uvod u trgovaČko pravo - efzg.unizg.hr - novi web/publikacije/uvod u... · 3 predgovor trgovačko...

HANA HORAK

KOSJENKA DUMANČIĆ

BARBARA PRELOŽNJAK

ZVONIMIR ŠAFRANKO

KRISTIJAN POLJANEC

UVOD U

TRGOVAČKO PRAVO

UVOD U TRGOVAČKO PRAVO

Prof. dr. sc. Hana Horak

Doc. dr. sc. Kosjenka Dumančić

Doc. dr. sc. Barbara Preložnjak

Zvonimir Šafranko, mag. iur.

Kristijan Poljanec, mag. iur.

Zagreb, 2016.

Izdavač:

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 6

Za izdavača:

Prof. dr. sc. Lajoš Žager

Urednici:

Prof. dr. sc. Hana Horak

Zvonimir Šafranko, mag. iur.

Recenzenti:

Prof. dr. sc. Nada Bodiroga-Vukobrat

Prof. dr. sc. Sofija Marušić

ISBN 978-953-346-026-0

3

Predgovor

Trgovačko pravo zasigurno predstavlja jednu od najdinamičnijih pravnih grana.

Ubrzani razvoj znanja i tehnologija uopće, a osobito u gospodarskim aktivnostima, neizbježno

dovodi do nastanka novih privatnopravnih odnosa u gospodarstvu te prilagođavanja odnosa

suvremenim tekovinama. U tom se smislu i trgovačko pravo, kao regulator navedenih odnosa,

mora neprestano mijenjati, zadovoljavajući zahtjeve suvremenosti.

K tome valja nadodati i neprestano unapređivanje te unificiranje materije trgovačkog

prava na europskoj razini. Republika Hrvatska, kao punopravna članica Europske unije, dužna

je svoje nacionalno trgovačko pravo kontinuirano usklađivati s europskom regulativom.

Posljedica je toga, noveliranje domaćih propisa koji reguliraju kako trgovačke odnose tako i

ostale pravne odnose..

Knjigom „Uvod u trgovačko pravo“ željeli smo približiti opsežnu i nepreglednu

materiju trgovačkog prava studentima nepravnicima te je ona nastala prvenstveno na poticaj

brojnih generacija studenata koji upisuju kolegij Trgovačko pravo na Ekonomskom fakultetu

i Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Od prvog izdanja ove knjige je proteklo pet godina, u

kojima je hrvatsko trgovačko pravo doživjelo izmjene i dopune, dijelom uvjetovane i

stjecanjem statusa punopravne članice EU u srpnju 2013. Iste je bilo potrebno obraditi te

dodati poglavlje o odnosu nacionalnog i europskog prava – dvaju komplementarnih sustava

normi koji djeluju u interakciji.U radu sa studentima pokazala se potreba za objedinjavanjem

materije trgovačkog ugovornog prava i prava društava na jednom mjestu. Budući da knjiga

nije namijenjena prvenstveno pravničkoj populaciji, bilo je neophodno dirnuti i u materiju

opće teorije prava i države te prava Europske unije kako bi se čitatelji upoznali s temeljnim

pojmovima pravne znanosti. Slijedeći tu logiku knjiga je razdijeljena u četiri tematske cjeline:

I. O državi i pravnom sustavu (gdje se čitatelj upoznaje s temeljnim pojmovima i načelima

pravne nauke), II Trgovačko pravo (gdje se čitatelj uvodi u opću povijest trgovačkog prava te

izvore trgovačkog prava), III. Trgovačko ugovorno pravo (gdje se obrađuju ugovori kao

najčešći temelj trgovačkih odnosa) i IV. Pravo trgovačkih društava (gdje se prikazuju temeljni

oblici subjekata trgovačkog prava).

Cilj nam je prije svega bio na sustavan i obuhvatan način prikazati materiju trgovačkog

prava, ne ulazeći pretjerano u dubinsko razrađivanje ove problematike. Knjiga bi prije svega

trebala poslužiti kao izvor osnovnih informacija o temeljnim institutima trgovačkog prava,

kako ugovornog tako i prava društava, te kao podloga za dublje izučavanje navedene materije.

4

U svakom slučaju, knjiga predstavlja temelj pravne kulture i znanja koje bi trebao usvojiti

svaki poduzetnik, a upravo su studenti ekonomskih i tehničkih znanosti budući poduzetnici na

tržištu. Knjiga „Uvod u trgovačko pravo“ je stoga namijenjena upravo njima – budućim

poduzetnicima kako bi im se približile zakonitosti poslovanja na tržištu, te ih se osposobilo da

na tom tržištu djeluju u skladu sa temeljnim propisima i standardima te promišljaju pravne

odnose u kontekstu unutarnjeg tržišta Europske unije.

Trgovačko ugovorno pravo i pravo trgovačkih društava obuhvaća iznimno opsežnu

materiju koju postaje sve teže obuhvatiti, protumačiti i prenijeti poduzetnicima i studentima.

Radi toga, vodeći se zahtjevima aktivne i fokusirane nastave, autori su odlučili materiju

trgovačkog prava na ovaj način približiti studentima. Želja nam je bila da sastavimo pregledan

slijed najvažnijih pitanja i putokaz za daljnja produbljena istraživanja.

Autori

U Zagrebu,svibanj 2016.

5

Sadržaj

Predgovor .................................................................................................................................... 3

Sadržaj ......................................................................................................................................... 5

Glava I. O DRŽAVI I PRAVNOM SUSTAVU ................................................................. 19

1. SUSTAV DRŽAVNE VLASTI ........................................................................................ 21

1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŽAVNE VLASTI ...................................... 21

1.2. ZAKONODAVSTVO ............................................................................................... 22

1.3. SUDSTVO ................................................................................................................. 25

1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca ................................... 26

1.3.2. Stalnost sudačke dužnosti .................................................................................. 26

1.3.3. Sudački imunitet ................................................................................................ 27

1.3.4. Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje ............................................................ 27

1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj ....................................... 28

1.3.6. Postupci pred sudom .......................................................................................... 29

1.3.6.1. Građanski parnični postupak ......................................................................... 30

1.3.6.2. Izvanparnični postupci ................................................................................... 30

1.3.6.3. Ovršni postupak ............................................................................................. 31

1.3.6.4. Stečajni postupak ........................................................................................... 32

1.3.7. Alternativno rješavanje sporova ........................................................................ 33

1.3.7.1. Arbitraža ........................................................................................................ 33

1.3.7.2. Mirenje .......................................................................................................... 35

1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST ............................................................................. 36

1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske ....................................................................... 36

1.4.2. Vlada Republike Hrvatske ................................................................................. 37

1.4.3. Državna uprava .................................................................................................. 38

2. PRAVNI SUSTAV ............................................................................................................ 41

2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO) ............................................................ 41

2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja ............................................................. 42

2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene ........................... 43

2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj ................................................................... 43

6

2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno važenje .............................................. 44

2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet ............................................................... 44

2.2. PRAVNI INSTITUT ................................................................................................. 45

2.3. GRANE PRAVA ....................................................................................................... 46

2.4. GRUPE PRAVA ....................................................................................................... 46

2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo........................................................... 47

2.4.2. Javno i privatno pravo ....................................................................................... 47

2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i međunarodnog prava ............................ 48

2.5. POZITIVNO PRAVO ............................................................................................... 48

2.6. PRAVO U OBJEKTIVNOM I PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU ............... 49

Glava II. TRGOVAČKO PRAVO ...................................................................................... 52

1. POJAM I SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA ............................................................. 53

2. PREGLED RAZVOJA TRGOVAČKOG PRAVA .......................................................... 54

3. PRAVNE GRANE POVEZANE S TRGOVAČKIM PRAVOM ..................................... 57

3.1. TRGOVAČKO PRAVO I USTAVNO PRAVO ...................................................... 57

3.2. TRGOVAČKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO ................................................ 57

3.3. TRGOVAČKO PRAVO I RADNO PRAVO ........................................................... 58

3.4. TRGOVAČKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO ............................................ 58

3.5. TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO EUROPSKE UNIJE ......................................... 59

4. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA .................................................................................. 67

4.1. DRŽAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA ....................................................... 68

4.1.1. Ustav Republike Hrvatske ................................................................................. 68

4.1.2. Zakon o obveznim odnosima ............................................................................. 68

4.1.3. Zakon o trgovačkim društvima .......................................................................... 69

4.2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO ................................................................ 69

4.2.1. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili .......................... 70

4.2.2. Uzance ............................................................................................................... 70

4.2.3. Formularno pravo .............................................................................................. 71

4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja ................................................................................... 71

4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori ........................................................................... 72

4.2.3.3. Adhezijski ugovori ........................................................................................ 72

4.2.3.4. Klauzule (termini).......................................................................................... 72

4.3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA ..................................................................... 73

4.4. PRAVNA ZNANOST ............................................................................................... 74

4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA ........................................................... 74

4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima ....................................................................... 74

7

4.5.2. Statuti i društveni ugovori ................................................................................. 75

Glava III. TRGOVAČKO UGOVORNO PRAVO ........................................................... 77

1. OPĆENITO O TRGOVAČKOM UGOVORNOM PRAVU ............................................ 79

1.1. UGOVOR KAO TEMELJ OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA ............................... 80

1.1.1. Činidba kao predmet obveznopravnog odnosa .................................................. 80

1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa................................................................... 81

1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze .................................................................... 82

1.2. TIPOLOGIJA UGOVORA ....................................................................................... 83

1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori ........................ 83

1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori............................................................................ 84

1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori ............................................ 85

1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori ......................................... 85

1.2.5. Formalni i neformalni ugovori .......................................................................... 86

1.2.6. Građanski, trgovački i potrošački ugovori ........................................................ 86

1.3. TEMELJNA NAČELA UGOVORNOG PRAVA .................................................... 87

1.3.1. Načelo ugovorne slobode (autonomije) ............................................................. 87

1.3.2. Načelo ispunjenja ugovorne obveze .................................................................. 88

1.3.3. Načelo savjesnosti i poštenja ............................................................................. 88

1.3.4. Načelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti činidaba ....................................... 89

1.3.5. Načelo dužne pažnje .......................................................................................... 90

1.3.6. Načelo primjene običaja i prakse....................................................................... 90

2. SKLAPANJE UGOVORA ................................................................................................ 92

2.1. PREGOVORI ............................................................................................................ 93

2.2. PONUDA .................................................................................................................. 94

2.2.1. Pojam ponude .................................................................................................... 94

2.2.2. Učinci ponude .................................................................................................... 94

2.2.3. Oblik ponude ..................................................................................................... 95

2.3. PRIHVAT PONUDE ................................................................................................. 96

2.3.1. Pojam prihvata ................................................................................................... 96

2.3.2. Učinci prihvata .................................................................................................. 96

2.3.3. Oblik prihvata .................................................................................................... 97

2.4. TRENUTAK SKLAPANJA (PERFEKCIJA) UGOVORA ...................................... 98

2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora ..................................................................... 98

2.4.2. Perfekcija realnih ugovora ................................................................................. 99

2.5. PREDUGOVOR (PRELIMINAR) ............................................................................ 99

3. VALJANOST UGOVORA ............................................................................................. 101

8

3.1. SPOSOBNOST STRANAKA ................................................................................. 101

3.2. VALJANO I SUGLASNO OČITOVANJE VOLJE ............................................... 103

3.2.1. Svjesni nesklad između volje i očitovanja ....................................................... 103

3.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja ................................................... 105

3.3. KVALIFICIRANA ČINIDBA ................................................................................ 106

3.4. DOPUŠTENA POBUDA ........................................................................................ 108

3.5. PROPISANI OBLIK UGOVORA .......................................................................... 108

3.6. NEVALJANOST UGOVORA ................................................................................ 108

3.6.1. Ništetnost ......................................................................................................... 109

3.6.2. Pobojnost ......................................................................................................... 109

4. SREDSTVA ZA OSIGURANJE ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE .................... 111

4.1. JAMSTVO ............................................................................................................... 111

4.1.1. Pojam jamstva ................................................................................................. 111

4.1.2. Opseg jamčeve odgovornosti........................................................................... 112

4.1.3. Oblici jamstva .................................................................................................. 112

4.1.4. Zakonska subrogacija i regres ......................................................................... 113

4.2. UGOVORNA KAZNA ........................................................................................... 113

4.2.1. Pojam ugovorne kazne..................................................................................... 113

4.2.2. Visina ugovorne kazne .................................................................................... 114

4.2.3. Vjerovnikova prava ......................................................................................... 114

4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete i zakonskih penala ............... 115

4.3. ZATEZNE KAMATE ............................................................................................. 115

4.3.1. Pojam zateznih kamata .................................................................................... 115

4.3.2. Stopa zateznih kamata ..................................................................................... 116

4.3.3. Odnos zateznih kamata i prava na naknada štete ............................................ 116

4.3.4. Zabrana anatocizma ......................................................................................... 117

4.4. KAPARA I ODUSTATNINA ................................................................................. 117

4.4.1. Pojam i funkcija kapare ................................................................................... 117

4.4.2. Pravni učinci kapare ........................................................................................ 117

4.4.3. Pojam i pravni učinci odustatnine ................................................................... 118

4.5. PRAVO ZADRŽANJA (RETENCIJE) .................................................................. 119

5. PROMJENE U UGOVORNIM OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA .......................... 120

5.1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA) ............................................................................... 121

5.1.1. Tražbina kao predmet cesije ............................................................................ 122

5.1.2. Učinci cesije .................................................................................................... 122

5.1.3. Notifikacija ...................................................................................................... 123

5.1.4. Višestruko ustupanje ....................................................................................... 123

9

5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja .......................................................................... 123

5.1.6. Odnos primatelja i dužnika .............................................................................. 124

5.1.7. Posebni oblici cesije ........................................................................................ 124

5.2. PREUZIMANJE DUGA ......................................................................................... 125

5.3. PRISTUPANJE DUGU ........................................................................................... 126

5.4. PREUZIMANJE ISPUNJENJA .............................................................................. 126

5.5. PRIJENOS UGOVORA .......................................................................................... 126

5.6. OBNOVA (NOVACIJA) ........................................................................................ 127

6. PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE ......................................................................... 128

6.1. ISPUNJENJE ........................................................................................................... 128

6.1.1. Subjekti ispunjenja .......................................................................................... 129

6.1.2. Predmet ispunjenja .......................................................................................... 130

6.1.3. Vrijeme ispunjenja ........................................................................................... 130

6.1.4. Mjesto ispunjenja ............................................................................................. 131

6.1.5. Zakašnjenje ...................................................................................................... 131

6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari ................................................................ 132

6.2. RASKID UGOVORA ............................................................................................. 132

6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora ........................................................ 133

6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja .................................................................. 134

6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja .............................................. 134

6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja .............................................. 135

6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ................................. 135

6.2.6. Pravni učinci raskida ugovora ......................................................................... 136

6.3. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA) ............................................................................. 137

6.4. OTPUST DUGA ..................................................................................................... 138

6.5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA) ............................................................................... 138

6.6. PROTEK VREMENA I OTKAZ ............................................................................ 138

6.7. SMRT UGOVORNE STRANE .............................................................................. 139

6.8. ZASTARA ............................................................................................................... 139

6.8.1. Zastarni rokovi ................................................................................................. 140

6.8.2. Zastoj i prekid zastare ...................................................................................... 140

6.8.3. Zastara i prekluzija .......................................................................................... 140

7. POJEDINI UGOVORI .................................................................................................... 142

7.1. UGOVOR O KUPOPRODAJI ................................................................................ 142

7.1.1. Pojam i obilježja ugovora o kupoprodaji ......................................................... 142

7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji ............................................................... 143

7.1.3. Obveze prodavatelja ........................................................................................ 144

10

7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari ............................................. 144

7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija) ........................................ 146

7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije) ................... 147

7.1.4. Obveze kupca .................................................................................................. 148

7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama ............................................................. 148

7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa ................................................................ 148

7.1.5.2. Kupnja na pokus .......................................................................................... 149

7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu .............................................................. 149

7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom ................................................................... 149

7.1.5.5. Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva................................................. 150

7.1.5.6. Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene ................................................... 150

7.2. UGOVOR O ZAMJENI .......................................................................................... 151

7.2.1. Pojam i obilježja ugovora o zamjeni ............................................................... 151

7.2.2. Novac kao predmet zamjene............................................................................ 151

7.2.3. Obveze ugovornih stranaka ............................................................................. 152

7.3. UGOVOR O ZAJMU .............................................................................................. 152

7.3.1. Pojam i obilježja ugovora o zajmu .................................................................. 152

7.3.2. Obveze zajmodavca ......................................................................................... 153

7.3.3. Obveze zajmoprimca ....................................................................................... 153

7.3.4. Namjenski zajam ............................................................................................. 154

7.4. UGOVOR O ZAKUPU ........................................................................................... 154

7.4.1. Pojam i obilježja ugovora o zakupu ................................................................ 154

7.4.2. Obveze zakupodavca ....................................................................................... 155

7.4.3. Obveze zakupnika............................................................................................ 156

7.4.4. Podzakup ......................................................................................................... 157

7.4.5. Prestanak zakupa ............................................................................................. 157

7.5. UGOVOR O DJELU ............................................................................................... 158

7.5.1. Pojam i obilježja ugovora o djelu .................................................................... 158

7.5.2. Obveze izvođača .............................................................................................. 159

7.5.3. Obveze naručitelja ........................................................................................... 159

7.6. UGOVOR O LICENCIJI ........................................................................................ 160

7.6.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji ............................................................... 160

7.6.2. Predmet licencije ............................................................................................. 160

7.6.2.1. Izum ............................................................................................................. 161

7.6.2.2. Žig ................................................................................................................ 162

7.6.2.3. Industrijski dizajn ........................................................................................ 162

7.6.2.4. Znanje i iskustvo .......................................................................................... 163

11

7.6.3. Obveze davatelja licencije ............................................................................... 163

7.6.4. Obveze stjecatelja licencije ............................................................................. 163

7.6.5. Oblici ugovora o licenciji ................................................................................ 164

7.6.5.1. Isključiva i neisključiva licencija ................................................................ 164

7.6.5.2. Prostorno ograničena i prostorno neograničena licencija ............................ 165

7.6.5.3. Podlicencija ................................................................................................. 165

7.6.6. Prestanak licencije ........................................................................................... 165

7.7. UGOVOR O NALOGU .......................................................................................... 166

7.7.1. Pojam i obilježja ugovora o nalogu ................................................................. 166

7.7.2. Obveze nalogoprimca ...................................................................................... 167

7.7.3. Obveze nalogodavca ........................................................................................ 167

7.7.4. Prestanak naloga .............................................................................................. 168

7.8. UGOVOR O KOMISIJI .......................................................................................... 169

7.8.1. Pojam i obilježja ugovora o komisiji ............................................................... 169

7.8.2. Obveze komisionara ........................................................................................ 169

7.8.3. Obveze komitenta ............................................................................................ 170

7.9. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU ................................................... 171

7.9.1. Pojam i obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju ...................................... 171

7.9.2. Obveze zastupnika ........................................................................................... 171


7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja .................................................................... 173

7.9.4.1. Posebna naknada ......................................................................................... 174

7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti ............ 174

7.10. UGOVOR O POSREDOVANJU ............................................................................ 174

7.10.1. Pojam i obilježja .............................................................................................. 174

7.10.2. Obveze posrednika .......................................................................................... 175


7.10.4. Posredovanje za obje strane ............................................................................. 176

Glava IV. PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ......................................................... 177

1. OPĆENITO O STATUSNOM TRGOVAČKOM PRAVU ............................................ 179

1.1. POJAM TRGOVCA ................................................................................................ 179

1.2. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO TRGOVAC ...................................................... 180

1.3. TRGOVAC POJEDINAC ....................................................................................... 181

1.4. SUDSKI REGISTAR .............................................................................................. 181

1.4.1. Javnost registra ................................................................................................ 182

1.4.2. Učinak upisa u registar .................................................................................... 183

12

2. TRGOVAČKA DRUŠTVA ............................................................................................ 184

2.1. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO PRAVNA OSOBA .......................................... 184

2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. proboj pravne osobnosti ...................... 184

2.1.2. Preddruštvo ...................................................................................................... 185

2.1.3. Podružnice ....................................................................................................... 186

2.2. TVRTKA TRGOVAČKOG DRUŠTVA ................................................................ 188

2.2.1. Sadržaj tvrtke ................................................................................................... 189

2.2.2. Određivanje tvrtke ........................................................................................... 190

2.2.3. Zaštita tvrtke .................................................................................................... 190

2.3. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG DRUŠTVA .............. 191

2.3.1. Predmet poslovanja ......................................................................................... 191

2.3.2. Sjedište trgovačkog društva ............................................................................. 192

2.4. ZASTUPANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA ....................................................... 192

2.4.1. Zastupnici po zakonu ....................................................................................... 192

2.4.2. Punomoćnici .................................................................................................... 193

2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju ............................................................................... 193

2.4.2.2. Prokura ........................................................................................................ 194

2.4.2.3. Trgovačka punomoć .................................................................................... 195

2.4.2.4. Punomoć trgovačkom putniku ..................................................................... 196

3. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO .............................................................................. 197

3.1. POJAM I OBILJEŽJA ............................................................................................ 197

3.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 197

3.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA DRUŠTVA ......................................... 198

3.3.1. Društveni ugovor ............................................................................................. 198

3.3.2. Obveze članova................................................................................................ 199

3.3.3. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 199

3.3.4. Vođenje poslova .............................................................................................. 200

3.3.4.1. Pojedinačno poslovodstvo ........................................................................... 200

3.3.4.2. Skupno poslovodstvo ................................................................................... 201

3.3.4.3. Pridržavanje uputa ....................................................................................... 201

3.3.4.4. Opseg ovlasti za vođenje poslova ................................................................ 201

3.3.5. Pravo na obaviještenost ................................................................................... 202

3.3.6. Donošenje odluka ............................................................................................ 202

3.3.7. Sudjelovanje u dobiti ....................................................................................... 202

3.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM OSOBAMA ...... 203

3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima ........................................................................ 203

3.4.2. Zastupanje ........................................................................................................ 203

13

3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje ......................................................................... 204

3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje................................................................ 204

3.4.3. Odgovornost članova ....................................................................................... 204

3.5. PRESTANAK JAVNOG TRGOVAČKOG DRUŠTVA ........................................ 205

3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva ............................................ 205

3.5.2. Likvidacija ....................................................................................................... 207

4. KOMANDITNO DRUŠTVO .......................................................................................... 208


4.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 209

4.3. PRAVNI ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA ............................................................ 209

4.3.1. Sloboda ugovaranja ......................................................................................... 209

4.3.2. Upravljanje društvom ...................................................................................... 210

4.3.3. Pravo nadzora .................................................................................................. 210

4.3.4. Zabrana konkurencije ...................................................................................... 210

4.3.5. Udio u dobiti i gubitku .................................................................................... 211

4.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA ........................ 211

4.4.1. Odgovornost članova komanditnog društva .................................................... 211

4.4.2. Smanjenje uloga .............................................................................................. 212

4.5. PRESTANAK KOMANDITNOG DRUŠTVA ...................................................... 213

5. TAJNO DRUŠTVO ......................................................................................................... 214

6. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE ............................................................ 216


6.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 217

6.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA ............................................................. 217

6.4. ORGANI UDRUŽENJA ......................................................................................... 219

6.5. PRESTANAK UDRUŽENJA ................................................................................. 219

7. DIONIČKO DRUŠTVO ................................................................................................. 221


7.2. TEMELJNI KAPITAL ............................................................................................ 221

7.3. DIONICE ................................................................................................................. 222

7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala ................................................................. 222

7.3.2. Dionica kao skup članskih prava i obveza....................................................... 223

7.3.2.1. Redovne dionice .......................................................................................... 223

7.3.2.2. Povlaštene dionice ....................................................................................... 223

7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir.......................................................................... 224

7.3.3.1. Isprava o dionici .......................................................................................... 225

7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku ..................................................... 226

14

7.3.4. Odluka o izdavanju dionica ............................................................................. 226

7.3.5. Vlastite dionice ................................................................................................ 227

7.4. STATUT .................................................................................................................. 229

7.5. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA ................................................................ 229

7.5.1. Simultano osnivanje dioničkog društva ........................................................... 230

7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioničkog društva ......................................................... 230

7.6. ODNOSI DIONIČARA I DRUŠTVA .................................................................... 231

7.6.1. Prava dioničara ................................................................................................ 232

7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioničara .................................................................. 233

7.6.3. Obveze dioničara ............................................................................................. 234

7.7. ORGANI DIONIČKOG DRUŠTVA ...................................................................... 234

7.7.1. Uprava ............................................................................................................. 236

7.7.1.1. Imenovanje i opoziv članova uprave ........................................................... 236

7.7.1.2. Djelokrug rada uprave ................................................................................. 236

7.7.1.3. Naknade za rad članovima uprave ............................................................... 237

7.7.1.4. Standardi postupanja,odgovornost članova uprave i sukob interesa ........... 238

7.7.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 239

7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora .................................................................. 239

7.7.2.2. Nadležnost nadzornog odbora ..................................................................... 240

7.7.2.3. Prestanak članstva u nadzornom odboru ..................................................... 241

7.7.3. Upravni odbor .................................................................................................. 241

7.7.3.1. Nadležnost upravnog odbora ....................................................................... 242

7.7.3.2. Način rada upravnog odbora ....................................................................... 243

7.7.3.3. Izvršni direktori ........................................................................................... 243

7.7.4. Glavna skupština ............................................................................................. 244

7.7.4.1. Nadležnost glavne skupštine ....................................................................... 244

7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine .......................................................................... 245

7.7.4.3. Pravo dioničara na obaviještenost ............................................................... 246

7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini ....................................................... 247

7.7.4.5. Pravo glasa ................................................................................................... 249

7.7.4.6. Isključenje prava glasa................................................................................. 249

7.8. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA ................................... 250

7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 250

7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima ........................................................ 250

7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala ........................................................ 251

7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital ............................................................................ 252

7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva...................................... 252

15

7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 253

7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala ....................................................... 253

7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala .......................................... 254

7.8.2.3. Povlačenje dionica ....................................................................................... 254

7.9. PRESTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA .............................................................. 255

7.9.1. Razlozi za prestanak dioničkog društva .......................................................... 255

7.9.2. Likvidacija dioničkog društva ......................................................................... 256

8. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ................................................. 257


8.2. OSNIVANJE ........................................................................................................... 258

8.2.1. Sadržaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)............................................ 258

8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele ...................................... 259

8.2.3. Dodatne činidbe i posebne pogodnosti ............................................................ 260

8.2.4. Troškovi osnivanja .......................................................................................... 261

8.2.5. Prijava i upis u sudski registar ......................................................................... 261

8.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA I DRUŠTVA ....................................... 262

8.3.1. Ulozi u društvo ................................................................................................ 262

8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog člana ........................................... 263

8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo ........................................................ 263

8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo ......................................................... 264

8.3.2. Poslovni udjeli ................................................................................................. 264

8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom ................................................................ 265

8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu ........................................... 266

8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela ............................... 266

8.3.2.4. Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela ................................................ 266

8.3.2.5. Istupanje i isključenje člana iz društva ........................................................ 267

8.4. ORGANI DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ......................... 268

8.4.1. Uprava ............................................................................................................. 268

8.4.1.1. Imenovanje članova uprave ......................................................................... 268

8.4.1.2. Vođenje poslova .......................................................................................... 270

8.4.1.3. Zastupanje .................................................................................................... 270

8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća ......................................................... 271

8.4.1.5. Dužna pozornost i odgovornost članova uprave.......................................... 272

8.4.1.6. Opoziv članova uprave i ostavka člana uprave ........................................... 272

8.4.2. Nadzorni odbor ................................................................................................ 273

8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora ...................................................................... 273

16

8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i

imenovanje članova nadzornog odbora ....................................................... 274

8.4.2.3. Ovlasti i način rada nadzornog odbora ........................................................ 275

8.4.2.4. Odgovornost članova nadzornog odbora ..................................................... 275

8.4.3. Skupština ......................................................................................................... 275

8.4.3.1. Nadležnost skupštine ................................................................................... 275

8.4.3.2. Sazivanje skupštine ..................................................................................... 276

8.4.3.3. Podobnost skupštine da odlučuje ................................................................. 277

8.4.3.4. Odlučivanje na skupštini ............................................................................. 278

8.5. ZAŠTITA PRAVA MANJINE ............................................................................... 278

8.6. IZMJENE DRUŠTVENOG UGOVORA ............................................................... 279

8.7. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA ................................... 280

8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala .......................................................................... 280

8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala ..................................................... 280

8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala ................................................... 281

8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala .......................................................................... 282

8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital................................... 283

8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora ............................................... 283

8.7.2.3. Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza .................................... 283

8.8. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ................. 284

8.9. JEDNOSTAVNO DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ............ 285

8.9.1. Pojam i pravna priroda .................................................................................... 285

8.9.2. Osobitosti jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ..................... 286

8.9.2.1. Pojednostavljeno osnivanje ......................................................................... 286

8.9.2.2. Tvrtka jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ....................... 287

8.9.2.3. Temeljni kapital, poslovni udjeli i ulozi u društvo ...................................... 288

8.9.2.4. Članstvo ....................................................................................................... 289

8.9.2.5. Organi društva ............................................................................................. 289

8.9.2.6. Zakonske rezerve ......................................................................................... 290

8.9.2.7. Prelazak u pravni režim klasičnog

društva s ograničenom odgovornošću ......................................................... 291

9. STATUSNE PROMJENE KOD TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ................................... 292

9.1. PRIPAJANJE .......................................................................................................... 293

9.1.1. Pripajanje dioničkog društva drugome dioničkom društvu ............................. 293

9.1.2. Pripajanje društva s ograničenom odgovornošću

drugome društvu s ograničenom odgovornošću .............................................. 295

17

9.1.3. Pripajanje dioničkog društva

društvu s ograničenom odgovornošću i obrnuto ............................................. 295

9.1.4. Pravni učinci pripajanja ................................................................................... 296

9.1.5. Zaštita vjerovnika ............................................................................................ 296

9.2. SPAJANJE .............................................................................................................. 297

9.2.1. Spajanje dioničkih društava ............................................................................. 297

9.2.2. Spajanje društava s ograničenom odgovornošću ............................................. 298

9.2.3. Pravni učinci spajanja ...................................................................................... 298


9.3. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA .................................................................... 299

9.3.1. Podjela s osnivanjem ....................................................................................... 300

9.3.2. Podjela s preuzimanjem ................................................................................... 301

9.3.3. Pravni učinci podjele ....................................................................................... 302


9.4. PREOBLIKOVANJE .............................................................................................. 302

9.4.1. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću ... 303

9.4.2. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo ..... 304

9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba ........................................... 304

9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala ........................................... 305

Literatura ................................................................................................................................. 306

Popis citiranih propisa ............................................................................................................. 313

Kazalo pojmova ....................................................................................................................... 315

19

Glava I.

O državi i pravnom sustavu

21

1. SUSTAV DRŽAVNE VLASTI

1.1. OPĆENITO O SUSTAVU I DIOBI DRŽAVNE VLASTI

Država je društvena organizacija1 te politička zajednica

2. Poput svih društvenih organizacija ona

čini zajednicu povezanih i organiziranih ljudi koji pomoću zajedničkih djelatnosti i sredstava žele

postići određene ciljeve.3

Djelatnosti putem kojih država želi postići ciljeve nazivamo državnim funkcijama. Državne

funkcije mogu biti vanjske i unutrašnje ovisno o tome jesu li državne djelatnosti usmjerene prema

drugim državama i subjektima međunarodnog života (npr. međunarodnim organizacijama) ili se radi o

djelatnostima usmjerenim na stvaranje i razvijanje odnosa između same države njezinih udruženja i

pojedinaca koji čine njezino stanovništvo.4

Iako su naizgled državne funkcije odijeljene, jer su usmjerene na različita područja državne

djelatnosti, vanjsku i unutrašnju, one su itekako povezane i međusobno uvjetovane. Tako promjene na

području na kojem država obavlja vanjsku funkcija nužno će uvjetovati i promjene na području njezine

unutrašnje funkcije te obrnuto promjene na području njezine unutrašnje funkcije imati će za posljedicu

promjene na području njezine vanjske funkcije. Pojednostavljeno rečeno, problemi koji mogu zadesiti

državu u obavljanju njezine vanjske funkcije poput rata ili zategnutih političkih odnosa s drugim

1 Državu kao društvenu organizaciju valja strogo razlikovati od ostalih društvenih organizacija poput npr. različitih pravnih

osoba, udruženja građana, religijskih organizacija i slično. Naime, iako država kao i ostale društvene organizacije ima svoje

ljude (kod države je to njezino stanovništvo, kod ostalih društvenih organizacija bili bi to članovi ili pripadnici

organizacije), cilj, djelatnosti (funkcije), sredstva, oblik, jezik, ime (naziv), te pravne norme (pravna pravila) kojima je ona

podvrgnuta, ona se razlikuje od ostalih društvenih organizacija po posebnoj vlasti kojom raspolaže te koja čini njezinu bit.

Više o biti države te odlikama njezine vlasti u Perić, B., Država i pravni sustav, Zagreb, 1994., str.75.-83. te Visković, N.,

Teorija države i prava, Zagreb, 2006., str.9.-10., 24-27. 2 „Država je politička zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada, uređena na osnovi pravila koja svojevoljno ili

prinudno prihvaćaju svi članovi“. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.9.-10. 3 V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.36. i Vrban, D., Država i pravo, Zagreb, 2003., str.75.-76.

4 Stanovništvo države možemo definirati u širem i užem smislu. U širem smislu pod pojmom stanovništva obuhvaćamo sve

one pojedince koji obitavaju na određenom državnom, a pri tome su njezini državljani kao i one pojedince koji nisu njezini

državljani no obitavaju na njezinom državnom području. Stanovništvo u užem smislu riječi za razliku od stanovništva u

širem smislu riječi obuhvaća samo one pojedince koji obitavaju na pojedinom državnom području te su državljani dotične

države. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.120.

22

državama odražavaju se neposredno na njezine djelatnosti unutar državnih granica imajući za

posljedicu primjerice pad proizvodnih aktivnosti države te gospodarsko osiromašenje zemlje. Također

negativne promjene u okviru njezine unutrašnje funkcije poput slabljenja proizvodne moći ili

građanskih ratova imati će za posljedicu narušavanje gospodarskih i političkih odnosa s ostalim

državama te subjektima međunarodnoga prava što će se odraziti negativno na njezinu vanjsku funkciju.

Stoga možemo zaključiti da su vanjska i unutrašnja funkcija države itekako međusobno

povezane te da se promjene na području jedne od funkcija neposredno odražavaju i na područje druge

državne funkcije čineći obje državne funkcije zatvorenom cjelinom međusobno uvjetovanih državnih

djelatnosti.

Državne funkcije (djelatnosti) odvijaju se putem tri osnovna pravna oblika - zakonodavstvo,

sudstvo i upravu. Ta tri pravna oblika čine temelj državne vlasti putem koje država ostvaruje svoje

ciljeve dijeleći državnu vlast na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.

Na tome načelu diobe vlasti počiva i državna vlast Republike Hrvatske, koja je također

sukladno načelu ustrojena je na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast.5

Zakonodavna se vlast provodi kroz instituciju Hrvatskog sabora, sudbena vlast kroz sudove, a

izvršna se vlast provodi putem predsjednika i Vlade. Državna vlast Republike Hrvatske također je

ograničena Ustavom Republike Hrvatske zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu)

samoupravu koja se ostvaruje u općinama kao jedinicama lokalne samouprave te županijama.6

1.2. ZAKONODAVSTVO

Zakonodavna djelatnost unutar pojedine države jest ona djelatnost koja se sastoji u donošenju

najznačajnijih političkih i pravnih odluka dotične države uobličenih u ustavne i zakonske pravne norme

(pravna pravila).7 Zakonodavnu djelatnost upravo zbog njezinog značajnog utjecaja na reguliranje

političkog, kulturnog, ekonomskog i općenito društvenog života pojedine države, obavljaju najviši

državni organi koji imaju najvišu politički i pravnu snagu8.

Zakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj obavlja Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo

građana9. Hrvatski sabor ima širok opseg poslova te tako odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,

donosi zakone, donosi državni proračun, odlučuje o ratu i miru, donosi akte kojima izražava politiku

5 Čl. 4. Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14; dalje: Ustav).

6 Čl. 4. st. 1. Ustav.

7 Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.45.

8 Perić, Berislav, op.cit. (ref.1.), str. 42.

9 Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju

neposredno tajnim glasovanjem. V. čl. 71. Ustava. Zastupnici Hrvatskog sabora se biraju na vrijeme od četiri godine,

primaju stalnu novčanu naknadu i imaju druga prava zajamčena posebnim zakonom. V. čl. 72. st. 1. Ustava.

23

Hrvatskog sabora (deklaracije, rezolucije i sl.), donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju

obrane RH, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH, odlučuje o

promjeni granice, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s ustavnim i

zakonom, nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Saboru u skladu s

ustavnim i zakonom, daje amnestiju za kaznena djela, te obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.10

Zakonodavni postupak nesumnjivo je jedna od značajnijih djelatnosti Hrvatskoga sabora, a

pokreće se dostavom zakonskog prijedloga predsjedniku Hrvatskog sabora. Zakonski prijedlog

ovlašten je uputiti svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora te Vlada

Republike Hrvatske.11

On mora sadržavati: ustavnu osnovu donošenja zakona, ocjenu stanja i osnovna

pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ocjenu i

izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona, tekst prijedloga zakona koji sadrži rješenja u obliku

pravnih odredbi, obrazloženje prijedloga kojim se daje objašnjenje pojedinih odredbi koje sadrži

prijedlog zakona, tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, ako se predlaže

izmjena ili dopuna zakona.12

Također uz prijedlog zakona mogu se priložiti i stručna mišljenja,

prihvaćeni međunarodni ugovori te drugi akti kojima se detaljnije obrazlaže zakonski prijedlog.13

Zaprimljeni prijedlog Predsjednik Hrvatskog sabora upućuje predsjednicima svih radnih tijela,

zastupnicima i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, u slučaju kada Vlada Republike Hrvatske nije

predlagatelj zakona.14

Prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskog sabora, predsjednik radnog tijela u čiji

bi djelokrug poslova spadao dotični prijedlog zakona te Odbora za zakonodavstvo, dužni su predloženi

zakon uvrstiti na dnevni red sjednice radnog tijela te provesti raspravu o svim elementima prijedloga

zakona.15

Rasprava o prijedlogu zakona na sjednici Hrvatskoga sabora uobičajeno se provodi u dva

čitanja. Prvo čitanje zakona obuhvaća uvodno izlaganje predlagatelja, opću raspravu o prijedlogu

zakona, raspravu o tekstu prijedloga zakona te stajalištima radnih tijela koja su razmatrala prijedlog,

kao i donošenje zaključka o potrebi donošenja zakona.16

U drugom čitanju zakona raspravlja se o tekstu

10

Čl. 80. Ustav. 11

Čl. 172. st. 1. Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 81/13; dalje: Poslovnik HS). 12

Čl. 174. st.1. Poslovnik HS. 13

Čl. 174. st.3. Poslovnik HS. 14

V. čl. 178.Poslovnik HS. 15

Čl. 179. Poslovnik HS. 16

Čl. 183.st.2.. Poslovnik HS.

24

konačnog prijedloga zakona, stajalištima radnih tijela, podnesenim amandmanima17

o kojima se i

odlučuje18

te se donosi odluka o usvajanju konačnog zakonskog prijedloga.19

Nakon rasprava u Hrvatskom saboru, pristupa se glasovanju o konačnom zakonskom

prijedlogu. Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina

zastupnika.20

Iznimno, zakone kojima se uređuju prava nacionalnih manjina (tzv. organski zakoni)

Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, dok zakone kojima se

razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i

način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave (tzv.

organski zakoni) donosi većinom glasova svih zastupnika.21

Iznimno, Hrvatski sabor može donijeti zakone i po hitnom postupku, kada to zahtijevaju interesi

obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprečavanja ili

otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.22

U hitnom postupku objedinjeno je prvo i drugo čitanje

prijedloga zakona pa se na usvajanje podnosi konačni prijedlog zakona.23

Ukoliko je konačni prijedlog

zakona usvojen na sjednici Hrvatskog sabora slijedi čin promulgacije odnosno proglašenja zakona.

Zakone u Republici Hrvatskoj proglašava predsjednik u roku od osam dana od kad su izglasani u

Hrvatskom saboru.24

Nakon proglašenja od strane predsjednika, a prije nego što stupi na snagu zakon se mora

objaviti u Narodnim novinama (NN), službenom listu Republike Hrvatske.

25 Svrha objavljivanja

zakona u Narodnim novinama vezana je uz upoznavanje zainteresiranih pravnih subjekata (adresata) sa

sadržajem zakona prije nego li on stupi na snagu i postane pravno obvezatan.26

To razdoblje od časa

publikacije pa do stupanja na snagu zakona naziva se vacatio legis te u pravilu iznosi 8 dana.27

Iznimno, to razdoblje može biti i dulje od 8 dana i to u slučajevima usvajanja zakona koji su od

17

Amandmani su prijedlozi za izmjenu ili dopunu konačnog prijedloga zakona koji se sastavljaju u pisanom obliku te sadrže

obrazloženje. Pravo podnošenja amandmana ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Sabora te Vlada. V. čl.

196. st.1. i st. 2. Poslovnik HS. 18

Pored dva čitanja zakonskog prijedloga često se zna provesti i treće čitanje koje se provodi u slučajevima kada je vezano

na tekst konačnog prijedloga zakona podnesen veći broj amandmana ili kada su amandmani takve naravi da bitno mijenjaju

sadržaj konačnog prijedloga zakona. V. čl. 158. Poslovnik HS. 19

V. čl. 203. Poslovnik HS. 20

Čl. 81. st. 1. Ustav. 21

Čl. 82. Ustav. 22

Čl. 89. st. 6. Ustav. 23

Čl. 204. Poslovnik HS. 24

Čl. 88. st. 1. Ustav. 25

Čl. 89. st.1. Ustav. 26

Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.44. 27

Ibid.

25

iznimne važnosti za pravni sustav države.28

Takvi zakoni su često puta i sadržajno opsežni pa se time

nastoji adresatima ostaviti dulji rok za upoznavanje sa sadržajem zakona, a kako bi na vrijeme mogli

uskladiti svoje ponašanje sa odredbama novog zakona. Tako je primjerice novi Zakon o obveznim

odnosima objavljen u Narodnim novinama br. 35 od 17. ožujka 2005. godine, a stupio je na snagu 1.

siječnja 2006. godine. Dakle, vacatio legis je iznosio devet mjeseci. Razlog tome bila je potreba

upoznavanja adresata sa značajnim i opsežnim izmjenama u području obveznih odnosa.29

1.3. SUDSTVO

Sudstvo čini jedan od tri pravna oblika kroz koje država obavlja svoje funkcije odnosno

djelatnosti. Sudstvo je također i jedan od oblika državne vlasti, a u skladu sa načelom diobe vlasti.

U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast samostalno i neovisno od ostalih oblika državne vlasti30

obavljaju sudovi.31

Njihova je osnovna zadaća zaštita Ustavom i zakonima utvrđenog pravnog poretka

Republike Hrvatske te osiguranje jedinstvene primjene zakona, ravnopravnost i jednakost svih građana

pred zakonom.32

U ispunjavanju te zadaće sudovi odlučuju u sporovima o osnovnim pravima i

obvezama čovjeka, o pravima i obvezama Republike Hrvatske, jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave, izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela i prekršaja utvrđenih zakonom i

drugim propisima, odlučuju o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i osoba koje imaju javne

ovlasti, rješavaju sporove o osobnim odnosima građana, radne, trgovačke, imovinske i druge

građanskopravne sporove, te odlučuju u drugim pravnim stvarima kad je to zakonom određeno33

poštujući pri tome Ustav i zakone34

, kao i međunarodne ugovore koji čine dio pravnog poretka


U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud

RH.36

Redovni sudovi su općinski sudovi i županijski sudovi, , dok su specijalizirani sudovi prekršajni

sudovi, trgovački sudovi, upravni sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački

28

Ibid., str.45. 29

Usvajanjem novog Zakona o obveznim odnosima modernizirani su pravni instituti iz prijašnjeg Zakona o obveznim

odnosima iz 1978. preuzetog iz bivše SFRJ te su uvedeni i pojedini novi pravni instituti s ciljem implementacije niza

odredaba direktiva Europske unije, a u svrhu usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. 30

Čl. 117. st. 2. Ustav. 31

Čl. 2. Zakon o sudovima (NN br. 28/13, 33/15, 82/15; dalje: ZS). 32

Čl. 3. st. 1. ZS. 33

Čl. 3. st. 2. ZS. 34

Čl. 117. st. 1. Ustav. 35

Čl. 5. ZS. 36

Čl. 14. st. 1. ZS.

26

sud Republike Hrvatske i Visoki uppravni sud Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske

ujedno je i najviši sud u Republici Hrvatskoj.37

1.3.1. Imenovanje, razrješenje i stegovna odgovornost sudaca

Suce Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje, te o njihovoj

stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće (DSV)38

, koje je sastavljeno od 11 članova –

sedmero iz redova sudaca, dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika od

kojih je jedan iz redova oporbe. Time je ujedno zajamčeno da o sudačkoj djelatnosti odnosno o

imenovanju, razrješenju te o stegovnoj odgovornosti sudaca odlučuje tijelo čiji su članovi pravnici te su

izravno ili neizravno vezani uz sudačku profesiju.

1.3.2. Stalnost sudačke dužnosti

Važan element kroz koji se očituje neovisnosti sudaca39

je činjenica da je sudačka dužnost

stalna.40

Naime, sudac po imenovanju obnaša sudačku dužnost sve do dana kada navršava 70 godina

života bez obzira na vrstu ili stupanj suda u kojem obavljaju dužnost41

pod uvjetom da ne bude

razriješen dužnosti bilo na vlastiti zahtjev bili zbog ispunjenja zakonom predviđenih pretpostavki na

osnovi kojim mu prestaje sudačka dužnost. Sudac može biti razriješen sudačke dužnosti ukoliko:

1. to sam zahtijeva,

2. trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti,

3. bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,

4. ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenog teškog stegovnog djela, tako odluči DSV te,

5. kad navrši 70 godina života.

Odluku o razrješenju zbog ovih Ustavom, taksativno određenih razloga ovlašteno je donijeti

DSV.42

37

Čl. čl. 14. st. 2.-st.4. ZS. 38

Čl. 123. Ustav. 39

O razvitku neovisnosti sudstva vidi detaljnije u Dika, M., O razvitku instituta sudske (sudačke) nezavisnosti u

zapadnoevropskom civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992, str.511.-533. 40

Čl. 122. Ustav. 41

Čl. 77. st. 2. Zakon o državnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15; dalje: ZDSV). 42

Čl. 122. st.2. i 3. Ustav.

27

1.3.3. Sudački imunitet

Svoju neovisnost suci crpe iz ustavom zajamčenog prava na imunitet. Tako suci i suci porotnici

koji sudjeluju u suđenju ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri

donošenju sudbene odluke, osim u slučajevima kršenja zakona pri čemu su počinili djelo koje je

kažnjivo sukladno odredbama Kaznenoga zakona.43

Također, sadržaj sudačkoga imuniteta iscrpljuje se u činjenici da sudac ne smije biti pritvoren

niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja DSV-a.44

Sudac smije biti niti

pritvoren bez odobrenja DSV-a, osim u slučaju kada je zatečen u počinjenju kaznenog djela za koje je

propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, a o čemu je potrebno izvijestiti predsjednika

DSV-a.45

Iznimno predsjednik DSV-a može u slučajevima kada DSV nije na okupu dati odobrenje za

lišenje slobode suca ili za vođenje kaznenog postupka protiv njega, no njegovu odluku u roku osam

dana mora potvrditi samo DSV.46

1.3.4. Preduvjeti za učinkovito funkcioniranje

Iako je sudbena vlast samostalna i nezavisna od ostalih državnih vlasti, ona je u isto vrijeme i

vezana za te vlasti vezana. Naime, vezanost sudbene vlasti uz zakonodavnu i izvršnu vlast očituje se

kroz mnoge aspekte koji se prvenstveno očituju kao preduvjeti koje one moraju osigurati sudbenoj

vlasti da bi mogla uspješno funkcionirati.

Tako se od zakonodavne vlasti očekuje da donese zakone čiji će sadržaj osigurati odgovarajuće

mehanizme za učinkovito provođenje sudskih postupaka i to naročito zakone koji uređuju procesna

pitanja poput parničnog, kaznenog, prekršajnog, ovršnog i drugih. Svrha tih zakona usmjerena je na

osiguranje procesne discipline stranaka u postupku i njihovih zastupnika, ali i na odgovornosti sudaca

da u razumnim rokovima provode postupke i donose odluke.47

Nadalje, od izvršne se vlasti, ponajprije Vlade Republike Hrvatske, očekuje da u državnom

proračunu predvidi sredstava za rad sudova, a kojima bi se omogućilo redovito obavljanje svih poslova

u sudu.48

43

Čl. 8. st. 2. ZS. 44

Čl. 8. st. 3. ZS. 45

Čl. 8. st. 4. i st. 5. ZS. 46

Čl. 8. st. 5. ZS. 47

Crnić, I., Referat za 3. Stalnu konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava 2003. 48

Ibid.

28

Nadalje se utjecaj, kako zakonodavne tako i izvršne vlasti na djelovanje sudbene vlasti očituje i

kroz imenovanje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Njega uz prethodno mišljenje Opće

sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na temelju

prijedloga Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor.49

1.3.5. Ostale pravosudne djelatnosti u Republici Hrvatskoj

Uz sudačku djelatnost kao pravosudnu djelatnost valja spomenuti i državno odvjetništvo, koje je

samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i

drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi

pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.50

Poput sudova ono obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava,

zakona, međunarodnih ugovora, koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske i drugih propisa koji

su doneseni sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru i zakonu Republike Hrvatske.51

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustanovljuje se za cijelo područje Republike

Hrvatske.52

Za područje jednog ili više općinskih sudova ustanovljuje se općinsko državno

odvjetništvo, dok se za područje županijskog, odnosno trgovačkog suda ustanovljuje županijsko

državno odvjetništvo.53

Poseban oblik pravosudne djelatnosti čini ustavno sudstvo predstavljeno Ustavnim sudom

Republike Hrvatske, pravosudnim tijelom neovisnim o ostalim tijelima državne vlasti.54

Ustavni sud

Republike Hrvatske ne pripada pravosudnim organima u redovitom smislu.55

Razlog je tome što se pri

Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne pokreću postupci u cilju uobičajene zaštite subjektivnih prava i

interesa pravnih subjekata, koji se pokreću pred ostalim sudovima u okviru pravosudnog sustava.

Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske ovlašten i dužan:

1. odlučivati o suglasnosti zakona s Ustavom te o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i

zakonom,

2. ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako

od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više

od godine dana,

49

Čl. 118. st. 2. Ustav. 50

Čl. 124. st.1. Ustav. 51

Čl. 2. st. 2. Zakon o državnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15,

82/15; dalje: ZDO). 52

Čl. 8. st.1. ZDO. 53

Čl. 8. st.2. ZDO. 54

V. čl. 2. st. 2. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02; dalje: UZUSRH). 55

Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.81.

29

3. odlučivati povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim

odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu

(regionalnu) samoupravu zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske,

4. pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti

izvijestiti Hrvatski sabor,

5. rješavati sukobe nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,

6. odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,

7. nadzirati ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka te u skladu s Ustavom zabraniti

njihov rad,

8. nadzirati ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma,

9. rješavati izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova kao i obavljati druge poslove određene

Ustavom.56

Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od

osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih

profesora pravnih znanosti.57

Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor

Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.58

Konačnu odluku o

imenovanju pojedinih kandidata za suce Ustavnoga suda Republike Hrvatske donose zastupnici

Hrvatskog sabora, koji o svakom od kandidata posebno glasuju.59

Predloženi kandidat smatra se

izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga

sabora.60

Izabrani suci tajnim glasovanjem biraju predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od četiri

godine.61

1.3.6. Postupci pred sudom

U okviru sudbene vlasti sudovi provode postupke radi pružanja pravne zaštite subjektivnih

prava određenim pravnim subjektima kada su im ta prava ugrožena. Kako je samopomoć u

ostvarivanju pravne zaštite u modernim pravnim porecima zabranjena, jedina mogućnost zaštite

subjektivnih prava jest ona putem odgovarajućih postupaka poput građanskog sudskog postupka te

kaznenog sudskog postupka. Također, sudska se zaštita subjektivnih prava može pružiti i u okviru

56

Čl. 128. Ustav. 57

Čl. 125. st.1. Ustav. 58

Čl. 125. st. 2. Ustav. 59

Čl. 6. st.6. UZUSRH. 60

Čl. 6. st. 7. UZUSRH. 61

Čl. 15. UZUSRH.

30

sudskog rješavanja upravnih sporova o čemu će više biti riječi u okviru poglavlja o državnoj upravi te

upravnom postupku.

Ovisno o pravnoj stvari koja se iznosi pred sud, pravna će se zaštita pružati u parničnom,

izvanparničnom, ovršnom ili stečajnom postupku. Rješavanje spornih stvari u pravilu je podvrgnuto

pravilima parničnog postupka, dok se nesporne stvari rješavaju prema pravilima izvanparničnog

postupka.

1.3.6.1. Građanski parnični postupak

Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih i povrijeđenih

subjektivnih građanskih prava.62

Građanski parnični postupak pokreče se tužbom – zahtjevom stranke (tužitelja) koja tvrdi da su

ugrožena i/ili povrijeđena njezina subjektivna građanska prava odnosno osobe koja tvrdi da je

ovlaštena tražiti zaštitu iako nije sudionik pravnog odnosa s obzirom na koji se pravna zaštita traži, a

protiv stranke (tuženika) za koju se tvrdi da je ugrozila ili povrijedila prava čija se zaštita u postupku

traži.63

U građanskom parničnom postupku sud ima važnu ulogu da raspravi sva važna pitanja, pravna i

činjenična, kako bi mogao donijeti odluku o osnovanosti tvrdnje tužitelja o pravu na određenu pravnu

zaštitu te o pružanju iste. Da bi sud mogao donijeti pravovaljanu odluku on provodi postupak

poduzimajući aktivnosti vezane uz ispitivanje osnovanosti podnesenog tužbenog zahtjeva kojim se traži

zaštita ugroženog odnosno povrijeđenog subjektivnog građanskog prava, pripremanje glavne rasprave

na kojoj se ispituju svi materijali radi donošenja konačne odluke o tužbenom zahtjevu.

Parnični postupak pokrenut tužbom kasnije se u pravilu odvija po službenoj dužnosti sve dok

sud ne donese odluku. Sud u parničnom postupku odluke donosi u obliku rješenja i presuda. Stranke

koje nisu zadovoljne konačnom odlukom mogu protiv iste uložiti pravne lijekove (žalba, prijedlog za

ponavljanje postupka, revizija i sl.) putem kojih mogu tražiti da se ispita njena zakonitost i pravilnost.

1.3.6.2. Izvanparnični postupci

U pravnoj znanosti postoje višestruki pokušaji definiranja izvanparničnoga postupka s više ili

manje uspjeha. Stoga se često puta u cilju određenja izvanparničnoga postupka nastoji koristiti

negativna definicija kojom se izvanparnični postupak određuje kao postupak koji nije parnični.

Nadalje, u cilju razgraničenja parničnog i izvanparničnog postupka kao kriterij nastojao se uzeti stav

zakonodavca. Stoga je njihovo razlikovanje bilo u zavisnosti od zakonodavčeve volje hoće li se pitanje

zaštite određenih subjektivnih prava pripisati parničnom ili izvanparničnom postupku. Pri tome se

zakonodavac naročito rukovodio tzv. pravno-političkim kriterijima imajući na umu da je izvanparnični

62

Triva, S., Dika, M., Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 3. 63

Ibid., str.5.

31

postupak elastičniji nasuprot parničnome postupku kojeg karakterizira strože, koncentriranije te

sistematičnije raspravljanje.64

Pravila izvanparničnoga postupka u Republici Hrvatskoj nisu objedinjena u jednom pravnom

aktu, već se na izvanparnični postupak primjenjuju pravna pravila bivšeg Zakona o vanparničnom

postupku od 24. srpnja 1934. godine, kao i pravna pravila pojedinih zakona usvojenih prije 1941.

godine te pojedini zakoni doneseni za vrijeme bivše SFRJ ili nakon osamostaljenja Republike

Hrvatske, a koji reguliraju određena građansko pravna područja (npr. Zakon o nasljeđivanju, Zakon o

proglašenju nestalih osoba umrlim, Stečajni zakon, Obiteljski zakon itd.).65

U osnovi izvanparnični postupak možemo podijeliti na postupak kojim se rješavaju statusno

pravna pitanja poput proglašenja nestale osobe umrlom, lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti,

oduzimanja roditeljske skrbi, davanja dopuštenja za sklapanje braka, postupci za upis u sudski registar i

sl., te postupak kojim se rješava o imovinskopravnim i drugim odnosima kao npr. ostavinski postupak,

razvrgnuće suvlasničke zajednice, uređenje međa, zemljišnoknjižni postupak itd.66

1.3.6.3. Ovršni postupak

Često se puta protupravno stanje odnosno povreda subjektivnih građanskih prava utvrđena u

parničnom postupku ne uspijeva otkloniti pravomoćnošću presude pa se pravna zaštita prava pružena u

parničnom postupku mora prisilno ostvariti u ovršnom postupku.67

Stoga je ovršni postupak posebni

sudski postupak čiji je cilj prisilno izvršenje odluka donesenih u okviru parničnog postupka u

slučajevima kada pravni subjekti na čiji su teret donesene odluke ne žele dobrovoljno s istima uskladiti

svoje ponašanje.

Ovršni postupak ovisan je o parničnome postupku u kojemu se utvrđuje sadržaj pravnih odnosa

čije se prisilno ispunjenje nastoji ostvariti ovršnim postupkom, no istodobno on je i samostalan

procesni postupak neovisan o parničnom postupku. U prilog tome ide činjenica da se na svaki parnični

postupak ne mora nadovezati ovršni postupak, jer se prisilno mogu ostvariti samo one odluke kojima se

osobi na čiju štetu su donesene nalaže da nešto učini, propusti ili trpi (tzv. kondemnatorne odluke)68

te

se prisilno ispunjenje istih provodi samo u slučaju njihova dobrovoljnog neispunjenja.69

Također ovršnom postupku ne mora prethoditi parnični postupak. Naime, ovršni se postupak

može provoditi i s ciljem prisilnoga ostvarenja odluka donesenih u drugim postupcima kao npr. u

upravnom postupku ili pred arbitražom. Pored toga, ovršni je postupak moguće provesti na osnovi

64

Ibid., str.53. 65

Ibid., str.55. 66

Ibid. 67

Ibid., str.56. 68

Ibid., str.583. 69

Dika, M., Građansko ovršno pravo, Zagreb, 2007., str.43.

32

pojedinih isprava koje nemaju obilježja odluke donesene u sudskom ili upravnom postupku kao npr. na

temelju javnobilježničkih ovršnih isprava.70

Ovršni se postupak pokreće na prijedlog ovrhovoditelja (vjerovnika), a iznimno ga pokreće i

sud po službenoj dužnosti (ex offo)71

, a na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava72

. Predmetom

ovrhe mogu biti stvari i prava na kojima se u skladu sa Ovršnim zakonom može provesti ovrha.73

Sud

rješavajući u ovršnom postupku donosi odluke u obliku rješenja kojima prijedlog za provođenje

ovršnog postupka prihvaća u cijelosti ili djelomično, odbacuje zbog nepravovremenosti te odbija ako

utvrdi da nije osnovan.74

1.3.6.4. Stečajni postupak

Pored ovršnog postupka kao redovne metode prisilnog ostvarenja sudskih i upravnih odluka

postoji i izvanredna metoda prisilnog ostvarenja putem stečajnog postupka kao posebnog

izvanparničnog sudskog postupka.75

Stečajni postupak provodi se nad pravnom osobom te imovinom dužnika pojedinca (trgovca

pojedinca i obrtnika)76

, u slučaju njihove nesposobnosti za plaćanje (nelikvidnost) i prezaduženosti

(insolventnost), a u cilju istodobnog i ujednačenog namirenja svi stečajnih vjerovnika, unovčenjem

dužnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima.77

70

Ibid. 71

Čl. 3. Ovršni zakon (NN br. 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ). 72

Čl. 22. OZ. 73

Čl. 4.st.2. OZ. 74

Čl. 41. OZ. 75

Stečajnim postupkom se poput ovršnog postupka prisilno namiruju tražbine pojedinih pravnih subjekata (vjerovnika). No,

za razliku od ovršnog postupka kojim se namiruju samo pojedini vjerovnici te čiji su predmet pojedini dijelovi imovine

pravnog subjekta nad kojim se provodi ovrha (dužnik), njime se provodi prisilno namirenje tražbina svih vjerovnika nad

cjelokupnom dužnikovom imovinom. Stoga se stečaj često naziva i generalnom ovrhom. Nadalje, razlikovanje stečajnog

postupka od ovršnog postupka očituje se i u činjenici da stečaj u pravilu ima za posljedicu prestanak dužnika po

provedenom postupku prisilnog namirenja, osim u slučaju kada je stečajnim planom predviđeno održavanje njegove

djelatnosti. V. Marković, N., Razlika između ovršnog i stečajnog postupka, (izvor: web, v. literaturu). 76

Stečaj se ne može provesti nad Republikom Hrvatskom, fondovima koji se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske,

mirovinskim i invalidskim fondovima djelatnika, samostalnih gospodarstvenika i individualnih poljoprivrednika, Hrvatskim

zavodom za zdravstveno osiguranje te jedinicama lokalne samouprave i uprave. Nad pravnom osobom čija je osnovna

djelatnost proizvodnja predmeta naoružanja i vojne opreme, odnosno pružanje usluga Hrvatskoj vojsci stečaj se ne može

otvoriti bez prethodne suglasnosti Ministarstva obrane. V. Čl. 3. st. 2. i st. 3. Stečajni zakon (NN br.71/15; dalje: SZ). 77

Vjerovnici koji zbog različite gospodarske snage ili socijalnog položaja nemaju uvijek jednak utjecaj na otvaranje

stečajnog postupka pa različiti socijalno-politički razlozi dovode do privilegiranja pojedinih vjerovnika na račun drugih pri

njihovom namirenju u okviru stečajnog postupka. Stoga se vjerovnici razvrstavaju u isplatne redove po kojima se onda

namiruju u okviru stečajnoga postupka po pravilu da se vjerovnici kasnijeg isplatnog reda namiruju se tek pošto u cijelosti

budu namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda, dok se vjerovnici istog isplatnog reda namiruju se razmjerno. V.

Triva, S.; Dika, M., op.cit. (ref.62.), str.57.

33

Stečajni postupak pokreće se i vodi pred nadležnim trgovačkim sudom na čijem se području

nalazi sjedište pravnog subjekta nad kojim se provodi stečaj.78

Sud u stečajnom postupku donosi

odluke u obliku rješenja kojima otvara i pokreče postupak te otvara i zatvara postupak kada utvrdi da

ne postoje uvjeti za njegovo provođenje.79

1.3.7. Alternativno rješavanje sporova

Sporovi između pravnih subjekata u pravilu će se rješavati pred sudom po pravilima građanskog

parničnog postupka. Međutim, suvremeno pravo, osim sudske zaštite prava koja djeluje pod okriljem

države, poznaje i niz metoda kojima se rješavaju sporovi od strane nedržavnih tijela. Riječ je o tzv.

alternativnom rješavanju sporova (alternative dispute resolution, ADR), od kojih su najznačajnije

metode arbitraža i mirenje.

Ipak, alternativnom rješavanju sporova se ne mogu podvrgnuti svi sporovi, već samo sporovi o

pravima kojima stranke slobodno raspolažu, odnosno sporovi glede kojih stranke mogu zaključiti

nagodbu.

1.3.7.1. Arbitraža

Arbitražni postupak je alternativni način rješavanja sporova kojeg provode jedna ili više osoba

(arbitri) o čijem su se izboru stranke sporazumjele i dobrovoljno im povjerile donošenje odluke u

sporu, derogirajući time nadležnost državnih sudova na arbitražni sud kao nedržavno tijelo.

Arbitražne sudove u pravilu organiziraju određene ustanove kao što u Hrvatskoj primjerice

Stalno izbrano sudište Hrvatske gospodarske komore (SIS-HGK)80

, pa u tom smislu govorimo o

institucionalnoj arbitraži. Međutim, arbitražni sud mogu ustrojiti i same stranke za rješavanje nekog

konkretnog spora, pa se u tom smislu govori o ad hoc arbitraži.81

Stranke svoj sporazum kojim povjeravaju rješavanje spora arbitrima82

uobličuju u ugovor o

arbitraži.83

Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove

78

Čuveljak, J., Pokretanje stečajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004., str.35. 79

Ibid., str.68. 80

SIS-HGK pruža domaćim i stranim poduzetnicima usluge organizacije arbitražnog rješavanja sporova. Prva

institucionalna arbitraža pri Komori u Zagrebu osnovana je 1853. godine, no nakon 1945. godine prekida s radom, te biva

ponovno ustanovljena 1965. godine. 81

Za institucionalnu i ad hoc arbitražu v. u Babić, D. (pr.), Tepeš, N. (pr.), Sikirić, H., Triva, S., Arbitraža i

alternativno rješavanje sporova – Kako rješavati međunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003., str.54.-str.64. 82

Arbitri su osobe od povjerenja stranaka pa su to u pravilu osobe koje imaju specifične kvalifikacije od značenja za

raspravljanje i odlučivanje u sporu. Pojedina arbitražna sudišta ograničavaju strankama pravo na izbor arbitara putem liste s

koje stranke moraju izabrati arbitra. Vidi detaljnije Triva, S.; Dika, M., op. cit. (ref.62.), str. 57.

34

koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili

izvanugovornog. Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru (tzv.

kompromisorna klauzula) ili u obliku posebnog ugovora (tzv. kompromis).84

Ugovor o arbitraži mora

biti sklopljen u pisanom obliku. Osim postojanja ugovora o arbitraži, pretpostavka arbitraže jest i

arbitrabilnost.85

Naime, stranke mogu ugovoriti arbitražu samo za rješavanje sporova o pravima kojima

slobodno raspolažu.

Arbitražni se postupak vodi nalik na sudski postupak nastojeći ostvariti ravnopravnost stranaka

u postupku86

kroz omogućavanje stranaka da se izjasne o navodima i zahtjevima protivne stranke87

.

Pored toga arbitri će nastojati iznijeti strankama svoje viđenje spora uz prikladna objašnjenja, a kako bi

zajedno sa strankama razmotrili sva važna činjenična i pravna pitanja spora.88

Cjelokupni arbitražni postupak odvija se po pravilima što su ih stranke odredile, pa stranke tako

mogu izbjeći primjenu procesnih instituta zbog kojih su se odlučile ne iznositi spor pred državni sud.89

No, njihova ovlaštenja na kreiranje pravila postupka nisu neograničena pa su oni tako dužni poštovati

minimum prisilnih procesnih pravila mjerodavnog procesnog sustava kojemu su podvrgli svoju

arbitražu, a čije bi nepoštivanje dovelo u pitanje integritet pravnog poretka.90

Arbitražni sud rješava spor donošenjem pravorijeka.91

Pravorijek arbitražnog suda prema

strankama ima snagu pravomoćne sudske presude, osim kada su se stranke izričito sporazumjele da se

pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja.92

Osim donošenjem pravorijeka

arbitražni postupak može se okončati i zaključkom arbitražnog suda i to kada:

1. tužitelj povuče tužbu, osim ako se tuženik tome usprotivi a arbitražni sud smatra da tuženik ima

opravdani pravni interes da se donese konačni pravorijek o sporu,

2. stranke sporazumno odluče o okončanju postupka,

3. arbitražni sud nađe da je nastavak postupka iz nekog drugog razloga postao nepotreban ili

nemoguć.93

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, protiv arbitražnog pravorijeka se ne može podnijeti

žalba arbitražnom sudu više instance. Jedini je pravni lijek protiv pravorijeka, tužba za poništaj

83

Borić, Ž., O arbitraži - arbitrabilnost, ugovor o arbitraži, stranke, arbitražni sud i postupak, Pravo i porezi,

1/2009., str.92. 84

Čl. 6. st. 1. Zakon o arbitraži (NN br. 88/01, dalje: ZA). 85

Za arbitrabilnost v. u Triva, S., Uzelac, A., Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007., str.21.-39. 86

Čl. 17. st. 1. ZA. 87

Čl. 17. st. 2. ZA. 88

Borić, Ž., op.cit. (ref.83.), str.92. 89

Triva, S., Dika, M., op.cit. (ref.62.), str.879. 90

Ibid., str.880. 91

Čl. 30. st. 1. ZA. 92

Čl. 31. ZA. 93

Čl. 32. st. 1. ZA.

35

pravorijeka o kojoj odlučuju Trgovački sud u Zagrebu ili Županijski sud u Zagrebu, prema pravilima

parničnog postupka.94

1.3.7.2. Mirenje

Mirenje ili medijacija je postupak alternativnog rješavanja sporova među strankama uz pomoć

treće, neutralne strane (izmiritelj), koji pomaže strankama u pregovorima kroz niz zajedničkih ili

povjerljivih pojedinačnih sastanka sa svakom od stranaka bez ovlasti da o biti spora donese obvezujuću

odluku.95

Mirenje je postupak kojemu je cilj pronaći rješenje spora od zajedničkog interesa za obje

stranke u sporu pa se stoga u postupku mirenja iznose svi detalji spora, a ne samo njihova pravna

interpretacija.96

Postupak provedbe mirenja nije strogo određen te ga stranke mogu suglasno prilagođavati

vlastitim željama, ali u okviru granica određenih Zakonom o mirenju97

Stoga nije moguće uspostaviti

jedinstven model postupka mirenja koji će biti primjenjiv u svakom pojedinačnom postupku. No,

postupak uvijek uključuje elemente poput: vođenja postupka, poboljšanja komunikacije između

stranaka te razjašnjavanja stajališta koje su stranke zauzele tijekom spora s ciljem postizanja nagodbe.

Za pokretanje postupka mirenja nije potrebno prethodno sklapanje sporazuma kojim se stranke

obvezuju da će buduće sporove rješavati mirenjem98

, pa ukoliko nema posebnog dogovora stranaka on

započinje prihvatom prijedloga za pokretanje postupka mirenja.99

Postupak je u pravilu kratak i ne

iziskuje mnogo vremena pa se mirenjem sporovi u pravilu rješavaju na jednom sastanku, što ga čini

prikladnim naročito kada postoji interes stranaka za brzim i učinkovitim rješenjem spora.100

Postupak mirenja smatra se dovršenim ako:

1. jedna stranka uputi drugoj stranci i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od postupka mirenja,

2. ako je jedna stranka uputila drugim strankama i izmiritelju pisanu izjavu o odustajanju od

postupka mirenja, osim ako u postupku nakon odustajanja jedne stranke sudjeluju dvije ili više

stranaka koje su voljne mirenje nastaviti,

3. ako su stranke uputile izmiritelju pisanu izjavu o dovršetku postupka,

4. odlukom izmiritelja da se postupak mirenja obustavlja, donesenom u pravilu nakon što je o

tome strankama bila dana mogućnost da se izjasne, a zbog toga što daljnje nastojanje da se

postigne mirno rješenje spora više nije svrhovito,

94

Čl. 36. i čl. 43. ZA. 95

Uzelac, A., Mirenje kao alternativa suđenju, str.6.; izvor:web.

96 Šimac, S., Mirenje - alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.,

str.612. 97

Zakon o mirenju (NN br. 18/11; dalje: ZM). 98

Čl. 6. st. 1. ZM. 99

Čl. 6. st. 2. ZM. 100

Uzelac, A., op.cit. (ref.95.), str.10.

36

5. ako se nagodba ne sklopi u roku od 60 dana od početka mirenja, odnosno u drugom roku u

skladu sa sporazumom stranaka,

6. sklapanjem nagodbe.101

1.4. IZVRŠNA (UPRAVNA) VLAST

U okviru izvršne vlasti razlikujemo dva segmenta, izvršno-politički koji je predstavljen

predsjednikom države i vladom te upravni dio koji je predstavljen tijelima državne uprave.102

1.4.1. Predsjednik Republike Hrvatske

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i

inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti te odgovara za

obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.103

Također raspisuje izbore za

Hrvatski sabor i saziva prvo zasjedanje, raspisuje referendum, povjerava mandat za sastavljanje Vlade

osobi koja na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija

uživa povjerenje svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena

zakonom, obavlja druge dužnosti određene Ustavom.104

Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela, čije

članove imenuje i razrješuje Predsjednik, a nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom

diobe vlasti.105

Dvije temeljne ovlasti Predsjednika Republike jesu vanjska politika koju usuglašava s Vladom

te obrana Republike Hrvatske. Vlada i Predsjednik Republike zajednički surađuju u oblikovanju i

provođenju vanjske politike, što se odnosi na osnivanje diplomatskih misija i konzularnih ureda u

inozemstvu, te na postavljanje i opoziv šefova diplomatskih misija.106

Predsjednik Republike također

prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.107

Nadalje, on je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, a

na temelju odluke Hrvatskog sabora objavljuje rat i zaključuje mir.108

Za vrijeme trajanja ratnog stanja

101

Čl. 12. ZM. 102

Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str. 83. 103

Čl. 93. Ustav. 104

Čl. 97. Ustav. 105

Čl. 106. Ustav. 106

Čl. 98. st. 2. i st. 3. Ustav. 107

Čl. 98. st. 4. Ustav. 108

Čl. 99. Ustav.

37

može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog

sabora, s time da takva uredba mora biti podnesena na potvrdu Hrvatskom saboru čim se on bude

mogao sastati.109

Vlada i Predsjednik Republike surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih

(obavještajnih) službi.110

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon

savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski

sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u

roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.111

Predsjednik Republike bira se na neposrednim izborima na mandat od pet godina, a može biti biran za

Predsjednika Republike najviše dva puta. Predsjednik se bira većinom glasova svih birača koji su

glasovali, a ako ni jedan kandidat ne dobije takvu većinu izbor se ponavlja nakon 14 dana. Na

ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobila

najviše glasova. Izbor predsjednika obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda polaže svečanu

prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu (inauguracija).112

1.4.2. Vlada Republike Hrvatske

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.113

Vlada

Republike Hrvatske predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, predlaže državni proračun i

završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje

zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o

gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, obavlja druge poslove

određene Ustavom i zakonom.114

Vlada je za svoj rad odgovorna Hrvatskom saboru, dok su predsjednik i članovi Vlade

zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.115

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Članove

Vlade predlaže mandatar kojem je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.116

On je

109

Čl. 100. Ustav. 110

Čl. 102. st. 1. Ustav. 111

Čl. 103. st. 1. Ustav. 112

Čl. 94. Ustav. 113

V. čl. 107. Ustav i čl. 1. Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 150/11, 119/14; dalje: ZVRH). 114

Čl. 112. Ustav. 115

Čl. 114. Ustav. 116

Ukoliko mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može

produžiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne

38

dužan odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata predstaviti

Hrvatskom saboru program Vlade i Vladu te zatražiti glasovanje o povjerenju.117

Vlada stupa na

dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Na temelju odluke

Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi

Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju

članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.118

1.4.3. Državna uprava

Državna je uprava dio izvršne vlasti. Djelatnost državne uprave najopsežnija je državna

funkcija, kako po vrsti poslova koje obavlja tako i po broju organa i službenih osoba.119

Upravo stoga

je i iznimno teško postaviti definiciju upravne djelatnosti. Stoga se u pravilu u okviru pravne znanosti

pribjegava negativnoj definiciji putem koje se uprava nastoji definirati kao sva ona djelatnost države

koja nije u nadležnosti ni zakonodavstva niti sudstva.120

Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave121

, čiji rad usklađuje i nadzire Vlada


Među značajnije djelatnosti državne uprave ubrajamo: osiguranje ostvarivanja i

zaštite prava građana, provođenje utvrđene politike Vlade, izvršavanje i zakona i drugih propisa,

praćenje stanja te davanje inicijativa za rješavanje pitanja u različitim upravnim oblastima, rješavanje

upravnih stvari te pokretanje i rješavanje upravnih postupaka, provođenje upravnog nadzora nad

zakonitošću akata i nad zakonitošću rada u svezi s pravilima i dužnostima građana, obavljanje

inspekcijskih poslova, pripremanje i izrada propisa i drugih akata, kao i stručnih materijala za izvršnu

vlast itd.123

Nesumnjivo jedna od najznačajnijih upravnih djelatnosti je djelatnost koja se odnosi na

rješavanje upravnih stvari u okviru upravnog postupka. Rješavanje upravne stvari u upravnom

postupku jest rješavanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih

dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. V. čl. 110.

Ustav. Ukoliko ni drugi mandatar ne bude u mogućnosti sastaviti Vladu, Predsjednik Republike će imenovati privremenu

nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Hrvatski sabor. V. Čl. 111. Ustav. 117

Čl. 109. st. 1. i st. 2. Ustav. 118

V. čl. 4. ZVRH. 119

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.51. 120

Ibid.; Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 57. 121

Tijela državne uprave su ministarstva, državni uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi

državne uprave u županijama. V. Čl. 3. st. 1. Zakon o sustavu državne uprave (NN br. 150/11, 12/13; dalje: ZSDU). 122

Čl. 10. ZSDU. 123

Perić, B., op. cit. (ref.1.), str.57.-58.

39

stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće

upravno područje. 124

Upravni postupak može se pokrenuti na zahtjev kako same stranke125

tako i po službenoj

dužnosti od strane tijela državne uprave126

kada je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog

interesa.127

Tijela državne uprave rješavajući o upravnoj stvari donose odluke128

u obliku rješenja129

, koje se

donosi u pisanom obliku.130

Iznimno, rješenje se može donijeti i u usmenom obliku i to kada je

potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne

opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.131

Tijela državne uprave dužna su donijeti rješenje i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u

roku od 30 dana od dana kada je stranka podnijela uredan zahtjev132

odnosno najkasnije u roku od 60

dana.133

Ukoliko se u propisanom roku upravno tijelo koje rješava upravni postupak ne donese rješenje

i ne dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.134

135

Protiv rješenja donesenog u upravnom postupku u prvome stupnju stranka s ciljem da se ispita

zakonitost rješenja136

ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, osim ako zakonom žalba nije

124

Čl. 2. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP). 125

Stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi

postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Stranka može biti i tijelo

državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno

tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih

zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava. V. čl. 4. ZUP. 126

Čl. 40. st. 1. ZUP. 127

Čl. 42. st. 1. ZUP. 128

Odluke koje donose upravna tijela nazivamo širim rodnim pojmom upravni akti, koji se u upravnoj znanosti definiraju

kao „autoritativna odlučenja kojima se izazivaju neposredni pravni učinci u pravima i dužnostima fizičkih i pravnih osoba u

konkretnom slučaju na području upravne djelatnosti“. Za upravni akt v. Krbek, I., Upravni akt, Hrestomatija upravnog

prava, Zagreb, 2003., str.15. 129

U skladu sa zakonom akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv. V. čl. 96. st. 2. ZUP. 130

Čl. 97. st. 2. ZUP. 131

Čl. 97. st. 2. ZUP. 132

Čl. 101. st. 2. ZUP. 133

Čl. 101. st. 2. ZUP. 134

Upravni spor pokreće se pred Upravnim sudom RH, a u cilju ostvarivanja osiguranja sudske zaštite prava građana i

pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o

pravima i obvezama u upravnim stvarima. Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da

joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. V. čl. 1. Zakon o

upravnim sporovima (NN br.20/10, 143/12, 152/14; dalje: ZUS). 135

Čl. 101. st. 3. ZUP. 136

Čl. 107. st. 7. ZUP.

40

isključena.137

Pravom na ulaganje žalbe na rješenje stranci je omogućeno da pod zakonom utvrđenim

uvjetima pobija doneseno rješenje za koje smatra da je nezakonito i nepravilno.138

Rješenje koje je

napadnuto žalbom može po žalbenom postupku biti poništeno, ukinuto, promijenjeno te ponovno

potvrđeno kao istinito i zakonito.139

Pored rješenja tijela državne uprave rješavajući u upravnom postupku mogu donositi i

zaključke. Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima, a donosi ga službena osoba koja obavlja

radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zaključka.140

Zaključak se stranci

priopćuje usmeno, a u pisanom obliku izdaje se samo kada stranka to zatraži ili je to nužno radi

pravilnog vođenja postupka.141

Protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati

žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.142

Pored upravnoga postupka zaštita subjektivnih prava na području upravne djelatnosti zajamčena

je i u okviru upravnog spora kao posebnog sudskog postupka. Stoga pravo pokretanja upravnog spora

ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom donesenim od strane tijela državne

uprave povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

Upravni spor pokreće se podnošenjem tužbe143

. Tužbom se može zahtijevati: poništavanje ili

oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u

propisanom roku, postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan

izvršiti, oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora. Sud u

upravnom sporu donosi odluke u obliku presuda i rješenja. O tužbenom zahtjevu koji se odnosi na

glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom. Sud presudu donosi prema slobodnom

uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja. Presuda se može temeljiti samo

na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja.144

Sudske presude

donesene u upravnom sporu kao i pravna shvaćanja te primjedbe suda u vezi s postupkom obvezatni su

za državne organe koji su dužni mjesto poništenog upravnog akta bez odgode odnosno najkasnije u

roku od 30 dana od dana dostave presude donijeti drugi akt.145

137

Čl. 105. ZUP. 138

Čl. 115. ZUP. 139

Čl. 115. st. 4. ZUP. 140

Čl. 77. st. 1. i st. 2. ZUP. 141

Čl. 77. st. 4. ZUP. 142

Čl. 77. st. 5. ZUP. 143

V. čl. 22. ZUS, v. i Krbek, I., O upravnom sporu, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003., str.241. 144

Čl. 55. ZUS. 145

. Detaljnije o obvezatnosti presuda upravnoga spora v. Krbek, I., op.cit. (ref.143.), str.247.

41

2. PRAVNI SUSTAV

Sva postojeća i važeća pravna pravila146

u svakoj su modernoj državi147

organizirana u određeni

sustav. Razlozi sustavnoga organiziranja pravnih pravila prvenstveno su praktične prirode. Pravna

pravila kojima se uređuju društveni odnosi brojna su te su podložna svakodnevnim izmjenama i

dopunama uslijed društvenih promjena. Republika Hrvatska kao država članica Europske unije ima

obvezu kontinuirano pratiti i prilagođavati svoje zakone i ostale propise sa zakonodavstvom Europske

unije.Budući da pravna pravila koje država usvaja, mijenja i dopunjuje uređuju društvene odnose, ona

nemaju za cilj ostati mrtvo slovo na papiru već se ta pravna pravila primjenjuju u praksi od strane

pravnih subjekata. Stoga je potrebno da se ta brojna pravna pravila kojima se uređuju društveni odnosi

sustavno organiziraju kako bi njihova primjena u praksi bila što učinkovitija i djelotvornija. Tako se

pravna pravila u pravnim sustavima grupiraju u sustavne jedinice unutar kojih su u pravilu po načelu

hijerarhije posložena važeća pravna pravila određene države.148

U Republici Hrvatskoj pravna pravila organizirana su u određeni sustav na način da su najmanje

jedinice toga sustava pravne norme (pravila), iza kojih slijede pravni instituti (ustanove), pravne grane,

te pravne grupe. Sve važeće pravne norme u određenom vremenu i na određenom teritoriju čine

pozitivno pravo.149

2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO)

Pravne norme su najmanji elementi pravnoga sustava.150

Njima pravni poredak nastoji urediti

odnosno regulirati odnose među ljudima koji nastaju u određenoj društvenoj zajednici.151

Pravni

146

Skup pravnih normi koje postoje u nekoj državi nazivamo pozitivnom pravom. Pravne norme toga pozitivnoga prava

čine jedan usklađen, racionalno razvrstan i pregledan sustav. V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.138. 147

Kada govorimo o pravnim pravilima moderne države mislimo na državu koja pripada kontinentalno europskome

pravnome krugu. 148


Ibid. 150

Ibid. 151

Perić, B., Struktura prava, Zagreb, 1994., str.3.

42

poredak to čini dajući ovlast pojedinim pravnim subjektima da donesu i provode pravne norme152

putem kojih bi se uređivali pojedini društveni odnosi na način da se od pravnih subjekta kojima je ta

norma upućena zahtijeva određeno ponašanje (činjenje, nečinjenje, propuštanje, trpljenje).153

Pravne norme je moguće podijeliti s obzirom na subjekte koji ih donose, s obzirom na subjekte

kojima su upućene (adresate), s obzirom na sadržaj, s obzirom na teritorijalno i vremensko važenje i s

obzirom na intenzitet.154

2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja

Kao donositelji pravnih normi mogu se javiti državni organi, različite organizacije, ali i

građani.155

Državni organi u svakome su društvu glavni tvorci pravnih normi.156

Pravne norme državnih

organa su općeg karaktera, a u pravilu ih donose zakonodavni te izvršni organi.157

Donošenjem općih

pravnih normi državni organi nastoje uspostaviti i održati ravnotežu u društvenim odnosima

usmjeravanjem ljudskog djelovanja na određeno društveno prihvatljivo ponašanje te sprečavanjem

konflikata u važnim međuljudskim odnosima.158

Također, različite organizacija poput pravnih osoba u privredi ili u drugim područjima poput

sindikata, političkih stranaka, građanskih udruženja i slično osnivaju se i djeluju putem statuta te drugih

konstitutivnih akata stvarajući na taj način posebne pravne norme.159

Pojedinci i pravne osobe također stvaraju pravne norme i to pojedinačne pravne norme. Naime,

oni ulaze u različite društvene odnose koje pravno nastoje urediti sklapajući pravne poslove, ali i

pokreću različite pravne postupke s ciljem reguliranja svojih međusobnih odnosa u slučajevima kada te

152

Kao donositelji pravnih normi u hrvatskom pravnom sustavu mogu se javiti državna vlast, ali i druge organizacije i

zajednice koje su ovlaštene za donošenje, provedbu te prisilno izvršenje pravnih normi. V. u Perić, B., op.cit. (ref.151.),

str.4. 153

Lat. facere, non facere, dare, pati. 154

U hrvatskoj teoriji prava postoje različite podjele pravnih normi. Tako Perić razlikuje podjelu pravnih normi s obzirom

na adresate, teritorijalnu valjanost, vremensku valjanost, sastav te intenzitet. V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.6. Visković

pravi razliku pravnih normi prema subjektima koji ih stvaraju, državnim djelatnostima i organima koji stvaraju državne

norme, određenosti adresata pravne norme, teritorijalnom važenju, vrsti društvenih odnosa koje norme usmjeravaju,

sadržaju, mjeri slobode koju pravne norme daju adresatima. V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.174.-176. 155


Ibid. 157

Ibid. 158

Ibid., str.150. 159

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.289.

