

(sociolo{ke, politolo{ke, etnolo{ke, ekonomske...) razmat-ran fenomen „proklizavaju}eg“ bo{nja~kog nacionalnogidentiteta, ali u toj paleti pristupa nije bilo i onih interpre-tacija gdje bi se na fenomen bo{nja{tva gledalo iz specifi~-ne knjièvnopovijesne perspektive. Praksa sagledavanja fe-nomena bo{nja~koga nacionalnog identiteta u historijskoj,nacionalnoj i kulturalnoj perspektivi datira jo{ od 1970-tihgodina i kontinuirano traje sve do na{ih dana i ta se praksanaj~e{}e povezuje sa ~etvericom bo{nja~kih knjièvnih hi-stori~ara i kriti~ara: Midhatom Begi}em, Muhsinom Riz-vi}em, Alijom Isakovi}em i Enesom Durakovi}em. Mno-ge njihove sintetske knjièvnohistorijske i knjièvnokriti~-ke studije ve} odavno su u{le u gotovo neosporivi kanonbo{nja~ke knjièvne historiografije i bez njihovog kriti~-kog uvaàvanja danas je nezamislivo bilo kakvo ozbiljnijei sustavnije prou~avanje totaliteta bo{nja~ke knjièvne di-jahronije. Iako respektira taj uvrijeèni knjièvni i knji-èvnohistoriografski kanon, Vedad Spahi} u svojim sintet-skim studijama o bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knji-èvnosti ne polazi od vjernog i epigonskog podraàvanjaovoga kanona, ve} ga poku{ava kriti~ki (pre)ispitati i kalei-doskopski (pre)urediti i (pre)sloìti kroz akribi~ki iscrpnoanaliti~ko sagledavanje ~itave lepeze otvorenih znanstve-nokriti~kih pitanja i problema o mjestu i funkciji nacional-ne (bo{nja~ke) knjièvnosti i kulture op}enito u konstrui-ranju i mijenama „nestabilnog“ i povijesno varijabilnogbo{nja~kog nacionalnog identiteta (pitanja (dis)kontinui-

137


teta, prevalencije oralne kulture nad literaturom, fenomengrani~arsta/kraji{ni{tva, sudaranje sa orijentalisti~kim ste-reotipima, pojava opsesivnih tropa i kategorija bo{nja~keknjièvnosti i kulture kao {to su raskr{}a, ponornice, seha-re i sl., problemi kulturalne tranzicije i evropeizacije kaohistorijskih imperativa, imaginacija, ideologizacija i natu-ralizacija slike o sebi i o drugima kroz prosvjetiteljsko-uti-litarno shvatanje knjièvnosti, identitetarne prakse otpora,dramati~ni oblici enkulturacije, omiljene figure literarnihjunaka, ̀ udnja za stabilnim konstrukcijama, profilacija iden-titetskih vidika, poimanje drugosti, instrumentalisti~ki ti-povi identifikacije, sekularna koncepcija islama kao etimo-na nacionalnog identiteta, rasipanja pri~e o naciji – disemi-

nacija, mitopoetski viktimiolo{ki (meta)narativi o destruk-ciji bo{nja~kog identitetskog jezgra, erozija tradicionalnihkultura ili kulturna deprivacija, nomadizam postmoder-nog pojedinca, ìvotni mikronarativi naspram globalisti~-kih metanaracija, percepcija prianjanja pojedinaca uz ekst-remne islamisti~ke doktrine itd.). Ovo je samo dio identi-tetolo{kih problema koje je Vedad Spahi} i{~itavao ispisu-ju}i „kratku povijest“ bo{nja~ke knjièvnosti i kulture, {toosobno smatram jedinstvenim i do sada potpuno nepozna-tim kriti~kim ~inom u na{oj knjièvnoj historiografiji. Zasvaki od ovih problema mogla bi se napisati posebna znanst-vena studija i upravo i o~ekujem da Spahi}eva knjiga budei najava takvih novih istraìvanja u kojima bi se mo`da mo-gla razviti i posebna „spahi}evska“ {kola identitetolo{kog

138

Vedad Spahi}

~itanja nacionalne knjièvnosti u na{oj prili~no inertnoj ikonzervativnoj knjièvnoj historiografiji.***

Lucidno promi{ljaju}i izukr{tane relacije knjièvnosti,kulture i historije iz vizure identitetolo{kog tuma~enjaovih sloènih i sudbinski va`nih nacionalnih fenomenaVedad Spahi} se suo~io sa nizom metodolo{kih problema,osobito sa pitanjima petrifikacije i unifikacije bo{nja~kogaknjièvnog kanona ustanovljenog jo{ u drugoj polovici 20.stolje}a (1970-tih godina sa pojavom Isakovi}eve antologi-je Biserje), stavljaju}i pred sebe nimalo zahvalan i lagodanzadatak da taj kanon kriti~ki (pre)ispita, ve} da ga nu`no ipro{iruje, preslaè i prevrednuje. Svjestan ~injenice da knji-èvni kanon predstavlja diskurzivno polje ili sistem komu-nikacijskoga djelovanja, odnosno polugu za oblikovanje kul-turnoga pam}enja, Spahi} je sa~inio novi repertoar pisacai knjièvnih djela koja su postala memorijski svjedoci po-sebnog historijskog i identitetskog iskustva jednoga naro-da. Odabrani kanoni~ki tekstovi postaju tako i osnove raz-nih evolucijskih te`nji, karakteristi~ni primjeri odre|enihpovijesnih razdoblja i stilskih pravaca, i na kraju, {to je bilai glavna nakana Vedada Spahi}a, ti tekstovi postaju knjièv-no otjelovljenje nacionalnoga identiteta. Svaki knjièvni ka-