43

odnose ne mogu samostalno i/ili dobrovoljno urediti pa je nužno da se pojedinačnim pravnim aktima

unese ravnoteža i red u njihove međusobne odnose.160

2.1.2. Pravne norme s obzirom pravne subjekte kojima su upućene

S obzirom na pravne subjekte kojima su upućene razlikujemo opće, posebne te pojedinačne

pravne norme. 161

Opće pravne norme jesu one norme koje su upućene svim građanima na pojedinom državnom

području.162

Primjer opće pravne norme bio bi Zakon o obveznim odnosima163

čije pravne norme

vrijede za sve građane Republike Hrvatske, a kojim se uređuju osnove obveznih odnosa te ugovorni i

izvanugovorni odnosi.

Posebne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo određenoj grupi građana.164

Primjer posebne pravne norme bio bi statut trgovačkog društva kojim se uređuju pravni odnosi vezani

iz određeno trgovačko društvo: odnosi među članovima, odnosi između članova i društva, odnosi

organa društva i sl.

Pojedinačne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo pojedincu ili većem broju

pojedinaca, a glavna im je značajka da pravno uređuju neki individualan slučaj koji je ujedno i

neponovljiv.165

Primjer pojedinačne pravne norme bila bi sudska presuda kojom se nalaže tuženiku da

tužitelju isplati određeni iznos novaca na ime naknade imovinske štete.

2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj

Pravne norme kao zahtjevi kojima njihovi donositelji motiviraju ponašanja pravnih subjekata u

društvenim odnosima166

mogu imati različiti sadržaj, odnosno njima se mogu uređivati različiti aspekti

društvenih odnosa poput: društvenih odnosa u koje ljudi ulaze povodom stvari, činidbi i imovine;

obiteljskih odnosa, tj. osobnopravnih i imovinskopravnih odnosa članova obitelji, članova obitelji

prema trećim osobama, bračnih odnosa, te odnosa između roditelja i djece; pravnih odnosa trgovačkih

društava itd. S obzirom na prethodno sadržajno razlikovanje pravnih normi, iste možemo sistematizirati

kao građanskopravne norme, pravne norme obiteljskog prava, norme prava društava itd.

160

Ibid. 161


Ibid. 163

V. Čl. 1. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO). 164

V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.7. 165

Ibid. 166

Ibid., str.5.

44

2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno važenje

S obzirom na teritorijalno važenje razlikujemo generalne i partikularne pravne norme.167

Generalne pravne norme jesu one norme koje važe na cijelom državnom teritoriju. U pravilu su

to opće pravne norme izvršnih i zakonodavnih organa kao npr. Zakon o trgovačkim društvima168

koji

uređuje pravne odnose trgovačkih društava, odnosno privatnopravnih udruženja osoba stvorenih

pravnim poslom radi ostvarivanja zajedničkog cilja. 169

Partikularne pravne norme jesu one norme koje za razliku od generalnih pravnih normi važe na

dijelu državnoga teritorija.170

To su primjerice županijske, gradske ili općinske statutarne pravne norme

kao primjerice Statut Općine Trnava kojim se uređuju obilježja Općine Trnava, javna priznanja,

samoupravni djelokrug, neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju, mjesna samouprava itd.

2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet

S obzirom na intenzitet reguliranja društvenih odnosa razlikuju se prisilne norme i disjunktivne

norme.171

Prisilne pravne norme (kogentne norme, ius cogens) jesu one norme kojima se u pravnom

poretku pojedini društveni odnosi reguliraju na točno određeni način ne ostavljajući pravnim

subjektima slobodu izbora između više oblika ponašanja u tim društvenim odnosima.172

Dakle, pravni

subjekti su obvezni uskladiti svoje ponašanje s prisilnim pravnim normama te ih na društveni odnos

moraju primijeniti točno onako kako ona glase. Najčešće se radi o pravnim normama kojima se uređuju

najveće vrednote određenog pravnoga poretka (npr. život, zdravlje, sloboda, imovina i sl. ) pa se stoga

subjektima ne dopušta sloboda glede uređenja društvenih odnosa u koje ulaze povodom tih vrednota.

Disjunktivne pravne norme jesu one norme koje pravnom subjektu za razliku od prisilnih

pravnih normi ostavljaju određenu slobodu u izboru ponašanja u određenim društvenim odnosima. S

obzirom na mjeru slobode ponašanja koje ostavljaju pravnim subjektima razlikujemo alternativne,

dispozitivne te diskrecijske pravne norme.173

Alternativne pravne norme su takve disjunktivne pravne norme koje ostavljaju pravnim

subjektima pravo na izbor između dva ili više oblika ponaša s time da je pravni subjekt obvezan

167

Ibid., str.7. 168

Zakon o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11,

111/12, 68/13, 110/15; dalje: ZTD). 169

Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.5.-6. 170

Ibid. 171

Ibid. 172

Ibid., str.18. 173

Ibid.

45

odabrati jedan od ponuđenih oblika ponašanja.174

Primjerice pravo kupca koji je pravodobno

obavijestio prodavatelja o nedostatku na stvari može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da

nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostatka, da snizi cijenu ili može raskinuti ugovor.175

Dispozitivne pravne norme (ius dispositivum) daju pravnim subjektima veću pravnu slobodu od

alternativnih pravnih normi omogućujući im da svoje međusobne odnose urede drugačije nego li je to

propisano pravnom normom. No, ukoliko pravni subjekti to ovlaštenje ne iskoriste na njihove

međusobne odnose primjenjuje se propisana pravna norma s kojom moraju onda uskladiti svoje

ponašanje. Primjerice ako nije ništa drugo ugovoreno ili uobičajeno prodavatelj nije dužan predati stvar

ako mu kupac ne isplati cijenu istodobno ili nije spreman to učiniti istodobno.176

Dispozitivne pravne

norme karakteristične su za pravne odnose nastale u oblasti trgovačkoga i građanskoga prava gdje

pravni subjekti u skladu s načelom autonomije volje slobodno uređuju svoje međusobne odnose.

Diskrecijske pravne norme jesu norme koje su upućene državnim organima ili drugim

subjektima javnih službi putem kojih oni uopćeno uređuju neke odnose ujedno ovlašćujući niže organe

da te odnose sami konkretno pravno urede onako kao smatraju da je to najbolje u pojedinim

konkretnim slučajevima.177

Primjerice u pravu društava kod pitanja prava lojalnosti direktora pogreške

direktora mogu se tumačiti kao sastavni dio prava direktora na diskrecijsku ocjenu samo u ekstremnim

slučajevima.178

2.2. PRAVNI INSTITUT

U modernom društvu odnosi koji nastaju među pravnim subjektima često su puta složeni te ih

nije moguće regulirati samo jednom pravnom normom. Stoga pravni poredak složene društvene odnose

regulira većim brojem pravnih normi.179

Taj veći broj pravnih normi koje reguliraju jedan isti društveni

odnos nazivamo pravnim institutom ili ustanovom.180

Pravni instituti su primjerice: predugovor, pravorijek, ugovor o kupoprodaji, ponuda, prokura,

sjedište, tvrtka itd.

174

Ibid. 175

V. čl. 345. st. 1. ZOO. 176

V. čl. 397. ZOO. 177


Detaljnije v. Horak, H., Dumančić, K., Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD, Zbornik Pravnog

fakulteta u Rijeci, 2/2008., str.984. 179


Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.145.

46

2.3. GRANE PRAVA

Više pravnih instituta kojima se reguliraju srodni društveni odnosi čine granu prava.181

Broj

pravnih grana u suvremenim pravnim sustavima nije jednak ni konačan. Njihov broj ovisi o različitim

čimbenicima poput svojstva nacionalnih prava ili tradicije pravnih znanosti.182

No, najčešće na broj

grana prava utječu promjene u društvenim odnosima koji su regulirani pravnim normama određenog

pravnog sustava.183

To konkretno znači da su pravni odnosi kao društveni odnosi regulirani pravnim

normama određenoga pravnoga sustava te su kao takvi organiziranim u odgovarajuće pravne

institute.184

Svakom promjenom društvenih odnosa pravni sustav stvara nove pravne norme ili mijenja i

dopunjuje postojeće pravne norme kojima regulira novonastale promjene u društvenim odnosima.185

To

ima za posljedicu u promjeni broja pravnih grana pa stoga broj pravnih grana ni u jednom od

suvremenih pravnih sustava pa tako niti u hrvatskome nije konačno određen.186

U hrvatskome pravnom

sustavu među značajnije pravne grane možemo ubrojiti: ustavno pravo, obiteljsko pravo, građansko

pravo, trgovačko pravo i pravo društava, kazneno pravo, upravno pravo, radno pravo itd.187

2.4. GRUPE PRAVA

Pravne grupe obuhvaćaju više različitih pravnih grana te su stoga kao sustavne jedinice prava

veće od grane prava, a manje od sustava pozitivnog prava.188

Pravne grupe tradicionalno možemo

podijeliti na: materijalno i formalno (procesno) pravo, javno i privatno pravo, te unutrašnje (interno) i

međunarodno pravo.189

181

Ibid. 182

V. Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.170. 183


Ibid. 185

Visković, N, op.cit. (ref.1.), str.270. 186

Ibid. 187


Ibid., str.167. 189

V. Perić, B., op.cit. (ref.151.), str.167.-182.

47

2.4.1. Materijalno i formalno (procesno) pravo

Grupu materijalnog prava čine pravne norme koje propisuju zapovijedi, zabrane, ovlaštenja

pravnih subjekata glede određenih pravnih odnosa te sankcije ako pravni subjekti ne postupe u skladu

sa predmetnim normama.

Procesno pravo je pravna grupa koju čine pravne norme kojima se propisuje postupak pred

nadležnim tijelima pred kojima pravni subjekti mogu ostvarivati svoja materijalna prava odnosno pred

kojim se materijalno pravo može provoditi.

Primjerice, trgovačko pravo kao pravna grana ulazi u grupu materijalnog prava jer ono uređuje

nastanak postanak, prestanak i promjene u trgovačkim odnosima, dok građansko procesno pravo kao

pravna grana ulazi u grupu formalnog prava jer uređuje procesne mehanizme za ostvarivanje i zaštitu

prava koja proizlaze iz trgovačkih odnosa.

2.4.2. Javno i privatno pravo

Podjela pravnih grupa na javno i privatno pravo nesumnjivo je jedna od najspornijih podjela.

Pravni su teoretičari dugi niz godina nastojali utvrditi jasne kriterije koji bi bili odlučni pri definiranju i

razlučivanju pojmova javno i privatno pravo uzimajući u obzir pri tome razne kriterije.190

No,

pravnofilozofske rasprave191

o javnom i privatnom pravu vode se još i današnjih dana pa je teško u

cijelosti načiniti njihovu jasnu razdiobu.

Najzastupljenije suvremeno gledište razlikovanja javnoga i privatnoga prava počiva na kriteriju

odnosa među pravnim subjektima u njihovim pravnim odnosima.192

Sukladno tome javno pravo čine

one pravne norme na osnovu kojih pravni subjekti stupaju u pravne odnose u kojima se jedan pravni

subjekt nalazi u odnosu podređenosti (subordinacije) naspram drugog pravnog subjekta odnosno u

kojima je jedan od pravnih subjekata bio prisilan ući pravni odnos s drugim pravnim subjektom.

Privatno bi pravo činile norme kojima se uređuju pravni odnosi u koje se pravni subjekti ulaze

svojevoljno te se u tim pravnim odnosima nalaze u odnosu ravnopravnosti (koordiniranosti). Tako

primjerice o javnom pravu govorimo u slučaju kada država kao nositeljica suverene vlasti obvezuje

pravnim normama pravne subjekte (fizičke i pravne osobe) na plaćanje porezne obveze u kojem slučaju

država djeluje iure imperii, a privatno bi pravo tako činili ugovorno pravni odnosi u koje pravni

190

Kriteriji interesa, subjekata pravnog odnosa, objekata pravnog odnosa, pravnih normi te njezinih elemenata i intenziteta

itd. Detaljnije v. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.384.-385. 191

O pravno filozofskim raspravama v. Radbruch, G., Filozofija prava, Beograd, 1980., str. 159.-164.; Padjen, I., Javno i

privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 3-4/2007., str. 443.-461. 192


48

subjekti, uključujući i državu kao pravni subjekt (koja tada djeluje iure gestionis), ulaze dobrovoljno

kao ravnopravne ugovorne strane.193

U tom smislu valja razlikovati i trgovačko pravo kao granu privatnog prava od gospodarskog

(privrednog) prava kao granu javnog prava.

2.4.3. Pravna grupa unutrašnjeg (internog) i međunarodnog prava

Unutrašnje ili interno pravo činile bi sve pravne norme koje imaju pravnu snagu odnosno koje

su pravno važeće na jednom državnom teritoriju.194

Za razliku od unutrašnjeg prava međunarodno

pravo195

čine one pravne norme kojima se uređuju odnosi nastali između država, između država i

međunarodnih organizacija te između država i pojedinaca (stranaca i njihovih državljana).196

2.5. POZITIVNO PRAVO

Pozitivno pravo je najveća jedinica pravnog sustava jedne države, a čine je sve važeće pravne

norme kojima se reguliraju pojedini društveni odnosi. 197

Sustav pozitivnoga prava nije statička cjelina,

već je podložna promjenama. Naime, pravne norme koje uređuju društvene odnose uvelike ovise o

društvenim mijenama, obvezujući tako zakonodavca da postojeće pravne norme neprekidno mijenja,

dopunjuje ili ukida odnosno da donosi nove prave norme i sustavno regulira novo nastale društvene

odnose.198

193

Ibid. str. 170. 194


Međunarodno pravo dijeli se na međunarodno javno i međunarodno privatno pravo. Međunarodno privatno pravo nema

karakter međunarodnoga prava već je to grana je prava unutar pravnog sustava jedne države koja sadrži pravna pravila,

načela i metode za rješavanje privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjima. Međunarodno javno pravo sastoji se

od više podgrana poput diplomatskog prava, prava mora, međunarodno ugovornog prava, ratnog i humanitarnog prava te

prava međunarodnih organizacija. V. Vrban, D., op.cit. (ref.3.), str.386.; Visković, N., op.cit. (ref.1.), str.291. 196

Ibid. 197

V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str.143. 198

Ibid.

49

2.6. PRAVO U OBJEKTIVNOM I PRAVO U

SUBJEKTIVNOM SMISLU

U dosadašnjem izlaganju o pravnom sustavu koncentrirali smo se na pravo u objektivnom

smislu kao skup pravnih normi kojima se reguliraju određeni pravni odnosi među pravnim subjektima.

U tom smislu izlagalo se o pravnoj normi kao najmanjem elementu prava u objektivnom smislu, da bi

se preko pravnih instituta, pravnih grana i grupa prava došlo do pojma pozitivnog prava kao

cjelokupnog pravnog sustava određene države.

No, termin „pravo“ ima i drugo značenje. Osim što se pravom označava sustav pravnih normi,

taj termin predstavlja i skup ovlaštenja koja određenom pravnom subjektu u pravnom odnosu priznaju

pravne norme.199

Tada govorimo o pravu u subjektivnom smislu odnosno o subjektivnom pravu.200

Tako primjerice pojam odštetno pravo u objektivnom smislu predstavlja skup pravnih pravila kojima se

regulira odgovornost štetnika za građanski delikt, dok u subjektivnom smislu ono predstavlja ovlaštenje

oštećenika na popravljanje štete. Jednako tako pravo vlasništva u objektivnom smislu predstavlja

sustav pravnih pravila kojima se reguliraju vlasničkopravni odnosi, dok u subjektivnom smislu

predstavlja skup ovlaštenja koja vlasnik određene stvari ima u pogledu te stvari (posjedovanje,

uporaba, korištenje, raspolaganje).

Subjektivno pravo je produkt konkretnog pravnog odnosa. Za subjektivno pravo je bitno da ono

kao skup ovlaštenja uvijek pripada određenom pravnom subjektu (nositelj, ovlaštenik, titular).201

Da bi

nositelj subjektivnog prava mogao to svoje pravo ostvariti, subjektivno pravo prati zahtjev. Zahtjev je

pravnom normom zajamčena mogućnost da se od drugoga zahtijeva određena radnja (činjenje,

nečinjenje, davanje ili trpljenje) koja ujedno predstavlja i ostvarenje subjektivnog prava. Tako

primjerice vlasnik određene stvari može zahtijevati od ostalih subjekata da ne diraju u stvar koja je

predmet njegova vlasništva, dok oštećenik može od štetnika zahtijevati da mu popravi štetu. Putem

zahtjeva se subjektivno pravo u krajnju ruku može ostvariti i prisilno, putem suda.

Subjektivnom pravu s jedne strane, odgovara pravna obveza s druge strane. Subjektivno pravo i

pravna obveza predstavljaju lice i naličje pravnog odnosa.202

Tako primjerice, subjektivnom pravu

oštećenika na popravljanje štete, s druge strane odgovara obveza štetnika da tu štetu uistinu i popravi.

Za svoje pravne obveze subjekti odgovaraju, po načelu imovinske odgovornosti.

199

Klarić, P., Vedriš, M., Građansko pravo, Zagreb, 2006., str.63. 200

U engleskom se jeziku primjerice pravi terminološka razlika između prava u objektivnom smislu (eng. law) i prava u

subjektivnom smislu (eng. right). V. Perić, B., op.cit. (ref.1.), str. 167.-168. 201

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.66. 202


52

Glava II.

Trgovačko pravo

53

1. POJAM I SUBJEKTI TRGOVAČKOG PRAVA

Trgovačko pravo grana je pozitivnog prava čije pravne norme uređuju pravni položaj (status),

pravne poslove i odgovornosti pravnih subjekata koji se bave trgovačkom i širom gospodarskom

djelatnošću.203

Trgovačko se pravo izdvojilo u zasebnu granu prava iz grane građanskoga prava u razdoblju

srednjeg vijeka.204

Za razvoj te njegovo izdvajanje u zasebnu pravnu granu zaslužan je intenzivan

razvoj unutrašnje te prekomorske trgovine.205

Iako je trgovačko pravo svoj puni razvoj doseglo u

moderno doba, zbog dinamike društvenih, gospodarskih odnosa koje trgovačko pravo regulira njegov

razvoj neće nikada biti dovršen.206

Naime, trgovački odnosi jedni su od dinamičnijih društvenih odnosa

te su kao takvi podložni stalnoj mijeni što ima za posljedicu da se trgovačko pravo, kako ugovorno tako

i statusno, neprekidno nadopunjuje novim pravnim pravilima kojima se mijenjaju i/ili nadopunjuju

postojeći pravni instituti ili se stvaraju novi instituti.

Danas trgovačko pravo određuje položaj (status) sudionika u trgovačkom prometu, pravne

poslove (ugovori) koje oni sklapaju u obavljanju svoje djelatnosti, pravne institute koji omogućuju i

unapređuju provedbu trgovačkih poslova te institute poput stečaja i likvidacije, materijalnopravnu

problematiku arbitraže, propise o zaštiti industrijskog vlasništva, nelojalnoj utakmici itd.207

Ta

opsežnost područja reguliranja trgovačkog prava imala za posljedicu razvoj različitih specijalizacija

unutar grane trgovačkoga prava pa se tako danas u okviru trgovačkog prava razvijaju podgrane poput

prava osiguranja, bankarskog prava, prava industrijskog vlasništva, transportnog prava (kopneni,

pomorski, zračni i kombinirani – multimodalni prijevoz), prava dokumentarnog akreditiva itd.208

Subjekte trgovačkog prava pojmovno možemo odrediti kao trgovce, trgovce pojedince te

trgovačka društva. Za svojstvo trgovca subjekt mora kumulativno udovoljavati određenim zakonskim

pretpostavkama.

203


Ibid. 205

Ibid. 206

Ibid. 207

Ibid. 208

Ibid., str.276.

54

2. PREGLED RAZVOJA TRGOVAČKOG PRAVA

Razvoj trgovačkog prava kao zasebne pravne grane vežemo tek uz razvoj srednjovjekovne lex

mercartorie.

Iako su određene transakcije danas tipične za trgovačko pravo regulirane još u starom vijeku,

nije bilo posebnih pravila koja bi se odnosila na trgovce – profesionalce. Zapise o postojanju posebnih

pravnih pravila vezanih uz trgovinu, poput pravnih pravila o kupoprodaji, prijevozu, posredovanju,

zajmu i sl., nalazimo već u Zakoniku babilonskog kralja Hamurabija.209

U prvim antičkim

kodifikacijama, a u okviru tzv. općeg prava nailazimo na prva pravila o trgovini vezana uz bankarstvo i

pomorsku trgovinu, no također bez naznaka te potrebe za razvojem grane trgovačkog prava. Rimsko

pravo koje je preuzelo većinu instituta vezanih uz trgovačko pravo iz grčkog prava, također nije razvilo

trgovačko pravo u zasebnu granu prava pa su se za potrebe uređenja trgovinskih pravnih odnosa

primjenjivale odredbe rimskog građanskog prava.

Prvi uvjeti za razvoj trgovačkoga prava javili su se tek u srednjem vijeku s procvatom

prekomorske trgovine između mediteranskih gradova.210

Time su stvoreni prvi uvjeti za razvoj pravnih

pravila kojima bi se regulirala trgovina odnosno uredio položaj sudionika u trgovini kao i uvjeti za

reguliranje poslova koje su trgovci međusobno sklapali.211

Sve to imalo je za posljedicu stvaranje

srednjovjekovnog trgovačkog prava, tzv. lex mercatoria, kao jedinstvenog prava trgovaca, a kojeg su

uglavnom činili trgovački običaji kao pravo mjerodavno za uređenje tadašnje trgovine na cijelom

europskom prostoru.212

Stvaranjem nacionalnih država, a s tim u vezi i donošenjem nacionalnih

kodifikacija koje su postale temelj za uređenje odnosa u trgovini, važnost lex mercatorie je dijelom

umanjena.213

Daljnji razvitak trgovine, a postupno s njom i stvaranje pravnih pravila trgovačkoga prava

potakli su vladare jakih nacionalnih država da cjelokupno državno područje i pravni sustav podvrgnu

svom suverenitetu stvarajući prve kodifikacije trgovačkoga prava.214

Najpoznatije kodifikacije

209

Goldštajn, A., Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967., str.17. 210

Goldštajn, A., Trgovačko ugovorno pravo – međunarodno i komparativno, Zagreb, 1991., str.143. 211

Ibid. 212

Barbić, J., Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred

za društvene znanosti. Knj. 43., 2005., str. 47. 213

Ibid. 214

Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.144.

55

trgovačkoga prava jesu francuski trgovački zakonik (Code de commerce) iz l807. godine te njemački

trgovački zakonik (Handelsgesetzbuch) iz l897. godine.215

Ostale države europskog kontinentalnog

pravnog kruga većinom su slijedile praksu francuskog i njemačkog zakonodavstva glede donošenja

posebnih trgovačkih zakonika.216

Tipično je za to vrijeme zasebno kodificiranje trgovačkog prava u

trgovačkim zakonicima i zasebno kodificiranje građanskog prava u građanskim zakonicima. Takav je

pristup, koji predstavlja dualizam u normiranju trgovačkog i građanskog prava usvojen i u hrvatskoj.

No, u novije se vrijeme u nekim državama napušta sustav dvojnosti u kodifikaciji građanskih i

trgovačkih zakonika i teži se jedinstvenoj regulaciji građanskog i trgovačkog prava.217

U Hrvatskoj se trgovačko pravo, u razdoblju do drugog svjetskog rata razvijalo ovisno o razvoju

pravnih područja na koja je područje Hrvatske bilo podijeljeno, a u skladu sa skladu državnopravnom

podjelom prije postanka Kraljevine Jugoslavije.218

Tako je u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji važio

hrvatski Trgovački zakon iz 1875. godine, dok je u Dalmaciji bio na snazi austrijski Opći trgovinski

zakon iz 1862. godine. 219

Pojava modernih kodifikacija trgovačkog prava u 19. stoljeću odrazila se i na područje koje

danas obuhvaća Republika Hrvatska.220

Naime, za to su područje bili važni francuski Code de

commerce iz 1807. godine, hrvatski Trgovački zakonik iz 1875. godine i austrijski Zakon o ugovoru o

osiguranju iz 1917. godine.221

Nakon francuskog osvajanja Istre, Dalmacije i Dubrovnika, na ta je

područja uvedeno francusko zakonodavstvo pa time i Code de commerce.222

Francusko pravo nije

nikad ukinuto te se nastavilo primjenjivati u Dalmaciji gdje je imalo snagu zakonskog vrela, a u

području Istre i Rijeke primjenjivalo se kao običajno pravo. 223

Stvaranjem druge Jugoslavije (l945.-l99l.) većina proizvodnih sredstava i sva bogatstva

pretvorena su u državno vlasništvo, te je stvorena tzv. socijalistička država. Likvidiran je sustav

tržišnog gospodarstva i uveden unitarni sustav, privatna inicijativa bila je potisnuta te je umjesto nje

stvoren „socijalistički privredni sektor“.224

Također su stvorena državna privredna poduzeća kao

osnovni nositelji gospodarskog života.225

215

Na razvoj i kodifikaciju trgovačkog prava u svijetu naročito je utjecao francuski Trgovački zakonik, koji je poslužio kao

uzor mnogim trgovačkim zakonicima poput Grčke, Rumunjske, Španjolske. V. Pavić, D., Ugovorno pravo osiguranja,

komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009., str.25. 216

Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.144. 217

Ibid., str.144.-145. 218

Ibid., str.147. 219

Ibid. 220

Barbić, J., Običaji u hrvatskom trgovačkom pravu, Informator, 54, 24/2006., str. 1. 221

Pavić, D., op.cit. (ref.215.), str. 27. 222

Ibid. 223

Ibid., str. 27.-28. 224

Ibid., str 22.-23. 225

Ibid.

56

Promjene koje su se dogodile od l990. godine u društvenom, političkom te gospodarskom

životu Hrvatske nužno nas upućuju na nov pristup materiji koja je u svijetu poznata i koja se proučava

kao trgovačko pravo.226

226

Barbić, J., op.cit. (ref.220.), str.1.

57

3. PRAVNE GRANE POVEZANE S TRGOVAČKIM

PRAVOM

3.1. TRGOVAČKO PRAVO I USTAVNO PRAVO

Ustavno pravo je grana prava u kojoj su sadržane najviše norme državnopravnog poretka.

Ustavnopravne norme predstavljaju osnove političkog i socijalnog uređenja zajednice, jamče temeljna

prava, slobode i obveze čovjeka i građanina. Ona reguliraju u osnovnim načelima ostale ustanove

drugih grana prava.227

Tako se Ustavom jamče temeljna gospodarska prava koja predstavljaju izvor trgovačkog prava.

Naime, jamče se poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike

Hrvatske.228

Nadalje, propisuje se da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na

tržištu, zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom, država je obvezna

poticati gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana te brinuti se za gospodarski razvitak svih

svojih krajeva itd.229

3.2. TRGOVAČKO PRAVO I GRAĐANSKO PRAVO

Građansko pravo jedno je od najstarijih grana prava. Njime se reguliraju odnosi građana vezano

uz imovinu te pravne poslove vezane imovinsku razmjenu dobara i usluga (ugovori).230

Stoga je i

predmet građanskoga prava oduvijek bio reguliranje prometa dobara.

Razvojem međunarodne trgovine te razvojem industrijalizacije promet dobara i usluga se

pojačava te se u obvezne odnose uključuju novi pravni subjekti.231

To je imalo za posljedicu potrebu da

se iz grane građanskog prava izdvoji nova pravna grana trgovačko pravo.232

227


Čl. 49. Ustava. 229



Ibid., str.275. 232

Ibid.

58

Građansko i trgovačko pravo u biti uređuju istu vrstu odnosa (imovinskopravne odnose) samo s

gledišta drugih subjekata, pa se stoga može reći da se građansko pravo prema trgovačkom pravu odnosi

kao opće prema posebnom.233

Taj se odnos očituje i kroz monističko reguliranje obveznih odnosa u

ZOO-u – odredbe ZOO-a što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za

trgovačke ugovore nije izrijekom drugačije određeno.234

3.3. TRGOVAČKO PRAVO I RADNO PRAVO

Prije nego li je radno pravo izdvojeno u zasebnu granu prava činilo je dio građanskog prava.235

U to doba predmet radnoga prava bio je pravni institut ugovora o službi.236

Naime, tada je ugovor o

radu bio reguliran u okviru obveznoga prava pravnim normama dispozitivnog karaktera.237

Kako su

često puta ugovori o radu bivali sklapani na štetu radnika kao slabije ugovorne strane, radnički pokreti

postupno su ishodili donošenje kogentnih pravnih pravila kojima se pružala veća zaštita pravima

radnika što je imalo za posljedicu izdvajanje radnoga prava u zasebnu granu prava.238

Danas radno pravo čini skup pravnih propisa kojima se uređuje zasnivanje i prestanak radnog

odnosa, zaštita osoba u radnom odnosu, prava i obveze iz radnog odnosa itd. Pravni propisi koji tvore

granu radnog prava potječu iz državnih pravnih akata (Ustava, zakona i podzakonskih propisa) te

međunarodnih pravnih akata (međunarodnih konvencija i drugih akata koje donosi Međunarodna

organizacija rada).239

U području radnog prava naročito su nam važni i autonomni pravni akata koje

dogovaraju radnici i poslodavci poput individualnih i kolektivnih ugovora o radu te različitih pravilnika

kojima oni uređuju svoje međusobne odnose.240

3.4. TRGOVAČKO PRAVO I GOSPODARSKO PRAVO

Uz trgovačko pravo u modernim se zakonodavstvima počelo razvijati i gospodarsko (privredno)

pravo pa se stoga i javila potreba pojmovnog razgraničenja trgovačkog prava od gospodarskog

233


Čl. 14. st. 1. ZOO. 235


Ibid. 237

Visković, N., op.cit. (ref.1.), str. 278. 238

Ibid. 239

Ibid. str.277. 240

Ibid., str. 278.

59

prava.241

Naime, u Republici Hrvatskoj se naziv gospodarsko (privredno) pravo dugi niz godina

upotrebljavao kao sinonim za trgovačko se pravo, no u svijetu se uz trgovačko pravo zaista i razvilo

gospodarsko pravo (Wirtschaftsrecht, Economic Law) kao zasebna pravna grana.242

Razvitak

gospodarskog prava možemo pratiti od vremena nakon Prvog svjetskog rata, a kada su države nakon

ratnih razaranja obnavljajući svoje gospodarstvo donosile brojne propise kojima su poticale

gospodarske odnose poput propisa o uređenju cijena, o vanjskoj trgovini, nedopuštenoj tržišnoj

utakmici itd.. 243

Stoga danas možemo reći da se uz trgovačko pravo razvija gospodarsko pravo, kao zasebna

grana prava, a koja čini dio pravne grupe javnog prava. Da je tome tako nesumnjivo nas upućuje

činjenica da su cilj i svrha gospodarskog prava isključivo javnopravne prirode, jer se u okviru istog

donose pravna pravila koja su usmjerena na poticanje gospodarstva s ciljem ostvarenja općeg dobra.

3.5. TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO EUROPSKE UNIJE

Premda se razni aspekti trgovačkog prava razvijaju pod utjecajem legislativne aktivnosti

međunarodnih organizacija poput Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo

(UNCITRAL),244

Međunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava (UNIDROIT),245

Haške

konferencije o međunarodnom privatnom pravu (HCCH),246

Međunarodne trgovačke komore (ICC)247

i

drugih, danas se istaknuta područja nacionalnog trgovačkog (ugovornog i statusnog) prava razvijaju

pod utjecajem supranacionalnih pravila koje donose institucije Europske unije (dalje kao: EU).248

Pravo

trgovačkog zastupanja,249

pravila o posljedicama zakašnjenja s plaćanjima,250

uređenje novih

241

Gorenc, V., Osnove statusnog i ugovornog trgovačkog prava, Zagreb, 2005., str.7. 242

Ibid., str.8. 243

Ibid. 244

Vidi više na https://www.uncitral.org/ (25.4.2016.). 245

Vidi više na http://www.unidroit.org/ (25.4.2016.). 246

Vidi više na https://www.hcch.net/ (25.4.2016.). 247

Vidi više na http://www.iccwbo.org/ (25.4.2016.). 248

O povijesti EU kao organizacije, institucijama, tijelima, životu i mogućnostima zapošljavanja, poslovanju te pravnom

okviru vidi detaljnije na službenim mrežnim stranicama dostupnim na http://europa.eu/index_hr.htm (25.4.2016.). 249

O pravu trgovačkog zastupanja u EU vidi više u Zubović, A., Praksa Europskog suda iz područja trgovinskog

zastupanja, Hrvatska pravna revija, 8/2008, str. 95-99. 250

Vidi više u Šafranko, Z., Kritički osvrt na provedbu Direktive 2011/7/EU u hrvatsko pravo, Pravo u gospodarstvu,

51/2012, str. 457-479.; Tot, I., Razvoj politike suzbijanja zakašnjenja s plaćanjem u EU, Pravo i porezi, 22/2013, str.

61-69.

https://www.uncitral.org/

http://www.unidroit.org/

https://www.hcch.net/

http://www.iccwbo.org/

http://europa.eu/index_hr.htm

60

supranacionalnih oblika trgovačkih društava,251

razvoj prava tržišta kapitala252

i prava tržišnog

natjecanja,253

pravo pripajanja i spajanja,254

zaštita potrošača,255

zaštita dioničara,256

priznanje stručnih

kvalifikacija,257

digitalizacija sudskih registara,258

pravila europskog međunarodnog privatnog prava o

priznanju i ovrsi presuda u građanskim i trgovačkim predmetima259

te mjerodavnom pravu za ugovorne

obveze,260

zaštita prava intelektualnog vlasništva261

samo su neka područja u kojima je prisutna

europeizacija nacionalnih prava. Pravo EU je autonomno, tj. ocjenjuje se prema vlastitim kriterijima i

pred vlastitim sudskim institucijama, te se razlikuje od nacionalnih prava država članica i

međunarodnopravnog poretka.262

Države članice su, već u fazi pregovora oko punopravnog članstva u

251

Pored ostalih, o razvoju, ulozi i pravnom uređenju supranacionalnih oblika trgovačkih društava vidi u Horak, H.;

Dumančić, K.; Pecotić, Kaufman, J., Uvod u europsko pravo društava, Školska knjiga, Zagreb, 2010. 252

Vidi više u Miladin, P. (ur.), Prilagodba hrvatskog prava i ekonomije europskom tržištu kapitala, Pravni fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013. 253

Detaljno o razvoju prava tržišnog natjecanja te oblicima povrede prava tržišnog natjecanja, sankcija protiv poduzetnika

te razvoju hrvatskog prava tržišnog natjecanja u svjetlu europskog prava vidi u Malnar, Butorac V.; Pecotić, Kaufman, J.,

Petrović, S., Pravo tržišnog natjecanja, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2013. 254

O razvoju europskog prava spajanja i pripajanja te problemima implementacije u hrvatski pravni poredak vidi u Horak,

H., Dumančić, K., Poljanec, K., Neusklađenost prava pripajanja i spajanja na unutarnjem tržištu EU kao prepreka

slobodi poslovnog nastana u: Horak, H.; Dumančić, K. (ur.) „Zakon o trgovačkim društvima: 20 godina primjene u

interdisciplinarnom okruženju, Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29.1.2015, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb, 2015. 255

O individualnoj i kolektivnoj zaštiti potrošača u hrvatskom pravu te modelima potrošačke zaštite vidi Baretić, M.,

Individualna i kolektivna zaštita potrošača u hrvatskom pravu u: Tomljenović, V.; Čulinović-Herc, E.; Butorac Malnar,

V. (ur.), Republika Hrvatska na putu prema Europskom pravosudnom području: Rješavanje trgovačkih i potrošačkih

sporova, Pravni fakultet Rijeka, 2009., str. 241-285; Poljanec, K., Zajednička načela kolektivne pravne zaštite EU i

hrvatsko potrošačko pravo (I. dio), Pravo u gospodarstvu, 54/2015., str. 53-68. 256

Vidi više u Horak, H.; Dumančić, K., Jačanje prava dioničara i pravo dioničara na informacije, Pravni vjesnik,

11/2015, str. 191-217. 257

Vidi više u Horak, H.; Bodiroga-Vukobrat, N., Dumančić, K., Sloboda pružanja usluga na unutarnjem tržištu

Europske unije, Zagreb, Školska knjiga, 2015. 258

Vidi više u Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K., The Interconnection of Company Data – a Way Forward in

Development of Freedom of Establishment?, European Journal of Economics and Management, 3/2016., str. 134-148.,

dostupno na http://www.ejemjournal.com/EJEM_2016_Vol3_No1_Special_Issue.pdf (26.4.2016.). 259

Vidi Sikirić, H., Priznanje sudskih odluka prema Uredbi Vijeća (EZ) br.44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj

nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,

62/2012,, str. 289-330. 260

Vidi Sikirić, H., Jessel-Holst, K.; Bouček, V.; Babić, D., Međunarodno privatno pravo : zbirka odluka Suda

Europske unije, Zagreb, Narodne novine, 2014. 261

Adamović, J. et al., Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom pravu, Zagreb, Narodne

novine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2007. 262

Rodin, S.; Ćapeta, T., Osnove prava Europske unije, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb, Narodne novine,

2011., str. 3.

http://www.ejemjournal.com/EJEM_2016_Vol3_No1_Special_Issue.pdf

61

EU, dužne uskladiti i kontinuirano usklađivati nacionalne propise sa pravom EU.263

Duboka

isprepletenost prava EU i nacionalnih pravila govori u prilog postojanja složenog odnosa dvaju prava.

Pravo EU obuhvaća pravne norme u bilo kojem obliku koje su sadržane u Osnivačkim ugovorima ili su

donesene ili izvedene iz Osnivačkih ugovora.264

Pravna stečevina EU (fr. acquis communautaire)

obuhvaća ukupnost tih pravnih normi. Izvori prava EU se mogu podijeliti na primarne izvore i

sekundarne izvore.265

Primarni izvori prava EU su pravni izvori koji su bez posredovanja institucija EU, prihvatile

države članice.266

U ovu skupinu izvora ulaze Osnivački ugovori267

i opća načela europskog prava.268

Sve ostale pravne norme temelje se i podređene su normama primarnoga prava. Osnivački ugovori su

prvobitni ugovori o osnivanju Europske zajednice i EU, izmjene i dopune prvobitnih ugovora,

protokoli pridodani ugovorima, dodatni ugovori, svi ugovori o pristupanju novih država članica i

Povelja temeljnih prava EU.269

Osnivački ugovori propisuju temeljna prava pojedinaca (npr. jamstvo

slobode kretanja roba, usluga, radnika, kapitala, itd.), strukturu institucija EU (Komisija, Vijeće,

Parlament, Europsko vijeće, Sud EU, Europska središnja banka, Europski revizorski sud), nadležnosti

EU, način na koji EU odlučuje o pitanjima unutar svoje nadležnosti (zakonodavni postupak i pravni

akti). Trenutačno su na snazi Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju (EURATOM) i

Lisabonski ugovori.

Sekundarni izvori prava EU su pravni akti koje usvajaju institucije EU,270

međunarodni

sporazumi kojima se uređuju međusobni odnosi EU i drugih međunarodnih organizacija ili trećih

država.271

Nekoliko je vrsta sekundarnih izvora prava s obzirom na obvezujući karakter i pravnu snagu.

Uredbe (engl. regulation, njem. Verordnung, franc. règlement) imaju opću primjenu, obvezujuće su u

cijelosti i izravno primjenjive u svim državama članicama.272

Europska komisija, Vijeće EU i Europski

263

O dužnosti iskrene suradnje vidi ibid. O obvezi trajnog usklađivanja vidi ibid., str. 144-145. 264

Ibid., str. 10. 265

Ibid., str. 11. 266

Ibid. 267

Najnovija izmjena i dopuna osnivačkih ugovora su dva Lisabonska ugovora: Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o

funkcioniranju Europske unije (konsolidirana verzija, SL C 326, 26.10.2012, str. 47-390, dalje kao: UFEU). Pored

njih, u osnivačke ugovore ulazi u Povelja temeljnih prava Europske unije (SL C 326, 26.10.2012, str. 391-407). Ona je

samostalan izvor prava, a po pravnoj je snazi izjednačena sa Ugovorima . V. ibid. 268

Opća načela su se razvila kroz praksu Suda EU i sastavni su dio temeljnog pravnog poretka EU. Riječ je o neodređenoj

listi načela, poput načela pravne sigurnosti, efikasne pravne zaštite, zabrane retroaktivnosti, zaštite temeljnih ljudskih prava

i sl. Načela obvezuju kako institucije EU tako i države članice. Ibid., str. 17-18. 269

Ibid., str. 11. 270

Ibid. 271

Ibid., 15. 272

Ibid., str. 11.

62

parlament surađuju pri donošenju izvora prava273

kojma se provodi aproksimacija nacionalnih pravila,

a u cilju urednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.274

Uredbom kao aktom izravne primjene europski

zakonodavac uređuje pojedino područje na način da unificira, tj. u potpunosti ujednačava nacionalna

pravila. Europsko pravilo time stupa na mjesto nacionalnog pravila.275

Uredba se neposredno

primjenjuje i za njenu primjenu nije potrebna prethodna implementacija u nacionalni pravni poredak.

Ona ima izravan učinak. Za razliku od uredbe, kao instrumenta snažnije integracije nacionalnih pravila,

direktivom se nacionalna pravila harmoniziraju, tj. približavaju, postaju sličnija, usklađenija.276

Direktive (engl. directive, njem. Richtlinie, franc. directive) su pravno obvezujuće u cijelosti i izravno

primjenjive u svim državama članicama kojima su upućene u odnosu na rezultat koji je potrebno

ostvariti.277

Jednom usvojenu, direktivu treba implementirati, ugraditi u nacionalni pravni poredak na

način da se ostvari cilj koji je njome zadan. Izbor oblika i načina na koji će svaka država članica to

učiniti prepušta se samoj državi članici. Država članica može provesti implementaciju tako što će

usvojiti ili izmijeniti nacionalni zakon koji uređuje materiju koja se uređuje direktivom, a može to

učiniti i podzakonskim propisom, npr. pravilnikom. Stoga direktive ostavljaju državama članicama

slobodu izbora oblika i metoda za ostvarivanje ciljeva.278

Odluke (engl. decision, njem. Entscheidung, franc. décision) su obvezujuće u cijelosti. Ako

pobliže propisuju kome su upućene, onda su obvezujuće samo za u njima navedene adresate.279

Odluke

mogu biti upućene pravnim i fizičkim osobama, a stupaju na snagu nakon što su priopćene adresatu. I

odluke imaju izravan učinak u državama članicama.

Preporuke i mišljenja su neobvezujući pravni akti280

(tzv. meko pravo, engl. soft law). Odnose

se na određene države članice, pravne ili fizičke osobe. Mogu obvezivati nacionalna tijela ako postoji

neko pitanje koje treba razriješiti ili ako treba razjasniti sadržaj odredbe EU.

U ujednačavanju prava na području EU veliku ulogu igra i praksa Suda EU.281

U slučaju spora

pred nacionalnim sudom država članica ili upravnim tijelima (carinska uprava, porezna uprava, tijelo

273

Detaljnije o redovnim i posebnim zakonodavnim postupcima u EU vidi ibid., str. 41-43. 274

Vidi čl. 114. st. 1. UFEU. 275

Horak et al., op.cit. 8 (ref.251), str. 16. Vidi i Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 67. 276

Rodin, Ćapeta, op. cit. u (ref.262), str. 68. O modelima harmonizacije građanskog prava putem direktiva vidi Josipović,

T., Izazovi harmonizacije građanskog prava putem direktiva, Izazovi harmonizacije građanskog prava putem

direktiva u: Forum za građansko pravo za jugoistočnu Evropu. Izbor radova i analiza. Prva regionalna konferencija, Cavtat,

2010. Knjiga 1., Beograd, 2010, str. 201-306. V. Horak, H.; Dumančić, K., Harmonisation of the Croatian Company

Law with Aquis Communitaire of the European Union, The Business Review, Cambridge, 2/2011, str. 163-170. 277

Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 11-12. 278

Ibid., str. 12. 279

Ibid. 280

Ibid. 281

Sud EU ima tripartitnu strukturu i sastoji se od Europskog suda (Sud), Općeg suda i Službeničkog suda. U Sudu sjedi po

jedan sudac iz svake države članice, kao i u Općem sudu, dok u Službeničkom sudu sjedi sedam sudaca. Suci se biraju

63

javne uprave) može se javiti potreba da se neko sporno nacionalno pravilo protumači u svjetlu prava

EU. Riječ je o tzv. prethodnom pitanju ili prethodnom postupku (engl. preliminary reference).282

U tom

slučaju nacionalno tijelo pred kojim se pitanje pojavilo upućuje sporno pitanje (jedno ili više) Sudu EU.

Sud EU tumači pravo EU, vodeći računa da kroz zaštitu subjektivnih prava štiti objektivni pravni

poredak EU i temeljne vrijednosti unutarnjeg tržišta – četiri temeljne gospodarske slobode.283

Sud EU

tumači pravo EU s osnovnim ciljem ujednačavanja prava,284

a samo tumačenje se sastoji u

razjašnjavanju pojedinih pojmova prava EU, ali i norme u cijelosti, njezinih učinaka, kako u smislu

neposrednih adresata, tako i u smislu njenog odnosa prema nacionalnom pravu.285

Sud EU ne donosi

konačnu i meritornu odluku u predmetu već to ostaje prerogativ nacionalnog tijela koje je uputilo

prethodno pitanje. Presude Suda EU imaju učinak ne samo među strankama (lat. inter partes ) već

prema svima (lat. erga omnes).286

Za razliku od presuda Suda EU, presude npr. hrvatskih sudova se

sastoje se od uvoda (tehnički podaci o strankama, sudu, postupku), izreke ili dispozitiva (odlučuje se o

predmetu spora) i obrazloženja. U hrvatskom pravu izreka presude stvara pravo isključivo između

stranaka u sporu, a ostali dijelovi presude se ne shvaćaju se kao izvor prava. U obrazloženju presude

navode se samo činjenice koje su relevantne za primjenu pravne norme koja je odlučujuća za donošenje

sudske odluke.287

Izreka presude Suda EU jest izvor prava, a obrazloženje odluke je od iznimne

važnosti i šire od predmetnog slučaja jer u istom Sud EU zauzima pravno shvaćanje o značenju

određene pravne norme.288

Međunarodni sporazumi i konvencije obuhvaćaju velik raspon ugovora te imaju učinak na sve

države članice. Mora ih se poštivati u postupku provedbe pravne stečevine. Tu ulaze ugovori koje

zajedničkom odlukom vlada država članica na mandat od šest godina, uz mogućnost reizbora. Detaljnije vidi u ibid., str. 46.

Pored sudaca, postoji i osam nezavisnih odvjetnika čija se uloga sastoji u sastavljanju mišljenja o predmetima u kojima

odlučuje Sud. 282

Vidi ibid., str. 48-50. 283

O četiri temeljne tržišne slobode, njihovom razvoju te mogućim ograničenjma vidi više u ibid., str. 91-114.; Bodiroga,

Vukobrat, N.; Horak, H.; Martinović, A., Temeljne gospodarske slobode u Europskoj uniji, Inženjerski biro d.d.,

Zagreb, 2011.; Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K., European Market Law: Textbook, Vol. 1., Faculty of

Economics and Business, University of Zagreb, 2015. (dostupno na mrežnim stranicama

http://web.efzg.hr/dok/KID//European%20Market%20Law%20online.pdf). Pregled relevantne prakse Suda Europske unije

sa komentarima dostupan je u Bodiroga Vukobrat, N.; Đerđa, D.; Pošćić, A. (ur.), Zbirka presuda Europskog suda

(Izbor recentne prakse), Inženjerski biro, Zagreb, 2011.; Horak, H.; Dumančić, K.; Poljanec, K.; Vuletić, D., European

Market Law Handbook, Vol. 1., Voronezh State University, Faculty of Law and University of Zagreb, Faculty of

Economics and Business, Voronezh Zagreb, 2014. (dostupno na mrežnim stranicama

http://web.efzg.hr/dok/kid/EUROPEAN_MARKET_LAW.pdf). 284

Rodin, Ćapeta, op.cit. (ref.262), str. 120. 285

Ibid., str. 124. 286

Ibid., str. 15. 287

Ibid., str. 15-16. 288

Ibid., str. 16.

http://web.efzg.hr/dok/KID/European%20Market%20Law%20online.pdf

http://web.efzg.hr/dok/kid/EUROPEAN_MARKET_LAW.pdf

64

sklopi EU s trećim državama i međunarodnim organizacijama (ovlast se temelji na izričitim odredbama

Ugovora ili implicitno proizlazi iz Ugovora). Na temelju doktrine implicitnih ovlasti EU može sklapati

međunarodne ugovore u svim onim područjima u kojima je Osnivački ugovor ovlašćuje na regulatornu

aktivnost, bez da je potrebna izričita ovlast za uređenje odnosa na međunarodnoj razini.289

Načela europskog prava ulaze u primarne izvore prava EU. Riječ je o nepisanim pravilima koja

su se razvila kroz praksu Suda EU. Njihova praktična funkcija se sastoji u činjenici da omogućuju

rješavanje sporova za koje ne postoji konkretno pisano pravno pravilo. Načela određuju i odnos između

nacionalnog i europskog prava, obvezuju290

institucije EU i država članica.

Načelo ograničenih (dodijeljenih) ovlasti omogućuje da EU djeluje samo u granicama

pojedinačnih ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorom i u okviru ciljeva koji su joj Ugovorom

postavljeni.291

Ovlasti koje nisu prenesene na tijela EU zadržavaju same države članice. U tom smislu

može se govoriti o pozitivnim i negativnim ovlastima EU.292

Pravo EU može ograničiti regulatornu

autonomiju država članica u području koja su i dalje u njihovim ovlastima.293

Tako bi npr. uređenje

nacionalnog sustava visokog obrazovanja, kojim bi se kršilo načelo slobode pružanja usluga ili kretanja

radnika, bilo protupravno.

Načelo supsidijarnosti vrijedi u područjima u kojima nije određena isključiva nadležnost EU, tj.

području podijeljenih ovlasti.294

EU je ovlaštena poduzimati mjere i donositi pravne akte samo

iznimno, ako su za to ispunjene izričito određene pretpostavke koje ju ovlašćuju na poduzimanje mjere

tj. donošenje pravnog akta. Djelovanje EU u području koje ne ulazi u njezinu isključivu nadležnosti je

potrebno samo ako države članice ne mogu samostalno postići ciljeve kojima se teži ili to mogu učiniti

manje učinkovito.295

Nadovezuje se na načelo dodijeljenih ovlasti. Ako postoji opravdani razlog da se

neko pitanje uredi na razini EU, pri odabiru načina i mjere njegovog uređenja institucije EU moraju

voditi računa da mjera prava EU ne smije ograničavati ostale interese više nego što je to potrebno

odnosno treba uvijek tzražiti manje restriktivno rješenje kojim se može postići isti cilj. Riječ je o

komplementarnom načelu proporcionalnosti.296

Načelo prvenstva prava EU određuje da pravo EU ima prednost u primjeni pred nacionalnim

pravom država članica. Pravo EU ima prednost u primjeni u slučaju da odredba prava EU, koja izravno

vrijedi i primjenjuje se na području država članica, proturječi odredbi domaćeg prava država članica jer

određuje za isti slučaj u istom sporu drukčija prava ili obveze u nacionalnom pravu. U tom slučaju će

289

Ibid., str. 15. 290

Ibid., str. 18. 291

Slično ibid., str. 21. 292

Ibid., str. 22. 293

Ibid. 294

Ibid., str. 23. 295

Ibid. 296

Ibid.

65

se primijeniti pravo EU. Davanjem prvenstva pravu Europske unije ostvaruje se jedinstvena primjena

prava EU.

S ovim načelom stoji u vezi načelo nadređenosti (supremacije) prava EU. Pravila EU nadređena

su nacionalnim pravima država članica, bez obzira u kojem se obliku to nacionalno pravo nalazi.297

To

uključuje i pravna pravila nacionalnog ustavnog prava. U slučaju u kojem bi se se nacionalni sud našao

u situaciji da je na određenu pravnu situaciju primjenjive norma prava EU i proturječna norma

nacionalnog prava, nacionalni sud ima obvezu izuzeti iz primjene normu nacionalnog prava i izravno

primijeniti ili normu prava EU ili neku drugu normu nacionalnog prava koja ne proturječi pravu EU.298

Načelo izravnog učinka se odnosi na odredbe primarnih i sekundarnih pravnih izvora299

iz

kojih, uz određene pretpostavke, za države članice ili pojedince neposredno proizlaze određena

subjektivna prava i obveze na koje se njihovi nositelji mogu pozvati pred nacionalnim sudovima ili

javnom upravom država članica.300

Izravni učinak podrazumijeva svojstvo prava EU da stvara

subjektivna prava neposredno, bez ikakve dodatne normativne aktivnosti zakonodavne ili izvršne vlasti

države članice.301

EU propisuje prava i obveze izravno, ne samo institucijama EU i državama

članicama, već i građanima EU.302

Kada govorimo o odnosu prava EU i prava Republike Hrvatske, uključujući i trgovačkog, treba

istaknuti kako je temelj primjene prava EU Ustav Republike Hrvatske.303

Ustavom je uređen položaj

prava EU u hrvatskom pravnom poretku. Ustavnim izmjenama je stvoren okvir za sudjelovanje

Republike Hrvatske u stvaranju europskog zajedništva te su postavljeni ustavnopravni temelji za

povjeru ovlasti institucijama EU potrebne za ostvarivanje prava i ispunjenje obveza proisteklih iz

članstva.304

Ustav uređuje i pitanja ovlasti za zastupanje Republike Hrvatske u institucijama EU.305

Ustav uređuje i odnos hrvatskog prava i prava EU i obvezu hrvatskih tijela i pravnih osoba sa javnim

ovlastima da neposredno primjenjuju pravo EU.306

Njime su prava koja proizlaze iz pravne stečevine

EU izjednačena s ostvarivanjem prava Republike Hrvatske. Člankom 146. Ustava se uređuju prava

građana EU.

297

Tako ibid., str. 29. Navedeno pravno shvaćanje Sud EU izrazio je u poznatom predmetu Costa v. ENEL iz 1964. 298

Tako ibid., str. 30, 62-64. 299

Ibid. 300

Ibid., str. 54. 301

Ibid. Izravni učinak proizlazi neposredno iz prakse Suda EU, koja počinje s presudom u predmetu Van Gend en Loos iz

1963. Sama norma prava EU pritom mora biti jasna, nedvosmislena i bezuvjetna da bi imala izravan učinak. Detaljno ibid.,

str. 58-62. 302

Ibid., str. 54. 303

U lipnju 2010. Hrvatski sabor je usvojio izmjene Ustava te je unesena Glava VIII. Ustava „Europska unija“. Pojedine

promjene iz navedene glave su stupile na snagu danom pristupanja RH u punopravno članstvo Eurospke unije tj., 1.7.2013. 304

Čl. 143. Ustava RH. 305

Čl. 144. Ustava RH. 306

Čl. 145. Ustava RH.

66

Glede pravnih akata koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama EU, isti se

primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom EU.307

Sudovi u Republici

Hrvatskoj štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini EU.308

Načela prava EU su prisutna i u Ustavu RH. Tako iz čl. 145 Ustava RH proizlazi načelo

ekvivalentne i učinkovite pravne zaštite. Prava koja proizlaze iz pravne stečevine EU su izjednačena s

ostvarivanjem prava Republike Hrvatske. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u

institucijama EU se primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom EU, što

odražava načelo nadređenosti prava EU. Načelo izravnog učinka je prisutno u pravilu po kojem

hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini EU, a javna tijela i pravne

osobe s javnim ovlastima izravno primjenuju pravo EU.

307

Čl. 145. st. 2. Ustava RH. 308

Čl. 145. st. 3. Ustava RH.

67

4. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

Izvori trgovačkoga prava obuhvaćaju sve one čimbenike koji stvaraju trgovačko pravo kao i

oblike preko kojih dobivamo spoznaju o toj grani prava. U tom smislu o trgovačkom pravu dobivamo

spoznaju putem zakonskih pravnih pravila, autonomnog trgovačkog prava, sudske prakse te pravne

znanosti.

Prije podrobnijeg iznošenja pojedinih izvora trgovačkog prava nužno je osvrnuti se ukratko na

redoslijed primjene izvora prava. Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih izvora prvenstvo imaju prisilni

propisi, a odmah nakon njih ugovor kao osnovni instrument obveznoga odnosa.

Stranke trgovačkih ugovora ovlaštene u skladu s načelom ugovorne autonomije slobodno

uređivati svoje odnose proizašle iz sklopljenog ugovora, pazeći pri tome da sadržaj ugovora nije

protivan odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.309

Budući su

odredbe propisa kojima se uređuje ugovorno pravo pretežito dispozitivne prirode, dispozitivna će

pravila predstavljati izvor prava u konkretnom odnosu samo kada se stranke nisu drugačije

sporazumjele.310

Valja napomenuti da u odnosima među trgovcima trgovački običaji i ustaljena praksa

imaju prednost pred dispozitivnim odredbama zakona.311

Imamo li na umu sve navedeno, hijerarhija pravnih izvora trgovačkog prava, odnosno redoslijed

primjene pojedinih pravnih normi izgledati će ovako:

1. prisilni propisi,

2. izričita ugovorna utanačenja (posebna ugovorne pogodbe),

3. tipizirana ugovorna utanačenja (opći uvjeti ugovora, odnosno formularno pravo),

4. praksa ustanovljena među ugovornim stranama i trgovački običaji,

5. dispozitivni propisi,

6. sudska i arbitražna praksa,

7. pravna znanost.

Obzirom na donositelja pravnih normi razlikuju se tzv. državni izvori trgovačkog prava (Ustav,

pravo Europske unije, zakon, podzakonski propisi) i tzv. autonomni izvori prava (formularno pravo,

običaji i sl.). Sudska i arbitražna praksa te pravna znanost predstavljaju neizravne izvore trgovačkog

309

Čl. 2. ZOO. 310

Čl. 11. ZOO. 311

Čl. 12. st. 3. ZOO.

68

prava, do njihove primjene dolazi ponajviše u vidu tumačenja pojedinih normi državnih i autonomnih

izvora.

4.1. DRŽAVNI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

Pod tzv. državnim izvorima razumijevamo opće pravne akte kojima se uređuje materija koja je

od značaja za državu pa ih stoga i donosi zakonodavno tijelo u propisanom postupku.312

Među opće

pravne propise kojima je regulirana materija trgovačkoga prava možemo ubrojiti Ustav te temeljne

zakone poput ZOO i ZTD. Naravno osim prethodno navedenih zakona materija trgovačkoga prava

regulirana je i brojnim drugim zakonima te podzakonskim aktima, ali i izvorima prava Europske unije

npr. u području trgovinskog zastupanja, zakašnjenja s plaćanjima i sl. Državni izvori prava reguliraju

trgovačke odnose prisilnim propisima (normama) i dispozitivnim propisima (normama) koje obzirom

na privatnopravni karakter trgovačkog prava prevladavaju.

4.1.1. Ustav Republike Hrvatske

Izvor hrvatskog trgovačkoga prava čini Ustav kao jedinstveni opći pravni akt u kojemu su

sakupljene sve temeljne pravne norme kojima se uređuje politički i pravni sustav države. U okviru

ustavnopravnih normi kojima se utvrđuju i određuju temeljne slobode i prava čovjeka i građanina

navodi se poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.313

Sloboda poduzetništva te tržišno reguliranje gospodarskih odnosa temelj su uspješnih

gospodarstava314

pa se u okviru tih sloboda naročito jamči jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu,

zabranjuje se zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom, potiče se gospodarski napredak,

štite se prava stečena ulaganjem kapitala.315

4.1.2. Zakon o obveznim odnosima

ZOO je opći zakon kojima se reguliraju pitanja vezana uz uređenje obveznih odnosa.316

Strukturalno ZOO je podijeljen na opći i posebni dio. U općem dijelu normirana su opća načela

obveznoga prava, sudionici obveznih odnosa, nastanak, vrste i učinci obveznih odnosa kao i promjene

312

Gorenc, V., op.cit (ref.241.), str.10. 313

Sokol, S., Smerdel, B., Ustavno pravo, Zagreb, 1998., str. 88. 314

Ibid. 315


Baretić, M., Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija, 6/2008., str.13.-22.

69

u obveznim odnosima. Posebni dio regulira ugovorne odnose uređujući opća pitanja ugovora poput

sklapanja, zastupanja, tumačenja, nevaljanosti te učinaka ugovora kao i pojedine ugovora. Također u

posebnom dijelu ZOO-a regulirani su izvanugovorni odnosi i to prouzročenje štete, stjecanje bez

osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te vrijednosni papiri.

ZOO počiva na tzv. monističkoj koncepciji pravnog reguliranja ugovornih odnosa.317

Naime, on

je jedinstveni pravni izvor za uređenje ugovornih odnosa trgovačkog i građanskog prava. Njegove

odredbe primjenjuju se kako na građanskopravne tako i na trgovačke ugovore pod uvjetom da za

trgovačke ugovore318

nije izrijekom drukčije određeno.319

4.1.3. Zakon o trgovačkim društvima

ZTD je temeljni pravni izvor trgovačkog statusnog prava. Smatran je jednim od temeljnih

propisa za pravno uređenje odnosa u gospodarstvu. Na njega se nadovezuju brojni drugi zakoni važni

za gospodarstvo (npr. Zakon o osiguranju, Zakon o kreditnim institucijama), no njegova primjena

također ovisi o brojnim zakonima (npr. Zakonu o sudskom registru, Zakon o javnom bilježništvu,

Zakon o reviziji, Zakon o računovodstvu itd.).320

Pravnim pravilima ZTD-a regulirana su pitanja zajednička svim trgovačkim društvima kao npr.

predmet poslovanja, naziv, sjedište, djelovanje trgovačkih društava prema trećima odnosno zastupanje,

kao i pitanja kojima se za svaki oblik trgovačkog društva regulira nastanak, odnosi među članovima i

prema trećima, unutrašnji ustroj, upravljanje te prestanak.

4.2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO

Autonomno trgovačko pravo nije formalnopravni, državni, izvor prava već je društveni izvor

prava.321

Njega stvaraju trgovci kojima je to pravo i namijenjeno, u granicama dopuštenim prisilnim

propisima.322

Autonomno trgovačko pravo kao neformalni izvor prava javlja se u obliku poslovnih

(trgovačkih) običaja, uzanci te različitih oblika formularnog prava (općih uvjeta poslovanja, tipskih te

adhezijskih ugovora).323

317

Nikšić, S., Čuveljak, J., Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str. 23. 318

Trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet

poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. V. čl. 14. st. 2. ZOO. 319

Čl. 14. st. 1. ZOO. 320

Barbić, J., Pravo društava Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006., str.103. 321

Gorenc, V., op.cit. (ref.241.), str.11. 322

Ibid. 323

Ibid., str.12.

70

4.2.1. Trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili

Trgovački običaji jesu ponašanja ugovornih stranaka iz trgovačkih ugovora koja su se tijekom

dugog niza godina ustalila i uobličila.324

Postupanje pravnih subjekata u poslovnoj praksi ima pravno

svojstvo običaja kad je ono prema opće prihvaćenu stajalištu razborito i opće poznato. Do njihove

primjene dolazi budući oni predstavljaju toliko proširenu praksu da subjekti trgovačkog prava redovito

očekuju da će se prema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihova međusobnog ugovora.325

Naime,

sklapanjem trgovačkih ugovora običaji postaju sastavni dio tog ugovora, a na temelju autonomne volje

ugovornih stranaka ako stranke nisu izrijekom ili prešutno isključile njihovu primjenu.326

Stoga se

običaji primjenjuju glede onih pitanja koja nisu posebno riješena ugovorom te imaju prednost pred

dispozitivnim propisima.

Praksa koju su trgovci međusobno razvili (course of dealing) ima značaj pravnog izvora samo

među konkretnim ugovarateljima, koji su takovu praksu razvili. Riječ je o ponašanju koje

suugovaratelji redovito ponavljaju pri sklapanju određenih ugovora i koje se stoga primjenjuje i na

njihove buduće ugovore. Određeno ponašanje samo u jednom slučaju ne govori o postojanju

međusobno razvijene prakse.327

Praksa koju su trgovci međusobno razvili dolazi do primjene ispred

dispozitivnih propisa, ali i ispred trgovačkih običaja, budući je odnos međusobno razvijene prakse i

trgovačkih običaja, odnos posebnog i općeg.328

4.2.2. Uzance

Uzance su trgovački (poslovni) običaji kodificirani od strane ovlaštenih tijela poput poslovnih

udruženja, komora, burzi, trgovačkih luka i sl.329

Uzance u hijerarhiji pravnih izvora imaju prednost

pred dispozitivnim propisima, no nikako ne smiju biti u suprotnosti sa kogentnim propisima, dakle,

ustavnim načelima, prisilnim propisima i moralom društva.330

Uzance mogu biti opće i posebne.331

Opće uzance primjenjuju se i zajedničke su za sve

sudionike prometa robom u gospodarstvu.332

Najpoznatije opće uzance jesu Opće uzance za promet

324

Ibid. 325

Gorenc, V. (ur.), Ćesić, Z., Kačer, H., Momčinović, H., Pavić, D., Perkušić, A., Pešutić, A., Slakoper, Z., Vidović,

A., Vukmir, B., Komentar zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.26. 326

Čl. 12. st. 4. ZOO. 327

Goldštajn, A., op.cit (ref.210.), str.90. 328

Ibid., str.94. 329


Ibid., str.14. 331

Zubović, A., Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006., str.311. 332

Ibid.

71

robom iz 1954. godine donesene od strane Državne arbitraže.333

One su opće, jedinstvene i potpune

uzance. Opće su uzance jer su zajedničke svim granama prometa robom, jedinstvene uzance jer se

primjenjuju na cijelom državnom području te potpune jer sadrže i pravila obveznog prava te djeluju

kao jedinstveni regulativi.334

Posebne uzance za razliku od općih uzanci predstavljanju trgovačke običaje koji se odnose na

neku užu, specifičnu gospodarsku djelatnost ili određenu robu.335

U Republici Hrvatskoj posebne

uzance ovlaštena je utvrđivati Hrvatska gospodarska komora (HGK), npr. Posebne uzance u

ugostiteljstvu.336

Posebne uzance objavljuju se u službenom glasilu Republike Hrvatske – Narodnim

novinama.337

4.2.3. Formularno pravo

Formularno pravo razvilo se u pravnom prometu kao posljedica pojave velikoga broja

poslovnih uvjeta tiskanih na posebnim obrascima, koji su unaprijed poput ponuda upućivani stankama

u cilju sklapanja ugovora.338

Njihova je osnovna svrha pojednostavljivanje poslovanja te izbjegavanje

dugih pregovora.339

U okviru formularnog prava razvili su se opći uvjeti poslovanja, tipski te adhezijski

ugovori.

4.2.3.1. Opći uvjeti poslovanja

Opći uvjeti poslovanja predstavljaju niz odredaba koje reguliraju odnose iz ugovora određujući

unaprijed, poput zakona, sadržaj samog ugovora.340

Oni čine jednostrani popis ugovornih odredbi

(klauzula) ili ugovorni obrazac koji se upotrebljava u redovitom poslovanju pri sklapanju ugovora.341

Iako su opći uvjeti prvobitno izraz volje jedne ugovorne strane, smatra se da ih prihvatom druga

ugovorna strana konstitutivno i dragovoljno čini sadržajem ugovora pod uvjetom da je na vrijeme bila

upoznata s njihovim sadržajem.342

Kako su opći uvjeti poslovanja sastavni dio ugovora, oni u primjeni

333

Ibid., str.312. 334

Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.160.-161. 335

Gorenc, V., op.cit. (ref.241.), str.13.-14. 336

Ibid., str.14. 337

Ibid. 338

Ibid. 339

Ibid. 340

Ibid., str.15. 341

Ibid., str.16. 342

Ibid.

72

imaju prednost pred dispozitivnim zakonskim odredbama. Od njih je moguće odstupiti u posebnim

pogodbama ugovora, u kojem će slučaju vrijediti posebne ugovorne pogodbe koje sadržava ugovor.343

4.2.3.2. Tipski (standardni) ugovori

Tipski (standardni) ugovori jesu takvi ugovori kod kojih jedna od budućih ugovornih strana

predlaže drugoj sklapanje ugovora na način da joj predočuje unaprijed pripremljeni nacrt ugovora.344

Predočenje nacrta budućeg ugovora nije ništa drugo nego predočenje ponude ugovora.345

Ponuditelj

takvog nacrta ugovora dopušta pregovaranje o sadržaju predloženog ugovora te odstupanje od

predloženog formulara.346

4.2.3.3. Adhezijski ugovori

Adhezijski ugovori jesu oni ugovori u kojem jedna od budućih ugovornih strana (ponuditelj)

veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu koji predlaže i ne pristaje ni

na kakvu izmjenu po principu take it or leave it.347

Takva ponuda zapravo čini nacrt budućeg

ugovora348

, kojeg ponuđeni može u cijelosti prihvatiti ili odbiti. Ponuđeni ne sudjeluje u kreiranju

ugovora, ne postoje elementi pregovaranja, pa se autonomija stranaka svodi na prihvaćanje ili odbijanje

ponude u cijelosti.349

Ugovori takve vrste naročito su zastupljeni kod prijevoza robe i putnika, cijene

komunalnih usluga i sl..

4.2.3.4. Klauzule (termini)

Klauzule čine dio formularnog prava te su njihove odredbe tipizirane.350

One su često sažetak

nekog podrobno formuliranog teksta.351

Izrađuju ih pojedina udruženja trgovaca, međudržavne agencije

i sl.352

Klauzule postaju sastavni dio ugovora samo ukoliko se ugovorne strane u ugovoru na njih

pozivaju.353

343



Ibid. 346

Klarić, P., Vedriš, M., op. cit. (ref.199.), str.407. 347





Ibid. 352

Ibid. 353

Ibid.

73

U trgovačkoj praksi vrlo je raširena primjena INCOTERMS klauzula koje je donijela

Međunarodna trgovačka komora (MTK) 1936. godine u Parizu.354

Njihov je cilj osigurati jedinstveno

tumačenje termina koji se pojavljuju pri prodaji robe, a kojima se regulira prelazak rizika i troškova

između kupca i prodavatelja.355

Stoga se njima reguliraju primjerice obveze vezane za predaju robe (u

skladištu - prvom prijevozniku - na odredištu itd.), obavljanje carinskih formalnosti, osiguranje robe u

prijevozu, pribavljanje prijevoznog sredstva, pribavljanje posebnih isprava koje prate robu (uvjerenje o

podrijetlu proizvoda, certifikati o obavljenoj kontroli robe), pakiranje robe te podjela troškova između

prodavatelja i kupca i sl.

4.3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA

U pravne izvore trgovačkog prava svakako treba ubrojiti sudsku i arbitražnu praksu koja u

Republici Hrvatskoj nije izravan već neizravan izvor prava.356

Sudska i arbitražna praksa neposredno

primjenjuje pravna pravila raznih izvora prava pa stoga tumači, a ne stvara pravo. 357

Pod pojmom sudske prakse podrazumijevamo donošenje više suglasnih presuda od strane istog

suda o istomu pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje opće obvezna pravna norma.358

U

sudskoj praksi kao izvoru prava postoji razlika između zemalja koje pripadaju anglosaksonskomu

pravnom krugu (tzv. common law sustavi) i zemalja koje poput Republike Hrvatske pripadaju

kontinentalnom europskomu pravnom krugu (tzv. civil law sustavi).359

Razlika između predmetnih

pravnih sustava ogleda se prvenstveno u tome što sudovi common law sustava formiraju pravna pravila

(tzv. case law) snagom svojih odluka koje imaju pravno značenje presedana.360

U common law sustavu

sudovi nižeg stupnja vezani su odlukama sudova višeg stupnja ako konkretno činjenično stanje

odgovara onom iz precedentnog slučaja (tzv. The Binding Rule of Precedent).

Sudovi kontinentalnih europskih pravnih sustava gore navedeno ovlaštenje nemaju. Temeljno

načelo kontinentalno europskih pravnih sustava jest da sudovi sude na temelju ustava i zakona te da

nisu pri donošenju odluka vezani pravnim shvaćanjima suda višeg stupnja pa niti svojim prijašnjim

pravnim shvaćanjima.361

354

Ibid. 355

Zubović, A., op.cit. (ref.331.), str.313. 356


Ibid. 358

Ibid. 359



Gorenc, V., op.cit. (ref.241.), str.17.

74

Međutim, uloga sudske prakse u kontinentalno europskim pravnim sustavima ipak nije posve

beznačajna. U Republici Hrvatskoj važna je uloga Vrhovnog suda pri donošenju pravnog shvaćanja o

jedinstvenoj primjeni zakona, a pravno shvaćanje Vrhovnog suda obvezatno je za sudove u svim

postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi.362

4.4. PRAVNA ZNANOST

Pravna znanost ne ubraja se u formalno pravne izvore već djeluje na sud snagom svoje

uvjerljivosti.363

Iako sudovi pri donošenju odluka nisu vezani stajalištima pravne doktrine te se pri

donošenju odluka ne mogu pozivati na stajalište pravne doktrine, pravna znanost može posredno

utjecati na donošenje sudskih odluka.364

Kao iznimno vrijedna smjernica u primjeni pojedinih pravnih

instituta trgovačkog prava mogu biti kritičke studije, prijedlozi zakonodavcu i njihovo obrazloženje,

znanstveno obrazloženi komentari odredaba zakona te poredbenopravne znanstvene studije.365

4.5. OSTALI IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA

4.5.1. Akti tijela s javnim ovlaštenjima

Akti tijela s javnim ovlastima čine izvor trgovačkog prava. Njih donose ovlaštene gospodarske

organizacije, njihove udruge ili druga tijela, u pravilu na osnovi smjernica države koja je i ovlaštena

provoditi nadzor nad radom tijela s javnim ovlastima.366, 367

Pravne norme akata tijela s javnim

ovlastima opće su obvezatne za sve pravne subjekte u određenoj grani gospodarstva u okviru čijeg

djelokrugadjeluje tijelo koje ih je donijelo.368

Značenje akata tijela s javnim ovlastima je iznimno s obzirom na činjenicu da se njima u pravilu

popunjavaju pravne praznine u zakonima kojima se reguliraju gospodarski odnosi ili se reguliraju

362

Čl. 59. st. 7. ZS. 363


Ibid. 365


Akti HGK i njezinih tijela. Naime, HGK ovlaštena je donositi odluke, zaključke i preporuke. Odluke i zaključci imaju

pravnu snagu u statutarnim pitanjima te je njihov sadržaj obvezujući za sve članove HGK. 367


Ibid.

75

određena pitanja koja su značajna u području trgovačkog prava no nisu još uvijek sazrjela za zakonsko

reguliranje.369

4.5.2. Statuti i društveni ugovori

Kada govorimo o izvorima trgovačkoga prava valja se osvrnuti na statute i društvene ugovore

kao pravne akte kojim se uređuju pitanja od iznimne važnosti za organizaciju te rad pojedine pravne

osobe odnosno trgovačkog društva. 370

Statuti te društveni ugovori predstavljaju temeljne akte svake pravne osobe. Svi drugi akti te

pravne osobe moraju biti s njima u skladu.371

No, unatoč njihovome značenju kao temeljnog akta

trgovačkog društva oni nemaju pravnu snagu općih izvora trgovačkoga prava, već su autonomni izvor

prava.372

Razlog tome je što se njihova primjena odnosno obvezatnost primjene ograničava isključivo

na uzak krug pravnih subjekata. Naime, opći pravni propisi primjenjuju se na sve pravne subjekte koji

sudjeluju u pravnome prometu, dok se statuti odnosno društveni ugovori primjenjuju samo na pojedine

pravne subjekte regulirajući njihova prava i obveze kako međusobne tako i prema trećima.373

369

Ibid. 370

Ibid., str.19. 371

Ibid. 372

Ibid. 373

Ibid.

77

Glava III.

Trgovačko ugovorno pravo

79

1. OPĆENITO O TRGOVAČKOM

UGOVORNOM PRAVU

U suvremenom društvu pravni subjekti374

svakodnevno ulaze u društvene odnose različitog

sadržaja. Najčešći društveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze jesu odnosi koji imaju gospodarsko -

prometno značenje.375

To su oni odnosi u koje pravni subjekti ulaze s ciljem razmjene određenih

dobara i usluga, a kako bi zadovoljili različite životne potrebe.376

Razmjena dobara i usluga kao jedan vid društvenih odnosa javlja se u najranijim oblicima

društvenih uređenja pa sve do onih suvremenih. Stoga se potreba za reguliranjem razmjene dobara i

usluga u društvu javila vrlo rano. Države su tako nastojale pravnim pravilima obuhvatiti gospodarske

društvene odnose nastojeći pri tome u iste unijeti red, olakšati njihovo razumijevanje te omogućiti

pravnim subjektima veću pravnu sigurnost glede prava i obveza koje za njih proizlaze iz tih odnosa. To

je imalo za posljedicu nastanak obveznog prava kao skupa pravnih pravila kojim su se uređivali oni

društveni odnosi u koje su pravni subjekti ulazili povodom činidaba odnosno pozitivnih ili negativnih

ljudskih radnji usmjerenih na stjecanje određenih prava odnosno na preuzimanje određenih dužnosti u

okviru razmjene dobara i usluga.377

Temelj razmjene dobara i usluga predstavljaju pravni poslovi, osobito ugovori. Pravni posao se

u teoriji definira kao očitovanje volje pravnog subjekta koje je usmjereno na postizanje određenih

pravnih učinaka – postanak, promjena i prestanak pravnog odnosa. Pravni poslovi mogu biti

jednostrani (unilateralni), dakle oni koji nastaju očitovanjem volje samo jednog subjekta ili dvostrani

(bilateralni) ili višestrani (multilateralni), odnosno oni koji nastaju očitovanjem volje dvaju ili više

subjekata. Dvostrani i višestrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima.

Ugovor je, prema tome, dvostrani ili višestrani pravni posao, koji nastaje suglasnim

očitovanjem volje dvaju ili više pravnih subjekata i koji kao takav proizvodi određene pravne učinke.

374

Pravni subjekti su sudionici obveznopravnih odnosa. Oni mogu biti fizičke i pravne osobe. V. čl. 16. ZOO. 375


Ibid. 377

Ibid.

80

1.1. UGOVOR KAO TEMELJ OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA

Pravni učinci ugovora će u glavnini slučajeva biti usmjereni na nastanak, promjenu i prestanak

obveznopravnih odnosa.378

Tada govorimo o tzv. obveznopravnim (obligacijskim) ugovorima. Kao što

ćemo vidjeti u daljnjem tekstu, upravo su obveznopravni ugovori temelj razmjene dobara i usluga.379

Obveznopravni ugovori su dvostrani pravni poslovi kojim se jedna ugovorna strana, obvezuje

drugoj ugovornoj strani izvršiti određenu činidbu.380

Primjerice, kod kupoprodaje, kupac preuzima

obvezu da će prodavatelju platiti dogovorenu cijenu. U obveznopravnom odnosu, obveza jedne strane

(dug), uvijek odgovara subjektivnom pravu druge strane (tražbina). U okviru gornjeg primjera, obveza

kupca (dug), se sastoji u plaćanju dogovorene cijene, a to s druge strane odgovara subjektivnom pravu

prodavatelja (tražbini) koje se sastoji u tome da od kupca potražuje plaćanje dogovorene cijene.

Sudionici obveznopravnog odnosa nazivaju se dužnik i vjerovnik.

1.1.1. Činidba kao predmet obveznopravnog odnosa

Predmet obveznopravnog odnosa jest činidba. Izvršenjem činidbe dužnik se oslobađa svoje

obveze, a vjerovnik ostvaruje svoje subjektivno pravo. Izvršenjem činidbe u pravilu prestaje

obveznopravni odnos. Činidbu možemo definirati kao svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju

je jedan pravni subjekt (dužnik) obvezan učiniti drugoj ugovornoj strani (vjerovniku), a na temelju

obveznog odnosa.381

Da bi se pozitivne ili negativne ljudske radnje mogle smatrati činidbom one moraju imati

određena svojstva. Naime, one moraju biti ljudske radnje, imati imovinski karakter te biti moguće,

pravno dopuštene, određene ili barem odredive.382

Da bi činidba bila dopuštena ona mora biti ljudska radnja odnosno mora potjecati od očitovanja

ljudske volje.383

Pošto su obvezni odnosi pravno regulirani gospodarski odnosi čiji je cilj razmjena

dobara i usluga, oni su usmjereni na postizanje određenih pravnih posljedica koje se odražavaju

posredno ili neposredno na imovinskoj masi pravnih subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.

Primjerice, darovanje knjige odrazitće se na imovinsku masu darovatelja na način da će ona biti manja

za vrijednost darovane knjige, a imovinska masa obdarenika povećat će se za istu vrijednost darovane

knjige.

378

Vizner, B., Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1., Zagreb, 1978. str.130. 379

Ibid., str.129. 380


Ibid., str.89. 382

Ibid, str.90.-92. 383

Ibid., str.90.

81

Činidba također mora biti moguća.384

Pod mogućnošću činidbe podrazumijevamo njezinu

objektivnu mogućnost, odnosno da se činidba koja je predmet obveznog odnosa može ispuniti.385

Ako

bi predmet obveze bila činidba koju niti jedan pravni subjekt ne bi mogao ispuniti, pravna obveza bila

bi pravno nevaljala odnosno smatralo bi se da nije niti nastala.386

Primjerice, jedan pravni subjekt

obveže se izgraditi brod u jedan dan.

Da bi pravna činidba bila dopuštena, njezin se sadržaj ne smije protiviti Ustavu Republike

Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.387, 388

Činidba mora biti i određena, što znači da mora biti točno označena dužnikova obveza te

ovlaštenje vjerovnika. Ako činidba nije određena, ona mora biti barem odrediva odnosno mora

postojati mogućnost da se odredi iz sadržaja samog pravnog posla ili se može ostaviti trećoj osobi da je

odredi. Neodređenost i neodredivost činidbe ima za posljedicu ništetnost obveznopravnog posla.389

Činidba se može sastojati u davanju (dare) i činjenju (facere) kao pozitivnim ljudskim radnjama

te u propuštanju (non facere) i trpljenju (pati) kao negativnim ljudskim radnjama.390

Činidba davanja

(dare) obuhvaća davanje stvari odnosno obvezu dužnika da vjerovniku pribavi pravo vlasništva ili koje

drugo stvarno pravo na nekoj stvari npr. pravo služnosti, založno pravo itd. Činjenje (facere)

razumijevamo činidbu rada koja se može očitovati kao funkcija rada (npr. obavljanje poslova

upravljanja u trgovačkom društvu) te rezultat rada (npr. naslikati sliku). Propuštanje ili nečinjenje (non

facere) je negativna ljudska radnja koja obuhvaća neispunjavanje odnosno suzdržavanje od obavljanja

radnji od strane određenog subjekta u obveznom odnosu, a koje bi taj subjekt inače mogao ispunjavati.

Primjerice, propuštanje da se u određeno doba dana neće izvoditi građevinski radovi na kući. Pod

pojmom trpljenja razumijevamo nesprečavanje negativnih ljudskih radnji koje bi pojedini pravni

subjekt bio ovlašten spriječiti da nije na osnovi obveznog odnosa dužan trpjeti tu radnju. Primjerice, u

slučaju kada susjedu dopustimo postavljanje skela na naše zemljište da bi oličio fasadu svoje kuće.

1.1.2. Djelovanje obveznopravnih odnosa

Obvezno pravo po svome je djelovanju relativno.391

To konkretno znači da obvezni odnosi

proizvode pravne učinke samo prema strankama iz tog odnosa (inter partes). Pravni subjekti ulazeći u

obvezne odnose stječu prava i/ili preuzimaju obveze. Ta prava i obveze ovlašćuju odnosno obvezuju

384

Ibid., str.91. 385

Ibid.. 386

Čl. 270. ZOO. 387

Čl. 271. ZOO. 388


Čl. 272. st. 2. ZOO. 390

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.89., 93.-94. 391

Ibid., str.379.

82

samo subjekte tog obveznog odnosa te njihove univerzalne pravne slijednike, osim ako je što drugo

ugovoreno ili što drugo proizlazi iz naravi obveznog odnosa.392

Treći niti stječu prava niti im se

nameću obveze. Iznimno, pojedini obvezni odnos imat će pravni učinak i prema trećima u slučaju kada

je to izričito ugovorom određeno (tzv. ugovori u korist trećih).393

1.1.3. Ugovorne i izvanugovorne obveze

Obvezni odnosi kao pravni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom činidaba javljaju se u

obliku ugovornih te izvanugovornih odnosa.394

Ugovorni odnosi nastaju očitovanjima volje dviju strana, koja su usmjerena na postizanje

pravnih učinaka u skladu sa odredbama Ustava, prisilnih propisa te morala društva.395

Sklapanjem

ugovora stranke zasnivaju međusobne obveze i prava na području obveznog prava.396

Ugovori su oni

oblici obveznih odnosa u kojima je maksimalno izraženo načelo dispozitivnosti obveznoga prava.397

To

se načelo naročito očituje u pravu stranaka da suglasnošću volja zasnivaju, mijenjaju te ukidaju

međusobne obveznopravne odnose te u njihovom pravu da ih sadržajno urede u granicama pravno

dopuštenog i mogućeg sadržaja.398

Obveznopravni ugovori su najčešći oblici pravnih poslova putem

kojih stranke nastoje postići dopuštene pravne učinke odnosno putem kojih stječu određena prava te

preuzimaju obveze prihvatom ponude odnosno prijedloga ugovora koji sadrži sve bitne sastojke

ugovora.399

Izvanugovorni odnosi jesu oni obvezni odnosi za čiji postanak nije mjerodavno suglasno

očitovanje volje njihovih sudionika nego ispunjenje određenih činjenica uz koje pravo veže postanak

obveznog odnosa.400

Njihova svrha je prvenstveno usmjerena na zaštitu postojećih pravnih odnosa pa

se njima ne stvaraju novi pravni odnosi.401

Temelji izvanugovornih obveznopravnih odnosa su:

prouzročenje štete, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade te

vrijednosni papiri.402

392

Čl. 336. st. 2. ZOO. 393

Čl. 336. st. 3. ZOO. 394


Ibid., str.413. 396

Ibid. 397

Ibid., str.379. 398

Ibid. 399

Čl. 253. st. 1. ZOO. 400


Ibid. 402

Ibid.

83

1.2. TIPOLOGIJA UGOVORA

Već je navedeno da su ugovori dvostrani ili višestrani pravni poslovi usmjereni na postizanje

određenih pravnih učinaka, od kojih centralno mjesto predstavlja zasnivanje obveza. Obveznopravne

ugovore moguće je prema različitim kriterijima klasificirati u određene kategorije, tipove ugovora. U

tom smislu govorimo o tipologiji ugovora.403

U pravnoj teoriji ugovori se dijele na: imenovane i neimenovane ugovore, konsenzualne i realne

ugovore, dvostrano obvezne i jednostrano obvezne ugovore, naplatne i besplatne ugovore, formalne i

neformalne ugovore, te na građanske, trgovačke i potrošačke ugovore. ZOO propisuje različite

pretpostavke i različite pravne učinke za različite tipove ugovora.