139


*** Naravno, identitetolo{ke studije knjièvnosti nisu nikakva novost u su-vremenim socijalno-humanisti~kim disciplinama, jer je pojam identiteta omi-ljen u vremenu postmodernisti~ke globalizacije i njime su se bavili gotovo svirecentniji evropski i ameri~ki autori, primjerice @. Lakan, J. Kristeva, @. Deri-da, L. Altiser, M. Fuko, D`. Batler i dr. Ipak za na{ kulturni milje Spahi}evaidentitetolo{ka ~itanja predstavljaju neku vrstu pionirskoga kriti~kog poku{a-ja, navlastito za oblast na{e knjièvne historiografije.

non, pa tako i ovaj Spahi}ev, jeste poku{aj zbiranja mno-gobrojnih zna~enja, predstava i vrijednosti koji nadilaze uìhistorijski kontekst u kojima su producirani. Preciznije re-~eno, knjièvni kanon jeste mjesto institucionalnoga arhi-viranja tragova kulture i time nu`no biva i mo}an identi-tetski mehanizam za jednu nacionalnu zajednicu ili nekudrugu socijalnu ili kulturalnu grupaciju. Sa~injavanjem vla-stitoga nacionalnog knjièvnog kanona, svjestan svih ne-volja koje takav posao donosi (poznati sindrom „nevolja skanonom“), Vedad Spahi} izgradio je vrlo osebujan i pod-sticajan kriti~ko-historiografski fenotip kojemu ponajbo-lje pristaje izraz „poetika kaleidoskopa“. Moramo posebnonaglasiti – Spahi}ev bo{nja~ki knjièvni kanon je potpunootvoren, jer su u njega inkorporirani i uklju~eni ne samotekstovi bo{nja~kih pisaca i autora, ve} i tekstovi drugih bo-sanskohercegova~kih pisaca koji su se na bilo koji na~in ba-vili fenomenima bo{nja~koga i bosanskoga identiteta. Pogle-dajmo i zbrojimo te kanoni~ke pisce i autore reprezentira-ne kroz Spahi}evu identitetsku i kaleidoskopsku sliku raz-voja bosansko-bo{nja~ke knjièvnosti od srednjega vijekapa do na{e suvremenosti, pri ~emu treba napomenuti da tonije kronolo{ki poredana slika niti neki unaprijed osmi{-ljeni antologijsko-vrijednosni sustav knjièvnih tekstova,ve} istinski kaleidoskop pisaca, djela i knjièvnih strujanjai kulturalnih procesa preko kojih se poku{ava i{~itavati cje-lina bosansko-bo{nja~ke knjièvnosti (Mubera Pa{i}, Dra-goslav Dedovi}, Enes Kari}, Juraj Martinovi}, Ibrahim Ka-

140

Vedad Spahi}

jan, Alija Isakovi}, Musa ]azim ]ati}, Ahmed Murad-begovi}, Edhem Mulabdi}, Mak Dizdar, ]amil Sijari}, UgoVlaisavljevi}, Husein Haskovi}, Goran Samardì}, NirmanMoranjak-Bambura}, Safvet-beg Ba{agi}, Me{a Selimovi},Midhat Begi}, Hamza Humo, Skender Kulenovi}, Alija Na-metak, Jasna [ami}, Dèmaludin Lati}, Dervi{ Su{i}, Zlat-ko Top~i}, Muhsin Rizvi}, Enes Durakovi}, Nura BazduljHubijar, Hadèm Hajdarevi}, [a}ir Filandra, Hamid Diz-dar, Nedàd Ibri{imovi}, Zuko Dùmhur, Naida Mujki},Hasan Kiki}, Zilhad Klju~anin, Nermina Kurspahi}, Dè-vad Karahasan, Ajla Terzi}, Nihad Agi} i dr.). Uspostav-ljeni knjièvni kanon Vedada Spahi}a nije centralisti~ki, sajezgrom stoèrnih pisaca i tekstova oko koje kruè margi-nalni pisci i njihova djela, ve} je to {iroko otvoreni registartekstova relevantnih za razumijevanje identitetske pozici-je bo{nja~koga naroda. U tome smislu ovaj kanon otvorenje i za druge autore kako bi u korpus kanoni~kih tekstovadopisivali i druge pisce i njihova djela na bilo koji na~in re-levantna za prou~avanje odnosa knjièvnosti i identiteta.To nagla{ava i sam Vedad Spahi} u zaklju~ku svoje studi-je: „Kaleidoskop, pak, koji smo ovdje poku{ali predstaviti,broj obligatnih objedinjuju}ih elemenata {to raznolikosti-ma bo{nja~kog identiteta osiguravaju jedinstvo, minimali-zira, za{to da ne, do li~nog (popisnog!) izrijeka pripadno-sti bo{nja~kom etnosu kao neotu|ivog izbora svakog poje-dinca“ (str. 130.). Siguran sam da }e ovdje lansirani pojamkaleidoskopa u budu}nosti postati jedan od „metafori~kih

141


za{titnih znakova“ za svako daljnje prou~avanje bosansko-bo{nja~ke knjièvnosti, ba{ kao {to }e i studija Knjièvnost

i identitet - knjièvnost kao prostor izazova u konstrukciji bo{-

nja~kog kulturnog identiteta postati nezaobilazna lektira za sva-kog knjièvnog histori~ara koji se èli ozbiljno baviti pro-blemima povijesti i poetike bosansko-bo{nja~ke knjièv-nosti.