1.2.1. Imenovani (nominantni) i neimenovani (inominantni) ugovori

Kriterij klasifikacije ugovora na nominantne i inominantne jest postojanje odnosno nepostojanje

njihove regulacije u propisima.

Nominantni ugovori su ugovori čiji su sadržaj, oblik i pravni učinci regulirani propisima

pozitivnog prava. Riječ je o ugovorima koji su toliko ustaljeni u pravnom prometu da ih je

zakonodavac odlučio regulirati. Tako su, primjerice, nominantni ugovori kupoprodaja, zakup, zajam

itd. U hrvatskom pravu za određenje nominantnih ugovora, mjerodavne su prije svega odredbe ZOO-

a.404

Za razliku od nominantnih ugovora, inominantni su ugovori oni koji nisu pravno regulirani

propisima. Naime načelo ugovorne autonomije, omogućuje pravnim subjektima da sklope i takvu

pogodbu koja nije normirana propisima. Stranke su pri tome vezane jedino Ustavom, prisilnim

403

V. Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.12.-16.; Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.110.-112., 411.-414. 404

ZOO u Glavi VIII., Odjeljak 2. uređuje 35 ugovora (ugovor o kupoprodaji, ugovor o zamjeni, ugovor o prodajnom

nalogu, ugovor o darovanju, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zajmu, ugovor o posudbi, ugovor o zakupu,

ugovor o najmu, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor o djelu, ugovor o građenju,

ugovor o ortaštvu, ugovor o prijevozu, ugovor o licenciji, ugovor o ostavi, ugovor o uskladištenju, ugovor o nalogu, ugovor

o komisiji, ugovor o trgovinskom zastupanju, ugovor o posredovanju, ugovor o otpremi (špediciji), ugovor o ispitivanju

robe i usluge, ugovor o organizaciji putovanja, posrednički ugovor o putovanju, ugovor o alotmanu, ugovor o osiguranju,

bankarski novčani polog, polaganje vrijednosnih papira, bankarski tekući račun, ugovor o sefu, ugovor o kreditu, ugovor

kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira, akreditivi, bankarsko jamstvo). Pored navedenoga, ZOO u općim odredbama

uređuje još nekolicinu ugovora (ugovor o ustupu, preuzimanje duga, pristupanje dugu, preuzimanje ispunjenja, ugovor o

jamstvu, asignaciju, obnovu, nagodbu, otpust duga). Naravno, ZOO ne iscrpljuje sve nominantne ugovore, on je svakako

najbitniji propis ugovornog prava, ali ne i jedini. Tako su primjerice ugovor o radu, trgovačke punomoći, ugovori o

pripajanju i spajanju trgovačkih društava, autorski ugovori i sl. nominantni ugovori, čiji su sadržaj, oblik i pravni učinci

propisani posebnim propisima.

84

propisima i moralom društva.405

Inominantne ugovore moguće je podijeliti na tipične i atipične

ugovore. Tipični inominantni ugovori su oni koji su toliko rašireni u praksi i ustaljeni u sadržaju da su

poslovnim krugovima dobili određeni naziv.406

Primjer takvih ugovora su B.O.T.407

, joint-venture i sl.

Atipični inominantni ugovori nisu sadržajno ustaljeni, i prilagođeni su konkretnim potrebama slučaja

pa ih se stoga još naziva ugovorima po mjeri (tailor-made).408

1.2.2. Konsenzualni i realni ugovori

Podjela ugovora na konsenzualne409

i realne410

ravna se prema kriteriju perfekcije ugovora

odnosno trenutka u kojemu je ugovor sklopljen.

Konsenzualni ugovori su oni koji nastaju kada se ugovorne strane usuglase o bitnim sastojcima

ugovora, dakle u trenutku kada dođe do sporazuma.411

Taj će trenutak u pravilu biti kada ponuđeni

prihvati ponudu.412

Sama predaja stvari kod konsenzualnih ugovora ne spada u čin sklapanja ugovora,

već eventualno u čin ispunjenja ugovorne obveze.413

ZOO je prihvatio koncept konsenzualnih ugovora,

dok se realni ugovori svode na iznimke.

Realni su ugovori oni ugovori koji nastaju predajom stvari. Prema ZOO-u jedini realan ugovor

je ugovor o posudbi.414

Pored toga, realan će biti i svaki ugovor koji je sklopljen u režimu kapare.415

Prema tome i ugovori koji su po svojoj prirodi konsenzualni, neće biti sklopljeni u trenutku postizanja

sporazuma već u trenutku kada jedna strana drugoj dade kaparu.

405

Čl. 2. ZOO. 406

Goldštajn, A., op.cit. (ref.210.), str.13 407

B.O.T. (Build-Operate-Transfer) je u bitnome ugovor kojim privatni investitor od države dobiva koncesiju za izgradnju i

vremenski ograničeno upravljanje određenim postrojenjem (elektrana, luka, cesta i sl.), a nakon tog vremena vlasništvo nad

tim postrojenjem prenosi na državu. 408

Goldštajn, A. op.cit. (ref.210.), str.13-14. 409

Naziv konsenzualni ugovori dolazi od lat. consensus (sporazum). 410

Naziv realni ugovor dolazi od lat. res (stvar). 411

Čl. 247. ZOO. 412


Ibid., str.412. 414

Prema čl. 509. ZOO-a, ugovor o posudbi nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu

uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe. 415

Čl. 303. st. 1. ZOO-a.

85

1.2.3. Dvostrano obvezni i jednostrano obvezni ugovori

Podjela ugovora na jednostrano obvezne i dvostrano obvezne ravna se prema tome preuzima li

ugovornu obvezu samo jedna strana ili obje. Ovo ne treba miješati s podjelom pravnih poslova na

jednostrane i dvostrane. Naime, svaki je ugovor dvostrani pravni posao, a kao takav može biti

jednostrano obvezan ili dvostrano obvezan.

Jednostrano obvezni ugovori su oni kojima se samo jedna strana obvezuje izvršiti drugoj

određenu činidbu. Riječ je o jednosmjernom obveznopravnom odnosu u kojemu je jedna ugovorna

strana samo vjerovnik, a druga strana samo dužnik. Primjerice, jednostrano obvezni ugovori su ugovor

o darovanju kod kojeg je samo darivatelj u obvezi i ugovor o posudbi kod kojega je samo posudovnik u

obvezi.

Najčešći i najznačajniji za poslovnu praksu su ipak dvostrano obvezni ugovori. Riječ je o

ugovorima kod kojih obje ugovorne strane preuzimaju ugovorne obveze pa se i jedna i druga strana

istovremeno javljaju i kao vjerovnik i kao dužnik. Tipičan primjer dvostrano obveznog ugovora jest

ugovor o kupoprodaji kod kojega prodavatelj preuzima obvezu predaje stvari, a kupac preuzima obvezu

plaćanja cijene. Dakle, prodavatelj je istovremeno vjerovnik glede plaćanja te dužnik glede predaje

stvari, a kupac obrnuto.

Poseban tip dvostrano obveznih ugovora čine sinalagmatični (recipročni) ugovori u kojima se

suugovaratelji obvezuju recipročno, odnosno uzajamnim obvezivanjem druge strane.416

1.2.4. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) ugovori

Kod naplatnih ugovora se za činidbu daje neka protučinidba, pri čemu nije važno da se ona

sastoji u novcu.417

Takav je primjerice ugovor o kupoprodaji te ugovor o zamjeni.418

S druge strane,

besplatni su ugovori oni kod kojih se za činidbu ne daje protučinidba, kao što je primjerice darovanje.

U pravilu će jednostrano obvezni ugovori biti besplatni, dok će dvostrano obvezni ugovori biti naplatni.

No, ovo pravilo nije apsolutno. Tipična su iznimka od toga pravila ugovor o zajmu i ugovor o nalogu

koji su po svojoj prirodi dvostrano obvezni ugovori, no mogu biti i naplatni i besplatni.419

416

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.529. 417


Ibid. 419

Suprotno u Vizner, B., op.cit (ref.378.), str.130. Autor drži da je beskamatni zajam jednostrano obvezan ugovor.

86

1.2.5. Formalni i neformalni ugovori

Formalni su ugovori one za koje je propisan određeni oblik, bilo propisom, bilo voljom

stranaka.420

Dakle, određen oblik ugovora (uglavnom pisani oblik) propisuje se za pojedine ugovore

zakonom kao uvjet njihove valjanosti tzv. forma ex lege. Takav je slučaj primjerice s ugovorom o

kupoprodaji nekretnine, ugovorom o licenciji, ugovorom o trgovinskom zastupanju i sl. Pored toga,

ugovorne strane mogu učiniti ugovor formalnim, na način da njegov nastanak i valjanost uvjetuju

određenim oblikom, tzv. forma ex contractu.421

Kod ovih potonjih, ako su stranke ugovorile određeni

oblik samo da osiguraju dokaz svoga ugovora ili postizanje nekog drugog cilja, ugovor je sklopljen

kada je postignuta suglasnost o njegovu sadržaju, a za ugovaratelje je u isto vrijeme nastala obveza da

ugovoru dadu ugovoreni oblik.422

Što se tiče samog oblika uglavnom će se tražiti pisani oblik, no u

određenim slučajevima se može tražiti i sklapanje ugovora u obliku javnobilježničke isprave, da ugovor

bude sastavljen u jedinstvenom instrumentu (ispravi) i sl.

Za razliku od formalnih, neformalni su ugovori oni za koje zakon ne predviđa određeni oblik,

niti stranke ne čine ugovor zavisnim od određenog oblika. ZOO počiva na načelu neformalnog

ugovora, dakle posebna je forma potrebna samo kada to zakon izričito navodi.423

1.2.6. Građanski, trgovački i potrošački ugovori

Kategorizacija ugovore na ugovore građanskog prava, trgovačke ugovore i potrošačke ugovore

ovisit će o tome tko su ugovorne strane. Ova podjela postoji prije svega radi zaštite slabije ugovorne

strane. Tako, primjerice, ugovor o kupoprodaji ili pak ugovor o djelu može biti sklopljen ili kao

građanski ili kao trgovački ili kao potrošački ugovor. Svaka od navedene tri kategorije ugovora nosi

svoje specifičnosti i posebna pravila.424

Tzv. građanski ugovori predstavljaju opću kategorija. O građanskom se ugovoru radi uvijek

kada s obzirom na svojstva suugovaratelja zakon ne propisuje da se radi o kojoj drugoj kategoriji

ugovora. Građanski su ugovori prije svega oni koje sklapaju dva subjekta izvan granica gospodarske

djelatnosti. Takav će ugovor primjerice biti kupnja rabljenog vozila od fizičke osobe. Na

građanskopravne ugovore primjenjuju se opća pravila ZOO-a.

420

Ibid., str.112. 421

Čl. 289. st. 1. ZOO. 422

Čl. 289. st. 3. ZOO. 423

Čl. 286. st.1. ZOO. 424

Kao primjer razlikovanja ovih triju kategorija ugovora mogu poslužiti odredbe ZOO-a o obvezi kupca na obavijest o

vidljivim materijalnim nedostacima koja se mora dati prodavatelju: (a) kod građanskopravnog ugovora u roku od 8 dana, (b)

kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, (c) kod potrošačkih ugovora u roku od 2 mjeseca. V. čl. 403. st. 1. i st. 4. ZOO.

87

Trgovački ugovori su ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje

čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem te djelatnosti.425

Na

trgovačke se ugovore primjenjuju opća pravila ZOO-a, osim ako za njih nije izrijekom drugačije

određeno.426

Tipičan primjer trgovačkog ugovora bio bi kupnja motornih vozila, kada ih trgovačko

društvo koje se bavi prijevozom kupuje radi obavljanja svoje djelatnosti od trgovačkog društva čija je

djelatnost distribucija navedenih vozila.

Potrošački ugovor jest ugovor koji fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili

profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje

gospodarske ili profesionalne djelatnosti.427

Ova je zakonska definicija dana za potrebe ugovora

kupoprodaji, no nju na odgovarajući način valja primijeniti na sve ugovore. Inače, ZOO ne uređuje

primarnu zaštitu potrošača. Na potrošačke ugovore primjenjuju se prije svega posebne odredbe Zakona

o zaštiti potrošača, a tek supsidijarno odredbe ZOO-a.428

1.3. TEMELJNA NAČELA UGOVORNOG PRAVA

1.3.1. Načelo ugovorne slobode (autonomije)

Načelom autonomije stranaka predviđeno je slobodno uređivanje obveznih odnosa od strane

njegovih sudionika. Dakle, sudionici u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose sukladno

vlastitoj volji, poštujući granice postavljene odredbama Ustava Republike Hrvatske, prisilnih propisa i

morala društva.429

Sadržaj ovoga načela je proizašao iz dispozitivnog karaktera reguliranja obveznopravnih

odnosa. Naime, svi sudionici obveznopravnih odnosa ulaze u obvezne odnose kako bi zadovoljili

vlastite potrebe pa u tu svrhu razmjenjuju činidbe odnosno dobra i usluge. Pri tome zakon im dopušta

da sadržaj međusobnih odnosa urede na način koji najbolje odgovara njihovim potrebama i željama.

No, kako dinamika razmjene dobara i usluga može imati za posljedicu različite zlouporabe u korist

jednih, a na štetu drugih sudionika obveznopravnih odnosa, ovim načelom se nastojala osigurati pravna

sigurnost u pravnom prometu i to kako samih sudionika obveznih odnosa tako i pravnog poretka u

cjelini.

425

Čl. 14. st. 2. ZOO. 426

Čl. 14. st. 1. ZOO. 427

Čl. 402. st.3. ZOO. 428

V. čl. 4. st. 2. Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15; dalje: ZoZP). 429

Vidi čl. 2. ZOO

88

1.3.2. Načelo ispunjenja ugovorne obveze

Jedno od temeljnih načela ugovornog prava, na kojemu i počiva koncept konsenzualnih

ugovora, jest dužnost ispunjenja ugovorne obveze, pacta sunt servanda.430

Sudionik u

obveznopravnom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino ispunjenje.431

Dužnik je

dužan ispuniti svoju obvezu savjesno u svemu kako ona glasi.432

Naime, da li će ugovor uopće biti sklopljen i kakav će biti njegov sadržaj ovisi od volje

stranaka. Međutim, jednom kada je ugovor sklopljen, on obvezuje ugovaratelje jednako kao i sam

zakon (pacta dant leges), te za ispunjenje ugovorne obveze ugovaratelji odgovaraju cijelom svojom

imovinom. Ugovorna obveza može prestati samo na način predviđen zakonom ili sporazumom

stranaka.

1.3.3. Načelo savjesnosti i poštenja

Načelom savjesnosti i poštenja (bona fides) ustanovljena je dužnost pridržavanja načela od

strane svih sudionika obveznih odnosa pri zasnivanju te ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa.433

Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od osnovnih načela obveznog prava, koji korijene svoga nastanka

pronalazi još u rimskom pravu.434

Odredbama ZOO-a načelo se ne određuje niti pojmovno ni

sadržajno, pa je na sudu zadaća da pojam i sadržaj načela konkretizira u svakom pojedinom slučaju.435

Riječ je o pravnom standardu. Načelo savjesnosti i poštenja ima veliki značaj u stvaranju novih pravnih

pravila. To možemo naročito možemo vidjeti na primjeru pojedinih instituta ZOO-a poput npr. zabrane

zlouporabe prava436

, instituta predugovorne odgovornosti437

i raskida ugovora zbog promijenjenih

odgovornosti438

itd.439

430


Čl. 9. ZOO. 432

Čl. 342.st. 1. ZOO 433

V. čl. 4. ZOO. 434

Za povijesni pregled razvoja načela savjesnosti i poštenja v. Baretić, M., Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom

pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/2003., str. 572.-575. Za načelo savjesnosti i poštenja u komparativnom i

međunarodnom pravu v. Slakoper, Z., Načelo savjesnosti i poštenja u trgovačkim ugovorima s međunarodnim

obilježjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991., str.511.-548. 435

Baretić, M., op.cit. (ref.434.), str.578. 436

Čl. 6. ZOO. 437

Čl. 268. st. 6. ZOO. 438

Čl. 369., čl. 371. ZOO. 439

Baretić, M., op.cit. (ref.434.), str.578.

89

1.3.4. Načelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti činidaba

Načelo ravnopravnosti ugovornih stranaka propisuje obvezu ravnopravnosti svih pravnih

subjekata koji sudjeluju u obveznim odnosima.440

Ravnopravnost pravnih subjekata u obveznim

odnosima zahtijeva da su njihovi međusobni odnosi koordinirani odnosno da pravni subjekti ne

zasnivaju obvezne odnose na način da je jedan pravni subjekt subordiniran (podređen) drugome

pravnome subjektu.

Koordiniranost pravnih subjekata u obveznim odnosima zasniva se na odluci suglasnosti volja

pravnih subjekata bez postojanja bilo kojeg vida prisile. To konkretno ima za posljedicu da pravni

subjekti pri zasnivanju međusobnih odnosa nastupaju kao ravnopravni sudionici toga odnosa te stječu

ekvivalentna prava i/ili preuzimaju njima ekvivalentne obveze.

Načelom jednakosti davanja ili kako ga ZOO naziva načelo jednake vrijednosti činidaba,

zahtijeva se od sudionika obveznih odnosa da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od

jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.441

Primjena načela u pravnom prometu konkretno znači da

pravni subjekti u suvremenim gospodarskim odnosima imaju potrebu sklapati različite pravne poslove

odnosno ulaziti u obvezne odnose kako bi zadovoljili svoje potrebe (npr. zaposlili se, namjestili kuću,

otišli na putovanje itd.). Oni ulaze u obvezne odnose razmjenjujući činidbe na način da jedni od drugih

zahtijevaju određeno davanje, činjenje, propuštanje i trpljenje s ciljem razmjene dobara i usluga

odnosno zadovoljenja potreba. Razmjenjujući međusobno činidbe, pravni subjekti moraju imati na umu

da iste moraju biti ekvivalentne po vrijednosti. Dakle, ne smije postojati nerazmjer između vrijednosti

činidbe jednog pravnog subjekta i činidbe drugog pravnog subjekta, koju je on obvezan učiniti na ime

nastanka obveznog odnosa.

Pravni poredak propisujući ovo načelo nastojao je zaštititi pravne subjekte u pravnome prometu

od različitih zlouporaba do kojih lako dolazi u dinamičnom gospodarstvu kojeg karakterizira izuzetno

brza razmjena dobara i usluga pa je kao posljedicu nepridržavanja pravila ovoga načela predvidio

nevaljanost pravnog posla. Primjena načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba naročito dolazi do

izražaja primjerice kod instituta prekomjernog oštećenja442

te zelenaških ugovora.443

440

Čl. 2. ZOO. 441

Čl. 7. st. 1. ZOO. 442

Ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja očiti nerazmjer,

oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. V. čl. 375. st.

1. ZOO. 443

Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim

nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom

nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. V. čl. 329. st. 1. ZOO.

90

1.3.5. Načelo dužne pažnje

Ugovorne su strane u ispunjavanju svoje ugovorne obveze dužne postupati pažnjom koja se od

njih zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa. ZOO u tom smislu postavlja standarde pažnje

dobrog domaćina i pažnja dobrog gospodarstvenika.444

Standard dobrog domaćina zahtijeva ponašanje prosječno pozornog čovjeka određene sredine u

obavljanju određenih poslova i ono je mjerilo za utvrđivanje ponašanja ugovorne strane.445

Standard

dobrog gospodarstvenika odnosio bi se na osobe koje sklapaju ugovore u sklopu svoje gospodarske

djelatnosti, a predstavlja stupanj pažnje koju uredan trgovac posvećuje pri obavljanju svoje

djelatnosti.446

Sudionik u obveznom odnosu dužan je u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti postupati s

povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – tzv. pažnja dobrog stručnjaka.447

Ovaj

povećani stupanj pažnje zahtjeva se kod stručnjaka s određenog područja, primjerice kod zubara,

arhitekta i sl.

Iako ZOO izričito govori o načelu dužne pažnje pri ispunjavanju obveza, valjalo bi uzeti da se

ono vrijedi i pri zasnivanju ugovornih odnosa, jer se dužna pažnja mora uzeti u obzir u pogledu rizika

što ga nosi određeni posao, a istu valja upotrijebiti i prilikom pregovaranja kako bi se izbjegla

eventualna predugovorna odgovornost za štetu.

1.3.6. Načelo primjene običaja i prakse

Načelo primjene dobrih poslovnih običaja i prakse zahtijeva da trgovci u obveznim odnosima

među sobom primjenjuju trgovačke običaje čiju su primjenu ugovorili te praksu koju su međusobno

razvili, kao i trgovačke običaje koje redovito primjenjuju u obveznim odnosima, a nisu izrijekom ili

prešutno isključili njihovu primjenu.448

Primjena običaja i prakse u obveznim odnosima među trgovcima je prvenstveni izvor prava

putem kojeg se ostvaruje optimalna zaštita prava i interesa stranaka te ekonomičnost u poslovanju.449

Za trgovce kao posebnu kategoriju pravnih subjekata se opravdano smatra da poznaju trgovačke

444

Čl. 10. st. 1. ZOO. 445


Ibid., str.22. 447

Čl. 10. st. 2. ZOO. 448

Čl. 12. st. 1. i st. 2. ZOO. 449

Nikšić, S., Čuveljak, J., op.cit. (ref.317.), str.22.

91

običaje te da žele njihovu primjenu, pa njihovo neznanje o postojanju i/ ili sadržaju trgovačkog običaja

ne isključuje njihovu primjenu, što trgovačkim običajima daje obilježje objektivnog prava.450

Uz trgovačke običaje kao izvor prava za trgovce važna je i pravna praksa, koju razvijaju

pojedini pravni subjekti u konkretnom odnosu. Njezin značaj je izniman. Naime, često puta sadržaj

prakse trgovaca različit je od trgovačkih običaja što ima za posljedicu prešutno isključenje primjene

običaja dajući tako pravnoj praksi značenje ugovora.451

450

Ibid. 451

Ibid., str.23.

92

2. SKLAPANJE UGOVORA

Ugovor je dvostrani pravni posao, što znači da nastaje očitovanjem volje najmanje dviju

strana.452

Da bi ugovor nastao, očitovanje volja ugovornih strana mora biti suglasno – one se moraju

usuglasiti o minimalnom sadržaju ugovora, odnosno o bitnim sastojcima ugovora.453

Pod bitnim

sastojcima ugovora podrazumijeva se onaj minimalan sadržaj ugovora bez kojega taj određeni ugovor

ne bi mogao postojati, a koji su određeni prirodom posla ili voljom stranaka.454

U praksi će do

suglasnosti volja ugovornih strana doći, kada se ugovorne sporazumiju o takvom sadržaju ugovora koji

će odgovarati interesima obiju strana.

Da bi se postigla suglasnost volja glede bitnih sastojaka ugovora, važno je da se očitovanja

ugovornih strana spoje te da su istovjetna. Konstitutivni elementi ugovora s aspekta očitovanja volje se

nazivaju ponuda i prihvat. Ugovor će prema tome biti sklopljen kada ponuditelj primi izjavu

ponuđenoga da prihvaća ponudu.455

Valja naglasiti da su ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora u pravilu potpuno autonomne

– one odlučuju hoće li uopće sklopiti ugovor, s kime će ga sklopiti, u kojem obliku te kakav će biti

njegov sadržaj, pri čemu su jedino ograničene Ustavom, prisilnim propisima i moralom društva.456

U

navedenom smislu, zakonom se može propisati da je neka osoba dužna sklopiti određeni ugovor, a

može se propisati i obvezan sadržaj određenog ugovora i to u cijelosti ili djelomično.457

U takvim

slučajevima je ugovorna autonomija stranaka u ograničena ili isključena, pa do sklapanja određenog

ugovora može doći i protiv volje jedne ili čak obje ugovorne strane.

452


Čl. 247. ZOO. V. i Čuveljak, J., Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005., str.17. 454

Barbić, J., Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb, 1980., str.59. 455

Čl. 252. st. 1. ZOO. 456

Čl. 2. ZOO. 457

Čl. 248. ZOO.

93

2.1. PREGOVORI

Sklapanju ugovora, redovito prethode pregovori, iako tome nije uvijek tako.458

Primjerice, kod

tzv. adhezijskih ugovora, pregovori ne dolaze u obzir – sadržaj ugovora koji je ponuditelj sastavio u

ponudi nije podložan izmjenama, pa je ponuđenom ostavljeno na volju samo hoće li prihvatiti takvu

ponudu ili ne.459

Svrha je pregovora da se postigne suglasnost volja, odnosno da se nađe ona točka na liniji

međusobnih prava i obveza u kojoj će interesi obiju ugovornih strana biti zadovoljeni.

Temeljno je pravilo da pregovori ne obvezuju.460

To znači da ugovorna strana koja pristupi

pregovorima nije dužna, po završetku pregovora sklopiti ugovor, te pregovore može prekinuti u svako

doba bez osobitog opravdanja.

Ipak, pregovori nisu u potpunosti lišeni pravnih učinaka. Dužnost je svake strane da pristupi

pregovorima u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.461

Između ostaloga, to znači da određena

ugovorna strana ne bi smjela pristupiti pregovorima s drugom stranom, bez prave namjere da s drugom

stranom sklopi ugovor. Ugovorna strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu

savjesnosti i poštenja, tzv. culpa in contrahendo, odgovarat će drugoj strani za štetu koja je time

prouzročena drugoj strani.462

Osim predugovorne odgovornosti za štetu radi nesavjesnog vođenja pregovora, zakon propisuje

i dužnost čuvanja poslovne tajne. Ako je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive

obavijesti ili joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana, ako nije drugačije ugovoreno, ne smije

učiniti dostupnim trećima ili ih koristiti za svoje interese bez obzira je li naknadno sklopljen ugovor ili

nije.463

Povreda ove obveze povlači za sobom odgovornost za štetu, i predaje oštećeniku koristi koju je

štetnik tom povredom ostvario.

Što se tiče troškova pregovora, koji u određenim slučajevima mogu biti znatni, ako se strane

drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove, a zajedničke troškove snose na jednake

dijelove.464

458

Momčinović, H., Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim odnosima, Pravo i porezi,

1/1997., str.9. 459

Isto Pavlović, M., Značaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija, 5/2004., str.5. 460

čl. 251. ZOO. 461

Princip pregovaranja u skladu s načelom savjesnosti i poštenja uveden je u ZOO prema uzoru na Načela europskog

ugovornog prava (Principles of European Contract Law – PECL). V. u Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.346. 462

Pavlović, M., op.cit. (ref.459.), str.7.-8. 463

Čl. 251. st. 4. ZOO. 464

Čl. 251. st. 6. ZOO.

94

2.2. PONUDA

2.2.1. Pojam ponude

Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke

ugovora.465

Budući je riječ o izjavi volje koja za ponuditelja veže određene pravne učinke, ponuda je po

svojoj prirodi jednostrani pravni posao.

Uz ponudu, zakon poznaje i tzv. opću ponudu. Riječ je o izjavi volje koja sadrži sve sastojke

kao i ponuda s tom razlikom da nije upućena određenoj osobi, već neodređenom broju osoba.466

Ako

drugačije ne proizlazi iz običaja ili okolnosti slučaja, opća ponuda vrijedi kao ponuda.467

Općom

ponudom se smatra izlaganje robe s naznakom cijene.468

Od ponude i opće ponude valja razlikovati tzv. poziv da se učini ponuda. Riječ je o radnjama

koje predstavljaju inicijativu da se učini ponuda pod određenim uvjetima. Kod poziva da se učini

ponuda ne postoji volja za vezanošću, dok kod ponude takva volja mora postojati.469

Međutim,

pošiljatelj takvih poziva odgovara za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije

prihvatio njegovu ponudu. Pozivom da se učini ponuda smatra se slanje kataloga, cjenika, tarifa i

drugih obavijesti te oglasi dani u tisku, lecima, radiom, televizijom, elektroničkim putem i sl.470

2.2.2. Učinci ponude

Ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili to

isključenje proizlazi iz okolnosti posla.471

To načelno znači da jednom kada ponuda počne djelovati

ponuditelj više ne može otkloniti sklapanje ugovora, odnosno da je ponuda neopoziva.472

Ponuda bi se

mogla opozvati, dakle, jedino kada je ponuditelj u samoj ponudi isključio svoju obvezu da održi

ponudu ili ako to isključenje proizlazi iz okolnosti posla.

Valja napomenuti da se ponuda, iako je neopoziva, može povući, ali samo ako je ponuđeni

primio izjavu o povlačenju prije primitka ponude ili istodobno s njom. Razlika između povlačenja

465

Čl. 253. st. 1. ZOO. V. i Babić, S., Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi,

11/2002., str.67. 466

Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str.26. 467

Čl. 254. ZOO. 468

Tako Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str.29.; V. čl. 255. ZOO. 469

Ibid., str.33. 470

Čl. 256. ZOO. 471

Čl. 257. st. 1. ZOO. 472

Tako i Čuveljak, J., op.cit. (ref.453.), str.22.

95

ponude i opoziva ponude je u tome, što je povlačenje moguće samo do trenutka u kojemu ponuda

počinje stvarati pravne učinke, odnosno do trenutka kada je ponuđeni primio ponudu, dok je opoziv

ponude, kada je predviđen, moguć sve do trenutka u kojemu je ponuđeni otposlao prihvat ponude.473

Kada je riječ o učincima ponude, bitno je odrediti vrijeme vezanosti ponuditelja ponudom,

odnosno od kada i do kada ona djeluje.

Ponuda vezuje ponuditelja od trenutka kada ona prispije ponuđenom. Iako ZOO to izričito ne

navodi, usvajanje teorije prijema proizlazi iz odredbe prema kojoj se ponuda može povući jedino prije

ili istovremeno s primitkom ponude.474

U tom smislu, već napisana ponuda, pa i ona koja je otposlana

primatelju, ne obvezuje ponuditelja ako je ponuđeni nije zaprimio.

Kad je riječ o trenutku do kojega obvezuje ponuda razlikuje se više slučajeva. Ponuda u kojoj je

određen rok za njen prihvat obvezuje ponuditelja do isteka tog roka. Rok za prihvat počinje teći od

nadnevka naznačenog u pismu, a ako pismo nije datirano onda od dana kada je pismo predano pošti.475

Ako u ponudi nije određen rok za njen prihvat valja razlikovati situacije u kojima je takva

ponuda učinjena nazočnoj osobi od situacija u kojima je ponuda učinjena odsutnim osobama. Pri tome

se nazočnim osobama smatraju osobe koje imaju mogućnost neposredne i izravne komunikacije (osobe

koje su fizički prisutne, osobe koje komuniciraju putem telefona, radija, video veze) dok se odsutnim

osobama smatraju osobe koje ne komuniciraju na takav način (osobe koje komuniciraju putem

pismena, telefaksa, elektronske pošte itd.).476

Ponuda učinjena nazočnoj osobi obvezuje ponuditelja

vrlo kratko – ona će se smatrati odbijenom ako nije prihvaćena bez odgađanja, osim ako iz okolnosti

proizlazi da ponuđenome pripada stanovit rok za razmišljanje.477

Ponuda učinjena odsutnoj osobi u

kojoj nije određen rok za prihvat obvezuje ponuditelja za vrijeme koje je redovito potrebno da ponuda

stigne ponuđenome, da je on razmotri, o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju.478

2.2.3. Oblik ponude

Ponuda predstavlja čin izjave volje pa se ona u pravilu može izjaviti riječima, uobičajenim

znacima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju,

sadržaju i identitetu davatelja izjave.479

Ponuda se može izjaviti i pomoću raznih komunikacijskih

473


Čl. 257. st. 2. ZOO. 475

Čl. 258. ZOO. 476

V. Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira, Zagreb,

2009., str.113. 477

Ibid.; v. čl. 263. ZOO. 478

Čl. 258. st. 4. ZOO. 479

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.361.

96

sredstava.480

Međutim, kada je riječ o ponudi ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik,

ona će obvezivati ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku.481

2.3. PRIHVAT PONUDE

2.3.1. Pojam prihvata

Kada ponuđeni zaprimi ponudu on se na nju može očitovati pozitivno na način da je prihvati ili

negativno na način da je odbije. Prihvat je jednostrani pravni posao kojim se ponuđeni pozitivno očituje

na zaprimljenu ponudu. Ako ponuda ne zadovoljava interese ponuđenog, on je može odbiti izjavom

volje ili pak na nju uopće ne reagirati što će u pravilu dovesti do toga da ugovor nije sklopljen.

S druge strane, ako bi ponuda samo djelomično zadovoljavala interese ponuđenog, pa je on

prihvati uz istodoban prijedlog da se ona u nečemu izmjeni ili dopuni, takva se izjava volje neće

tretirati kao prihvat, već kao odbijanje ponude i stavljanje nove ponude svome prijašnjem ponuditelju –

tzv. protuponuda.482

Jednako tako, zakašnjeli prihvat se ne smatra prihvatom već novom ponudom od strane

ponuđenog. Međutim, ako je prihvat pravodobno otposlan ponuditelju, a ovaj ga je zaprimio nakon

isteka roka za prihvat, te je ponuditelj znao ili morao znati da je prihvat pravodobno otposlan, ugovor

će biti sklopljen, osim ako ponuditelj bez odgađanja pošalje obavijest ponuđenome da se zbog

zakašnjenja ne smatra vezanim ponudom.483

2.3.2. Učinci prihvata

Za razliku od ponude koja veže samo ponuditelja, prihvat, u trenutku kada počine pravno

djelovati, stvara ugovorni odnos. Pravni je učinak prihvata da ponuda i prihvat prestaju biti zasebni

jednostrani pravni poslovi te zajedno čine dvostrani pravni posao, odnosno ugovor.484

Prihvat se može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu o

prihvatu ili istodobno s njome.485

Ovo je stajalište opravdano budući da prihvat ne proizvodi učinke sve

dok ga ponuditelj nije zaprimio.

480

Čl. 249. st. 2. ZOO-a 481

Čl. 259. st. 1. ZOO-a 482

Čl. 264. ZOO. 483

Čl. 266. ZOO. 484

Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str. 66. 485

Čl. 262. st. 3. ZOO.

97

2.3.3. Oblik prihvata

Prihvat je kao i ponudu moguće dati bilo riječima, uobičajenim znacima ili konkludentnim

radnjama.486

Prihvatom se smatra i kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu te kada izvrši kakvu

drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može

smatrati izjavom o prihvatu.487

Iznimku predstavljaju ugovori za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban

oblik – da bi takav ugovor bio sklopljen prihvat mora biti učinjen u obliku koji zakon propisuje za

ugovor koji se sklapa.488

U suprotnom prihvat će biti nevaljan te neće proizvoditi pravne učinke, pa

ugovor neće biti sklopljen.

Glede oblika prihvata valja posebno razmotriti i značaj šutnje ponuđenoga u odnosu na ponudu,

odnosno izostanak bilo pozitivne (prihvat ponude) bilo negativne (odbijanje ponude) reakcije na

ponudu.

Temeljno je pravilo da izostanak bilo kakve reakcije od strane ponuđenoga ne dovodi do

sklapanja ugovora – qui tacet non consentire videtur.489

Dakle, šutnja ponuđenoga ne znači prihvat

ponude. Čak i kada bi u samoj ponudi bilo naznačeno da će se šutnja ili primjerice izostanak odbijanja

smatrati prihvatom, izostanak reakcije ponuđenog se neće smatrati prihvatom, budući takva odredba u

ponudi nema pravnog učinka.490

Međutim, zakon predviđa dva slučaja u kojima će se šutnja tretirati kao prihvat ponude:

1. kada ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe, smatra se da je

prihvatio ponudu koja se odnosi na takvu robu ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio;

2. osoba koja se ponudila drugom da izvršava njegove naloge za obavljanje određenih poslova, a i

osoba u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga, dužna je izvršiti dobiveni

nalog ako ga nije odmah odbila.491

486

V. Miladin, P., Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 4/2008.,

str.927. 487

Čl. 262. ZOO. 488

Čl. 259. st. 2. ZOO. 489


Čl. 265. ZOO. 491

Za šutnju na dobiven nalog opširno u Miladin, P., op.cit. (ref.486.) str.929.-948.

98

2.4. TRENUTAK SKLAPANJA (PERFEKCIJA) UGOVORA

2.4.1. Perfekcija konsenzualnih ugovora

Određivanje trenutka u kojem je ugovor sklopljen važno je iz nekoliko razloga. S obzirom na taj

trenutak će se ocjenjivati postojanje pretpostavaka za valjanost ugovora – stranačka sposobnost,

postojanje mana volje, dopustivost činidbe i sl. Osim toga, od tog trenutka ugovor proizvodi pravne

učinke, počinju teći rokovi, nastaju prava i obveze koje su ugovorne strane dužne poštivati.

Već je rečeno da je ugovor sklopljen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Ugovor će se smatrati sklopljenim i kada su stranke nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima

ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije. Ako se u takvom slučaju ugovorne strane ne suglase o

sporednim točkama, njih će utvrditi sud vodeći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi

između ugovaratelja i običajima.492

Međutim, iz navedene se formulacije ne može utvrditi točan trenutak sklapanja ugovora. U vezi

s time, postoji više teorija koje pokušavaju odrediti relevantan trenutak u kojemu su se stranke suglasile

o bitnim sastojcima ugovora.

Prema teoriji očitovanja ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuđeni vanjskom

manifestacijom očitovao volju da prihvaća ponudu.493

Prema teoriji odašiljanja, ugovor se smatra

sklopljenim u trenutku kada je ponuđeni poslao ponuditelju prihvat njegove ponude. Prema teoriji

primitka, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada je ponuditelj primio izjavu ponuđenog da

prihvaća ponudu odnosno u trenutku kada mu je omogućeno da sazna za sadržaj izjave ponuđenog.

Prema teoriji saznanja, ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kada ponuditelj sazna za prihvat od

strane ponuđenog.

Od navedenih teorija naše je pravo prihvatilo teoriju primitka – ugovor je sklopljen u trenutku

kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.494

Od navedenoga pravila, međutim, postoji iznimka i to za slučajeve u kojima se šutnja

ponuđenoga tretira kao prihvat ponude. Budući da šutnja kao takva traje od trenutka primitka ponude

do trenutka kada je ponuda prestala vrijediti, što u praksi može potrajati i danima, a sama izjava o

prihvatu kao vanjska manifestacije volje i ne postoji, nije moguće primjenom koje od izloženih teorija

utvrditi točan trenutak sklapanja ugovora. Stoga se, u navedenim slučajevima smatra da je ugovor

sklopljen u trenutku kada je ponuda stigla ponuđeniku, ali samo pod uvjetom da je ovaj nije

pravovremeno odbio.495

492

Čl. 253. st. 2. ZOO. 493

V. Barbić, J., op.cit. (ref.454.), str.66.-71. 494

Čl. 252. st. 1. ZOO. 495

Čl. 265. st. 5. ZOO.

99

2.4.2. Perfekcija realnih ugovora

ZOO je načelno prihvatio koncept konsenzualnog ugovora, dakle ugovora koji nastaje u

trenutku suglasnog očitovanja volja.

Ipak, ZOO-u nije ostao nepoznat niti koncept realnog ugovora iako se on svodi na dvije

iznimke, ugovor o posudbi i bilo koji drugi ugovor sklopljen u režimu kapare. Ugovor o posudbi

nastaje kada posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže

vratiti je nakon uporabe.496

Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj strani kaparu,

ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.497

Kao što je vidljivo iz navedenih formulacija kod realnih ugovora, trenutak sklapanja ugovora ne

predstavlja trenutak kada je ponuditelj primio prihvat ponude, već trenutak u kojemu je došlo do

predaje određene stvari. Suglasnost volje kod realnih ugovora ima značaj predugovora.

2.5. PREDUGOVOR (PRELIMINAR)

Predugovor (preliminar, pactum de contrahendo) je ugovor kojim se preuzima obveza da se

kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.498

Predugovor može prethoditi bilo kojem ugovoru. Njime stranke

ne preuzimaju obvezu ispuniti činidbu iz glavnog ugovora, već preuzimaju obvezu sklopiti glavni

ugovor.499

Predugovor može biti jednostrano obvezan – ukoliko je samo jedna strana preuzela obvezu

sklapanja glavnog ugovora ili dvostrano obvezan – kada se obje stranke obvezuju sklopiti glavni

ugovor.500

Da bi predugovor obvezivao stranke, on treba udovoljiti određenim sadržajnim i formalnim

pretpostavkama. Prije svega, on treba sadržavati bitne sastojke glavnog ugovora.501

Uz to, predugovor

mora biti sklopljen u obliku koji je propisan za glavni ugovor.502

Tako će, primjerice, predugovor

ugovora o kupoprodaji nekretnine biti valjan i obvezivati stranke samo ako je sklopljen u pisanom

obliku te ako sadrži odredbe kojima se specificira nekretnina koja je predmet prodaje i cijena.

Ako strana koja je predugovorom preuzela obvezu da će sklopiti glavni ugovor to odbije učiniti

druga se strana može obratiti sudu. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest

496

Čl. 509. ZOO. 497

Čl. 303. st. 1. ZOO. 498

Čl. 268. st.1. ZOO. 499

Momčinović, H., op.cit. (ref.458.), str.13. 500


Čl. 268. st. 3. ZOO. 502

Čl. 268. st. 2. ZOO.

100

mjeseci, od isteka roka predviđenog za sklapanje glavnog ugovora, a ako taj rok nije predviđen , onda

od dana kada je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.

Predugovor prestaje:

1. sklapanjem glavnog ugovora, odnosno ispunjenjem ili

2. temeljem zakona, ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni

sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme (clausula rebus sic stantibus).503

503

Momčinović, H., op.cit. (ref.458.), str.14.-15.

101

3. VALJANOST UGOVORA

Ugovor kao stranačko očitovanje volje je usmjeren na postizanje dopuštenih pravnih učinaka,

među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog obveznopravnog odnosa.504

Da bi

obveznopravni ugovor bio pravno valjan te kao takav proizvodio pravne učinke koje se pri njegovom

sklapanju očekuju u pravnom prometu, Zakon predviđa obvezu ispunjena određenih pretpostavki. U

tom smislu, ugovor će biti valjan kada se kumulativno ispune sljedeće pretpostavke:

1. ugovorne strane moraju biti pravno i poslovno sposobne,

2. volja za sklapanje ugovora mora biti očitovana slobodno i ozbiljno,

3. činidba kao predmet ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva,

4. pobuda za sklapanje ugovora mora biti dopuštena,

5. ugovor mora biti sklopljen u propisanom obliku.

Ako navedene pretpostavke kod konkretnog ugovora nisu kumulativno ispunjene, ugovor će biti

nevaljan.

3.1. SPOSOBNOST STRANAKA

Sudionici obveznih odnosa, a samim time i ugovornih odnosa, su fizičke i pravne osobe.505

Pod

pojmom fizičke osobe pravna znanost razumijeva svakog živog čovjeka506

, a pod pojmom pravne

osobe društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost, ima čvrstu i stalnu

organizaciju koja predstavlja organizacijsko jedinstvo te ima vlastitu imovinu različitu od imovine

svojih članova.507

Dakle, fizičke i pravne osobe su pravni subjekti.

Da bi fizičke i pravne sobe mogle sudjelovati u pravnom poreku, odnosno da bi mogli ulaziti u

pravne odnose s ciljem zaključenja obveznopravnih ugovora koji bi po njihovom nastanku proizvodili

dopuštene pravne učinke od njih pravni poredak zahtijeva postojanje određenih kvaliteta. Te kvalitete

su pravna i poslovna sposobnost.

504

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.131. 505

Čl. 16. ZOO. 506

Povijesno gledajući pravna sposobnost nije bila priznavana svakom živome čovjeku. Tako npr. u robovlasničkim

društvima robovi nisu bili subjekti, već objekti prava. 507

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str. 49.

102

Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza.508

Riječ je o temeljnom svojstvu

koje ima svaki pravni subjekt. Imati pravnu sposobnost znači biti pravni subjekt. To svojstvo fizička

osoba stječe rođenjem,509

a gubi smrću te proglašenjem nestale osobe umrlom.510

Pravna sposobnost

pravne osobe se ne može oduzeti niti se ista može stupnjevati. Oduzimanje pravne sposobnosti pravne

osobe značilo bi ujedno i prestanak postojanja te osobe kao pravnoga subjekta. Značilo bi to da je ona

tada svedena na objekt prava.

Pravna osoba poput fizičke osobe ima pravnu sposobnost, no obujam te sposobnosti odnosno

obujam prava i obveza koje neka pravna osoba može imati ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba

ostvariti.511

Pravnu sposobnost pravna osoba stječe osnivanjem.512

Načini osnivanja pravnih osoba

ovisiti će o tome radi li se o pravnoj osobi javnoga prava ili pravnoj osobi privatnoga prava.513

Tako će

pravne osobe privatnoga prava osnivati upisom u odgovarajući registar (sudski registar, registar

udruga), dok će se pravne osobe javnoga prava osnivati zakonom (jedinice lokalne samouprave) ili

običajima međunarodnog prava (država).

Poslovna sposobnost jest svojstvo pravnog subjekta da vlastitim očitovanjima volje stječe prava

i preuzima obveze.514

Poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću.515

Iznimno, fizička

osoba može steći punu pravnu sposobnost i prije punoljetnosti ukoliko sklopi brak ili pak postane

roditeljem prije punoljetnosti.516

Za razliku od pravne sposobnosti, poslovna sposobnost fizičkih osoba može se stupnjevati

odnosno ograničiti.517

Tako osim potpune poslovne sposobnosti fizička osoba može biti i ograničeno

poslovno sposobna.518

Može se reći da su ograničeno sposobne osobe one osobe kojima je djelomično

oduzeta poslovna sposobnost nakon punoljetnosti. Te osobe mogu u pravnome prometu valjano

508

Ibid., str.33. 509

Ponekad se pravna sposobnost priznaje začetom, a ne rođenom djetetu s ciljem očuvanja njegovih prava. Tada se uzima

da je začeto dijete rođeno, kadgod se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi živo. V. čl. 17. st. 2. ZOO. 510

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.34.-35. 511

Pravna osoba ima svoj cilj odnosno svrhu izraženu u statutu ili drugom pravnom aktu osnivanja te pravne osobe, a kojom

se ujedno određuje i obujam pravne sposobnosti. V. ibid., str.50. 512

Ibid. 513

U pravne osobe javnog prava ubrajaju se država, jedinice lokalne (područne) samouprave i uprave, ustanove koje

dobivaju sredstva iz državnog proračuna i dr. Svrha im je ostvarivati javne ciljeve i interese, financiraju se iz sredstava

državnog proračuna, a njihovo osnivanje, kontrolu i upravljanje provodi država te imaju javna ovlaštenja. Pravne osobe

privatnoga prava jesu trgovačka društva, ustanove, udruge, zadruge, sindikati, političke stranke, privatne zaklade i

fundacije, fondovi i dr. O pravnim oblicima pravnih osoba v. u: Petrović, S., Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje

djelatnosti – pretpostavke i posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006., str. 87. i dalje. 514


Ibid., str.35. 516

Ibid. 517

Ibid., str.154. 518

Ibid.

103

očitovati svoju volju usmjerenu na sklapanje pravovaljanih pravnih poslova glede kojih im poslovna

sposobnost nije ograničena.519

Fizičke osobe koje nemaju poslovnu sposobnost bilo da ju još nisu stekli (npr. maloljetnici) ili

im je ona u potpunosti oduzeta (tzv. osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti) u pravnom prometu

svoju volju izražavaju putem zakonskog zastupnika ili skrbnika.520

Poslovnu sposobnost pravna osoba stječe u isto vrijeme kada i pravnu sposobnost te se ona ne može

stupnjevati kao kod fizičkih osoba.521

Pravna osoba vlastita očitovanja volje izražava putem svojih

tijela (organa).522

3.2. VALJANO I SUGLASNO OČITOVANJE VOLJE

Da bi pravni posao nastao, odnosno da bi ugovor bio zaključen, potrebno je očitovanje volje od

strane pravnih subjekata odnosno ugovornih strana. Svoju volju ugovorne strane mogu izraziti na

različite načine i to: riječima (usmeni govor ili pisane riječi), uobičajenim znakovima (klimanjem

glave, rukovanjem i sl.), drugim ponašanjem iz kojeg se može zaključiti o postojanju, sadržaju i

identitetu davatelja izjave.523

Izjava volje mora se učiniti slobodno i ozbiljno.524

U suprotnom će doći do nesklada između

volje i očitovanja. Taj nesklad nazivamo manama volje.525

Mane volje javljaju se kao svjesni ili

nesvjesni nesklad između volje i očitovanja.526

3.2.1. Svjesni nesklad između volje i očitovanja

Pod pojmom svjesnog nesklada razumijevamo takav nesklad između očitovanja i volje kod

kojega pravni subjekt svjesno očituje kao svoju volju nešto što uistinu ne želi, odnosno nešto što ne

519

Ibid. 520

Čl. 18. st. 4. ZOO. 521

Čl. 18. st. 2. ZOO. 522

„Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju.“ Tako u Klarić,

P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.51. 523

Primjerice „ako putnik uđe u autobus spreman za vožnju znači da je odlučio sklopiti ugovor o prijevozu.“ Tako u Kale,

B., Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000., str.81. 524

Čl. 249. st. 3. ZOO. 525


Ibid., str. 141.

104

odgovara njegovoj pravoj volji.527

To su primjerice očitovanja volje dana kroz školski primjer i šalu,

zatim simulacija, izjave volje uzrokovane prijetnjom i silom, te mentalna rezervacija.528

Školski primjer i šala jest takav oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja kod kojega

pravni subjekt svjesno očituje nešto što uistinu ne želi.529

Primjerice, na nastavi tijekom izlaganja

obilježja ugovora o darovanju nastavnik studentu očituje volju darovanja skupocjenog sata što student

prihvaća. No, pošto je volja nastavnika očitovana u cilju razjašnjenja ugovora nije nastala obveza za

nastavnika koji je dao očitovanje pa student ne bi mogao potraživati od nastavnika ispunjenje njegove

obveze iz takvog očitovanja ugovora. Kod šale i školskog primjera nedostaje element ozbiljnosti.

Simulacija je svjesni nesklad između očitovanja i volje kod kojega obje strane svjesno očituju

nešto što nije u skladu s njihovom pravom voljom, želeći kod trećih osoba izazvati dojam da su sklopile

određeni posao.530

Simulacija se može javiti kao apsolutna i relativna.531

Apsolutna simulacija sastoji se u prividnom sklapanju ugovora radi zaobilaženja propisa,

prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Prividan ugovor nema učinka među ugovornim

stranama.532

Primjerice, prividno otuđenje nekretnine radi stjecanja određenoga prava, prividan zajam

radi spašavanja nečije kreditne sposobnosti itd.533

Relativna simulacija sastoji se za razliku od apsolutne u sklapanju prividnog pravnog posla da

bi se njime prikrio neki drugi pravni posao. Prividni pravni posao naziva se simuliranim, a prikriveni

disimuliranim.534

Simulirani ugovor kao prividan pravni posao je ništetan, a disimulirani je valjan pod

uvjetom da je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.535

Stranke simuliranog ugovora

ne mogu isticati prema trećim savjesnim osobama prigovor da je ugovor između njih prividan

(simuliran).536

Primjerice, prividno sklapanje ugovora o kupoprodaji ¸radi prikrivanja ugovora o

darovanju s ciljem zaobilaženja nepovoljnih propisa o porezu na promet nekretnina.537

U pravnoj se teoriji razlikuje prijetnja kao tzv. psihička prisila (vis compulsiva) od fizičke sile

(vis absoluta).538

Ovisno radi li se o fizičkoj sili ili prijetnji, ugovor će biti ništetan ili pobojan.

Prijetnja jest izazivanje opravdanog straha kod druge ugovorne strane s ciljem da se istu navede

na sklapanje ugovora.539

Strah će se pri tome smatrati opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je

527

Ibid. 528

Ibid. 529

Čl. 249. ZOO. 530


Ibid. 532

Čl. 285. st. 1. ZOO. 533

Pavlović, M., Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.44. 534


Čl. 285. st. 2. ZOO. 536

Čl. 285. st. 3. ZOO. 537

Pavlović, M., op.cit. (ref.533.), str.44. 538

V. u Čuveljak, J., Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007., str. 11.

105

ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.540

Ugovorna strana koja je pod prijetnjom sklopila ugovor može zahtijevati da se ugovor poništi.541

Uporaba fizičke sile za razliku od prijetnje ima za pravnu posljedicu ništetnost ugovora.542

Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kod kojega jedna strana

izjavljuje kao svoju volju ono što zapravo neće, a druga strana to ne zna. 543

No za razliku od ostalih

oblika svjesnoga nesklada između volje i očitovanja, kod mentalne rezervacije pravni posao je

valjan.544

Razlog tome je pravilo koje vrijedi za mentalnu rezervaciju – tko zna ili mora znati posljedice

svog očitovanja ne može htjeti očitovanje bez posljedica.545

Tako je pravni posao nastao u slučaju kada

je na javnom nadmetanju odnosno dražbi osoba koja je dala najbolju ponudu za kupnju predmeta

dražbe obvezna sklopiti ugovor bez obzira je li zaista htjela kupiti taj predmet ili je ponudu dala s

ciljem da se zabavlja na dražbi.

3.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja

Pod pojmom nesvjesnoga nesklada između očitovanja i volje razumijevamo slučajeve kada

osoba nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi kao svoje očitovanje volje.546

To je primjerice

očitovanje dano u zabludi te u slučaju nesporazuma i prijevare.547

Zabluda se često definira u hrvatskom ugovornom pravu kao pogrešna predodžba o stvarnosti548

i to kao pogrešna predodžba o nekoj činjenici (error facti) ili o nekom objektivnom pravu (error juris),

u motivu pri sklapanju ugovora (error in motivo).549

Zabluda glede prava te zabluda u motivu se u

pravilu ne uvažavaju, dok se zabluda o činjenicama uvažava.550

Da bi zabluda imala učinak na valjanost odnosno nevaljanost pravnoga posla ona mora biti

bitna.551

Bitnom se smatra ona zabluda koja se odnosi na:

539

Čl. 279. st. 1. ZOO. 540

Čl. 279. st. 2 ZOO. 541

Čl. 279. st. 1. ZOO. 542

Čl. 279. st. 3. ZOO. 543


Ibid. 545

Ibid. 546

Ibid.. 547

Ibid. 548

Za pravnu narav zablude v. Petrak, M., Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik

pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998., str. 577 i dalje. 549

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str. 155. 550

Ibid. 551

Prijašnji ZOO koji je u Republici Hrvatskoj bio na snazi od 1978., uz bitnost zablude propisivao je i neskrivljenost kao

bitnu pretpostavku za postajanje zablude kao razloga pobojnosti. Tako je neskrivljena bila ona zabluda ako je stranka koja

106

1. objekt ugovora,

2. bitna svojstva objekta ugovora,

3. osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, te

4. okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja

je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

Stranka koja je pri sklapanju ugovora bila u zabludi može zahtijevati poništaj tako sklopljenog

ugovora.552

No, ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo, strana koja je u

zabludi ne može se pozivati na zabludu.553

Kod besplatnih pravnih bitnom zabludom se smatra i

zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.554

Nesporazum jest takav nesvjesni nesklad između očitovanja i volje do kojega dolazi kada

ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi

ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, pa u tom slučaju ugovor uopće ne nastaje.555

Pravna

posljedica nesporazuma je ništetnost pravnoga posla.

Prijevara jest svjesno izazivanje zablude u druge ugovorne strane ili njezino održavanje u

zabludi s nakanom da je se navede na sklapanje ugovora.556

Ukoliko je prijevaru učinila treća osoba,

prijevara utječe na ugovor pod uvjetom da je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala

ili morala znati za prijevaru.557

Besplatni se ugovor može poništiti i kad je prijevaru učinila treća osoba,

bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za

prijevaru.558

3.3. KVALIFICIRANA ČINIDBA

Pod pojmom činidbe razumijevamo svaku pozitivnu ili negativnu ljudsku radnju koju je dužnik

na temelju obveznog odnosa dužan ispuniti vjerovniku. 559

Činidba se može sastojati u davanju stvari,

činjenju (npr. rad: fizički ili intelektualni), nečinjenju ili propuštanju (neobavljanje nečega što bi mogao

je u zabludi pri sklapanju ugovora s pozornošću koja se zahtijeva u prometu za tu vrstu pravnih poslova (npr. pozornost

dobrog gospodarstvenika/dobrog domaćina, pozornost dobrog stručnjaka). 552

Čl. 280. st. 1. i st. 2. ZOO. 553

Čl. 280. st. 4. ZOO. 554

Čl. 281. ZOO. 555

Čl. 282. ZOO. 556


Čl. 284. st. 3. ZOO. 558

Čl. 284. st. 4. ZOO. 559

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.378.

107

obavljati da nije u obveznom odnosu) te trpljenju (nesprječavanje obavljanja tuđe radnje koju bi bio

ovlašten spriječiti da se ne nalazi u obveznom odnosu).560

Da bi pravni posao bio valjan odnosno da bi proizvodio pravno valjane učinke činidba mora biti

moguća, dopuštena, određena ili barem odrediva. Kada činidba ima navedene kvalitete riječ je o

kvalificiranoj činidbi. Nedostatak navedenih kvaliteta čini ugovor ništetnim.561

Pod mogućom činidbom razumijevamo onu činidbu koja je objektivno moguća.562

To

konkretno znači da tu činidbu može ispuniti svatko.563

Prvobitna nemogućnost ispunjenja određene

činidbe ne utječe na valjanost pravnoga posla.564

Dakle, ako pri zaključenju pravnoga posla činidbu nije

moguće izvršiti zbog pojedinih razloga, a kasnije u razdoblju koje slijedi nakon zaključenja ugovora, a

prije dospijeća obveze ugovorne strane na ispunjenje te činidbe, otpadne razlog nemogućnosti

ispunjenja pravni posao je valjan.565

Isto vrijedi i ako je pravni posao sklopljen uz odgodni uvjet ili rok,

pa ispunjenje činidbe postane moguće prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka.566

U slučaju subjektivne

nemogućnosti ispunjenja činidbe, odnosno ako ugovorna strana koja je obvezna ispuniti činidbu na

koju se obvezala pri sklapanju ugovora istu ne može ispuniti, dužna je drugoj ugovornoj strani

naknaditi štetu.567

Nedopuštena je ona činidba koja je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili

moralu društva.568

Nadalje, da bi ugovor bio valjan činidba treba biti određena ili barem odrediva. Određena je ona

činidba koja je u svim pojedinostima označena, dok odrediva činidba u početku nije točno određena, ali

se može naknadno odrediti po objektivnim kriterijima, a da stranke ne moraju sklapati novi ugovor

(ugovor sadrži podatke pomoću kojih se činidba može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ih

odredi).569

560

Čl. 269. ZOO. 561

Čl. 270. ZOO. 562


Ibid. 564

Ibid., str.92. 565

Ibid. 566

Ibid. 567

Ibid. 568

Čl. 271. ZOO. 569

Klarić, P., Vedriš., M., op.cit. (ref.199.), str.92.

108

3.4. DOPUŠTENA POBUDA

Pobuda za sklapanje pravnog posla je unutarnji subjektivni psihički čimbenik koji utječe na

donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora.570

U načelu pobude suugovaratelja ne utječu na

valjanost ugovora, no ako je suugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala

na odluku drugog ugovaratelja, ugovor je ništetan.571

Kod besplatnih ugovora, ugovor će biti ništetan

bez obzira je li je suugovaratelj znao ili morao znati za nedopuštenu pobudu.572

3.5. PROPISANI OBLIK UGOVORA

ZOO počiva na načelu neformalnosti oblika. To konkretno znači da se ugovor može sklopiti u

bilo kojem obliku osim kada se propisom određeni oblik zahtijeva kao pretpostavka valjanosti (forma

ex lege)573

, odnosno kada su se ugovorne strane sporazumjele da određeni oblik ugovora bude uvjet

njegove valjanosti (forma ex contractu).574

Nepoštivanje obvezatnosti propisanoga oblika ima za

pravnu posljedicu da pravni posao nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik

ne proizlazi što drugo.575

3.6. NEVALJANOST UGOVORA

Neispunjenje prethodno navedenih pretpostavki za valjanost pravnih poslova ima za posljedicu

nevaljanost ugovora.576

U hrvatskome obveznome pravu pod pojmom nevaljanosti pravnih poslova

razumijevamo ništetnost i pobojnost ugovora.577

Pravni poredak ustanovljavanjem ništetnosti kao

oblika nevaljanosti pravnih poslova nastoji štititi temeljna načela ustanovljena ustavnim i zakonskim

normama te normama morala društava, dok pobojnošću nastoji primarno zaštiti interese pojedinih

stranaka.578

570

Ibid., str.146. 571

Ibid. 572

Ibid. 573

Čl. 286. st. 1. ZOO. 574

Čl. 289. st. 1. ZOO. 575

Čl. 290. st. 1. ZOO. 576


Ibid. 578

Pavlović, M., Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija, 11/2001, str. 17.

109

3.6.1. Ništetnost

Ništetnost ugovora teži je oblik nevaljanosti. Na ništetnost se bez vremenskoga ograničenja

mogu pozivati kako pravni subjekti koji su sklopili ugovor, tako i svaka treća osoba koja ima pravni

interes.579

Isticanje ništetnosti nije vezano za rok pa se na nju uvijek može pozivati svatko tko za to ima

pravni interes.

Ništetni ugovori ne proizvode nikakve pravne učinke.580

Kod tih ugovora uzima se kao da nisu

ni sklopljeni.581

Ništetnost nastupa po samom zakonu (ex lege) odnosno uz ispunjenje zakonom

propisanih uvjeta.582

Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (ex offo) i kada je utvrdi donijet će

deklaratornu odluku.583

Ako bi naknadno otpao razlog ništetnosti, ugovor neće konvalidirati, međutim,

ništetni se ugovori mogu pretvoriti u valjane pod pretpostavkom da udovoljavaju uvjetima za valjanost

nekog drugog pravnog posla.584

Među ugovarateljima važiti će taj drugi pravni posao ako bi to bilo u

suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su posao sklopili kao i ako se može uzeti da

bi oni sklopili taj posao da su znali za ništetnost svog ugovora.585

Pravni posao može biti u cijelosti ništetan, ali i djelomično. Djelomična ništetnost nema za

posljedicu ništetnost cijelog ugovora, pod pretpostavkom da ugovor može opstati bez te ništetne

odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.586

3.6.2. Pobojnost

Pobojnost je za razliku od ništetnosti lakši oblik nevaljanosti ugovora.587

Pobojni ugovori

proizvode pravne učinke kao da su valjani, ali se iz određenih zakonom predviđenih razloga i u

određenom roku mogu poništiti.588

Ako protekne rok za pobijanje, oni ostaju na snazi kao valjani

ugovori.589

Dakle, pobojan ugovor proizvodi pravne učinke iako je nevaljan i to tako dugo dok ne bude

579

Pravni interes ima ona osoba koja kao zainteresirana strana u sudskome postupku proglašenja pravnoga posla ništetnim

može navesti „kakvu bi građanskopravnu korist njemu trebala donijeti zatražena deklaracija ništetnosti“. V. Radolović, A.,

Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima - najznačajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.,

str.93. 580


Ibid. 582

Ibid. 583

Ibid. 584

Ibid., str.178. 585

Čl. 325. ZOO. 586

Čl. 324. ZOO. 587


Ibid. 589

Ibid.

110

poništen. Razlozi zbog kojih se pred sudom može isticati pobojnost ugovora su ograničena poslovna

sposobnost stranaka, određene mane volje (prijetnja, zabluda, prijevara), prekomjerno oštećenje,590

pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika.591

Na razloge pobojnosti sud ne pazi po službenoj dužnosti

već samo na zahtjev ovlaštene osobe.592

Ovlaštena osoba na pobijanje pravnih poslova je ona osoba u

čijem je interesu odnosno u čiju je korist ustanovljena pobojnost.593

Iznimno, pobijanje mogu tražiti

treće osobe (npr. zakonski zastupnik poslovno nesposobne osobe).594

Rok u kojemu ovlaštene osobe

mogu tražiti poništaj ugovora je godinu dana od saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od 3

godine od sklapanja ugovora.595

Povodom tužbe za poništaj pobojnog ugovora sud donosi konstitutivnu

odluku.

Pravne posljedice nevaljanosti pravnih poslova zajedničke su i za ništetne kao i za pobojne

pravne poslove, a to su obveza restitucije (svaka stranka dužna je vratiti ono što je primila temeljem

nevaljanog ugovora) te odgovornost za štetu kad restitucija nije moguća (prema cijenama u vrijeme

donošenja sudske odluke). I ništetni i pobojni ugovori su prema ZOO-u pravno nevaljani ex tunc

odnosno od samoga njihovoga zaključenja.

590

O prekomjernom oštećenju govorimo kada postoji u vrijeme sklapanja ugovora postoji očiti nerazmjer između

činidbe i protučinidbe. Ugovor može ostati na snazi ako druga strana ponudi nadopunu do pune vrijednosti. V. čl.

375. ZOO. 591

Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastalo može pobijati pravnu radnju svog dužnika

koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina

izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja. 592


Ibid., str.176. 594

Ibid. 595

Ibid.

111

4. SREDSTVA ZA OSIGURANJE

ISPUNJENJA UGOVORNE OBVEZE

Temeljna svrha, radi koje određeni subjekti sklapaju ugovore, jest ispunjenje. U ispunjenju

ugovorne obveze od suprotne ugovorne strane, svaki suugovaratelj pronalazi svoj ugovorni interes bez

čijeg postojanja ne bi niti sklopio ugovor. Jednom sklopljeni ugovor stvara za ugovorne strane obveze,

koje su one dužne ispuniti baš kao što su dužne ispuniti i obveze koje im nameću zakoni – pacta dant

leges. Ipak, bilo bi pretenciozno i pomisliti da će apsolutno svaka ugovorna obveza prestati na željeni

način – ispunjenjem u svemu kako ona glasi. Valjano ispunjenje ugovorne obveze može izostati iz

različitih razloga – od nemogućnosti ispunjenja zbog više sile do jednostavnog odbijanja ispunjenja od

strane dužnika bez opravdanog razloga.

Upravo iz navedenih razloga zakon je predvidio niz pravnih instituta, čiji je cilj na izravan ili

neizravan način osigurati da dođe do ispunjenja ugovorne obveze, odnosno da dođe do urednog i

pravovremenog ispunjenja ugovorne obveze – tzv. sredstva za pojačanje ugovora. Navedena sredstva u

pravilu ne proizlaze iz samoga zakona, već ih ugovorne strane moraju posebno ugovoriti.

4.1. JAMSTVO

4.1.1. Pojam jamstva

Jamstvo je ugovor između vjerovnika i treće osobe (jamca) kojim se treća osoba obvezuje

vjerovniku da će mu ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.596

Ugovor o

jamstvu je jednostrano obvezan597

i formalan ugovor598

– pretpostavka njegove valjanosti jest da je

sklopljen u pisanom obliku.

596

Čl. 104. ZOO. 597

Jelčić, O., Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadržanja, u: Zaštita vjerovnika – stvarnopravno,

obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005., str. 64. 598

Čl. 105. ZOO.

112

Jamstvom se vjerovniku daje veća sigurnost naplate potraživanja jer će on svoju tražbinu moći

ostvariti ili od dužnika ili od jamca. Budući da obvezu ispunjenja ovdje uz dužnika preuzima još jedna

osoba, jamstvo predstavlja osobno pojačanje ugovora.599

Po svojoj funkciji jamstvo je akcesoran (ovisan) ugovor čije postojanje nije moguće bez

postojanja valjane ugovorne obveze iz glavnog ugovora čijem osiguranju služi.600

Tako primjerice

prestankom glavnog duga prestaje i jamstvo, zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza

jamca, ništetnost glavne obveze povlači za sobom i ništetnost jamstva.601

Jamstvom se u pravilu može osigurati bilo koja tražbina, bitno je da je obveza pravovaljana.

Moguće je jamčiti i za uvjetnu obvezu kao i za određenu buduću obvezu.602

Jednako tako, može se

jamčiti kako za ugovorne, tako i za izvanugovorne obveze.

4.1.2. Opseg jamčeve odgovornosti

Jamčeva obveza ne može biti veća od obveze glavnog dužnika.603

Ukoliko bi drugačije bilo

ugovoreno, jamčeva se obveza po samom zakonu svodi na mjeru dužnikove obveze. Moguće je

međutim ugovoriti da jamac odgovara samo za dio dužnikove obveze. Ako ništa nije ugovoreno uzima

se da je jamac odgovoran za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio.604

Jamac, međutim, ne

odgovara samo za ispunjenje glavnice, već i za sporedne obveze dužnika kao što su troškovi ispunjenja

ili zatezne kamate koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu.

Valja napomenuti da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za

sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze.605

4.1.3. Oblici jamstva

Jamstvo može biti supsidijarno606

ili solidarno.607

O supsidijarnom je jamstvu riječ kada stranke

nisu ništa posebno ugovorile. U tom slučaju će vjerovnik moći zahtijevati ispunjenje od jamca samo

ako obvezu nije ispunio glavni dužnik u roku koji je određen u pisanom pozivu. Izuzetno, vjerovnik će

moći zahtijevati ispunjenje izravno od jamca, odnosno bez pisanog poziva glavnom dužniku, ako je

599

Čuveljak, J., Jamstvo (Poručanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007., str.27. 600


V. Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.64. 602

Čl. 108. ZOO. 603

Čl.109. st. 1. ZOO. 604

Čl. 109. st. 2. ZOO. 605

Čl. 114. ZOO. 606

Čuveljak, J., op.cit. (ref.599.), str.30. 607

Ibid., str.31.

113

očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti ispunjenje obveze ili ako je glavni dužnik

pao pod stečaj.608

O solidarnom je jamstvu riječ ako se jamac obvezao kao jamac platac.609

Za obveze iz

trgovačkog ugovora jamac odgovara solidarno s glavnim dužnikom, ako drugačije nije ugovoreno. Kod

solidarnog jamstva, jamac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može

zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

4.1.4. Zakonska subrogacija i regres

Na jamca koji je vjerovniku ispunio obvezu za koju je jamčio prelazi po zakonu ta tražbina sa

svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja.610

U tom slučaju dolazi do promjene

vjerovnika zakonskom personalnom subrogacijom. Dug dužnika prema vjerovniku se gasi, no nastaje

dug dužnika prema jamcu. Jamac može od dužnika zahtijevati da mu naknadi sve što je isplatio za

njegov račun zajedno s kamatama od dana isplate i troškovima.611

Kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu on ima pravo regresa prema

ostalim jamcima – od njih može zahtijevati da mu svaki naknadi dio koji otpada na njega.612

4.2. UGOVORNA KAZNA

4.2.1. Pojam ugovorne kazne

Ugovorna kazna predstavlja specifičnu vrstu osobnog pojačanja ugovora koju je moguće

ugovoriti samo za nenovčane obveze.613

Riječ je o najčešće korištenoj ugovornoj klauzuli u poslovnom

prometu.614

Ugovornom se kaznom pojačava disciplina stranaka, a može biti i osobno sredstvo

osiguranja vjerovnika da će dužnik uredno ispuniti svoju obvezu.615

Osim toga, ugovorna kazna u jednu

ruku predstavlja zamjenu za naknadu štete prouzročenu neispunjenjem ili neurednim ispunjenjem.

608

Čl. 111. st. 2. ZOO. 609

Čl. 111. st. 3. ZOO. 610

Čl. 110. ZOO. 611

Čl. 120. ZOO. 612

Čl. 125. ZOO. 613

Čl. 350. st. 3. ZOO. 614

Tako Miladin, P., Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 6/2006., str. 1762. 615

Čuveljak, J., Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004., str.21.

114

Ugovorna kazna predstavlja obvezu dužnika da će vjerovniku platiti određeni novčani iznos ili

pribaviti neku drugu materijalnu korist ako:

1. ne ispuni svoju ugovornu obvezu ili

2. zakasni s ispunjenjem svoje ugovorne obveze ili

3. neuredno ispuni svoju ugovornu obvezu.616

Ako što drugo nije ugovoreno, smatra se da je ugovorna kazna ugovorena za slučaj da dužnik

kasni s ispunjenjem.

Ugovorna kazna je akcesoran posao koji dijeli pravnu sudbinu glavnog posla.617

U praksi će se

najčešće raditi o jednoj odredbi glavnog ugovora iako nije isključeno da ugovorne strane naknadnim

sporazumom odrede ugovornu kaznu. Ugovorna kazna mora biti propisana u obliku propisanom za

ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.618

4.2.2. Visina ugovorne kazne

Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji – u ukupnom iznosu, u postotku, za

svaki dan zakašnjenja ili na drugi način.619

No, ako je iznos ugovorne kazne nerazmjerno visok u

odnosu na vrijednost i značenje objekta obveze, dužnik može tražiti od suda da smanji iznos ugovorne

kazne.620

4.2.3. Vjerovnikova prava

Vjerovnikova prava će ovisiti o tome za koji je slučaj ugovorena ugovorna kazna. Kada je

ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, vjerovnik će u slučaju neispunjenja moći zahtijevati

ili isplatu ugovorne kazne ili dalje inzistirati na ispunjenju. Ovu opciju međutim nema dužnik – ako

drugačije nije dogovoreno, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ispunjenja

ugovora.621

616

Čl. 350. ZOO. 617

Uz tzv. akcesornu ugovornu kaznu postoji i tzv. samostalna ugovorna kazna. O tome v. u Miladin, P., op.cit. (ref.614.),

str.1763. i dalje. 618

Čl. 351. st. 2. ZOO. 619

Čl. 351. st. 1. ZOO. 620

Čl. 354. ZOO. 621

O ugovornoj kazni kao odustatnini v. Kačer, H., Petrić, S., Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i

pravne prakse: građansko, trgovačko, radno i procesno pravo u praksi, Zagreb, 2001., str.317.

115

S druge strane, kada je ugovorna kazna određena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog

ispunjenja vjerovnik ima pravo zahtijevati i isplatu ugovorne kazne i ispunjenje.622

Međutim, ako nije

bez odgađanja, nakon ispunjenja, izvijestio dužnika da zadržava pravo na ugovornu kaznu, vjerovnik će

izgubiti pravo na ugovornu kaznu.

4.2.4. Odnos ugovorne kazne, prava na naknadu štete

i zakonskih penala

Već je rečeno da ugovorna kazna u jednu ruku predstavlja i zamjenu za naknadu štete. Naime,

neispunjenje odnosno zakašnjelo ili neuredno ispunjenje mogu vjerovniku prouzročiti određenu štetu.

U tom slučaju vjerovnik će imati pravo na naknadu štete i to u iznosu stvarne štete.

Kada je ugovorena ugovorna kazna, tada vjerovnik ima pravo zahtijevati njezinu isplatu u

punom iznosu i kad njezin iznos premašuje visinu stvarne štete, pa i kada štete uopće nije bilo. S druge

strane, ako je stvarna šteta veća od iznosa ugovorne kazne, vjerovnik će, pored isplate ugovorne kazne,

moći zahtijevati i razliku do potpune nadoknade štete.623

Ako je za neispunjenje obveze, neuredno ispunjenje ili za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem

zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade i sl., a ugovorne su

strane pored toga ugovorile ugovornu kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno ugovornu kaznu

i naknadu određenu zakonom, osim ako je to zakonom dopušteno.624

4.3. ZATEZNE KAMATE

4.3.1. Pojam zateznih kamata

Suprotno od ugovornih kamata čija je funkcija naknada za korištenje tuđeg novca (ugovor o

zajmu, ugovor o kreditu), funkcija je zateznih kamata625

uvođenje ugovorne discipline te osobno

622

Čl. 353. st. 4. ZOO. 623

Čl. 355. ZOO. 624

Čl. 356. ZOO. 625

Novim uređenjem zateznih kamata u ZOO-u iz 2005. Republika Hrvatska je izvršila svoju obvezu provedbe Direktive

europskog parlamenta i vijeća 2000/35/EZ o sprječavanju zakašnjelih plaćanja u trgovačkim ugovorima. V. Nikšić, S.,

Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i porezi, 6/2006., str.33. O novom

uređenju zateznih kamata opširno u Giunio, M., Novo pravno uređenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007., str.187. i

dalje.

116

osiguranje da će novčana tražbina biti namirena pravodobno.626

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem

novčane obveze, duguje vjerovniku pored glavnice i zatezne kamate.627

Za razliku od ugovorne kazne, zatezne kamate predstavljaju sredstvo osiguranja isključivo

novčanih obveza. Osim toga, pravo na zatezne kamate nastaje po samom zakonu, dovoljno je dakle da

dužnik zakasni s ispunjenjem novčane činidbe. Ugovorne strane, međutim, mogu regulirati visinu stope

zatezne kamate.

4.3.2. Stopa zateznih kamata

Stopu zatezne kamate određuje zakon. Međutim, u odnosima između trgovaca te trgovaca i

osoba javnog prava moguće je ugovoriti i drukčiju stopu zateznih kamata. Prema tome stopa zatezne

kamate može biti zakonska i ugovorena.

Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe

javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima

za tri postotna poena. .628

Kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovac i osobe javnog prava stranke mogu ugovoriti

i drukčiju stopu od zakonske stope no ona ne smije biti veća od zakonske stope zatezne kamate

uvećane za polovinu te stope.629

Međutim, ništetna je odredba ugovora ako na temelju okolnosti

slučaja, trgovačkih običaja i naravi predmetne obveze proizlazi da je ugovorenom stopom zateznih

kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i

obvezama ugovornih strana.630

4.3.3. Odnos zateznih kamata i prava na naknada štete

Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate, neovisno o tome da li mu je zakašnjenjem ispunjenja

novčane obveze nastala kakva šteta ili nije. No ako je stvarna šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog

626

V. Momčinović, H., Ugovorne i zatezne kamate – pravna viđenja nakon 1. siječnja 2008., Pravo u gospodarstvu,

1/2009., str.94. 627

Čl. 29. st. 1. ZOO. 628

Čl. 29. st. 2. ZOO. 629

Čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 26. st. 2. ZOO. 630

Čl. 29. st. 4. ZOO.

117

dužnikova zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zateznih kamata, on ima pravo zahtijevati

razliku do potpune naknade štete.631

4.3.4. Zabrana anatocizma

Zakonom je u pravilu zabranjen anatocizam. Na dospjele, a ne isplaćene kamate ne teku zatezne

kamate, osim kada je to zakonom određeno.632

Iznimno, zakonom se dozvoljava tzv. procesna kamata –

na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen

zahtjev za njihovu isplatu.633

4.4. KAPARA I ODUSTATNINA

4.4.1. Pojam i funkcija kapare

Kapara je novčana svota ili druga zamjenjiva stvar koju u trenutku sklapanja ugovora jedna

strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor ispuniti.634

Iz

navedenog pojma kapare proizlaze njezine dvije temeljne funkcije.

Kapara je znak da je ugovor sklopljen.635

Riječ je o institutu koji bilo koji konsenzualni ugovor

pretvara u realni ugovor na način da će za perfekciju ugovora relevantan moment biti moment predaje

stvari, a ne moment postizanja suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora.

Kapara predstavlja i sigurnost da će se ispuniti obveza.636

Kapara predstavlja realno pojačanje

ugovorne obveze, za razliku od jamstva i ugovorne kazne, jer će se vjerovnik, kada se za to ostvare

pretpostavke, moći namiriti samo iz stvari koje su mu dane kao kapara.

4.4.2. Pravni učinci kapare

Pravni učinci davanja kapare, osim što tim činom dolazi do sklapanja ugovora, razlikuju se

ovisno o tome da li je ugovor sklopljen u režimu kapare ispunjen, neispunjen ili je djelomično ispunjen.

631

V. Momčinović, H., op.cit. (ref.626.), str.109. 632

Čl. 31. ZOO 633

Nikšić, S., op.cit. (ref.625.), str.36. 634

V. Gorenc (ur.), op.cit. (ref.325.), str.439. 635

Raffaelli, B., Kapara, Financije i porezi, 3/2005., str.99. 636

Ibid.

118

Prema tome, kada je ugovor sklopljen u režimu kapare ispunjen, kapara se mora vratiti ili uračunati u

ispunjenje.

Ako ugovor nije ispunjen bit će relevantno koja je ugovorna strana odgovorna za neispunjenje.

Kada je za neispunjenje odgovorna ugovorna strana koja je dala kaparu, suprotna strana može po

svojem izboru:

1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili

2. tražiti naknadu štete (kapara se pri tome uračunava u naknadu štete ili se vraća) ili

3. se zadovoljiti primljenom kaparom.637

Kada je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, ugovorna strana koja je dala

kaparu može po svom izboru:

1. zahtijevati ispunjenje ugovora ili

2. tražiti naknadu štete (kapara se pri tome uračunava u naknadu štete ili se vraća) ili

3. tražiti vraćanje dvostruke kapare.638

U slučaju djelomičnog ispunjenja, vjerovnik ne može zadržati kaparu već može zahtijevati

ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja pri čemu će se dana kapara uračunati u

naknadu štete ili zahtijevati naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja pri čemu će se dana kapara

uračunati u naknadu štete.639

Kapara sama po sebi ne daje ugovornoj strani pravo da odustane od ugovora ostavljajući drugoj

strani kaparu.640

To će pravo imati samo kada je izričito ugovorena kapara kao odustatnina. Kada je uz

kaparu dogovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom, i svaka

strana može odustati od ugovora. U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona će ju

izgubiti, a kada je odustala strana koja je primila kaparu, dužna ju je vratiti u dvostrukom iznosu.641

4.4.3. Pojam i pravni učinci odustatnine

Za razliku od kapare, odustatnina ne predstavlja znak da je ugovor sklopljen već samo sredstvo

za pojačanje ugovora.642

Odustatnina će se davati samo u slučaju neispunjenja pa se stoga ne može

uračunati u ispunjenje kao što je slučaj s kaparom. Sporazumom ugovornih strana, može se ovlastiti

jedna ili obje ugovorne strane da odustanu od ugovora davanjem odustatnine.643

Iz navedenoga

proizlazi da se odustatnina ne daje prilikom zaključenja ugovora već prilikom odustanka od ugovora.

637

Čl. 304. st. 1. ZOO. 638

Čl. 304. st. 2. ZOO. 639

Čl. 305. ZOO. 640

Čl. 303. st. 3. ZOO. 641

Čl. 307. ZOO. 642


Čl. 306. st. 1. ZOO.

119

Ako strane nisu ugovorile rok za odustanak, ovlaštena strana može odustati od ugovora dok ne

protekne rok određen za ispunjenje njezine obveze.644

4.5. PRAVO ZADRŽANJA (RETENCIJE)

Pravo zadržanja (retencije) je ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar, koja se nalazi u

njegovim rukama zadrži do ispunjenja tražbine te da se, ako ispunjenje izostane, naplati iz njezine

vrijednosti.645

Kod prava zadržanja riječ je o stvarnom pojačanju ugovora.646

Pravo zadržanja nastaje

na temelju zakona kada se ostvare sljedeće pretpostavke:

1. vjerovnik ima prema dužniku dospjelu tražbinu (iznimno može biti riječ i o nedospjeloj tražbini

ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje) i

2. vjerovnik drži u svom posjedu stvar647

koja pripada dužniku.

Pravo zadržanja nije moguće imati na stvari koja je izašla iz dužnikova posjeda protiv njegove

volje kao i na stvari koja se ne može izložiti prodaji.648

Vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima se pravo naplatiti iz njezine

vrijednosti na isti način kao i založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o

svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.649

644

Čl. 306. st. 4. ZOO. 645

V. Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.86. 646


Predmet retencije mogu biti pokretne stvari i nekretnine u prometu. Tako Jelčić, O., op.cit. (ref.597.), str.90. Vjerovnik

ne može zadržati punomoć dobivenu od dužnika, ni druge dužnikove isprave, iskaznice, dopise i ostale slične stvari, kao ni

druge stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. V. čl. 73. st. 2. ZOO. 648

Čl. 73. st. 1. ZOO. 649

Čl. 75. ZOO.

120

5. PROMJENE U UGOVORNIM

OBVEZNOPRAVNIM ODNOSIMA

Obveznopravni odnos je po svojoj naravi trajni odnos. To znači da on nastaje kada se ispune

određene zakonom propisane pretpostavke vezane uz nastanak obveze650

te traje sve dok se ne ispune

pretpostavke uz koje zakon veže prestanak obveze.651

Za vrijeme trajanja obveznopravnog odnosa taj je

odnos podložan različitim promjenama. Te promjene mogu biti posljedica volje samih sudionika u

konkretnom obveznopravnom odnosu kao što je primjerice cesija, ali mogu nastati i bez obzira na

njihovu volju kao što je primjerice zapljena i prijenos umjesto ispunjenja tražbine u ovršnom postupku.

Budući je konkretan obveznopravni odnos određen subjektima i sadržajem, promjene u

obveznopravnom odnosu se mogu manifestirati kao promjene subjekata ili kao promjene sadržaja.

Promjene subjekata ne utječu na identitet obveznopravnog odnosa.652

Obveznopravni odnos će i

nadalje biti isti bez obzira što je na mjesto starog vjerovnika stupio novi vjerovnik odnosno što je na

mjesto staroga dužnika stupio novi dužnik.653

To proizlazi iz činjenice što novi subjekt (pravni sljednik,

sukcesor) koji stupa u obveznopravni odnos, stupa u pravni položaj staroga subjekta (pravni prednik),

glede konkretne obveze, pa njegova prava i obveze ne mogu biti niti manja niti veća nego što su bila

prava i obveze staroga subjekta glede konkretnog obveznopravnog odnosa.

Kada je riječ o promjeni na strani subjekata valja napomenuti kako do promjene može doći na

strani vjerovnika u vidu ustupa tražbine tj. cesije i subrogacije, te do promjene na strani dužnika –

preuzimanje duga. Slične učinke preuzimanju duga imaju i pristupanje dugu te preuzimanje ispunjenja,

iako kod navedenih poslova ne dolazi do promjene subjekta obveznopravnog odnosa.

Poseban slučaj predstavlja prijenos ugovora kod kojega dolazi do prijenosa cijele ugovorne

pozicije s jednog subjekta na drugi zajedno sa svim pravima i obvezama pa će u tom u slučaju u pravilu

doći do promjene i vjerovnika i dužnika u osobi nove ugovorne stranke.

Budući je identitet ugovornog odnosa određen glavnom činidbom i pravnom osnovom,

promjene sadržaja obveznopravnog odnosa koje se odnose na ove elemente uzrokuju i promjenu

650

V. čl. 20. ZOO. 651

V. čl. 160. ZOO. 652



121

identiteta obveznopravnog odnosa.654

U tom pogledu valja razmotriti obnovu (novaciju). Ostale

promjene sadržaja, koje se primjerice odnose na rokove, uvjete, osiguranja i sl., ne mijenjaju identitet

obveznopravnog odnosa.

5.1. USTUP TRAŽBINE (CESIJA)

Ustup tražbine (cesija) je ugovor kojim vjerovnik prenosi neku svoju otuđivu tražbinu na drugu

osobu.655

Ustupom tražbine na drugu osobu, ta druga osoba postaje nositeljem tražbine, odnosno

vjerovnik, dok dotadašnji vjerovnik izlazi iz konkretnog obveznopravnog odnosa i prestaje biti

vjerovnikom. Sama tražbina i dužnik kod cesije ostaju nepromijenjeni.656

Kod cesije starog vjerovnika nazivamo ustupitelj (cedent), novog vjerovnika primatelj

(cesionar), a dužnika cesus. Navedeno bi moglo upućivati da je cesija trostrani ugovor, međutim riječ je

o dvostranom ugovoru. Naime, ugovor o cesiji sklapaju ustupitelj i primatelj, a predmet ugovora je

tražbina prema dužniku. Pristanak dužnika za cesiju nije potreban budući se sadržaj njegove obveze ne

mijenja ni u kojem pogledu, pa mu je načelno svejedno da li će svoju obvezu morati ispuniti prijašnjem

vjerovniku ili novome vjerovniku.657

ZOO uređuje tzv. ugovornu cesiju koja je u praktičnom životu i najčešća, međutim, cesija u

širem smislu znači svaki prijenos tražbine s jednog subjekta na drugi subjekt, a ne samo onaj prijenos

koji se temelji na ugovoru. U tom smislu pravna osnova cesije može biti ugovor, propis ili odluka suda,

odnosno tijela državne vlasti.658

U kontekstu obveznih odnosa svakako je najzanimljivija ugovorna

(dobrovoljna) cesija.

Ugovorna cesija je u pravilu akcesoran pravni posao koji slijedi neki glavni posao, pa se tako

prijenos tražbine može temeljiti na kupoprodaji, darovanju, prijenosu tražbine na ime zaloga ili na

svojevrsnom kreditiranju, što je slučaj u navedenom primjeru.659

654

Ibid. 655


Pavlović, M., Pravni učinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska pravna revija, 2/2002., str.10. 657

Grbin, I., Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja, u: Zbornik radova –

Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005., str.65. 658



122

5.1.1. Tražbina kao predmet cesije

Tražbina je po svojoj prirodi subjektivno pravo koje svojem nositelju (vjerovniku) daje

ovlaštenje da od određenog dužnika zahtjeva ispunjenje određene obveze. Budući nositelji subjektivnih

prava u pravilu mogu disponirati svojim pravima, nema smetnje da ih i prenose na druge osobe.

Međutim, određena su prava neprenosiva. U tom smislu i tražbine mogu biti prenosive i neprenosive.

Predmetom cesije mogu biti samo one tražbine koje su prenosive, nije bitno da li su one dospjele,

uvjetovane, sporne itd. Čak i buduće tražbine, odnosno one koje u trenutku ustupa još ne postoje mogu

biti predmetom ustupa, ali pod pretpostavkom da su određene ili odredive.660

Zakon propisuje kako predmetom cesije mogu biti sve tražbine osim:

1. tražbina čiji je prijenos zabranjen zakonom (npr. tražbine javnih tijela s naslova poreza),

2. tražbina koje su strogo osobne naravi (npr. tražbine s naslova uzdržavanja),

3. tražbine koje se po svojoj naravi protive prenošenju na drugoga (npr. novčane naknade za

neimovinsku štetu).661

Pored navedenih slučajeva neprenosivosti tražbine, postoji mogućnost da vjerovnik i dužnik

ugovore da vjerovnik svoju tražbinu ne može ustupati drugim osobama, odnosno da je ne može ustupati

bez pristanka dužnika – tzv. pactum de non cedendo.662

Ako bi vjerovnik svoju tražbinu ustupio unatoč

takvome ugovornom ograničenju, cesija ne bi imala učinka prema dužniku.663

5.1.2. Učinci cesije

Ustupom, primatelj u cijelosti stupa u pravni položaj ustupitelja glede određene tražbine spram

određenog dužnika. Na njega prelazi tražbina, ali i sva sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene

naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.664

Ipak, ustupitelj može predati založenu stvar primatelju samo uz privolu zalogodavca (dužnika), inače

ona ostaje kod ustupitelja koji je čuva za račun primatelja. Smatra se da su dospjele, a nenaplaćene

kamate ustupljene zajedno s glavnom tražbinom.665

660

Grbin, I., op.cit. (ref.657), str.67. 661

Čl. 80. st. 1. ZOO. 662


Čl. 80. st. 2. ZOO. 664

Čl. 81. st. 1. ZOO. 665

čl. 81. ZOO

123

5.1.3. Notifikacija

Već je navedeno kao je cesija ugovor ustupitelja i primatelja, te kako dužnik ne može utjecati na

sklapanje tog ugovora, osim ako s ustupiteljem nije drugačije ugovorio. Međutim, kako se cesijom

mijenja osoba vjerovnika, s tom činjenicom valja upoznati dužnika, kako bi ovaj znao kome treba

ispuniti obvezu. U tom je smislu, ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenoj cesiji te o osobi

novog vjerovnika, odnosni primatelja. Navedena se obavijest naziva notifikacija.

Notifikacija nije pretpostavka valjanosti cesije, no ukoliko ona izostane ne može se očekivati od

dužnika da obvezu ispuni primatelju.666

Iz navedenoga razloga, ispunjenje obveze starom vjerovniku

(ustupitelju) prije notifikacije, pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za

ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti novom vjerovniku (primatelju).667

5.1.4. Višestruko ustupanje

U praksi se može dogoditi da vjerovnik jednu tražbinu istovremeno ustupi raznim osobama.668

U takvome se slučaju postavlja pitanje kojemu je od više cesionara dužnik dužan ispuniti obvezu.

Prema ZOO-u, ukoliko je vjerovnik istu tražbinu ustupio raznim osobama, tražbina pripada primatelju

o kome je ustupitelj prvo obavijestio dužnika, odnosno primatelju koji se prvi javio dužniku.669

Iz

navedenoga proizlazi kako u slučaju višestruke cesije nije relevantan trenutak sklapanja ugovora o

cesiji već trenutak notifikacije.

5.1.5. Odnos ustupitelja i primatelja

Odnos ustupitelja i primatelja je ugovorni odnos. Ugovor o cesiji je konsenzualni ugovor –

dakle ugovor koji će biti sklopljen u kada se ustupitelj i primatelj usuglase o bitnim sastojcima,

odnosno kada se definira tražbina koja se prenosi, te eventualno naknada ukoliko se radi o naplatnom

ustupu.

Ustupitelj je dužan primatelju predati obveznicu ili drugu ispravu o dugu, te druge dokaze o

ustupljenoj tražbini i sporednim pravima. Ako se prenosi samo dio tražbine, ustupitelj je dužan

primatelju predati ovjerovljeni prijepis obveznice ili koje druge isprave kojom se dokazuje postojanje

ustupljene tražbine. Ako primatelj to zahtjeva, ustupitelj mu je dužan izdati i ovjerovljenu potvrdu o

666


Čl. 82. ZOO. 668

Markovinović, H., Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006., str.307. 669

Čl. 83. ZOO.

124

ustupanju.670

Svrha predaje navedenih isprava ima različite funkcije. Prije svega pomoću navedenih

isprava cesionar će se pred dužnikom, odnosno pred sudom moći legitimirati kao zakoniti nositelj

tražbine. Ako je tražbina prenesena samo djelomično, putem isprava će se moći utvrditi u kojem je

dijelu ona prenesena na primatelja, a u kojem dijelu je ostala ustupitelju. Kada se cesijom prenose

tražbine koje su inkorporirane u vrijednosnom papiru, tada se predaje i sama isprava (vrijednosni papir)

budući da se bez nje tražbina ne može ostvariti.

Kada je ugovor o cesiji naplatan, odnosno kada primatelj ustupitelju daje kakvu naknadu za

ustupljeno pravo, cedent će cesionaru odgovarati za postojanje tražbine u vrijeme sklapanja ugovora o

cesiji, tzv. odgovornost za veritet.671

Kod besplatne cesije ovakva odgovornost ustupitelja ne postoji.

Pored odgovornosti za postojanje tražbine, moguće je ugovoriti i odgovornost ustupitelja za

naplativost tražbine, tzv. odgovornost za bonitet.672

Tada će ustupitelj odgovarati primatelju i za slučaj

kada mu dužnik ne bi ispunio obvezu, ali samo do visine onoga što je primio od primatelja, te za

naplativost kamata i troškova.673

Kod odgovornosti za naplativost tražbine bitno je zapamtiti kako ona

ne proizlazi iz zakona i da bi kao takva postojala mora biti izričito ugovorena ugovorom o cesiji.

5.1.6. Odnos primatelja i dužnika

Primatelj prema dužniku ima jednaka prava kao što ih je imao i ustupitelj prije ustupanja.674

Naime, nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih ima. To znači da će prema dužniku

glede ustupljene tražbine, primatelj moći postavljati sve zahtjeve koje je mogao postavljati i ustupitelj.

Što se tiče prigovora, dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu

(primjerice prigovor prijeboja) i prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za

ustupanje (primjerice prigovor zastare ustupljene tražbine).675

5.1.7. Posebni oblici cesije

ZOO predviđa i neke posebne slučajeve ustupanja tražbine koji su se ustalili u praksi:

1. ustupanje umjesto ispunjenja676

– kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom

vjerovniku ustupi tražbinu koju ima prema trećoj osobi, pa se time gasi obveza dužnika prema

vjerovniku;

670

Čl. 85. ZOO. 671

Čl. 86. ZOO. 672

Čl. 87. ZOO. 673


Čl. 84. st. 1. ZOO. 675

Čl. 84. ZOO.

125

2. ustupanje radi ispunjenja677

– kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze svom vjerovniku

ustupi tražbinu koju ima prema trećoj obvezi, s time da će obveza dužnika prema vjerovniku

prestati tek kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu od te treće osobe;

3. ustupanje radi osiguranja678

– kada se radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju

izvrši ustupanje, primatelj je dužan brinuti pažnjom dobrog domaćina/gospodarstvenika o

naplati ustupljene tražbine te nakon naplate, pošto zadrži koliko je potrebno za namirenje

vlastite tražbine prema ustupitelju, ovome predati višak.

5.2. PREUZIMANJE DUGA

Dug se može preuzeti ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.679

Za razliku od cesije kod koje je dovoljna obavijest (notifikacija) dužniku, kod ugovora o preuzimanju

duga traži se pristanak vjerovnika.680

Ovo stoga, što bi vjerovnik mogao doći u bitno lošiji položaj kod

preuzimanja duga, ako bi, primjerice, preuzimatelj duga bio prezadužen.681

O sklopljenom ugovoru

vjerovnika može obavijestiti bilo dužnik, bilo preuzimatelj duga, a svoj pristanak, odnosno protivljenje,

vjerovnik može priopćiti bilo kome od njih. Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o

preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne dade svoj pristanak o preuzimanju duga, ili i kasnije ako

odbije dati pristanak.682

Po pristanku vjerovnika, dolazi do preuzimanja duga, čime preuzimatelj stupa na mjesto

prijašnjeg dužnika, a prijašnji se dužnik oslobađa obveze.683

Preuzimanjem duga, između preuzimatelja

i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Ako je

u vrijeme pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj duga bio prezadužen, a vjerovnik to

nije znao niti je morao znati, prijašnji se dužnik ne oslobađa obveze, a ugovor o preuzimanju duga ima

učinak ugovora o pristupanja dugu.684

Budući preuzimatelj duga ulazi u pravni položaj dužnika, vjerovnik će prema njemu imati sve

zahtjeve koje je imao i prema prijašnjem dužniku. Preuzimatelj će moći, s druge strane, vjerovniku

676

Čl. 88. st. 1. ZOO. 677

Čl. 88. st. 2. ZOO. 678

Čl. 89. ZOO. 679

Čl. 96. st. 1. ZOO. 680


Ibid., str.75. 682

Čl. 96. st. 5. ZOO. 683

Čl. 98. st. 1. ZOO. 684

Čl. 98. st. 2. ZOO.

126

isticati sve prigovore iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe

preuzeti dug, ali i svoje vlastite prigovore koje ima prema vjerovniku.

5.3. PRISTUPANJE DUGU

Ugovorom o pristupanju dugu treća se osoba obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu

tražbinu koju ima prema dužniku.685

Time treća osoba stupa u obvezu pored dužnika, dakle, dužnik se

ne oslobađa obveze prema vjerovniku.

Poseban slučaj pristupanja dugu postoji kod prijenosa neke imovinske cjeline, primjerice

poduzeća.686

U tom slučaju, osoba na koju prijeđe neka imovinska cjelina odgovara za dugove koji se

odnose na tu cjelinu solidarno s prijašnjim imateljem, ali samo do vrijednosti njezine aktive. Ugovorna

odredba kojom bi navedena odgovornost bila ograničena ili isključena, ne bi imala pravnog učinka

prema vjerovnicima.

5.4. PREUZIMANJE ISPUNJENJA

Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, treća se osoba obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu

obvezu prema dužniku.687

Treća osoba ovime ne ulazi u pravni odnos s vjerovnikom, niti bi vjerovnik

od te osobe mogao zahtijevati ispunjenje. Vjerovnik je i nadalje ovlašten zahtijevati ispunjenje jedino

od dužnika. Međutim, treća osoba ima obvezu prema dužniku, pa će mu odgovarati ako pravodobno ne

ispuni obvezu vjerovniku, a ovaj zatraži ispunjenje od dužnika.

5.5. PRIJENOS UGOVORA

Prijenosom ugovora jedna ugovorna strana (prenositelj) prenosi svoj cjelokupni ugovorni

položaj na neku treću osobu (primatelja), dakle sva prava i sve obveze koje proizlaze iz određenog

ugovora.688

U tom smislu prijenos ugovora predstavlja koheziju cesije i preuzimanja duga. Za prijenos

685

Čl. 101. ZOO 686

Čl. 102. ZOO. 687

čl. 103. ZOO. 688

čl.127. st. 1. ZOO.

127

ugovora na treću osobu svoj pristanak mora dati i druga ugovorna strana jer se prijenosom ugovora

može bitno pogoršati njezin pravni položaj.689

Prijenosom ugovora, ugovorni odnos između prenositelja i druge ugovorne strane prelazi na

primatelja i drugu ugovornu stranu u času kada je druga strana pristala na prijenos, a ako je pristanak

dala unaprijed, u času kada je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora mora se dati u

propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.

Prenositelj odgovara primatelju za valjanost prenesenog ugovora.690

Prenositelj će odgovarati

primatelju za ispunjenje od druge ugovorne strane i obrnuto samo kada se na to izričito obvezao.691

5.6. OBNOVA (NOVACIJA)

Obnova (novacija) je ugovor između vjerovnika i dužnika kojim prestaje postojeća obveza, a na

njeno mjesto stupa nova obveza koja ima različitu glavnu činidbu ili pravnu osnovu.692

Budući da kod

obnove dolazi do izmjene glavne činidbe ili pravne osnove, riječ je o promjeni koja mijenja identitet

obveznopravnog odnosa – prijašnja obveza prestaje, a na njezino mjesto dolazi nova obveza.

Sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, mjestu ili načinu

ispunjenja, naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj

sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.693

Da bi došlo do obnove potrebno je da se ispune određene pretpostavke. Prije svega valja

napomenuti da se obnova ne predmnijeva. To znači da će ugovorne strane morati jasno izraziti svoju

volju da se nastankom nove obveze gasi prijašnja, jer će u suprotnom nova obveza nastati pored stare

obveze.694

Nadalje, da bi došlo do obnove treba postojati prijašnja obveza. Ako bi prijašnja obveza bila

ništetna, obnova neće biti valjana. Međutim, ako je prijašnja obveza bila samo pobojna, a pobojnost je

bila poznata dužniku, obnova će biti valjana.695

689

I ovdje vrijedi ono što je rečeno za preuzimanje duga. U teoriji bi se moglo postaviti pitanje opravdanosti traženja

pristanka treće osobe za prijenos jednostrano obveznog ugovora kod kojega bi primatelj stjecao samo prava, ali ne i obveze,

budući bi takva transakcija svodila samo na cesiju. 690

Čl. 128. st. 1. ZOO. 691

Čl. 128. st. 2. ZOO. 692


Čl. 145. st. 2. ZOO. 694

Čl. 146. ZOO. 695

Čl. 148. ZOO.

128

6. PRESTANAK UGOVORNE OBVEZE

Ugovorni je odnos u pravilu trajan odnos. On nastaje perfekcijom ugovora, a prestaje pošto

ugovorne strane izvrše svoje ugovorne obveze, odnosno kada realiziraju činidbu koja je predmetom

ugovora. Navedeno izvršenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi – ispunjenje (solutio) – redovan

je i očekivani način prestanka ugovorne obveze jer upravo kroz ispunjenje ugovorne strane ostvaruju

svoje interese, radi kojih su, naposljetku, i zasnovale ugovorni odnos.

Ipak, ispunjenje ugovorne obveze u svemu kako ona glasi nije nužan epilog svakog ugovornog

odnosa. Ne treba zaboraviti da ugovorno pravo počiva na načelu stranačke autonomije, pa su stranke

slobodne, ako to nije u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima ili javnim moralom, svoj ugovorni

odnos suglasno raskinuti. Jednako, tako ugovorne strane mogu suglasno ugovorni odnos obnoviti,

mijenjajući pravnu osnovu ili glavnu činidbu pri čemu prijašnja ugovorna obveza prestaje, a na njezino

mjesto stupa neke nova ugovorna obveza.

Prestanak ugovornog odnosa, međutim, neće uvijek biti u domeni suglasnosti volje ugovornih

strana, kao što je slučaj kod sporazumnog raskida ugovora i obnove. Pod određenim pretpostavkama

ugovorni prestaje po samom zakonu bez obzira na volju ugovornih stranaka, kao npr. kod sjedinjenja

(konfuzije) ili raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja. U drugim pak slučajevima zakon

dopušta jednoj ugovornoj strani da jednostrano raskine ugovor, i to bez obzira slaže li se s time druga

ugovorna strana ili se ne slaže. U određenim situacijama na raskid ugovora biti će ovlašten sud. Do

prestanka ugovorne obveze, između ostaloga može doći i prijebojem ili otpustom duga.

Na posljetku, valja reći da se kod određenih ugovornih odnosa činidba sastoji u nekom trajnom

djelanju ili u povremenim davanjima. Takvi će ugovorni odnosi po logici stvari prestati istekom roka

na koji su sklopljeni ili ako su sklopljeni na neodređeno vrijeme – otkazom ugovora.

6.1. ISPUNJENJE

Ispunjenje je prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem dužne

činidbe.696

Ono se sastoji u izvršenju onoga što čini predmet obveze, nekakvom činjenju, davanju,

trpljenju odnosno propuštanju. Dužnik svoju obvezu ne može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik

696

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.466.

129

može zahtijevati nešto drugo što nije predmet obveze.697

Tako, primjerice, kod kupoprodaje govorimo

o ispunjenju kada kupac plati ugovorenu cijenu, a prodavatelj preda kupcu stvar koja predstavlja

predmet kupoprodaje. Bilo koja druga činidba koja ne predstavlja predmet ugovora neće predstavljati

ispunjenje, te neće rezultirati prestankom obveze. Ako ono što je dužnik predao kao dugovanu stvar, a

vjerovnik kao takvu primio, to uistinu nije, vjerovnik ima pravo vratiti ono što mu je predano i

zahtijevati dugovanu stvar.698

Pravodobnim ispunjenjem glavne obveze gase se jamstvo zalog i druga

sporedna prava.699

6.1.1. Subjekti ispunjenja

Kada je riječ o subjektima ispunjenja, postavljaju se pitanja tko može ispuniti obvezu i kome se

može ispuniti obveza. Prema logici stvari, obvezu je dužan ispuniti dužnik, a ovlašten je na ispunjenje

vjerovnik, što će u kontekstu ugovornog odnosa značiti da su subjekti ispunjenja ujedno i ugovorne

strane.

Od ovoga pravilapostoje i izuzeci. Vjerovnik je tako dužan primiti ispunjenje od svake osobe

koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena, pa čak i kada se dužnik protivi takvom ispunjenju.700

Takav je slučaj, primjerice, kod jamstva – jamac platac će biti ovlašten ispuniti dužnikovu novčanu

obvezu vjerovniku i kada se dužnik tome izričito protivi. Njegov pravni interes da se obveza ispuni je

nesumnjiv. Naime, jamac platac odgovara solidarno s dužnikom, pa ako novčana obveza ne bude

pravodobno ispunjena, vjerovnik bi se mogao namiriti izravno od jamca platca i to ne samo glede

glavnica već i glede zateznih kamata, pa i troškova. Ipak, ako je dužnik ponudio da sam ispuni odmah

svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće obveze.701

Kada je dužnik s time suglasan, vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od bilo koje treće osobe.

Takav je slučaj kod asignacije ili preuzimanja ispunjenja. No, kada dužnik prema ugovoru ili prirodi

obveze ovu treba ispuniti osobno, vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje od treće osobe. Ako smo,

primjerice, angažirali renomiranog slikara da izradi naš portret, portret koji je izradila treća osoba bez

slikarskog umijeća, a koju je slikar ovlastio da umjesto njega izradi naš portret, neće predstavljati

uredno ispunjenje.

S druge strane obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom

odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. Ispunjenje je

697

Čl. 166. st. 1. ZOO. 698

Čl. 166.st. 2. ZOO. 699

Čl. 160. ZOO. 700

Čl. 161. st.2. ZOO. 701

Čl. 161. st.5. ZOO.

130

pravovaljano i kada je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili se njime

koristio.702

Zakon posebnu pažnju obraća na ispunjenje kod kojega sudjeluju poslovno nesposobne osobe.

U vezi s time i poslovno nesposoban dužnik može pravovaljano ispuniti obvezu, ako je njezino

postojanje nesumnjivo i ako je dospjela.Takvo će se ispunjenje moći pobijati ako je poslovno

nesposobna osoba isplatila zastarjeli dug ili dug koji potječe iz igre ili oklade.703

S druge strane, obveza prema poslovno nesposobnom vjerovniku treba se ispuniti njegovom

zakonskom zastupniku. Iznimno, dužnik će se osloboditi obveze i kada je ispunio obvezu izravno

poslovno nesposobnom vjerovniku ako je to bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još

nalazi kod njega. Kad stekne poslovnu sposobnost, vjerovnik može odobriti ispunjenje koje je primio u

vrijeme poslovne nesposobnosti, pa će se u tom slučaju dužnik osloboditi obveze bez obzira je li

ispunjenje bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja nalazio kod njega.704

6.1.2. Predmet ispunjenja

Već je u uvodnom izlaganju rečeno da se ispunjenje sastoji isključivo u izvršenju onoga što čini

sadržaj obveze. Vjerovnik nije dužan primiti djelomično ispunjenje ako priroda obveze ne nalaže

drukčije. No kod novčanih obveza, vjerovnik je dužan primiti i djelomično ispunjenje obveze, osim ako

ima poseban interes da ga odbije.705

6.1.3. Vrijeme ispunjenja

Uredno ispunjenje pretpostavlja ispunjenje obveze u svemu kako ona glasi. Između ostaloga, to

znači da se dužna činidba ima izvršiti pravodobno, odnosno po dospijeću. Vrijeme ispunjenja, odnosno

dospijeće obveze subjekti su ovlašteni odrediti suglasno, dakle ugovorom.706

U tom će slučaju dužnik

biti dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako su ugovorne stranke propustile

ugovorom odrediti vrijeme ispunjenja, tada je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen

zakonom.707

Ako rok ispunjenja nije određen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i

702

Čl. 164. ZOO. 703

Čl. 162. ZOO. 704

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.),str.226. 705

Čl.169. ZOO. 706

Čl. 173. ZOO. 707

Za dvostranoobvezne ugovore v. čl. 358. ZOO, za novčane obveze kod trgovačkih ugovora v. čl. 174. ZOO, za obvezu

prodavatelja v. čl. 392. ZOO, za obveze kupca v. čl. 438. ZOO, za obvezu zajmodavca v. čl. 501. ZOO, za obvezu

zajmoprimca v. čl. 504. ZOO, za obveze izvođača v. čl. 597. ZOO itd.

131

ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje

obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

6.1.4. Mjesto ispunjenja

Kao i glede vremena ispunjenja, zakon ugovornim stranama dopušta da same odrede mjesto

gdje se određena obveza ima ispuniti. Ako ugovorne strane to propuste učiniti, mjesto ispunjenja

određuje zakon, razlikujući pritom nenovčane i novčane obveze.

Kada mjesto ispunjenja nije određeno ugovorom, a ne može se odrediti niti po cilju posla,

naravi obveze ili ostalim okolnostima, nenovčana obveza se mora ispuniti u mjestu u kojem je dužnik u

vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta svoje

boravište.

Suprotno tome, novčane se obveze imaju ispuniti u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište

odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta boravište. Kada je riječ o virmanskom plaćanju,

novčana obveza se izvršava u sjedištu pravne osobe (banke) kod koje se vode vjerovnikova novčana

sredstva.

6.1.5. Zakašnjenje

Zakašnjenje je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili

zakonskih rokova ispunjenja (zakašnjenje dužnika) ili primitka ispunjenja (zakašnjenje vjerovnika).708

Dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu po dospijeću, odnosno u roku određenom za

ispunjenje.709

Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik

pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili iniciranjem postupka čiji je

cilj da se postigne ispunjenje. Pravne posljedice zakašnjenja su mnogobrojne: odgovornost za

štetu,710

kod novčanih obveza dužnik će pored glavnice biti dužan platiti i zateznu kamatu,711

dok je za

slučaj zakašnjenja glede nenovčanih obveza moguće ugovoriti ugovornu kaznu.712

Naposljetku

zakašnjenje dužnika može rezultirati i raskidom ugovora po samom zakonu.713

Zakašnjenje dužnika

708


Čl. 183. ZOO. 710

Čl.342. ZOO. 711

Čl. 29. ZOO. 712

Čl. 350. ZOO. 713

Čl. 361. ZOO.

132

prestaje čim on ponudi ispunjenje dužne činidbe714

kao i u trenutku kada vjerovnik padne u

zakašnjenje.715

O zakašnjenju vjerovnika je riječ kada on bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga

svojim ponašanjem prijeći te u slučaju kada je vjerovnik spreman primiti ispunjenje, ali ne nudi

ispunjenje svoje istodobne recipročne obveze.716

Zakašnjenjem vjerovnika prestaje zakašnjenje dužnika

– na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti stvari, prestaju teći zatezne kamate, te za vjerovnika

nastaje eventualna obveza naknade štete i troškova čuvanja stvari.

6.1.6. Polaganje i prodaja dugovane stvari

Kada je vjerovnik u zakašnjenju ili nije poznat, odnosno kada je vjerovnik poslovno

nesposoban, a nema zakonskog zastupnika, dužnik se može osloboditi obveze tako da za vjerovnika

položi dugovanu stvar kod stvarno nadležnog suda prema mjestu ispunjenja, odnosno kod druge

ovlaštene osobe. O takvom polaganju dugovane stvari dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika, naravno,

ukoliko mu je ovaj poznat.717

Ako stvar nije pogodna za čuvanje u sudskom pologu, sud će na zahtjev

dužnika odrediti osobu kojoj će se predati stvar da je čuva o trošku i za račun vjerovnika. Kada je riječ

o obvezi iz trgovačkog ugovora, predaje stvari koja nije pogodna za sudski polog, može se predati na

čuvanje javnom skladištu.718

Polaganjem dugovane stvari, dužnik se oslobađa obveze te prestaje

njegovo zakašnjenje ako je bio u zakašnjenju.

Ako je dugovana stvar neprikladna za čuvanje ili kada njezino čuvanje iziskuje nerazmjerne

troškove, dužnik je ovlašten takvu stvar, umjesto polaganja, prodati na javnoj prodaji, a postignuti

iznos nakon odbitka troškova prodaje, položiti kod suda ili za to zakonom ovlaštene osobe. O

namjeravanoj prodaji dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika kad god je to moguće, a nakon prodaje ga

je dužan obavijestiti o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda.719

6.2. RASKID UGOVORA

Jedan od mogućih načina prestanka ugovorne obveze predstavlja i raskid ugovora. Raskid je

način prestanka obveznopravnih odnosa specifičan za ugovorne obveze – dok ugovorni odnosi mogu

714

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.256.; Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.475. 715

Čl. 185. ZOO. 716

Čl. 184. ZOO. 717

Čl.186. ZOO 718

Čl.188. ZOO 719

Čl.192. ZOO

133

prestati i raskidom i na druge načine, ostali obveznopravni odnosi (izvanugovorni) ne mogu prestati

raskidom već samo na druge načine.720

Pretpostavke za raskid ugovora su postojanje valjanog ugovora

koji nije u cijelosti ispunjen. Kada ugovor nije valjan on ne može prestati raskidom već će prestati

poništajem ili poništenjem. S druge strane ako su sve ugovorne obveze već ispunjene one ne mogu

prestati raskidom jer su već prestale ispunjenjem.721

Do raskida ugovora može doći sporazumom ugovornih strana, jednostranom izjavom volje, po

samom zakonu ili odlukom suda. Uzroci koji dovode do raskida ugovora mogu biti različiti –

neispunjenje, zakašnjenje, nemogućnost ispunjenja ili nastup okolnosti koje bitno otežavaju ispunjenje.

6.2.1. Sporazumni i jednostrani raskid ugovora

Ugovorno pravo počiva na načelu stranačke autonomije. To načelno znači da su ugovorne

strane ovlaštene ulaziti u ugovorne odnose te ih oblikovati shodno svojim potrebama i interesima,

ukoliko takve dispozicije ne prelaze granice što ih postavljaju Ustav, prisilni propisi i javni moral.

Budući ugovorne strane sklapaju određeni ugovor suglasnim očitovanjem volje kada za to imaju

interes, logično je, da im se priznaje pravo na raskid ugovor na jednak način, dakle suglasnim

očitovanjem volje. Sporazumni raskid ugovora predstavlja novi ugovor kojim ugovorne strane odustaju

od ranije sklopljenog ugovora, jer više nemaju interesa za ispunjenje tog ugovora. Važno je napomenuti

da se ugovor može raskinuti samo kada on nije u cijelosti ispunjen. Ukoliko su ugovorne strane već u

cijelosti ispunile svoje ugovorne obveze, neće doći do raskida ugovora, već eventualno do sklapanja

novog ugovora u kojemu će stranke imati obrnute obveze.722

U pojedinim slučajevima ugovor može raskinuti i samo jedna strana izjavom volje, bez obzira

slaže li se druga ugovorna strana s time ili ne. Ovlaštenje na takav jednostrani raskid ugovorna strana

može crpiti iz zakona ili iz samog ugovora. Zakonom je, primjerice, pravo na jednostrani raskid

ugovora predviđen kod odustatnine.723

S druge strane, ugovorne se strane mogu već prilikom sklapanja

ugovora sporazumjeti da jedna ili obje strane imaju pravo na jednostrani raskid ugovora – tzv. clausula

irritatoria.

720

Slakoper, Z., Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,

3/2003, str.525. 721

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.477-478. 722

Vizner, B., op.cit. (ref.378.), str.506. 723

Čl. 306. ZOO.

134

6.2.2. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Kod dvostrano obveznih ugovora, kada jedna strana ne ispuni svoju ugovornu obvezu, druga

strana je ovlaštena ili inzistirati na ispunjenju ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na

naknadu štete prouzročene neurednim ispunjenjem.724

Kod raskida ugovora radi neispunjenja potrebno

je razlikovati ugovore s fiksnim rokom od ugovora bez fiksnog roka.

Kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora (tzv. fiksni ugovor, ugovor

s fiksnim rokom),725

pa dužnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu

– ex lege, bez potrebe da vjerovnik daje kakve izjave dužniku ili poduzima kakve druge radnje.726

Međutim, vjerovnik može održati ugovor na snazi izjavi li bez odgađanja dužniku da i dalje inzistira na

ispunjenju. Ako vjerovnik u tom slučaju ne bi dobio ispunjenje u razumnom roku, on je ovlašten

raskinuti ugovor jednostranom izjavom volje.

U drugim slučajevima, kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, a

dužnik ne ispuni svoju obvezu u dogovorenom roku, vjerovnik koji želi raskinuti ugovor, mora dužniku

ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu niti u tom naknadnom

roku ugovor se raskida ex lege kao i kod fiksnih ugovora.727

Međutim, vjerovnik može raskinuti ugovor

i bez ostavljanja primjerenog roka ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti

ni u naknadnom roku.

Kada je prije isteka roka za ispunjenje obveze (dospijeća) očito da jedna strana neće ispuniti

svoju obvezu iz ugovora , druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.728

Za razliku

od prethodna dva slučaja kod kojih vjerovnik ima pravo na raskid ugovora tek pošto dužnik nije

ispunio svoju obvezu po dospijeću, u ovom slučaju vjerovnik može raskinuti ugovor i prije dospijeća.

6.2.3. Prigovor neispunjenja i neizvjesnog ispunjenja

Kod dvostrano obveznih ugovora vrijedi pravilo istodobnog ispunjenja, ako štogod drugo nije

ugovoreno ili određeno zakonom. To znači da je svaka ugovorna strana, zahtjevu suprotne ugovorne

strane, ovlaštena prigovoriti neispunjenju – exceptio non adimpleti contractus, ako ta suprotna strana

ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, te odgoditi svoju obvezu do trenutka

ispunjenja protučinidbe od strane druge ugovorne strane. Po prirodi stvari ovaj prigovor dužnik neće

724

Čl. 360 ZOO. 725

O fiksnom ugovoru je riječ kada su se stranke sporazumjele da će ugovor biti raskinut ne bude li ispunjen u određenom

roku, te kada je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. V. čl. 361. st. 4. ZOO. 726

Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.543 727

Čl. 362. ZOO. 728

Čl. 364. ZOO.

135

moći isticati u slučajevima kada je ugovorom ili zakonom određeno da on ima prvi ispuniti svoju

obvezu. Međutim, u takvom slučaju, ako su se nakon sklapanja ugovora materijalne prilike druge

strane pogoršale u toj mjeri da je neizvjesno hoće li ona moći ispuniti svoju obvezu, ugovorna strana

koja se obvezala prva ispuniti obvezu može odgoditi ispunjenje dok druga strana ne ispuni svoju

obvezu ili ne dade dovoljno osiguranje da će je ispuniti po dospijeću, prigovarajući neizvjesnom

ispunjenju.

6.2.4. Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja

U određenim slučajevima, do neispunjenja jedne od ugovornih strana može doći i uslijed

nemogućnosti ispunjenja. Nemogućnost ispunjenja može biti faktična nemogućnost uzrokovana višom

silom (npr. predmet prodaje prije predaje izgori od posljedica udara groma) ili pravna nemogućnost

(npr. donošenje propisa kojim se predmet prodaje stavlja izvan prometa).729

Kada ispunjenje obveze jedne strane iz navedenih razloga postane nemoguće, ex lege se gasi i

obveza druge strane, a ako je ova već nešto ispunila, može to zahtijevati natrag.730

Da bi došlo do

raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja moraju se ostvariti sljedeće pretpostavke:

1. ispunjenje je postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja,

2. događaji su nastupili nakon sklapanja ugovora, a prije dospijeća obveze,

3. ugovorna strana nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti događaje.

Ako bi radi navedenih događaja došlo samo do djelomične nemogućnosti ispunjenja (npr.

prodavatelj može isporučiti samo četiri aviona, a ne šest kako je ugovoreno), suprotna strana može

raskinuti ugovor ukoliko djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama ili održati ugovor na

snazi i zahtijevati razmjerno sniženje svoje obveze.731

Kada je pak ispunjenje jedne strane postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga

strana, njezina se obveza gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani no umanjenu za

onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.732

6.2.5. Izmjena i raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti

Do raskida ugovora, u pojedinim slučajevima, može doćine samo kada ispunjenje obveze jedne

od ugovornih strana postane nemoguće, već i kada ispunjenje obveze za jednu od ugovornih strana,

uslijed promijenjenih okolnosti, postane pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki

729


Čl. 373. st. 1. ZOO. 731

Čl. 373. st. 2. ZOO. 732

Čl. 374. ZOO.

136

gubitak733

(npr. radi zatvaranja Sueskog kanala prijevoznik bi trebao oploviti afrički kontinent kako bi

prevezao robu od Indije do Hrvatske).

Teorija o promijenjenim okolnostima i njihovom utjecaju na ugovorne obveze, tzv. clausula

rebus sic stantibus, temelji se na pretpostavci da svaki ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je ugovorna

strana vezana sadržajem ugovora samo ako se okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja ugovora

ne izmjene na taj način da bi inzistiranje na ispunjenju ugovorne obveze zahtijevalo pretjeranu žrtvu

dužnika.734

Da bi došlo do raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, moraju se ispuniti sljedeće

pretpostavke:

1. nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze mora doći do promjene okolnosti,

2. nove okolnosti moraju biti izvanredne, nepredvidive, neizbježne i nesavladive,

3. zbog nastupa novih okolnosti ispunjenje mora biti pretjerano otežano za jednu stranu ili joj

predstavlja pretjerano velik gubitak.

Međutim, i kada su ispunjene poviše navedene pretpostavke ugovor se neće raskinuti po samom

zakonu, već će pogođena strana moći zatražiti od suda da izmjeni ugovor, odnosno da ga raskine.735

Odluka suda o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti je konstitutivne prirode.

6.2.6. Pravni učinci raskida ugovora

Bez obzira dođe li do raskida ugovora na temelju zakona, sudske odluke ili izjave volje, sve

ugovorne obveze prestaju, osim eventualno obveze na naknadu štete.736

Ako je jedna strana ispunila

ugovor u cijelosti ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala te na naknadu za koristi koje je u

međuvremenu imala druga strana od onoga što je dužna vratiti. Ugovorna strana koja vraća novac,

dužna je platiti i zatezne kamate od dana kada je primila isplatu.

733

Slakoper, Z., Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, 1/2005., str. 430. 734

Šafranko, Z., Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010., str. 1279. 735

Kada jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se

odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmjene. V. čl. 369. st. 4. ZOO-a. 736

Čl. 368. ZOO.

137

6.3. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)

Prijeboj predstavlja prestanak ugovorne obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom.737

Za razliku od ostalih načina prestanka obveza, prijebojem uvijek prestaju dvije obveze – tražbina

vjerovnika i protutražbina dužnika.738

Prijebojem se otklanja faktično ispunjenje činidbe, a postiže se

isti učinak kao da je došlo do faktičnog ispunjenja.

Uzmimo primjer gdje je A dužan B-u 100 kn, a B je istovremeno dužan A-u 100 kn. Umjesto da

se inzistira na obostranom ispunjenju, A i B mogu izvršiti prijeboj navedenih na način da niti jedna

strana ne ispuni svoju obvezu već da obje otpišu svoju tražbinu u iznosu od 100 kn. S ekonomskog

gledišta, učinak prijeboja će biti jednak kao da je došlo do obostranog ispunjenja, odnosno i A i B će

imati jednaku korist od prijeboja kao što bi je imali i od obostranog ispunjenja.

Da bi došlo do prestanka obveze prijebojem potrebno je da se ispune određene pretpostavke:

1. istovrsnost tražbina – obje moraju glasiti na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste

kakvoće,

2. dospjelost tražbina – obje tražbine moraju biti dospjele,

3. utuživost tražbina – niti jedna tražbina koja se prebija u pravilu ne smije biti zastarjela (iznimno

se može izvršiti prijeboj sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su

se stekli uvjeti za prijeboj),

4. uzajamnost tražbina – stranke koje sudjeluju u prijeboju moraju istovremeno jedna drugoj biti i

vjerovnik i dužnik (iznimno jamac može prebiti dužnikove obveze prema vjerovniku s

dužnikovom tražbinom prema vjerovniku).

Do prijeboja, međutim ne dolazi po samom zakonu kada se ispune poviše navedene

pretpostavke već tek pošto jedna strana dade drugoj izjavu o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra

se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

Ne može prestati prijebojem tražbina koja se ne može zaplijeniti, tražbina stvari ili vrijednosti

koje su dužniku dane na čuvanje ili posudbu ili koje je dužnik uzeo ili zadržao bespravno, tražbina

nastala namjernim prouzročenjem štete, tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili

prouzročenjem smrti i tražbine koje proistječu iz zakonske obveze uzdržavanja.

737


Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str. 211.

138

6.4. OTPUST DUGA

Ugovorna obveza prestaje i kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino

ispunjenje, a dužnik se s time suglasi.739

Kod otpusta duga dolazi izražaja načela stranačke autonomije

– vjerovnik je ovlašten disponirati svojom tražbinom i na način da oprosti dug svom dužniku. Otpust

duga se od sporazumnog raskida ugovora razlikuje utoliko ukoliko kod otpusta duga prestaje obveza

samo jedne ugovorne strane dok kod sporazumnog raskida ugovora prestaju obveze obiju ugovornih

strana.

Da bi ugovorna obveza prestala otpustom duga nijedovoljna samo izjava vjerovnika, već se traži

i suglasnost dužnika. Dužnik bi svoj pristanak mogao primjerice uskratiti zbog ponosa.740

Budući da je

za otpust duga potrebna suglasnost volja obiju stranaka, ono ima značaj ugovora.741

Za pravovaljanost

tog ugovora nije potreban oblik u kojem je sklopljen ugovor iz kojega proizlazi obveza.742

Ako za obvezu, pored dužnika odgovara i jamac, vjerovnik može otpustiti dug samo jamcu u

kojem se slučaju dužnik ne oslobađa obveze, dok otpust duga dužniku oslobađa obveze i jamca.743

6.5. SJEDINJENJE (KONFUZIJA)

Ugovorna obveza prestaje sjedinjenjem, kada jedna te ista osoba postane i dužnik i vjerovnik.

Sjedinjenjem obveza prestaje po samom zakonu, spajanjem tražbine i duga kod jedne osobe, jer po

prirodi stvari niti jedna osoba ne može biti sam sebi vjerovnik, odnosno dužnik.744

Do sjedinjenja

dolazi kada dužnik naslijedi i tražbinu svog vjerovnika prema samom sebi.

6.6. PROTEK VREMENA I OTKAZ

Osim trenutnih ugovornih obveza koje se sastoje u ispunjenju jednokratnih činidaba postoje i

trajne ugovorne obveze koje se sastoje ili u nekoj trajnoj činidbi ili u ispunjenju više uzastopnih

činidaba u kontinuitetu.745

Trajni ugovorni odnosi u pravilu prestaju istekom vremena ili otkazom.

739

Čl. 204. st. 1. ZOO. 740

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str. 488. 741

Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str. 214. 742

Čl. 204. st. 2. ZOO. 743

Čl. 205. ZOO. 744

Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit. (ref.476.), str.215. 745


139

Kada je određen rok trajanja ugovora, ugovorni odnos prestaje istekom toga roka, osim kada je

ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje na neodređeno

vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.746

Kada nije određen rok trajanja ugovora, svaka ga ugovorna strana može okončati tako da drugoj

ugovornoj strani dostavi otkaz. Otkaz se može dati u svako doba, osim u nevrijeme. Ako stranke nisu

drugačije ugovorile, otkazani ugovorni odnos prestaje istekom otkaznog roka određenog ugovorom, a

ako ugovorom nije određen taj rok, istekom otkaznog roka određenog zakonom ili običajem, odnosno

istekom primjerenog roka.747

Tipičan primjer prestanka ugovornog odnosa na ovaj način predstavlja ugovor o radu, koji ako

je sklopljen na određeno u pravilu prestaje protekom vremena, a ako je sklopljen na neodređeno u

pravilu prestaje otkazom.

6.7. SMRT UGOVORNE STRANE

Ugovorna obveza prestaje smrću jedne od ugovornih strana samo iznimno, ako je ta obveza

nastala obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.748

6.8. ZASTARA

Zastara predstavlja protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze

radi pasivnog držanja vjerovnika. Zastara teče od trenutka dospjelosti obveze, a nastupa protekom

vremena određenog zakonom (zastarni rok).749

Posljedica je zastare da se tražbina više ne može

ostvariti prisilnim putem.750

Zastarom, dakle, ne prestaje obveza, već prestaje samo vjerovnikov zahtjev

za ispunjenje koji prati njegovu tražbinu.751

Ako bi dužnik pak ispunio zastarjelu obvezu, on ne bi

mogao tražiti povrat danoga s naslova stjecanja bez osnove.752

746

Čl. 211. ZOO. 747

Čl.212. ZOO. 748

Čl. 213. ZOO. 749


Ibid. 751

Čl.214. ZOO. 752

Čl.221. ZOO.

140

6.8.1. Zastarni rokovi

Zastarni rokovi su zakonski rokovi u kojima je vjerovnik ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze.

Oni počinju teći prvog dana nakon dospjelosti obveze,753

a prestaju protekom posljednjeg dana

zakonom određenog vremena.754

Važno je napomenuti da su odredbe zakona o zastarnim rokovima

prisilne prirode, pa ih ugovorne stranke nisu u mogućnosti suglasno skratiti ili produljiti, a dužnik se ne

može odreći zastare prije proteka zastarnog roka.

Opći zastarni rok, onaj koji se odnosi na sve obveze za koje nije propisan posebni zastarni rok,

jest pet godina.755

Posebni zastarni rokovi primjenjuju se samo u posebnim slučajevima koji su

propisani zakonom. Tako je primjerice, trogodišnji zastarni rok predviđen za međusobne obveze iz

ugovora o prometu robe i usluga, kao i za tražbine zakupnine i najamnine, dok tražbine utvrđene

sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela zastarijevaju za deset godina.

6.8.2. Zastoj i prekid zastare

Pod određenim okolnostima koje predviđa zakon zastarni rokovi ne teku. U tom smislu govori

se o zastoju zastare. Tako, primjerice, zastara zastaje, odnosno ne teče između bračnih drugova za

trajanja braka,756

za osobe na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije,757

te vjerovniku koji zbog

nesavladivih prepreka nije bio u mogućnosti podnijeti tužbu.758

Po prestanku okolnosti koje su

uzrokovale zastoj zastare, zastara nastavlja teći tamo gdje je stala prije zastoja.

Za razliku od zastoja zastare, kod prekida zastare zastarni rok ne nastavlja teći tamo gdje je stao

već se prekida i počinje teći iznova. Do prekida zastare dolazi kada dužnik prizna dug, odnosno kada

vjerovnik podnese tužbu ili koju drugu radnju usmjerenu na utvrđivanje, osiguranje ili ostvarenje

tražbine.

6.8.3. Zastara i prekluzija

Zastaru i zastarne rokove potrebno je razlikovati od prekluzije i prekluzivnih rokova.

Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih ugovorna stranka mora poduzeti određene

753

Čl. 215. ZOO. 754

Čl. 216. ZOO. 755

Čl.225. ZOO. 756

Čl. 235. ZOO. 757

Čl. 236. ZOO. 758

Čl. 237. ZOO.

141

radnje ako neće da joj se ugasi ne samo zahtjev već i samo subjektivno pravo.759

Primjer prekluzivnog

roka u ZOO-u je šestomjesečni rok za postavljanje zahtjeva za sklapanje glavnog ugovora temeljem

predugovora. Od zastare se prekluzija razlikuje i po tome što na nju sud po službenoj dužnosti, dok na

zastaru pazi samo po prigovoru.

759


142

7. POJEDINI UGOVORI

7.1. UGOVOR O KUPOPRODAJI

7.1.1. Pojam i obilježja ugovora o kupoprodaji

Ugovor o kupoprodaji je ugovor kojim se prodavatelj obvezuje predati kupcu određenu stvar u

vlasništvo, odnosno pribaviti mu neko pravo, a ovaj se obvezuje za to platiti prodavatelju cijenu.760

Ugovor o kupoprodaji je imenovani ugovor reguliran odredbama ZOO-a. Nadalje, riječ je o

konsenzualnom ugovoru – ugovor o kupoprodaji je sklopljen kada su se stranke sporazumjele o bitnim

sastojcima ugovora (predmet prodaje i cijena). Međutim, ugovor o kupoprodaji je moguće sklopiti i u

režimu kapare u kojem će se slučaju raditi o realnom ugovoru.

Sklapanjem ugovora o kupoprodaji obveze preuzimaju i prodavatelj i kupac iz čega slijedi da je

ugovor o kupoprodaji dvostrano obvezan. Riječ je o recipročnim ugovoru jer su obje ugovorne strane

ujedno i vjerovnik i dužnik. Kupac je glede obveze na predaju stvari vjerovnik, a glede obveze na

isplatu cijene dužnik, dok je glede prodavatelja situacija obrnuta. Radi se nadalje o naplatnom ugovoru,

budući se za činidbu daje protučinidba.

Za pravovaljanost ugovora o kupoprodaji nije propisan određeni oblik. Dakle, ugovor o

kupoprodaji je neformalan ugovor. On može biti sklopljen u usmenom ili pisanom obliku, pa i

konkludentnim radnjama, primjerice ubacivanjem kovanica u automat i izborom artikla. Iznimno, za

valjanost ugovora o kupoprodaji bit će potreban pisani oblik kada je riječ o kupoprodaji nekretnine i

kupoprodaji s obročnom otplatom cijene.761

Naposljetku, kupoprodaja je kauzalan posao – iz ugovora o kupoprodaji jasno je vidljiva svrha

ugovora, a to je stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje određenog prava.762

760

Čl. 376. ZOO. 761

Čl. 377. i čl. 465. ZOO. 762


143

7.1.2. Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji

Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji, dakle minimalan sadržaj ugovora predstavljaju predmet

prodaje i cijena. Kao što je vidljivo iz pojma ugovora o kupoprodaji, predmetom kupoprodaje mogu

biti i stvari i prava.

Pod stvarima se podrazumijevaju tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za

uporabu. Stvarima se smatraju i prirodne sile ako su podložne ljudskoj vlasti, primjerice električna

energija. Zakonom mogu neke vrste prava ili štogod drugo biti izjednačeno sa stvarima.763

Da bi

ugovor o kupoprodaji bio valjan stvar koja je predmet ugovora mora biti u prometu.764

Kupoprodaja

stvari koja se smatra općim dobrom, primjerice, voda u moru ili zrak, bit će stoga ništetan. Valjanost

ugovora o kupoprodaji kojega su predmet stvari čiji je promet ograničen, primjerice lijekovi,

radioaktivne tvari i sl. prosuđivat će se prema posebnim propisima.765

Predmet ugovora o kupoprodaji

može biti i buduća stvar, dakle stvar koja u trenutku sklapanja ugovora još ne postoji.766

Ugovor o

kupoprodaji je valjan i obvezuje stranke i kada je predmet kupoprodaje tuđa stvar, a ne prodavateljeva,

no tada će kupac koji za to nije znao, odnosno nije morao znati moći raskinuti ugovor i zahtijevati

naknadu štete, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora.767

No, ugovor o kupoprodaji nema

učinak ako je u trenutku njegova sklapanja stvar koja je predmet kupoprodaje propala.

Već je navedeno da predmet kupoprodaje, osim stvari mogu biti i određena imovinska prava,

primjerice tražbina. U tom će slučaju ugovor biti valjan kada je riječ o otuđivim pravima primjerice, ne

može se primjerice prodati pravo na život. I sporno pravo može biti predmetom kupoprodaje, no

ništetan je ugovor kojim bi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno.768

Osim predmeta kupoprodaje bitan element ugovora čini i cijena, no samo kod tzv.

građanskopravnih ugovora o kupoprodaji. Ugovor će biti ništetan ako cijena nije određena ili barem

odrediva.769

Cijena je odrediva kada ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla

odrediti.

No kod trgovačkih ugovora o kupoprodaji cijena ne predstavlja bitan sastojak. Stoga će

trgovački ugovor o kupoprodaji biti valjan i kada u njemu nije određena cijena pa i kada se ona ne

može odrediti temeljem podataka sadržanih u ugovoru. U tom slučaju kupac je dužan platiti cijenu koju

je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kada takve cijene nema, dužan je

763

Čl. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,

79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV) 764

Čl. 380. st. 1. ZOO. 765

Čl. 380. st. 2. ZOO. 766

Čl. 380. st. 3. ZOO. 767

Čl. 382. ZOO. 768

Čl. 383. ZOO. 769

Čl. 384. st. 1. ZOO.

144

platiti razumu cijenu.770

Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a

ako se ona ne može utvrditi, onda cijena koju je utvrdio sud prema okolnostima slučaja.

Određivanje cijene može biti ostavljeno i nekoj trećoj osobi, primjerice vještaku. Ako ta treća

osoba ne želi ili ne može odrediti cijenu, smatra se da je ugovorena razumna cijena. No odredba

ugovora kojom bi se davalo pravo jednoj od ugovornih strana da odredi cijenu smatra se kao da nije ni

ugovorena i kupac je u tom slučaju dužan platiti cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena.771

7.1.3. Obveze prodavatelja

Temeljna je obveza prodavatelja predaja stvari u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom.

Predaja stvari s pravnog gledišta predstavlja značajan moment i proizvodi određene pravne učinke.

Naime činom predaje stvari s prodavatelja na kupca prelazi rizik za slučajnu propast stvari, a kada je

riječ o pokretninama i pravo vlasništva.772

Kada nadnevak predaje stvari nije određen ugovorom, prodavatelj je dužan izvršiti predaju u

razumnom roku nakon sklapanja ugovora, s obzirom na narav stvari i na ostale okolnosti.773

Kada

mjesto predaje nije određeno ugovorom, stvar se predaje u mjestu u kojem je prodavatelj u trenutku

sklapanja ugovora imao prebivalište, odnosno boravište ili sjedište.774

Ali ako je ugovarateljima u

trenutku sklapanja ugovora poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba biti izrađena, predaja se

obavlja u tom mjestu. Glede troškova prouzročenih predajom stvari, ako drugačije nije ugovoreno,

troškove predaje i troškove koji su prethodili predaji snosi prodavatelj dok troškove odvođenja snosi

kupac.775

Predajom stvari, prodavateljeva obveza prestaje ispunjenjem, no on i dalje odgovara kupcu za

materijalne i pravne nedostatke te za ispravnost prodane stvari ako je izdao garanciju.

7.1.3.1. Odgovornost za materijalne nedostatke stvari

Prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke stvari koji su postojali u trenutku

prijelaza rizika na kupca, ali i onih koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica

770

Čl. 384. st. 2. ZOO. 771

Čl. 387. ZOO. 772

U našem pravu ugovor predstavlja samo osnovu (titulus) stjecanja vlasništva. Sklapanjem ugovora o kupoprodaji kupac

ne postaje vlasnikom stvari već je samo ovlašten zahtijevati da mu se stvar dade u posjed. Način stjecanja vlasništva

(modus) će se razlikovati prije svega od toga radi li se o pokretnim stvarima ili o nekretninama. Tako se vlasništvo na

pokretnoj stvari stječe predajom stvari kupcu u posjed dok se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom prava vlasništva

u zemljišnim knjigama u korist kupca. 773

Čl. 392. ZOO. 774

Čl. 393. ZOO. 775

Čl. 396. ZOO.

145

uzroka koji je postojao prije toga, bez obzira je su li mu oni bili poznati ili ne.776

Prodavatelj neće

odgovarati za neznatan materijalni nedostatak. Isto tako neće odgovarati ni za nedostatak koji je u

trenutku sklapanja ugovora bio poznat kupcu ili mu nije mogao ostati nepoznat, osim ako nije izričito

izjavio da stvar nema nikakve nedostatke.777

O materijalnom nedostatku stvari je riječ:

1. ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,

2. ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila

poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

3. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4. kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili

model pokazani samo radi obavijesti,

5. ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao

opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja,

proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),

6. ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje

ugovora o prodaji,

7. ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.778

Po preuzimanju stvari kupac je dužan stvar pregledati na uobičajen način i o vidljivim

nedostacima (nedostaci koji se mogu zapaziti uobičajenim pregledom) obavijestiti prodavatelja u roku

od osam dana, kod trgovačkih ugovora bez odgađanja, a kod potrošačkih ugovora u roku od dva

mjeseca.

Kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije

mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak), kupac je

dužan o tome nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca od dana kad je nedostatak

otkrio, a kod trgovačkih ugovora bez odgađanja. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu

pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.

Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može:

1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka,

3. zahtijevati razumno sniženje cijene,

4. izjaviti da raskida ugovor.779

776

Čl. 400. ZOO. 777

Čl. 402. ZOO. 778

Čl. 401. ZOO. O tome v. u: Petrić, S., Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o

obveznim odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006., str.104. i dalje. 779

Čl. 410. ZOO.

146

Pravo na raskid ugovora kupac ima samo ako je prethodno dao prodavatelju dao primjereni rok

za uredno ispunjenje (otklanjanje nedostataka ili predaja druge stvari bez nedostataka), osim ako je

prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima izjavio kupcu da neće ispuniti ugovor ili ako to proizlazi iz

okolnosti slučajeva, u kojem se slučaju može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dodatnog roka.

Bez obzira da li je kupac zahtijevao otklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka,

razmjerno sniženje cijene ili je raskinuo ugovor, on ima i pravo na naknadu štete.780

Ugovaratelji mogu sporazumom ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost prodavatelja za

materijalne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna:

1. ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca,

2. kada je prodavatelj nametnuo odredbu o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne

nedostatke koristeći se svojim monopolskim položajem i

3. kada je riječ o potrošačkim ugovorima.781

7.1.3.2. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija)

Pored odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, prodavatelj i proizvođač će

odgovarati kupcu i za ispravnost prodane stvari u tijeku određenog vremena, ako je prodavatelj kupcu

predao jamstveni (garancijski) list.782

Iako se odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari i odgovornost iz jamstva

donekle preklapaju, njih nikako ne treba poistovjetiti.783

Odgovornost za materijalne nedostatke

proizlazi iz zakona i postoji uvijek dok odgovornost iz jamstva postoji samo kada je kupcu predan

jamstveni list. Za materijalne nedostatke odgovara samo prodavatelj, dok će se za ostvarenje prava iz

jamstva kupac moći obratiti i prodavatelju i proizvođaču stvari. Nadalje, odgovornost za materijalne

nedostatke postoji samo glede nedostatka koji je postojao u trenutku prelaska rizika s prodavatelja na

kupca dok odgovornost iz jamstva postoji bez obzira na to kada se nedostatak pojavio. Naposljetku,

važno je naglasiti kako izdavanje jamstva ni na koji način ne isključuje primjenu pravila o

odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari.784

Jamstveni list treba sadržavati prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, naznaku da jamstvo ne

utječe na ostala prava koja pripadaju kupcu, pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje

njegovih prava, a posebno trajanje jamstva te teritorijalno područje važenja, te ime naziv i adresu osobe

koja je izdala jamstvo. Međutim, nedostatak kojega od navedenih elemenata neće utjecati na valjanost

jamstva.785

780

Čl. 410. st. 2. ZOO. 781

Čl. 408. st. 2. ZOO. 782

Čl. 423. st. 1. ZOO. 783

Za odnos garancije i odgovornosti za materijalne nedostatke stvari v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.325.), str.662. 784

Čl. 423. st. 2. ZOO. 785

Čl. 423. st. 3. – st. 5. ZOO.

147

Kada je prodavatelj kupcu dao jamstvo, kupac može u slučaju neispravnosti stvari zahtijevati od

prodavatelja odnosno proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka. Uz to, kupac

ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio što je bio lišen uporabe stvari od trenutka traženja popravka

ili zamjene do njihova izvršenja.786

Ako prodavatelj u razumnom roku ne izvrši popravak ili zamjenu

stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene.

Prava iz jamstva mogu se ostvarivati u roku koji je određen jamstvenim listom. Taj se rok

produljuje za onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari kada su u pitaju manji popravci, dok kod

većih popravaka odnosno zamjene stvari počinje teći iznova.

7.1.3.3. Odgovornost za pravne nedostatke stvari (zaštita od evikcije)

O pravnim nedostacima stvari je riječ kada na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje

isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije bio obaviještenniti je

pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.787

Tako, primjerice, ako je prodana tuđa stvar, treće osoba

koja je vlasnik te stvari mogla bi protiv kupca ustati sa zahtjevom za oduzimanjem te stvari (evikcija).

Kada se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan o tome obavijestiti

prodavatelja i pozvati ga u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega (zaštita od

evikcije).788

Ako kupac nije obavijestio prodavatelja o evikciji te se upustio u spor s trećom osobom i

taj spor izgubio, može se ipak pozvati na prodavateljevu odgovornost, osim ako prodavatelj dokaže da

je raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe.

Ako prodavatelj po obavijesti kupca, ne oslobodi stvar od prava trećega pa dođe do oduzimanja

stvari od kupca (potpuna evikcija), ugovor se raskida po samom zakonu. U slučaju kada nije došlo do

oduzimanja stvari, međutim prava treće strane umanjuju ili ograničavaju prava kupca (djelomična

evikcija), kupac je ovlašten ili raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.789

Kupac će u

svakom slučaju imati i pravo na naknadu štete, osim ako je u času sklapanja ugovora znao da postoji

mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili da njegovo pravo bude ograničeno ili umanjeno.

Ugovaratelji mogu sporazumom ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost prodavatelja za

pravne nedostatke, no takva će ugovorna odredba biti ništetna ako je u trenutku sklapanja ugovora

prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu.790

786

Čl. 424. ZOO. 787

Čl. 430. st. 1. ZOO. 788

Čl. 431. ZOO. 789

Čl. 432. ZOO. 790

Čl. 435. ZOO.

148

7.1.4. Obveze kupca

Temeljne obveze kupca su isplata cijene i preuzimanje stvari. Kupac je dužan platiti cijenu u

vrijeme i u mjestu određenom u ugovoru. Ako ugovorom ništa nije određeno, kupac je dužan platiti

cijenu u vrijeme i na mjestu koje je određeno običajem, a u nedostatku običaja¸ u trenutku i u mjestu u

kojem se obavlja predaja stvari.791

Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, plaćanje se obavlja

u prebivalištu odnosno sjedištu prodavatelja.

U slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan platiti cijenu za svaku isporuku prilikom

preuzimanja stvari, a ako je kupac prodavatelju dao predujam, iz predujma se naplaćuju prve

isporuke.792

Osim isplate cijene, ugovorna se obveza kupaca sastoji u preuzimanju stvari, odnosno

poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća te u odnošenju stvari. Kupac koji bez

opravdanog razloga odbije preuzeti stvar na dogovoreni način pada u zakašnjenje. Osim toga

prodavatelj će u tom slučaju, ima li razloga posumnjati da će kupac isplatiti cijenu, imati pravo

jednostrano raskinuti ugovor.793

7.1.5. Kupoprodaje s posebnim pogodbama

Ugovor o kupoprodaji, kao najrašireniji ugovor, moguće je sklopiti s različitim pogodbama koje

je razvila praksa. One najkorištenije pogodbe u kupoprodajnom ugovoru uređuje zakon.

7.1.5.1. Kupoprodaja s pravom prvokupa794

Ugovorom o kupoprodaji može se obvezati kupac da će izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj

prodaji stvari određenoj osobi, o uvjetima prodaje i da će mu ponuditi da on kupi stvar za istu cijenu.

Prodavatelj je dužan obavijestiti kupca da će se koristiti pravom prvokupa u roku od mjesec dana od

dana primitka obavijesti o namjeravanoj prodaji te istodobno isplatiti cijenu. Pravo prvokupa pokretnih

stvari ne može se ni otuđiti niti naslijediti niti se prodavatelj ne može pozivati na pravo prvokupa u

slučaju prisilne javne prodaje. Pravo prvokupa prestaje poslije pet godina od sklapanja ugovora ako

nije dogovoren kraći rok.

Ako je kupac prodao stvar i prenio vlasništvo na trećega bez obavijesti i ponude prodavatelju, a

treći je znao ili morao znati za pravo prvokupa, prodavatelj može u roku od šest mjeseci od saznanja za

791


Čl. 440. ZOO. 793

Čl. 441. ZOO. 794

Čl. 449. – čl. 455. ZOO.

149

taj prijenos, a najviše u roku od pet godina od prijenosa prava vlasništva stvari na trećega, zahtijevati

da se prijenos poništi i da se stvar proda njemu pod istim uvjetima.

7.1.5.2. Kupnja na pokus795

Kada je ugovoreno da kupac uzima stvar pod uvjetom da je isproba kako bi utvrdio odgovara li

njegovim željama, dužan je o tome ostaje li pri ugovoru obavijestiti prodavatelja u roku utvrđenom

ugovorom ili običajem, a ako takvoga roka nema, onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj,

inače se smatra da je odustao od ugovora. No ako je stvar predana kupcu da je isproba do određenog

roka, a on je ne vrati bez odgađanja nakon isteka roka ili ne izjavi prodavatelju da je odustao od

ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru.

Kupnju na pokus kod koje kupac ima pravo da odustane od ugovora iz nekih svojih subjektivnih

razloga tzv. subjektivan pokus, valja razlikovati od tzv. objektivnog pokusa koji je ugovoren da bi se

utvrdilo ima li stvar određena svojstva ili je li prikladna za određenu uporabu i kod kojega održanje

ugovora ne ovisi od kupčeva nahođenja, već od toga ima li stvar zaista određena svojstva, odnosno je li

prikladna za određenu uporabu.796

7.1.5.3. Kupoprodaja po uzorku ili modelu797

U slučaju kupoprodaje po uzorku ili modelu, ako stvar koju je prodavatelj predao kupcu nije

jednaka uzorku ili modelu, prodavatelj odgovara po propisima o odgovornosti prodavatelja za

materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje

obveze. Prodavatelj, međutim, ne odgovara za nedostatak jednakosti ako je uzorak, odnosno model

podnio kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja jednakosti.

7.1.5.4. Kupoprodaja sa specifikacijom798

Ako je ugovoreno pravo kupca da kasnije odredi oblik, mjeru ili koje druge pojedinosti stvari, a

kupac ne dostavi specifikaciju do ugovorenog nadnevka, ili do proteka razumnog roka računajući od

prodavateljeva traženja da to učini, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili načiniti specifikaciju

prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama. U slučaju da prodavatelj načini specifikaciju,

on je dužan obavijestiti kupca o njezinim pojedinostima i odrediti mu razuman rok da sam pripremi

specifikaciju, protekom kojega roka će biti mjerodavna specifikacija koju je načinio prodavatelj.

795

Čl. 456. – čl. 459. ZOO. 796


Čl. 460. ZOO. 798

Čl. 461. ZOO.

150

7.1.5.5. Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva799

Kada prodavatelj posebnom odredbom ugovora pridrži pravo vlasništva i poslije predaje stvari

kupcu sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti.800

Pridržaj prava vlasništva pokretne stvari ima

učinak prema kupčevim vjerovnicima samo ako je učinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije

kupčeva stečaja ili prije pljenidbe stvari. Međutim, na pokretnim stvarima o kojima se vode posebne

javne knjige, kao što su primjerice zrakoplovi i brodovi, može se pridržati pravo vlasništva samo ako je

to predviđeno propisima o uređenju i vođenju tih knjiga.

7.1.5.6. Kupoprodaja s obročnom otplatom cijene801

Ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj

predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje

isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Taj ugovor treba biti

sklopljen u pisanom obliku.

Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene pored stvari i cijene su i

ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času sklapanja ugovora, iznos

pojedinih otplata, njihov broj. Pored toga, isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti,

sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri

dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed. Pored toga, kupac je

ovlašten uvijek odjednom isplatiti ostatak cijene, te bi suprotna ugovorna odredba bila ništetna.

Prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s početnom otplatom. Nakon

isplate početne otplate prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s najmanje

dvije uzastopne otplate, koje čine najmanje osminu cijene, a iznimno, prodavatelj može raskinuti

ugovor kad kupac dođe u zakašnjenje s isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu cijelog ostatka

cijene nije predviđeno više od četiri otplate. Umjesto da raskine ugovor, prodavatelj je ovlašten

zahtijevati od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije toga zahtjeva dužan ostaviti kupcu

naknadni rok od petnaest dana.

799

Čl. 462. – čl. 463. ZOO. 800

V. u Čuveljak, J., Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006., str.19. 801

Čl. 464. – čl. 473. ZOO.

151

7.2. UGOVOR O ZAMJENI

7.2.1. Pojam i obilježja ugovora o zamjeni

Ugovorom o zamjeni svaki se ugovaratelj obvezuje svom suugovaratelju predati određenu stvar

u vlasništvo, odnosno pribaviti određeno pravo.802

Kao što je vidljivo, predmet zamjene mogu biti

stvari i prava. Činidba obje strane se mora sastojati u davanju. Moguće su zamjene stvar za stvar, stvar

za pravo i pravo za pravo. Novac, osim iznimno, ne može biti predmet zamjenejer bi se u tom slučaju

radilo o kupoprodaji.

Ugovor o zamjeni je imenovani i konsenzualni ugovor. Nadalje, riječ je o dvostrano obveznom

ugovoru, budući da sklapanjem ugovora o zamjeni obje ugovorne strane preuzimaju obveze. Ugovor o

zamjeni je specifičan ugovor po tome što su ugovorne obveze stranaka jednake, a razlikuju se samo po

predmetu činidbe. Iako ugovor o zamjeni ne podrazumijeva novčane obveze, riječ je o naplatnom

ugovoru jer svaka strana za svoju činidbu daje određenu protučinidbu.803

Za pravovaljanost ugovora o zamjeni nije propisan određeni oblik. No analognom primjenom

odredaba o kupoprodaji treba uzeti da će ugovor o zamjeni biti valjan samo ako je sklopljen u pisanom

obliku, ako je jedan od predmeta zamjene nekretnina. Kauza ugovora o zamjeni je, kao i kod

kupoprodaje, stjecanje prava vlasništva na stvari, odnosno stjecanje određenog prava.

7.2.2. Novac kao predmet zamjene

Predmet zamjene mogu biti stvari i prava. Predmetom zamjene s jedne strane ne bi, međutim,

mogao biti novac, jer se u tom slučaju ne bi radilo o zamjeni već o kupoprodaji. Jednako tako neće se

raditi o zamjeni ako se mijenja primjerice domaća valuta za stranu, primjerice hrvatska kuna za euro,

već će se i tada raditi o kupoprodaji kod koje je predmet kupnje određen iznos eura za koji valja platiti

cijenu izraženu u hrvatskim kunama.804

Međutim, o zamjeni će se raditi ako jedna strana dade drugoj

jednu novčanicu od 200 kuna, a za to dobije dvije novčanice od po 100 kuna.805

802

Čl. 474. ZOO. 803


Ibid., str.506. 805

Ibid.

152

7.2.3. Obveze ugovornih stranaka

Iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja prava i obveze koja iz ugovora o

kupoprodaji nastaju za prodavatelja.806

Riječ je o obvezi na predaju stvari. Uz to će svaka ugovorna

strana odgovarati suprotnoj za materijalne i pravne nedostatke stvari. Međutim, valja uzeti da iz

ugovora o zamjeni za ugovaratelje proizlazi i jedna obveza karakteristična za kupca, a to je obveza

preuzimanja stvari.

7.3. UGOVOR O ZAJMU

7.3.1. Pojam i obilježja ugovora o zajmu

Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili

određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu nakon stanovitog

vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu zamjenjivih stvari807

iste vrste i kakvoće.808

Na

primljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva, a isto tako i zajmodavac na vraćenim

stvarima.809

Ugovor o zajmu je imenovani, neformalan, konsenzualan i dvostrano obvezan ugovor. Obveza

zajmodavca se sastoji u davanju iznosa novca odnosno zamjenjivih stvari, a obveza zajmoprimca se

sastoji u vraćanju istog iznosa novca, odnosno iste količine zamjenjivih stvari.

Specifično je za ugovor o zajmu što on može biti i besplatan i naplatan ugovor. U pravilu je

zajam besplatan ugovor – zajmodavac nema nikakve koristi od zajma jer ono što je dao, primit će

nakon stanovitog vremena natrag. No zajmoprimac se može obvezati da pored glavnice duguje i

kamate.810

U tom slučaju kamate predstavljaju naknadu za davanje zajma pa će ugovor o zajmu biti

naplatan ugovor. Kod trgovačkih ugovora o zajmu, zajmoprimac duguje kamate uz glavnicu iako nisu

posebno ugovorene, pa će se raditi o naplatnom poslu. Ipak i kod trgovačkih zajmova moguće je

isključiti kamate i učiniti zajam besplatnim poslom. Valja napomenuti, da je kod ugovora o zajmu riječ

o ugovornim kamatama, a ne o zateznim kamatama. Ugovorne kamate predstavljaju naknadu za

806

Čl. 475. ZOO. 807

Zamjenjive (generičke) stvari su one koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd (primjerice žito, vino,

šećer). Kod navedenih stvari je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste (primjerice zrno žita).

Tako u Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str.78. 808

Čl. 499. st. 1. ZOO. 809

Čl. 499. st. 2. ZOO. 810

Čl. 500. ZOO.

153

uporabu tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari dok zatezne kamate predstavljaju sankciju za

zakašnjenje u ispunjenju novčanih činidaba.811

Zajam je kauzalan posao, a cilj mu je ostvarenje kredita.812

Iako se zajmom stječe pravo

vlasništva, to nije cilj zajma već samo nužna posljedica ostvarenja cilja kreditiranja.813

Naime, da bi se

ostvario cilj kreditiranja, nužno je da zajmoprimac može raspolagati predmetom zajma, a to je

ovlaštenje vlasnika. Ako primjerice pozajmimo kilogram šećera od susjeda jer želimo napraviti tortu,

jasno je da ćemo pozajmljeni šećer potrošiti, a susjedu vratiti kilogram šećera koji smo sutradan kupili

u dućanu. Ako bi se susjedu obvezali vratiti onaj isti šećer koji smo od njega dobili, ne bi bilo riječi o

zajmu već o posudbi, no takav posao ne bi imao gospodarskog rezona.

7.3.2. Obveze zajmodavca

Temeljna je obveza zajmodavca predati zajmoprimcu predmet zajma u roku koji je određen

ugovorom, a ako ugovorom nije određen rok, onda kada to zajmoprimac zatraži.814

Pravo zajmoprimca

da zahtijeva predaju predmeta zajma zastarijeva u roku od tri mjeseca od dolaska zajmodavca u

zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

Ako su se nakon sklapanja ugovora, a prije predaje predmeta zajma, materijalne prilike

zajmoprimca toliko pogoršale da je neizvjesno da će moći vratiti zajam, zajmodavac može odbiti

predati predmet zajma, osim ako zajmoprimac ili treća osoba dade dovoljno osiguranje.815

7.3.3. Obveze zajmoprimca

Temeljna je obveza zajmoprimca da po isteku zajma izvrši povrat zajma zajedno s kamatama

ako je riječ o naplatnom zajmu. Kada rok za vraćanje zajma nije određen ugovorom, niti se on može

odrediti prema okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji

ne može biti kraći od dva mjeseca od zajmodavčeva zahtjeva.816

Zajmoprimac je ovlašten izvršiti

povrat zajma i prije isteka roka određenog za vraćanje, ali je dužan obavijestiti zajmodavca o svojoj

namjeri te mu nadoknaditi štetu koja bi mu mogla nastati radi prijevremenog ispunjenja.817

Ovo se

pravo zajmoprimca, međutim, može isključiti ugovorom.

811

Giunio, M., op.cit. (ref.155.), str.191. i 196. 812


Ibid. 814

Čl. 501. ZOO. 815

Čl. 502. ZOO. 816

Čl. 504. ZOO. 817

Čl. 507. ZOO.

154

Kada zajam nije dan u novcu, a ugovoreno je da će zajmoprimac vratiti zajam u novcu, on je

ovlašten vratiti pozajmljene stvari ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u

mjestu koji su ugovorom određeni za vraćanje.818

Isto će vrijediti i u slučaju kada nije moguće vratiti

istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.

7.3.4. Namjenski zajam

Ugovorom o zajmu se može odrediti da se zajam daje u neku osobitu svrhu. Ugovaranje svrhe

moglo bi ugovornim stranama biti bitno, kada se primjerice radi o financiranju neke gospodarske

aktivnosti kojom će zajmoprimac ostvariti dobit, a samim time zajmodavac će donekle dobiti sigurnost

da će mu zajam biti vraćen. Namjena zajma se ne podrazumijeva i mora biti ugovorena. Kod

namjenskog zajma, zajmodavac će moći raskinuti ugovor ako zajmoprimac predmet zajma koristi u

svrhu koja nije određena ugovorom.819

7.4. UGOVOR O ZAKUPU

7.4.1. Pojam i obilježja ugovora o zakupu

Ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a

ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.820

Ugovor o zakupu je imenovani ugovor uređen odredbama ZOO-a. Valja napomenuti da ZOO

sadrži opća pravila o zakupu koja se neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim

podredno.821

Tako je primjerice zakup poslovnog prostora uređen Zakonom o zakupu poslovnog

prostora, zakup broda Pomorskim zakonikom itd.822

Riječ je nadalje o konsenzualnom, dvostrano obveznom i naplatnom ugovoru. Zakup je

kauzalni posao čija je svrha korištenje tuđe stvari. Upravo se prema navedenoj svrsi ugovor o zakupu

razlikuje od ugovora o najmu čija svrha nije korištenje tuđe stvari već uporaba tuđe stvari.823

Korištenje

818

Čl. 505. ZOO. 819

Čl. 508. ZOO. 820

Čl. 519. ZOO. 821

Čl. 520. ZOO. 822



155

stvari, naime daje šira ovlaštenja od uporabe stvari jer ono pored prava na uporabu stvari daje i pravo

na crpljenje plodova od stvari.824

Prema općim pravilima ZOO-a, zakup je neformalan ugovor, no posebni propisi mogu

zahtijevati i poseban oblik ugovora o zakupu. Tako će primjerice ugovor o zakupu broda i ugovor o

zakupu poslovnog prostora, morati biti sklopljeni u pisanom obliku da bi bili valjani.825

7.4.2. Obveze zakupodavca

Zakupodavac je prije svega dužan predati zakupniku zakupljenu stvar u ispravnom stanju,

zajedno s njenim pripadcima,826

pri čemu se uzima da je stvar u ispravnom stanju ako je u stanju

određenom ugovorom, a u nedostatku ugovornih odredbi, ako je u stanju da može poslužiti svrsi radi

koje je ugovor sklopljen.827

Isto tako, on je dužan zakupljenu stvar održavati u ispravnom stanju za vrijeme trajanja zakupa,

te obavljati potrebne popravke na stvari.828

Ukoliko je zakupnik imao kakve troškove vezane uz

uzdržavanje stvari, zakupodavac mu ih je dužan nadoknaditi. No troškovi sitnijih popravaka izazvani

redovitim korištenjem stvari, kao i troškovi samog korištenja stvari padaju na teret zakupnika.829

Ako

bi popravci na zakupljenoj stvari znatno ometali njezino korištenje zakupnik je ovlašten raskinuti

ugovor, odnosno pravo na sniženje zakupnine razmjerno ograničenju korištenja stvari.830

Jednako, tako

zakupodavac ne može bez pristanka zakupnika činiti izmjene na stvari za vrijeme trajanja zakupa,

ukoliko bi to ometalo korištenje.831

U slučaju da zakupnik odobri izmjene na stvari, pa ga to ometa u

korištenju stvari, on ima pravo na razmjerno sniženje zakupnine.

Zakupodavac odgovara zakupniku za materijalne nedostatke stvari, i to bez obzira da li je za

njih znao ako ti nedostaci smetaju korištenju stvari, osim ako su ti nedostaci u trenutku sklapanja

ugovora bili poznati zakupniku ili mu nisu mogli ostati nepoznati.832

Ako predmet zakupa ima

nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupnik je ovlašten, po svom izboru raskinuti ugovor ili

zahtijevati sniženje zakupnine. Kada se nedostatak može otkloniti, a predaja u roku nije bitan sastojak

824

Ibid. 825

V. čl. 659. st. 1. Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15; dalje: PZ) i čl. 4. st. 3. Zakon o

zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN br. 125/11, 64/15dalje: ZZKPP). 826

Pripadak ili pertinencija je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi svrsi neke

glavne stvari. Tako je primjerice daljinski upravljač pripadak televizije, a tanjurić je pripadak šalice za čaj. 827

Čl. 521. ZOO. 828

Čl. 522. ZOO. 829

Čl. 522. st. 3. ZOO. 830

Čl. 523. ZOO. 831

Čl. 524. ZOO. 832

Čl. 525. ZOO.

156

ugovora zakupnik može zahtijevati sniženje zakupnine ili otklanjanje nedostatka u primjerenom roku,

bezuspješnim protekom kojega zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. U

svakom slučaju zakupnik ima pravo na naknadu štete.

Zakupodavac snosi i odgovornost za pravne nedostatke stvari.833

Kada se pojavi treća osoba čije

pravo u potpunosti isključuje pravo zakupnika na korištenje stvari, ugovor o zakupu se raskida ex lege.

Ukoliko bi pravo trećega samo ograničavalo zakupnikovo pravo, on može raskinuti ugovor ili

zahtijevati sniženje zakupnine. U svakom slučaju, zakupnik ima pravo na naknadu štete.

7.4.3. Obveze zakupnika

Zakupnik je dužan koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin na način

kako je to određeno ugovorom ili namjenom stvari.834

Ako zakupnik koristi stvar suprotno ugovoru ili

njezinoj namjeni on odgovara za štetu koja bi tako nastala. U tom slučaju zakupodavac ga može

opomenuti, a ogluši li se zakupnik na opomenu, zakupodavac može otkazati ugovor bez ostavljanja

otkaznog roka.

Druga je zakupnikova obveza plaćanje zakupnine u rokovima koji su određeni ugovorom,

zakonom ili običajem.835

Ako što drugo nije ugovoreno zakupnina se plaća polugodišnje kada je stvar

dana u zakup za jednu ili više godina, a ako je dana za kraće vrijeme, onda po isteku zakupa. Ako

zakupnik ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana od poziva zakupodavca, ovaj može otkazati ugovor.

Nakon prestanka zakupa, zakupnik je dužan vratiti neoštećenu stvar zakupniku u stanju u kojem

je stvar bila kada mu je predana u zakup.836

Zakupnik ne odgovara zakupodavcu za istrošenost stvari

koja je nastala njezinim redovnim korištenjem, a ni za oštećenja koja potječu od njezine dotrajalosti.

Zakupnik po isteku zakupa može odnijeti dodatke na stvari koje je on napravio, ako se oni mogu

odvojiti bez njezina oštećenja, ali ih zakupodavac može zadržati ako nadoknadi njihovu vrijednost u

vrijeme vraćanja.

833

Čl. 531. ZOO. 834

Čl. 532. ZOO. 835

Čl. 534. ZOO. 836

Čl. 536. ZOO.

157

7.4.4. Podzakup

Ugovorom o podzakupu, zakupnik prenosi svoje ovlaštenje na korištenje stvari temeljem

ugovora o zakupu na podzakupnika.837

Zakupnik može zakupljenu stvar dati u podzakup ako drugačije

nije određeno ugovorom o zakupu i ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu.838

Sklapanjem ugovora o

podzakupu ne nastaje odnos između zakupodavca i podzakupnika, već između zakupnika i

podzakupnika. Iz navedenoga razloga zakupnik jamči zakupodavcu da će podzakupnik koristiti stvar

prema ugovoru o zakupu. To proizlazi iz činjenice da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava

nego što mu i samom pripada, pa shodno tome, podzakupnik ne može imati veća ovlaštenja od

zakupnika.

Ako je stvar dana u podzakup bez ovlaštenja zakupodavca, a takvo se ovlaštenje traži po zakonu

ili ugovoru, zakupodavac je ovlašten otkazati ugovor o zakupu.839

Pored toga, zakupodavcu pripada

pravo da radi naplate svojih tražbina od zakupnika nastalih iz zakupa, zahtijeva izravno od

podzakupnika isplatu iznosa koje ovaj duguje zakupniku po osnovi podzakupa.840

Podzakup prestaje na

iste načine kao i zakup, a u svakom slučaju prestaje kada prestane zakup.

7.4.5. Prestanak zakupa

Zakup je trajni obvezni odnos, pa prema tome on prestaje protekom vremena ili otkazom. Ako

je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme, on prestaje protekom toga vremena.841

Isto vrijedi

kada je u nedostatku volje ugovaratelja trajanje zakupa određeno zakonom. No ako nakon proteka

vremena na koje je ugovor sklopljen, zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne

usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu, na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima

kao i prethodni – qui tacet consentire videtur.842

Zakup na neodređeno vrijeme prestaje otkazom.843

Ugovor o zakupu sklopljen je na neodređeno

vrijeme ili kada je to izričito ugovoreno ili ako ugovorom nije određeno trajanje zakupa niti se ono

može odrediti iz okolnosti ili mjesnih običaja. Otkaz, uz poštivanje otkaznog roka, može dati svaka

837

Klarić, P., Vedriš, M., op.cit. (ref.199.), str. 518. Vice versa, poslovni se prostor može dati u podzakup samo kada je to

izričito ugovoreno. V. u Brežanski J., Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005., str.569.-570. 838

Čl. 537. ZOO. 839

Čl. 538. ZOO. 840

Čl. 539. ZOO. 841

Čl. 545. ZOO. 842

Čl. 546. ZOO. 843

Čl. 547. ZOO.

158

ugovorna strana bez navođenja razloga. Otkaz se međutim ne može dati u nevrijeme. Ako otkazni rok

nije uređen ugovorom ili zakonom ili mjesnim običajem on iznosi osam dana.

Bilo da se radi o zakupu na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme on će prestati ex lege

bude li zakupljena stvar uništena zbog događaja više sile.844

No bude li zakupljena stvar samo

djelomično uništena, zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje zakupnine.

Smrt zakupnika ili zakupodavca ne povlači za sobom prestanak ugovora o zakupu, ako suprotno nije

ugovoreno.845

Zakup se u tom slučaju nastavlja s nasljednicima.

7.5. UGOVOR O DJELU

7.5.1. Pojam i obilježja ugovora o djelu

Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak

neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to

naknadu.846

Ugovor o djelu je imenovani, konsenzualan, dvostrano obvezan, naplatni i neformalan

ugovor.

Kauza ugovora o djelu je rezultat kakvoga posla. ZOO primjerice navodi poslove kao što su

izrada neke stvari (npr. izrada namještaja), popravak kakve stvari (npr. popravak stroja za rublje),

izvršenje kakvoga fizičkog rada (npr. čišćenje prostorije) ili umnoga rada (npr. analiza tržišta). Kod

ugovora o djelu predmet nije obavljanje pravnog posla već materijalnog posla, po čemu se ugovor o

djelu razlikuje od ugovora o nalogu.847

Jednako tako valja naglasiti da je predmet ugovora o djelu

rezultat nekoga rada, a ne sam rad, po čemu se ugovor o djelu razlikuje od ugovora o radu, odnosno od

ugovora o službi.848

ZOO čini posebnu razliku između ugovora o kupoprodaji i ugovora o djelu. Naručimo li

primjerice ormar po mjeri, te on bude izrađen i isporučen, postavlja se pitanje treba li takav ugovor

klasificirati kao ugovor o djelu ili pak kao ugovor o kupoprodaji. ZOO ovu dvojbu rješava uzimajući u

obzir koja strana daje materijal za izradu stvari. Prema tome, smatrat će se da je sklopljen ugovor o

kupoprodaji obveže li se koja strana od svog materijala izraditi pokretnu stvar, no ako je druga strana

dala bitan dio materijala smatra se da je sklopljen ugovor o djelu.849

No, bez obzira koja strana daje

844

Čl. 548. ZOO. 845

Čl. 549. ZOO. 846

Čl. 590. ZOO. 847


Ibid., str.885. 849

Čl. 591. st. 1. i st. 2. ZOO.