142

Vedad Spahi}

Izvori:

1. Ali}, Salih: Kaside, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske,Zagreb, 2008.

2. Alikadi}, Bisera: Grad Hrabrost / City of Courage, dvojezi~no, Me-|unarodni centar za mir, Sarajevo, 1995.

3. Andri}, Ivo: Elektrobih, https://www.scribd.com/doc/266751282/Andri%C4%87-Ivo-Elektrobih

4. Ba{i}, Husein: Tu|e gnijezdo, BZK Preporod, Sarajevo, 2010.

5. Bazdulj Hubijar, Nura: Kad je bio juli, V.B.Z., Zagreb, 2005.

6. Bjelevac, Abdurezak Hivzi: Melika, u Izabrana djela, knjiga II,Svjetlost, Sarajevo, 1979.

7. Buri}, Ahmed: Maternji jezik, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013.

8. êlebija, Evlija: Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

9. Dedovi}, Dragoslav: Volja za pjesmu, Povelja, Kraljevo, 3/2010, str.86-99.

10. Dizdar, Mak: Kameni spava~, Sarajevo Publshing, Sarajevo, 1996.

11. Durakovi}, Enes, Muslimanska poezija XX vijeka, Svjetlost, Sa-rajevo, 1990.

12. Dùmhur, Zuko: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Oslobo|enje public,Sarajevo, 1991.

13. Hajdarevi}, Hadèm: Na sonetnim otocima, Vrijeme, Zenica, 2004.

14. Hajdarevi}, Hadèm: Gdje voda izvire, Dobra knjiga, Sarajevo,2010.

15. Hajdarevi}, Hadèm: Gdje si ti ovih godina, Dobra knjiga, Sara-jevo, 2015.

16. Hadèm, Hajdarevi}: Kozija }uprija, neobjavljeni rukopis dostu-pan autoru

17. Haskovi}, Husein: Ku}a na vodi, BosniaArs, Tuzla, 1999.

18. Horozovi}, Irfan: Sli~an ~ovjek, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.

143


19. Humo, Hamza: Izbor iz djela, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1982.

20. Ibri{imovi}, Nedàd: Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedà-dom Ibri{imovi}em Bosancem, Svjetlost, Sarajevo, 2005.

21. Isakovi}, Alija: Biserje, Stvarnost, Zagreb, 1972.

22. Isakovi}, Alija: Taj ~ovjek – Pobuna materije, Svjetlost, Sarajevo,1991.

23. Isakovi}, Alija: Ugljenisanje, u 100&1 no} Sarajevske pri~e, prire-dili Zdravko Grebo i Semezdin Mehmedinovi}, Civitas, Sa-rajevo, 2005.

24. Jahi}, Ervin: Kristali Afganistana, V.B.Z., Zagreb, 2007.

25. Jergovi}, Miljenko: Sarajevski Marlboro, Globus media, Zag-reb, 2004.

26. Jergovi}, Miljenko: Historijska ~itanka I, https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/207/citanka.shtml

27. Kadi} Samedin: Pau~ina, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo, 2013.

28. Kajan, Ibrahim: Katarina kraljica bosanska, Hena com, Zagreb,2012.

29. Karahasan, Dèvad: No}no vije}e, Profil, Zagreb, 2005.

30. Kari}, Enes: Pjesme divljih ptica, Tugra, Sarajevo, 2009.

31. Kebo, Ozren: Sarajevo za po~etnike, TKD [ahinpa{i}, Sarajevo,2014.

32. Klju~anin, Zilhad: [ehid, BZK Preporod, Sarajevo, 2006.

33. Kulenovi}, Skender: Pjesme, Sabrana djela, knjiga I, Bosanskarije~, Tuzla, 2010.

34. Kulenovi}, Skender: Moji susreti sa Maùrani}evim epom, u Eseji,Sabrana djela, 7, Bosanska rije~, Tuzla, 2010.

35. Kulenovi}, Tvrtko: Putovanja, Svjetlost, Sarajevo, 1974.

36. Kurspahi}, Nermina: All on Board, u: Kisele ki{e i druge drame,Connectum, Sarajevo, 2005.

37. Lati}, Dèmaludin: K}eri svoga porobljenog naroda, Bosanska ri-je~, Tuzla, 2008.

144

Vedad Spahi}

38. Mahmut}ehaji}, Rusmir: Prisutnosti (3), @ivot, 28/1979., knjiga56, 10, str. 553-558.

39. Martinovi}, Juraj: Posunovra}eno vrijeme, u 100&1 no} Sarajevskepri~e, priredili Zdravko Grebo i Semezdin Mehmedinovi},Civitas, Sarajevo, 2005.

40. Mehmedinovi}, Semezdin: Sarajevo blues, Civitas, Sarajevo, 2004.

41. Muji~i}, Tahir: Primopredaja ili divljim tahiristanom, Bo{nja~kanacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2004.

42. Mujki}, Naida: Oscilacije, Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2008.

43. Muradbegovi}, Ahmed: Post, u Izabrana djela I, Svjetlost, Sa-rajevo, 1987.

44. Musabegovi}, Jasmina: @ene, glasovi, Svjetlost, Sarajevo, 2005.

45. Nametak, Alija: Trava zaboravka, BZK Preporod, Sarajevo, 2002.

46. Nametak, Alija: Sarajevski nekrologij, Civitas, Sarajevo, 2004.

47. Pa{i}, Mubera: Izabrane pjeme, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1985.

48. Samardì}. Goran: Lete}i Beogra|anin, Laguna, Beograd, 2009.

49. Sejranovi}, Bekim: Nigdje, niotkuda, Profil, Zagreb, 2008.

50. Selimovi}, Me{a: Dervi{ i smrt, Sloboda – Otokar Ker{ovani,Beograd-Rijeka, 1975.

51. Sidran, Abdulah: Za{to tone Venecija, Bosanska knjiga, Sarajevo,1996.

52. Sijari}, ]amil: Konak, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1991.

53. Sijari}, ]amil: Pripovijetke II, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1991.

54. Sijari}, Mirsad: Orao, Obala art centar, Sarajevo, 1995.

55. Su{i}, Dervi{: Hodà Strah, V.B.Z., Zagreb, 2005.

56. [ehi}, Faruk: Transsarajevo, Duriex, Zagreb, 2006.