159

materijal za izradu stvari, smatrat će se da je sklopljen ugovor o djelu ako su stranke imale na umu

osobitu vrijednost izvođačeva rada.850

7.5.2. Obveze izvođača

Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, u roku koji je ugovoren,

a ako rok nije ugovoren onda u razumnom roku za takve poslove.851

Kada to odgovara naravi posla,

izvođač je dužan naručitelju omogućiti nadzor nad obavljanjem poslova. Kada se ustanovi da se ne drži

uvjeta ugovora i ne radi kako bi trebao, naručitelj mu je ovlašten odrediti primjeren rok da svoj rad

uskladi sa svojim obvezama, a po bezuspješnom proteku istoga može raskinuti ugovor.852

Izvođač nije dužan obaviti posao osobno, ako to ne proizlazi iz ugovora ili naravi posla, no on i

nadalje odgovara za izvršenje posla naručitelju i kad ga nije osobno izvršio.

Izvođač je nadalje dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koje mu je ovaj predao, a

koje je primijetio ili morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu.853

Ako naručitelj inzistira da se

stvar izradi od materijala koje je predao izvođaču, a na čije mu je nedostatke izvođač ukazao, izvođač

je dužan postupiti po zahtjevu naručitelja, osim u slučaju da materijal očito nije podoban za naručeno

djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla naštetiti njegovu ugledu, u kojem je slučaju

ovlašten raskinuti ugovor. Isto tako izvođač je dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu

nalogu, jer u suprotnom odgovara za štetu.

Izrađenu ili popravljenu stvar, izvođač je dužan predati naručitelju, te mu odgovara za

materijalne nedostatke stvari.854

7.5.3. Obveze naručitelja

Naručitelj je dužan primiti djelo izrađeno prema odredbama ugovora i pravilima struke te

izvođaču platiti naknadu.855

Naknada se određuje ugovorom ako nije određena tarifom ili drugim

obveznim aktom.856

Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema

normalno potrebnom vremenu za taj posao te prema uobičajenoj naknadi za takav posao.

850

Čl. 591. st. 3. ZOO. 851

Čl. 597. ZOO. 852

Čl. 598. ZOO. 853

Čl. 596. ZOO. 854

Čl. 603. – Čl. 611. ZOO. 855

Čl. 612. ZOO. 856

Čl. 613. ZOO.

160

Radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal, izvođač ima pravo zadržanja na

stvarima što ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s

njegovim radom.857

7.6. UGOVOR O LICENCIJI

7.6.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji

Ugovorom o licenciji, obvezuje se davatelj licencije, ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili

djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije

obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.858

Ugovor o licenciji je nominantan ugovor te dvostrano obvezan (sinalagamatičan) i naplatni

pravni posao.859

Za sklapanje ugovora o licenciji dovoljno je da su se ugovorne strane suglasile o

bitnim sastojcima – predmetu licencije i naknadi, dakle riječ je o konsenzualnom ugovoru. Ugovor o

licenciji je formalan ugovor, koji, da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku.860

Kauza ovoga ugovora je gospodarsko iskorištavanje izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili

modela. Riječ je naime o nematerijalnim dobrima koja ulaze u kategoriju prava industrijskog vlasništva

čijim imateljima, pod određenim pretpostavkama, zakon pruža zaštitu i pravo na isključivo

iskorištavanje.

7.6.2. Predmet licencije

Već je pri definiranju ugovora o licenciji rečeno da predmetom licencije mogu biti izum, žig,

znanje i iskustvo te uzorak ili model. Radi boljeg shvaćanja ugovora o licenciji, potrebno je razmotriti

pojedine predmete tog ugovora, njihovu pravnu zaštitu te pravne učinke te zaštite.

Prema članku 1. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva iz 1883. godine

predmetom zaštite industrijskog vlasništva jesu inventivni patenti, korisni modeli, industrijski uzorci i

modeli, tvornički ili trgovački žigovi, uslužni žigovi, trgovačko ime, oznaka ili ime podrijetla i

suzbijanje nelojalne utakmice.861

U tom smislu, može se reći da predmetom ugovora o licenciji mogu

857

Čl. 618. ZOO. 858

Čl. 699. ZOO. 859

Verona, A., Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom i međunarodnom

pravu, Zagreb, 1981., str. 21. 860

Čl. 700. ZOO. 861

Verona, A., Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978., str.1.

161

biti nematerijalna dobra koja su predmet zaštite industrijskog vlasništva. U nastavku teksta dajemo

pregled pojedinih predmeta ugovora o licenciji.

7.6.2.1. Izum

Zakonom o patentu,862

kojim se uređuje pravna zaštita izuma, nije određen pojam izuma. Takav

je pristup našeg zakonodavca sasvim opravdan pošto je definicija izuma u pravnoj teoriji sporna. U tom

smislu kreće se i izjava Plinija Bolle da je opće poznato što je izum, ali da još nitko nije uspio dati

njegovu jasnu definiciju.863

Nesporno je da je izum umna tvorevina. Naš je zakonodavac pokušao

definirati izum nabrajajući što se ne smatra izumom: otkrića,864

znanstvene teorije, i matematičke

metode, estetske tvorevine, zatim pravila upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za

obavljanje poslova, prikazivanje informacija i računalni programi.865

Izum sam po sebi ne daje izumitelju nikakva prava na iskorištavanje koja isključuju treće osobe.

Da bi izumitelj mogao gospodarski iskorištavati svoj izum, te iz toga isključiti treće osobe, on će morati

zaštititi svoj izum, što će u pravilu učiniti patentom. Patent je prema tome isključivo pravo nositelja

patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.866

Da bi se izum mogao zaštititi patentom on mora biti patentabilan, odnosno nov,867

mora imati

inventivnu razinu868

i industrijsku primjenjivost.869

Prijava za priznanje patenta se podnosi Državnom

zavodu za intelektualno vlasništvo (DZIV), koje provodi postupak za priznanje patenta. Jednom kada

se za izum prizna patentna zaštita, nositelj patenta ima isključivo pravo iskorištavanja zaštićenog izuma

te je bez njegova odobrenja, u bitnome, svim drugim osobama zabranjeno:

1. izrađivati, prodavati i upotrebljavati proizvod koji je izrađen prema izumu,

2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu te

3. proizvoditi, prodavati i upotrebljavati predmet koji je direktno dobiven postupkom koji je

predmet izuma.

U tom smislu ugovor o licenciji ima velik značaj jer upravo tim ugovorom nositelj patenta daje

pravo trećim osobama da iskorištavaju patentirani izum, što bi im bez licencije bilo zabranjeno.

862

Zakon o patentu (NN br. 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13; dalje: ZoP). 863

Verona, A., op.cit. (ref.861.), str.76. 864

Otkriće je spoznaja o nečemu što postoji u prirodi, ali nam još nije poznato. 865

Čl. 5. st. 6. ZoP. 866

Čl. 2. ZoP. 867

Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike, odnosno ako nije učinjen dostupan javnosti u svijetu na bilo koji način. V.

čl. 7. ZoP. 868

Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja

tehnike. V. čl. 10. ZoP. 869

Izum je industrijski primjenjiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije,

uključujući i poljoprivredu. V. Čl. 11. ZoP.

162

Naposljetku valja istaknuti da patentna zaštita traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave

patenta.

7.6.2.2. Žig

Žig je zaštićeni znak koji se može grafički prikazati, osobito riječi, uključujući osobna imena,

crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje, kao i

kombinacije svih naprijed navedenih znakova, a koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga

jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga poduzetnika.870

U Republici Hrvatskoj, žig se

stječe upisom žiga u registar žigova koji vodi DZIV.

Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz žiga, te ima pravo spriječiti

treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su

istovjetne s onima za koje je žig registriran,

2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili

sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i znakom, postoji vjerojatnost

dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga,

3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode i

usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici

Hrvatskoj i kada uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni

karakter ili ugled žiga ili im šteti.

Pored toga, nositelj žiga može zabraniti:

1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima,

2. nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili

nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom,

3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom,

4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.

Razdoblje zaštite zaštićenog žiga traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave za

registraciju žiga, a može se produljivati neograničen broj puta.871

7.6.2.3. Industrijski dizajn

Prema ZOO-u i uzorak i model mogu biti predmetom ugovora o licenciji. Uzorak i model

predstavljaju prototipove industrijskog dizajna. Uzorak je slika ili crtež koja služi za uzor pri

prenošenju na industrijski ili obrtnički predmet.872

Model je trodimenzionalno tijelo prema čijem se

870

Čl. 2. Zakon o žigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09, 49/11; ZoŽ). 871

Čl. 43. i čl. 44. ZoŽ. 872

Verona, A., op.cit. (ref.861.)., str.144.

163

uzoru mogu oblikovati takvi predmeti.873

Bitno je istaknuti da i uzorak i model predstavljaju isključivo

estetske tvorevine koje nemaju ni tehnička ni funkcionalna svojstva.

Uzorak i model (dizajn) se mogu zaštititi industrijskim dizajnom ako su novi i imaju

individualan karakter. Industrijski dizajn se stječe donošenjem rješenja o registraciji industrijskog

dizajna i njegovim upisom u registar koji vodi DZIV.874

Nositelj industrijskog dizajna ima isključivo pravo korištenja registriranog dizajna i sprečavanja

drugih osoba da se tim dizajnom koriste bez njegova odobrenja.875

Zaštita industrijskog dizajna traje 5

godina računajući od datuma primitka prijave, te se može produljivati za razdoblja od po 5 godina do

najduže 25 godina.

7.6.2.4. Znanje i iskustvo

Predmetom licencije može biti i znanje i iskustvo (know-how). U užem smislu, riječ je o

primijenjenom tehničkom znanju i podacima potrebnim za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja

služi u industrijske svrhe.876

U širem smislu znanje i iskustvo se rabi za cjelokupno znanje i iskustvo

potrebno za suvremeno poslovanje npr. organizacija trgovačkog društva. Treba istaknuti da se znanje i

iskustvo ne može patentirati, pa će se uglavnom zaštititi poslovnom tajnom.

7.6.3. Obveze davatelja licencije

Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije u određenom roku predati predmet licencije uz

svu dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licencije, te sve upute i obavijesti koje su

potrebne za uspješno iskorištavanje predmeta licencije.877

On stjecatelju licencije jamči za izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije te da pravo

iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u

korist nekoga trećega.878

7.6.4. Obveze stjecatelja licencije

Stjecatelj licencije dužan je iskorištavati predmet licencije na ugovoren način, u ugovorenom

opsegu i ugovorenim granicama.879

Ako nije drugačije ugovoreno on nije ovlašten iskorištavati

873

Ibid. 874

čl. 14. Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11; dalje: ZoID). 875

čl.17. ZoID. 876


Čl. 704. ZOO. 878

Čl. 706. i čl. 707. ZOO.

164

naknadna usavršavanja predmeta licencije. Kada je predmet licencije nepatentirani izum ili tajno znanje

i iskustvo, stjecatelj je dužan držati ga u tajnosti.880

Kada se licencija odnosi na proizvodnju robe, a uz nju je ustupljena i licencija za uporabu žiga,

stjecatelj licencije može stavljati u promet robu s tim žigom samo ako je njezina kakvoća ista kao što je

kakvoća robe koju proizvodi davatelj licencije. Takvu robu je stjecatelj licencije dužan obilježiti

oznakom o proizvodnji po licenciji, obzirom da bi se u suprotnom kupac mogao dovesti u zabludu

glede podrijetla robe.881

Osim navedenoga, stjecatelj licencije je dužan davatelju licencije isplatiti naknadu u vrijeme i

na način kako je to određeno ugovorom.882

Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega

iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj licencije dužan je podnijeti davatelju licencije izvješće o

opsegu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine, ili u kraćem roku ako je tako ugovoreno. Ako

je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj licencije ima od

iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade.883

7.6.5. Oblici ugovora o licenciji

7.6.5.1. Isključiva i neisključiva licencija884

Ugovorom o licenciji stjecatelj licencije stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta

licencije samo kada je to izričito ugovoreno. U tom je slučaju riječ o isključivoj licenciji. Kod

isključive licencije, nitko osim stjecatelja licencije ne može iskorištavati predmet licencije. Davatelj

licencije u tom slučaju neće moći niti sam iskorištavati predmet licencije niti će to moći povjeriti

nekome trećemu, primjerice davanjem licencije. Pored jamstava koje davatelj isključive licencije daje

stjecatelju licencije prema općim pravilima, kod isključive licencije davatelj licencije još jamči da

pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično.

Ako ugovorom o licenciji nije naznačeno o kakvoj se licenciji radi, smatra se da je dana

neisključiva licencija. Kod neisključive licencije, pored stjecatelja licencije predmet ugovora će moći

iskorištavati i davatelj licencije, a i druge osobe koje je on na to ovlastio.

879

Čl. 709. ZOO. 880

Čl. 711. ZOO. 881


Čl. 714. ZOO. 883

Čl. 716. ZOO. 884

Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.476.), str.237.

165

7.6.5.2. Prostorno ograničena i prostorno neograničena licencija885

Pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti prostorno ograničeno samo ako to nije

protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. U slučaju prostorno ograničene licencije, stjecatelj licencije će

predmet ugovora o licenciji moći iskorištavati samo na određenom geografskom prostoru. Ako

ugovorom o licenciji nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je

licencija prostorno neograničena.

7.6.5.3. Podlicencija886

Stjecatelj licencije može pravo iskorištavanja predmeta licencije ustupiti drugome (podlicencija)

samo uz dopuštenje davatelja licencije. Kada je riječ o isključivoj licenciji, stjecatelj isključive licencije

može dati podlicenciju i bez prethodnog dopuštenja davatelja licencije, ako drugačije nije ugovoreno.

Kada je dopuštenje za podlicenciju potrebno kod isključive licencije, davatelj licencije može odbiti

dopuštenje samo iz ozbiljnih razloga. Ugovor o podlicenciji ne stvara se poseban odnos između

stjecatelja podlicencije i davatelja licencije, no davatelj licencije može radi naplate svojih tražbina od

stjecatelja licencije nastalih iz licencije zahtijevati neposredno od stjecatelja podlicencije isplatu iznosa

koje ovaj duguje davatelju podlicencije po osnovi podlicencije.

7.6.6. Prestanak licencije

Ugovor o licenciji sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena za koje je

sklopljen te nije potrebno da bude otkazan.887

Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili

modela ne može biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava.888

Međutim, kad

nakon proteka vremena za koje je ugovor o licenciji bio sklopljen stjecatelj licencije nastavi

iskorištavati predmet licencije, a davatelj licencije se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen nov

ugovor o licenciji neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prijašnji.889

Ugovor o licenciji čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati

drugoj, poštujući ugovorom određeni otkazni rok.890

Ako ugovorom nije određen, otkazni rok iznosi

šest mjeseci.

885

Ibid. 886

Ibid., str.274. 887

Čl. 721. ZOO. 888

Čl. 701. ZOO. 889

Čl. 722. ZOO. 890

Čl. 723. ZOO.

166

7.7. UGOVOR O NALOGU

7.7.1. Pojam i obilježja ugovora o nalogu

Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca

određene poslove.891

Nalog sam po sebi nije ugovor već jednostrani pravni posao nalogodavca – tek

prihvatom naloga od strane nalogoprimca nastaje ugovor o nalogu.892

Ugovor o nalogu je nominantan ugovor. Iako iz zakonske definicije ugovora o nalogu ne

proizlazi da nalogodavac preuzima kakvu ugovornu obvezu, iz daljnjih odredaba zakona proizlaze i

obveze nalogodavca, što ugovor o nalogu čini dvostrano obveznim ugovorom. Između ostaloga,

nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi

međusobnog odnosa nalogodavca i nalogoprimca.893

U tom smislu ugovor o nalogu je naplatni pravni

posao. No ako je ugovoreno da nalogoprimac neće primiti naknadu za izvršenje naloga, ili takvo što

proizlazi iz odnosa nalogodavca i nalogoprimca, ugovor o nalogu će biti besplatan pravni posao. Bez

obzira na naplatni odnosno besplatni karakter ugovora o nalogu, on će i nadalje biti dvostrano obvezni

ugovor budući nalogodavac preuzima i druge obveze osim eventualnog nagrađivanja nalogoprimca za

njegov trud.

Kauza ugovora o nalogu je poduzimanje određenih poslova za račun nalogodavca. Iz dikcije „za

račun nalogodavca“ proizlazi da je nalogodavac gospodar tih poslova, a nalogoprimac samo izvršitelj.

Uglavnom će biti riječ o pravnim poslovima, kao što su sklapanje ugovora, davanje jednostrane izjave

volje iako nije isključeno da se radi i o faktičnim poslovima kao što su primitak ispunjenja i sl. Upravo

se po naravi poslova razlikuju ugovor o nalogu i ugovor o djelu – dok je predmet ugovora o djelu

isključivo izvršenje posla faktične prirode, predmet ugovora o nalogu će uglavnom biti obavljanje

pravnog posla.894

Kako je obveza nalogoprimca poduzimati uglavnom pravne poslove, kod naloga u pravilu

dolazi do dva pravna odnosa. Prvi je unutarnji odnos, između nalogodavca i nalogoprimca koji se

temelji na ugovoru o nalogu. Međutim, da bi nalogoprimac ispunio svoju obvezu iz ugovora o nalogu

on će za račun nalogodavca morati stupiti u odnos s nekim trećim osobama – vanjski odnos. Kada smo

primjerice poslali prijatelja u dućan po namirnice i on je to prihvatio, sklopili smo s njime ugovor o

nalogu, no kako bi on izvršio svoju obvezu iz naloga, on će morati otići u dućan i sklopiti ugovor o

kupoprodaji. Nalogoprimac u pravilu prema trećim osobama nastupa u svoje ime, a za račun

nalogodavca, pa nalogodavac ne stupa u izravan odnos s trećim osobama, niti treće osobe znaju tko je

891

Čl. 763. ZOO. 892


Čl. 763. st. 2. ZOO. 894


167

gospodar posla. No ako je uz nalog dana i punomoć, nalogoprimac će biti ovlašten zastupati

nalogodavca, odnosno s trećima osobama stupati u odnose za ime i za račun nalogodavca.

Ugovor o nalogu je konsenzualan i neformalan pravni posao. Tko se bavi obavljanjem tuđih

poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za obavljanje tih poslova, dužan je, ako ne želi prihvatiti

ponuđeni nalog, koji se odnosi na te poslove, o tome bez odgađanja obavijestiti drugu stranu, inače

odgovara za štetu koju bi ova pretrpjela zbog toga.895

7.7.2. Obveze nalogoprimca

Temeljna je obveza nalogoprimca da izvrši nalog kako on glasi, dakle, prema primljenim

uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.896

Kada nalogoprimac smatra

da bi izvršenje naloga po primljenim uputama moglo biti od štete za nalogodavca o tome je dužan

obavijestiti nalogodavca i tražiti nove upute. Ako nije primio upute od nalogodavca, on je dužan

izvršiti nalog rukovodeći se interesima nalogodavca, a ako je nalog bez naknade, dužan je postupiti

kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.

Nalogoprimac je ovlašten odstupiti od uputa samo kada ima suglasnost nalogodavca, a kada

zbog kratkoće vremena ili iz drugih razloga nije mogao tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti

od uputa samo ako je po procjeni okolnosti zaključio da to nalažu interesi nalogodavca.897

Ako nije drugačije ugovoreno, nalogoprimac je dužan izvršiti nalog osobno, osim kada to

zahtijevaju okolnosti slučaja.898

Kada je uz dopuštenje nalogodavca izvršenje naloga prepustio

drugome, nalogoprimac će odgovarati nalogodavcu samo za izbor zamjenika i upute koje mu je dao

(culpa in eligendo). U ostalim slučajevima odgovarat će nalogodavcu i za rad zamjenika te za slučajnu

propast ili oštećenje stvari koja je bila kod zamjenika.

Po izvršenom nalogu, nalogoprimac je dužan nalogodavcu položiti račun i predati mu sve što je

primio na temelju povjerenog mu posla. Na zahtjev nalogodavca, nalogoprimac je dužan položiti

račune i izvijestiti ga o stanju poslova i prije izvršenja naloga.

7.7.3. Obveze nalogodavca

Nalogodavac je dužan nadoknaditi nalogoprimcu sve troškove koji su bili potrebni za izvršenje

naloga zajedno s kamatama od dana kada su oni učinjeni, pa čak i u slučaju da je trud nalogoprimca bez

895

Čl. 764. ZOO. 896

Čl. 765. ZOO. 897

Čl. 766. ZOO. 898

Čl. 767. ZOO.

168

njegove krivnje ostao bez uspjeha.899

Kada to nalogoprimac zahtijeva, nalogodavac mu je dužan

predujmiti stanoviti iznos novaca za predviđene troškove. Po izvršenju naloga, nalogodavac je dužan

preuzeti na sebe sve obveze što ih je nalogoprimac uzeo obavljajući povjerene poslove, ili ga na drugi

način osloboditi od njih.

Kod naplatnog ugovora o nalogu, ako nije što drugo ugovoreno, nalogodavac je dužan

nalogoprimcu platiti naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu

naknadu.900

Ako je nalogoprimac bez svoje krivnje samo djelomično obavio nalog, ima pravo na

razmjerni dio naknade. Naknada se plaća po izvršenom poslu ako suprotno nije ugovoreno.

Valja istaknuti da nalogoprimac, radi osiguranja naknade i troškova ima založno pravo na

pokretnim stvarima nalogodavca što ih je dobio po osnovi naloga, a i na novčanim iznosima koje je

naplatio za račun nalogodavca.901

7.7.4. Prestanak naloga

Nalog prestaje:

1. odustankom nalogodavca od ugovora ( u tom slučaju, ako je riječ o naplatnom nalogu,

nalogodavac je dužan nalogoprimcu isplatiti odgovarajući dio njegove naknade te mu

nadoknaditi štetu ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga);

2. otkazom nalogoprimca;902

3. smrću nalogoprimca;

4. smrću nalogodavca samo ako je to ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga obzirom na

svoje osobne odnose s nalogodavcem;

5. ako je nalogodavac ili nalogoprimac pravna osoba, nalog prestaje kada ta osoba prestane

postojati;

6. otvaranjem stečajnog postupka nad nalogodavcem ili nalogoprimcem;

7. potpunim ili djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti nalogodavca ili nalogoprimca.

Kada je nalog prestao iz razloga na strani nalogodavca (odustanak od ugovora, smrt, stečaj,

gubitak poslovne sposobnosti) nalog prestaje u trenutku kada je nalogoprimac saznao za razlog zbog

kojega nalog prestaje.

899

Čl. 773. ZOO. 900

Čl. 775. ZOO. 901

Čl. 777. ZOO. 902

Nalogoprimac može otkazati u svako doba osim u nevrijeme. I nakon otkaza, nalogoprimac je dužan nastaviti poslove

koji ne trpe odgađanja sve dok ih nalogodavac ne preuzme.

169

7.8. UGOVOR O KOMISIJI

7.8.1. Pojam i obilježja ugovora o komisiji

Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje

ime i za račun komitenta.903

Komisionar ima pravo na proviziju i kad ona nije ugovorena.904

Budući se

ugovor o komisiji temelji se na nalogu kojeg komitent daje komisionaru, na taj se ugovor podredno

primjenjuju pravila ZOO-a o nalogu.905

Ugovor o komisiji je nominantan, konsenzualan, dvostrano obvezni i neformalan ugovor. Za

razliku od ugovora o nalogu, ugovor o komisiji je uvijek naplatan ugovor.

U praksi će ugovor o komisiji najčešće imati karakter komisione prodaje. U tom slučaju

komitent daje komisionaru svoju robu, a ovaj je prodaje trećim osobama u svoje ime, a za račun

komitenta. Roba pri tome ostaje u vlasništvu komitenta sve do njene prodaje trećoj osobi. Cijena koju

treća osoba za kupljenu robu plati komisionaru, pripada komitentu, a ovaj je dužan komisionaru

isplatiti proviziju koja će u praksi predstavljati određeni postotak od prodajne cijene.

7.8.2. Obveze komisionara

Odnos komisionara i komitenta se temelji na nalogu, pa je temeljna obveza komisionara sklopiti

jedan ili više poslova pod uvjetima određenim nalogom. Ako je komisionar sklopio neki posao pod

nepovoljnijim uvjetima od onih koji su određeni nalogom, dužan je nadoknaditi komitentu razliku te

mu odgovara za štetu, no ako je sklopio posao pod povoljnijim uvjetima od onih određenim nalogom,

sva tako postignuta korist pripada komitentu.906

Kada je riječ o komisionoj prodaji, komisionar je dužan čuvati povjerenu mu robu s pažnjom

dobrog gospodarstvenika. Za slučajnu propast ili oštećenje robe on će odgovarati samo ako je nije

osigurao, a to je bio dužan učiniti.907

Prilikom preuzimanja robe, komisionar je dužan utvrditi njezino stanje i bez odgađanja

obavijestiti komitenta o danu primitka robe te o vidljivim oštećenjima ili manjku.908

Komisionar je isto

tako dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti na

vrijednosti, a ako nema vremena za čekanje uputa, u slučaju znatnijeg oštećenja robe, dužan ju je

903

Čl. 785. st. 1. ZOO. 904

Čl. 785. st. 2. ZOO. 905

Čl. 786. ZOO. 906

Čl. 787. ZOO. 907

Čl. 790. ZOO. 908

Čl. 791. ZOO.

170

prodati na najpovoljniji način.909

Komisionar je dužan priopćiti komitentu imena osoba s kojima je

obavio povjereni mu posao, osim kada je slučaj o prodaji pokretnih stvari putem komisionih

prodavaonica.

Po obavljenom poslu, komisionar je dužan bez odgađanja komitentu položiti račun, te mu

predati sve što je primio za njegov račun po osnovi izvršenog posla.910

Ugovorom o komisiji, komisionar može preuzeti tzv. delkredere jamstvo. U tom slučaju on

jamči komitentu da će treća osoba s kojom je sklopio posao uredno ispuniti svoje obveze, te mu

odgovara za ispunjenje solidarno s tom trećom osobom. U tom slučaju komisionar ima pravo i na

povećanu proviziju – delkredere provizija.911

7.8.3. Obveze komitenta

Temeljna obveza komitenta iz ugovora o komisiji jest isplata provizije. Ako bi ugovorne strane

isključile ovu obvezu komitenta više ne bi bilo riječi o ugovoru o komisiji. Komitent je dužan isplatiti

proviziju po obavljenom poslu ili ako ispunjenje posla bude spriječeno nekim uzrokom za koji

odgovara komitent. U slučaju postupnog ispunjavanja posla komisionar može zahtijevati dio provizije

poslije svakog djelomičnog ispunjenja. Ako ne dođe do ispunjenja sklopljenog posla iz uzroka za koji

ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za trud.912

Iznos provizije se određuje ugovorom ili tarifom, a ako nije određen na taj način, komisionar ima pravo

na proviziju prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu.913

Osim obveze na plaćanje provizije, komitent je komisionaru dužan nadoknaditi sve troškove

koji su bili potrebni za izvršenje naloga, zajedno s kamatama od dana kada su oni nastali. Dužan je

platiti i posebnu naknadu za korištenje komisionarovih skladišta i prijevoznih sredstava, ako to nije

obuhvaćeno provizijom. Komitent, međutim nije dužan komisionaru dati predujam za obavljanje

poslova, ako drugačije nije dogovoreno.

Radi osiguranja naplate provizije i naknade troškova, komisionar ima založno pravo na stvarima

koje su predmet ugovora o komisiji dok se one nalaze kod njega.914

909

Čl. 792. ZOO. 910

Čl. 794. ZOO. 911

Čl. 795. ZOO. 912

Čl. 796. ZOO. 913

Čl. 797. ZOO. 914

Čl. 800. ZOO.

171

7.9. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

7.9.1. Pojam i obilježja ugovora o trgovinskom zastupanju

Ugovorom o trgovinskom zastupanju,915

obvezuje se zastupnik916

da će za vrijeme trajanja

ugovora, pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca, te da će ako

je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se

obvezuje zastupniku da će za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim

djelovanjem platiti određenu proviziju.917

Nalogodavac pri tome, na određenom području, može imati i

više zastupnika za određenu vrstu poslova. S druge strane, zastupnik bez pristanka nalogodavca ne

može preuzeti obvezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca.

Ugovor o trgovinskom zastupanju je nominantni, konsenzualan, dvostrano obvezni i naplatni

ugovor. Da bi bio valjan, ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, dakle, riječ je o formalnom

pravnom poslu.918

Svrha ovog ugovora je da zastupnik na određenom području, kroz određeno vrijeme i glede

određenih poslova djeluje kao produljena ruka nalogodavca, odnosno da skrbi o njegovim interesima i

nastoji dovesti do sklapanja što više poslova za nalogodavca na određenom teritoriju.919

7.9.2. Obveze zastupnika

Temeljna je obveza zastupnika da učini sve što je potrebno kako bi posredovao odnosno vodio

pregovore radi sklapanja ugovora, te ako je za to ovlašten sklapao ugovore u ime i za račun

nalogodavca, držeći se pritom njegovih uputa. On je pri tome dužan postupati u skladu s načelom

savjesnosti i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika, vodeći brigu o interesima nalogodavca.920

915

Odredbama ZOO-a iz 2005. o trgovinskom zastupanju, provedena je u hrvatsko pravo Direktiva Vijeća 86/653/EEZ od

18.12.1986. o koordinaciji prava država članica koje se odnosi na samostalne trgovačke zastupnike. U tom smislu,

pozitivnopravna regulacija trgovinskog zastupanje se bitno razlikuje od regulacije trgovinskog zastupanja ZOO-om iz 1978.

Osobiti značaj imaju dva potpuno nova instituta – pravo na posebnu naknadu i ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju

obavljanja djelatnosti. 916

Zastupnikom u smislu ugovora o trgovinskom zastupanju se ne smatra osoba koja je po zakonu ovlaštena na zastupanje

druge osobe, primjerice direktor u dioničkom društvu. V. čl. 804. st. 2. ZOO. 917

Čl. 804. ZOO. 918

Čl. 806. ZOO. 919

Slakoper, Z., Kačer, H., Luttenberger, A., op.cit (ref.476.), str.327. 920

Čl. 811. i čl. 813. ZOO.

172

Bez posebnog ovlaštenja, zastupnik ne može ni primiti ni zahtijevati ispunjenje tražbine iz poslova u

kojima je posredovao i koje je sklopio u ime i za račun nalogodavca.921

Kao i kod ugovora o komisiji, kod ugovora o trgovinskom zastupanju može se ugovoriti

delkredere jamstvo, pa će u tom slučaju zastupnik odgovarati nalogodavcu za ispunjenje poslova u

čijem je sklapanju posredovao ili koje je po ovlaštenju sklopio u ime i za račun nalogodavca, ali će

imati i pravo na posebnu proviziju (delkredere provizija).

Zastupnik je, nadalje, dužan obavještavati nalogodavca o stanju na tržištu, te okolnostima

značajnim za svaki pojedini posao, a osobito o ispunjenju svojih obveza, o osobama koje su spremne

pregovarati s nalogodavcem ili s njime sklopiti ugovor te o ugovorima koje je sklopio u ime i za račun

nalogodavca.922

On je dužan čuvati poslovnu, profesionalnu i službenu tajnu svog nalogodavca koju je doznao u

vezi s povjerenim poslom, te odgovara ako je iskoristi za sebe ili otkrije trećim osobama i poslije

prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju.923

Po prestanku ugovora, zastupnik je dužan vratiti nalogodavcu sve stvari koje mu je ovaj dao na

uporabu radi obavljanja poslova za vrijeme trajanja ugovora.924


Nalogodavac je dužan u svom odnosu sa zastupnikom postupati u skladu s načelom savjesnosti

i poštenja i pažnjom dobrog gospodarstvenika, te mu o svom trošku staviti na raspolaganje uzorke,

nacrte, cjenike, opće uvjete poslovanja i drugu dokumentaciju, kada je to potrebno za obavljanje

zastupnikovih poslova.925

Također, nalogodavac je dužan dati zastupniku sve potrebne obavijesti za

ispunjenje njegovih ugovornih obveza, a osobito obavijesti o prihvatu ili odbijanju ponude te

neispunjenju ugovora u čijem je sklapanju zastupnik sudjelovao.

Nalogodavac je nadalje zastupniku dužan isplatiti proviziju:

1. za ugovore koji su u vrijeme trajanja trgovinskog zastupanja sklopljeni posredovanjem

zastupnika,

2. za ugovore koje je zastupnik sklopio u ime i za račun nalogodavca,

3. za ugovore koje je nalogodavac sklopio izravno s klijentima koje je pronašao zastupnik,

921

Čl. 808. ZOO-a 922

Čl. 812. ZOO. 923

Čl. 814. ZOO. 924

Čl. 815. ZOO. 925

Čl. 817. ZOO.

173

4. ako je zastupniku povjereno isključivo pravo posredovanja na određenom području ili s

određenim klijentima, ima pravo i na proviziju za ugovore koje je nalogodavac izravno sklopio

s tim klijentima ili na tom području, bez posredovanja zastupnika,

5. za ugovore koje je zastupnik sklopio po prestanku trgovinskog zastupanja, ako je sklopljeni

ugovor pretežito posljedica djelovanja zastupnika prije prestanka trgovinskog zastupanja.926

Provizija se određuje ugovorom ili tarifom, a kada nije na taj način određena, zastupnik ima

pravo na proviziju u iznosu koji je uobičajen za tu vrstu posla u mjestu u kojem je zastupnik obavljao

poslove za nalogodavca.927

Zastupnik koji je po ovlaštenju nalogodavca naplatio neku njegovu tražbinu

ima pravo i na posebnu proviziju od naplaćenog iznosa.

Pravo na proviziju zastupnik stječe u trenutku kada je nalogodavac ispunio ili trebao ispuniti

svoju činidbu iz ugovora između njega i treće osobe ili, ako je treća osoba na temelju ugovora s

nalogodavcem dužna prva ispuniti svoju činidbu, u trenutku kada je treća osoba ispunila odnosno

trebala ispuniti svoju činidbu.928

Zastupnik gubi pravo na proviziju ako ugovor između nalogodavca i

treće osobe ostane neispunjen iz uzroka koji nisu na strani nalogodavca.929

Ako drugačije nije ugovoreno, zastupnik nema pravo na naknadu troškova koji proizlaze iz

redovitog obavljanja poslova, no ima pravo na naknadu posebnih troškova koje je učinio u korist

nalogodavca ili po njegovu nalogu.930

7.9.4. Prestanak trgovinskog zastupanja

Ugovor o trgovinskom zastupanju je trajni ugovor. Ako nije drugačije određeno, smatra se da je

ugovor o trgovinskom zastupanju sklopljen na neodređeno vrijeme, pa će on u pravilu prestati otkazom.

Dužina otkaznog roka ovisi o trajanju ugovora i iznosi po mjesec dana za svaku započetu godinu

trajanja ugovora, a ako je ugovor trajao dulje od pet godina, otkazni rok iznosi šest mjeseci.931

Kada je ugovor sklopljen na određeno vrijeme on prestaje protekom vremena na koje je

sklopljen, međutim, ako strane nastave ispunjavati ugovor sklopljen na određeno vrijeme i nakon

proteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatrat će se da su sklopile novi ugovor istog sadržaja na

neodređeno vrijeme.932

Iz važnih razloga koje mora navesti, a poglavito zbog neispunjenja ugovorne obveze druge

strane ili zbog promijenjenih okolnosti, svaka strana može raskinuti ugovor sklopljen na neodređeno

926

Čl. 819. ZOO. 927

Čl. 820. ZOO. 928

Čl. 822. ZOO. 929

Čl. 824. ZOO. 930

Čl. 825. ZOO. 931

Čl. 828. ZOO. 932

Čl. 827. ZOO.

174

vrijeme bez otkaznog roka, odnosno raskinuti ugovor sklopljen na određeno vrijeme prije isteka

vremena na koje je sklopljen.933

7.9.4.1. Posebna naknada

Po prestanku ugovora zastupnik stječe pravo na posebnu naknadu ako je nalogodavcu našao

nove stranke ili mu je značajno povećao opseg poslovanja s postojećim strankama, a nalogodavac je i

po prestanku ugovora imao znatne koristi od tih stranaka, te ako plaćanje te naknade opravdavaju

okolnosti slučaja, poglavito gubitak provizije u poslovanju s tim strankama.934

Prilikom određivanja

posebne naknade treba voditi računa i o proviziji koju je zastupnik dobio za ugovore sklopljene po

prestanku ugovornog odnosa s nalogodavcem kao i možebitnu zabranu ili ograničenje obavljanja

djelatnosti po prestanku odnosa s nalogodavcem. Iznos posebne naknade ne može premašiti iznos

prosječne godišnje provizije u zadnjih pet godina, a ako je ugovorni odnos trajao kraće od pet godina

iznos prosječne godišnje provizije u razdoblju trajanja ugovora.

7.9.4.2. Ugovorna odredba o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti

Ugovorom o trgovinskom zastupanju, može se ugovoriti da zastupnik nakon prestanka ugovora,

najviše dvije naredne godine, neće smjeti obavljati u potpunosti ili djelomično djelatnost trgovinskog

zastupanja.935

Takva ugovorna odredba mora biti sklopljena u pisanom obliku i odnositi se na isto

područje, iste osobe i istu robu na koje se odnosi i ugovor o trgovinskom zastupanju.

U tom slučaju ako ugovor prestane zbog razloga na strani nalogodavca, zastupnik će biti vezan

navedenom ugovornom odredbom samo ako mu nalogodavac po prestanku ugovora plati posebnu

naknadu i ako mu u razdoblju trajanja zabrane ili ograničenja plaća dodatnu mjesečnu naknadu u

iznosu koji je jednak prosječnom mjesečnom iznosu provizije u posljednjih pet godina ugovora, a ako

je ugovor trajao kraće od pet godina, tada u iznosu koji je jednak prosječnom mjesečnom iznosu

provizije za trajanja ugovora.

7.10. UGOVOR O POSREDOVANJU

7.10.1. Pojam i obilježja

Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi

s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako

933

Čl. 829. ZOO. 934

Čl. 830. ZOO. 935

Čl. 834. ZOO.

175

ugovor bude sklopljen.936

Ako je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako

njegovo nastojanje ostane bez rezultata, o takvom ugovoru sudit će se prema odredbama što vrijede za

ugovor o djelu.937

Ugovor o posredovanju je nominantan ugovor. Pored toga, radi se o dvostrano obveznom,

konsenzualnom, naplatnom i neformalnom ugovoru.

7.10.2. Obveze posrednika

Posrednik je dužan tražiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika priliku za sklapanje određenog

ugovora i upoznati s njome nalogodavca.938

U tu svrhu on je ovlašten oglašavati se te reklamirati

nalogodavca. On je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani

posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate. Posrednik, međutim, nema dužnost da

posreduje u pregovorima, ako se na to nije posebno obvezao.

Posrednik je nadalje dužan voditi posrednički dnevnik u koji se bilježe bitni podaci o ugovoru

koji je sklopljen njegovim posredovanjem te izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane.939

Nalogodavac, međutim nije dužan stupiti u pregovore odnosno sklopiti ugovor osobom koju je

pronašao posrednik.


Temeljna je obveza nalogodavca da posredniku isplati proviziju.940

On je to dužan i kada

provizija nije ugovorena. Ako visina provizije nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom,

ni ugovorom, a ni običajem, odredit će je sud prema posrednikovu trudu i učinjenoj usluzi.

Posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što

drugo nije ugovoreno.941

Ali ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stječe pravo na

proviziju tek kad se uvjet ostvari, a ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ostvarenje uvjeta

nema utjecaja na posrednikovo pravo na proviziju. U slučaju nevaljanosti ugovora posrednik ima pravo

na proviziju ako mu uzrok nevaljanosti nije bio poznat.

936

Čl. 835. ZOO. 937

Čl. 836. ZOO. 938

Čl. 840. ZOO. 939

Čl. 843. ZOO. 940

Čl. 844. ZOO. 941

Čl. 845. ZOO.

176

Posrednik ima pravo na naknadu troškova učinjenih u obavljanju naloga samo kada je to

posebno ugovoreno. U tom slučaju posrednik će imati pravo na naknadu troškova i u slučaju kada

ugovor nije sklopljen.

7.10.4. Posredovanje za obje strane

Ako drukčije nije ugovoreno, posrednik koji je dobio nalog za posredovanje od obiju strana

može zahtijevati od svake strane samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova ako je naknada

troškova ugovorena. Posrednik je dužan da se s pažnjom dobrog gospodarstvenika skrbi o interesima

obiju strana između kojih posreduje.942

942

Čl. 847. ZOO.

177

Glava IV.

Pravo trgovačkih društava

179

1. OPĆENITO O STATUSNOM TRGOVAČKOM

PRAVU

1.1. POJAM TRGOVCA

Pojam trgovca943

određen je u čl. 1. st. 1. ZTD-a. Prema navedenoj odredbi trgovac je svaki

subjekt kod kojega su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. trgovac mora biti pravna ili fizička osoba,

2. trgovac mora samostalno obavljati gospodarsku djelatnost,

3. trgovac mora trajno obavljati gospodarsku djelatnost,

4. trgovac mora obavljati gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti,

5. gospodarsku djelatnost trgovac mora obavljati se proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem

usluga na tržištu.

Dakle, da bi se određeni subjekt u smislu odredaba ZTD-a smatrao trgovcem on mora

kumulativno ispunjavati sve poviše navedene pretpostavke. Primjerice, navedene pretpostavke, u

skladu s određenjem posebnih propisima, zadovoljavaju obrtnici, zadruge i društvo za uzajamno

osiguranje, pa navedene subjekte valja smatrati trgovcima u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a. Suprotno tome,

posebnim je propisima određeno da se udruge i ustanove ne osnivaju radi stjecanja dobiti, slijedom

čega navedene subjekte ne možemo smatrati trgovcima u smislu čl. 1. st. 1. ZTD-a. Tajno društvo

također nije trgovac jer nema svojstvo pravne osobe.

Za određene osobe, da bi se smatrale trgovcem, zakon uz ispunjenje svih uvjeta iz čl. 1. st. 1.

ZTD-a zahtjeva i dodatne pretpostavke. Tako, će se osobe koje se bave slobodnim zanimanjima

(odvjetnici, javni bilježnici, revizori, liječnici, psiholozi, porezni savjetnici i sl.) uređenim posebnim

propisima smatrati trgovcima samo ako je to u tim propisima određeno.944

Primjerice, odvjetnici, iako u

pravilu zadovoljavaju sve uvjete propisane u čl. 1. st. 1. ZTD-a nisu trgovci, budući da Zakon o

odvjetništvu945

to nigdje ne određuje.

943

Za pojam trgovca opširno u: Parać, Z., Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001. 944

Čl. 1 st. 2. ZTD. 945

Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11; dalje: ZO).

180

Iako u pravilu ispunjavaju sve uvjete propisane u čl. 1. st. 1. ZTD-a, individualni poljodjelci

nisu trgovci, budući im to svojstvo zakon izričito odriče.946

1.2. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO TRGOVAC

Trgovačko društvo je pravna osoba čije su osnivanje i ustroj određeni pravilima ZTD-a.947

Zakonom su izričito navedena trgovačka društva i to javno trgovačko društvo, komanditno društvo i

gospodarsko interesno udruženje kao društva osoba, te društvo s ograničenom odgovornošću i dioničko

društvo kao društva kapitala.948

U ZTD-u se glede trgovačkih društava odstupa od načelnog

objektivnog mjerila za određenje pojma trgovca te se usvaja subjektivno mjerilo.949

Trgovačko se

društvo, naime, može osnovati za obavljanje gospodarske, ali i bilo koje druge djelatnosti, i bez obzira

na to uvijek će se smatrati trgovcem.950

Prema tome, dok se za ostale pravne i fizičke osobe, da bi se smatrale trgovcem, traži da

obavljaju gospodarsku djelatnost, trgovačko se društvo uvijek smatrati trgovcem, pa i onda kada ne

obavlja gospodarsku djelatnost već se, primjerice, isključivo bavi dobrotvornim radom.

Međutim, s organizacijskog gledišta, trgovačka su društva najpogodnija za obavljanje upravo

gospodarskih djelatnosti. Svrha udruživanja u trgovačko društvo jest prije svega ostvarivanje određenih

gospodarskih ciljeva, koje pojedinac ne bi mogao ostvariti sam, radi nedostatka financijskih sredstava,

stručnosti i sl. Upravo stoga, u praksi je najveći broj krupnih gospodarskih subjekata ustrojeno kao

trgovačko društvo, osobito kao društvo kapitala, dok se manji poslovni pothvati mogu ostvarivati i u

vidu obrta.

Trgovačka društva ulaze u skup privatnopravnih udruženja koja se nazivaju društvima. Društva

se općenito, mogu podijeliti na:

1. društva pravne osobe i društva bez pravne osobnosti, ovisno o tome je li društvo samostalan

pravni subjekt odvojen od svojih članova (trgovačka društva) ili je samo riječ o ugovornom

udruživanju radi ispunjenja zajedničkog cilja (tajno društvo, ortaštvo);

2. unutarnja i vanjska društva, ovisno o tome ulaze li društva u odnose s trećim osobama

(trgovačka društva) ili ostaju li isključivo stvar članova (tajno društvo);

3. trgovačka društva i ostala društva, ovisno o tome propisuje li zakon za određeno društvo da je

trgovačko društvo ili ne.

946

Čl. 1. st. 3. ZTD. 947

Čl. 2. st. 1. ZTD. 948

Čl. 2. st. 2. i st. 3. ZTD. 949

Petrović, S., Osnove prava društava, Zagreb, 2005., str.18. 950

Čl. 2. st. 4. i st. 5. ZTD.

181

1.3. TRGOVAC POJEDINAC

Iako i sam naziv ZTD-a navodi na zaključak da on uređuje materiju trgovačkih društava, njime

je uređen i institut trgovca pojedinca. Trgovačka društava su pravne osobe. Kao što je već navedeno,

trgovac može biti i fizička osoba, primjerice obrtnik ili trgovac pojedinac.

Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s

propisima o obrtu951

i upisana je u sudski registar kao trgovac pojedinac.952

Da bi fizička osoba koja

posluje u skladu s propisima o obrtu stekla status trgovca pojedinca, njezin godišnji prihod mora

prelaziti iznos od 2.000.000,00 kuna. Tada obrtnik može zatražiti upis u sudski registar kao trgovac

pojedinac. S druge strane, on je dužan zatražiti upis u sudski registar ako mu je godišnji prihod veći od

15.000.000,00 kuna. Taj upis u registar dužan je zatražiti u roku 60 dana od dana podnošenja godišnjih

financijskih izvješća Financijskoj agenciji (FINA) u kojima je takav prihod iskazan.

Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u sudski registar,953

a gubi se brisanjem iz njega.

Ako po ZTD-u više ne postoji obveza osobe da u sudskom registru bude upisana kao trgovac pojedinac

(prihod mu ne doseže 15.000.000, kuna), ona može prijavom koju podnese registarskom sudu tražiti da

ga se briše iz tog registra, odnosno registarski sud će po službenoj dužnosti brisati iz sudskog registra

trgovca pojedinca za kojega dobije godišnje financijsko izvješće iz kojeg proizlazi da više ne ispunjava

pretpostavke za upis u sudski registar kao trgovac pojedinac (prihod mu ne doseže 2.000.000,00 kuna).

Bitne razlike između trgovca pojedinca i obrtnika u pravilu i nema. Jedina se prednost trgovca

pojedinca u odnosu na obrtnika očituje u činjenici da se trgovac pojedinac upisuje u sudski registar, pa

će za razliku od obrtnika moći davati prokuru954

te osnivati podružnice.955

1.4. SUDSKI REGISTAR

Trgovački sudovi u izvanparničnom postupku postupaju u registarskim stvarima i vode sudske

registre.956

Registar je javna knjiga koja sadrži podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u

registar propisan zakonom.957

U sudski registar upisuju se sve osobe koje se prema ZTD-u smatraju

trgovcima, ali i određene pravne osobe koje nisu trgovci. Matični broj subjekta upisa u registru (MBS)

951

Zakon o obrtu (NN br. 143/13., dalje: ZOb). 952

Čl. 3. ZTD. 953

Čl. 3. St. 2. ZTD. 954

Čl. 53. i čl. 54. ZTD. 955

Čl. 7. ZTD. 956

Čl. 21.. ZS. 957

Čl. 2. Zakon o sudskom registru (NN NN 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14,

110/15; dalje: ZSR).

182

je identifikacijski broj koji se svakom subjektu upisa određuje kod upisa u registar, a jedinstven je,

nepromjenjiv i neponovljiv.

Subjekti upisa u sudski registar su:

1. javno trgovačko društvo,

2. komanditno društvo,

3. gospodarsko interesno udruženje,

4. dioničko društvo,

5. društvo s ograničenom odgovornošću,

6. trgovac pojedinac,

7. europsko društvo (Societas Europea – SE),

8. europsko gospodarsko interesno udruženje (EGIU), 958

9. europska zadruga (Societas Cooperativa Europaea – SCE),959

10. ustanova,960

11. zajednica ustanova,

12. zadruga,961

13. savez zadruga,

14. kreditna unija,962

15. druge osobe za koje je upis propisan zakonom.963

1.4.1. Javnost registra

Sudski registar je javna knjiga. To znači da svaka osoba može u radno vrijeme suda i u

prisutnosti ovlaštenog djelatnika suda obaviti uvid u podatke upisane u registru, te u isprave na temelju

kojih je obavljen upis te u isprave pohranjene u registru, osim isprava glede kojih je zakonom

958

Sukladno čl. 47. Zakona o uvođenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga

interesnog udruženja (EGIU) (NN br. 107/07), taj je zakon stupio na snagu danom prijama Republike Hrvatske u

punopravno članstvo Europske unije. Za SE opširno u Horak, H., Dumančić, K., Europsko društvo Societas Europea

kao novost u hrvatskom pravu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007., str.127.-152. 959

Zakon o uvođenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE) (NN br. 63/08), koji je sukladno čl.

12. stupio na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju. 960

Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08). 961

V. Zakon o zadrugama (NN br. 34/11, 125/13, 76/14). 962

Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11). 963

Na ovaj način je zakonodavac listu subjekata upisa u sudski registar ostavio otvorenom za nove oblike pravnih subjekata

za koje će se tražiti upis u sudski registar, što bi mogao biti slučaj s primjerice Europskim privatnim društvom (European

Private Company). V. Horak, H., Dumančić, K., Europsko privatno društvo – novi oblik trgovačkog na jedinstvenom

europskom tržištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009., str.69.

183

isključena primjena načela javnosti registra.964

Osim toga, svaka osoba može dobiti ovjereni prijepis ili

fotokopiju podataka iz registra i isprava na temelju kojih je obavljen upis, kao i potvrde o stanju upisa

za određenog trgovca.

Sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, odnosno ovjereni prijepis ili presliku

podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu zbog koje to traži.

1.4.2. Učinak upisa u registar

Nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru koji su

objavljeni na način propisan ZTD-om ili aktima trgovačkog društva.965

Svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i

činjenica koji se sukladno ZTD-u i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj se

dokaže da joj je bilo poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u

registru.966

Osoba koja je u dobroj vjeri, ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih

podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru.

964

Čl. 65. st. 1. ZTD. 965

Čl. 66. st. 1. ZTD. 966

Čl. 66. st. 3. ZTD.

184

2. TRGOVAČKA DRUŠTVA

2.1. TRGOVAČKO DRUŠTVO KAO PRAVNA OSOBA

Trgovačka društva su pravne osobe. Svojstvo pravne osobe trgovačko društvo stječe upisom u

sudski registar, a gubi ga brisanjem iz njega.967

Dan upisa u sudski registar je objektivno utvrđen rok od

kada postoji trgovačko društvo. Upis u sudski registar trgovački sud objavljuje bez odgađanja na

internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar. Smatra se da je upis objavljen istekom dana

objave na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar.968

Upis ima konstitutivan značaj.969

Upisom u sudski registar trgovačko društvo postaje zaseban subjekt, različit od svojih članova

te stječe pravu sposobnost kao svojstvo da bude nositeljem prava i obveza,970

te poslovnu sposobnost

kao svojstvo da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke.971

Putem navedenih svojstava

trgovačko društvo u svoje ime i za svoj račun sudjeluje u pravnom prometu, sklapa ugovore, preuzima

obveze, stječe imovinu.

2.1.1. Odgovornost za obveze društva i tzv. proboj pravne osobnosti

Za obavljanje određene gospodarske djelatnosti nužno je da trgovačko društvo ulazi u pravne

odnose s drugim pravnim subjektima. Iz tih odnosa ono će izaći kao nositelj određenih subjektivnih

prava, ali i obveza. U smislu navedenoga bitno je razmotriti pitanje odgovornosti trgovačkih društava

za vlastite obveze.

Temeljno je pravilo da je svaki subjekt dužan ispuniti svoju obvezu te da odgovara za njezino

ispunjenje. I ZTD prihvaća to načelo – trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom

imovinom.972

Ipak, u određenim slučajevima pored društva, za obveze društva odgovaraju i njegovi

članovi. Takav je slučaj prije svega kod društava osoba obzirom na činjenicu da kod njih ne postoji

967

Čl. 4. ZTD. 968

Čl. 64. ZTD. 969

Gorenc, V. (ur.), Filipović, V., Slakoper, Z., Brkanić, V., Komentar Zakona o trgovačkim društvima, Zagreb,

2004., str.12. 970

Čl. 17. st. 1. i st. 5. ZOO. 971

Čl. 18. st. 1. i st. 2. ZOO. 972

Čl. 9. ZTD.

185

obveza unosa i održavanja temeljnog kapitala. Članovi javnog trgovačkog društva i komplementari u

komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom

imovinom. S druge strane članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog društva i

komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva.

Međutim, činjenica da članovi društva kapitala i komanditori načelno ne odgovaraju za obveze

društva, ne znači da je njihova odgovornost isključena u svakom slučaju. Naime, onaj tko

zloupotrebljava okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to

da po zakonu ne odgovara za obveze toga društva.973

Navedeni se slučaj u pravnoj teoriji naziva

probojem pravne osobnosti. Do proboja pravne osobnosti, odnosno odgovornosti člana društva koji

inače ne odgovara za obveze društva dolazi naročito:

1. ako član koristi društvo za cilj koji mu je inače zabranjen,

2. ako član koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako član protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je njegova imovina,

4. ako član u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili

morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

2.1.2. Preddruštvo

Prije upisa trgovačkog društva u sudski registar i nastanka društva pravne osobe postoji

preddruštvo. Preddruštvo nastaje sklapanjem društvenog ugovora, odnosno usvajanjem statuta i

preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva.974

Svrha je preddruštva obavljanje

svih radnji koje su prijeko potrebne za osnivanje društva pravne osobe prije upisa u sudski registar

(npr. ishođenje dozvola, unošenje uloga u stvarima i pravima, uplate uloga i sl.) kao i radnji koje su

potrebne za početak rada trgovačkog društva kada ono nastane (npr. zakup poslovnog prostora, nabava

opreme, raspisivanje natječaja za zaposlenje i sl.).975

Preddruštvo nema pravne osobnosti, ono ne može biti nositelj prava i obveze, zato preddruštvo

u ime i za račun trgovačkog društva stječe prava i preuzima obveze koje na trgovačko društvo prelaze u

trenutku njegova upisa u sudski registar.976

Prava stečena u ime trgovačkog društva prije njegova upisa

u sudski registar zajednička su nepodijeljena imovina osnivača.977

973

Čl. 10. st. 3. ZTD. 974

Čl. 6. st. 1. ZTD. 975

Barbić, J., op.cit (ref.320.), str.172.-174. 976

Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.22. 977

Čl. 6. st. 2. ZTD.

186

Za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegovog upisa u sudski registar,

odgovaraju oni koji su ih preuzeli u ime društva i osnivači. Preuzme li ih više osoba, one odgovaraju

solidarno i neograničeno čitavom svojom imovinom.

Preuzmu li se ugovorom sklopljenim s vjerovnikom za trgovačko društvo obveze tako da ono

nakon upisa u sudski registar stupi na mjesto dužnika, za takvo preuzimanje obveze nije potrebna

suglasnost vjerovnika, ako se obveza preuzima u roku od tri mjeseca od upisa u sudski registar i ako

društvo ili dužnik u tome roku to priopće vjerovniku.978

Ako se u ime trgovačkog društva poduzmu poslovi prije nego se ono upiše u sudski registar, pa

u vrijeme upisa društva u taj registar njegova imovina bude manja od onoga kako je to određeno u

društvenom ugovoru, odnosno statutu ili izjavi o osnivanju društva, osnivači su dužni u korist društva

uplatiti iznos koji nedostaje.

Poslove preddruštva vode i zastupaju ga, te odgovaraju za preuzete obveze one osobe koje su

za odgovarajući oblik trgovačkog društva na to ovlaštene zakonom. Za obveze preddruštava društava

osoba odgovaraju oni članovi preddruštva koji po zakonu odgovaraju za obveze društva ovisno o vrsti

društva koje će iz preddruštva nastati (svi članovi javnog trgovačkog društva, komplementari kod

komanditnog društva, svi članovi gospodarskog interesnog udruženja).Članovi preddruštva društava

kapitala ne odgovaraju vjerovnicima za obveze preuzete u ime takvog društva.979

Upisom trgovačkog društva u sudski registar preddruštvo prestaje. Stečena prava i obveze

preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkog društva prava su i obveze trgovačkog društva.980

2.1.3. Podružnice

Trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavljaju

svoju djelatnost.981

Da bi neki dio trgovačkog društva bio podružnica on mora biti izvan sjedišta

trgovačkog društva i u njemu se mora obavljati djelatnost koja ulazi u predmet poslovanja trgovačkog

društva.982

978

Čl. 6. st. 4. ZTD. 979


Čl. 6. st. 6. ZTD. 981

Čl. 7. ZTD. 929

Pojam „podružnice“ valja razlikovati od pojma „poduzeća“. Pojam poduzeća određen je kao gospodarska djelatnost koju

obavlja trgovačko društvo ili trgovac pojedinac kao nositelj takve djelatnosti u organizacijskom smislu. Tako trgovačko

društvo može imati više poduzeća (npr. pojedini pogoni unutar tvornice) od kojih niti jedno nije upisano u sudski registar

već je u sudski registar upisana pravna osoba kojoj pripadaju. Poduzeće nije identičan pojam s trgovačkim društvom.

Poduzeće je sredstvo za djelovanje trgovačkog društva i trgovca pojedinca i njima pripada, oni su njegovi nositelji.

Poduzeće je organizirana gospodarska i pravna cjelina kojom njegov nositelj djeluje na tržištu u ostvarenju svojih

187

Podružnice nisu pravne osobe.983

Poslovanjem podružnice prava i obveze stječe trgovačko

društvo koje ju je osnovalo. Podružnica je poslovna jedinica trgovca odvojena od njegova sjedišta s

određenom samostalnošću u obavljanju poslova iz predmeta poslovanja.984

Podružnica se osniva odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili ovlašteni organ trgovačkog

društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom odnosno statutom društva.

Odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik. Podružnica prestaje ako osnivač donese

odluku o prestanku podružnice, ako osnivač prestane postojati ili ako trgovac pojedinac bude izbrisan

iz sudskog registra.

Podružnica se upisuje u sudski registar suda nadležnog prema mjestu sjedišta društva

osnivača.985

Nakon upisa u sudski registar suda nadležnog po mjestu osnivača, taj sud po službenoj

dužnosti dostavlja registarskom sudu sjedišta podružnice, primjerak prijave za upis s prilozima,

izvornik ili ovjereni primjerak rješenja o upisu na papiru ili elektroničkim putem u skladu s posebnim

propisom.

Podružnica može poslovati pod svojom tvrtkom.986

Tvrtka podružnice mora sadržavati tvrtku ili

skraćenu tvrtku trgovačkog društva odnosno trgovca pojedinca, naznaku djelatnosti podružnice te riječi

iz kojih se vidi da se radi o podružnici. Kada posluje pod svojom tvrtkom, podružnica mora navesti

svoje sjedište i sjedište osnivača. Sjedište podružnice je mjesto određeno odlukom osnivača

podružnice. Kako se sjedište određuje mjestom i adresom društva, podružnica se može osnovati za

obavljanje djelatnosti i u istome mjestu, ali na drugoj adresi u istome mjestu (primjerice na drugoj

adresi u istome gradu, jer je to dovoljno za fizičku odvojenost obavljanja djelatnosti od one koja se

obavlja u sjedištu društva).987

Izmjene i dopune ZTD-a, inozemnim trgovačkim društvima i inozemnim trgovcima

pojedincima omogućuju povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti odnosno obavljanje

pojedinog posla bez obveze osnivanja podružnice u Republici Hrvatskoj988

I dalje postoji obveza

osnivanja podružnice, ukoliko prethodno spomenuta inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci

pojedinci trajno obavljaju djelatnosti na području Republike Hrvatske. Osnivač, sjedište kojeg nije u

državi članici Europske unije niti u državi koja je stranka Ugovora o europskom ekonomskom prostoru,

gospodarskih ciljeva. O tome v. više u Barbić, J., op.cit. (ref.320.). U pravu konkurencije EU pojam poduzeća obuhvaća

svaku pravnu ili fizičku osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost u različitim fazama industrije. O tome v. u Horak, H.,

Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Računovodstvo i financije, 2/2003, str.90.; Šoljan, V., Vladajući položaj na

tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog natjecanja EZ, Zagreb, 2004. i sl. 983

Čl. 7. st. 3. ZTD. 984

Gorenc, V., Pravni značaj i zadaća podružnice, Pravo i porezi, 10/1998., str.1051. 985

Čl. 8. ZTD. 986

Čl. 26. ZTD. 987

Barbić, J., Podružnica društva inozemnih osoba, Računovodstvo, revizija i financije, 12/1998., str.2203. 988

Čl. 612. st. 2. i st. 3. ZTD.

188

može osnovati podružnicu ako je najmanje dvije godine bio upisan u registar u državi u kojoj ima

sjedište. Ako se radi o više podružnica istog osnivača, tada se predaja godišnjih financijskih izvješća i

drugih financijskih isprava osnivača, objava kojih je predviđena zakonom, upisuje u registar suda kod

kojeg je upisana glavna podružnica.

2.2. TVRTKA TRGOVAČKOG DRUŠTVA

Tvrtka je ime pod kojim trgovačko društvo posluje i sudjeluje u pravnom prometu.989

Uz tvrtku

su vezana sljedeća načela:

1. načelo zakonitosti, prema kojemu će sud odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s

odredbama ZTD-a,

2. načelo prvenstva, ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se

međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena,

3. načelo jedinstvenosti, prema kojemu svaki dio trgovačkog društva mora poslovati pod istom

tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka da se radi o dijelu društva,

4. načelo istinitosti, prema kojemu podaci sadržani u tvrtki moraju biti istiniti

5. načelo javnosti, prema kojemu se tvrtka i sve njene promjene upisuju se u sudski registar,

6. načelo isključivosti, po kojemu sud po službenoj dužnosti pazi da na određenom području u

sudski registar ne mogu biti upisane dvije tvrtke ili više njih pod istim nazivom, i

7. načelo stalnosti koje znači da trgovačko društvo može i nakon određenih promjena nastaviti

poslovati pod istom tvrtkom.

Trgovačko društvo ili trgovac pojedinac može imati samo jednu tvrtku. Trgovačko društvo

može upotrebljavati i skraćenu tvrtku, te se ista upisuje u sudski registar. Tvrtki trgovačkog društva

koje je u stečaju ili likvidaciji, dodaje se oznaka „u stečaju“ ili „u likvidaciji“, što se upisuje u sudski

registar. Naznaka imena tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili

na službenom jeziku države članice Europske unije i latiničnom pismu, a mogu se koristiti i arapski

brojevi. Ostali sastojci tvrtke moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. U sudski se registar

može upisati i tvrtka u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Iznimno, tvrtka može sadržavati i

pojedine strane riječi drugih jezika.990

989

Čl. 11. st. 1. ZTD. 990

Čl. 20. st. 2. ZTD. Tvrtka može sadržavati strane riječi ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva, ako one čine

robni ili uslužni žig člana zaštićen u Republici Hrvatskoj, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj ako

su te riječi uobičajene u hrvatskom jeziku, ako za te riječi u hrvatskom jeziku nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku

ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.

189

2.2.1. Sadržaj tvrtke

Tvrtka trgovačkog društva mora sadržavati:

1. naznaku kojom se pobliže obilježava ime trgovačkog društva i

2. naznaku predmeta poslovanja društva, te

3. naznaku oblika društva (tvrtka javnog trgovačkog društva mora sadržavati riječi „javno

trgovačko društvo“ ili naznaku „j.t.d.“, tvrtka komanditnog društva mora imati riječi

„komanditno društvo“ ili naznaku „k.d.“, tvrtka dioničkog društva mora sadržavati riječi

„dioničko društvo“ ili naznaku „d.d.“, tvrtka društva s ograničenom odgovornošću sadrži riječi

„društvo s ograničenom odgovornošću“ ili naznaku „d.o.o.“, tvrtka jednostavnog društva s

ograničenom odgovornošću riječi „jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ ili

naznaku j.d.o.o., tvrtka gospodarskog interesnog udruženja mora sadržavati riječi „gospodarsko

interesno udruženje“ ili oznaku „GIU“, tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i

prezime, te naznaku „t.p.“).

Tvrtka podružnice mora sadržavati tvrtku ili skraćenu tvrtku trgovačkog društva odnosno

trgovca pojedinca koji je njezin osnivač, naznaku djelatnosti podružnice i riječi iz kojih je vidljivo da

se radi o podružnici.

Riječ „Hrvatska“ i njezine izvedenice, zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo

oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili državnog tijela

koje Vladu za to ovlasti.991

Tvrtka ne može sadržavati ni imena, grbove, zastave ni druge državne

ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za

kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih oponašati u heraldičkom smislu, osim uz dozvolu

nadležnog organa odgovarajuće države ili međunarodne (međudržavne) organizacije, te u slučaju da su

ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkog društva.Ime ili dio

imena neke osobe mogu se unijeti u tvrtku samo uz njezin pristanak odnosno uz pristanak njezinih

nasljednika ako je ta osoba umrla. Za prijenos na drugoga tvrtke koja sadrži ime neke osobe, potrebna

je izričita suglasnost te osobe odnosno njezinih nasljednika.

U pravnom prometu trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku. Ona mora

sadržavati karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkog društva. I skraćena se tvrtka upisuje u

sudski registar.

991

Čl. 15. ZTD.

190

2.2.2. Određivanje tvrtke

Tvrtka trgovačkog društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom,

odnosno statutom društva, a mijenja se na način određen tim istim aktima društva.992

Tvrtka i sve

njezine promjene upisuju se u sudski registar, a prijavu za upis promjene podnosi uprava društva,

odnosno članovi koji vode poslove društva.

2.2.3. Zaštita tvrtke

Sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu s odredbama ZTD-a i tvrtku koja je

jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtku koja se jasno ne razlikuje od ranije upisane tvrtke.993

Na ovo sud

pazi po službenoj dužnosti. Ako se sudu radi upisa prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno

ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena. Iznimno, sud će upisati kasnije

prijavljenu tvrtku ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je vrijeme podnošenja ranije prijave tu

tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svoga poduzeća ili kao robni

ili uslužni znak za označivanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije

prijave.

Ako ipak dođe do upisa istih ili sličnih tvrtki kod istoga ili drugoga suda, trgovac kome druga

osoba upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana, vrijeđa njegova prava ili ugrožava

njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici

budu povrijeđeni, odnosno ugroženi, ili se druga osoba upotrebom tvrtke nepovlasno koristi njegovim

poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da druga osoba prestane upotrebljavati tu

tvrtku, da se tvrtka te druge osobe briše iz registra, te da je sud obveže na naknadu štete počinjene

upotrebom tvrtke.994

992

Čl. 11. ZTD. 993

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006., registarski sud je temeljem čl. 49.

ZSR dužan prije donošenja rješenja o upisu, po službenoj dužnosti provjeriti je li pod istom tvrtkom ili nazivom upisan ili

uredno prijavljen za upis u registar neki drugi subjekt upisa, te je li se tvrtka ili naziv subjekta upisa jasno razlikuje od već

upisanih ili uredno prijavljenih tvrtki na području istoga suda. Ako je društvo brisano iz sudskoga registra, njegova se tvrtka

može upisati kod drugih subjekata upisa 994

Čl. 31. st. 1. ZTD.

191

2.3. PREDMET POSLOVANJA I SJEDIŠTE TRGOVAČKOG

DRUŠTVA

2.3.1. Predmet poslovanja

Predmet poslovanja su sve one djelatnosti kojima se trgovac bavi. Predmet poslovanja je zbroj

svih poslovnih aktivnosti obuhvaćenih u jednoj ili više djelatnosti.995

Predmet poslovanja trgovačkog

društva može biti obavljanje svake dopuštene djelatnosti, dakle one koja nije zakonom zabranjena ili

nije suprotna moralu društva.996

Predmet poslovanja trgovačkog društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim

ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva te se upisuje u sudski registar naznakom djelatnosti

koje ga čine.

Posebnim zakonima se može propisati, da se neke se djelatnosti mogu obavljati samo u

određenim oblicima trgovačkih društava. Tako je Zakonom o kreditnim institucijama997

predviđeno da

bankovne poslove mogu obavljati samo dionička društva. Uz to određene se djelatnosti mogu obavljati

samo kao jedina djelatnost. U ovim slučajevima primjenjuju se posebni zakoni, te će registarski sud

odbiti upis onih trgovačkih društava koja ne udovoljavaju posebno propisanim pretpostavkama za

upis.998

Ako je za pojedine djelatnosti zakonom propisano da se mogu obavljati samo na temelju

suglasnosti, dozvole ili drugog akta ovlaštenog tijela, upis te djelatnosti u sudski registar provest će se

samo na temelju prethodne suglasnosti ili dozvole tog nadležnog tijela. Isto tako ako je zakonom

propisano da trgovačko društvo može početi obavljati djelatnost ili djelatnosti koje čine predmet

njegovog poslovanja upisan u sudskom registru nakon što registarskom sudu podnesu odluku

nadležnog tijela kojom se utvrđuje da udovoljava tehničkim, zdravstvenim, ekološkim i drugim

uvjetima propisanim za obavljanje te djelatnosti, ono ne smije početi obavljati takvu djelatnost prije

nego što registarskom sudu podnese takvu odluku.

Trgovačko društvo može obavljati djelatnosti upisane u sudskom registru (glavne djelatnosti).

Osim glavnih djelatnosti trgovačko društvo može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju

djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz

upisanu djelatnost (sporedne djelatnosti). Prema trećima valjani su i pravni poslovi koje sklopi

trgovačko društvo izvan djelatnosti upisane u sudski registar. Ako dođe do ovakvog sklapanja ugovora,

995


Čl. 32. ZTD. 997

Čl. 29 Zakona o kreditnim institucijama (NN br. 159/13, 19/15, 102/15) 998

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, djelatnosti uređene posebnim

propisima upisuje se onako kako ih ti propisi definiraju (ugostiteljstvo, turizam, bankarska i sl.)

192

predmetni pravni posao bit će valjan, ali pritom se ne isključuje eventualna imovinska i kaznena

odgovornost društva zbog prekoračenja ovlasti, sklapanja pravnih poslova izvan djelatnosti trgovačkog

društva i sl.999

2.3.2. Sjedište trgovačkog društva

Sjedište trgovačkog društva je mjesto u Republici Hrvatskoj u kojem se nalazi uprava društva i

odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojem društvo trajno obavlja svoju djelatnost.

Sjedište društva određuju osnivači izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno

statutom društva. Trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište. Ono se upisuje u sudski

registar.1000

Ako je uprava trgovačkog društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva

upisano u sudski registar ili ako društvo trajno obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta

koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem trgovačkog društva smatra se mjesto

upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu

pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u

kojemu društvo obavlja svoju djelatnost.

2.4. ZASTUPANJE TRGOVAČKOG DRUŠTVA

2.4.1. Zastupnici po zakonu

Ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog

društva određene odredbama ZTD-a, tzv. zastupnici po zakonu.1001

Kod dioničkih društava to su

članovi uprave,1002

odnosno izvršni direktori,1003

kod društva s ograničenom odgovornošću i

999

V. Gorenc, V., Trgovački pravo društva, Zagreb, 2003., str.40. Autor tumači kako je čl. 35. ZTD-a napuštena doktrina

ultra vires engleskog prava. Prema toj doktrini bez učinka su akti društva koji prelaze predmet njegova poslovanja ili su ih

donijeli neovlašteni društveni organi, ili su ovlašteni organi prekoračili svoje ovlasti, ili ti akti imaju neki nedostatak u

obliku. U takvom slučaju, ako bi trgovačko društvo s trećim sklopilo pravni posao koji izlazi iz okvira njegova poslovanja,

prema doktrini ultra vires, ugovor ne bi obvezivao društvo. Napuštanje doktrine ultra vires znači da je prema trećima valjan

i pravni posao sklopljen izvan djelatnosti upisanih u sudski registar. Zbog prekoračenja svojih ovlasti, sklapanja pravnih

poslova izvan djelatnosti trgovačkog društva i sl. ne isključuje se eventualna imovinska i kaznena odgovornost društva

odnosno njegovih zastupnika, ali bez obzira na to pravni je posao valjan. 1000

Čl. 37. ZTD. 1001

Čl. 41. st. 1. ZTD. 1002

Čl. 241. ZTD.

193

gospodarskog interesnog udruženja uprava,1004

kod javnog trgovačkog društva to su svi njegovi

članovi,1005

a u komanditnom društvu komplementari.1006

Imena zakonskih zastupnika i ograničenja

njihovih ovlasti ako djeluju prema trećima, upisuju se u sudski registar.

Zastupnici po zakonu ovlašteni su u ime i za račun društva poduzimati sve pravne poslove –

sklapati ugovore, davati jednostrane izjave volje, preuzimati obveze, otuđivati i opterećivati imovinu

društva, te zastupati društvo pred sudovima i upravnim tijelima. No oni ne mogu bez posebne ovlasti

trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za

svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

2.4.2. Punomoćnici

Zastupnik po zakonu može dati punomoć drugoj osobi. Međutim, ne može dati punomoćniku

veće ovlasti nego što ih ima sam. Glede opsega ovlasti mjerodavne su ovlasti zastupnika upisane u

sudski registar.

Ograničenje da bez posebne ovlasti društva ne mogu u odnosu prema društvu nastupati kao

druga ugovorna strana i tako sklapati ugovore s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime i za

račun druge osobe ili u ime i za račun druge osobe, odnosi se i na punomoćnike.

ZTD uređuje četiri vrste punomoći, koje u pravilu, izuzev punomoći po zaposlenju može dati

samo osoba koja se u smislu odredaba ZTD-a smatra trgovcem. Te su punomoći:

1. punomoć po zaposlenju,

2. prokura,

3. trgovačka punomoć,

4. punomoć trgovačkom putniku.

2.4.2.1. Punomoć po zaposlenju

Osoba čija je dužnost da kao radnik trgovačkog društva obavlja poslove koji po redovitom

tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji,

ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa ugovore i poduzima pravne radnje u granicama poslova

koje obavlja.1007

Ograničenje glede sklapanja ugovora sa samim sobom, koje se odnosi na zastupnike

po zakonu i druge kako je ranije navedeno, odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju.1008

1003

Čl. 272.m ZTD. 1004

Čl. 426. i čl. 605. ZTD. 1005

Čl. 91. ZTD. 1006

Čl. 142. ZTD. 1007

Čl.43. st. 1. ZTD. 1008

Punomoćnici po zaposlenju bili bi na primjer zaposlenici u banci, pošti, turističkoj agenciji i sl., dakle svi oni koji u

okviru svog redovnog posla sklapaju ugovore i poduzimaju pravne radnje u granicama posla koji obavljaju.

194

2.4.2.2. Prokura

Prokura je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om. Kod prokure su

ovlasti i ograničenja prokurista određeni zakonom. Prokura je najšira trgovačka punomoć. Prokuru

može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu ZTD-a.1009

Prokura se mora dati u

pisanom obliku. Njezino davanje i način davanja te ostali potrebni sastojci moraju se predvidjeti

izjavom o osnivanju društva, društvenim ugovorom odnosno statutom društva.

Prokura se može dati svakoj punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi bez obzira na dužnost koju

obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili

društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva.1010

Prokura se ne može dati pravnoj

osobi.

Prokura se može dati jednoj osobi ili većem broju osoba. Prokura dana većem broju osoba može

biti pojedinačna ili skupna. Pojedinačna pak prokura može biti dana bilo jednoj osobi bilo većem broju

osoba. Pojedinačnu prokuru društvo daje jednom prokuristu ili većem broju prokurista koji su ovlašteni

samostalno svaki za sebe zastupati trgovačko društvo u granicama ovlasti utvrđenih ZTD-om. Kod

skupne prokure dvoje ili više prokurista mogu zastupati društvo samo zajedno. Smatra se da je riječ o

skupnoj prokuri samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri. Izjave volje ili pravne radnje koje učine

skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno. Valjane su i

izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili

izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokurista.1011

Izjave volje ili pravna radnja učinjena

prema jednome prokuristi ima, međutim, pravni učinak kao da je učinjena prema svima.

Prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog

društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s

javnopravnim ovlastima, te državnim i izabranim sudovima.1012

Bez posebne ovlasti prokurist ne može:

1. otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva,

2. davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi

postupak koji dovodi do prestanka društva,

3. nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u

svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba,

4. davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama i prenijeti prokuru na druge osobe.

1009

Budući se davanje prokure i njezin opoziv upisuju u sudski registar (čl. 54. ZTD), prokuru će moći dati smo oni trgovci

u smislu odredaba ZTD koji su ujedno i subjekti upisa u sudski registar. Primjerice, obrtnici koji su nesumnjivo trgovci u

smislu čl. 1. st. 1. ZTD, ne mogu dati prokuru jer za razliku od trgovca pojedinca nisu subjekti upisa u sudski registar. 1010

Izjavom o osnivanju, društvenim ugovorom ili statutom mogle bi se odrediti i druge pretpostavke za davanje prokure

kao npr. određena stručna sprema, određene godine staža i iskustva i sl. 1011

Horak, H., Dumančić, K., Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006, str.19.-26. 1012

Čl. 47. ZTD.

195

Ograničenje prokure koje nije predviđeno ZTD-om nema učinka prema trećim osobama, bez

obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati. Prokura se može jedino ograničiti na

poslovanje jedne ili više podružnica, a takvo ograničenje ima učinak prema trećim osobama samo ako

je upisano u sudskom registru.1013

Prokura najčešće prestaje opozivom davatelja prokure prokuristu. Osim opozivom prokura

može prestati i na druge načine, primjerice, prestankom društva, otkazom prokurista, smrću prokurista,

gubitkom poslovne sposobnosti prokurista, otvaranjem stečaja nad imovinom prokurista ili društva,

otuđenjem poduzeća u cijelosti, ako je prokura vezana za prokuristov radni odnos pa mu on prestaje i

sl.1014

Dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar. Prijavi za upis u sudski registar

prilaže se odluka o davanju prokure odnosno odluka kojom se ona opoziva. U sudski registar upisuje se

prokuristovo ime i prezime te njegov osobni identifikacijski broj (OIB), a njegov se ovjereni potpis

pohranjuje. Ukoliko je prokura ograničena na poslovanje jedne ili više podružnica, takvo se

ograničenje upisuje u sudske registre za društvo i podružnicu. Prema trećim osobama u dobroj vjeri

opoziv prokure djeluje od dana upisa opoziva u sudski registar.

2.4.2.3. Trgovačka punomoć

Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da

vodi cijelo njegovo poduzeće ili dio njegova poduzeća.1015

Trgovačka punomoć je uža od prokure, jer

trgovački punomoćnik ne može obavljati pojedine poslove bez posebne ovlasti.1016

Trgovački

punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve radnje koje su u prometu uobičajene pri

vođenju poduzeća, no bez posebne ovlasti on ne može otuđiti ni opteretiti nekretnine vlastodavca,

mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se ili

voditi spor.

Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku. Za razliku od prokure, koju mogu dati samo

trgovačka društva i trgovci pojedinci, trgovačku punomoć mogu, osim njih, dati i osobe koje ne mogu

dati prokuru, npr. stečajni upravitelj.1017

1013

Čl. 48. ZTD. 1014

Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.1011.), str.56. 1015

Čl. 55. st. 1. ZTD. 1016

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str. 61. Trgovački punomoćnik može biti radnik u trgovačkom društvu, ,

ali i svaka treća osoba koju trgovac ovlasti na obavljanje poslova iz trgovačke punomoći. 1017

Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 57.

196

2.4.2.4. Punomoć trgovačkom putniku

Trgovac može svom radniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkom putniku.1018

Ta se

punomoć mora dati u pisanom obliku.

Trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji

vlastodavčeve robe, isporučivati robu, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca

glede robe koja je predmet tih ugovora. On je ovlašten u ime i za račun vlastodavca davati izjave i

poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u

njegovo ime i za njegov račun.

1018

Čl. 57. ZTD.

197

3. JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO

3.1. POJAM I OBILJEŽJA

Javno trgovačko društvo (JTD) je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog

trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima

društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom. Član društva može biti svaka fizička ili

pravna osoba.1019

Ako zakonom nije drukčije propisano, na JTD primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima

je uređen ugovor ortaštvu.1020

Karakteristike javnog trgovačkog društva su:

1. javno trgovačko društvo je društvo osoba,

2. mora imati najmanje dva člana,

3. članovi društva mogu biti fizičke i pravne osobe,

4. djelatnost društva se mora obavljati trajno,

5. djelatnost se mora obavljati pod zajedničkom tvrtkom,

6. temelj udruživanja je ugovor (tzv. društveni ugovor),

7. svi članovi društva odgovaraju za obveze društva neograničeno, solidarno cijelom svojom

imovinom.

Po svojoj pravnoj prirodi javno trgovačko društvo je zapravo ZTD-om uređena varijanta

ortaštva s pravnom osobnošću upisanom u sudski registar.1021

3.2. OSNIVANJE

Javno trgovačko društvo stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a gubi ga

brisanjem iz tog registra. Prijava za upis u sudski registar javnog trgovačkog društva mora sadržavati:

1019

Čl. 68. ZTD. 1020

Ortaštvo je obvezno pravna zajednica dvije ili više osoba. Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više

osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne

osobnosti. V. čl. 637. ZOO. Iz ugovora o ortaštvu razvio se i ugovor o zajedničkom pothvatu (joint venture). Ove vrste

ugovora pogodne su za postizanje različitih vrsta ciljeva, odnosno za zadovoljenje zajedničkih interesa ortaka. 1021


198

1. tvrtku,

2. sjedište i predmet poslovanja,

3. ime i prezime odnosno tvrtku, prebivalište odnosno sjedište i OIB svih članova,

4. imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje, te njihova ovlaštenja.

Kao društvo osoba, javno trgovačko društvo temelji se na osobama koje su njegovi članovi. Za

taj oblik društva važnije su osobine članova nego li kapital koji je u njega uložen.1022

Javno trgovačko

društvo, kao i druga društva osoba, nema temeljnog kapitala. Prijavi za upis u sudski registar prilaže se

ugovor o osnivanju društva - društveni ugovor.

3.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA DRUŠTVA

3.3.1. Društveni ugovor

Pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom, a odredbe ZTD-a koje

se odnose na pravne odnose između članova javnog trgovačkog društva primjenjuju se ako članovi

svoje odnose u društvu drugačije ne urede društvenim ugovorom.1023

Društvenim ugovorom određuju

se unutarnji odnosi između članova društva.

Društveni ugovor, kao temeljni akt javnog trgovačkog društva, nema zakonom taksativno

propisani sadržaj, ali se društvo ne može registrirati bez društvenog ugovora.1024

Kako bi se odredili

njegovi bitni sastojci potrebno je stoga razmotriti druge odredbe ZTD-a koje određuju koji se podaci

upisuju u društveni ugovor. To su:

1. ime, prezime i prebivalište odnosno tvrtka i sjedište, te OIB svakog člana društva koji je u

vrijeme osnivanja društva i njegov osnivač,

2. tvrtka društva,

3. sjedište društva,

4. predmet poslovanja,

5. doprinos na koji se članovi društva obvezuju za ispunjenje cilja društva.1025

1022

Pobliže o tome vidi Ledić, D., Javno trgovačko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003, str.144.-150. 1023

Čl. 71. ZTD. 1024

Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije, 2/2007., str.134. 1025

V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Pecotić, J., Štajfer, J., Praktikum trgovačkog

prava, Zagreb 2005., str.344.

199

3.3.2. Obveze članova

Temeljna obveza članova društva je unos uloga u društvo. Veličina uloga pojedinih članova

utvrđuje se ugovorom. Članovi društva mogu se dogovoriti o tome koliki će udjel svaki od njih unijeti

u društvo.1026

Ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge. Član društva

može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra. Vrijednost nenovčanog uloga

članovi sporazumno određuju u novcu.

Član društva nije obvezan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji

zbog gubitka društva.

Član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na

vrijeme društvu, ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva, ili zakasni s unosom drugih uloga,

dužan je društvu platiti zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate od dana

kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac.

Društvo može postaviti zahtjev za naknadu veće štete, ako ju je ono takvim postupanjem člana

pretrpjelo. U ispunjenju svojih obveza član društva dužan je postupati pozornošću urednog i savjesnog

gospodarstvenika.1027

3.3.3. Zabrana konkurencije

Član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet

poslovanje društva niti u kojem drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovara

– zabrana konkurencije.1028

Zabranom su obuhvaćeni poslovi iz predmeta poslovanja društva iz svih

djelatnosti koje su upisane u sudskom registru. Zabrana konkurencije zahvaća svakog člana bez obzira

na to koje poslove on obavlja u društvu, pa čak i kad ne obavlja nikakve poslove.1029

Povrijedi li član društva obvezu glede zabrane konkurencije, društvo može od njega zahtijevati

naknadu štete ili da poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva,

odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun ili da mu ustupi

pravo na ono što bi trebao primiti iz takvog posla.

1026


Pozornost dobrog domaćina odnosno dobrog gospodarstvenika znači da je sudionik u obveznim odnosima dužan u

ispunjenju svoje obveze postupati s pozornošću koju zahtijeva poslovni promet u određenoj vrsti obveznih odnosa, a to je

pozornost dobrog domaćina ili pozornost dobrog gospodarstvenika, ovisno o tome je li u pitanju građansko-pravni ili

trgovačko-pravni obvezni odnos.. V. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.21. 1028

Čl. 76. st. 1. ZTD. 1029


200

O ostvarivanju prava društva u slučaju povrede obveze glede zabrane konkurencije odlučuju

ostali članovi društva, a zahtjevi društva zastarijevaju za tri mjeseca od dana kad su ostali članovi

saznali za povredu obveze, odnosno u roku od pet godina od dana učinjene povrede.