57. [ehi}, Faruk: Zbogom òharima,https://www.bhdani.ba/portal/clanak/975/dnevnik-s-ruba/zbogom-zoharima

58. Terzi}, Ajla: Kako te{ko pi{em, Omnibus, Sarajevo, 2004.

145


59. Terzi}, Ajla: Mogla je biti prosta pri~a, Sandorf, Zagreb, 2011.

60. Tonti}, Stevan: Sarajevski rukopis, Stubovi kulture, Beograd,1998.

61. Top~i}, Zlatko: ^ovjek niotkud, Univerzal, Tuzla, 1986.

62. Top~i}, Zlatko: Ko{mar, Bosanska rije~, Tuzla, 2000.

63. Top~i}, Zlatko: Zavr{na rije~, EPH Liber, Zagreb, 2011.

64. Vrana, Sead: Garnirane utopije, Naklada Zoro, Sarajevo, 2004.

65. Zalihi}, Almir: Lucida calligraphy, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.

146

Vedad Spahi}

Literatura:

1. Abedpour, Saeid: Fikcije identiteta, u Zbornik radova simpozija„Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti bal-kanskih naroda, Bo{nja~ka pismohrana, 14, 40-41, Zagreb,2015., str. 53-60

2. Agi}, Nihad: Knjièvnost i kulturalno pam}enje, Centar za kultu-ru i obrazovanje, Te{anj, 2010.

3. Andri}, Ivo: Na{a knjièvnost i rat, u: Eseji I – Istorija i legenda,Sabrana dela, knjiga XVII, Prosveta, Beograd, 1976.

4. Bajramovi}, Muris: Bosanskohercegova~ka metaproza, Bookline,Sarajevo, 2010.

5. Balorda, Jasna: Preìvjeti genocid – analiza postratnih etni~kih iden-titeta Bo{njaka, Maunagi}, Sarajevo, 2009.

6. Bauman, Zygmunt: Identitet, Naklada Pelago, Zagreb, 2009.

7. Ba{agi}, Safvet-beg: Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièvnosti,Svjetlost, Sarajevo, 1986.

8. Begi}, Midhat: Raskr{}a II, Veselin Masle{a – Svjetlost, Saraje-vo, 1987.

9. Begi}, Midhat: Raskr{}a IV, Veselin Masle{a – Svjetlost, Sara-jevo, 1987.

10. Belliti, Daniela: Identitet i legitmnost, u Identitet i politika, ur. FurioCerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 104-123.

11. Bhabha, Homi: Diseminacija: vrijeme, pripovijest i margine moder-ne nacije, u: Politika i etika pripovijedanja (ur. Vladimir Biti), Zag-reb, 2002., str. 157-190.

12. Bise, Adem: Da li moè Musliman ìvjeti evropskim kulturnim ì-votom i ostati dobar Musliman (Kur’an u teoriji i praksi), J. Petrovi},Tuzla, 1937.

13. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvrmene knjièvne i kulturne torije, Ma-tica hrvatska, Zagreb, 2000.

14. Biti, Vladimir: Upletanje nere~enog: Knjièvnost / Povijest / Teorija,Matica hrvatska, Zagreb, 1994.

147


15. Bodrijar, @an: Savr{eni zlo~in, Beogradski krug, Beograd, 1998.

16. Bruckner, Pascal: Napast nedu`nosti, Matica hrvatska, Zagreb,1997.

17. Calinesu, Matei: Lica moderniteta, Stvarnost, Zagreb, 1988.

18. Castells, Manuel: Mo} identiteta, Golden marketing, Zagreb, 2002.

19. Cerutti, Furio: Identitet i politika u: Identitet i politika, zbornik, ur.F. Cerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str. 23-65.

20. Culler, Jonathan: Knjièvna teorija: Vrlo kratak uvod, AGM,Zagreb, 2001.

21. Duda, Dean: Kulturalni studiji, AGM, Zagreb, 2002.

22. Duha~ek, Goran: Prili~no prosta pri~a o lezbijskoj ljubavi, http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/158336/Prilicno-prosta-prica-o-lezbijskoj-ljubavi.html

23. Durakovi}, Enes: Obzori bo{nja~ke knjièvnosti, Dobra knjiga,Sarajevo, 2012.

24. D’Andrea, Dimitri: Moderna subjektivnost izme|u razli~itosti i pri-padnosti, u Identitet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kul-tura, Zagreb, 2006., str. 85-103.

25. Dèlilovi}, Muhamed: Knjièvnost kao sporazum svjetova (o knji-èvnom djelu Tvrtka Kulenovi}a), http://www.balkan-seha-ra.com/muhamed%20esej.html

26. Eagleton, Tery: Iluzije postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1997.

27. Eagleton, Tery: Ideja kulture, Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.

28. Filandra, [a}ir: Bo{njaci nakon socijalizma – o bo{nja~kom identite-tu u postjugoslavenskom dobu, BZK „Preporod“ – Synopsis, Sara-jevo-Zagreb, 2012.