3.3.4. Vođenje poslova

Pravne radnje i sve ostale aktivnosti u interesu društva koje proizlaze iz zajedničkog cilja,

uključujući i vođenje svih poslova koji spadaju pod pojam menadžmenta (vođenje trgovačkih knjiga,

dopisivanje i sl.) spadaju u vođenje poslova (poslovodstvo).1030

Svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.1031

Ako je društvenim ugovorom

vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više određenih članova društva, ostali članovi društva su

od toga isključeni. Svaki se član društva može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva

obavijestiti o poslovima društva, pregledavati poslovne knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za

sebe sastaviti godišnja financijska izvješća društva. Ta prava svakog člana društva ne mogu se

isključiti ni ograničiti, ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni

uredno.1032

Vođenje poslova društva može biti pojedinačno i skupno. Pojedinačno poslovodstvo pod-

razumijeva da, ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki od njih je

ovlašten da ih sam vodi. Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni

voditi poslove društva to mogu učiniti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je

suglasnost svih ovlaštenih članova.

3.3.4.1. Pojedinačno poslovodstvo

Ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih

ovlašten voditi ih samostalno uvijek:

1. kada su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva,

2. kada je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednoga ili na više članova društva,

ostali članovi društva su od toga isključeni.

Ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove, usprotivi poduzimanju neke

radnje drugog ovlaštenog člana, ta se radnja ne može poduzeti (pravo protivljenja ili pravo veta).

Protivljenje se iskazuje prema slobodnom uvjerenju člana koji ulaže veto pri čemu:

1. protivljenje ne smije biti općenito, već se mora odnositi na određeno djelo ili vrstu djela,

2. protivljenje se ne smije provoditi šikanom,

1030


Čl. 78. ZTD. 1032

Čl. 84 ZTD.

201

3. protivljenje se ne smije odnositi na ostvarivanje osobnog prava člana koji ga je postavio,

4. protivljenje se mora odnositi na mjere koje su nužne za opstanak javnog trgovačkog društva ili

njegove imovine.1033

3.3.4.2. Skupno poslovodstvo

Ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove

društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je suglasnost svih

ovlaštenih članova, osim ako postoji opasnost od odgode.1034

Ta se suglasnost ne traži ako postoji

opasnost da bi odgodom poduzimanja posla društvo moglo pretrpjeti štetu. Skupno poslovodstvo mora

se utvrditi društvenim ugovorom.1035

3.3.4.3. Pridržavanje uputa

Društvenim se ugovorom može predvidjeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove

društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva. Postoji li obveza pridržavanja uputa

utvrđena društvenim ugovorom, ovlašteni član ne mora ih se pridržavati ako, s obzirom na okolnosti,

smatra da one nisu opravdane, o čemu mora odmah izvijestiti članove društva (bez obzira jesu li

ovlašteni ili ne) i pričekati njihovu odluku.

3.3.4.4. Opseg ovlasti za vođenje poslova

S obzirom na opseg ovlasti za vođenje poslova društva razlikujemo redovno i izvanredno

poslovodstvo.1036

Redovno poslovodstvo obuhvaća sve radnje koje se redovito poduzimaju u

poslovanju društva. Redovno poslovodstvo može biti pojedinačno i skupno poslovodstvo. Izvanredno

poslovodstvo obuhvaća poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovitog poslovanja, primjerice

osnivanje podružnica i tome slično. Za poduzimanje takvih radnji potrebna je suglasnost svih članova

društva, dakle i onih koji nisu ovlašteni za vođenje poslova društva.

Za davanje prokure u javnom trgovačkom društvu potrebna je suglasnost svih članova

ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja. Prokuru može

opozvati svaki član društva koji ju je ovlašten podijeliti sam ili zajedno s drugim članovima društva.

1033


Čl. 79. st. 2. ZTD. 1035

V. primjer društvenog ugovora u Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.344.-345. 1036

Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 95.

202

3.3.5. Pravo na obaviještenost

Svaki član društva, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, može se osobno

obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju te za sebe sastaviti

godišnja financijska izvješća.1037

Pravo člana na obaviještenost, moglo bi se isključiti ili ograničiti društvenim ugovorom, ali ako

ima razloga za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno, tada ovakvo ograničenje

prava ne vrijedi.

3.3.6. Donošenje odluka

Zakonom nisu predviđeni organi javnog trgovačkog društva. Sva pitanja vezana za odnose

unutar društva uređuju se društvenim ugovorom. Za donošenje odluka potrebna je suglasnost svih

članova koji su ovlašteni sudjelovati u odlučivanju. Društvenim ugovorom može se odrediti da se

odluke ne donose jednoglasno nego većinom glasova.1038

U tom se slučaju većina računa prema broju

članova.

3.3.7. Sudjelovanje u dobiti

Račun dobiti i gubitka utvrđuje se krajem svake poslovne godine. Na temelju tog računa

svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, razmjerno njegovom udjelu u

društvu.1039

Društvo u kojem nijedan član nije fizička osoba dužno je godišnja financijska izvješća

zajedno s izvješćem o stanju društva, bez odgađanja nakon što ih prihvate članovi društva, te izvješćem

revizora, kada je revidiranje godišnjih financijskih izvješća propisano zakonom ili određeno društvenim

ugovorom, predati u sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa.1040

Dobit se dijeli među članovima prema ključu određenom u društvenom ugovoru, a ako

društveni ugovor nema odredaba o podjeli dobiti, ona će se dijeliti kombinacijom kapitalnog i

personalnog načela. Jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli na članove društva tako da svakome od

njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva, što je odraz kapitalnog načela

podjele dobiti. Preostali dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate prema

1037

Čl. 84. ZTD. 1038


Čl. 86. st. 1. ZTD. 1040

Ukoliko je društvo prema računovodstvenim propisima mali poduzetnik, ono nije dužno izraditi izvješće o stanju

društva. V. čl. 86. st. 3. ZTD.

203

kapitalnom načelu, dakle dvije trećine dobiti u tijeku poslovne godine, dijele se na članove društva na

jednake dijelove neovisno o njihovu udjelu u društvu, što je odraz personalnog načela podjele dobiti.

3.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIM

OSOBAMA

3.4.1. Zabrana raspolaganja udjelima

Javno trgovačko društvo je u tolikoj mjeri osobno da je svima u društvu bitno tko je član

društva. Članska prava i obveze čine cjelinu i ima ih onaj kome pripada i udjel u društvu. Prijenosom

udjela prenose se i članska prava i obveze.1041

Zbog toga i postoji zabrana da član društva raspolaže

svojim udjelom u društvu bez suglasnosti ostalih članova.1042

3.4.2. Zastupanje

Pod zastupanjem razumijeva se rad za društvo u odnosu prema trećima. Zastupanje se ne mora

poklapati s poslovodstvom, tj. član ovlašten za vođenje poslova društva ne mora biti ovlašten i za

zastupanje društva.1043

Svaki član je ovlašten zastupati društvo ako društvenim ugovorom nije isključen

od zastupanja.1044

Zastupanje je pojedinačno ako članovi nisu ništa posebno ugovorili.

Društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo

skupno. Članovi društva ovlašteni za skupno zastupanje mogu ovlastiti pojedine između sebe da u ime

društva poduzimaju određene poslove ili određene vrste poslova. Za izjavu volje trećih prema društvu

dovoljno je da je ona izjavljena jednom od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo.

Društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno,

ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom. U tom se slučaju na odgovarajući način

primjenjuju odredbe o skupnom zastupanju u poduzimanju određenih poslova ili vrste poslova te

primanju izjave volje trećih prema društvu.

1041

O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002., str.338. 1042

Čl. 90. ZTD. 1043


Čl. 91. ZTD.

204

3.4.2.1. Opseg ovlasti za zastupanje

Član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega

tako da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru.1045

Opseg ovlasti za zastupanje

člana društva najšira je zakonska ovlast za zastupanje predviđena ZTD-om. Kod zastupanja, za razliku

od vođenja poslova društva nema razlike između redovitih i izvanrednih poslova niti se na zastupnike

odnose ograničenja koja se odnose na prokuriste. Zakonske ovlasti zastupnika javnog trgovačkog

društva mogu se ograničiti, ali samo u unutarnjem odnosu između članova, dok prema trećima takva

ograničenja nemaju pravni učinak.1046

Ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima. To

napose vrijedi ako se ovlast ograničava samo na određene poslove ili vrste poslova, a ako se treba

ostvariti samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili na određenom mjestu.

3.4.2.2. Oduzimanje ovlasti za zastupanje

Po tužbi ostalih članova društva sud može članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to

postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana

da uredno zastupa društvo.1047

Iz ovoga slijedi da je za oduzimanje ovlasti za zastupanje potrebna

sudska odluka, odnosno potrebno je pokrenuti postupak kod nadležnog suda. Važan razlog određuje se

prema okolnostima slučaja, a važnim razlogom se naročito smatra teška povreda obveza ili

nesposobnost člana da uredno zastupa društvo. Ako sud donese odluku o oduzimanju ovlasti za

zastupanje ne mora istovremeno oduzeti ovlast za poslovodstvo.

3.4.3. Odgovornost članova

Osim društva, za obveze društva vjerovnicima odgovara svaki član društva cijelom svojom

imovinom osobno, neograničeno i solidarno s ostalim članovima društva.1048

To znači da će vjerovnik

društva svoju tražbinu koju ima prema društvu moći ostvariti ili od društva, ili od bilo kojeg člana

društva ili od nekih ili svih članova i društva zajedno. Pri tom članovi društva odgovaraju vjerovniku

društva i svojom osobnom imovinom i to do visine pokrića cjelokupne tražbine bez obzira na visinu

udjela u društvu. Član društva u tom slučaju vjerovniku može staviti sve prigovore koje može istaći i

društvo (npr. zastara tražbine), a isto tako i svoje osobne prigovore (npr. prijeboj s tražbinom koju član

ima prema vjerovniku društva). Jednako tako, član može odbiti da vjerovniku ispuni tražbinu, ako

društvo ima pravo pobijati valjanost pravnog posla iz kojega ona proizlazi.1049

Član svoju odgovornost

1045

Čl. 92. ZTD. 1046


Čl. 93. ZTD. 1048

Čl. 94. ZTD. 1049

Čl. 95. ZTD.

205

za obveze društva ne može prenijeti na drugoga niti je isključiti, ali je može pojačati npr. jamstvom.1050

Suprotan sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva nema učinka prema

trećima.1051

3.5. PRESTANAK JAVNOG TRGOVAČKOG DRUŠTVA

3.5.1. Razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva

Već je napomenuto da javno trgovačko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.

Da bi došlo do brisanja društva iz sudskog registra, prethodno se moraju ostvariti razlozi za prestanak

društva, te u pravilu provesti likvidacija u kojoj će društvo podmiriti svoje dugove i naplatiti svoja

potraživanja.

Trgovačkom sudu mora se podnijeti prijava za upis u sudski registar nastanka razloga za

prestanak društva, osim ako je razlog za prestanak otvaranje stečaja nad društvom.

Prema ZTD-u, razlozi za prestanak javnog trgovačkog društva su sljedeći:

Istek vremena. Trgovačka se društva se uglavnom osnivaju na neodređeno vrijeme. Ako bi se

javno trgovačko društvo osnovalo na određeno vrijeme, ono prestaje istekom toga vremena. Takva se

klauzula unosi u društveni ugovor.

Odluka članova društva. Članovi javnog trgovačkog društva u svakom trenutku mogu donijeti

odluku o prestanku društva. To je ujedno jedan od najčešćih razloga za prestanak društva. Za donošenje

odluke o prestanku društva potrebna većina predviđena zakonom odnosno društvenim ugovorom.

Otkaz člana. Ovlast člana na otkaz društvenog ugovora ovisi o tome je li društvo osnovano na

određeno ili na neodređeno vrijeme. Ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme, svaki član

društva može otkazati društveni ugovor. Društveni ugovor može otkazati samo s posljednjim danom

poslovne godine uz otkazni rok od najmanje šest mjeseci koji mora isteći do tog dana. Društveni

ugovor društva osnovanoga na neodređeno vrijeme može se otkazati u svako doba, a otkaz se mora

izjaviti svakom članu. Otkaz mora biti jasan i bezuvjetan. Ništetan je svaki sporazum kojim se

isključuje pravo člana društva da otkaže društveni ugovor ili kojime mu se otežava to pravo.

Sudska odluka. Svaki član društva ima pravo tužbom upravljenom protiv svih ostalih članova

društva tražiti od suda da donese odluku o prestanku javnog trgovačkog društva zbog važnog razloga.

Kad je društvo osnovano na određeno vrijeme, takvu odluku sud može donijeti i prije isteka tog

vremena, a ako je osnovano na neodređeno vrijeme, i bez otkaznog roka. Važan razlog naročito postoji

ako koji od drugih članova društva nakanom ili grubom nepažnjom povrijedi neku svoju bitnu obvezu

1050

Za pojačanje osobne odgovornosti člana društva jamstvom v. Gorenc, V., op.cit. (ref.969.), str.112. 1051

Čl. 94. ZTD.

206

ili ako ispunjenje takve obveze odnosno svrhe društva postane nemoguće, ili je ta svrha već

postignuta.1052

Otkaz vjerovnika člana. Vjerovnik člana društva koji u posljednjih šest mjeseci bezuspješno

pokuša provesti ovrhu nad pokretnom imovinom člana društva i na temelju ovršne isprave zaplijeni

njegov udio u društvu i prenese zahtjev za isplatom onoga što bi članu pripalo iz društva nakon što ono

prestane, može otkazati društveni ugovor šest mjeseci prije kraja poslovne godine, bez obzira da li je to

društvo osnovano na određeno ili na neodređeno vrijeme. Vjerovnik može od društva zahtijevati samo

ono što bi članu pripalo nakon prestanka društva.1053

Smrt ili prestanak člana te stečaj člana. Jedan od razloga prestanka javnog trgovačkog društva

je smrt fizičke osobe odnosno prestanak nekog od članova društva kad se radi o pravnoj osobi. Kad

društvo prestane zbog smrti nekoga od članova, njegov nasljednik mora ostale članove društva o tome

obavijestiti bez odgode i ako postoji opasnost od odgađanja mora nastaviti s poslovima ostavitelja sve

dok članovi zajedno s njim ne odrede nešto drugo. Društvo će se ovisno o odluci nastaviti ili prestati.

Kada je društvenim ugovorom predviđeno da će u društvu poslije smrti člana nastaviti djelatnost

njegovi nasljednici, društvo ne prestaje smrću člana.

1052

Društvo može prestati na temelju presude suda ako postane nemoguće ostvarivanje svrhe društva ili ako u društvu

postoje drugi važni razlozi za njegov prestanak. Poremećeni odnosi između dvaju članova društva ne mogu imati za

posljedice prestanak rada društva, ali mogu biti razlog za istupanje iz društva. „Članovi društva koji imaju poslovne udjele

čiji temeljni ulozi čine najmanje deseti dio temeljnog kapitala, mogu kod trgovačkog suda ustati tužbom i tražiti donošenje

presude o prestanku društva. Članovi društva to mogu tražiti ako postane nemoguće da se ostvaruje cilj društva, ako u

prilikama društva postoji drugi važan razlog za njegov prestanak. Riječ je o važnom razlogu i o zaštiti prava manjinskih

članova koji time brane svoj interes u društvu od stava većine koji, iako ne postoje uvjeti za daljnji rad društva, ne žele

odlučiti da društvo prestane. To pravo se manjini ne može društvenim ugovorom isključiti niti ograničiti, no da bi sud

usvojio tužbu kojom se traži prestanak društva, mora postojati važan razlog, za takav prestanak. Taj važan razlog mora biti

u prilikama samog društva. Tako bi to, primjerice, mogla biti dugotrajna nerentabilnost poslovanja za koju se ne očekuje da

je samo prolazna, teška svađa među članovima društva koju nije prouzročio tužitelj o značajnim pitanjima društva, trajna

pravna ili gospodarska nemogućnost postizanja cilja društva, a to će doći do izražaja napose kada se u društvu nalaze samo

dva člana, pa se ne mogu složiti oko važnih pitanja djelovanja društva. Pri tom valja uzeti da je tužba za prestanak društva

krajnje sredstvo kada se na drugi način ne može doći do rješenja odnosno kad se ne može razumno očekivati da će član

istupiti iz društva, biti iz njega isključen i da će komu prenijeti svoj poslovni udio. Kako u konkretnom slučaju sama

tužiteljica izražava svoju namjeru da istupi iz društva, to ima pravo u slučaju da drugi član ne želi pristupiti postupku radi

istupanja člana iz društva, zahtijevati od suda pravnu zaštitu na način da joj se omogući istup iz društva. Na taj način

ostvarit će ista prava koja bi imala da društvo prestane. Pored prava na istupanje tužiteljica se može koristiti i pravom da od

suda zahtijeva da sud u posebnom postupku imenuje člana uprave umjesto onog člana kojeg je društvo imenovalo. Tek ako

član društva ne može na opisani način ostvariti svoja članska prava, pa i pravo na istupanje iz društva, krajnje sredstvo je

prestanak samog društva.“

VTS RH, Pž-4231/00 od 14. svibnja 2002. 1053

Čl. 101. ZTD.

207

3.5.2. Likvidacija

Nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija, ako članovi ne dogovore

drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj.1054

Likvidacija javnog

trgovačkog društva nije obvezan postupak pri prestanku društva. Zakonodavac je glede toga dao

članovima slobodu izbora, u prvom redu zato što nema opasnosti za vjerovnike društva jer članovi

javnog trgovačkog društva i nakon prestanka društva dalje odgovaraju za obveze društva neposredno i

solidarno svom svojom imovinom,1055

a odgovornost članova društva prestaje nakon pet godina od

prestanka društva.1056

Likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim

ugovorom nije određeno drugačije, odnosno ako ne odrede da će ju provesti samo pojedini članovi

društva ili druge osobe. Trgovački sud na čijem je području sjedište društva može za likvidatore

imenovati i osobe koje nisu članovi društva. Likvidatori se mogu opozvati jednoglasnom odlukom

članova društva ili odlukom suda, ako za njihov opoziv postoji važan razlog. Likvidatori se upisuju u

sudski registar.

Nakon okončanju likvidacije svi likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja

društva iz sudskog registra. Društvo konačno prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra.1057

1054

Čl. 113. ZTD. 1055


Čl. 129. ZTD. 1057

Čl. 127. ZTD.

208

4. KOMANDITNO DRUŠTVO


Komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog

obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva

solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za

obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (komanditor).1058

U komanditnom društvu, u usporedbi s ostalim trgovačkim društvima, postoje dvije vrste

članova čiji se položaj razlikuje obzirom na njihovu odgovornost. Komanditno društvo je po svojim

obilježjima jednako javnom trgovačkom društvu, osim kad je riječ o odgovornosti članova za obveze

društva.

Iz određenja komanditnog društva, kao varijante javnog trgovačkog društva proizlaze ova

njegova obilježja: udružuju se najmanje dvije osobe, cilj društva je trajno obavljanje djelatnosti pod

zajedničkom tvrtkom, temelj udruživanja je ugovor, trgovačko je društvo osoba, pravna osoba i

trgovac, članovi različito odgovaraju za obveze društva.1059

Odredbama ZTD-a o komanditnom društvu uređen je prvenstveno položaj komanditora.

Komanditno društvo je društvo osoba, te se na njega primjenjuju odredbe koje se odnose na javno

trgovačko društvo, ako nema posebnih odredaba o komanditnom društvu.1060

Glede osobno odgovornih

članova komanditnog društva, primjenjuju se odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu u onoj

mjeri u kojoj nije ZTD za komanditno društvo drukčije propisao. Na komanditore se, u pomanjkanju

odredaba o komanditnom društvu, također primjenjuju one odredbe ZTD-a o javnome trgovačkom

društvu koje se ne protive svrsi komanditnog društva.1061

1058

Čl. 131. ZTD. 1059

O tome v. Barbić, J., op.cit. (ref.1041.), str.467. 1060

Čl. 132. ZTD. 1061

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.143.

209

4.2. OSNIVANJE

Komanditno društvo se osniva ugovorom (društveni ugovor). Društvenim ugovorom moraju se

odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji

imaju položaj komanditora.1062

Osim podataka koji se u sudski registar upisuju za javno trgovačko društvo, u sudski registar

upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakoga od njih. Prilikom objave upisa društva

objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvo.

Prijavu za upis u sudski registar moraju podnijeti svi komplementari. U prijavi, pa čak i u

objavi, mora biti naznačen broj komanditora. Svatko se s podacima koji se odnose na članove, pa i o

imenima komanditora, njihovim ulozima i drugim podacima može upoznati uvidom u sudski

registar.1063

4.3. PRAVNI ODNOSI MEĐU ČLANOVIMA

Komanditno društvo mora imati najmanje dva člana. U tome društvu mora biti najmanje jedan

komplementar i najmanje jedan komanditor. Članstvo u komanditnom društvu razlikuje se od članstva

u javnom trgovačkom društvu samo po drukčijem položaju komanditora. Članstvo u komanditnom

društvu se stječe osnivanjem komanditnog društva, pristupom društvu, prijenosom udjela na novog

člana i sveopćim sljedništvom.1064

4.3.1. Sloboda ugovaranja

Svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom. Odredbe ZTD-a u cijelosti su

dispozitivne naravi i primjenjuju se samo ako društvenim ugovorom nije što drugo određeno, osim ako

iz pojedine odredbe ne proizlazi drugačije.1065

1062

Čl. 133. ZTD. 1063



Čl. 135. ZTD.

210

4.3.2. Upravljanje društvom

Društvom upravljaju komplementari, a komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva.

Komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i

postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovitog poslovanja društva.1066

Opseg ovlasti komplementara u vođenju poslova društva isti je kao i opseg ovlasti članova

javnog trgovačkog društva u vođenju poslova društva. Postoji mogućnosti da se vođenje poslova

društva povjeri samo nekim komplementarima ili da se za to ovlaste druge osobe (uključujući i

komanditore), te se u tom slučaju primjenjuju zakonske odredbe koje su propisane za javno trgovačko

društvo.1067

Komanditno društvo zastupaju isključivo komplementari. Komanditori po zakonu nisu ovlašteni

zastupati društvo. Komanditori bi društvo mogli zastupati samo temeljem punomoći (prokure ili

trgovačke punomoći) koju bi im svojom jednoglasnom odlukom dali komplementari.1068

4.3.3. Pravo nadzora

Komanditor nije ovlašten upravljati društvom, ali ima pravo nadzora poslovanja društva.

Komanditor ima pravo zahtijevati da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih

izvješća društva radi provjere njihove ispravnosti te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige

društva.1069

4.3.4. Zabrana konkurencije

Odredbe koje se odnose na zabranu konkurencije, kako je to određeno u zakonu za javno

trgovačko društvo, ne odnose se na komanditore.1070

Komanditori u komanditnom društvu sudjeluju

samo ulogom u kapitalu. Komanditorima je stoga dopušteno da i izvan društva vode poslove iz

djelatnosti društva. Budući da je i ova odredba dispozitivna, društvenim se ugovorom može odrediti i

drukčije, npr. da se komanditoru povjeri vođenje poslova društva.1071

Ako mu se povjeri vođenje

poslova društva, onda se zabrana utakmice odnosi i na njega.

1066

Čl. 136. ZTD. 1067


Čl. 142. ZTD. 1069

Čl. 137. ZTD. 1070

Čl. 138. ZTD. 1071

Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str. 147-148.

211

4.3.5. Udio u dobiti i gubitku

Odredbe koje se odnose na sudjelovanje u dobiti i snošenju gubitka članova javnog trgovačkog

društva, primjenjuju se i na komanditore. Dobit se komanditoru isplaćuje ako je u cijelosti uplatio ulog

na koji se obvezao. Ako to nije učinio, dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovu ulogu u kapital

društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.1072

Komanditor sudjeluje i u snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva, ali samo do visine svoga

udjela u kapitalu društva. Ako nije uplatio ugovoreni ulog u cijelosti, sudjeluje u gubitku i neuplaćenim

dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog.

Obračun udjela u dobiti i gubitku provodi se na isti način kao i kod javnog trgovačkog društva.

1/3 dobiti svake tekuće godine dijeli se na članove društva razmjerno udjelu člana u kapitalu društva

bez obzira je li član društva komplementar ili komanditor (kapitalno načelo). Preostali iznos od 2/3

koji prelazi opseg utvrđen temeljem kapitalnog načela i udjel u snošenju gubitka, utvrđuje se prema

omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima (personalno načelo).1073

Odredbe o predaji

izvješća društva u sudski registar koje obvezuju pravne osobe, kada su one jedini članovi JTD-a, na

odgovarajući se način primjenjuju i na komanditno društvo u kojem nijedan komplementar nije fizička

osoba.

4.4. PRAVNI ODNOSI ČLANOVA DRUŠTVA PREMA TREĆIMA

Pravni odnosi prema trećima, zbog zaštite njihovih interesa, pretežno su uređeni prisilnim

propisima. Komanditno društvo zastupaju komplementari, a komanditor nije ovlašten zastupati društvo.

Iznimno, komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoć.

4.4.1. Odgovornost članova komanditnog društva

Glede odgovornosti komplementara, već je ranije napomenuto da on za obveze komanditnog

društva odgovara jednako kao i član javnog trgovačkog društva, dakle solidarno i neograničeno cijelom

svojom imovinom.

S druge strane, komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji

se obvezao društvenim ugovorom.1074

Ako komanditor ne uplati u cjelini ulog na koji se obvezao

1072

Čl. 139. st. 2. ZTD. 1073

Čl. 140 ZTD. 1074

Čl. 143. st. 1. ZTD.

212

društvenim ugovorom, odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima

društva do visine ugovorenog uloga umanjenog za uplaćeni dio.1075

Odredba ugovora između članova

društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svog uloga ili mu se ta obveza odgađa nema

učinka prema vjerovnicima društva.

Ako se komanditoru isplati (tj. vrati) njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da

ulog nije uplaćen. Isto vrijedi i onda kad komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov

uplaćeni udjel u kapitalu društva smanjen zbog gubitka.

Komanditor nije dužan vratiti iznose koje je na temelju usvojenih godišnjih financijskih

izvješća primio u dobroj vjeri kao udjel u dobiti društva. Posebna zaštita vjerovnika društva uz

povećanu odgovornost komanditora predviđena je onda kada nijedan komplementar nije fizička osoba

te vjerovnici društva imaju na raspolaganju ograničenu imovinsku masu iz koje se mogu namiriti. Tada

se u odnosu prema vjerovnicima smatra se da komanditor nije uplatio ulog na koji se obvezao

društvenim ugovorom, ako društvo u komplementarima drži udjele.1076

Ovo ne vrijedi u slučaju ako je

komplementar javno trgovačko društvo ili komanditno društvo u kojima je član fizička osoba koja

osobno odgovara za obveze društva.

Član društva koji u već postojeće komanditno društvo pristupa kao komanditor, odgovara kao

komanditor za obveze društva nastale prije njegova pristupa. Odredbe društvenog ugovora ili

naknadnog sporazuma stranaka suprotne spomenutoj odredbi o kasnijem pristupu bez pravnog su

učinka prema trećima.

4.4.2. Smanjenje uloga

Prema vjerovnicima društva bez učinka je smanjenje uloga komanditora sve dok se to ne upiše

u sudski registar. Smanjenje ne djeluje prema vjerovnicima društva čije su tražbine već bile nastale u

vrijeme upisa u sudski registar.1077

Svi članovi društva moraju sudu podnijeti prijavu za upis povećanja

i smanjenja uloga u sudski registar. Odluke o smanjenju uloga komanditora djeluju samo prema

vjerovnicima, a među članovima društva vrijedi ono što se u pogledu smanjenja uloga dogovore.1078

1075

Čl. 143. st. 2. ZTD. 1076

Čl. 143. st. 7. ZTD. 1077

Čl. 145. ZTD. 1078


213

4.5. PRESTANAK KOMANDITNOG DRUŠTVA

Smrt fizičke osobe ili prestanak pravne osobe komanditora nema za pravnu posljedicu prestanak

komanditnog društva.1079

Na njihovo mjesto stupaju nasljednici odnosno pravni slijednici. Ako svi

komanditori odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici ispadnu iz društva, društvo nastavlja kao

javno trgovačko društvo.

O drugim razlozima za prestanak, osim smrti komanditora, te o likvidaciji komanditnog društva,

nema posebnih propisa pa se primjenjuju odgovarajuće odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu

odnosno posebnosti konkretnog društvenog ugovora. Ako nije drukčije utvrđeno društvenim ugovorom

ili odlukom članova društva, svi komanditori su i likvidatori.1080

1079

Čl. 147. ZTD. 1080

O pitanju smrti ili prestanka komanditora v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.206.

214

5. TAJNO DRUŠTVO

Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost

u poduzeće druge osobe (poduzetnika), te na temelju tog uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u

gubitku poduzetnika.1081

Poduzetnik je osoba koja se smatra trgovcem, a tajni član može biti bilo koja

fizička ili pravna osoba.

Tajno društvo razlikuje se od drugih društava po ovim obilježjima:

1. tajno društvo nije pravna osoba,

2. tajno društvo nije trgovačko društvo,

3. tajno društvo je isključivo unutarnje društvo,

4. kod tajnog društva nema zajedničke imovine članova.1082

Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku. U tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni

tvrtka tajnog člana.1083

Odnosi između poduzetnika i tajnog člana uređuju se ugovorom.1084

Na odnose između tajnog

člana i poduzetnika primjenjuju se propisi kojima se uređuju obvezni odnosi o ortaštvu samo ako ti

odnosi nisu uređeni ugovorom i drugim odredbama o tajnom društvu iz ZTD-a. Iz ovog proizlazi da su

odredbe ZTD-a dispozitivne prirode. Pa, tek ako se neka pitanja između poduzetnika i tajnog člana ne

urede ugovorom, a nisu riješena ni odredbama zakona, na njihov odnos primijenit će se propisi kojima

se uređuje ortaštvo.

Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza.1085

Tajni član

bi eventualno mogao djelovati samo kao zastupnik tajnoga društva temeljem punomoći (prokure ili

trgovačke punomoći) koju bi mu trebao dati poduzetnik, ali pritom bi djelovao na temelju svojstva

tajnoga člana. Za obveze tajnoga društva odgovara samo i isključivo poduzetnik. 1086

Na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnom

članu isplaćuje njegov udio u dobiti.1087

Tajni član sudjeluje u gubitku poduzetnikovog poduzeća samo

1081

Čl. 148. st.1. ZTD. 1082

V. Barbić, J., op.cit. (ref.1041.), str.527. 1083

Čl. 148. st. 3. ZTD. 1084

Čl. 149. ZTD. 1085

Čl. 148. st.4. ZTD-a. 1086

O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.74. 1087

Čl. 152. ZTD.

215

do iznosa uplaćenog uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao platiti na temelju ugovora o

tajnom društvu. Za iznos gubitka iskazanog poslovanjem poduzetnikovog poduzeća smanjuje se ulog

tajnog društva. U slučaju gubitka iskazanog u poslovanju poduzetnikovog poduzeća, tajni član nije

dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovom

ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao

uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu. Poduzetnik i tajni član mogu ugovoriti i drukčiji način

obračuna, međutim ako ne ugovore drukčije, iznos obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne

povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu.

Razlozi za prestanak tajnog društva su:

1. protek vremena na koje je sklopljen ugovor o tajnom društvu,

2. ostvarivanje cilja zbog kojega je sklopljen ugovor o tajnom društvu ili ako ostvarivanje tog cilja

postane nemoguće,

3. smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba,

4. ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost,

5. otvaranje stečajnog postupka nad tajnim članom, otvaranje stečajnog postupka nad

poduzetnikom ili nad tajnim članom,

6. otkazom ugovora.

216

6. GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE


Gospodarsko interesno udruženje (udruženje) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više

fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine

predmete njihovog poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak, ali tako da ta pravna osoba

za sebe ne stječe dobit.1088

Za gospodarsko interesno udruženje značajna su ova obilježja:

1. udružuju se najmanje dvije osobe,

2. cilj mu je strogo propisan Zakonom i razlikuje se od cilja svih ostalih društava,

3. temelj udruživanja je ugovor,

4. pravna je osoba i trgovačko društvo

5. članovi odgovaraju za obveze udruženja.1089

Gospodarsko interesno udruženje uređeno je odredbama ZTD-a o tom društvu. Ako tim dijelom

ZTD-a nije nešto drugo određeno, na gospodarsko interesno udruženje primjenjuju se odredbe ZTD-a

o javnom trgovačkom društvu, a supsidijarno odredbe ZOO-a o ortaštvu.

Za određenje udruženja bitno je naglasiti da ono ne smije stjecati dobit za sebe, već eventualno

za svoje članove.1090

Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja jest dobit članova i dijeli se

među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udruženja, a ako o tome nema odredaba, na

jednake dijelove.1091

Iznosi za koje izdaci prelaze prihode udruženja trebaju snositi njegovi članovi u

omjeru koji je predviđen ugovorom o osnivanju, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake

dijelove.1092

Predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju

članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost.1093

1088

Čl. 583. st. 1. ZTD. 1089


O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.68. 1091

Čl. 593. st. 1. ZTD. 1092

Čl. 593. st. 2. ZTD. 1093

Čl. 584. ZTD.

217

6.2. OSNIVANJE

Gospodarsko interesno udruženje osniva se bez temeljnog kapitala. Djelatnost udruženja mora

biti u vezi s gospodarskim djelatnostima njegovih članova kao pomoćna djelatnost njihovim

djelatnostima. Prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima. Drukčija odredba ugovora o

osnivanju ili oduka članova udruženja je ništetna.1094

ZTD-om je izričito propisano što udruženje ne smije:

1. ostvarivati izravne ni neizravne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem njegovih članova u

cjelini ili njegovih dijelova, drugih društava i fizičkih osoba

2. izravno ni neizravno držati dionice ili udjele u društvima članova; ono to ne može činiti ni u

drugim društvima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja, ali samo za račun

članova

3. biti članom drugoga udruženja

4. pribavljati sredstva na tržištu kapitala.

Gospodarsko interesno udruženje nastaje sklapanjem ugovora o njegovu osnivanju koji mora

biti sastavljen u obliku javnobilježničke isprave i mora sadržavati:

1. tvrtku udruženja,

2. sjedište udruženja,

3. predmet poslovanja udruženja,

4. tvrtku odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište odnosno prebivalište članova udruženja, te

registar i broj pod kojim su u tome registru upisani,

5. vrijeme trajanja udruženja, ako se ono osniva na određeno vrijeme.

Udruženje se upisuje u sudski registar suda na čijem se području nalazi sjedište udruženja

navedeno u ugovoru o osnivanju.1095

6.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA

Na udruženje se primjenjuju odredbe ZTD-a o javnom trgovačkom društvu. Za obveze

udruženja prema trećima u prvom redu odgovara udruženje, a članovi odgovaraju supsidijarno.1096

Članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost. U udruženje se mogu

učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima (odvjetnici, liječnici, i sl.) čiji je status uređen

posebnim propisima, dakle ne isključivo trgovci u smislu ZTD-a.

1094

Čl. 583. st. 2. ZTD. 1095

Čl. 588. st. 1. ZTD. 1096

Čl. 592. st. 1. i st. 2. ZTD.

218

ZTD u dijelu gdje se uređuje gospodarsko interesno udruženje sadrži samo odredbe o pristupu

novog člana u udruženje i o prijenosu udjela člana udruženja, odnosno o derivativnom stjecanju

članstva. Ne spominje stjecanje članstva nastankom udruženja, ali uređuje njegov nastanak, čime

posredno propisuje i način kako članom udruženja postaje njegov osnivač pa će za originarno stjecanje

članstva vrijediti isto što i za stjecanje takva članstva u javnom trgovačkom društvu.1097

Članovi gospodarskog interesnog udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno

cijelom svojom imovinom. Do okončanja likvidacije udruženja vjerovnik može po svom izboru

zahtijevati ispunjenje obveze od svakog člana udruženja, ako prethodno u pisanom obliku pozove

udruženje da podmiri svoju obvezu, a ono to ne učini ni u primjerenom roku po primitku poziva.1098

Članovi udruženja odgovaraju međusobno solidarno i solidarno s udruženjem.

Pri odlučivanju, svaki član udruženja ima jedan glas, ali je ugovorom o osnivanju moguće

predvidjeti da određeni članovi imaju i više glasova, ali pod uvjetom da jedan član ne može sam imati

većinu glasova.1099

Članovi udruženja odluke o izmjeni predmeta poslovanja udruženja, izmjeni uvjeta za

donošenje odluka udruženja, nastavljanju udruženja nakon isteka vremena za koje je inicijalno bilo

određeno njegovo trajanje, izmjeni doprinosa članova udruženja za financiranje udruženja, izmjeni

obveza članova udruženja te izmjeni ugovora o osnivanju udruženja mogu donositi samo jednoglasno.

U svim ostalim slučajevima za koje ZTD nije odredio da se odluke donose jednoglasno, ugovorom o

osnivanju se mogu predvidjeti uvjeti koji se moraju ispuniti za odlučivanje i većina koja je potrebna za

donošenje svih ili određenih odluka. Ako o tome u ugovoru nema odredbe i ostale odluke se donose

jednoglasno.1100

Udruženje se ne osniva radi stjecanja dobiti. Međutim, dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti

udruženja jest dobit članova i dijeli se među njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju

udruženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, dijeli se na jednake dijelove.

Iznos za koji izdaci prelaze prihode udruženja snose njegovi članovi u omjeru koji je predviđen

ugovorom o osnivanju, a ako o tome nema odgovarajućih odredaba, na jednake dijelove.

Svaki član udruženja može djelomično ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruženju

drugom članu ili trećoj osobi. Ustupanje je moguće samo ako se time suglase svi članovi udruženja.

Treća osoba kojoj se ustupaju ta prava mora zadovoljavati sve uvjete koje ZTD propisuje za člana

udruženja.1101

1097


Čl. 592. ZTD. 1099

Čl. 602. st. 2. ZTD. 1100

Čl. 602. st. 3. ZTD. 1101

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.179.-181.

219

6.4. ORGANI UDRUŽENJA

Za razliku od ostalih društava osoba, gospodarsko interesno udruženje ima svoje organe i to:

članovi koji djeluju zajedno i uprava udruženja, a ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti i drugi

organi, primjerice nadzorni organ.1102

Uprava je obvezni organ udruženja koji se sastoji od jednog ili više članova. Članovi uprave ne

moraju biti članovi udruženja. Član ili članovi uprave udruženja mogu biti samo fizičke osobe koje se

imenuju ugovorom o osnivanju udruženja ili odlukom članova.1103

Član uprave ne može biti osoba koja

prema odredbama ZTD-a ne može biti član uprave ili nadzornog odbora u društvima kapitala.

Uprava obavlja poslove poslovodstva i zastupanja. Prema trećima udruženje zastupa samo

osoba koja čini upravu udruženja, a ako ih je više, svaka od njih. Prema trećima se ne može isticati

ograničenje ovlasti člana uprave sadržano u ugovoru o osnivanju ili u odluci članova društva, čak i ako

je objavljeno, ugovorom o osnivanju može se predvidjeti da članovi uprave zastupaju samo skupno dva

ili više članova uprave. Ta se odredba može isticati prema trećima samo ako je objavljena.

6.5. PRESTANAK UDRUŽENJA

Gospodarsko interesno udruženje može prestati odlukom članova udruženja, odlukom suda i

stečajem.

U svim slučajevima prestanka udruženja, osim stečajem, valja provesti njegovu likvidaciju.

Svaki član uprave i svaki likvidator udruženja dužan je zatražiti otvaranje stečajnog postupka nad

udruženjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti, a svaki je član udruženja ovlašten zatražiti

otvaranje stečajnog postupka nad udruženjem kad su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Članovi udruženja mogu donijeti odluku o prestanku udruženja. Odluka se donosi jednoglasno,

osim ako ugovorom o osnivanju nije drukčije određeno.1104

Članovi udruženja moraju donijeti odluku o

prestanku udruženja ako je isteklo vrijeme trajanja određeno ugovorom o osnivanju ili je nastupio neki

drugi razlog koji je u njemu predviđen za prestanak udruženja ili je ostvaren predmet poslovanja

udruženja ili ga se više ne može ostvariti.

Po tužbi svakog člana udruženja ili treće osobe koja za to ima pravni interes ili nadležne vlasti

sud će donijeti odluku o prestanku udruženja, osim ako se učinjeni nedostatak ne otkloni prije nego što

se ta odluka donese.1105

1102

Čl. 601. st. 1. ZTD. 1103

Čl. 604. ZTD. 1104

Čl. 607. ZTD. 1105

Čl. 608. ZTD.

221

7. DIONIČKO DRUŠTVO


Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u

temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice.1106

Dioničko društvo je društvo kapitala. To znači da za

dioničko društvo nije bitno tko je član (dioničar) društva jer se članstvo manifestira kroz dionice kao

udjele u temeljnom kapitalu, a ne kroz osobna svojstva članova kao što je slučaj kod javnog trgovačkog

društva. Dioničko društvo može imati i samo jednog člana (dioničara), a članovi ne odgovaraju za

obveze društva, osim u slučajevima proboja pravne osobnosti.

Dioničko društvo karakterizira:

1. dioničko društvo je pravna osoba,

2. dioničko društvo je trgovačko društvo i društvo kapitala,

3. dioničko društvo mora imati temeljni kapital, a taj je temeljni kapital podijeljen na dionice,

4. temeljni akt dioničkog društva je statut,

5. dioničko društvo može imati i samo jednog člana,

6. članovi dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva.

7.2. TEMELJNI KAPITAL

Temeljni kapital je u statutu označena najmanja početna svota kapitala društva čije se namicanje

i očuvanje osigurava zakonom. Temeljni kapital je zapravo zbroj nominalnih svota dionica koje služe

kao mjerilo za uređenje unutarnjih odnosa između dioničara.1107

Temeljni kapital dioničkog društva je podijeljen na dionice. Temeljni kapital i dionice, osim

onih bez nominalnog iznosa, moraju glasiti na nominalne iznose izražene u kunama.1108

Najniži iznos

temeljnog kapitala dioničkog društva je 200.000,00 kn.1109

Kako je ZTD lex generalis, u odnosu na

pojedina dionička društva može se posebnim propisom (lex specialis) odrediti da minimalni temeljni

1106

Čl. 159. ZTD. 1107


Čl. 161. ZTD. 1109

Čl. 162. ZTD.

222

kapital dioničkih društava koja obavljaju pojedine zakonom određene djelatnosti bude viši od tog

iznosa. Takve odredbe o povišenim iznosima potrebnim za registraciju pojedinih dioničkih društava

nalazimo primjerice u Zakonu o osiguranju, Zakonu o kreditnim institucijama i sl.

Registarski sud, kome se podnosi prijava za upis dioničkog društva u sudski registar, odbit će

upis dioničkog društva čiji je temeljni kapital manji od najnižeg propisanog. Prijava registarskom sudu

mora, između ostalog, sadržavati i dokaz o uplaćenom iznosu, unosu stvari i prava i o tome da društvo

može s njima slobodno raspolagati koju potvrdu izdaje ovlaštena kreditna institucija.

7.3. DIONICE

Pojam dionica ima trojako značenje:

1. dionica je dio temeljnog kapitala,

2. dionica predstavlja skup članskih prava i obveza koja pripadaju njezinu imatelju,

3. dionica je korporativni vrijednosni papir.1110

7.3.1. Dionica kao dio temeljnog kapitala

Temeljni kapital dioničkog društva podijeljen je na dionice. Svaka dionica predstavlja

razmjeran dio temeljnog kapitala društva.1111

Društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili

bez nominalnog iznosa.

Nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10,00 kn. Ako je nominalni iznos dionice manji

od ovog iznosa, dionica je ništetna. Nominalni iznosi dionica koji su veći od 10,00 kn moraju glasiti na

iznos koji su višekratnici od iznosa od 10,00 kn. Ako se izdaju dionice u nominalnom iznosu, zbroj

njihovih nominalnih iznosa mora odgovarati temeljnom kapitalu dioničkog društva.

Dionice bez nominalnog iznosa sudjeluju u temeljnom kapitalu društva u jednakome dijelu.

Dioničko društvo može slobodno izabrati hoće li izdati dionice s nominalnim iznosom ili bez

nominalnog iznosa, ali ne može imati obje vrste dionica.

Nominalni iznos dionice i njezina vrijednost na tržištu kapitala nije ista stvar. Vrijednost

dionice na tržištu (tržišna cijena) može biti veća, jednaka ili manja od nominalnog iznosa na koji

dionica glasi, što će ovisiti, prije svega o ponudi i potražnji na tržištu kapitala, odnosno burzi.

Jednako tako, od nominalnog iznosa dionice valja razlikovati i iznos za koji se izdaju

dionice.1112

Ukupan iznos za koji se dionice izdaju ne smije biti niži od najnižeg iznosa temeljnog

1110

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.184. 1111


Čl. 164. ZTD.

223

kapitala, a pojedina se dionica ne može izdati za iznos koji je niži od njezina nominalnog iznosa,

odnosno iznosa temeljnog kapitala koji otpada na pojedinu dionicu bez nominalnog iznosa. Zabranjeno

je dakle izdavanje dionica sub pari.

S druge strane, dozvoljeno je izdavanje dionica za viši iznos od dijela temeljnog kapitala koji na

njih otpada (izdavanje dionica super pari). Ukoliko je dionica izdana super pari razlika između

nominalnog iznosa dionice i iznosa za koji je ona izdana naziva se premijom (agio) i unosi se u rezerve

kapitala.1113

7.3.2. Dionica kao skup članskih prava i obveza

Dionica označuje i skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu koja se stječu

ulaganjem čije imovine u društvo pa ta imovina postaje dijelom imovine društva, a ulagač u zamjenu

dobiva članstvo u društvu.1114

Dionice koje daju ista prava čine rod dionica.1115

Iz navedenoga proizlazi da društvo može

izdavati nekoliko rodova dionica koje će svojim imateljima davati različita prava. U tom smislu ZTD

razlikuje redovne i povlaštene dionice.1116

7.3.2.1. Redovne dionice

Redovne dionice su dionice koje svojem imatelju daju pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo

na isplatu dijela dobiti društva (dividendu) i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno

stečajne mase društva.1117

7.3.2.2. Povlaštene dionice

Povlaštene dionice su dionice koje imatelju daju neka povlaštena prava, npr. pravo na dividendu

u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva

pri isplati dividende, isplati ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa

zakonom i statutom društva.1118

Povlaštena dionica može biti kumulativna i participativna. Kumulativna povlaštena dionica daje

imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo naplate kumuliranih neisplaćenih

1113

Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioničko društvo), Zagreb, 2010., str.55. 1114


Čl. 168. ZTD. 1116

Čl. 167. st. 1. ZTD. 1117

čl. 167. st. 2. ZTD. 1118

čl. 167. st. 3. ZTD.

224

dividendi prije isplate dividende imateljima redovnih dionica.1119

Participativna povlaštena dionica daje

imatelju dionice, u skladu s odlukom o izdavanju dionica, pravo da pored određene dividende naplati i

dividendu koja pripada imateljima redovnih dionica.1120

Uz određena povlaštena imovinska prava, povlaštene dionice svojim imateljima daju i pravo

glasa. No za razliku od redovnih dionica koje uvijek moraju davati pravo glasa, povlaštene dionice je

moguće izdati i bez prava glasa. Ukupan iznos temeljnog kapitala koji se odnosi na takve povlaštene

dionice bez prava glasa ne smije prijeći polovinu iznosa temeljnog kapitala društva.1121

Svrha izdavanja

povlaštenih dionica bez prava glasa je u tome što znatan broj dioničara ne zanima vođenje poslova

društva zbog osobne nesklonosti za obavljanje takvih poslova ili zbog spoznaje da kao mali dioničar i

ne može mnogo utjecati na poslovanje društva.1122

7.3.3. Dionica kao vrijednosni papir

Jedna je od specifičnosti dioničkog društva upravo mogućnost da se dionica izrazi kao

vrijednosni papir. Vrijednosni papir je isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu

upisanu u toj ispravi njezinu zakonitu imatelju.1123

Dionica je korporacijski vrijednosni papir. To znači da putem nje njezin imatelj ostvaruje svoja

članska prava spram dioničkog društva izdavatelja (pravo glasa na skupštini, pravo na dividendu itd.).

Kao vrijednosni papir, dionica može glasiti samo na ime.1124

Dionica može imati oblik pisane isprave o dionici ili oblik elektroničkog zapisa

(nematerijalizirani vrijednosni papir) koje vodi Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (SKDD) u

središnjem depozitoriju, središnjem registru nematerijaliziranih vrijednosnih papira.

Dionice su prenosivi (negocijabilni) vrijednosni papiri. Dionica za koju je izdana isprava

prenosi se indosamentom, a ako kada nije izdana isprava o dionici, dionica se prenosi cesijom. Dionice

izdane u nematerijaliziranom obliku prenose putem sustava poravnanja i namire.1125

1119

čl. 167. st. 5. ZTD. 1120

Čl. 167. st. 6. ZTD. 1121

Čl. 169. ZTD. 1122


Čl. 1135. ZOO-a. 1124

Dionice na donositelja, koje su prije bile dopuštene, ukinute su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

trgovačkim društvima od 19.10.2007. (NN br.107/07). Posljedica uvođenja tog zakonskog rješenja je preuzeta obveza

Hrvatske za donošenjem mjera za sprječavanje pranja novca. Naime, spomenuto je bilo moguće upravo dionicama koje

glase na donositelja, kao i prometom istih, jer se prijenos odvijao predajom isprave od strane donositelja, što je

omogućavalo netransparentnost u novčanim tokovima i neplaćanje poreznih obveza prema državi. 1125

Čl. 227. st. 1. ZTD, čl. 496. Zakon o tržištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15;

dalje: ZTK).

225

Statutom društva se može predvidjeti da je za prijenos dionica koje nisu izdane u

nematerijaliziranom obliku potrebna i suglasnost društva - tzv. vinkulacija. U tom slučaju govorimo o

vinkuliranim dionicama.1126

7.3.3.1. Isprava o dionici

Dionica koja nije izdana u nematerijalnom obliku mora imati sljedeće sastojke:

1. oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos ako društvo izdaje dionice s nominalnim

iznosom,

2. oznaku roda dionice,

3. tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,

4. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,

5. datum izdavanja i broj dionice,

6. faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionica.1127

Isprava o dionici sastoji se od tri dijela. Prvi dio isprave je plašt dionice, drugi dio je kuponski

arak za naplatu dividendi i treći dio je talon s kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske

arke.

Za postojanje isprave o dionici bitan je plašt dionice. Isprava je valjana ako ostali dijelovi nisu

izdani. Plašt dionice (temeljna isprava) službena je potvrda članstva u dioničkom društvu, osobito s

pravom sudjelovanja u temeljnom kapitalu, dividendi i pravu glasa.1128

Plašt dionice mora sadržavati

sve poviše navedene sastojke dionice.

Drugi dio isprave o dionici je kuponski arak za naplatu dividendi. Kuponski arak može biti

povezan ili odvojen od temeljne isprave. Ako je povezan s temeljnom ispravom, kupon čini njezin

sastavni dio i dijeli njezinu pravnu sudbinu. Ako je odvojen ili je posebno izdan, kupon je samostalna

vrijednosnica, tj. može se prenositi tradicijom ili indosamentom.1129

Glase li kuponi za isplatu

dividende na donositelja, proglašavanjem isprave o dionici ili privremenici nevažećima, utrnjuju i

zahtjevi iz kupona koji još nisu dospjeli na naplatu.1130

Svaki kupon mora sadržavati: redni broj kupona

za naplatu dividende, broj dionice na koju se odnosi na temelju koje se isplaćuje dividenda, tvrtku

izdavatelja dionice, faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.1131

Talonom imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi za

isplatu dividende. Talon se može prenijeti samo uz prijenos temeljne isprave (plašta dionice) na temelju

1126

Čl. 227. st. 2. ZTD. 1127

Čl. 171. ZTD. 1128



Čl. 230. st. 2. ZTD. 1131

Čl. 171. st. 3. ZTD.

226

koje je izdan. Talon nema funkciju vrijednosnice, već je to legitimacijski papir sui generis.1132

Talon

mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi.

7.3.3.2. Dionice izdane u nematerijalnom obliku

Pod uvjetima propisanima posebnim zakonom, statutom društva može se odrediti da društvo

izdaje isprave o dionicama ili dionice u nematerijaliziranom obliku.1133

Pravnu regulaciju vrijednosnih

papira u nematerijaliziranom obliku uređuje ZTK. Nematerijalizirani vrijednosni papir je elektronički

zapis na računu vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu središnjeg depozitorija kojim se njegov

izdavatelj obvezuje vlasniku ispuniti obvezu sadržanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru.1134

Na računima nematerijaliziranih vrijednosnih papira vode se podaci o vrstama, rodovima,

količinama, stvarnim pravima i nositeljima tih prava, ograničenjima stvarnih prava, te povijesti upisa

nematerijaliziranih vrijednosnih papira. Račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira može glasiti na

jednu osobu, na više osoba koje mogu biti vlasnici, odnosno suovlaštenici nematerijaliziranih

vrijednosnih papira (zajednički račun).

Obvezni sadržaj dionica koje su izdane u obliku nematerijaliziranog vrijednosnog papira jest:

1. oznaka da je dionica i oznaku roda dionice,

2. tvrtku i sjedište izdavatelja dionica te ukupan broj izdanih vrijednosnih papira izdavatelja

upisanih u središnji depozitorij,

3. tvrtku, odnosno ime i prezime osobe na koju glasi dionica,

4. nominalni iznos na koji glasi ili naznaku da se radi o dionici bez nominalnog iznosa,

5. ako dionica glasi na nominalni iznos, ukupan nominalni iznos izdanih dionica upisanih u

središnji depozitorij,

6. podatak daje li dionica svom imatelju pravo glasa,

7. ako dionica daje posebna prava sadržaj tih posebnih prava,

8. datum upisa u središnji depozitorij.1135

7.3.4. Odluka o izdavanju dionica

Odluku o izdavanju dionica donose glavna skupština ili osnivači društva u skladu sa statutom.

Odlukom o izdavanju dionica utvrđuju se: tvrtka izdavatelja dionica, ukupni iznos na koji se izdaju

dionice i broj dionica, nominalni iznosi dionica (ako se izdaju dionice s nominalnim iznosom), oznaka

da dionice glase na ime, izdaju li se uz izdavanje isprava o dionici ili kao nematerijalizirani vrijednosni

1132


Čl. 172. st.3. ZTD. 1134

Čl. 490. ZTK. 1135

Čl. 170. st. 2. ZTD i čl. 493. ZTK.

227

papiri, vrijeme upisa dionica, način upisa dionica, kod koga se, u kojem roku i na koji način uplaćuju

dionice, u kojem se roku vraćaju uplaćena sredstva ako se odustane od izdavanja dionica, rod dionica,

redoslijed ostvarenja prvenstva iz povlaštenih dionica ako se one izdaju u više serija.

7.3.5. Vlastite dionice

Vlastite dionice su dionice koje drži samo društvo i čija prava miruju.1136

One ne čine poseban

rod dionica. Riječ je o dionicama koje je izdalo društvo koje je njihov imatelj.1137

Društvo ne smije

upisati vlastite dionice.1138

Stjecanje vlastitih dionica načelno nije zabranjeno, međutim, ono je svedeno

na posebne slučajeve. Razlozi su sljedeći: temeljna obveza dioničara je uplata njihovih uloga i takve

obveze ih društvo ne može osloboditi.1139

Društvo može stjecati vlastite dionice na temelju ovlasti glavne skupštine za njihovo stjecanje

koja vrijedi najviše 5 godina i određuje uvjete pod kojima se one mogu stjecati.1140

Ti uvjeti se odnose

naročito na najveći broj dionica koje ono treba steći, vrijeme za koje je dana ovlast za stjecanje dionica

i, ako se dionice stječu naplatnim putem, najveću i najmanju vrijednost onoga što društvo za to daje.

Društvo ne smije stjecati vlastite dionice da bi njima trgovalo. Pri svakom takvom stjecanju dionica

uprava društva mora utvrditi da su za to ispunjeni uvjeti propisani ZTD-om.

Pri stjecanju vlastitih dionica i njihovu raspolaganju mora se primijeniti načelo jednakog

položaja dioničara. Smatra se da je ono primijenjeno ako se dionice stječu, odnosno ako se s njima

raspolaže na organiziranom tržištu vrijednosnih papira. Za drukčije raspolaganje dionicama potrebna je

odluka glavne skupštine. Pri stjecanju i raspolaganju vlastitim dionicama na odgovarajući se način

primjenjuje pravo prvenstva pri upisu novih dionica. Glavna skupština može ovlastiti upravu odnosno

upravni odbor da povuče vlastite dionice uz smanjenje temeljnog kapitala društva, a da za to nije

potrebna njezina posebna odluka.

U određenim slučajevima društvo može stjecati vlastite dionice i bez posebne ovlasti glavne

skupštine:

1. ako je to potrebno da bi se od društva otklonila teška šteta koja neposredno predstoji,

2. ako dionice treba ponuditi da ih steknu zaposleni u društvu ili u nekome od društava koje je s

njime povezano s time da ih u roku od godinu dana od dana stjecanja mora prenijeti tim

osobama,

1136

Čl. 235. ZTD. 1137

Gorenc, V., Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i porezi, 03/2008., str.3. 1138

Čl. 29. ZTD. 1139

Gorenc, V., op.cit (ref.1137.), str.3. 1140

Čl. 233. ZTD.

228

3. ako se dionice stječu zato da bi se po odredbama ZTD-a obeštetilo dioničare društva ili

manjinske dioničare o njemu ovisnih društava,

4. ako je stjecanje nenaplatno ili ako stjecanjem kreditna, odnosno financijska institucija kupuje

dionice komisiono,

5. ako ih stječe od dioničara zbog toga što nije u potpunosti uplatio iznos za koji su izdane,

6. na temelju univerzalnoga pravnog sljedništva,

7. na temelju odluke glavne skupštine o povlačenju dionica po propisima o smanjenju temeljnog

kapitala društva,

8. nadmetanjem provedenim od strane suda da bi društvo namirilo neku svoju tražbinu prema

dioničaru.

Na vlastite dionice te u svrhe prethodno navedene u točkama 1. do 3., 5. i 8., zajedno s vlastitim

dionicama koje društvo već ima ne smije otpasti više od 10% temeljnog kapitala društva. Takvo je

stjecanje nadalje dopušteno samo onda ako društvo stvori propisane rezerve za te dionice tako da neto

aktiva društva iskazana u financijskim izvješćima za posljednju poslovnu godinu zbog stjecanja dionica

ne postane manja od iznosa temeljnog kapitala i rezervi koje po zakonu ili po statutu ono mora imati, a

koje se ne smiju koristiti za isplate dioničarima. U tu svrhu treba iznos temeljnog kapitala računski

umanjiti za iznos za koji taj kapital još nije uplaćen ako taj iznos nije iskazan na aktivnoj strani

izvještaja o financijskom položaju. U slučajevima stjecanja vlastitih dionica, te slučajevima pod

prethodno navedenim točkama 1., 2., 4. i 8. stjecanje dionica je dopušteno samo onda ako su za njih u

cjelini uplaćeni iznosi za koje se izdaju.

U slučajevima stjecanja vlastitih dionica i slučajevima pod prethodno navedenom točkom 1.,

uprava društva mora izvijestiti prvu sljedeću glavnu skupštinu društva o razlozima i svrsi stjecanja

dionica, njihovu broju i udjelu u temeljnom kapitalu te o protuvrijednosti onoga što je društvo dalo za

te dionice.

Stjecanje dionica protivno odredbama ZTD-a je valjano, a obveznopravni posao o prijenosu

dionica je ništetan.1141

Novo uređenje stjecanja vlastitih dionica, osim što je usklađeno sa sekundarnim izvorima prava

Europske unije, propisuje posebne uvjete koje društvo mora ispuniti pri davanju predujma, zajma ili

osiguranja za stjecanje vlastitih dionica. Zakonske odredbe o stjecanju vlastitih dionica društva vrijede i

ako netko treći djeluje u vlastito ime, ali za račun dioničkog društva.1142

1141

Čl. 233. st. 6. ZTD. Za posljedice nedopuštenog stjecanja vlastitih dionica v. Parać, Z. Nedopušteno stjecanje

vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u gospodarstvu, 4/1999. 1142

Čl. 237. ZTD.

229

7.4. STATUT

Statut je temeljni akt dioničkog društva. Njime se izražava tzv. statička volja društva. U pogledu

sadržaja statuta vrijede mjerodavne odredbe ZTD-a. Cjelovit sadržaj i struktura statuta dioničkog

društva ovisi o konkretnim okolnostima društva i očitovanju volje onih koji su prema konkretnim

statutima ovlašteni za predlaganje statuta, usvajanje statuta i donošenje organizacijskih i strateških

odluka u konkretnom dioničkom društvu. Statut dioničkog društva mora sadržavati odredbe o:

1. tvrtki i sjedištu društva,

2. predmetu poslovanja,

3. iznosu temeljnog kapitala,

4. podjeli temeljnog kapitala na dionice s nominalnim iznosom ili na one bez tog iznosa,

5. tome da se izdaju dionice koje glase na ime,

6. odredbe o tome ima li društvo upravu i nadzorni odbor ili upravni odbor, te ovisno o tome broju

članova uprave i nadzornog odbora, odnosno upravnog odbora i izvršnih direktora,

7. način i oblik objave priopćenja društva i

8. vrijeme trajanja i prestanka društva.1143

Pored navedenog sadržaja koji je obligatoran, statutom se mogu urediti i neka druga pitanja, ako

to nije izričito isključeno ZTD-om. Statut smije sadržavati odredbe koje odstupaju od odredaba ZTD-a

samo kada je to u ZTD-u izričito dopušteno. Odredbe statuta donesene protivno ovim ograničenjima su

ništetne.1144

7.5. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA

ZTD predviđa simultano i sukcesivno osnivanje dioničkog društva. Kod simultanog osnivanja

osnivači osnivaju društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i potpisivanjem statuta te

izjavom da osnivaju dioničko društvo.1145

Kod sukcesivnog osnivanja društvo se može osnovati tako

da osnivači usvoje statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis preostalih dionica

pa se one upisuju na temelju tog poziva.1146

1143

Čl. 173. st. 3. ZTD. 1144

Čl. 173. st. 4. ZTD. 1145

Čl. 177. ZTD. 1146

Čl. 195. ZTD.

230

7.5.1. Simultano osnivanje dioničkog društva

Prva radnja koju treba učiniti prilikom simultanog osnivanja društva jest usvajanje statuta od

strane svih osnivača. Jednako tako osnivači trebaju svojom izjavom preuzeti sve dionice. Ove se radnje

provode na zapisnik kod javnog bilježnika. Usvajanjem statuta i preuzimanjem dionica nastaje

preddruštvo dioničkog društva.

Da bi preddruštvo moglo zaživjeti te nastaviti s aktivnostima u smjeru osnivanja dioničkog

društva, članovi društva imenuju prvi nadzorni odnosno upravni odbor sukladno statutu, te revizora za

prvu ili za preostali dio prve poslovne godine. Imenovanje mora biti u obliku javnobilježničke isprave.

Nadzorni odnosno upravni odbor imenuje članove prve uprave, odnosno izvršne direktore.

Potom je potrebno uplatiti dionice. Dionice se uplaćuju u novcu ili ulaganjem stvari ili prava.

Prije upisa društva u sudski registar, mora se ako se ulozi uplaćuju u novcu, uplatiti barem četvrtina

najnižeg iznosa za koji se izdaje dionica. Glede ulaganja stvari i prava vrijedi pravilo da se takvi ulozi

moraju u cijelosti unijeti u društvo prije upisa u sudski registar. Osim toga kada je riječ o ulogu u

stvarima i pravima bit će potrebno provesti reviziju osnivanja,1147

, osim kada se ulažu vrijednosni

papiri ili instrumenti tržišta novca koji imaju tržišnu vrijednost, odnosno ako je vrijednost stvari ili

prava koja su ulažu utvrdio stalni sudski procjenitelj najviše šest mjeseci prije unosa stvari ili prava u

društvo.1148

Osnivači dioničkog društva dužni su sačiniti pisano izvješće o osnivanju. Revizija osnivanja od

strane revizora kojega imenuje sud, provodi se samo u slučajevima propisanim zakonom.

Posljednju fazu osnivanja dioničkog društva predstavlja prijava i upis u sudski registar. Prijavu

za upis društva u sudski registar podnose svi članovi uprave i nadzornog odbora odnosno svi izvršni

direktori i članovi upravnog odbora.1149

Sud je dužan ispitati je li društvo uredno osnovano i sadržava li

prijava zakonom propisani sadržaj te jesu li joj priložene sve potrebne isprave. Ako su ostvarene sve

pretpostavke, sud će upisati društvo u sudski registar i time je ono osnovano.

7.5.2. Sukcesivno osnivanje dioničkog društva

Sukcesivno osnivanje društva specifično je za dionička društva te se na taj način ne može

osnivati niti jedno drugo društvo. Potreba za mogućnošću sukcesivnog osnivanja društva proizlazi iz

činjenice da će osnivači za ostvarenje pojedinih ciljeva društva nerijetko trebati veći kapital nego što su

ga u mogućnosti sami pribaviti, pa će već prilikom osnivanja putem javnog poziva pozvati „vanjske

ulagače“.

1147

Čl. 182. st. 2. t. 4. ZTD. 1148

Čl. 185a. ZTD. 1149

Čl. 186. ZTD.

231

Kao i kod simultanog osnivanja, kod sukcesivnog osnivanja osnivači prije svega usvajaju i

potpisuju statut. Specifičnost sukcesivnog osnivanja je u tome što osnivači ne preuzimaju sve dionice

već samo dio dionica, dok za preostale dionice osnivači upućuju javni poziv (prospekt) za upis tih

dionica.

Glede obveze članova društva da izrade izvješće o osnivanju te o eventualnoj reviziji osnivanja

vrijede ista pravila kao i kod simultanog osnivanja.

Slijedi faza upisa i uplata dionica koje su ponuđene prospektom. Te se dionice upisuju i

uplaćuju kod kreditne institucije sukladno prospektu. Kreditna institucija kod koje se obavlja upis

dionica mora zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće

revizora. Upis se vrši na način da zainteresirana osoba potpisuje tri primjerka izjave o upisu dionica

(upisnice). Rok za upis ne može biti dulji od tri mjeseca računajući od dana koji je prospektom

određen kao dan početka upisa. Ako u navedenom roku nisu upisane i uplaćene sve dionice, osnivači

mogu u roku od narednih petnaest dana sami upisati ili preuzeti dionice koje nisu upisane. Ako

osnivači u navedenom roku ne preuzmu odnosno ne upišu preostale dionice, osnivanje nije uspjelo, te

su osnivači dužni u narednih petnaest dana oglasom pozvati upisnike da podignu uplaćene iznose.

Ako je upis dionica uspio, osnivači imaju dužnost u roku od petnaest dana po proteku roka za

upis rasporediti dionice osobama koje su ih upisale.

Najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica mora se održati osnivačka skupština.

Da bi osnivačka skupština bila podobna za odlučivanje na njoj mora biti zastupljena većina svih

dionica, a ukoliko se dionice izdaju u više rodova tada i većina dionica svakoga roda. Na osnivačkoj

skupštini utvrđuje se jesu li upisane odnosno preuzete sve dionice, te jesu li uneseni svi ulozi koji se po

zakonu moraju unijeti prije upisa društva, nadalje se utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret

društva, te se izabire prvi nadzorni odnosno upravni odbor. Nadzorni odnosno upravni odbor će

imenovati članove uprave odnosno izvršne direktore društva.

Glede prijave i upisa društva u sudski registar kod sukcesivnog osnivanja, na odgovarajući se

način primjenjuju pravila koja vrijede za prijavu i upis u sudski registar kod simultanog osnivanja.

7.6. ODNOSI DIONIČARA I DRUŠTVA

ZTD-om su uređena prava i obveze dioničara. Uređivanje tih odnosa u dioničkim društvima

temelji se na načelu da pod jednakim uvjetima dioničari imaju isti položaj.1150

U skladu s tim načelom

moraju se tumačiti odredbe o pravima i obvezama članova te način ispunjenja obveza kad one nisu

izričito uređene ZTD-om. Svi imatelji dionica stječu temeljno člansko pravo u društvu. Ostala prava

1150

Čl. 211. ZTD.

232

proizlaze po svom sadržaju iz različitih rodova dionica. Dionice koje daju ista prava, čine rod

dionica.1151

7.6.1. Prava dioničara

Prava dioničara mogu se u svojoj ukupnosti podijeliti na imovinska prava i upravljačka prava te

povlaštena prava. Imovinska prava su pravo sudjelovanja u dobiti, pravo na ostatak koji preostane u

likvidacijskoj masi, pravo na udjel u stečajnoj masi, pravo na dionice nove emisije, pravo prvokupa.

Upravljačka prava su pravo glasa, pravo sudjelovanja u radu skupštine, pravo izbora ili imenovanja

organa društva, pravo pobijanja odluka skupštine. Pravo imenovanja članova upravnog odbora smatra

se posebnim pravom dioničara.1152

Upravljačka i imovinska prava stječu svi imatelji redovitih dionica.

Povlaštena prava mogu biti imovinska i upravljačka, a stječu ih na osnovi zakona ili odredaba statuta

imatelji povlaštenih dionica i njihovih podvrsta: kumulativnih i participativnih povlaštenih dionica.

Povlaštena prava predviđena ZTD-om mogu biti: pravo na fiksnu dividendu ili udjel u postotku

od nominalnog iznosa dionice, pravo prvenstva isplate dividende, ostatka likvidacijske ili stečajne

mase, pravo prvenstva naplate kumuliranih dividendi, pravo fiksne dividende i dividende koja pripada

imateljima redovnih dionica.

Povlaštena prava u stanovitom smislu znače odstupanje od načela istog položaja dioničara.

Naime, to se načelo mora tumačiti tako da su uvjeti pod kojima je dioničar stekao članska i druga prava

različiti, ovisno o rodu dionice koju je stekao. Povlaštena prava su iznimka koja se opravdava potrebom

privlačenja osobito važnih dioničara – ulagača, imatelja velikih iznosa sredstava, slobodnih za

investiranje ili naročito napredne i konkurentne tehnologije.

Temeljno imovinsko pravo dioničara je pravo sudjelovanja u diobi dobiti, odnosno pravo na

isplatu dividende.1153

Dobit se dijeli razmjerno nominalnom iznosu dionice, ali se statutom može

odrediti i drugačiji način podjele dobiti. Ne odredi li glavna skupština odlukom o upotrebi dobiti dan

kada dioničari stječu tražbine za isplatu dividende određene tom odlukom, koji ne smije biti kasniji od

30. dana nakon dana donošenja odluke, dioničari stječu prema društvu tražbine na isplatu dividende

istekom dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Stjecanjem od strane

dioničara, tražbine za isplatu dividende odvajaju se od dionica ostvarenjem prava iz kojih su nastale. U

odluci o isplati dividende može se odrediti dan dospijeća tih tražbina koji ne može biti po isteku roka

od 30 dana od dana kada su ih dioničari stekli. Ne odredi li glavna skupština dan dospijeća tražbina,

one dospijevaju istekom 30. dana od dana kada su stečene.

1151

Čl. 168. ZTD. 1152

Barbić, J., Upravni odbor u dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim društvima, Pravo u

gospodarstvu, 03/2008., str.372. 1153

Čl. 223. ZTD.

233

Statutom se posebno uređuje upotreba dobiti i raspoređivanje u zakonske rezerve i rezerve

kapitala u skladu sa ZTD-om.1154

Odluku o upotrebi dobiti donosi glavna skupština.1155

Svoja upravljačka prava dioničari ostvaruju u organima društva. Svaki dioničar ima pravo

sudjelovati u radu glavne skupštine, glasovati, predlagati i birati članove organa koje bira skupština.

Upravljačka prava i njihovo ispunjenje moraju se tumačiti tako da je svrha tih zakonskih

odredaba ravnomjerno zadovoljenje sljedećih interesa: zaštita imovinskih interesa članova (stjecanje

dobiti), osiguranje trajnosti i rasta društva pomoću djelotvorne uprave, sprječavanje i sankcioniranje

mogućih zlouporaba od uprave, uspostavljanje ravnoteže i zaštitnih mehanizama između

neprofesionalnog i nestručnog, samo za dobit zainteresiranog članstva skupštine kao „masovnih

ulagača“ i poduzetnika te provedivost poduzetničkog interesa uprave i većinskih vlasnika, ali ne na

štetu manjinskih dioničara i društva kao cjeline odnosno zaposlenih i rasta zapošljavanja.1156

Ti interesi

ostvaruju se djelovanjem organa društva u djelokrugu njihovih ovlasti te zakonskih zabrana i

odgovornosti.

U pravima društava posebno se uređuje zaštita dioničara pa su se već ustalile i metode kako se

to čini. Hrvatsko pravo slijedi načine zaštite prihvaćene u drugim pravnim sustavima koji su potvrđeni

u praksi. Pritom valja razlikovati: mjere zaštite dioničara od postupanja drugih dioničara, mjere zaštite

dioničara od djelovanja organa društva, mjere zaštite dioničara u povezanim društvima i mjere zaštite

dioničara pri preuzimanju društava.1157

7.6.2. Zaštita prava manjinskih dioničara

Pravna zaštita manjinskih dioničara potrebna je s obzirom na njihov položaj u sustavu

glasovanja jer ne bi mogli ostvariti ostala prava koja su dana dioničarima pod jednakim uvjetima.

Oblici zaštite u našem pravu, kao i u usporednim pravima, ograničavaju se na davanje određenih

povlaštenih prava procesne prirode manjini od 10% udjela u temeljnom kapitalu odnosno dioničarima

čiji je zbroj udjela u temeljnom kapitalu njegov deseti dio.1158

Udjel od 10% određuje se u odnosu na

temeljni kapital zastupljen na glavnoj skupštini. Neka su prava dana pojedinačno svim dioničarima,

neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu (točka 2., 5. i 6.).

Dioničari koji imaju dionice što čine najmanje desetinu temeljnog kapitala zastupljenog na

glavnoj skupštini, imaju sljedeće ovlasti:

1154

Čl. 220. i čl. 222. ZTD. 1155

Čl. 275. ZTD. 1156

Mlikotin Tomić, D., Horak, H., Trgovačko pravo – društva, Zagreb, 2009., str.97. 1157

Barbić, J., Načini zaštite dioničara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006., str.10. 1158


234

1. pravo zahtijevati da se o prijedlogu dioničara za izbor člana nadzornog, odnosno upravnog

odbora ili imenovanja revizora glasuje prije glasovanja o prijedlogu nadzornog, odnosno

upravnog odbora,1159

2. upućivati prijedloge glavnoj skupštini – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,1160

3. upućivati zahtjeve sudu da imenuje posebne revizore ako je glavna skupština odbila to učiniti,

4. pravo veta na odricanje društva od zahtjeva za naknadu štete u slučajevima prema čl. 252., st. 4.

ZTD-a,

5. tražiti da im se pošalje priopćenje – neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu,

6. zahtijevati obavijesti o poslovima društva, neovisno o visini udjela u temeljnom kapitalu.1161

7.6.3. Obveze dioničara

Glavna obveza dioničara je uplata iznosa za koji se dionica izdaje. Pravo trgovačkih društava

vrlo je strogo u postavljanju obveze uplate dionica i ispunjenju te obveze. Izričite zabrane vrijede glede

mogućnosti odgode plaćanja pojedinim dioničarima, oslobađanje od plaćanja ili da se umjesto uplate

primi nešto drugo. Jednom uplaćeni iznos ne može se vratiti dioničaru.1162

Sankcije nepravodobnog plaćanja su isključenje iz društva, a to se ostvaruje oduzimanjem

dionica i onoga što su dioničari do tada uplatili. Uvjet je provedbe tako strogih i teških sankcija taj da

se dioničarima dade naknadni rok i takav rok objavi u glasilu društva.1163

7.7. ORGANI DIONIČKOG DRUŠTVA

U okviru unutrašnjeg ustrojstva društva, mogu se definirati dva pravna sustava korporativnog

upravljanja: monistički sustav upravljanja (single board system, one-tier system) i dualistički sustav

upravljanja (dual board system, two-tier system), a ovisno o trgovačkim društvima i njihovoj pravnoj

tradiciji.1164

Tako trgovačka društva anglosaksonskog područja pretežno imaju monistički, dok

1159

Čl. 294. ZTD. 1160

Čl. 282. ZTD. 1161

Čl. 287. ZTD. 1162

Čl. 216. i čl. 217. ZTD. 1163

Čl. 214. ZTD. 1164

V. u: Horak, H., Dumančić, K., Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na rješenja u Italiji i

Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011., str.7.-8.

235

trgovačka društva kontinentalnog prava karakterizira dualistički pravni sustav.1165

Reguliranjem

trgovačkih društava na supranacionalnom nivou (kao što je uvođenje Europskog dioničkog društva1166

u zakonodavstvo država članica Europske unije) omogućeno je svim državama članicama da u slučaju

osnivanja europskog dioničkog društva na području određene države odluče da li će i koji oblik ustroja

društva primijeniti. Na taj se način uvodi mogućnost primjene oba modela kako bi se svim državama

članicama omogućila ravnopravnost u organiziranju unutrašnjih organa društava koja djeluju na

teritoriju EU.

Do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZTD-a iz 2007., postojao je samo jedan način

ustroja organa, dualistički, u kojem između uobičajenih organa: skupštine i uprave djeluje kao obvezan

zakonski organ nadzorni odbor. Neovisno o broju dioničara, dakle i u slučaju da postoji samo jedan

dioničar, dioničko društvo može biti valjano osnovano i registrirano samo ako konstituira sve organe

predviđene i prisilnim propisima uređene organe društva.

Izmjene i dopune ZTD-a iz 2007. uvode monistički ustroj organa dioničkog društva kao

alternativu postojećem dualističkom sustavu. Time je pružena mogućnost izbora pri uspostavljanju

organa dioničkog društva, koja se čini u statutu. Tom se ponuđenom opcijom izbora između

monističkog i dualističkog ustroja organa društva Republika Hrvatska priklonila nizu europskih

zemalja1167

koje na taj način uređuju pitanje ustroja organa društva, što će uvelike olakšati poslovanje,

kako domaćih, tako i inozemnih osnivača i/ili većinskih dioničara. Jednako tako, time je Republika

Hrvatska ispunila svoje obveze harmonizacije zakonodavstva preuzete SSP-om, te su postavljeni

preduvjeti za osnivanje Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga

interesnog udruženja (EGIU), kao i Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE).

Valja očekivati da će, zbog dosad ustaljene prakse, monistički ustroj organa društva biti manje

zastupljen od dualističkog. Uglavnom će ga koristiti oni inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su

na takav ustroj organa navikli u zemlji iz koje dolaze i obiteljska dionička, odnosno uopće zatvorena,

društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekog zatvorenog kruga dioničara žele voditi poslovanje

društva, ali tako da više ne djeluju u neposrednom vođenju poslova, što ne mogu postići položajem u

nadzornom odboru.1168

1165

Potrebno je navesti i mogućnost postojanja mješovitih sustava upravljanja u državama gdje postoji mogućnosti izbora

između monističkog i dualističkog sustava upravljanja kao što je to npr. u Francuskoj, Italiji, Sloveniji i temeljem najnovijih

izmjena ZTD-a u Hrvatskoj. 1166

O tome v. Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.958.). 1167

Izbor između dva ustroja organa dioničkog društva omogućuju primjerice Francuska, Island, Italija, Litva, Makedonija,

Nizozemska, Portugal, Slovenija. 1168

Barbić, J., Pregled odredaba Zakona o trgovačkim društvima u monističkom ustroju organa dioničkog društva,

Hrvatska pravna revija, 12/2007., str.45.

236

7.7.1. Uprava

Uprava je obvezan organ dioničkog društva koje je ustrojeno prema dualističkom sustavu

upravljanja. Uprava se sastoji od jedne osobe ili više osoba (direktori). Broj članova uprave određuje se

statutom, a ako ih ima više od jedne osobe, imenuje se predsjednik. Članom uprave može biti svaka

fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom bi se mogli odrediti posebni uvjeti za

imenovanje članova uprave, primjerice određena stručna sprema, određeno radno iskustvo i sl.1169

Članom uprave ne može biti osoba koja je kažnjena za određena kaznena djela (zlouporaba

stečaja, pogodovanje vjerovnika itd.) i to za vrijeme od 5 godina po pravomoćnosti presude kojom je

osuđena te osoba protiv koje je izrečena mjere sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je

obuhvaćeno predmetom poslovanja društva.1170

7.7.1.1. Imenovanje i opoziv članova uprave

Članove uprave i njezina predsjednika imenuje nadzorni odbor na vrijeme od pet godina s time

da ih može ponovno imenovati.1171

Nije li drugačije određeno, njihov mandat počinje odmah po

donošenju odluke o imenovanju. Podrazumijeva se, da bi netko postao članom uprave on mora

prihvatiti svoje imenovanje.

U hitnim slučajevima, ako neki član nije imenovan, na zahtjev zainteresirane osobe člana

uprave može imenovati sud.

Članstvo u upravi prestaje istekom mandata. Osim toga, imenovanje člana uprave može

opozvati organ koji ga je imenovao, tj. nadzorni odbor. No za opoziv moraju postojati opravdani

razlozi, primjerice, gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva i dr.1172

Protiv odluke o opozivu, opozvani član ima pravo tužbe sudu. Do prestanka članstva u upravi

dioničkog društva, dolazi i kada član uprave podnese ostavku. Ostavka se podnosi nadzornom odboru.

Ako nije drugačije određeno, ona djeluje, ako postoji važan razlog od dana kada je izjavljena društvu, a

u protivnom tek po proteku 14 dana od toga dana.1173

7.7.1.2. Djelokrug rada uprave

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, a to znači neovisno o skupštini i

nadzornom odboru.1174

Vođenje poslova podrazumijeva utvrđivanje pravaca poslovne politike,

1169

Čl. 239. ZTD. 1170

Čl. 239. st. 2. ZTD. 1171

Čl. 244. ZTD. 1172

Čl. 244. ZTD. 1173

Čl. 244.a ZTD. 1174

Čl. 240. ZTD. Vođenje poslova predstavlja temeljnu ovlast i obvezu uprave iz koje proizlaze ostale obveze i ovlasti. Za

razliku od ovlasti zastupanja koje se prokurom može prenijeti na druge osobe, ovlast vođenja poslova je neprenosiva. Tako

237

pokretanje inicijativa i uopće obavljanje ukupnosti poduzetničkih funkcija. U obavljanju tih funkcija

uprava je samostalna u odnosu na ostale organe i nije obvezna prihvaćati njihove upute ili naloge.

Ravnoteža toj neovisnosti uspostavlja se vlastitom odgovornošću uprave, ali je istodobno takav stupanj

samostalnosti uprave u djelokrugu njezinih poslova uvjet uspostavljanja i djelovanja načela vlastite

odgovornosti. Ovlasti nadzornog organa i skupštine u odnosu na upravu pretežno su pomoćne u

poslovima nadgledanja rada i mogućega doprinosa ostvarenju dobiti, poslovnih rezultata i rasta društva.

Pored poslovodstva, uprava je ovlaštena i zastupati društvo. U okviru poslova zastupanja uprava

poduzima sve pravne radnje zastupanja prema trećima u pravnim poslovima, pred sudom i tijelima

vlasti. Svi članovi uprave imaju pravo potpisivanja u ime društva s navodom tvrtke i svojstva člana

uprave. Pravo zastupanja nije ograničeno djelokrugom rada i djelatnosti društva (ultra vires), stoga su

učinci zastupanja prema trećima valjani i kada su ultra vires, ali imaju za posljedicu odgovornost člana

uprave prema društvu.

Pravni učinci zastupanja prema trećima ne mogu se ograničiti. Ograničenja ovlasti za zastupanje

uprave na temelju zakonskih odredaba ne mogu se ograničiti odlukama ili aktima društva.1175

Pored poslovodstva i zastupanja u djelokrug uprave ulazi i pripremanje odluka i općih akata

koje donosi skupština, pripremanje ugovora koji se sklapaju uz suglasnost skupštine te izvršavanje

odluka glavne skupštine donesenih u djelokrugu njezine ovlasti.

Podnošenje izvješća nadzornom odboru zakonska je obveza uprave koja ima odlučno značenje

za zajedničko i harmonično djelovanje organa i poslovanja društva.1176

Zakonom se određuju i pitanja o

kojima se redovito izvješćuje nadzorni odbor, ali nadzorni odbor može od uprave zahtijevati u svako

doba izvješće i o drugim pitanjima koja su značajna za poslovanje društva. Redovito opće izvješće o

poslovnoj politici podnosi se najmanje jednom godišnje (ako izmjena stanja ili nova pitanja ne nalažu

da se o tome izvijesti bez odgađanja), izvješće o rentabilnosti društva i o upotrebi kapitala na sjednici

nadzornog odbora na kojoj se raspravlja o godišnjim financijskim izvješćima, izvješće o tijeku poslova

i o stanju društva najmanje tromjesečno, a izvješće o poslovima koji bi mogli biti od velikog značaja za

rentabilnost poslovanja i za likvidnost društva pravodobno kako bi nadzorni odbor mogao o njima

zauzeti stav. Uprava društva dužna je jednom godišnje u pisanom obliku podnijeti glavnoj skupštini

izvješće o stanju društva.

7.7.1.3. Naknade za rad članovima uprave

Članovi uprave ostvaruju pravo na naknadu za svoj rad temeljem ugovora koji sklapaju s

društvom. Naknada se može odmjeriti na dva osnovna načina u fiksnom iznosu ili sudjelovanjem u

Parać, Z., Ugovor o obavljanju poslova članova uprave i pravni položaj nadzornog odbora, Pravo u gospodarstvu, 7-

8/96., str.792. 1175

Čl. 242. ZTD. 1176

Čl. 250. ZTD.

238

dobiti u određenom postotku odnosno na drugi način odmjerenom udjelu (bonusu). U poslovnoj praksi

takvih ugovornih odnosa raširena je i kombinacija obaju načina naknade tako da se odredi fiksni

mjesečni ili godišnji iznos naknade i postotak udjela u dobiti.

Pri određivanju ukupnih primitaka članova uprave mora se voditi računa o tome da iznosi tih

primanja budu primjereni poslu koji obavlja član uprave i stanju društva. Ako se stanje u društvu

znatno pogorša, sud na zahtjev nadzornog odbora može primjereno smanjiti primanja članovima

uprave.1177

7.7.1.4. Standardi postupanja,odgovornost članova uprave i sukob interesa

Zakonska je obveza članova uprave da postupaju u skladu s općim standardom dužne

pozornosti urednoga i savjesnoga gospodarstvenika te da čuvaju poslovnu tajnu društva. Član uprave

ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke

smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva – pravilo

poslovne prosudbe (business judgement rule)1178

. Za povrede prethodno navedenih obveza postupanja,

članovi uprave odgovaraju društvu kao solidarni dužnici za naknadu štete.1179

Zakonom su predviđeni

posebni slučajevi odgovornosti, kao vraćanje uloga dioničarima, isplate kamata, dioba imovine društva

i dr.1180

Članove uprave mogu se osloboditi odgovornosti za štetu ako se dokaže da su postupali s

pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ili ako je šteta nastala kao posljedica radnje koja se

temelji na odluci skupštine. Odobrenje radnje od strane nadzornog odbora ne oslobađa odgovornosti

članove uprave.

Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora sudjelovati u odlučivanju ili sklapanju

pravnog posla ako: (1) je zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge

ugovorne strane, (2) mu je druga ugovorna strana ili zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik,

prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u

pobočnoj liniji do drugog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do

drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, ili je posvojitelj ili posvojenik druge

ugovorne strane, njezina zastupnika po zakonu, zakonskog zastupnika, prokurista ili punomoćnika, (3)

vezano uz pravni posao o kojem se odlučuje ili se sklapa postoji sukob interesa između člana uprave i

društva. Bez obzira na to sudjeluje li u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla, član uprave mora o

navedenim okolnostima odmah obavijestiti ostale članove uprave i nadzorni odbor, te u obavijesti

1177

Čl. 247. ZTD. 1178

Za pravilo poslovne prosudbe v. Horak, H., Dumančić, K., op.cit. (ref.178.). 1179

Čl. 252. st. 2. ZTD. 1180

Čl. 252. st. 3. ZTD.

239

navesti sve relevantne činjenice o prirodi svojeg odnosa s drugom ugovornom stranom te svoju

procjenu postojanja sukoba interesa.1181

7.7.2. Nadzorni odbor

Pored uprave, u dioničkom društvu ustrojenom prema dualističkom sustavu, obvezan je organ i

nadzorni odbor. Nadzorni odbor dioničkog društva nije uobičajeni organ nadzora financijskog i

materijalnog poslovanja unutar ili izvan društva, iako njegove ovlasti uključuju i takve poslove.

Temeljna je funkcija toga organa da osigura stručan i objektivan nadzor nad ukupnom

djelotvornošću uprave. Ako nadzorni odbor ocijeni da uprava ne ispunjava te zahtjeve, ovlašten je da

pojedine ili sve članove uprave opozove. Svi razvijeni pravni sustavi trgovačkih društava poznaju neke

oblike nadzora uprave i njezine djelotvornosti, ali samo njemačko i austrijsko pravo predviđa obvezatni

organ – nadzorni odbor. S obzirom na takva zakonska rješenja i široke ovlasti nadzornog odbora, ti se

sustavi nazivaju sustavi „dvostruke uprave“.

7.7.2.1. Izbor i sastav nadzornog odbora

Sastav nadzornog odbora mora izražavati dvije njegove temeljne funkcije:

1. kao organa nadzora za koji su prvenstveno zainteresirani većinski dioničari i

2. kao stručnog organa koji je sposoban djelotvorno nadzirati i utjecati na uspješno poslovanje,

rast društva i povećanje dobiti.

Nadzorni odbor bira glavna skupština tako da njegove članove predlaže postojeći nadzorni

odbor, a u prvi nadzorni odbor članove predlažu osnivači. Osim glavne skupštine, članove nadzornog

odbora mogu imenovati i pojedini dioničari ili svaki imatelj određenih (povlaštenih) dionica. U

postupku predlaganja ostvaruje se dakle poseban interes i volja većinskih dioničara odnosno osnivača.

Iznimno, i po posebnom postupku, i dioničari mogu predložiti članove nadzornog odbora.1182

Zakonom o radu propisano je kako jedan članova nadzornog odbora mora biti predstavnik

radnika. Toga člana nadzornog odbora imenuje radničko vijeće, a ima isti pravni položaj kao i drugi

imenovani, odnosno izabrani članovi nadzornog odbora.

Broj članova nadzornog odbora mora biti neparan, i to najmanje tri člana, dok će najviši broj

članova nadzornog odbora ovisiti o veličini temeljnog kapitala. Time se želi ograničiti utjecaj glavne

skupštine i postići izbor takvih nadzornih odbora koji bi, s obzirom na veličinu društva, brojem svojih

članova osigurali razumno djelovanje u obavljanju zadaća koje taj organ ima.1183

1181

Čl. 248. ZTD. 1182

Čl. 282., čl. 283. ZTD. 1183

Barbić, J., Čolaković, E., Parać, B., Šaban, J., Nadzorni odbori, vodič kroz sustav korporativnog upravljanja,

Zagreb, 2006., str.63.

240

Mandat članova traje četiri godine i isti članovi mogu biti ponovno birani odnosno imenovani.

Nije li u odluci o izboru odnosno u izjavi o imenovanju što drugo rečeno, mandat članu nadzornog

odbora počinje s danom donošenja te odluke odnosno davanja izjave bez obzira na upis u sudskom

registru.1184

Članovi nadzornog odbora mogu biti dioničari i zaposleni u društvu, te član uprave u drugom

društvu. Međutim, za člana nadzornog odbora ne može biti imenovan:

1. član uprave društva1185

,

2. član nadzornog odbora odnosno upravnog odbora u deset društava,

3. članove uprave, odnosno izvršni direktor društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,

4. član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom, odnosno upravnom odboru nalazi

član uprave, odnosno izvršni direktor društva, te

5. osoba koja ne ispunjava uvjete za članstvo u upravi.

Članstvo u nadzornom odboru nespojivo je i s nekim dužnostima unutar društva. Tako član

nadzornog odbora ne može istodobno biti i član uprave ili njegov trajni zamjenik, prokurist ili

punomoćnik društva.

Članovi nadzornog odbora ne mogu imati zamjenike kao što to mogu imati članovi uprave. Ovo

proizlazi iz odredbe prema kojoj članovi nadzornog odbora moraju svoje poslove obavljati osobno,

stoga nije dopušteno birati njihove zamjenike.1186

7.7.2.2. Nadležnost nadzornog odbora

Poslovi nadzora nadzornog odbora ne protežu se na rad skupštine. U odnosu na skupštinu,

nadzorni odbor mora svojom stručnošću i uvidom u sve podatke poslovanja nadomjestiti

neprofesionalan, a nekada i nemotiviran, sastav skupštine dioničara. U tom smislu nadzorni organ ima

pomoćnu funkciju, jer podnošenjem izvještaja skupštini omogućuje njezino odlučivanje utemeljeno na

poznavanju svih relevantnih činjenica i na stručnim analizama.1187

Nadzorni odbor obavlja poslove nadzora nad vođenjem poslova društva. Zakonom se pobliže,

ali ne i iscrpno, određuju primjeri obavljanja funkcije nadzora, kao provjera poslovnih knjiga,

dokumentacije društva, blagajne i dr. Nadzorni odbor može pregledati stanje zaliha, a posebice tražiti

izvještaje i objašnjenje o vezama i odnosima s drugim poduzećima.

1184

Čl. 258. ZTD. 1185

V. Horak, H., Dumančić, K., Neovisnost i nagrađivanje članova nadzornih odbora i neizvršnih direktora u

upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011., str.10. 1186


O odgovornosti članova nadzornog odbora v. Ledić, D., Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora u

društvima kapitala, Pravo u gospodarstvu, 4/2004., str. 68.-108.

241

Nadzorni odbor može tražiti izvješća i podatke od uprave, uvijek prema slobodnoj ocjeni.

Obavljanje tih poslova i ovlasti mora biti preventivno, dakle takvo da do propusta i gubitaka ne dođe.

Kada se propusti utvrde, tada taj organ mora upozorenjem izvijestiti upravu, a izvješćem skupštinu.

Nadzorni odbor ne može utjecati izravno na upravu u pogledu vođenja poslova društva,

primjerice, davati obavezne upute, mišljenja ili odobravati strateške planove, pojedine poslovne

pothvate ili sklapati ugovore.

Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor niti jednim oblikom

odlučivanja u društvu. Moguće je, međutim, da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz

suglasnost nadzornog odbora. O kojima je poslovima riječ, određuje se statutom, ali i odlukom

nadzornog odbora. Takvo odbijanje suglasnosti nije konačno jer uprava može, u slučaju odbijanja,

tražiti da o tome donese odluku skupština.1188

Poseban slučaj izravnog uplitanja nadzornog odbora u poslovanje uprave njegove su zakonske

obveze i ovlasti da odobrava ugovore i kredite koje član uprave i član nadzornog odbora sklapa s

društvom.1189

Pored poslova nadzora, nadzorni odbor zastupa društvo prema članovima uprave.1190

To znači

da on nastupa u pravnim poslovima s članovima uprave i u sporovima s članovima uprave. Nadzorni

odbor tako s članovima uprave sklapa ugovore o radu odnosno menadžerske ugovore u ime i za račun

trgovačkog društva.

7.7.2.3. Prestanak članstva u nadzornom odboru

Članstvo u nadzornom odboru prestaje istekom mandata, opozivom i ostavkom. Člana

nadzornog odbora prije isteka njegova mandata može opozvati skupština, i to kvalificiranom većinom

od 3/4 glasova. Imenovane članove, može opozvati osoba koja je člana nadzornog odbora imenovao.

Na zahtjev nadzornog odbora ako postoje važni razlozi, a ako se radi o imenovanom članu, na zahtjev

dioničara koji imaju 1/10 temeljnog kapitala ili najmanje 8.000.000,00 kuna tog kapitala, člana

nadzornog odbora može opozvati i sud.

7.7.3. Upravni odbor

Kod dioničkog društva koje je ustrojeno po monističkom sustavu nema upravu i nadzorni odbor

kao organe društva već upravni odbor.

1188

Čl. 263. st. 5. ZTD. 1189

V. čl. 248., čl. 249., čl.270. i čl. 271. ZTD. 1190

Čl. 268. ZTD.

242

Zakonom se uređuju upravni odbor i imenovanje izvršnih direktora tako da se gdje god je to

moguće upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi ZTD-a kojima se uređuje ustroj organa dioničkog

društva prije izmjene zakona iz 2007.1191

Posebnost monističkog (single board system) načina ustroja je činjenica da se u istom organu -

upravnom odboru, nalaze i osobe koje vode i one koje nadziru poslovanje društva. Kao drugi najvažniji

organ, i u ovom načinu ustroja, ostaje skupština u kojoj su zastupljeni dioničari društva. Monistički

sustav ustroja naizgled je jednostavniji od dualističkog. Nositelji funkcije upravljanja i nadzora zajedno

su u upravnom odboru, kao jedinstvenom organu.1192

Izbor ustroja društva uređen je člankom 272.a ZTD-a, koji navodi da se statutom može odrediti

da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor. Upravni odbor sastoji se od

najmanje tri člana. Statutom se može odrediti da upravni odbor ima više članova. Kad je zakonom

određeno da u nadzornom odboru mora biti predstavnik radnika, to vrijedi i za predstavnika radnika u

upravnom odboru. Za određenje broja članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuje

odredbe o broju članova nadzornog odbora. Jednako tako, na izbor i imenovanje članova upravnog

odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o izboru članova nadzornog odbora.

Članovi upravnog odbora biraju se, odnosno imenuju na vrijeme određeno statutom ali najviše

na šest godina i mogu biti ponovno birani, odnosno imenovani.1193

Također, i na opoziv i ostavku

članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZTD-a o opozivu i ostavci

članova nadzornog odbora.

7.7.3.1. Nadležnost upravnog odbora

Upravni odbor vodi društvo, postavlja osnove za obavljanje predmeta poslovanja, nadzire

vođenje poslova društva i zastupa društvo prema izvršnim direktorima društva. Kada upravni odbor

zastupa društvo prema nekome od izvršnih direktora u tome ne može sudjelovati nitko od izvršnih

direktora društva.1194

Upravni odbor dužan je sazvati glavnu skupštinu kada je to potrebno radi dobrobiti društva. O

tome donosi odluku običnom većinom glasova. Upravni odbor može obavljanje pojedinih radnji u vezi

s pripremom i vođenjem glavne skupštine povjeriti izvršnim direktorima.

Upravni odbor brine se o tome da se uredno vode poslovne knjige društva. Dužan je poduzimati

mjere prikladne za sustavni nadzor nad vođenjem poslova društva kako bi se pravodobno otkrile

okolnosti koje dovode u opasnost društvo i njegovo poslovanje. Na odgovarajući se način primjenjuju

odredbe članaka 250.a, 250.b i 263. stavka 2. ZTD-a, koje se odnose na nužnost objavljivanja godišnjih

1191

Barbić, J., op.cit. (ref.1152.), str.361.-362. 1192

Maurović, Lj., Uvođenje monističkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune Zakona o

trgovačkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008., str.29. 1193

Čl. 272.c st. 2. ZTD. 1194

Čl. 272.h st. 1. ZTD.

243

izvješća o stanju društva, konsolidiranih izvješća društva, te nadležnost nadzornog odbora na

pregledavanje i ispitivanje poslovnih knjiga, dokumentacije društva, blagajne i sl.

Za obveze upravnog odbora u vezi s gubitkom društva, nesposobnošću društva za plaćanje i

prezaduženošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje uređuju dužnosti uprave u slučaju

gubitaka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje.

Na sastavljanje i utvrđivanje godišnjih financijskih izvješća na odgovarajući se način

primjenjuju odredbe članaka 300.a do 300.e ZTD-a, koje se odnose na utvrđivanje godišnjih

financijskih izvješća, s time da ono što je tamo predviđeno za upravu društva vrijedi za izvršne

direktore, a što je predviđeno za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor. Statutom se može odrediti da

godišnja financijska izvješća utvrđuje glavna skupština.

7.7.3.2. Način rada upravnog odbora

Članovi upravnog odbora, na način određen statutom, biraju između sebe predsjednika i

najmanje jednog zamjenika predsjednika. Za predsjednika i prvog zamjenika predsjednika upravnog

odbora ne može biti izabrana osoba koja je istodobno izvršni direktor u društvu. Upravni odbor može

donijeti poslovnik o radu. Statutom se mogu urediti pojedina pitanja rada upravnog odbora i to ga

obvezuje.

7.7.3.3. Izvršni direktori

Upravni odbor imenuje jednog ili više izvršnih direktora na mandatno razdoblje određeno u

skladu sa statutom, ali ne dulje od šest godina. Ako ih imenuje više, jednog od njih mora imenovati

glavnim izvršnim direktorom. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat izvršnim

direktorima počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.

Dozvoljeno je imenovanje zamjenika izvršnih direktora za što vrijedi ono što i za zamjenike

članova uprave. Izvršnim direktorima mogu se imenovati i članovi upravnog odbora, ali samo tako da

većina članova upravnog odbora budu neizvršni direktori ili osobe koje nisu članovi upravnog odbora.

Imenovanje izvršnih direktora mora se prijaviti za upis u sudski registar.

Ako se izvršnim direktorima imenuju osobe koje nisu članovi upravnog odbora, moraju

ispunjavati uvjete za imenovanje članova uprave. Statutom se mogu propisati i druga svojstva osoba

koje se imenuje izvršnim direktorima i pobliže urediti način imenovanja od strane upravnog odbora.

Izvršni direktori vode poslove društva. Ako je imenovano više izvršnih direktora, oni su

ovlašteni voditi poslove društva samo zajedno. Statutom ili poslovnikom o radu izvršnih direktora

kojeg donese upravni odbor može se odrediti i drukčiji način vođenja poslova. Ovlasti koje su zakonom

dane upravnom odboru ne mogu se prenositi na izvršne direktore. Izvršni direktori obvezni su

registarskom sudu podnositi prijave za upis u sudski registar i podnositi odgovarajuće isprave kako je

to propisano ZTD-om za članove uprave društva.

244

Ako iz izrađenih godišnjih ili periodičnih financijskih izvješća ili iz slobodne procjene izvršnih

direktora proizlazi da društvo ima gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala, o tome moraju

bez odgađanja izvijestiti predsjednika upravnog odbora. Isto vrijedi i za slučaj da društvo postane

nesposobno za plaćanje ili prezaduženo.

Ima li društvo više izvršnih direktora, oni mogu donijeti poslovnik o svom radu, osim ako to

statutom nije stavljeno u nadležnost upravnog odbora ili ako ga taj organ donese. Statutom se mogu za

izvršne direktore urediti neka pitanja koja se inače uređuju poslovnikom, što ih tada obvezuje.

Ako se statutom ne odredi što drugo, upravni odbor može svojom odlukom u svako doba

opozvati imenovanje izvršnih direktora. Time se ne dira u ugovor što su ga izvršni direktori sklopili s

društvom. Propisi o izvršnim direktorima primjenjuju se i na njihove zamjenike.

Izvršni direktori zastupaju društvo na što se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o

zastupanju uprave i o ograničenju ovlasti za zastupanje i za vođenje poslova iz članka 241. i 242. ZTD-

a. Upravni odbor zastupa društvo prema izvršnim direktorima.1195

7.7.4. Glavna skupština

Glavna skupština je organ društva u kojem dioničari ostvaruju svoja prava i gdje se oblikuje i

izražava volja svih dioničara. Budući da predstavlja volju svih dioničara, glavna skupština ima

značenje glavnog – vrhovnog organa društva, ali time nije određen njezin položaj nadređenosti upravi i

nadzornom odboru. Atribucijom „glavna“ ona se razlikuje od posebne skupštine na kojoj se donose

posebne odluke određenih dioničara.1196

Glavnu skupštinu čine svi dioničari i obvezan je organ svakog

dioničkog društva bez obzira je li ono ustrojeno po monističkom ili dualističkom načelu.

7.7.4.1. Nadležnost glavne skupštine

Glavna skupština odlučuje o pitanjima koja su izričito određena zakonom i statutom, a osobito

odlučuje o:

1. izboru i razrješenju nadzornog, odnosno upravnog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj

odbor,

2. upotrebi dobiti,

3. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog, odnosno upravnog odbora,

4. imenovanju revizora društva,

5. izmjenama statuta,

6. povećanju i smanjenju temeljnog kapitala,

1195

Čl. 272.m ZTD. 1196

Čl. 295. ZTD.

245

7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji vođenja

poslova društva i utvrđivanju naknade za njegov rad,

8. uvrštenju dionica društva na uređeno tržište radi trgovanja i o povlačenju dionica s tog

uvrštenja,

9. o sklapanju i izmjeni poduzetničkih ugovora,

10. priključenju, spajanju i podjeli društva,

11. preoblikovanju društva,

12. prijenosu imovine,

13. prestanku društva.

O vođenju poslova glavna skupština odlučuje samo ako to od nje zatraži uprava odnosno izvršni

direktori.1197

7.7.4.2. Sazivanje glavne skupštine

Glavnu skupštinu saziva uprava odnosno izvršni direktori običnom većinom glasova članova

uprave koji su upisani u sudski registar. Osim uprave, glavnu skupštinu može sazvati nadzorni,

odnosno upravni odbor koji je mora sazvati ako to zahtijevaju interesi društva,1198

ostale osobe koje su

zakonom ili statutom ovlaštene sazvati skupštinu1199

i likvidatori društva.1200

Uprava mora sazvati skupštinu na zahtjev dioničara s udjelima u visini 1/20 temeljnog kapitala.

Zahtjev dioničara za sazivanje skupštine mora biti u pisanom obliku i u njemu treba biti naveden razlog

sazivanja. Ne sazove li uprava skupštinu na zahtjev manjinskih dioničara, oni mogu zahtijevati od suda

da ih ovlasti na to da sami sazovu skupštinu.1201

Odluka o sazivanju glavne skupštine mora se donijeti i objaviti u glasilu društava najmanje

mjesec dana prije dana njezina održavanja. U glasilu društva objavljuje se i dnevni red skupštine

zajedno s pozivom na skupštinu. Zakonom su pobliže određeni rokovi i načini sazivanja skupštine kao i

obveza priopćenja da je sazvana skupština uz zahtjeve i prijedloge dioničara te obrazloženja i stavove

uprave.

Priopćenje je svojevrsni poziv na skupštinu koji uprava odnosno izvršni direktori moraju

najmanje 21 dan prije održavanja skupštine uputiti kreditnim odnosno financijskim institucijama i

udrugama dioničara koje su se na posljednjoj glavnoj skupštini koristili pravom glasa u ime dioničara

ili su tražili da im se poziv priopći. Priopćenje mora sadržavati podatke o sazivu skupštine, zahtjeve i

prijedloge dioničara s navedenim imenima i priloženim obrazloženjima te stavovima uprave o

prijedlozima, te se mora navesti mogućnost da dioničari glasuju na glavnoj skupštini putem

1197

Čl. 275. st. 2. ZTD. 1198

Čl. 263. st. 4. ZTD. 1199

Čl. 277. st. 2. ZTD. 1200

Čl. 374., st. 2. u vezi s čl. 382. st. 1. ZTD. 1201

Čl. 278. ZTD.

246

punomoćnika ili udruge Priopćenje mora biti upućeno i ostalim dioničarima koji to zahtijevaju ili koji

su četrnaestog dana prije održavanja skupštine upisani u registru dionica kao dioničari društva. Jednako

tako, priopćenje se mora uputiti svakom članu nadzornog odnosno upravnog odbora koji to

zahtijeva.1202

Dioničari mogu stavljati svoje prijedloge odnosno protuprijedloge za dnevni red glavne

skupštine. Ako se dioničar ne koristi navedenim pravom time ne gubi pravo stavljanja protuprijedloga

na glavnoj skupštini. Predmet prijedloga dioničara može biti protuprijedlog u pitanjima osoba

predloženih za članove nadzornog odbora i revizora.

7.7.4.3. Pravo dioničara na obaviještenost

Dioničari moraju biti obaviješteni o poslovima društva kao uvjet glasovanja i opredjeljivanja i

prije glavne skupštine. Ako to nije ostvareno zbog pomanjkanja inicijative, tj. zahtjeva dioničara,

zakonom je uređeno ostvarivanje prava na obaviještenost na sjednici glavne skupštine kada uprava

odnosno izvršni direktori moraju dati svakom dioničaru na njegov zahtjev obavijesti o poslovima

društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na dnevnom redu.1203

Zakonom nisu uređeni

načini izvješćivanja – usmeno, pisano, traženje prijepisa i dr., što je moguće urediti statutom ili

poslovnikom skupštine. Temeljem te odredbe glavna skupština dioničkog društva može većinom

glasova koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini

pri odlučivanju donijeti poslovnik o svome radu i u njemu odrediti pravila za pripremu i provođenje

glavne skupštine.1204

U praksi izvješćivanja poznata su i raširena dioničarska pisma koja se tromjesečno tijekom

godine upućuju dioničarima. U pogledu obaviještenosti svi dioničari moraju biti u jednakom položaju.

To načelo je pojačano izričitom zakonskom odredbom: ako je nekom dioničaru dana obavijest izvan

glavne skupštine, onda se takva obavijest mora dati svakom dioničaru na glavnoj skupštini pa i onda

kada ta obavijest nije u vezi s pitanjem o kojem se odlučuje.1205

Takav oblik zaštite dolazi u obzir osobito u odnosu na članove uprave ili nadzornog odbora, ali i

zaposlenih dioničara koji po svojem položaju imaju neusporedivo lakši pristup informacijama od

ostalih dioničara. Iako ni takvom zakonskom zaštitom nije moguće sasvim izjednačiti sve dioničare s

onima koji su na razne načine u povlaštenom položaju, u pogledu obaviještenosti takvo pravilo i

njegova provedba, dakako, može spriječiti grube nepravde.1206

1202

Čl. 281. ZTD. 1203

Čl. 287. ZTD. 1204

Terek, D., Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije, 2/2007., str. 134. 1205

Čl. 287. st. 3. ZTD. 1206

O članskim pravima dioničara u dioničkom društvu i usporedbi sa zakonskim rješenjima drugih država v. Ledić, D.,

Članska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu, Suvremeno poduzetništvo, 3/2003., str.239.-

258.

247

Zakonom su određeni slučajevi u kojima uprava, odnosno izvršni direktori mogu uskratiti

davanje obavijesti, primjerice informacije o poreznim davanja, za društvo štetne podatke, poslovne

tajne, ako je obavijest dostupna na internetskoj stranici društva najmanje sedam dana prije prvog dana

održavanja glavne skupštine i za vrijeme njezina održavanja i dr.1207

Dioničar kojemu je uskraćeno

pravo na obaviještenost može svoje pravo ostvariti putem suda.1208

7.7.4.4. Donošenje odluka na glavnoj skupštini

Zakonom nije propisan najmanji broj glasova odnosno dioničara koji moraju biti prisutni ili

zastupljeni na glavnoj skupštini kao uvjet donošenja valjanih odluka (kvorum). Statutom društva se

može odrediti kvorum odnosno potrebna zastupljenost dioničara.1209

To praktički znači da svi nazočni,

neovisno o broju glasova kojima raspolažu, čine kvorum pa se smatra da skupština može donositi

valjane odluke ako statutom nije drukčije uređeno. Takvom odredbom štite se interesi društva kao

cjeline.

S obzirom na mogućnost i iskustva društava s velikim brojem dioničara, a među njima i onih

koji nemaju interes ili mogućnosti sudjelovanja u upravljanju, imperativni propisi o bilo kojem

obvezatnom minimalnom broju prisutnih glasova ili dioničara mogli bi dovesti u pitanje normalno

funkcioniranje skupštine i društva.

Zaštita interesa društva ostvaruje se i supsidijarnim odredbama. Ako je društvo statutom

propisalo kvorum pa se zbog nedostatka kvoruma skupština nije mogla održati, tada na idućoj skupštini

ne postoji vezanost kvorumom i može se odlučivati neovisno o broju zastupljenih dioničara.

Skupština djeluje donošenjem odluka. Postupak odlučivanja i oblik odlučivanja nije zakonom

utvrđen. Glasovati se može javno i tajno. U osobnim stvarima smatra se da se glasuje tajno. Zakonom

nije predviđena mogućnost da odsutni član glasuje pisano. Pobliže odredbe o tome mogu se unijeti u

statut ili poslovnik. Sve odluke skupštine moraju se unijeti u zapisnik koji sastavlja javni bilježnik.1210

Odluke koje donosi skupština valjane su ako postoji kvorum, kada je utvrđen statutom, i ako je za njih

glasovala potrebna većina.

U pravilu se odluke na glavnoj skupštini donose običnom većinom, odnosno većinom danih

glasova prisutnih dioničara.1211

Obična većina potrebna za donošenje odluka određuje se i utvrđuje u

razmjeru prema predanim glasovima, a ne u odnosu na ukupan broj glasova prema visini temeljnog

kapitala ili u odnosu prema temeljnom kapitalu. Nevaljani glasovi i suzdržani ne uzimaju se u obzir pri

tom utvrđivanju. Obična većina je natpolovična većina glasova dioničara koji su valjano glasali „za“ ili

„protiv“ uvećana za barem jedan glas. Odluka je donesena ako je za nju glasovala polovica i jedan više

1207

Čl. 287. st. 2. ZTD. 1208

Čl. 288. ZTD. 1209

Čl. 289. st. 1. ZTD. 1210

Čl. 286. ZTD. 1211

Čl. 290. ZTD.

248

od dioničara koji su valjano glasovali. Obična većina vrijedi uvijek ako statutom ili zakonom nije

predviđena veća većina.

Za donošenje određenih odluka zakon pretpostavlja tzv. kvalificiranu većinu, odnosno 3/4 danih

glasova prisutnih dioničara. Nema zapreke da se za donošenje određenih odluka statutom utvrdi i veća

većina od one propisane zakonom.1212

Kvalificirana većina ili 3/4 glasova je većina koja se za određene

odluke izričito traži zakonom ili je predviđena u statutu. Zakonom određena kvalificirana većina

ostvarena je kada su za odluku glasovali dioničari koji predstavljaju tri četvrtine glasova od temeljnog

kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini. Takvo odmjeravanje kvalificirane većine potrebno je radi

onemogućivanja dioničara, koji ima najmanje 25% udjela, da bude u položaju spriječiti donošenje

temeljnih odluka. Za neke odluke propisana je kvalificirana većina, ali samo od danih glasova (npr.

opoziv nadzornog odbora).

Na odluke temeljnog značenja upućuju odredbe zakona u kojima se izričito traži kvalificirana

većina:

1. izmjene statuta1213

2. povećanje temeljnog kapitala1214

3. uvjetno povećanje kapitala1215

4. smanjenje temeljnog kapitala1216

5. izdavanje zamjenjivih obveznica i obveznica s promjenjivom kamatom1217

6. sklapanje, izmjena i prestanak poduzetničkih ugovora1218

7. priključenje društva1219

Statutom se mogu propisati i veći udjeli potrebnih glasova pa i jednoglasnost što bi, naravno,

znatno otežalo rad i odlučivanje u skupštini. Od ostalih potrebnih uvjeta za valjano odlučivanje moguće

je u statutu predvidjeti suglasnost pojedinih dioničara ili nadzornog odbora.1220

1212

Statutom se u pravilu ne može odrediti da je za donošenje određene odluke potrebna manja većina od one propisane

zakonom. Iznimka od ovoga pravila je donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala ulozima za koju zakon

pretpostavlja ¾ većinu, međutim dopušta da se statutom predvidi i manja većina ali ne manja od 2/3 većine. V. čl. 304.

ZTD. 1213

Čl. 301. st. 2. ZTD. 1214

Čl. 323. st. 2. ZTD. 1215

Čl. 314. st. 1. ZTD. 1216

Čl. 342. st. 1. ZTD. 1217

Čl. 341. st. 1. ZTD. 1218

Čl. 481. st. 1. ZTD. 1219

Čl. 503. st. 2. ZTD. 1220

Čl. 290. ZTD.

249

7.7.4.5. Pravo glasa

Pravo glasa određuje se prema nominalnom iznosu dionice a kada je riječ o dionicama bez

nominalnog iznosa, prema njihovu broju. Iz te zakonske odredbe proizlazi pravilo načelnog značenja

da svaka dionica nosi jedan glas. Dionice koje pripadaju nekom dioničaru, smatraju se i dionice koje

netko drugi drži za njegov račun ako je tako određeno u statutu. U praksi je prihvaćeno i judikaturom

potvrđeno, da takav imatelj više dionica za tuđi račun može različito glasovati. Razlozi za to su

slučajevi punomoćnika dionica kojima je veći broj dioničara povjerio svoje dionice dajući im različite

upute za glasovanje.

Od navedenog pravila postoje iznimke i ograničenja:

1. ograničenje najvišeg nominalnog iznosa što ga može posjedovati jedan dioničar kojim se

ograničenjem određuje i najveći broj glasova

2. ograničenje broja glasa - stupnjevanjem tako da se ograniči broj glasova koje jedan dioničar

može imati neovisno o broju dionica.

Razlozi takvih zakonskih mogućnosti i odstupanja od načelnih pravila koja priznaje i naše

pravo, nastojanje je da se zadrži javni otvoreni karakter društva i zaštiti od prevladavajućeg utjecaja

velikih dioničara, a istodobno održi potrebna neovisnost uprave od skupštine u kojoj dioničari imaju

odlučujući utjecaj.1221

Pravo glasa stječe se potpunom uplatom uloga, a statutom se može odrediti da se pravo glasa,

ali samo na jedan glas, stekne i prije ako je uplaćen određeni najniži iznos uloga. Zalaganjem dionica

ne gubi se pravo glasa.

7.7.4.6. Isključenje prava glasa

Zakonskom mogućnošću da se pravo glasa isključi nastoji se spriječiti da uprava utječe na

oblikovanje volje i odlučivanje u vlastitoj skupštini. Takvi slučajevi odnose se i na mogućnosti

preuzimanja dionica za račun društva, ovisnog društva ili društva u kojem postoji većinski udjel.

Isključenje prava glasa uređuje se kako bi se izbjeglo odlučivanje o sukobljenim interesima.

Posebni slučajevi nisu imenovani već se zakon ograničava na zabranu da se pravo glasa ostvaruje za

sebe ili nekog drugog kada se odlučuje o njegovim stvarima radi davanja razrješnice (nadzornom,

odnosno upravnom odboru i upravi kada su njihovi članovi istodobno i dioničari) i radi oslobođenja od

odgovornosti (pitanja o kojima skupština rijetko odlučuje osim u slučajevima iz kada postoji

odgovornost osnivača i članova uprave prema društvu) o zahtjevu što ga društvo ima prema njemu.

Poseban slučaj isključenja je glasovanje o imenovanju posebnih revizora društva. U odlučivanju

o tome ne može sudjelovati član uprave ili nadzornog odbora ako se ispitivanje revizora odnosi na

ocjenu rada nekog člana tih tijela.1222

1221

Za pravo glasa v. Barbić, J., op.cit. (ref.1113.), str.542.-581. 1222

čl. 298., st. 1. ZTD.

250

Pravila kojima se nastoji spriječiti odlučivanje i svaki drugi utjecaj na stvari u kojima pojedinac

ima vlastiti interes, ograničenog su domašaja. U praksi se ti zahtjevi statutarne discipline izbjegavaju na

različite načine, a najčešće glasovanjem imatelja dionice koji daje samo ime.

Za sprječavanje takve prakse predviđena je i sankcija ništetnosti za sve ugovore kojima se

dioničar obvezuje da će glasovati po uputama društva, uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora

kao i za svaki prijedlog uprave ili nadzornog, odnosno upravnog odbora.1223

I te odredbe su

ograničenog domašaja jer je postojanje i sadržaj takvog ugovora vrlo teško dokazati budući da se

iznimno sklapa u pisanom obliku.

7.8. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

7.8.1. Povećanje temeljnog kapitala

7.8.1.1. Povećanje temeljnog kapitala ulozima

Do sredstava potrebnih za investicije ili druge namjene društvo može doći uzimanjem kredita uz

kamate i obvezu vraćanja ili sustavnim odredbama propisa o trgovačkim društvima - povećanjem

kapitala. Institutom povećanja kapitala društvo povećava iznos temeljnog kapitala tako da u visini

razlike od ranijeg iznosa temeljnog kapitala do novog iznosa izdaje nove dionice. O tome donosi

odluku skupština pod uvjetom da su uplaćeni svi dotadašnji ulozi.

Odluka o povećanju temeljnog kapitala donosi se glasovima koji predstavljaju najmanje 3/4

temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, međutim, u statut dioničkog društva može se inkorporirati

odredba kojom se omogućava donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala drugačijom većinom

od zakonski propisane, no ista ne smije biti manja od većine glasova koji predstavljaju 2/3 temeljnog

kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke.

Ako se povećanje kapitala ostvaruje ulozima u stvarima i pravima, vrijede posebne odredbe o

tome i pravila koja vrijede za ulaganje stvari i prava kod osnivanja društva.1224

Odluke o povećanju

kapitala i prijave za provedbu povećanja kapitala upisuju se u sudski registar.

Donošenje odluke o povećanju temeljnog kapitala uključuje i odluku o iznosu za koji se

povećava temeljni kapital i nominalna vrijednost tj. cijena dionice koje će se izdati. Nove dionice

mogu, naime, biti izdane za iznos nominalne vrijednosti ili veći iznos. Pravilna odluka o tome može se

donijeti uvažavajući sve okolnosti tržišta na kojem će se dionice ponuditi i položaju društva, ponajprije

vrijednosti imovine kojom raspolaže. Posebno se mora procijeniti stanje na tržištu kapitala, stanje

1223

čl. 293., st. 2. ZTD. 1224

Čl. 305. ZTD.

251

ponude i potražnje i kotacija dionica društva na burzi. Poznata je praksa ponuda novih dionica po

povoljnijem manjem nominalnom iznosu - kursu kako bi se potakla potražnja i time povećala kotacija,

tečaj dionica na burzi.

Nove dionice upisuju se pisanom izjavom - upisnicom.1225

Upisnica mora sadržavati:

1. dan kad je donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala,

2. iznos za koji se dionice izdaju, iznos utvrđenih uplata te opseg dodatnih obveza,

3. utvrđenja učinjena glede povećanja temeljnog kapitala unosom stvari i prava, a ako se izdaju

dionice više rodova, ukupan nominalni iznos dionica svakog roda,

4. vrijeme kada upis prestaje obvezivati ako se do tada ne upiše u sudski registar da je provedeno

povećanje temeljnog kapitala.1226

Nove se dionice preuzimaju samo na osnovu upisanih izjava - upisnica. Povećanje nije izvršeno

kad su dionice potpuno uplaćene nego kada su pokrivene upisima (supskripcija) i kad su uplate

izvršene u veličini propisanoj zakonom ili statutom.

Nove su dionice u pravilu dostupne svima kao kod prve emisije. Istodobno vrijedi načelno

pravo zaštićeno zakonom u nas i u većini zakonodavstva o dioničkim društvima da se dosadašnjim

dioničarima daje pravo prvenstva kao jedno od temeljnih članskih prava. To pravo dioničari ostvaruju

razmjerno prema svome udjelu u dotadašnjem temeljnom kapitalu i na način predviđen zakonom te

prema odlukama skupštine. Pravo prvenstva se može ograničiti kvalificiranom odlukom skupštine u

svakom slučaju povišenja kapitala (pravo opcije). To se ostvaruje odlukom o djelomičnom ili

potpunom isključenju prava prvenstva za koju odluku je predviđen poseban postupak.

Razlozi ograničenja u svakom slučaju moraju se navesti, a načelno vrijedi da bi se ograničio

karakter javnosti društva kada bi se upis novih dionica beziznimno vezao u korist dotadašnjih

dioničara. Ako dioničar ne želi ostvariti svoje pravo prvenstva za svoj račun, on ga može ostvariti

prodajom dionica s pravom prvenstva na burzi. Prije objave o upisu izvršenog povišenja temeljne

glavnice u trgovački registar, društvo ne smije u svom poslovnom prometu navoditi iznos povišene

glavnice.

7.8.1.2. Uvjetno povećanje temeljnog kapitala

Glavna skupština može, većinom od 3/4 glasova, donijeti i odluku o uvjetnom povećanju

temeljnog kapitala. Riječ je o povećanju temeljnog kapitala za koje u trenutku donošenja odluke nije

sigurno da li će temeljni kapital biti uistinu povećan i u kojoj mjeri. Budući da je svrha uvjetnog

povećanja temeljnog kapitala ostvarivanje prava određenih osoba na stjecanje dionica, da li će uistinu

doći do povećanja temeljnog kapitala, ovisiti o volji tih osoba.1227

1225

Čl. 307. ZTD. 1226

Upisnica koja ne sadržava propisane sastojke je ništetna. Tako Barbić, J., op.cit. (ref.1113.), str.1221. 1227

Čl. 313. ZTD.

252

Uvjetno povećanje temeljnog kapitala dozvoljeno je u sljedećim situacijama:

1. radi ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice i prava

prvenstva pri upisu novih dionica,

2. radi pripreme za pripajanje više društava,

3. radi ostvarenja prava na dionice zaposlenika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora

društva ili nekog s njim povezanog društva na temelju odluke glavne skupštine,

4. radi davanja dionica vladajućeg društva, dioničarima odnosno članovima ovisnog društva, ako

je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva ili ugovor o prijenosu dobiti ili dionica glavnog

društva dioničarima odnosno članovima priključenog društva.

7.8.1.3. Odobreni temeljni kapital

Radi se o posebno uređenom postupku povećanja kapitala koji je jednostavniji od redovitog

povećanja. Statutom ili njegovim izmjenama može se predvidjeti iznos povećanja kapitala o kojem

uprava može odlučivati bez suglasnosti skupštine. Takva sloboda uprave vezana je zakonskim

ograničenjima o roku povećanja najviše pet godina od upisa društva odnosno upisa izmjene statuta.1228

Nominalni iznos odobrenog kapitala ne smije prijeći polovinu nominalnog iznosa temeljnog

kapitala u vrijeme davanja ovlasti. Izdavanje dionica i drugi postupci povećanja odobrenog kapitala

analogni su postupcima predviđenima za povećanje kapitala, ali i posebno uređeni.

7.8.1.4. Povećanje temeljnog kapitala iz sredstava društva

Ako društvo dobro posluje, kapital se može povećati iz vlastitih sredstava: rezervi kapitala,

rezervi iz dobiti i zadržane dobiti u temeljni kapital društva.1229

Na takav pravni i strateški pothvat društvo će se odlučiti kada ima višak kapitala u rezervama i

drugim izvorima te je njegova imovina u prevelikom nerazmjeru s visinom temeljnog kapitala.

Povećanjem iz vlastitih sredstava ta se imovina pretvara u temeljni kapital. Izravna ekonomska

posljedica je povećanje kreditne sposobnosti društva, a posredno i porast vrijednosti njegovih dionica

na burzi.1230

Pravno i ekonomski je logično da se tako izdane dionice daju dioničarima oslobođene poreza jer

je njihovo podrijetlo imovina društva koja im, iako ne pravno, pripada ekonomski. Na taj način ta

imovina dobiva i svoj pravni i prometni oblik u iznosu kapitala i u novim dionicama ili povećanju

nominalne vrijednosti dotadašnjih dionica.

1228

Čl. 323. ZTD. 1229

Čl. 328. – čl. 341. ZTD. 1230

O financijskim pretpostavkama za donošenje odluke v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.477.

253

7.8.2. Smanjenje temeljnog kapitala

Da bi se pravilno protumačile i zatim u praksi i primijenile različite pravne tehnike i oblici

smanjenja kapitala, osnovni je uvjet da se uzme u obzir materijalno pravna podloga odnosno

ekonomska svrha takvih složenih pravno-financijskih strategija u dioničkim društvima. Tim više što

smanjenju kapitala prethode ekonomski razlozi i jedan od pravno predviđenih sastojaka odluke o

smanjenju kapitala. Zakonom je naime izričito propisano da se u odluci mora odrediti svrha smanjenja

kapitala.1231

ZTD predviđa i postupno uređuje sljedeće slučajeve smanjenja temeljnog kapitala:

1. redovno smanjenje temeljnog kapitala kao efektivno smanjenje,

2. pojednostavnjeno smanjenje temeljnog kapitala kao oblik nominalnog smanjenja, i

3. povlačenje (amortizacija) dionica kao jedna od posebnih pravnih tehnika redovitog, efektivnog

smanjenja kapitala.

7.8.2.1. Redovno smanjenje temeljnog kapitala

Postupak redovnog smanjenja započinje odlukom skupštine koja mora biti donesena potrebnom

većinom uz glasovanje dioničara svakog roda dionica koje daju pravo glasa. Odluka mora sadržavati

svrhu smanjenja.1232

Iznos smanjenja ne smije doseći granicu kojom se ne pokriva minimalni iznos potreban za

osnivanje dioničkog društva propisan zakonom (200.000,00 kn). Iznimka od toga pravila dopuštena je

ako se istodobno donosi odluka o povećanju temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima (kupnja

stvari, investicije i dr.).1233

Smanjenje temeljnog kapitala se provodi smanjenjem nominalnog iznosa dionica te spajanjem

dionica, ali samo ako dionice glase na minimalan zakonom propisan iznos ispod kojeg se ne mogu

smanjiti njihovi nominalni iznosi. Odluka o smanjenju temeljnog kapitala podnosi se radi upisa u

sudski registar.

Zaštita vjerovnika predviđena je odredbama o obveznoj objavi upisa nakon koje u roku od šest

mjeseci vjerovnici mogu tražiti osiguranje naplate potraživanja i društvo tom zahtjevu mora

udovoljiti.1234

Istoj svrsi služi i odgoda plaćanja dioničarima koja je dozvoljena tek protekom šest

mjeseci od objave upisa smanjenja kapitala.

1231

Čl. 342. st. 3. i čl. 349. st. 1. ZTD. 1232

Čl. 342. ZTD. 1233

Čl. 348. ZTD. 1234

Čl. 345. ZTD.

254

7.8.2.2. Pojednostavljeno smanjenje temeljnog kapitala

U postupku nominalnog ili deklarativnog smanjenja temeljnog kapitala nema nikakvih isplata ili

vraćanja kapitala dioničarima. Taj se postupak primjenjuje vrlo često radi sanacija društava u gubitcima

i to tako da se veličina iznosa temeljnog kapitala dovede u sklad (izravnavanje niže vrijednosti) sa

stvarnim stanjem, a zatim se donosi odluka (ili istodobno) o povećanju temeljnog kapitala radi nabave

novih sredstava.

Zakonom se traži da u odluci bude izričito navedena svrha takvih smanjenja kapitala, a ona

može biti:

1. izravnavanje niže vrijednosti,

2. pokriće gubitaka ili

3. prijenos sredstava u rezerve kapitala.1235

U slučaju smanjenja kapitala potrebna je posebna zaštita vjerovnika koja se ostvaruje, osim

načina predviđenih za redovito smanjenje, i zabranom isplate dobiti dioničarima dok zakonske rezerve i

rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos 5% temeljnog kapitala.1236

Dobit se ne smije isplaćivati

dioničarima sve dok zakonske rezerve i rezerve kapitala društva ne dosegnu iznos od pet posto (5%)

temeljnoga kapitala. Zaštita vjerovnika i imovine, odnosno temeljnog kapitala društva pa time i

dioničara ostvaruje se i izričitom zabranom isplate dioničarima iznosa koji su dobiveni smanjenjem

kapitala.1237

7.8.2.3. Povlačenje dionica

Različito od prethodnih slučajeva u kojima su svi dioničari stavljeni u isti položaj kod

povlačenja dionica, tim postupkom mogu biti pogođeni samo neki dioničari. Povučene dionice gube

svoju vrijednost, a time se temeljni kapital smanjuje.

Imatelji dionica koje su povučene, gube članska prava, a vjerovnici također mogu biti pogođeni

jer se povučene dionice isplaćuju iz imovine društva koja se time smanjuje. Da bi se zaštitili ti interesi,

predviđeni su posebni postupci i uvjeti povlačenja dionica.

Društvo može povlačiti dionice prisilno ako su statutom određene pretpostavke i načini

provedbe prisilnog povlačenja. Takvo je povlačenje kad se imovina odnosno ulog u temeljnom kapitalu

sastoji od stvari i prava koje se s vremenom ili trošenjem iscrpljuju. U takvim slučajevima se već

statutom predviđa povlačenje takvih dionica. Dioničarima čije su dionice povučene, pripada

naknada.1238

1235

Čl. 349. ZTD. 1236

Čl. 351. ZTD. 1237

Čl. 350. ZTD. 1238

Čl. 352. st. 2. ZTD.

255

Druga je mogućnost povlačenja dionica kad se radi o vlastitim dionicama1239

ili dionicama koje

su društvu prenesene bezuvjetno na raspolaganje.

Pravila redovitog smanjenja dionica primjenjuju se i na povlačenje dionica.

U slučajevima povlačenja besplatnih dionica i povlačenja na teret dobiti i rezerve primjenjuju se

druga pravila provođenja povlačenja, a ne ona analogna redovitom smanjenju.

Jedna od temeljnih razlika je što nema plaćanja ili povrata dioničarima. Ako se povlačenje

dionica provodi nominalnim smanjenjem kapitala, tada je potrebna odluka glavne skupštine društva u

kojoj se navodi svrha smanjenja temeljnog kapitala. U tom slučaju iznos smanjenja kapitala ostvaren

povlačenjem unosi se u rezerve kapitala. Registarskom sudu podnosi se prijava za upis smanjenja

povlačenjem i upis smanjenja odvojeno ili istodobno s upisom odluke o smanjenju.

7.9. PRESTANAK DIONIČKOG DRUŠTVA

7.9.1. Razlozi za prestanak dioničkog društva

Razlozi za prestanak dioničkog društva jesu:

1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,

2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju najmanje tri

četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke,

ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih pretpostavki,

3. pravomoćna odluka registarskog suda kojom se određuje brisanje društva po službenoj

dužnosti,

4. pripajanje društva drugome društvu, spajanje s drugim društvom i podjela društva

razdvajanjem,

5. odluka stečajnog vijeća o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka,

6. otvaranje stečajnog postupka,

7. ništetnost društva,

8. ukidanje društva i

9. ostali slučajevi predviđeni statutom.1240

1239

Čl. 352. st. 1. ZTD. 1240

Čl. 367. ZTD.

256

7.9.2. Likvidacija dioničkog društva

Nakon što je donesena odluka o prestanku društva, mora se provesti postupak likvidacije.

Likvidacija dioničkog društva se neće provoditi jedino u slučaju kad se društvo pripaja drugome

društvu ili spaja s drugim društvom. Likvidacija se također neće provoditi ako se nad društvom otvori

stečajni postupak.1241

Postupak likvidacije provode članovi uprave odnosno izvršni direktori kao likvidatori ili druge

osobe, a to mogu biti i pravne osobe određene statutom ili odlukom glavne skupštine. U postupku

likvidacije društvo uz tvrtku mora navesti i naznaku „u likvidaciji“ i pod tom tvrtkom može poduzimati

radnje likvidacije i nastupati u pravnom prometu. Likvidatori se upisuju u trgovački registar prijavom

registarskom sudu.1242

Likvidatori zastupaju društvo. U postupku likvidacije likvidatori su dužni

pozvati vjerovnike da prijave svoja potraživanja i okončati poslove, naplatiti potraživanja društva i

ispuniti obveze društva prema vjerovnicima, državi i dr.

Imovina društva (likvidacijska masa) može se podijeliti dioničarima tek nakon godinu dana od

trećeg poziva vjerovnicima.1243

Imovina se dijeli dioničarima razmjerno nominalnim iznosima

uvažavajući različita prava koja proizlaze iz različitih rodova dionica. Nastavljanje društva je moguće

samo u slučajevima kada društvo prestaje protekom vremena ili odlukom glavne skupštine, ali samo

prije početka podjele imovine.1244

1241

Terek, D., Prestanak i likvidacija trgovačkih društava, Računovodstvo i financije, 6/2007., str.66. 1242

Čl. 372. st. 1. ZTD. 1243

Čl. 379. st. 1. ZTD. 1244

Čl. 384. st. 1. ZTD.

257

8. DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU


Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna pravna ili fizička osoba

ili više njih unose uloge kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu tako da

članovi ne odgovaraju za obveze društva. Ulozi ne moraju biti jednaki. Osnivač može kod osnivanja

društva preuzeti više poslovnih udjela. Ukupan iznos svih uloga mora odgovarati iznosu temeljnog

kapitala društva. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnicama.1245

Društvo s ograničenom odgovornošću je društvo pravna osoba, društvo kapitala, trgovačko

društvo, članovi ne odgovaraju za obveze društva i ima temeljni kapital.1246

Sva ta obilježja ima i

dioničko društvo pa glede njih valja na odgovarajući način primijeniti ono što je rečeno glede

dioničkog društva, uz napomenu da se članovi društva ne zovu dioničari nego članovi društva1247

i da je

najniži propisani temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću, za razliku od dioničkog

društva, 20.000,00 kn. Iako bi naziv društva mogao uputiti na pogrešan zaključak kako društvo ne

odgovara cijelom svojom imovinom za svoje obveze nego da je ta odgovornost nečim ograničena,

glede odgovornosti za obveze društva s ograničenom odgovornošću nema razlike u odnosu na

odgovornost dioničkog društva.

Obilježja društva s ograničenom odgovornošću po kojima se ono razlikuje od dioničkog društva

jesu:

1. temeljni kapital podijeljen na poslovne udjele koji se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima i

2. temeljni ustrojbeni akt društva je društveni ugovor odnosno izjava o osnivanju, a ne statut kao u

dioničkom društvu.1248

1245

Čl. 385. st. 1. i st. 2. ZTD. 1246

O tome v. Gorenc, V. (ur.), op.cit. (ref.969.), str.565.-571. 1247

O tome v. Barbić, J., Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s ograničenom

odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010., str.7. 1248

Ibid.

258

8.2. OSNIVANJE

Društvo s ograničenom odgovornošću može se osnivati samo simultano. ZTD-om je izričito

zabranjeno sukcesivno osnivanje društva. Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se na temelju

društvenog ugovora u obliku javnobilježničke isprave. Kad društvo osnivaju dvije osobe ili više osoba,

one to čine sklapanjem društvenog ugovora i tada nastaje preddruštvo. Kad društvo osniva samo jedna

osoba, fizička ili pravna, umjesto društvenog ugovora osnivatelj daje izjavu kod javnog bilježnika o

osnivanju društva s ograničenom odgovornošću.1249

Sklapanje društvenog ugovora dopušteno je i preko opunomoćenika. Oblik punomoći je

propisan zakonom, tj. punomoć se mora ovjeriti kod javnog bilježnika. Jedino ako se radi o zakonskim

zastupnicima osnivatelja, za njihove izjave o osnivanju društva nije potrebna punomoć jer oni svoje

ovlasti zasnivaju na zakonu.

Društvo koje ima najviše tri člana i jednog člana uprave može se osnovati na pojednostavnjeni

način. Za takvo osnivanje društva moraju se koristiti obrasci zapisnika koje sastavlja javni bilježnik.

Tako popunjeni obrazac zapisnika vrijedi kao popis članova društva, popis osoba ovlaštenih da vode

poslove društva, te sadrži izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje te potpis člana uprave koji se

pohranjuje u sudski registar. U svemu ostalome na takav se zapisnik na odgovarajući način primjenjuju

odredbe ZTD-a o društvenom ugovoru.1250

U praksi se pojednostavljeno osnivanje koristi pri osnivanju

tzv. jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću.

8.2.1. Sadržaj društvenog ugovora (izjave o osnivanju)

Glede sadržaja društvenog ugovora1251

odnosno izjave o osnivanju društva, ZTD-om je izričito

propisano koje sastojke društveni ugovor mora sadržavati, a i ti sastojci moraju biti u skladu s ostalim

prisilnim odredbama ZTD-a. Obvezni su sastojci društvenog ugovora odnosno izjave o osnivanju

društva s ograničenom odgovornošću sljedeći:

1. ime, prezime, odnosno tvrtka, prebivalište, odnosno sjedište osnivača, ako je osnivač fizička

osoba i osobni identifikacijski broj, a ako je osnivač pravna osoba i matični broj subjekta,

odnosno odgovarajuće podatke ako je riječ o stranoj osobi,

2. tvrtka i sjedište društva,

3. predmet poslovanja društva,

1249

Čl. 387. ZTD. 1250

Ibid. 1251

Za primjer društvenog ugovora i izjave o osnivanju v. Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.344.-345.

259

4. ukupni iznos temeljnog kapitala te iznos svakog pojedinačnog uloga osnivatelja, a ako ulog čine

stvari ili prava, moraju se detaljno opisati i naznačiti njihovu vrijednost, te broj i nominalne

iznose poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preuzima svaki osnivač,

5. odredba o tome osniva li se društvo na određeno ili na neodređeno vrijeme,

6. prava i obveze koje članovi imaju prema društvu, osim uplate svojih uloga te prava i obveze

koje društvo ima prema osnivateljima.1252

8.2.2. Temeljni kapital i ulozi za preuzete poslovne udjele

Temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću mora iznositi najmanje 20.000,00 kuna,

te mora biti izražen u kunama.1253

On je novčani izraz vrijednosti svih uloga zajedno.1254

Nominalni iznos pojedinog uloga ne može biti manji od 200,00 kn, a ukoliko je veći, mora biti

izražen cijelim brojem koji je višekratnik broja sto. Osnivač može kod osnivanja preuzeti i više

poslovnih udjela. Pristupanjem društvenom ugovoru, osnivač preuzima određeni poslovni udio i

obvezuje se dati društvu onu vrijednost koja odgovara svoti preuzetog poslovnog udjela (ulog u

društvo). Preuzimanjem poslovnog udjela osnivač postaje članom te stječe članska prava u društvu.1255

Zbroj nominalnih iznosa svih poslovnih udjela mora odgovarati iznosu temeljnog kapitala.

Uplata uloga predstavlja glavnu obvezu člana društva. On svoju obvezu ispunjava unosom

novca, stvari i prava u društvo. Ulozi u društvo moraju se unijeti tako da društvo može njima slobodno

raspolagati

Prije upisa društva u sudski registar svaki osnivatelj mora uplatiti najmanje četvrtinu uloga koji

uplaćuje u novcu, tako da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000,00 kuna.

Novčani ulozi uplaćuju se na račun društva kod kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Stvari i

prava moraju se u cijelosti unijeti prije upisa društva u sudski registar.1256

Ako je vrijednost uloga u

stvarima i u pravima u vrijeme podnošenja prijave za upis društva u sudski registar manja od

vrijednosti uloga koji se time ulaže, razlika do visine tako izraženoga uloga mora se uplatiti u

novcu.1257

Ako član društva ne unese ulog u društvo, a ono to ne može nadoknaditi prodajom poslovnog

udjela, drugi članovi društva dužni su uplatiti iznos koji nedostaje razmjerno svojim udjelima u

društvu. Na taj se način štiti društvo te istodobno njegovi članovi i vjerovnici. Zaštita tih osoba

1252

Čl. 388. ZTD. 1253

Čl. 389. ZTD. 1254


Ibid., str.593. 1256

Čl. 390. st. 3. ZTD. 1257

Čl. 390. st. 3. ZTD-a.

260

osigurava se i kogentnim rješenjima predviđenima za slučaj da član društva zakasni odnosno uopće ne

uplati svoj ulog.1258

Član društva koji ulog ne uplati pravodobno mora društvu platiti zatezne kamate ili više kamate

ako su takve prethodno određene od strane društva. Člana u zakašnjenju, društvo može pozvati pisanim

putem da ispuni svoju obvezu u naknadnom roku koji ne može biti kraći od mjesec dana. Društvo ga

mora upozoriti da, ako ne ispuni svoju obvezu u naknadnom roku, bit će isključen iz društva.

Bezuspješnim protekom naknadnog roka član biva isključen iz društva, gubi sva prava u društvu, no i

dalje odgovara za štetu koja je društvu time počinjena.1259

8.2.3. Dodatne činidbe i posebne pogodnosti

Dodatne obveze su društvenim ugovorom utvrđene obveze nekog člana ili nekih članova da će

društvu štogod prodati ili učiniti, ili u njegovu korist štogod propustitiili trpjeti.1260

Njima ne dolazi do

povećanja temeljnog kapitala društva.1261

U slučajevima kad članovi društva utvrde da bi dodatne činidbe vezane za osobna svojstva

nekog člana ili nekih članova koristile društvu, moraju društvenim ugovorom učiniti sljedeće:

1. odrediti dodatnu činidbu koja se može sastojati u davanju, činjenju, trpljenju ili propuštanju,

2. odrediti opseg i pretpostavke za ispunjenje tih činidbi,

3. utvrditi mjerila za određivanje naknade koju za te činidbe društvo treba platiti,

4. utvrditi ugovornu kaznu za slučaj neispunjenja ili neurednog ispunjenja preuzete obveze.1262

Dodatne se činidbe mogu sastojati u novcu ili ispunjenju drugih činidbi koje imaju imovinsku

vrijednost. ZTD izričito propisuje da ono što je uplaćeno, ne može biti vraćeno članovima društva

ukoliko je potrebno za pokriće gubitaka društva.

Za postojanje posebnih pogodnosti potrebna je odgovarajuća odredba u društvenom ugovoru

kojima se određuju njezin sadržaj i njihov ovlaštenik. Kad se članu daje naknada za stvari ili prava koja

on prenosi društvu i koja se priračunava njegovom ulogu ili kada mu se daju posebne pogodnosti, u

društvenom ugovoru mora se navesti:

1. točno i u cjelini član društva koji prenosi stvar ili pravo,

2. opis onoga što se tako prenosi društvu,

3. vrijednost toga izraženu u novcu, te

4. posebne pogodnosti koje stječe član društva.1263

1258

O tome v. Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str. 138. 1259

Čl. 400. ZTD. 1260


Čl. 391. ZTD. 1262


261

8.2.4. Troškovi osnivanja

Troškovi osnivanja mogu biti znatni, ali ako nije ništa o njima dogovoreno, snose ih sami

osnivatelji razmjerno svojim ulozima. Na naknadu izdataka za sklopljene poslove prije upisa društva u

sudski registar primjenjuju se odredbe o preddruštvu. 1264

ZTD izričito zabranjuje isplatu naknade troškova za pripremne radnje ili za osnivanje društva iz

temeljnog kapitala, te posebno ističe kako nije dopušteno da se iznos tih troškova priračuna temeljnom

kapitalu kao ulog.1265

8.2.5. Prijava i upis u sudski registar

Prijava za upis u sudski registar1266

podnosi se ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. sklopljen je društveni ugovor, odnosno dana je izjava o osnivanju ako je osnivatelj jedna osoba,

2. uneseni su ulozi u skladu sa ZTD-om i društvenim ugovorom. Ulozi u stvarima i pravima

moraju biti unijeti na način da društvo s njima može slobodno raspolagati nakon upisa u sudski

registar,

3. imenovan je jedan član ili više članova uprave, a ako društvo mora imati nadzorni odbor, ovaj

mora biti izabran,1267

4. ako društvo osniva samo jedan osnivatelj, on mora prije podnošenja prijave dati primjereno

osiguranje za to da će dio uloga u novcu, koji nije uplaćen, biti uredno plaćen.1268

U prijavi za upis u sudski registar moraju se navesti:

1. tvrtka, sjedište, adresa društva u Republici Hrvatskoj i predmet poslovanja društva,

2. iznos temeljnog kapitala društva,

3. izjava članova uprave da su upoznati s obvezom izvješćivanja suda i da nema okolnosti koje bi

bile protivne odredbama ZTD-a o zabrani određenim osobama da budu članovi uprave,

4. imena i prezimena članova uprave, predsjednika i članova nadzornog odbora, te njihovo

prebivalište i osobni identifikacijski broj,

5. imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva, ako su članovi društva fizičke osobe, i

njihovi osobni identifikacijski brojevi, a ako pravne osobe njihovi matični brojevi subjekta,

odnosno odgovarajući podaci ako je riječ o stranoj osobi.

1263

Čl. 392. ZTD. 1264


Čl. 393. st. 1. ZTD. 1266

V. primjer prijave za upis u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.238.-241. 1267

Čl. 394. st. 1. ZTD. 1268

Čl. 394. st. 2. ZTD.

262

Ako su društvenim ugovorom utvrđene dodatne činidbe,1269

u prijavi se mora pružiti i dokaz da

su one ispunjene i da s njihovim predmetom društvo slobodno raspolaže. 1270

Pošto zaprimi prijavu sud će ispitati je li društvo uredno osnovano sadržava li prijava zakonom

propisani sadržaj i jesu li prijavi priložene propisane isprave.1271

Upis će biti odbijen onda kada je

nedvojbeno da izvješće o osnivanju ili izvješće o reviziji osnivanja odnosno ostali podaci i isprave nisu

točni, potpuni ili u skladu s propisima, te kada je sud mišljenja da je vrijednost uložene stvari ili prava

znatno manja od visine uloga koji se koji se time uplaćuje.1272

Sud će otkloniti upis osnivanja društva u

registar također i u onim slučajevima kada ispitivanje primljene prijave i njezinih priloga ukaže na

kakav nedostatak prijave, priloženih dokumenata ili dotadašnjeg postupka.1273

Ako je društvo uredno osnovano, prijava sadržava zakonom propisani sadržaj i prijavi su

priložene propisane isprave, sud će donijeti rješenje o upisu osnivanja društva u sudski registar i

provesti taj upis.

8.3. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA I DRUŠTVA

S obzirom da društvo s ograničenom odgovornošću ima pravnu osobnost moguće je postojanje

pravnih odnosa između društva i njegovih članova, te između članova društva međusobno. Posebnost je

društava s ograničenom odgovornošću u tome što je društveni ugovor temeljni ustrojbeni akt društva pa

to omogućuje da članovi njime uređuju i druge odnose, a ne samo one koji proizlaze iz njihova članstva

u društvu.1274

ZTD uređuje pravne odnose društva i članova putem uloga u društvo kao temeljne obveze člana

društva i putem poslovnih udjela kao skupa članskih prava u društvu.

8.3.1. Ulozi u društvo

U skladu s društvenim ugovorom i odlukama organa društva svaki je član dužan uplatiti dio

temeljnoga kapitala koji je preuzeo, odnosno unijeti svoj ulog u društvo.1275

1269

Čl. 391. ZTD. 1270

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.458.-459. 1271

V. primjer rješenja trgovačkog suda o upisu u sudski registar u: Mlikotin Tomić, D. i dr., op.cit. (ref.1025.), str.242.-

244. 1272

Čl. 395. st. 2. ZTD. 1273


Barbić, J, op.cit. (ref.1247.), str.76. 1275

Čl. 398 ZTD.

263

U međusobnim odnosima članova, a s obzirom na unos uloga, temeljno je načelo da su svi

članovi obvezni uloge u novcu uplatiti u razmjeru sa svojim preuzetim poslovnim udjelima, ako

drugačije nije određeno društvenim ugovorom ili odlukama organa društva. Društvo ne može

pojedinim članovima odgoditi, olakšati niti ih osloboditi obveze uplate uloga, a član ne može svoje

dugovanje s naslova uplate uloga prebiti s potraživanjem od društva. Na stvari i na prava koja se unose

kao ulog ne može se za potraživanje koje se ne odnosi na predmet unosa, ostvarivati pravo zadržanja.

Iznimka od zabrane oslobađanja obveze za uplatu uloga postoji kada se društvo odluči na

smanjenje temeljnog kapitala, ali samo do svote za koju je smanjeni temeljni kapital.1276

8.3.1.1. Sjedinjenje poslovnih udjela kod jednog člana

Sjedine li se u roku od tri godine po upisu društva u sudski registar svi poslovni udjeli kod

jednoga člana ili uz to i kod društva, član društva mora u roku tri mjeseca od takvog sjedinjenja u

cjelini uplatiti sve uloge u novcu ili dati društvu osiguranje za ono što još nije uplaćeno, ili dio udjela

prenijeti na nekog trećeg.1277

Odmah po proteku danog roka, član društva je dužan izvijestiti registarski

sud o tome koju je od propisanih mjera poduzeo te o tome pružiti dokaz. Ako član društva ne ispuni

ovu svoju obvezu, registarski sud će mu za to ostaviti naknadni rok, a ako član ni u tom roku ne uloži

žalbu protiv rješenja ili ne pristupi ispunjenju obveza, registarski sud donosi odluku o prestanku

društva.

8.3.1.2. Zakašnjenje s unosom uloga u društvo

Član društva koji pravodobno ne uplati ulog dužan je društvu platiti zatezne kamate ako

društvenim ugovorom ili odlukom organa društva donesenom prije preuzimanja obveze uplate nije

određena viša kamata.1278

Člana društva koji kasni s uplatom uloga društvo može pisanim putem pozvati na ispunjenje

njegove obveze u naknadnome roku koji ne može biti kraći od mjesec dana, uz upozorenje da će, ako

ne uplati ulog, biti isključen iz društva. Nakon neuspješnog proteka naknadnog roka uprava društva

oglašava da je član u korist društva izgubio svoj poslovni udio i djelomičnu uplatu uloga.1279

Pravne posljedice isključenja su gubitak svih prava u društvu, a član i dalje odgovara društvu za

uplatu neuplaćenog dijela uloga. Osim prava na isključenje, društvo ima protiv člana pravo na tužbu

zbog unosa uloga, što ne isključuje pravo na isključenje člana te pravo na naknadu štete.1280

1276


Čl. 398. st. 7. ZTD. 1278

Čl. 399. ZTD. 1279

Čl. 400. ZTD. 1280

O tome v. Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.468.

264

8.3.1.3. Odgovornost za unos uloga u društvo

Za uplatu iznosa koji duguje isključeni član društva, uključujući i kamate, društvu odgovaraju

njegov neposredni prednik i svi raniji prednici u društvu koji su se prema društvu smatrali imateljima

poslovnih udjela u tijeku posljednjih pet godina prije nego što je isključenom članu društva bio poslan

poziv za uplatu uloga.1281

Isplatu se može tražiti od ranijeg prednika samo ako obvezu ne podmiri

njegov slijednik, što znači da prednici isključenog člana odgovaraju supsidijarno.

Ako se ne može postići da pravni prednici člana koji nije uplatio cijeli ulog uplate zaostali dio

uplate ili član nema pravnih prednika, društvo može njegov poslovni udio prodati javnim nadmetanjem,

osim ako ga uz cjelinu koja odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti uz suglasnost isključenog člana ne

preuzme neki od članova društva.1282

Ako društvo ne može naplatiti odgovarajuće iznose ni od prednika isključenog člana ni

prodajom poslovnog udjela člana, ostali članovi društva dužni su uplatiti iznos koji nedostaje,

razmjerno svojim poslovnim udjelima u društvu. Ako poslovni udjel nije prodan, članovi koji su

podmirili obvezu stječu pravo sudjelovanja u dobiti društva i u ostatku likvidacijske, odnosno stečajne

mase društva koji bi pripali tomu poslovnomu udjelu i to razmjerno iznosima koje su uplatili na ime

zaostale uplate duga koji se odnosi na taj poslovni udjel.1283

Članovi društva koje je u stečaju solidarno odgovaraju za uplatu dijela temeljnoga kapitala koji

nije uplaćen, ako su uplate potrebne da bi se podmirila potraživanja vjerovnika.1284

Ovoj solidarnoj

odgovornosti svih članova društva u stečaju pridružuju se i pravni prednici sadašnjih članova, pod

uvjetima propisanim za odgovornost prednika, što znači da prednici u odnosu na slijednike odgovaraju

supsidijarno.1285

8.3.2. Poslovni udjeli

Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, poslovni udjel člana društva određuje se

prema njegovom nominalnom iznosu. Član društva može imati više poslovnih udjela. Pošto se poslovni

se udjeli ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima, zabranjeno je izdavanje isprava o kojima ovisi

postojanje prava na isplatu dividende, a izdane isprave nisu valjane.1286

Uprava svakog društva dužna je voditi knjigu poslovnih udjela koja mora sadržavati: tvrtku,

odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član

1281

Čl. 401. ZTD. 1282

Čl. 402. ZTD. 1283

Čl. 403. ZTD. 1284

Čl. 404. ZTD. 1285


O poslovnim udjelima više u: Slakoper, Z., Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003, str. 26-32.

265

društva pravna osoba podatke o njegovu upisu u odgovarajućem registru, a ako je član društva fizička

osoba i njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na

temelju toga uplatio, eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio,

te obveze koje terete poslovni udjel i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva. U

knjigu se upisuju tereti i podjele poslovnih udjela te sve druge promjene.1287

U odnosu na društvo, član

društva je samo osoba koja je upisana u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu

obaviješten registarski sud. Smatra se da je u knjizi poslovnih udjela upis izvršen onoga dana kad

društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na

vrijeme kada je upis stvarno obavljen.

8.3.2.1. Raspolaganje poslovnim udjelom

Poslovni se udjeli mogu prenositi i nasljeđivati.1288

Nema razlike obavlja li se prijenos udjela

između članova društva ili između člana i treće osobe, ali prijenos se mora provesti ugovorom kao

dvostranim pravnim poslom sklopljenim u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju

potvrdi javni bilježnik. Oblik javnobilježničke isprave mora imati i ugovor o preuzimanju obveze o

prijenosu poslovnog udjela.1289

Prijenos može biti naplatan ili besplatan.

Iznimka od načela slobodnog prijenosa poslovnih udjela jest slučaj prijenosa udjela uz kojeg je

vezana obveza dodatne činidbe, a koji se može prenositi samo uz suglasnost društva (vinkulacija).

Društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i daljnji uvjeti za prijenos poslovnog udjela i drugi

slučajevi potrebe suglasnosti društva za prijenos poslovnog udjela. Ako je društvenim ugovorom pred-

viđeno da se poslovni udio može prenijeti na drugu osobu samo uz suglasnost društva, a društvo ovu

suglasnost uskrati, član društva može od trgovačkog suda tražiti da mu dopusti prijenos toga udjela.

Sud će dozvoliti prijenos ako nema valjanih razloga za to da uskrati davanje dozvole za prijenos, a

prijenos se može obaviti bez štete za društvo, njegove članove i vjerovnike. Prije donošenja odluke sud

mora saslušati upravu i člana društva koji traži dozvolu za prijenos poslovnog udjela.1290

Osim što se poslovni udjeli mogu prenositi ugovorom, oni se mogu i nasljeđivati. Društvenim

ugovorom može se za slučaj nasljeđivanja poslovnog udjela odrediti da ga je nasljednik dužan prenijeti

nekome drugome članu društva ili osobi koju odredi društvo, ako se nasljednik i takva osoba drugačije

ne dogovore, po cijeni koja odgovara vrijednosti poslovnog udjela iskazanoj u posljednjim financijskim

izvješćima.1291

Stjecatelj poslovnog udjela, bilo ugovorom, bilo nasljeđivanjem, stupa u pravni položaj

prenositelja. Za ispunjenje činidbi koje se na temelju poslovnog udjela moraju ispuniti društvu po

1287

Čl. 410. ZTD. 1288

Čl. 412. ZTD. 1289

O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.475. 1290

Čl. 413. ZTD. 1291

Čl. 414. ZTD.

266

obvezi koja postoji u vrijeme kada je društvu podnesena prijava za upis prijenosa tog udjela u knjigu

poslovnih udjela, solidarno odgovaraju stjecatelj poslovnog udjela i njegov pravni prednik. Zahtjevi

prema pravnome predniku stjecatelja zastarijevaju u roku od pet godina od podnošenja prijave za upis

prijenosa poslovnog udjela.1292

8.3.2.2. Više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu

Postoji li na poslovnom udjelu više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo

zajedno. Ovlaštenici solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udjel. Pravne radnje koje

društvo treba poduzeti prema imateljima poslovnoga udjela, valjano su poduzete, poduzme li ih se

samo prema jednome od njih, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika.

8.3.2.3. Stjecanje i uzimanje u zalog vlastitih poslovnih udjela

Društvo ne smije stjecati i uzimati u zalog vlastite poslovne udjele za koje nije u cjelini uplaćen

ulog. Društvo može stjecati vlastite poslovne udjele za koje je u cjelini uplaćen ulog ako se

kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

1. da je temeljni ulog u cijelosti uplaćen,

2. da cijenu poslovnog udjela društvo plati imovinom (kapitalom) koja prelazi temeljni kapital

društva,

3. ako društvo može prema zakonu stvoriti propisane rezerve za stjecanje vlastitih udjela, a da

time ne smanjuje temeljni kapital društva ili rezerve koje mora stvarati na temelju društvenog

ugovora, koje ne smije upotrijebiti za isplate članovima društva.

Prava i obveze iz vlastitog poslovnog udjela miruju, a aktiviraju se prodajom vlastitih udjela.1293

Moguće je da član društva s ograničenom odgovornošću ima s društvom neki pravni odnos koji

je odvojen od svojstva njegova člana. Kako član može svoj poslovni udjel u ostvarenju nekog

poslovnog odnosa dati u zalog, on ga može dati u zalog i društvu čiji je član.1294

To je moguće samo

ako je ukupni iznos tražbine osigurane zalogom poslovnih udjela niža od vrijednosti udjela ili ako je

vrijednost poslovnih udjela koji se uzimaju u zalog niža od toga, da iznos tražbine nije veći od one

imovine društva čija vrijednost prelazi iznos njegovog temeljnog kapitala.

8.3.2.4. Povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela

Povlačenje poslovnih udjela mora se predvidjeti društvenim ugovorom.1295

S ovom se načelnom

odredbom u društvenom ugovoru mora suglasiti i član kojemu taj udjel pripada, te je stoga ovo temelj

1292

Čl. 415. ZTD. 1293

Čl. 418. ZTD. 1294

O tome v. u: Gorenc, V., op.cit. (ref.999.), str.479. 1295

Čl. 419. ZTD.

267

za razlikovanje dobrovoljnog od prisilnog povlačenja. Dobrovoljno povlačenje poslovnog udjela

moguće je u svako doba, ako se time suglasi njegov imatelj.1296

Povlačenje poslovnog udjela bez

suglasnosti imatelja tog udjela, odnosno prisilno povlačenje, moguće je samo onda ako su pretpostavke

za to utvrđene društvenim ugovorom, prije stjecanja predmetnog udjela od strane člana. I kod

dobrovoljnog i kod prisilnog povlačenja poslovnog udjela član ima pravo na povrat uplaćenih uloga, ali

uz uvjet da vraćanje uplaćenog ne dovodi do smanjenja temeljnog kapitala.

8.3.2.5. Istupanje i isključenje člana iz društva

Društvenim ugovorom može se odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može

isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz

društva.1297

Uvjeti istupanja člana iz društva su sljedeći: vrijeme kada član može istupiti, utvrđivanje

otkaznih rokova i od kada oni teku, komu se izjavljuje istupanje i sl., a kod isključenja prije svega

razlozi isključenja i pravne posljedice.1298

Istupanje člana iz društva tužbom kod suda, moguće je uvijek onda kada za to postoje opravdani

razlozi. Ova opća zakonska klauzula „opravdani razlozi“ odnosi se naročito na one slučajeve kada

članu koji istupa iz društva, ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je član

spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu, ili mu neki organ društva nameće nerazmjerne obveze.

Potrebno je istaknuti kako se član društva ne može unaprijed odreći prava na tužbu za istupanje iz

društva.

Jednako tako, društvo može tužbom zahtijevati od suda da isključi određenog člana društva

kada za to postoji važan razlog kao, primjerice, ponašanje člana kojim se onemogućuje ili otežava

postizanje cilja društva ili ako bi njegov ostanak u društvu za društvo bio nepodnošljiv.

Istupanjem ili isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga

proizlaze. Član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen, imaju pravo da im se nadoknadi

tržišna vrijednost njihova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno isključenja. Ako

je ulog člana u društvo bio u stvarima ili u pravima, on ima pravo da mu se uloženo vrati, ali ne prije

nego što prođu tri mjeseca od istupanja odnosno od isključenja društva. Kod toga ne može tražiti

naknadu štete za slučajno uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti onoga što je uložio, kao i u

prigodama kad je do toga došlo redovitom upotrebom. Ako društvo od člana traži naknadu nastale štete

ili član treba ispuniti neke druge obveze prema društvu, vrijednost temeljnog uloga neće mu se

nadoknaditi dok ne podmiri štetu i ne ispuni te obveze. Članstvo u društvu člana koji je istupio iz

društva i člana koji je iz njega isključen prestaje kada im se isplati navedena naknada.1299

1296


Čl. 420. ZTD. 1298


Čl. 421. ZTD.

268

8.4. ORGANI DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Društvo s ograničenom odgovornošću je, kao i dioničko društvo, pravna osoba i djeluje preko

svojih organa. Obvezni organi tog društva su uprava i skupština. Nadzorni odbor je fakultativan organ

društva s ograničenom odgovornošću.1300

Za razliku od dioničkog društva, u društvu s ograničenom odgovornošću između organa postoji

hijerarhijski odnos, pri čemu je skupština najviši organ, jer je najvažnija volja članova društva.1301

Skupština društva je hijerarhijski najviši organ što je razvidno iz položaja uprave prema skupštini jer se

za opoziv imenovanja uprave u društvu s ograničenom odgovornošću ne traži postojanje važnog

razloga, čime se upravi oduzima samostalnost kakva postoji primjerice kod uprave dioničkog društva,

te je ona stoga u podređenom položaju spram skupštine. Skupština imenuje članove uprave i bez

ikakvih pravnih ograničenja opoziva njihovo imenovanje.1302

8.4.1. Uprava

Svako društvo s ograničenom odgovornošću mora imati najmanje jednog člana uprave

(direktora), zato što je uprava obvezni organ društva. Dok u društvima osoba svi članovi društva,

odnosno u komanditnom društvu komplementari, upravljaju društvom, vode poslove društva i

zastupaju društvo, u društvima kapitala postoji organska struktura, tj. podjela zadaća između pojedinih

organa društva.1303

Uprava društva s ograničenom odgovornošću je ovlaštena i dužna voditi poslove

društva, zastupati društvo, voditi poslovne knjige, izrađivati financijska izvješća društva te voditi

knjigu poslovnih udjela.1304

8.4.1.1. Imenovanje članova uprave

Za člana uprave može biti imenovana samo potpuno poslovno sposobna fizička osoba. Na

imenovanje članova uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o upravi dioničkog

društva.1305

Članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva, ako društvenim ugovorom nije

predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu, primjerice nadzorni odbor. Ako se za člana uprave

imenuje nekoga od članova društva, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je

1300




Slakoper, Z., Društvo s ograničenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, Zagreb, 2001., str.325. 1304


Čl. 423. ZTD.

269

član uprave član u društvu. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu

uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru.

Ako se društvenim ugovorom odredi da se svi članovi društva imenuju članovima uprave, to se

odnosi samo na one članove društva koji su to bili u vrijeme kada se odredba o tome unosila u ugovor.

U društvenom se ugovoru može predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo,

primjerice, da će upravu društva čiji je jedini član Grad Zagreb, imenovati Skupština grada.1306

Ako broj članova uprave padne ispod broja koji je društvenim ugovorom određen kao najmanji

broj članova uprave da bi ona mogla voditi poslove društva i zastupati ga, a nisu određeni njihovi

zamjenici, članovi društva moraju svojom odlukom bez odgode imenovati članove koji nedostaju. Do

obavljenog imenovanja preostali članovi uprave obavljaju samo neodložne poslove. Društvenim se

ugovorom može odrediti da za vrijeme dok članovi društva ne imenuju nove članove, nadzorni odbor

može imenovati članove koji nedostaju. Ako otpadnu svi članovi uprave ili oni nisu u mogućnosti

obavljati svoje dužnosti, nadzorni odbor je dužan članove uprave imenovati bez odgode.

U slučaju kada ni otpali svi članovi uprave postojala bi potpuna nemogućnost rada uprave, dok

u slučaju otpadanja samo nekih članova nemogućnost rada uprave bila bi djelomična.

Djelomična nemogućnost je stanje kada broj članova uprave padne ispod broja koji je određen

društvenim ugovorom kao najmanji broj potreban za vođenje poslova i zastupanje društva, a ne postoje

zamjenici članova uprave. Članovi društva bez odgode moraju imenovati nedostajuće članove uprave, a

preostali članovi uprave, ako ih ima, dužni su i ovlašteni obavljati samo neodgodive poslove. To su

poslovi koji se poduzimaju u svrhu otklanjanja štete i opasnosti od nastanka štete za društvo, njegovu

imovinu i poslove.

Potpuna nemogućnost je stanje kada otpadnu svi članovi uprave ili preostali članovi uprave nisu

u mogućnosti obavljati svoje dužnosti. Tada ne postoji mogućnost poduzimanja ne samo redovnih i

odgodivih poslova već i onih koji ne trpe odgodu, uz izglednu opasnost da društvo pretrpi znatniju

štetu. Nadzorni odbor dužan je bez odgode imenovati članove uprave čiji će mandat trajati dok članovi

društva ne imenuju nove članove uprave.

Ako društvo nema nadzorni odbor ili nadzorni odbor ne imenuje članove uprave koji obavljaju

neodgodive poslove, sud će imenovati privremenog upravitelja društva.1307

Dužnost privremenog

upravitelja je da se brine oko imenovanja nove uprave, a do tada je ovlašten obavljati samo neodgodive

poslove.

1306

Čl. 423. st. 3. ZTD. 1307

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str.332.

270

8.4.1.2. Vođenje poslova

Uprava vodi poslove društva samostalno, odnosno u okviru svojih zadaća sama donosi odluke.

U pojam poslovodstva se ex lege uvršćuje:1308

vođenje poslovnih knjiga, sastavljanje godišnjih

financijskih izvješća društva, vođenje knjige poslovnih udjela,1309

dostavljanje sudu popisa članova

društva svake godine, sazivanje skupštine društva, obavještavanje suda o broju zaposlenih,

obavještavanje suda o promjenama u knjizi poslovnih udjela, podnošenje svih prijava za upis u sudski

registar, vođenje evidencije odluka skupštine i članova društva, dostavljanje članovima društva

izvadaka iz te evidencije i davanje uvida u nju itd.

Iako zakon to izričito ne propisuje, zaključujemo kako u vođenje poslova društva spadaju i sve

radnje poduzete unutar društva, potrebne za redovno odvijanje poslova, poput priprema, odvijanja i

nadziranja tekućih poslova, izrade organigrama poduzeća, kratkoročnih planova poslovanja i drugo.

Ovi poslovi moraju biti u skladu s djelatnostima društva naznačenima u društvenom ugovoru.

Način rada uprave propisuje se društvenim ugovorom. Ako neka pitanja glede načina rada

uprave nisu uređena društvenim ugovorom ili ZTD-om, može ih urediti uprava posebnim aktom koji u

tu svrhu donosi.

Ako uprava ima više članova, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, članovi zajedno

poduzimaju radnje potrebne za vođenje poslova društva (skupno vođenje poslova društva), osim ako

postoji opasnost od toga da se radnje pravodobno ne poduzmu.

Ako je po društvenom ugovoru svaki član uprave ovlašten da sam poduzima radnje vođenja

poslova društva (pojedinačno vođenje poslova društva), on ne smije poduzeti nakanjenu radnju

usprotivi li se tome neki od članova uprave, osim ako spomenutim ugovorom nije drugačije

određeno.1310

8.4.1.3. Zastupanje

Društvo zastupa uprava.1311

Ovlasti uprave za zastupanje društva nemoguće je povjeriti nekom

drugom uz istodobno isključenje uprave od te ovlasti. Svi članovi uprave skupno zastupaju društvo, ako

nije drukčije uređeno društvenim ugovorom. Zastupanje društva je valjano kada svi članovi uprave

društva poduzmu odgovarajuću pravnu radnju odnosno pravni posao i potpisuju se tako da uz

navođenje tvrtke društva stavljaju svoj potpis.1312

1308

Ibid., str. 335. 1309

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, članstvo u društvu se ne stječe na

temelju sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Prema članku 411 ZTD član društva je samo onaj koji je upisan u

knjizi poslovnih udjela, ali se smatra da je upis u knjigu poslovnih udjela obavljen s danom kada je društvu prispjela prijava

za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis i to bez obzira na vrijeme kada je upis stvarno obavljen. 1310

Čl. 422. ZTD. 1311

Čl. 426. ZTD. 1312

Petrović, S., op.cit. (ref.949.), str.158.

271

Ako uprava ima više članova, društvenim ugovorom može se odrediti da društvo zastupa jedan

član uprave samostalno, više njih skupno ili jedan član zajedno s prokuristom. Nije dopuštena odredba

u društvenom ugovoru kojom se određuje da pojedini ili svi članovi uprave zastupaju društvo samo

zajedno s jednim ili s više prokurista.

Da bi se očitovanje volje trećih prema društvu smatralo valjanim, dovoljno je da je ono učinjeno

samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje.

Način na koji više osoba zastupa društvo, mora se javno objaviti istodobno s upisom takve

ovlasti u sudskom registru. Ako društvo nema nijednog člana uprave ni privremenog upravitelja, za

primanje očitovanja volje i pismena zastupaju ga članovi nadzornog odbora, ako društvo ima taj organ,

a ako ga nema članovi društva. Njima se izjavljuju očitovanja volje i dostavljaju pismena na adrese

vidljive iz sudskog registra. Volja je valjano izjavljena odnosno pismeno je valjano dostavljeno ako je

to učinjeno prema jednoj od tih osoba. Ako društvo ima samo jednoga člana koji je ujedno i jedini član

uprave, on ne može, ako mu se ne dozvoli drugačije, sklapati pravne poslove u ime društva sa samim

sobom ili kao zastupnik nekoga drugoga, osim ako se posao sklapa isključivo radi ispunjenja neke

obveze.