29. Filandra, [a}ir: Formativna ishodi{ta identitetskih paradigmi bosan-skohercegova~kih naroda sredinom 19. stolje}a, Zbornik radova sim-pozija „Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarno-sti balkanskih naroda, Bo{nja~ka pismohrana, 14, 40-41, Zag-reb, 2015., str. 145-155.

30. Filipovi}, Muhamed: Historija bosanske duhovnosti – epoha moder-nizacije, Svjetlost, Sarajevo, 2004.

148

Vedad Spahi}

31. Formozo, Bernar: Rasprave o etnicitetu, u Identitet(i) – Pojedinac,grupa, dru{tvo, Priredili Katrin Halpern i @an-Klod Ruano-Bor-balan, Clio, Beograd, 2009., str. 295-307.

32. Habermas, Jürgen: Nacija, pravna dràva, demokracija, u Identiteti politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006., str.229-255.

33. Hadìjahi}, Muhamed: Hrvatska muslimanska knjièvnost prije1878., [tamparija Omer [ehi}, Sarajevo, 1938.

34. Hadìjahi}, Muhamed: Sinkretisti~ki elementi u islamu u BiH,POF, 28-29 (1978-79), str. 301-329.

35. Hadìjahi}, Muhamed: Jo{ jedno bogumilsko-islamsko kultno mje-sto, Glasnik VIS u SFRJ, 44, 1981., str. 257-274.

36. Hamon, Phillipe: Za semiolo{ki status lika, u Autor, pripovjeda~, lik(zbornik radova) priredio Cvjetko Milanja, Svjetla grada – Sve-u~ili{te JJ[, Osijek, 2000.

37. Hooson, David: Geography and National Identity, Blackwell.Oxford, 1994., prema Manuel Castells: Mo} identiteta, Goldenmarketing, Zagreb, 2002.

38. Imamovi}, Mustafa: Historija Bo{njaka, BZK Preporod, Saraje-vo, 2006.

39. Jahi}, Adnan: Neka zapaànja o Bo{njacima za vrijeme monarhisti~-ke Jugoslavije, Zbornik radova XVII. Simpozija „Europski iden-titet Bo{njaka – od minulog iskustva do suvremene afirmacije,Bo{nja~ka pismohrana, br. 34-35, Zagreb, 2012., str. 185-196.

40. Jakobson, Roman: Velimir Hlebnjikov, u Poetika ruskog formaliz-ma, Prosveta, Beograd, 1970.

41. Klju~anin, Zilhad: Lice svjetlosti – pobo`ni i sinkretzirani elementiu bo{nja~koj poeziji XX vijeka, Oko, Sarajevo, 2004.

42. Kodri}, Sanjin: Knjièvnost sje}anja: Kulturalno pam}enje i repre-zentacija pro{losti u novijoj bo{nja~koj knjièvnosti, Slavisti~ki komi-tet, Sarajevo, 2012.

43. Lachmann, Renate: Phantasia / Memoria / Rhetorica, Maticahrvatska, Zagreb, 2002.

44. Anna Loretoni: Identitet i priznanje, u Identitet i politika, ur. FurioCerutti, Politi~ka kultura, Zagreb, 2006. str. 129.

149


45. Lovrenovi}, Ivan: Odjek na{ih du{a, u Za gradom jabuka – 200najljep{ih sevdalinki, predgovor, Civitas, Sarajevo, 2004.

46. Lugari}, Danijela: Isu{ivanjem kalju`e do antislike: O kontingencijiidentifikacijskih to~aka, u Kulturni sterotipi – koncepti identiteta u sred-njoeuropskim knji`evnostima, zbornik, ur. Dubravka Orai} Toli} iErn Kulesá Szabó, FF Press, Zagreb, 2006. str. 193-212.

47. Maluf, Amin: Ubila~ki identiteti, Paideia, Beograd, 2003.

48. Mannheim, Karl: Ideologija i utopija, Jesenski i Turk, Zagreb,2007.

49. Matuli}, Ton~i: Identitet i hrvatski identitet kao metafizi~ko-antropo-lo{ki problem, u Hrvatski identitet, zbornik. Matica hrvatska, 2011,str. 79-98.

50. Melucci, Alberto: Pam}enje, solidarnost, identitet, u: Identitet i poli-tika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kulura, Zagreb, 2006., str. 66-82.

51. Moranjak-Bambura}, Nirman: Ideologija i poetika (Interdiskur-sivna analiza kulturolo{kih strategija i taktika), Radovi Filozofskogfakulteta u Sarajevu, XII, Sarajevo, 2000.

52. Moranjak-Bambura}, Nirman: Nevolje sa kanonizacijom, Sara-jevske sveske, 8-9, Sarajevo, 2005.

53. Muradbegovi}, Ahmed: Problem jugoslavenske muslimanske izola-cije, u Izabrana djela III, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 179-192.

54. Musabegovi}, Senadin: Rat: konstitucija totalitarnog tijela, Svjet-lost, Sarajevo, 2008.

55. Naumovi}, Slobodan: Upotreba tradicije, Institut za filozofiju idru{tvenu teoriju, Beograd, 2009.

56. Neimarlija, Hilmo: Evropski identitet Bo{njaka /Determinacija, vo-kacija i korelacija, u: Zbornik radova XVII. Simpozija „Europskiidentitet Bo{njaka – od minulog iskustva do suvremene afir-macije, Bo{nja~ka pismohrana, br. 34-35, Zagreb, 2012., str.23-30.

57. Novali}, Fahrudin: Smisao europskog identiteta Bo{njaka, u: Zbor-nik radova XVII. Simpozija „Europski identitet Bo{njaka – odminulog iskustva do suvremene afirmacije, Bo{nja~ka pismo-hrana, br. 34-35, Zagreb, 2012., str. 31-45.

150

Vedad Spahi}

58. Orai} Toli}, Dubravka: Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacijenacije, u Kulturni stereotipi – koncepti identiteta u srednjoeuropskimknjièvnostima, zbornik, ur. Dubravka Orai} Toli} i Ern KulesáSzabó FF Press, Zagreb, 2006., str. 29-45.

59. Orai} Toli}, Dubravka: Tipovi modernoga subjekta, u ôvjek /Prostor / Vrijeme – knjièvnoantropolo{ke studije iz hrvatske knji-èvnosti, ur. @iva Ben~i} i Dunja Fali{evac, Disput, Zagreb,2006., str. 291-324.

60. Pai}, @arko: Politika identiteta: Kultura kao nova ideologija, Anti-barbarus, Zagreb, 2005.

61. Petkovi}, Nikola: Identitet i granica, Jesenski i Turk, Zagreb, 2010.

62. Pijovi}, Marko: Demistificiranje “etniciteta”, Historijska traganja,10, Sarajevo, 2012. str. 9-153.

63. Postnikov, Boris, Postjugoslavenska knjièvnost?, Sandorf, Zagreb,2012.

64. Radeljkovi}, Zvonimir: De- i re-konstrukcija srednje klase na Bal-kanu – skica, Regionalna konferencija Literatura i kultura za mir,zbornik, P.E.N. centar Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001.str. 65-70.

65. Rauni}, Raul: Politika identiteta i demokratska pravednost, Filozof-ska istraìvanja, 124, God. 31, Zagreb, 2011., Sv. 4, str. 719-734.

66. Rubi}, Nela: U sjeni Srebrenice – dnevnik zarobljena uma, Rabic,Sarajevo, 2003.

67. Said, Edward W.: Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo 1999.

68. Sara~ Rujanac, Dènita: Proìmanje nacionalnog i religijskog, bo{-nja~ko iskustvo vi{eslojnosti identiteta, Zbornik radova simpozija„Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti bal-kanskih naroda, Bo{nja~ka pismohrana, 14, 40-41, Zagreb,2015., str. 157-171.

69. Michael A. Sells: Iznevjereni most – Religija i genocid u Bosni, ITDSedam, Sarajevo, 2002., str. 20.

70. Skoko, Boò: Hrvatska kao brend ili komercijalizacija nacionalnogidentiteta, u Hrvatski identitet, zbornik, Matica hrvatska, Zagreb,2011., str. 65-77.

151


71. Solovjev, Aleksandar: Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne,GID, 1, 1949., str. 42-79.

72. Spahi}, Vedad: Prokrustova ve~ernja {kola, BosniaArs, Tuzla, 2008.

73. Spivak, Gajatri âkravorti: Kritika postkolonijalnog uma, îgoja{tampa, Beograd, 2003.

74. Syndram, Karl Urlich: Estetika alteriteta: knjièvnost i imagolo{kipristup, u: Kako vidimo strane zemlje – Uvod u imagologiju, priredi-li Davor Duki}, Zrinka Blaèvi}, Lahorka Pleji} Poje, IvanaBrkovi}, Srednja Europa, Zagreb, 2009., str. 71-81.

75. Todorova, Marija: Imaginarni Balkan, XX vek, Beograd, 1999.

76. Torlado di Francia, Monica: Ustavne vrijednosti i pravo na osobniidentitet, u Identitet i politika, ur. Furio Cerutti, Politi~ka kultura,Zagreb, 2006., str. 145-164.

77. Vajzovi}, Hanka: Jezik i {kolstvo (agresija perom i sporazumi o flo-masterima), u Jezik i nacionalni identiteti, Fakultet politi~kih nau-ka, Sarajevo, 2008., str. 249-262.

78. Vlaisavljevi}, Ugo: Rat kao najve}i kulturni doga|aj, Maunagi},Sarajevo, 2007.

79. Vuji}, Jure: Hrvatski tranzicijski identitet, u Hrvatski identitet, zbor-nik, Matica hrvatska, Zagreb, 2011., str. 117-143.

80. Vrcan, Sr|an: O politici identiteta: prilog prepoznavanju upitnogkonteksta, Socijalna ekologija, Vol.12 No.1-2 Lipanj 2003., str. 71.

81. Zlatar, Andrea: Konstrukcija privatnosti: prostor teksta, Kolo 2,Zagreb, 2001.http://www.matica.hr/kolo/286/Konstrukcija%20privatnosti%3A%20prostor%20teksta/

152

Vedad Spahi}

O autoru

Vedad Spahi} je ro|en1966. u Tuzli. Osnovnu{kolu i gimnaziju zavr{io uTuzli. Diplo mirao 1989. naFilozof skom fakultetu u Sa-rajevu ju`noslavenske knji-èvnosti i maternji jezik.Predavao knjièvnost i bo-sanski jezik u vi{e srednjih{kola i Gimnaziji »Me{a Se-limovi}« u Tuzli. Vanrednije profesor i jedan je odosniva~a Filozofskog fakul-

teta u Tuzli na kome je zaposlen od 1993. godine. VedadSpahi} je jedan od plodnijih bosanskohercegova ~kih knji-èvnih istraìva~a i kriti~ara. Objavio je knjige Tekst, kon -

tekst, in terpretacija – ogledi iz knjièvnosti Bosne i Hercegovine

(Tuzla-Te{anj, 1999.), Rob i slavuj kanona (Mostar-Tuzla,2002.), Vrt Ba{eskija (Tuzla, 2005.), Prokrustova ve ~ernja {kola

(Tuzla, 2008.), A{ik istine – orijentalisti i knjièvni kriti~ari o

Hasanu Kaimiji (zbornik, Tuzla, 2008.), te ve}i broj studi-ja, ogleda, inter pretacija i kritika u bosan skoherce gova~-kim, regionalnim i me|unarodnim knjièvnim ~asopisimai zbornicima. Radovi su mu prevo|eni na engleski i poljski

153


jezik. Autor je dviju srednjo{kolskih ~itanki. Pi{e i o bjav-ljuje poeziju i kratke pri~e �knjige: [ta Rebeka Vest nikada

nije saznala (poezija, Tuzla, 1989.), Jezik bli`njeg (poezija,Sarajevo, 2011.), @anrovi u Bosni i Hercego vini (proza, Te-{anj, 2001.)�. Objavljivao je prijevode sa njema~kog, ruskogi slove na~kog jezika. Ure|ivao je ~asopis za knjièvnost iumjetnost “Ostrvo”. U~estvovao je na vi{e doma }ih i me-|u narodnih knjièvnoznanstvenih skupova. Aktivan je su-dionik i voditelj vi{e doma}ih i me|unarodnih znanstveno-is -traìva~kih projekata. Afirmativno citiran u vi{e znanstve-nih radova doma}ih i stranih autora. 2002. godine na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu od branio je magistarski radna temu Poezija Os mana \iki}a. Doktorsku disertaciju „Ljeto-

pis“ Mula Mustafe Ba{eskije u savremenoj bosanskohercegova~koj

knjièvnosti i knjièvnoj znanosti – intertekstualne i metatekstual-

ne relacije odbranio je na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2005.godine. Knjiga Vrt Ba{eskija, dora|ena verzija doktorskedisertacije, dobila je godi{nju nagradu Dru{tva pisaca Tuz-lanskog kantona i u{la u najuì izbor (me|u dvije knjige)za Godi{nju nagradu Dru{tva pisca Bosne i Hercegovine.Knjiga Prokrustova ve~ernja {kola nagra|ena je Kaimijinomnagradom za najbolje djelo iz oblasti knjièvnosti i naukeobjavljeno u BiH 2008. godine.

154

Vedad Spahi}

AAbedpour, Saeid 86, 147Agi}, Nihad 80, 141, 147Alikadi}, Bisera 93, 143Altiser, Luj (Althusser, Louis) 139Andri}, Ivo 49, 50, 143

BBajezidagi}, Dervi{-pa{a 29Bajramovi}, Muris 43, 147Bali}, Smail 53, 136Balorda, Jasna 33, 35, 41, 44, 87,

119, 121, 131, 147Ba{agi}, Safvet-beg 30, 141, 147Ba{i}, Husein 63, 64, 143Batler, Dùdit (Butler, Judith) 139Bauman, Zygmunt 4, 110, 147Bazdulj, Muharem 90Bazdulj Hubijar, Nura 77, 78, 141,

143Begi}, Midhat 30, 35, 70, 137, 141,

147Belliti, Daniela 108, 147Bhabha, Homi 103, 147Bilgrami, Akeel 60Biti, Vladimir 112, 147Bise, Adem 37, 147Bjelevac, Abdurezak Hivzi 116, 143Blaèvi}, Zrinka 11, 153Bodrijar, @an (Baudrillard, Jean) 97,

148Brka, Amir 135Bruckner, Pascal 96, 117, 148Buri}, Ahmed 71, 117, 118, 143

CCalinescu, Matei 30, 69, 148Castells, Manuel 14, 40, 119, 121,

126, 148, 149Cerutti, Furio 38, 44, 51, 56, 65, 73,

108, 120, 124, 126, 147, 148,149, 150, 152

Culler, Jonathan 6, 16, 148

^êlebija, Evlija 89, 143

]]ati}, Musa ]azim 31, 141]imi}, Esad 134

DD’Andrea, Dimitri 65, 108, 121, 148 Dedovi}, Dragoslav 10, 140, 143Derida, @ak (Derida, Jacques) 139Dizdar, Hamid 52, 65, 66, 141Dizdar, Mak 42, 43, 72, 141, 143Duda, Dean 111, 148Duha~ek, Goran 116, 148Duki}, Davor 11, 152Durakovi}, Enes 52, 61, 66, 137,

141, 143, 148

D`Dànko, Muhidin 133, 135Dèlilovi}, Muhamed 81, 118, 148Dùmhur, Zuko 61, 141, 143

\\ozo, Husejn 53

EEagleton, Tery 5, 115, 148

FFilandra, [a}ir 17, 57, 87, 88, 96, 97,

136, 141, 148Filipovi}, Muhamed 32, 128, 148Formozo, Bernar (Formoso,

Bernard) 85, 119, 149Fuko, Mi{el (Foucault, Michel) 139Fukuyama, Francis 37

155

Index imena

GGeertz, Clifford 36Grada{~evi}, Husejn-beg 54Grebo, Zdravko 17, 102, 144, 145

HHadìjahi}, Muhamed 16, 17, 136,

149Hajdarevi}, Hadèm 52, 85, 86, 87,

107, 108, 122, 141, 143Hall, Stuart 131Halpern, Katrin 85, 149Hardt, Michael 114Haskovi}, Husein 23, 141, 143Hooson, David 119, 149Horozovi}, Irfan 76, 77, 143Humo, Hamza 35, 141, 144

IIbri{imovi}, Nedàd 57, 58, 141,

144Imamovi}, Mustafa 44, 53, 136, 149Isakovi}, Alija 22, 30, 53, 102, 137,

139, 141, 144

JJahi}, Adnan 37, 149Jahi}, Ervin 120, 144Jergovi}, Miljenko 7, 88, 144

KKadi}, Samedin 91, 109, 144Kajan, Ibrahim 18, 19, 140, 144Kalvino, Italo 5Karahasan, Dèvad 79, 80, 141, 144Kari}, Enes 16, 140, 144Kazaz, Enver 135Kebo, Ozren 94, 100, 101, 144Kiki}, Hasan 68Klju~anin, Zilhad 38, 62, 72, 73,

135, 141, 144, 149

Kodri}, Sanjin 27, 28, 149Kristeva, Julija 139Kulenovi}, Skender 36, 37, 39, 52,

69, 70, 141, 144Kulenovi}, Tvrtko 81, 82, 144, 148Kulesá Szabó, Ernõ 80, 81, 150Kuni}, Mirsad 135Kurspahi}, Nermina 74, 75, 141,

144

LLachmann, Renate 6, 105, 149Lakan, @ak (Lacan, Jacques) 139Lati}, Dèmaludin 45, 141, 144Levinas, Emanuel (Levinas,

Emmanuel) 79, 81Loretoni, Anna 38, 149Lovrenovi}, Ivan 15, 26, 89, 90, 150

MMaalouf, Amin 128, 130, 150Mahmut}ehaji}, Rusmir 53, 55, 136,

145Martinovi}, Juraj 17, 140, 145Matuli}, Ton~i 127, 150Medàzija 29, 30Mehmedinovi}, Semezdin 17, 94,

102, 144, 145Melucci, Alberto 73, 150Moranjak-Bambura}, Nirman 24,

111, 141, 150Muji~i}, Tahir 62, 63, 145Mujki}, Naida 67, 141, 145Mulabdi}, Edhem 141Muradbegovi}, Ahmed 21, 38, 39,

141, 145, 150Musabegovi}, Jasmina 100, 105,

106, 145Musabegovi}, Senadin 49, 150

NNametak, Alija 39, 40, 41, 52, 53,

88, 89, 141, 145

156

Vedad Spahi}

Naumovi}, Slobodan 84, 150Negri, Antonio 114Neimarlija, Hilmo 123, 150Novali}, Fahrudin 125, 150

OOrai} Toli}, Dubravka 29, 69, 80,

81, 82, 83, 103, 150, 151

PPa{i}, Mubera 9, 140, 145Pai}, @arko 8, 38, 113, 114, 117, 151Petkovi}, Nikola 7, 13, 44, 60, 123,

151Pleji} Poje, Lahorka 11, 152Postnikov, Boris 90, 151Purivatra, Atif 53, 136

RRadeljkovi}, Zvonimir 128, 151Rauni}, Raul 9, 109, 151Rizvi}, Muhsin 52, 53, 137, 141Ruano-Borbalan, @an-Klod

(Ruano-Borbalan, Jean-Claude)85, 149

Rubi}, Nela 125, 151

SSaid, Edward 26, 27, 151Samardì}, Goran 22, 141, 145Sara~ Rujanac, Dènita 84, 151Sejranovi}, Bekim 83, 84, 145Selimovi}, Me{a 33, 34, 35, 141, 145Sells, Michael A. 98, 151Sidran, Abdulah 92, 94, 145Sijari}, ]amil 63, 64, 81, 141, 145Sijari}, Mirsad 98, 145Skoko, Boò 124, 151Smajlagi}, Nerkez 53Softi}, Faiz 63Spivak, Gajatri âkravorti (Spivak,

Gayatri Chakravorty) 110, 152

Su{i}, Dervi{ 47, 48, 50, 141, 145Syndram, Karl Urlich 11, 152

[[ami}, Jasna 43, 141[ehi}, Faruk 88, 114, 115, 145

TTaylor, Charles 22, 109Terzi}, Ajla 111, 112, 116, 141, 145,

146Todorova, Marija 25, 152Tonti}, Stevan 104, 146Top~i}, Zlatko 51, 60, 95, 96, 141,

146Torlado di Francia, Monica 44, 152

VVajzovi}, Hanka 106, 152Ventós, Xavier Rubert de 14Vlaisavljevi}, Ugo 22, 32, 46, 92, 93,

111, 141, 152Vrana, Sead 23, 24, 146Vrcan, Sr|an 14, 152Vuji}, Jure 72, 152

ZZalihi}, Almir 105, 146Zgodi}, Esad 136Zlatar, Andrea 67, 152Zulfikarpa{i}, Adil 53

WWeber, Max 67Wiliams, Raymond 110, 111

157

Index imena

SADR@AJ

Rekonfiguracije kaleidoskopa ........................................... 5Okretaj zavrtnja? ............................................................. 12Sitnu knjigu na kolinu pi{e .................................................. 20Time machine ................................................................. 25Ne povrijedi vile i divove! ............................................... 32Moderno protiv modernosti ........................................... 43Augsbur{ki mir u Bosni .................................................. 55Prometej i Narcis ............................................................ 65Rat, identitet i alteritet ..................................................... 72“Nacionalizacija“ islama ................................................. 84Ogrtanje ideologijom `rtve ............................................. 94Disemi-nacija ...................................................................103U globalisti~kom reality show-u .................................. 112Ka zaklju~ku ili umjesto njega ...................................... 127

Prof. dr. Muhidin D`anko: Poetika kaleidoskopa ili poku{aj

identitolo{kog ~itanja povijesti bo{nja~ke knji`evnosti ........... 133

Izvori .............................................................................. 143Literatura ....................................................................... 147O autoru ........................................................................ 153Indeks imena ................................................................. 155


vedad spahi} knji@evnost i identitet -...

Documents