Članovi uprave moraju poštovati ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim

ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama nadzornog odbora. Ovakva ograničenja bez

pravnoga su učinka prema trećima. To posebice vrijedi ako se ovlast za zastupanje ograničava na

sklapanje određenih poslova, ili poslova određene vrste, ili se ono daje samo pod određenim

okolnostima, za određeno vrijeme ili mjesto, ili je za sklapanje pojedinih poslova potrebna suglasnost

članova društva, nadzornog odbora ili nekog drugog organa društva.1313

Potrebno je istaknuti razliku između unutarnjeg i vanjskog pravnog odnosa kod ovlasti u vezi sa

zastupanjem. Unutarnji pravni odnos je odnos između društva i njegove uprave, a vanjski pravni odnos

onaj pravni odnos koji postoji između društva (što ga zastupa uprava) i trećih osoba. Postoji osnovno

pravilo prema kojem su ovlasti članova uprave da prema trećima zastupaju društvo neograničene, tj.

prema trećima eventualna ograničenja ne proizvode pravne učinke. Ako ograničenje ipak postoji,

članovi uprave dužni su ga poštovati.1314

8.4.1.4. Poslovne knjige i financijska izvješća

Uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga i vođenje poslova unutarnjeg

nadzora. Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska

izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno sastaviti, bez odgode dostaviti nadzornom

odboru i skupštini društva, ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva. Uz

1313

Čl. 427. ZTD-a. 1314

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str.349.

272

izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva uprava je dužna dostaviti i izvješće

revizora.1315

8.4.1.5. Dužna pozornost i odgovornost članova uprave

Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog

gospodarstvenika te čuvati poslovnu tajnu društva.1316

Ovdje se, kao i kod odredaba o zabrani

konkurencije, odgovarajuće primjenjuju odredbe koje se odnose na dioničko društvo.

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Odgovornost članova uprave društva

može biti osobna i imovinska. Osobna odgovornost postoji u onim slučajevima u kojima za određeni

postupak članova postoji mogućnost njihova opoziva, a imovinska u slučaju u kojem za određeni

postupak društvu odgovaraju svojom imovinom.1317

Na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću primjenjuju se pravila o sukobu

interesa na identičan način kao i kod članova uprave dioničkog društva.

8.4.1.6. Opoziv članova uprave i ostavka člana uprave

Opoziv članova uprave određen je odredbom čl. 424. ZTD-a i odnosi se na sve članove uprave,

osim onih koje bi imenovalo javnopravno tijelo.1318

Članovi društva mogu svojom odlukom u svako

doba opozvati članove uprave, što nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni

sklopili s društvom.

Člana uprave koji je i član društva može se, ako za to postoji važan razlog, opozvati i odlukom

suda. Ako se članovi uprave imenuju društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da ih se

može opozvati samo ako za to postoji važan razlog, a opoziv je valjan sve dok se o njegovoj

eventualnoj nevaljanosti ne odluči pravomoćnom odlukom suda, posebice ako je za opoziv postojao

važan razlog. Kada će postojati važan razlog za opoziv unaprijed nije moguće pretpostaviti, no smatra

se kako su teška povreda obveza i nesposobnost za uredno vođenje poslova i zastupanje društva, važni

razlozi zbog kojih je moguć opoziv.1319

Osim opozivom, članstvo u upravi društva s ograničenom odgovornošću može prestati i

ostavkom člana uprave.1320

1315

Čl. 428. ZTD. 1316

Čl. 430. ZTD. 1317

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str. 352. 1318

Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, registarski sud nije ovlašten odbaciti

prijavu za upis u kojoj je predlagatelj umjesto opoziva označio da se radi o razrješenju ili obratno. 1319


Čl. 424.a ZTD.

273

8.4.2. Nadzorni odbor

Budući da je društvo s ograničenom odgovornošću najčešće puno manje društvo nego dioničko

društvo, kako po broju članova tako i po obuhvatnosti poslovanja radi kojeg se osniva, temeljno je

pravilo da u društvu s ograničenom odgovornošću ne mora postojati nadzorni odbor.1321

8.4.2.1. Obveznost nadzornog odbora

Društvenim ugovorom, odnosno izjavom o osnivanju određuje se ima li društvo nadzorni odbor.

Prema tome, nadzorni odbor je u društvu s ograničenom odgovornošću fakultativan organ, da li će ga

društvo imati ili neće, ovisi ponajprije o volji osnivača.

Međutim u određenim slučajevima društvo s ograničenom odgovornošću mora imati nadzorni

odbor, i to:

1. ako je prosječan broj zaposlenih u godini veći od 200, ili

2. ako je to za društvo koje obavlja određenu djelatnost propisano posebnim zakonom, ili

3. ako je temeljni kapital društva veći od 600.000,00 kuna i ono ima više od 50 članova, ili

4. ako društvo jedinstveno vodi dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću koja

moraju imati nadzorni odbor ili s više od 50% sudjeluje u njima neposrednim udjelom u

temeljnom kapitalu, a u oba slučaja je broj zaposlenih u nekome od društava ili u svim

društvima zajedno u prosjeku veći od 200 ili

5. ako je društvo komplementar u komanditnom društvu, a prosječan broj zaposlenih u društvu i

komanditnom društvu je zajedno veći od 200.1322

Prosječan broj zaposlenih određuje se prema brojevima zaposlenih u društvu svakog

posljednjeg dana u mjesecu u prethodnoj kalendarskoj godini. Kada obvezu osnivanja nadzornog

odbora nameće broj zaposlenih, uprava je dužna s danom prvoga siječnja utvrditi prosječan broj

zaposlenih u prethodnoj godini. Ako taj broj prelazi 200 zaposlenih, dužna je to bez odgode priopćiti

registarskom sudu zajedno s popisom članova društva, odnosno s izjavom da u članstvu društva nije

bilo promjene. Prijeđe li u vremenu između dva takva priopćenja prosječan broj zaposlenih u društvu

200, to se mora registarskom sudu priopćiti bez odgode.1323

Kada nastane obveza postojanja nadzornog odbora, uprava je o tome dužna obavijestiti i

članove društva, a ne samo registarski sud.

1321

Slakoper, Z., op.cit. (ref.1303.), str.412. 1322

Čl. 434. st. 2. ZTD. 1323

Čl. 434. st. 4. ZTD.

274

8.4.2.2. Sastav nadzornog odbora te izbor i imenovanje članova nadzornog odbora

Nadzorni odbor sastoji se od najmanje tri člana. Društvenim ugovorom može se odrediti da

nadzorni odbor ima više članova, ali njihov broj mora biti neparan.1324

Član nadzornog odbora može

biti svaka potpuno poslovna sposobna fizička osoba, hrvatski ili strani državljanin. Član nadzornog

odbora ne može biti:

1. osoba koja je već član u deset nadzornih odnosno upravnih odbora dioničkih društava ili

društava s ograničenom odgovornošću (ako je neka osoba izabrana ili imenovana u više

nadzornih odbora, smatra se da je izabrana, odnosno imenovana samo u jednom odboru ako to

čini kao predstavnik nekog javnopravnog tijela, društva unutar koncerna ili kreditne odnosno

financijske institucije koja s društvom trajnije posluje da bi štitila njihove interese, ali samo

onda ako nije član više od dvadeset nadzornih odbora),

2. osoba koja je član uprave ili zamjenik člana uprave toga društva,

3. punomoćnik društva,

4. prokurist društva,

5. osoba koja je kažnjena za kaznena djela (prouzročenje stečaja, povreda obveze vođenja

poslovnih knjiga, oštećenje vjerovnika i dr.) za vrijeme pet godina po pravomoćnosti presude

kojom je osuđena, pri čemu se u to vrijeme ne računa vrijeme provedeno na izdržavanju

kazne.1325

Članovi društva svojom odlukom izabiru članove nadzornog odbora1326

osim ako je posebnim

zakonom propisano da neke od njih imenuju zaposleni. Ako se na istoj skupštini izabiru najmanje tri

člana nadzornog odbora, na zahtjev članova društva čiji poslovni udjeli čine najmanje trećinu

temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini, o izboru svakoga člana odbora odlučuje se odvojeno.

Društvenim ugovorom može se odrediti da određeni članovi društva ili članovi koji imaju

određene poslovne udjele mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odbora. Takvo pravo može

se dati onim članovima koji mogu raspolagati sa svojim poslovnim udjelom samo uz suglasnost

društva. Na taj način u nadzorni odbor može se tako imenovati najviše trećina njegovih članova.1327

Mandat članova nadzornog odbora traje najviše četiri godine, a članovi nadzornog odbora mogu biti

iznova birani odnosno imenovani.1328

Članove nadzornog odbora može opozvati skupština društva

odnosno članovi društva svojom odlukom za čije je donošenje potrebna većina od najmanje tri četvrtine

danih glasova.1329

Zamjenici članova nadzornog odbora se ne mogu izabirati niti imenovati.1330

1324

Čl. 435. ZTD. 1325


Čl. 437. ZTD. 1327

Čl. 437. st. 2. ZTD. 1328

Čl. 437. u vezi s čl. 258. ZTD. 1329


Čl. 437. st. 3. ZTD.

275

8.4.2.3. Ovlasti i način rada nadzornog odbora

Nadzorni odbor nadzire vođenja poslova društva. On ne može voditi poslove društva, ali se

društvenim ugovorom ili odlukom članova društva može predvidjeti da se određeni poslovi mogu

obavljati samo uz njegovu suglasnost.1331

Nadzorni odbor iz reda članova bira predsjednika i najmanje

jednog zamjenika predsjednika. Nadzorni odbor radi u sjednicama o kojima se vodi zapisnik, kojega

obvezno potpisuju predsjednik ili njegov zamjenik ovisno o tome tko je sjednicu vodio. Nadzorni

odbor može imenovati komisije radi pripreme odluka koje on donosi i nadzora njihovog provođenja.

Ako društveni ugovor ne odredi nešto drugo, nadzorni odbor može donositi odluke uz kvorum

koji čini polovina propisanog broja članova nadzornog odbora, ali ne manje od tri, dok je za donošenje

odluke potrebna većina danih glasova.1332

8.4.2.4. Odgovornost članova nadzornog odbora

Članovi nadzornog odbora moraju postupati s dužnom pozornošću u svojoj djelatnosti, a na

njihovu se odgovornost, ukoliko povrijede svoje obveze, odgovarajuće primjenjuju pravila o dužnoj

pozornosti i odgovornosti članova nadzornog odbora dioničkog društva.1333

8.4.3. Skupština

Skupština je obvezni organ društva s ograničenom odgovornošću. Članovi društva u skupštini

donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u

pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave da su suglasni s

time da se o njoj glasuje pisanim putem.1334

Ako društvo ima samo jednog člana, skupštinu društva čini samo ta osoba. Prema zakonu

odnosno izjavi o osnivanju društva, ta osoba može donositi odluke koje se tiču društva u svojstvu

skupštine, o čemu je dužan sastaviti zapisnik i potpisati ga.

Ako se odluka donesena u skupštini donosi pisano, većina koja je potrebna za to da bi se ona

donijela, ne određuje se na temelju danih glasova nego na temelju ukupnog broja glasova kojima

raspolažu članovi društva. Ako sve poslovne udjele u društvu drži samo jedan član ili uz njega i

društvo, on mora bez odgode po donošenju odluke o tome sastaviti zapisnik i potpisati ga.

8.4.3.1. Nadležnost skupštine

Skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o:

1331

Čl. 439. u vezi s čl. 263. st. 5. ZTD. 1332


Čl. 439. u vezi s čl. 272. ZTD. 1334

Čl. 440. ZTD.

276

1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva ako ga je društvo dužno

izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanja razrješnice članovima uprave i

nadzornog odbora

2. zahtjevu za uplatama uloga

3. povratu dodatnih uplata novca članovima društva

4. imenovanju i opozivu članova uprave

5. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima

6. podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela

7. davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava

8. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova

9. izmjeni društvenog ugovora

10. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i

nadzornog odbora te zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom

postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor

11. sklapanju ugovora kojim društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon, za koje se

plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o

izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je riječ o

stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti najmanje većinom od

3/4 danih glasova.

Društvenim ugovorom može se proširiti ili smanjiti nadležnost skupštine, ali joj se ne može

oduzeti ovlast za donošenje odluka iz prethodno navedenih točaka 1, 3, 5 i 9 te točke 10. ako se

navedeni ugovori sklapaju u roku od dvije godine nakon što je društvo upisano u sudski registar.1335

Nakon što skupština društva utvrdi godišnja financijska izvješća i konsolidirana financijska

izvješća kada su obvezna, te prihvati godišnje izvješće o stanju društva kada je obvezno i konsolidirano

godišnje izvješće društva, uprava društva dužna ih je, zajedno s izvješćem revizora, kada je revidiranje

financijskih izvješća propisano zakonom ili određeno društvenim ugovorom, bez odgađanja predati u

sudski registar radi upisa predaje i objave tog upisa. Ovime je ispunjena obveza usklađenja hrvatskog

zakonodavstva preuzeta SSP-om, a s ciljem javne dostupnosti izvješća društava s ograničenom

odgovornošću.

8.4.3.2. Sazivanje skupštine

Skupštinu društva saziva uprava ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano

drugom tijelu. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, skupština se održava u sjedištu

društva.1336

Skupština se svakako mora sazvati:

1335

Čl. 441. ZTD. 1336

Čl. 442. ZTD.

277

1. najmanje jednom godišnje te u skladu sa zakonskim odredbama i društvenom ugovoru,

2. uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, bez odgode, a napose onda ako se uoči da je

društvo izgubilo polovinu temeljnog kapitala,

3. onda kada to u pisanom obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli

poslovne udjele što zajedno čine najmanje desetinu temeljnog kapitala društva, a društvenim se

ugovorom može odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje uloge; tada

se skupština mora sazvati bez odgode.

Ako organ koji je ovlašten sazvati skupštinu, ne udovolji zahtjevu članova društva koji su

preuzeli poslovne udjele u visini najmanje desetine temeljnog kapitala društva, u roku 14 dana od dana

kada je zahtjev primljen ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navođenje

dnevnog reda same sazvati skupštinu, a skupština u tom slučaju odlučuje o snošenju troškova za

održavanje tako sazvane skupštine.

Skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o

tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je

posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja

skupštine mora proći najmanje sedam dana. U pozivu se mora što preciznije navesti dnevni red

skupštine. Izmjene i dopune dnevnog reda, mogu pisanim putem zahtijevati članovi društva koji su

preuzeli poslovne udjele što zajedno čine najmanje desetinu, a ako je tako određeno društvenim

ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva. Taj zahtjev mogu postaviti najkasnije unutar tri

dana od dana primitka poziva ili objave.1337

8.4.3.3. Podobnost skupštine da odlučuje

Ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su

na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnog

kapitala društva.1338

Na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani način stavili zahtjev

za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana prije njezina održavanja, mogu se donositi

odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva, ali se taj uvjet ne mora

ispuniti za donošenje odluke o sazivu nove skupštine.

U slučaju da skupština nije podobna za odlučivanje, a društvenim ugovorom nije drugačije

određeno, nova se skupština mora sazvati pozivom na tu okolnost tako da se njezin dnevni red

ograničava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odlučivati. Na toj skupštini mogu se donositi

valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnog kapitala na njoj zastupljeno.

1337

Čl. 443. ZTD. 1338

Čl. 444. ZTD.

278

8.4.3.4. Odlučivanje na skupštini

Ako zakonom i društvenim ugovorom nije drugačije određeno, skupština donosi odluke

većinom danih glasova. Svakih 200,00 kuna nominalnog iznosa poslovnog udjela daje pravo na jedan

glas, a dijelovi toga iznosa ne uzimaju se u obzir za određivanje prava glasa.1339

Uprava društva dužna

je u knjizi poslovnih udjela pri upisu svake promjene veličine udjela unijeti i broj glasova na koji on

daje pravo u skupštini društva te o tome članu društva izdati potvrdu ako on to zatraži. U društvenom

ugovoru može se odrediti da članovi društva imaju drugačije pravo glasa ali tako da svaki član mora

imati najmanje jedan glas.

Član može glasovati i preko punomoćnika koji se mora na skupštini društva iskazati pisanom

punomoći u kojoj je navedeno da se daje u svrhu glasovanja na skupštini. Zakonski zastupnici fizičkih

osoba i osobe koje zastupaju pravne osobe na temelju statuta mogu za zastupane članove glasovati na

skupštini bez punomoći.

Na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se

oslobađa neke obveze. Takva osoba ne može glasovati ni kao zastupnik člana društva. Isto vrijedi i

kada se odlučuje o pravnome poslu između člana i društva te o pokretanju ili rješenju spora među

njima. Nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru odnosno

imenovanju ili o opozivu kao člana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva.1340

8.5. ZAŠTITA PRAVA MANJINE

Članovi koji predstavljaju većinu temeljnog kapitala donose najvažnije odluke društva. Kako ne

bi došlo do zlouporabe većine, ZTD pruža manjini određenu zaštitu koja se najsnažnije očituje pravom

manjine (1/10 temeljnog kapitala) u zahtjevu da financijsko poslovanje društva pregledaju posebni

revizori.1341

Ako je odlukom članova društva odbijen prijedlog da se imenuju revizori radi pregleda

posljednjih godišnjih financijskih izvješća, sud može na prijedlog članova društva koji zajedno imaju

poslovne udjele na koje otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala, imenovati jednog ili više

revizora. Sud će tom zahtjevu udovoljiti samo onda ako se učini vjerojatnim da su načinjene grube

povrede zakona ili društvenog ugovora.1342

Članovi društva koji su stavili ovakav prijedlog ne mogu za

trajanja revizije prenositi svoje poslovne udjele bez suglasnosti društva. Revizija se smatra

1339

Čl. 445. ZTD. 1340

Čl. 445. st. 5. i st. 6. ZTD. 1341


Čl. 450. ZTD.

279

neopravdanom ako u cjelini potvrdi ispravnost financijskih izvješća odnosno ako utvrdi da su poslovne

knjige uredno vođene.

Revizori imaju pravo pregledati poslovne knjige i dokumentaciju društva te tražiti obavijesti i

izjave od članova uprave i nadzornog odbora te od osoba zaposlenih u društvu kako bi utvrdili stanje

poslovanja u društvu. Osobe od kojih revizori zatraže obavijesti i izjave, moraju ih dati bez odgode

točno i istinito. U rad revizora mora se uključiti nadzorni odbor, ako ga društvo ima. Revizori imaju

pravo na nagradu za svoj rad koju određuje sud. Revizori ne mogu ni od koga drugog primiti nikakvu

nagradu za svoj rad.1343

Članovi društva na čije poslovne udjele otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva,

mogu postaviti zahtjev za naknadu štete koju društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora,

ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen

upravi, ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.1344

Tužba se podnosi u roku tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o

podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.

8.6. IZMJENE DRUŠTVENOG UGOVORA

Pod izmjenama društvenog ugovora razumijeva se promjena ili dopuna bilo koje odredbe

društvenog ugovora bez obzira na to jesu li odredbe unesene u društveni ugovor jer to nalaže zakon ili

su ih članovi društva unijeli prema svojoj volji.1345

Društveni se ugovor može izmijeniti samo odlukom

članova društva. Odluka mora biti u obliku javnobilježničkog akta, privatne isprave koju potvrdi javni

bilježnik ili javnobilježničkog zapisnika. Odluka nema učinka dok se ne upiše u sudski registar.1346

Propisi ZTD-a o obliku izmjene društvenog ugovora odnose se samo na izmjene i dopune onih

odredaba toga ugovora koje se smatraju materijalnima. Za izmjene drugih odredaba i za dogovaranje o

drugim takvim odredbama mjerodavna su pravila koja vrijede za svaku od njih.1347

Odluka o izmjeni društvenog ugovora donosi se većinom od najmanje tri četvrtine danih

glasova. Društvenim ugovorom može se odrediti da je za to potrebna veća većina, a može se zahtijevati

ispunjenje i dodatnih pretpostavki.1348

Odluka o odredbama da treba izabrati nadzorni odbor i o smanjenju nagrade koja po

društvenom ugovoru pripada članovima uprave i nadzornog odbora donosi se običnom većinom

1343

Čl. 451. ZTD. 1344

Čl. 453. ZTD. 1345


Čl. 454. ZTD. 1347


Čl. 455. st. 1. ZTD.

280

glasova. Odluka o povećanju obveza članova prema društvu koje proizlaze iz društvenog ugovora ili o

smanjenju prava pojedinim članovima koja imaju na temelju tog ugovora, donosi se samo uz suglasnost

svih članova društva na koje se to smanjenje prava, odnosno povećanje obveza odnosi.

Svaka izmjena društvenog ugovora mora se prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski

registar.1349

Odluke o izmjeni društvenog ugovora moraju se objaviti. Ne objavljuju se odluke kojima

se ne mijenjaju odredbe društvenog ugovora koje su ranije objavljene.

8.7. POVEĆANJE I SMANJENJE TEMELJNOG KAPITALA

8.7.1. Povećanje temeljnog kapitala

Aktivnošću društva dolazi do stvaranja razlike između temeljnog kapitala upisanog u sudski

registar prilikom osnivanja društva te stvarnog stanja imovine društva. Kad ta razlika postane smetnja

daljnjem poslovanju društva, potrebno je povećati ili smanjiti kapital.

Temeljni kapital može se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili uplatama

povećanih uloga za postojeće poslovne udjele tzv. efektivno povećanje temeljnog kapitala ili

unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital tzv. nominalno povećanje temeljnog kapitala.1350

Za povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću ne mogu koristiti svi

načini povećanja dopušteni za povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu. S obzirom da se pri

povećanju temeljnog kapitala mijenja društveni ugovor, povećanje temeljnog kapitala svrstava se među

izmjene toga ugovora.1351

8.7.1.1. Efektivno povećanje temeljnog kapitala

Za povećanje temeljnog kapitala potrebna je odluka članova društva o izmjeni društvenog

ugovora. Temeljni kapital može se povećati uplatama uloga za nove poslovne udjele ili povećanjem

uloga za postojeće poslovne udjele. Na temelju povećanja temeljnog kapitala poslovne udjele u društvu

mogu preuzeti postojeći članovi društva ili druge osobe.

Ako u društvenom ugovoru odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije

određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja

odluke o povećanju temeljnog kapitala preuzmu poslovne udjele razmjerno nominalnim iznosima

svojih poslovnih udjela u društvu.

1349

Čl. 456. ZTD. 1350

Čl. 457. st. 2. ZTD. 1351

Barbić, J, op.cit. (ref.1247.), str.484.

281

Izjava o preuzimanju poslovnog udjela daje se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne

isprave koju potvrdi javni bilježnik. Osobe koje uplatom uloga pristupaju društvu, moraju u izjavi o

tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi se moraju navesti

iznosi uloga koji se uplaćuju preuzete poslovne udjele i druge obveze koje novi član društva preuzima

na temelju društvenog ugovora.1352

Odredbe ZTD-a o temeljnim ulozima odgovarajuće se primjenjuju na povećanje temeljnog

kapitala društva. Povećanje temeljnog kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u

odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari

i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskom sudu podnese prijava

za upis povećanog temeljnog kapitala u sudski registar. Čim se preuzmu poslovni udjeli i uplate ulozi u

povećani temeljni kapital mora se registarskom sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnog

kapitala u sudski registar.1353

8.7.1.2. Nominalno povećanje temeljnog kapitala

Nominalno povećanje temeljnog kapitala društva s ograničenom odgovornošću povećanje je

temeljnog kapitala iz sredstava društva pretvaranjem rezervi iz dobiti i rezervi kapitala u temeljni

kapital. Nema dodatnih uplata društvu niti je povećanje temeljnog kapitala i poslovnih udjela besplatno

nego se to povećanje ostvaruje iz postojeće imovine društva i usko je povezano s prihvaćanjem

godišnjih financijskih izvješća.1354

O pretvaranju rezervi iz dobiti i rezerve kapitala društva u temeljni kapital može se odlučiti

pošto se donese odluka o prihvaćanju godišnjih financijskih izvješća za posljednju poslovnu godinu

ako ta izvješća ne pokazuju gubitak i ako nema nepokrivenog gubitka iz prethodnih godina, za što se

mogu koristiti rezerve ako je to u skladu sa svrhom kojoj su one namijenjene.1355

Odluka o povećanju temeljnog kapitala ne može se donijeti prije nego što jedan ili više revizora

koje su odlukom imenovali članovi društva, ispitaju posljednja godišnja financijska izvješća i potvrde

ih bez rezerve. Ako je dan na koji se ta izvješća odnose više od osam mjeseci prije podnošenja prijave

za upis odluke o povećanju temeljnog kapitala društva u sudski registar, moraju se izraditi nova

financijska izvješća koja moraju ispitati revizori, na temelju čega se može donijeti odluka o povećanju

temeljnog kapitala društva, ali samo ako je revizori potvrde bez rezerve.

Povećanje temeljnog kapitala društva provodi se povećanjem nominalnih iznosa postojećih

poslovnih udjela u društvu ili stvaranjem novih poslovnih udjela.1356

Povećanje temeljnog kapitala

mora se tako provesti da ukupan nominalni iznos povećanih poslovnih udjela odgovara povećanom

1352

Čl. 457. ZTD. 1353

Čl. 458. ZTD. 1354


Čl. 459. ZTD. 1356

Čl. 459. st. 3. ZTD.

282

temeljnom kapitalu društva, a ako se to radi izdavanjem novih poslovnih udjela, da ulozi koji na njih

otpadaju zajedno s ostalim ulozima odgovaraju temeljnom kapitalu nakon njegova povećanja.

Novi poslovni udjeli članova društva moraju biti u istom razmjeru kao oni prije povećanja

temeljnog kapitala društva, a drugačija odluka članova društva je ništetna. Vlastiti poslovni udjeli

društva sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala. Poslovni udjeli za koje su temeljni ulozi samo

djelomično uplaćeni sudjeluju u povećanju temeljnog kapitala prema njihovim nominalnim iznosima.

Povećanje temeljnog kapitala društva ne utječe na odnose prava koja proizlaze iz poslovnih udjela.

Temeljni kapital je povećan od upisa odluke o povećanju u sudski registar.1357

8.7.2. Smanjenje temeljnog kapitala

Smanjenje temeljnog kapitala provodi se u prilikama kad društvo ima previše kapitala pa ga želi

smanjiti, kada je društvo pretrpjelo gubitak koji u nekome razumnom roku ne bi moglo nadoknaditi, pa

umjesto da posluje s nominalnim temeljnim kapitalom koji je objektivno smanjen, društvo odlučuje

smanjiti temeljni kapital na stvarnu vrijednost imovine društva.1358

Smanjenje temeljnog kapitala može se provesti:

1. vraćanjem članovima društva njihovih uloga

2. sniženjem nominalnih iznosa poslovnih udjela članova

3. potpunim ili djelomičnim oslobađanjem članova društva ili njihovih prednika od obveze da u

cjelini uplate uloge.1359

Temeljni kapital društva može se smanjiti samo na temelju odluke članova društva o izmjeni

društvenoga ugovora te pošto se provede postupak koji je propisan ZTD-om. U odluci se moraju

navesti opseg i svrha smanjenja temeljnog kapitala i kako će se to provesti.1360

Smanjenjem temeljnog kapitala smatra se svako smanjenje visine toga kapitala određene u

društvenom ugovoru bez obzira na to provede li se smanjenje vraćanjem članovima društva njihovih

uloga, sniženjem nominalnog iznosa poslovnih udjela ili potpunim, odnosno djelomičnim oslobađa-

njem članova društva ili njihovih pravnih prednika od obveze da u cjelini uplate uloge.1361

Nije dopušteno smanjenje temeljnog kapitala ispod najnižeg iznosa temeljnog kapitala. Ako se

smanjenje temeljnog kapitala provodi vraćanjem uplaćenih uloga ili oslobođenjem članova od obveze

1357

Čl. 461. ZTD. 1358

Gorenc, V., op.cit. (ref.999.),, str. 498. 1359


Prema pravnom shvaćanju prihvaćena na sjednici sudaca VTSRH 6. srpnja 2006, nekretnine društva ne čine njegov

temeljni kapital već su imovina društva, a u preddruštvu su zajednička imovina njegovih osnivača. Stoga sama činjenica da

je određena nekretnina prodana ne znači da dolazi do promjene temeljnog kapitala.To ne može biti niti opseg i svrha

smanjenja temeljnog kapitala koja se u odluci mora navesti u smislu članka 462 stavak 1 ZTD-a. 1361

Čl. 462. st. 2 ZTD.

283

da ih u cjelini uplate, nominalni iznos svakog poslovnog udjela koji ostaje u društvu ne može biti niži

od najnižeg dopuštenog nominalnog iznosa poslovnog udjela.

8.7.2.1. Prijava za upis nakane da se smanji temeljni kapital

Registarskome sudu mora se podnijeti prijava da se u sudski registar upiše nakana društva da

smanji temeljni kapital. Uprava mora odmah nakon što je obaviještena o upisu nakanjenoga smanjenja

temeljnoga kapitala u sudski registar nakanu o sniženju kapitala dostaviti sudskom registru radi objave

na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar i objaviti u glasilu društva, ako ga ono ima. U

tom je oglasu društvo dužno objaviti da je spremno svim vjerovnicima na njihov zahtjev podmiriti

potraživanja koja postoje prema društvu na dan posljednje objave nakane da se smanji temeljni kapital,

odnosno dati osiguranje da će ona biti podmirena te da se smatra kako su vjerovnici društva koji mu se

ne prijave u roku tri mjeseca od navedenog dana suglasni time da se smanji temeljni kapital društva.

Spomenuta objava mora se dostaviti poznatim vjerovnicima.1362

8.7.2.2. Prijava za upis izmjene društvenog ugovora

Prijava da se izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar podnosi se registarskom sudu

pošto protekne rok koji je dan vjerovnicima za to da se jave društvu. Prijavi treba priložiti:

1. dokaz da je nakana smanjenja temeljnog kapitala objavljena na način kako je to opisano u dijelu

koji se odnosi na „Prijavu za upis u sudski registar nakane da se smanji temeljni kapital“,

2. dokaz da su vjerovnici koji su se javili društvu, podmireni ili da im je dano osiguranje,

3. izjavu svih članova uprave da je svim poznatim vjerovnicima poslana obavijest, a da se društvu

nisu javili drugi vjerovnici, osim onih kojima je ono podmirilo potraživanja ili im je dalo

osiguranje,

4. popis članova društva na temelju odluke o smanjenju temeljnog kapitala.

Ako dokaz koji je podnesen o tome da su vjerovnici podmireni odnosno da im je dano

osiguranje ne odgovara istini, svi članovi uprave solidarno odgovaraju onim vjerovnicima glede kojih

su dani krivi podatci za štetu koja im je time učinjena, ali samo za iznos za koji se oni nisu mogli

podmiriti iz imovine društva. Ne odgovara za štetu član uprave koji dokaže da nije znao za netočnost

dokaza i izjava koje je dao.1363

8.7.2.3. Isplate članovima društva i oslobođenje od obveza

Isplate članovima društva na temelju smanjenja temeljnog kapitala moguće su pošto se

odgovarajuća izmjena društvenog ugovora upiše u sudski registar. Od upisa u sudski registar djeluje i

1362

Čl. 463. ZTD. 1363

Čl. 464. ZTD.

284

oslobođenje od obveze da se uplate preostali neuplaćeni temeljni ulozi u koju je svrhu smanjen temeljni

kapital društva.1364

8.8. PRESTANAK DRUŠTVA S OGRANIČENOM

ODGOVORNOŠĆU

Razlozi za prestanak društva s ograničenom odgovornošću su:

1. istek vremena određenog u društvenom ugovoru,

2. odluka članova,

3. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom i podjela društva

razdvajanjem,

4. pravomoćna odluka suda o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka zbog nemogućnosti da se

iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,

5. pravomoćna odluka suda kojom određuje brisanje društva po službenoj dužnosti,

6. otvaranje stečajnog postupka,

7. odluka registarskog suda o brisanju iz sudskog registra društva koje nema imovine u smislu čl.

367. st. 1. i st. 2. ZTD-a, te u slučaju da član društva kod kojega su se sjedinili svi udjeli, ne

izvijesti o tome u zakonskom roku registarski sud u smislu čl. 398. st. 8. ZTD-a,

8. ništetnost društva,

9. ukidanje društva,

10. pravomoćna presuda suda.1365

Osim prethodno nabrojenih razloga, društvenim ugovorom mogu se predvidjeti i drugi razlozi

za prestanak društva.1366

U svim slučajevima osim ako su razlozi prestanka društva otvaranje stečajnog

postupka i pripajanje odnosno spajanje društva, provodi se njegova likvidacija.1367

Likvidaciju provode

članovi uprave ako se društvenim ugovorom ili odlukom članova društva likvidatorima ne imenuju

jedna ili više osoba. Sud može na prijedlog nadzornog odbora ili članova društva čiji poslovni udjeli

čine najmanje deseti dio temeljnoga kapitala ili manji dio određen društvenim ugovorom iz važnih

razloga pored tih likvidatora ili umjesto njih imenovati druge.1368

1364

Čl. 465. ZTD. 1365

Čl. 466. st. 1. ZTD. 1366

Čl. 466. st. 2. ZTD. 1367


Čl. 471. ZTD.

285

8.9. JEDNOSTAVNO DRUŠTVO S OGRANIČENOM

ODGOVORNOŠĆU

8.9.1. Pojam i pravna priroda

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću uvedeno je u hrvatsko pravo izmjenama i

dopunama ZTD-a iz 2012. godine kako bi se pojednostavilo i pojeftinilo osnivanje društva te potaknulo

i motiviralo obavljanje gospodarskih djelatnosti. Tendencija spuštanja pravnih kriterija za početak

obavljanja gospodarskih djelatnosti, osobito za male poduzetnike, prisutna je u gotovo svim

zakonodavstvima EU u posljednjih petnaestak godina. U tom smislu prednjače Francuska i Ujedinjeno

Kraljevstvo koji su spustili mnoge kriterije glede društava s ograničenom odgovornošću, osobito u

pogledu temeljnog kapitala. Njemačka se, s druge strane, nije vodila takvim pristupom već je regulirala

poseban i pojednostavljen oblik društva s ograničenom odgovornošću tzv. poduzetničko društvo“

(Unternehmergesellschsaft). Njemački pristup usvojio je hrvatski zakonodavac uvođenjem

jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću.1369

Svrhu uvođenja j.d.o.o.-a naš je zakonodavac obrazložio slijedećim riječima: „Danom

pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji trgovačka društva osnovana u drugim državama

članicama, zbog slobode poslovnog nastana, djelovat će slobodno na području Republike Hrvatske bez

potrebe ustrojavanja zasebnih organizacijskih oblika. Kako bi se izbjeglo osnivanje trgovačkih društava

u drugim državama članicama u kojima postoje niži zahtjevi za uplatom temeljnog kapitala, koja bi

potom djelovala na području Republike Hrvatske, potrebno je pružiti alternativu i omogućiti osnivanje

društva s ograničenom odgovornošću na pojednostavljeni način i s manjim temeljnim kapitalom.

Navedena inačica društva s ograničenom odgovornošću nazvana jednostavno društvo s ograničenom

odgovornošću, osim što će smanjiti migraciju hrvatskih poduzetnika, olakšat će ulazak u poduzetnički

pothvat i spriječiti obavljanje neregistrirane djelatnosti.“1370

Valja napomenuti kako se j.d.o.o. u teoriji ne bi smio tretirati kao novi tip društva, koliko god

na takav zaključak navodila propisana obveza navođenja oznake „jednostavno društvo s ograničenom

odgovornošću“, odnosno kratice „j.d.o.o.“ u tvrtki društva.1371

J.d.o.o. bi se možda najbolje moglo

1369

Horak, H.; Dumančić, K.; Šafranko, Z., Komparativni osvrt na jednostavno društvo s ograničenom

odgovornošću, Pravo i porezi, 4/2013, str. 37-43. 1370

V. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, dostupno na:

http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=21556, (26.09.12.). 1371

V. čl. 13. st. 2. ZTD. Iako u propisima ZTD-a o tvrtci trgovačkog društva j.d.o.o. kao jedini podoblik trgovačkih

društava čini iznimku, neki su posebni propisi vođeni sličnom logikom. Tako primjerice iz odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o

športu (NN br. 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12) proizlazi da dionička društva registrirana za obavljanje sportskih

djelatnosti u tvrtci trebaju sadržavati oznaku “š.d.d.”.

286

okarakterizirati kao pred-evolucijski oblik klasičnog društva s ograničenom odgovornošću. Naime,

posebnosti j.d.o.o.-a, u odnosu na klasičan d.o.o. odražavaju se samo u odredbama čl. 13., čl. 387., čl.

390.a i čl. 445. ZTD-a, dok se u svemu ostalom na j.d.o.o. mutatis mutandis primjenjuju pravila koja

vrijede za d.o.o.

J.d.o.o. se, neovisno o svojim osobitostima, jasno uklapa u okvire definicije d.o.o.-a iz čl. 385.

ZTD-a, te ima sve karakteristike po kojima se u pravnoj teoriji d.o.o. razlikuje od ostalih tipova

društva. J.d.o.o. je dakle trgovačko društvo i pravna osoba, čiji članovi ne odgovaraju za obveze

društva. Ono nadalje ima temeljni kapital koji nije podijeljen na dionice i čiji se dijelovi ne mogu

izraziti vrijednosnim papirima. Naposljetku, temeljni ustrojbeni akt j.d.o.o.-a jest društveni ugovor

odnosno izjava o osnivanju.

8.9.2. Osobitosti jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću

8.9.2.1. Pojednostavljeno osnivanje

Uvođenje j.d.o.o.-a u hrvatsko pravo društava inspirirano je prije svega potrebom za što

jednostavnijim i jeftinijim pokretanjem poduzetničkog pothvata u okviru društva s ograničenom

odgovornošću. Cijela pravna konstrukcija instituta navodi na zaključak kako j.d.o.o. nije samo sebi

svrhom odnosno kako nije riječ o organizacijskom obliku predviđenom za trajno obavljanje djelatnosti.

Ono je prije tranzicijski oblik čija je svrha umanjiti početna kapitalna ulaganja i troškove pri

započinjanju s poslovnom djelatnošću s krajnjim ciljem (ali ne i dužnošću) „evolucije“ u klasični d.o.o.

J.d.o.o. je moguće osnovati isključivo na pojednostavljeni način, koristeći se obrascima

zapisnika koje popunjava javni bilježnik, a koji obrasci čine prilog ZTD-a.1372

Jednako tako,

novouvedeni postupak pojednostavljenog osnivanja moguće je primijeniti samo glede j.d.o.o.-a.1373

Na

taj je način neizravno, broj članova j.d.o.o-a ograničen na maksimalno troje, a broj članova uprave na

jednog direktora.

Pojednostavljeno osnivanje sastoji se u korištenju obrasca zapisnika koji sastavlja javni

bilježnik. Popunjeni obrazac zapisnika sadrži: (1) odredbe društvenog ugovora odnosno izjave o

osnivanju, (2) izjavu o imenovanju člana uprave, (3) popis članova društva, (3) popis osoba ovlaštenih

da vode poslove društva, (4) izjavu kojom član uprave prihvaća imenovanje te kojom izjavljuje kako

nema okolnosti iz čl. 239. st. 2. ZTD-a, te (5) potpis člana uprave koji se pohranjuje u sudski registar.

Iako to nije eksplicite navedeno, zapisnik mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili

solemnizirane isprave te potpisan od svih članova društva.1374

1372

Čl. 387. st. 2 ZTD-a. 1373

Čl. 387. st. 2. u vezi s čl. 390.a st. 1. ZTD-a. 1374

Čl. 387. st. 1. i st. 2. ZTD

287

Uvođenjem obrasca zapisnika postiglo se smanjenje broja isprava koje se prilažu uz prijavu za

upis u sudski registar budući obrazac popunjenog zapisnika u sebi zapravo sadrži većinu isprava koje

se sukladno čl. 394. st. 5. ZTD-a imaju priložiti prijavi. Ipak, uz prijavu i obrazac zapisnika morati će

se priložiti još i (1) potvrda kreditne institucije o u cijelosti uplaćenim ulozima, (2) dozvola državnog

organa kada je to potrebno za osnivanje i upis društva u registar, te (3) izjave članova osnivača u smislu

čl. 40.a Zakona o sudskom registru.1375

Pojednostavljeno osnivanje ne može biti kvalificirano osnivanje budući se ulozi mogu uplatiti

isključivo u novcu pa osnivačke radnje u vidu revizije osnivanja i sastavljanje izvješća o osnivanju kod

osnivanja j.d.o.o.-a ne dolaze u obzir. Osim što su kod pojednostavljenog osnivanja formalnosti

svedene na minimum blagodat pojednostavljenoga osnivanja trebala bi se očitovati i u znatno

smanjenim troškovima osnivanja. Najveća stavka, koja se sastoji o uplati uloga prije upisa društva u

sudski registar, umanjena je za tisuću puta. Što se tiče samih troškova osnivanja, za sada su regulirane

sudske i javnobilježničke pristojbe u cilju pojeftinjenja osnivanja j.d.o.o.-a. Tako sudske pristojbe za

prijavu i za upis osnivanja j.d.o.o.-a iznose ukupno 60,00 kn, dok za ostala društva iznose 400,00

kn.1376

Za javnobilježničke je pristojbe propisano potpuno oslobođenje.1377

8.9.2.2. Tvrtka jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću

Još jednu od specifičnosti j.d.o.o.-a predstavlja tvrtka navedenog društva. Prema noveliranom

čl. 13. ZTD-a tvrtka j.d.o.o.-a mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati

naznaku predmeta poslovanja društva te oznaku „jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ ili

oznaku „j.d.o.o“. Specifičnost tvrtke j.d.o.o.-a jest u tome što se u njoj u stvari publicira da je riječ o

podobliku društva s ograničenom odgovornošću. Unošenjem specifične oznake j.d.o.o.-a u samu tvrtku

društva, očito se htjelo na efikasan i transparentan način publicirati da je riječ o društvu koje s jedne

strane može imati imovinu (kojom odgovara za obveze) u vrijednosti od samo 10,00 kn, dok s druge

strane članovi društva u redovnim okolnostima ne odgovaraju za obveze društva, te eventualne

poslovne partnere na prvi pogled upozoriti na eventualni rizik.

Glede promjene tvrtke, za j.d.o.o. vrijede opća pravila ZTD-a, no za promjenu dijela tvrtke koji

se odnosi na oblik društva, odnosno na brisanje naznake „jednostavno“ iz tvrtke, osim odluke o

promjeni tvrtke biti će nužno donijeti i odluku o povećanju temeljnog kapitala na minimalan iznos od

20.000,00 kn.1378

1375

Zakon o sudskom registru (NN br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11; dalje u tekstu: ZSR). 1376

Zakon o sudskim pristojbama (NN br., 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 112/12), Tar. br. 25. i Tar. br. 26. 1377

Čl. 10. st. 1. Zakon o javnobilježničkim pristojbama (NN br. 72/94, 74/95, 87/96 i 112/12). 1378

Arg. ex. čl. 390.a st. 7. ZTD.

288

8.9.2.3. Temeljni kapital, poslovni udjeli i ulozi u društvo

Najveću novost glede j.d.o.o.-a, predstavlja njegov temeljni kapital koji ne mora iznositi više od

10,00 kn, osobito imamo li na umu da se ovaj „ustupak“ osnivačima ni na koji način ne odražava na

režim njihove odgovornosti. Za članove j.d.o.o.-a glede odgovornosti vrijede jednaka pravila kao i za

članove klasičnog d.o.o.-a – oni ne odgovaraju za obveze društva izuzev kod proboja pravne

osobnosti.1379

Najniži iznos temeljnog kapitala j.d.o.o.-a jest 10,00 kn.1380

Riječ je o iznimci od

najnižeg propisanog iznosa temeljnog kapitala za društvo s ograničenom odgovornošću koji iznosi

20.000,00 kn.1381

Propisivanje najnižeg iznosa temeljnog kapitala u visini od 10,00 kn de facto je stvar

čiste kurtoazije sa svrhom opravdanja ograničene odgovornosti i pripadnosti obitelji društava kapitala,

obzirom da iznos od 10,00 kn nije dostatan iznos za pokretanje poslovnih aktivnosti niti za

podmirivanje ikakvih obveza, što je u načelu i osnovna ideja temeljnog kapitala.

Najviši iznos temeljnog kapitala j.d.o.o.-a nije eksplicite propisan pa bi se prima facie moglo

zaključiti da je neograničen. Ipak, pomnija analiza odredaba ZTD-a navodi nas na zaključak kako se

j.d.o.o. ne bi moglo osnovati s temeljnim kapitalom koji bi prelazio iznos od 19.999,00 kn. Naime,

imamo li u vidu da će se na j.d.o.o., poveća li ono temeljni kapital na iznos od 20.000,00 kn ili veći

iznos, po zakonskom automatizmu početi primjenjivati opća pravila o društvu s ograničenom

odgovornošću, valja zaključiti da bi društvo koje ab initio ima temeljni kapital u iznosu od 20.000,00

kn ili u višem iznosu bilo klasično društvo s ograničenom odgovornošću, a ne jednostavno društvo s

ograničenom odgovornošću. Uz to, uzmemo li da je temeljna svrha j.d.o.o.-a financijski rasterećen

ulazak u poduzetnički pothvat, postavlja se i pitanje pravnog interesa za osnivanje j.d.o.o.-a, ako se već

udovoljava svim financijskim pretpostavkama za osnivanje klasičnog d.o.o.-a. Ipak, odluče li se

osnivači na početni temeljni kapital u iznosu od 20.000,00 kn ili viši iznos, biti će im onemogućeno

pojednostavljeno osnivanje.

Glede poslovnih udjela, suprotno općem pravilu prema kojemu nominalni iznos poslovnog

udjela u d.o.o.-u ne može biti manji od 200,00 kuna, najniži nominalni iznos poslovnog udjela u

j.d.o.o.-u ne smije biti manji od 1,00 kn1382

. No, valja napomenuti da nominalni iznosi poslovnih udjela

u konkretnom j.d.o.o.-u neće biti determinirani isključivo odredbama noveliranog ZTD-a i voljom

osnivača, već i mogućnostima obrasca zapisnika. Tako, primjerice, obrazac zapisnika j.d.o.o.-a s

jednim članom uopće ne spominje poslovne udjele, pa proizlazi da se temeljni kapital sastoji od jednog

poslovnog udjela što znači da će nominalni iznos tog poslovnog udjela biti nužno 10,00 kn. Jedini

osnivač j.d.o.o.-a stoga nema mogućnost prilikom osnivanja preuzeti 10 poslovnih udjela koji glase na

nominalne iznose od po 1,00 kn, dok kod osnivanja d.o.o.-a nema zapreke za preuzimanje više

1379

V. čl. 10. ZTD. 1380

Čl. 390.a st. 3 ZTD. 1381

Čl. 389. st. 2. ZTD. 1382

V. čl. 390. i Čl. 390.a st. 3 ZTD.

289

poslovnih udjela. Obrazac zapisnika j.d.o.o.-a s najviše tri člana omogućava autonomiju prilikom

određivanja nominalnih iznosa poslovnih udjela, no ograničava njihov broj na maksimalno tri.

Zanimljivo, odluči li se troje osnivača u takvoj konstelaciji na minimalan temeljni kapital u iznosu od

10,00 kn, neće moći postići razmjerna prava i utjecaj u društvu, obzirom da sva tri poslovna udjela neće

moći glasiti na jednak nominalan iznos.

I glede temeljne članske obveze koja se sastoji u unosu uloga u društvo, za j.d.o.o. vrijede

posebna pravila, koja u dva segmenta odstupaju od općih pravila iz čl. 390. ZTD-a. Prije svega valja

napomenuti da ulozi u stvarima i pravima nisu dozvoljeni, već su moguće isključivo novčane uplate.

Druga se osobitost sastoji u tome što se prije upisa društva u sudski registar novčani ulozi moraju

uplatiti u cijelosti.1383

Kod klasičnog društva s ograničenom odgovornošću prije upisa u sudski registar

svaki osnivač mora uplatiti najmanje četvrtinu uloga za preuzeti poslovni udio kojega uplaćuje u

novcu, s tim da ukupni iznos svih uplata u novcu ne može biti manji od 10.000,00 kuna, dok se ulog u

stvarima i pravima mora u cjelini unijeti prije upisa društva u trgovački registar.

8.9.2.4. Članstvo

Nužnost pojednostavljenog osnivanja j.d.o.o.-a determinira i maksimalan broj njegovih članova.

Budući na pojednostavljeni način društvo mogu osnivati najviše tri osobe, te da se pojednostavljenim

načinom osniva isključivo j.d.o.o., jasno je da ono ne smije imati više od tri člana - osnivača. Dvojbeno

je pitanje vrijedi li ovo ograničenje samo prilikom osnivanja j.d.o.o.-a ili i kasnije, sve dok ono postoji,

odnosno dok ne evoluira u klasičan d.o.o. Naime, pomalo nespretna, kombinacija odredaba čl. 387. st.

2. i čl. 390.a st. 1. ZTD-a, navode na zaključak kako je j.d.o.o. jedini oblik društva za koji je propisan

gornji limit glede članstva. Ako je tako, u praksi bi se mogli javiti neugodni problemi glede

nasljeđivanja poslovnih udjela te disponiranja poslovnim udjelima.

8.9.2.5. Organi društva

Organi j.d.o.o.-a jesu uprava i skupština. J.d.o.o. ne može ustrojiti nadzorni odbor prilikom

osnivanja, budući navedeni organ nije predviđen obrascem zapisnika. Međutim ne vidimo zapreke da

bi se nadzorni odbor j.d.o.o.-a ustrojio kasnijim izmjenama društvenog ugovora. Broj članova uprave

limitiran je na jednu osobu. Glede ograničenja broja članova uprave vrijedi sve već rečeno glede

ograničenja broja članova j.d.o.o.-a. Po logici stvari jedini direktor će zastupati društvo samostalno i

neograničeno, što je i eksplicite navedeno u obrascu zapisnika. Za člana uprave može biti imenovana

svaka potpuno poslovno sposobna fizička osoba glede koje ne postoje okolnosti iz čl. 239. st. 2. ZTD-a.

Člana uprave imenuje se društvenim ugovorom, pri čemu nije nužno da se za člana uprave imenuje

jedan od članova društva.1384

1383

Čl. 390.a st. 4. ZTD. 1384

Tako Barbić, J., op.cit. (ref. 1247.), str. 331.

290

Za skupštinu j.d.o.o.-a vrijede opća pravila ZTD-a o skupštini d.o.o.-a. No pored obveze na

sazivanje skupštine sukladno čl. 442. ZTD-a, skupština j.d.o.o.-a se mora bez odgađanja sazvati, prijeti

li društvu nesposobnost za plaćanje.1385

Pored toga, zakonodavac je glede odlučivanja na skupštini

j.d.o.o.-a pravo na jedan glas vezao uz svaki iznos od 1,00 kn nominalnog iznosa poslovnog udjela,

obzirom da režim prema kojem svaki iznos poslovnog udjela od 200,00 kn daje pravo na jedan glas u

skupštini nije provediv u j.d.o.o.-u s manjim temeljnim kapitalom.1386

8.9.2.6. Zakonske rezerve

Minimalan iznos temeljnog kapitala kod j.d.o.o.-a, nadomješten je uvođenjem zakonskih

rezervi za ovaj oblik društva s ograničenom odgovornošću.1387

Za razliku od j.d.o.o.-a, klasični d.o.o.

ne mora imati zakonske rezerve – ono pod određenim pretpostavkama mora imati rezerve kapitala i

rezerve za vlastite poslovne udjele, dok može imati i rezerve predviđene društvenim ugovorom i ostale

rezerve. U zakonske rezerve j.d.o.o. mora unositi četvrtinu iznosa dobiti društva iskazane u godišnjim

financijskim izvješćima umanjene za iznos gubitka iz prethodne godine. Budući se navedene rezerve

mogu koristiti isključivo u strogo propisane svrhe, na ovaj se način akumulira imovina društva koja bi

trebala pružati određenu sigurnost vjerovnicima društva i nadomjestiti temeljni kapital. Zakon ne

propisuje do kada se dio dobiti treba unositi u zakonske rezerve kao što je slučaj kod dioničkog društva

koje je dužno u zakonske rezerve unositi dvadeseti dio dobiti tekuće godine umanjene za iznos gubitka

iz prethodne godine sve dok te rezerve zajedno s rezervama kapitala (vezane rezerve) ne dosegnu

visinu od 5 % temeljnoga kapitala društva ili statutom određen veći dio toga kapitala.1388

Valjalo bi

stoga zaključiti da je obveza unosa dijela dobiti u zakonske rezerve j.d.o.o.-a trajna i postoji svaki puta

kada dobit bude iskazana u godišnjem računu dobiti i gubitka za svo vrijeme postojanja j.d.o.o.-a. Na

taj se način, posluje li j.d.o.o. pozitivno, de facto akumulira imovina „pod ključem“, koja bi okolnost

trebala poticati članove j.d.o.o.-a na povećanje temeljnog kapitala i prelazak na režim klasičnog d.o.o.-

a, u svrhu oslobađanja imovine društva zatočene u zakonskim rezervama.

Zakonske rezerve j.d.o.o.-a mogu se koristiti isključivo u svrhu: (1) povećanja temeljnog

kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital društva, (2) pokrića gubitaka iskazanog za godinu za

koju se podnose financijska izvješća ako nije pokriven iz dobiti prethodne godine i (3) za pokriće

gubitka iskazanog za prethodnu godinu ako nije pokriven iz dobiti iskazane u godišnjim financijskim

izvješćima za godinu za koju se podnose.

Budući klasičan d.o.o. nema zakonskih rezervi, povećanjem temeljnog kapitala j.d.o.o.-a na

iznos od 20.000,00 kn ili viši iznos, prestaje obveza unosa dobiti zakonske rezerve. Zakonske rezerve

1385

Čl. 390.a st. 6. ZTD. 1386

Čl. 445. st. 2. ZTD. 1387

Čl. 390.a st. 5. ZTD. 1388

Čl. 222. st. 1. ZTD.

291

koje bi u tom trenutku postojale trebale bi se, smatramo, koristiti za pokriće gubitaka, a ako društvo

nema gubitaka, trebalo bi ih tretirati kao neraspoređenu dobit.

8.9.2.7. Prelazak u pravni režim klasičnog društva s ograničenom odgovornošću

Za sam prelazak nije propisan poseban postupak, niti se traži posebna odluka skupštine društva.

Do toga dolazi ex lege kada društvo poveća temeljni kapital tako da on doseže ili postaje veći od

20.000,00 kn.1389

Iz dikcije ZTD-a proizlazi kako povećanje temeljnog kapitala nije nužno. Nema

naime smetnje da j.d.o.o. bude trajni organizacijski oblik poslovanja, no treba imati u vidu da u

organizacijskom smislu to nije njegova svrha. Povećanje temeljnog kapitala će kada se za to ostvare

pretpostavke, biti oportuno i rentabilno, ali ne i obvezno.

Iako je osnovna zamisao da se temeljni kapital poveća pretvaranjem zakonskih rezervi u

temeljni kapital, nema smetnje da se isti poveća i pretvaranjem neraspoređene dobiti u temeljni kapital

ili pak uplatama uloga za nove poslovne udjele odnosno uplatama povećanih uloga za postojeće

poslovne udjele. Pri tome bi trebalo uzeti da se povećanje temeljnog kapitala uplatama uloga može

sastojati isključivo u novčanim uplatama. Trenutak u kojemu bi j.d.o.o. postao klasičan d.o.o. trebalo bi

vezati uz trenutak upisa odluke o povećanju temeljnog kapitala u sudski registar.1390

Od toga trenutka

nastupaju pravne posljedice koje se očituju u slijedećem: (1) na društvo se više ne primjenjuju odredbe

ZTD-a o j.d.o.o.-u već se u potpunosti primjenjuju opća pravila o d.o.o.-u, (2) najniži temeljni kapital

društva biti će 20.000,00 kn, a najniži nominalni iznos na koji glasi poslovni udio – 200,00 kn (3) glede

daljnjih povećanja temeljnog kapitala unosom uloga biti će omogućeni ulozi u stvarima i pravima (4)

prestaje dužnost unosa dijela dobiti u zakonske rezerve, a na preostalim iznosima zakonskih rezervi

prestaju ograničenja glede svrhe u koju se smiju koristiti, (5) društvo će nedvojbeno moći imati više od

tri člana kao i više od jednog člana uprave.

Društvo je, kada poveća temeljni kapital, ovlašteno i promijeniti tvrtku na način da u dijelu koji

se odnosi na oblik društva stoji naznaka „društvo s ograničenom odgovornošću“ umjesto naznake

„jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću“ odnosno kratica „d.o.o.“ umjesto kratice „j.d.o.o.“

No, valja napomenuti da društvo može zadržati tvrtku koju je imalo i prije. Takav će potez biti

racionalan ukoliko je društvo steklo ugled u poslovnom okruženju koji bi mogao biti narušen

promjenom tvrtke. Reverzibilan postupak kojim bi se klasičan d.o.o. smanjenjem temeljnog preobrazio

u j.d.o.o. nije moguć obzirom da nije dopušteno smanjenje temeljnoga kapitala ispod iznosa od

20.000,00 kn.1391

1389

Čl. 390.a st. 7. ZTD. 1390

Čl. 461. ZTD. 1391

Čl. 462. ZTD.

292

9. STATUSNE PROMJENE KOD TRGOVAČKIH

DRUŠTAVA

U trgovačkom društvu tijekom njegova postojanja može doći do različitih promjena. Nema

zapreke da članovi društva donesu odluku o promjeni tvrtke, predmeta poslovanja ili sjedišta, da

društvo osnuje podružnice te osniva ili stječe članska prava u drugim društvima radi obavljanja dijela

svojih djelatnosti putem podružnice ili društva kćeri, da se u dioničkom društvu prijeđe s dualističkog

koncepta upravljanja na monistički i obrnuto, i sl.

Navedene promjene i mnoge druge nemaju za posljedicu promjenu identiteta društva, ono će i

nadalje postojati kakvo je bilo i prije promjena s time što će se u pravnom prometu javljati pod drugom

tvrtkom, obavljati neku drugu djelatnost itd.

Međutim, pored navedenih promjena zakon poznaje i određene promjene koje u tolikoj mjeri

mijenjaju bit društva, odnosno njegov identitet da se društvo nakon promjene više ne može poistovjetiti

s društvom koje je postojalo prije promjene.1392

Riječ je o tzv. statusnim promjenama društva i to:

pripajanju društva, spajanju društava, podjeli društva i preoblikovanju društva.

Posljedice statusnih promjena su dalekosežne. U određenim slučajevima dolazi do prestanka

društva pravne osobe te nastavljanja njegova gospodarskog života u sklopu jednog ili više trgovačkih

društava, a da se pri tome ne provodi likvidacija, u drugim slučajevima dolazi do osnivanja novog

društva pravne osobe koje nastavlja gospodarski život društva prednika, nadalje ima slučajevima kod

kojih dolazi do promjene ustrojbenog oblika društva, a samim time i koncepta odgovornosti za obveze.

Budući da takve promjene bitno utječu na pravni položaj članova u društvu, te pravni položaj

vjerovnika društva, zakon detaljno razrađuje sve statusne promjene imajući u vidu, prije svega, zaštitu

prava.

Razlozi iz kojih pojedina trgovačka društva ulaze u statusne promjene su raznovrsni, a u pravilu

su gospodarske prirode, primjerice: prestrukturiranje imovine društva podjelom na više društava radi

lakšeg djelovanja na tržištu, stvaranje jačeg gospodarskog subjekta spajanjem ili pripajanjem,

izbjegavanje pritisaka da se dionice dioničkog društva uvrste na burzu preoblikovanjem u društvo s

ograničenom odgovornošću.1393

1392


Ibid., str.1406.

293

9.1. PRIPAJANJE

Pripajanje1394

je statusna promjena kod koje se jedno društvo pripaja drugom društvu bez da se

provede postupak likvidacije, i to na način da pripojeno društvo prenese cijelu svoju imovinu društvu

preuzimatelju u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele društva preuzimatelja. Moguće je i

pripajanje više društava jednome društvu.

Zakonom je predviđeno pripajanje dioničkog društva drugom dioničkom društvu,1395

pripajanje

dioničkog društva društvu s ograničenom odgovornošću,1396

pripajanje društva s ograničenom

odgovornošću drugom društvu s ograničenom odgovornošću1397

te pripajanje društva s ograničenom

odgovornošću dioničkom društvu.1398

9.1.1. Pripajanje dioničkog društva drugome dioničkom društvu

Jedno ili više dioničkih društava mogu se pripojiti drugome dioničkom društvu bez da se

provede postupak likvidacije prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)

drugome društvu (društvu preuzimatelju) u zamjenu za dionice toga društva.1399

Budući da pripajanje predstavlja vrlo složen proces, da bi se isto provelo potrebno je poduzeti

niz radnji u pripojenim društvima i društvu preuzimatelju.

Pripajanje se provodi temeljem ugovora (ugovor o pripajanju) kojega sklapaju uprave odnosno

izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju. Ugovor o pripajanju sklapa se u obliku

javnobilježničke isprave. Da bi navedeni ugovor bio pravovaljan, on mora sadržavati sljedeće podatke:

tvrtke i sjedišta društava koja sudjeluju u pripajanju, sporazum o prijenosu imovine društva koje se

pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno i

visinu doplate u novcu, pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja, vrijeme od kada te

dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti i sve pojedinosti glede tog prava, vrijeme od kada radnje

pripojenog društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja, prava koje društvo

preuzimatelj daje svakome pojedinom dioničaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenog

društva, svaku posebnu pogodnost koja se daje nekome članu uprave, odnosno izvršnom direktoru ili

1394

Odredbe ZTD-a o pripajanju i spajanju (čl. 512. – čl. 549.) u potpunosti su usklađene s odredbama Treće direktive

vijeća 78/855/EEZ od 9.10.1978., koja se temelji na članku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na pripajanja i spajanja

društava kapitala. Za tekst direktive i komentare v. Horak, H., Dumančić, K., Pecotić Kaufman, J., Uvod u europsko

pravo društava, Zagreb, 2010., str.306. i dalje. 1395

Čl. 512. st. 1. ZTD. 1396

Čl. 534. st. 1. ZTD. 1397

Čl. 535. st. 1. ZTD. 1398

Čl. 549. st. 1. ZTD. 1399

Čl. 512. ZTD.

294

članu nadzornog, odnosno upravnog odbora društva koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru

pripajanja.1400

Uprave, odnosno izvršni direktori društava koja sudjeluju u pripajanju dužna su sastaviti

opširno pisano izvješće u kojemu se pravno i gospodarski obrazlaže ugovor o pripajanju, a naročito

omjer zamjene dionica i visine doplata u novcu.1401

Potom se provodi revizija pripajanja. Jedan ili više revizora koje imenuje nadležni trgovački sud

moraju pregledati ugovor o pripajanju te izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji.

Nadzorni odbor odnosno upravni odbor svakog društva koje sudjeluje u pripajanju dužan je

provjeriti namjeravano pripajanje na temelju izvješća uprave odnosno izvršnih direktora i izvješća

revizora te o tome izraditi pisano izvješće.1402

Da bi ugovor o pripajanju bio valjan njega trebaju odobriti glavne skupštine svih društava koja

sudjeluju u pripajanju. Odluka kojom se daje navedeno odobrenje donosi se glasovima koji

predstavljaju tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1403

U pravilu će radi provedbe pripajanja, društvo preuzimatelj morati povećati svoj temeljni

kapital kako bi mogao članovima pripojenog društva mogao dati dionice u zamjenu za prijenos imovine

pripojenog društva.1404

Za takvo povećanje temeljnog kapitala koje je vezano uz pripajanja zakon s

jedne strane predviđa jednostavniji postupak dok s druge strane predviđa slučajeve u kojima se ne

smije povećati temeljni kapital da bi se provelo pripajanje.

Pošto su provedene sve navedene radnje oko pripajanja svako društvo koje sudjeluje u

pripajanju mora podnijeti registarskome sudu prijavu za upis pripajanja u sudski registar.1405

Društvo

preuzimatelj ovlašteno je podnijeti prijavu za upis i u sudski registar u koji je upisano pripojeno

društvo. Pripajanje se može upisati u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj tek

nakon što se to upiše u sudski registar u kojemu je upisano pripojeno društvo. Ako je radi provođenja

pripajanja povećan temeljni kapital društva preuzimatelja, pripajanje se ne može upisati u sudski

registar prije nego što se u taj sudski registar upiše povećanje temeljnog kapitala. Uz upis u sudski

registar svakoga pripojenog društva, treba upisati zabilježbu, da će pripajanje biti pravovaljano tek

nakon što se upiše u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.1406

Pripajanje je provedeno upisom

pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja.

1400

Čl. 513. ZTD. 1401

Čl. 514. ZTD. 1402

Čl. 515a. ZTD. 1403

Čl. 516. ZTD. 1404


Čl. 521. ZTD. 1406

Čl. 522. ZTD.

295

9.1.2. Pripajanje društva s ograničenom odgovornošću drugome

društvu s ograničenom odgovornošću

Jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se pripojiti drugome društvu s

ograničenom odgovornošću prijenosom cijele imovine jednoga ili više društava (pripojenih društava)

drugome društvu (društvo preuzimatelj) u zamjenu za udjele tome društvu.1407

I u slučaju pripajanja društva s ograničenom odgovornošću drugome društvu s ograničenom

odgovornošću valja poduzeti niz pripremnih i provedbenih radnji. I ovdje je pravna osnova pripajanja

ugovor o pripajanju sklopljen u obliku javnobilježničke isprave. Ugovor će biti pravovaljan ako se s

njime svojom odlukom suglase članovi svih društava koja sudjeluju u pripajanju. Odluka o suglasnosti

donosi se u obliku javnobilježničkog akta a za njeno donošenje potrebna je većina od tri četvrtine danih

glasova.1408

Kod pripajanja društva s ograničenom odgovornošću drugome takvom društvu zakon ne

zahtjeva podnošenje izvješća od strane uprava društava niti reviziju. Jednako tako ugovor o pripajanju

ne podliježe preispitivanju od strane nadzornog odbora budući da taj organ u mnogim društvima s

ograničenom odgovornošću i ne postoji.

U određenim slučajevima društvo preuzimatelj će morati povećati svoj temeljni kapital radi

provedbe pripajanja. Za takve slučajeve zakon predviđa pojednostavljeni postupak povećanja

temeljnog kapitala ali i prilike u kojima društvo preuzimatelj ne smije povećati temeljni kapital radi

provedbe pripajanja.1409

Glede prijave za upis pripajanja te upisa pripajanja u sudski registar vrijedi u pravilu isto kao i

kod pripajanja dioničkog društva drugome dioničkom društvu.

9.1.3. Pripajanje dioničkog društva društvu s ograničenom

odgovornošću i obrnuto

Jedno ili više dioničkih društava (pripojena društva) mogu se pripojiti društvu s ograničenom

odgovornošću (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele imovine na to društvo u zamjenu za stjecanje

poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću.1410

Jednako tako, jedno ili više društava s ograničenom odgovornošću (pripojena društva) mogu se

bez provođenja likvidacije pripojiti dioničkom društvu (društvo preuzimatelj) prijenosom cijele

imovine na to društvo u zamjenu za dionice toga društva.1411

1407

Čl. 531. st. 1. ZTD. 1408

Čl. 536. ZTD. 1409

Čl. 538. i čl. 539. ZTD. 1410

Čl. 534. st. 1. ZTD.

296

Na pripajanje dioničkog društva društvu s ograničenom odgovornošću te na pripajanje društva s

ograničenom odgovornošću dioničkom društvu, primjenjuje se na odgovarajući način sinteza pravila

propisanih za pripajanja dioničkog društva drugom dioničkom društvu te društva s ograničenom

odgovornošću drugome društvu s ograničenom odgovornošću.

9.1.4. Pravni učinci pripajanja

Pripajanje je provedeno upisom pripajanja u sudski registar sjedišta društva preuzimatelja. Taj

upis proizvodi mnogobrojne pravne učinke. Prije svega pripojeno društvo odnosno pripojena društva

prestaju postojati u smislu pravne osobe.1412

Ona upisom pripajanja gube pravnu osobnost, a svoj

gospodarski život nastavljaju u sklopu društva preuzimatelja.

Nadalje, članovi odnosno dioničari pripojenog društva postaju članovima odnosno dioničarima

društva preuzimatelja, osim u slučaju kada dionice pripojenog društva drži društvo preuzimatelj

odnosno ako pripojeno društvo drži vlastite dionice.

Upisom pripajanja u sudski registar sva imovina te sve obveze pripojenog društva prelaze na

društvo preuzimatelja te društvo preuzimatelj stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. U

konkretnom slučaju riječ je o sveopćem pravnom sljedništvu (univerzalna sukcesija) kod koje društvo

preuzimatelj (slijednik, sukcesor) u potpunosti stupa u pravni položaj pripojenog društva (prednik).1413

9.1.5. Zaštita vjerovnika

Pripajanje kao statusna promjena se ne reflektira samo na društva koja sudjeluju u pripajanju i

njihove članove već i na treće osobe koje se nalaze u određenim pravnim odnosima s društvima koja

sudjeluju u pripajanju. Kako pripajanjem dolazi do sveopćeg sljedništva, vjerovnici i dužnici

pripojenog društva postaju vjerovnicima i dužnicima društva preuzimatelja. Budući da vjerovnici

pripojenih društava nemaju utjecaja na pripajanje, a ono se nužno reflektira i na njihov obveznopravni

odnos, zakon posvećuje dodatnu pažnju zaštiti vjerovnika.

Vjerovnicima društava koja sudjeluju u pripajanju mora se dati osiguranje, ako se u tu svrhu

jave u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja u sudski registar u koji je ono društvo čiji

1411

Čl. 549. st. 1. ZTD. 1412

Kod pripajanja pripojena društva prestaju upisom pripajanja u sudskom registru društva preuzimatelja te nije potrebno

da se posebno brišu iz sudskog registra (čl. 522. st. 4. ZTD). Navedeno rješenje predstavlja iznimku od općeg pravila prema

kojemu trgovačko društvo prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra (čl. 4. ZTD). 1413

Kod pripajanja je sveopće sljedništvo nužno budući da dolazi do prestanka društva bez likvidacije. Naime činjenica da

pripojeno društvo prestaje postojati provedbom pripajanja ne znači da prestaju postojati i njegova prava i obveze. Upravo ta

prava i obveze prelaze sveopćim sljedništvom na društvo preuzimatelja.

297

su vjerovnici upisano, a ne mogu tražiti da im se podmire tražbine. To pravo imaju vjerovnici društva

preuzimatelja, samo onda kada mogu dokazati da je pripajanjem društva ugroženo ispunjenje njihovih

tražbina. Vjerovnike se mora u objavi upozoriti na ovo njihovo pravo. Pravo da zahtijevaju osiguranje

nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase.1414

Društvo preuzimatelj mora imateljima zamjenjivih obveznica, obveznica sa promjenjivom

kamatom i potvrda o posebnim pravima na dividendu koje su izdala pripojena društva dati ona prava

koja su im ta društva osiguravala.

9.2. SPAJANJE

Spajanje je statusna promjena kod koje se dva ili više društava spajaju bez da se provede

postupak likvidacije osnivanjem novoga društva na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društva

koja se spajaju u zamjenu za dionice, odnosno poslovne udjele novoga društva.

Zakonom je predviđeno spajanje dvaju ili više dioničkih društava, te spajanje dvaju ili više

društava s ograničenom odgovornošću.

Budući se na spajanje na odgovarajući način primjenjuju pravila o pripajanju, sva društva koja

se spajaju smatraju se pripojenim društvima dok se novoosnovano društvo smatra društvom

preuzimateljem.

9.2.1. Spajanje dioničkih društava

Dva ili više dioničkih društava mogu se spojiti bez da se provede postupak likvidacije

osnivanjem novoga dioničkog društva, na kojega prelazi cijela imovina svakoga od društava koja se

spajaju u zamjenu za dionice novoga društva.1415

O spajanju se može odlučivati tek nakon što je svako

od društava koja se spajaju bilo barem dvije godine upisano u sudskom registru.1416

Glede priprema i

provođenja spajanja vrijedi u pravilu ono što je već rečeno za pripajanje dioničkog društva drugome

dioničkom društvu. U tom smislu uprave odnosno izvršni direktori društava koja se spajaju moraju

sklopiti ugovor o spajanju te sačiniti izvješća o spajanju, treba se provesti revizija spajanja, nadzor od

strane nadzornog odnosno upravnog odbora, te donijeti odluke glavnih skupština.

Za razliku od pripajanja, kod spajanja se ne može povećati temeljni kapital radi provedbe

statusne promjene, budući se društvo preuzimatelj tek osniva pa će osnivači biti u mogućnosti odrediti

visinu temeljnog kapitala koja najbolje odgovara svakoj pojedinoj situaciji.

1414

Čl. 523. i čl. 542. ZTD. 1415

Čl. 512. st. 2. ZTD. 1416

Čl. 533. st. 2. ZTD.

298

Kod spajanja će također, za razliku od pripajanja, biti nužno osnivanje novog dioničkog društva

odnosno društva koje će preuzeti ulogu društva preuzimatelja. Društvo preuzimatelj osniva se na način

predviđen zakonom s time da će se za donošenje statuta novoga društva te za izbor članova nadzornog

odnosno upravnog odbora tražiti odobrenje glavnih skupština koja se spajaju. Odluka o odobrenju

donosi se glasovima koji predstavljaju tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na skupštini.

Društva koja se spajaju moraju podnijeti prijavu za upis u sudski registar novoga društva i to

sudu na čijem području to društvo treba da ima sjedište. Upisom novoga društva u sudski registar

nastupaju pravne posljedice spajanja. Novo društvo, pošto je osnovano, mora podnijeti prijave za upis

spajanja u sudske registre svih društava koja se spajaju.1417

9.2.2. Spajanje društava s ograničenom odgovornošću

Dva ili više društava s ograničenom odgovornošću mogu se spojiti bez da se provede postupak

likvidacije osnivanjem novoga društva s ograničenom odgovornošću na koje prelazi cijela imovina

svakoga od društava koja se spajaju u zamjenu za poslovne udjele u novome društvu.1418

Da bi se provelo spajanje društava s ograničenom odgovornošću potrebno je sklopiti ugovor o

spajanju s kojim će se usuglasiti glavne skupštine svih društava koja se spajaju i to odlukom koja se

donosi većinom od tri četvrtine danih glasova.

Naravno, treba poduzeti i sve radnje vezane uz osnivanje novog društva s ograničenom

odgovornošću koje će imati ulogu društva preuzimatelja.

Za društveni ugovor novoga društva, odluku o imenovanju članova uprave, te eventualno

odluku o imenovanju članova nadzornog odbora, suglasnost moraju dati skupštine svih društava koja

se spajaju i to odlukom koja se donosi većinom od tri četvrtine danih glasova.

Prijavu za upis novoga društva podnose društva koja se spajaju i to sudu na čijem području

treba biti novonastalo društvo.

9.2.3. Pravni učinci spajanja

Spajanje kao statusna promjena je provedeno upisom novoga društva u sudskom registru. Taj

upis proizvodi višestruke pravne učinke. Prije svega nastaje novo trgovačko društvo, dakle nova pravna

osoba čiji je pravni identitet različit od identiteta društava koja su sudjelovala u spajanju.

Nadalje upisom dolazi do sveopćeg sljedništva. Sva prava i obveze društava koja su sudjelovala

u spajanju prelaze na novoosnovano društvo. To će značiti da novo društvo ne započinje svoj

1417

Čl. 533. st. 8. ZTD. 1418

Čl. 533. st. 2. ZTD.

299

gospodarski život od početka, već da preuzima gospodarski život spojenih društava i nastavlja ga tamo

gdje su ona stala. Upisom novoga društva prestaju postojati društva koja se spajaju, te nije potrebno

njihovo posebno brisanje iz sudskog registra.

Na posljetku, dioničari spojenih dioničkih društava postaju dioničarima novoosnovanog

dioničkog društva, dok članovi spojenih društava s ograničenom odgovornošću postaju članovima

novoosnovanog društva s ograničenom odgovornošću.


Glede zaštite vjerovnika kod spajanja primjenjuju se pravila propisana za zaštitu vjerovnika kod

pripajanja.1419

9.3. PODJELA DRUŠTAVA KAPITALA

Podjela1420

je statusna promjena kod koje se cjelokupna ili dio imovine jednog društva prenosi

na dva ili više novonastalih ili već postojećih društava, u zamjenu za dionice odnosno poslovne udjele

u tim društvima. Riječ je o statusnoj promjeni koja predstavlja obrnut postupak od postupka pripajanja i

spajanja. Zakonom je predviđena i razrađena samo podjela društava kapitala.

Društvo se može podijeliti razdvajanjem u kojem će slučaju ono prestati postojati ili odvajanjem

u kojem slučaju ne prestaje.1421

Razdvajanje se provodi istodobnim prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz

njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi

provođenja razdvajanja (razdvajanje s osnivanjem) ili na dva ili više društava koja već postoje

(razdvajanje s preuzimanjem).

Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to

društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja

(odvajanje s osnivanjem) ili jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem).

1419

Čl. 533. st. 1. i čl. 548. st. 1. ZTD. 1420

Podjela društava kapitala kao statusna promjena uvedena je u ZTD tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o

trgovačkim društvima iz 2003. (NN br. 118/03). Bez obzira što je podjela normirana tek desetak godina nakon pripajanja i

spajanja, određeni su se autori zalagali kako je podjela u praksi bila moguća i prije. Tako u: Parać, Z., Podjela kao jedna

od statusnih promjena dioničkog društva, Pravo u gospodarstvu, 4/1997., str.505.

Odredbe ZTD-a. o podjeli (čl. 550.a – čl. 550.r) u potpunosti su usklađene s odredbama Šeste direktive vijeća 82/891/EEZ

od 17.12.1982., koja se temelji na članku 54 (3) (g) Ugovora, a odnosi se na podjelu dioničkih društava. Za tekst direktive i

komentare v. Horak, H. i dr., op.cit. (ref.1394.), str.355. i dalje. 1421

Čl. 550.a ZTD.

300

Moguće je podjelu društva provesti i na način da se dijelovi imovine istodobno prenose na nova

društva i na društva koja već postoje pa se u tom smislu može govoriti o razdvajanju s preuzimanjem i

osnivanjem, te o odvajanju s preuzimanjem i osnivanjem. Obzirom na specifičnosti podjele u

određenim slučajevima, zakon zasebno razrađuje podjelu s osnivanjem, a zasebno podjelu s

preuzimanjem.

9.3.1. Podjela s osnivanjem

Kao i kod drugih statusnih promjena, da bi se provela podjela društva na ovaj ili onaj način

valja poduzeti niz radnji. Budući da u podjeli s osnivanjem sudjeluje samo društvo koje se dijeli, ne

primarna radnja neće biti sklapanje ugovora već izrada plana podjele.

Plan podjele, prema tome predstavlja prvu radnju kod podjele društva osnivanjem i pravni je

temelj te podjele. Njega donosi uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli. Plan podjele

mora sadržavati: tvrtku i sjedište društva koje se dijeli, prijedloge statuta odnosno društvenih ugovora

novih društava, izričitu izjavu o podjeli i prijenosu dijelova imovine na nova društva s pravnim

posljedicama sveopćeg sljedništva i uz prijenos članovima društva koje se dijeli poslovnih udjela

odnosno dionica u novim društvima, omjer zamjene udjela odnosno dionica u društvu koje se dijeli za

udjele odnosno dionice u novom društvu, iznos eventualnih doplata u novcu, pojedinosti o

eventualnom smanjenju temeljnog kapitala društva koje se dijeli, pojedinosti o stjecanju udjela

odnosno dionica u novom društvu, vrijeme od kada radnje društva koje se dijeli vrijede kao da su

poduzete za račun novih društava, ako u društvu koje se dijeli postoje dionice odnosno poslovni udjeli s

posebnim pravima plan podjele mora sadržavati navode o tim pravima u novim društvima ili

primjerenoj novčanoj naknadi za ta prava, posebne pogodnosti dane članovima uprave odnosno

izvršnim direktorima, te članovima nadzornog odnosno upravnog odbora, precizan opis i raspored

dijelova imovine i obveza, odnosno pravnih odnosa koji se prenose svakom pojedinom novom društvu,

pojedinosti o rasporedu dijelova imovine koje na temelju plana podjele ne bi bilo moguće dodijeliti niti

jednom novom društvu, zaključni izvještaj o financijskom položaju društva koje se dijeli, početni

izvještaj o financijskom položaju novih društava, a kod podjele odvajanjem diobeni izvještaj o

financijskom položaju iz kojeg je vidljivo koji dio imovine i obveza će ostati društvu koje se dijeli

nakon provedenog odvajanja.1422

Potom, uprava odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli moraju izraditi izvješće o podjeli.

U izvješću se moraju detaljno obrazložiti razlozi za podjelu te sadržaj plana podjele. Nakon toga

obavlja se revizija podjele – plan podjele mora provjeriti revizor imenovan od strane nadležnog

trgovačkog suda. Revizor podjele je dužan sastaviti pisano izvješće o provedenoj reviziji plana podjele.

1422

Čl. 550.b ZTD.

301

Ako društvo koje se dijeli ima nadzorni odbor, taj je organ dužan provjeriti plan podjele i reviziju

podjele te o namjeravanoj podjeli izraditi pisano izvješće.1423

Glavna skupština društva koje se dijeli mora odobriti plan podjele društva. Svojim odobrenjem

plana podjele glavna skupština donosi odluku o podjeli društva. Odluka o podjeli donosi se na način

kako je zakonom ili statutom odnosno društvenim ugovorom predviđeno donošenje odluke o izmjeni

statuta odnosno društvenog ugovora.

Prijavu za upis podjele u sudski registar podnose članovi uprava, odnosno izvršni direktori i

predsjednici nadzornih odnosno upravnih odbora, svih društava koja sudjeluju u podjeli. Prijava se

podnosi registarskome sudu nadležnom po mjestu sjedišta društva koje se dijeli. Prijava i svi prilozi

podnose se u onoliko primjeraka koliko se novih društava osniva i po jedan primjerak za društvo koje

se dijeli.1424

U sudski registar suda nadležnoga po mjestu sjedišta društva koje se dijeli istodobno se

upisuju podjela i osnivanje novih društava. Pri upisu novih društava upisuje se naznaka da se ona

osnivaju u postupku provođenja podjele. O upisu osnivanja novih društava taj sud upućuje obavijest

registarskom sudu nadležnom po mjestu sjedišta pojedinog novog društva.

9.3.2. Podjela s preuzimanjem

Na podjelu s preuzimanjem na odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima je uređena

podjela s osnivanjem i pravila o preuzimanju. Za razliku od podjele s osnivanjem kod podjele s

preuzimanjem ne nastaju nova društva već dio ili cjelokupna imovina društva koje se dijeli, prelazi na

jedno ili više društava koja već postoje. Obzirom da su u ovu statusnu promjenu involvirana i druga

društva osim društva koje se dijeli, pravna osnova podjele ne može biti plan podjele kao jednostrani akt

već društvo koje se dijeli mora sa društvima preuzimateljima sklopiti ugovor o podjeli.

Ugovor o podjeli sklapaju uprave odnosno izvršni direktori društva koje se dijeli i društva

preuzimatelja. Ugovor o podjeli se sklapa u obliku javnobilježničke isprave, a sadržajno odgovara

planu podjele, s time da se u njemu mora odrediti od kada poslovni udjeli odnosno dionice u društvima

preuzimateljima njihovim novim imateljima daju pravo na sudjelovanje u dobiti.

Glede ostalih radnji, valja napomenuti da su uprave odnosno izvršni direktori društva koje se

dijeli dužni izraditi izvješće, da se provodi revizija podjele te kontrola od strane nadzornih odnosno

upravnih odbora kada takvi organi postoje. Kako bi ugovor o podjeli bio pravovaljan mora biti odobren

od strane glavnih skupština društva koje se dijeli i društava preuzimatelja. Prijavu za upis u sudski

registar može podnijeti svako od društava sudionika podjele.

1423

Čl. 550.f ZTD. 1424

Čl. 550.l ZTD.

302

9.3.3. Pravni učinci podjele

Upisom podjele u sudski registar nastupaju sljedeće pravne posljedice:

1. dijelovi imovine društva koje se dijeli, obveze i pravni odnosi, suglasno planu podjele odnosno

ugovoru o podjeli, sveopćim sljedništvom prelaze na nova odnosno već postojeća društva;

2. kod podjele razdvajanjem dolazi do prestanka društva koje se dijeli;

3. kod podjele odvajanjem stupaju na snagu predviđene izmjene statuta odnosno društvenog

ugovora društva koje se dijeli, a njegov se temeljni kapital smatra smanjenim ako je došlo do

smanjenja temeljnog kapitala radi provedbe podjele;

4. kod podjele osnivanjem nastaju nova trgovačka društva;

5. članovi odnosno dioničari društva koje se dijeli postaju članovima odnosno dioničarima

novoosnovanih ili već postojećih društava.1425


Za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar,

odgovaraju zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele odnosno

ugovoru o podjeli, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici,

ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakoga od njih umanjene za obveze

koje su pojedinom društvu dodijeljene.1426

Vjerovnicima društava koje se dijeli, koji ne mogu zahtijevati ispunjenje obveze, nova društva

odnosno društva koja sudjeluju u podjeli moraju dati osiguranje, ako se u tu svrhu vjerovnici jave u

roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa podjele u sudski registar. Pravo da zahtijevaju osiguranje

nemaju vjerovnici koji u slučaju stečaja imaju prvenstveno pravo namirenja iz stečajne mase te

vjerovnici čije su tražbine u cijelosti osigurane razlučnim pravom.

9.4. PREOBLIKOVANJE

Za razliku od statusnih promjena kao što su pripajanje, spajanje i podjele trgovačkih društava

kod kojih dolazi do prijenosa imovine, prestanka društava, osnivanja društava, sveopćeg sljedništva,

promjena odnosa u članstvu itd., kod preoblikovanja ne dolazi niti do jedne od navedenih promjena.

Naime, kod preoblikovanja društvo ostaje ono isto društvo koje je bilo i prije promjene,

imovina, prava i obveze koje je to društvo imalo prije preoblikovanja ostaju mu i poslije

1425

Čl. 550.n ZTD. 1426

Čl. 550.o ZTD.

303

preoblikovanja, ne dolazi do sveopćeg sljedništva, a isto tako se ne mijenjaju odnosi između članova

društva. Ipak promjena ustrojbenog oblika društva predstavlja velike promjene kako za društvo samo

tako i za njegove članove i vjerovnike.

Svako društvo nakon proteka dvije godine od njegova upisa u sudski registar, može na temelju

odluke organa društva i u skladu sa zakonom promijeniti oblik i nastaviti djelovati kao društvo drugoga

oblika.1427

Prilikom promjene oblika ne provodi se likvidacija društva. Oblik, međutim, ne može

promijeniti društvo nad kojim je otvoren stečajni postupak osim kada je to dio provedbe stečajnog

plana.1428

Nakon preoblikovanja društvo nastavlja djelovati kao ista pravna osoba, ali drugoga pravnog

oblika. Preoblikovanje društva se upisuje u sudski registar.

9.4.1. Preoblikovanje dioničkog društva u društvo s ograničenom

odgovornošću

Dioničko društvo može se preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću odlukom o

preoblikovanju koju donosi glavna skupština društva glasovima koji predstavljaju najmanje devet

desetina temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini.1429

Statutom je moguće odrediti da je za

to potrebna veća većina te se može zahtijevati ispunjenje dodatnih pretpostavki.

Odluka o preoblikovanju mora sadržavati: tvrtku dioničkog društva i društva s ograničenom

odgovornošću, imena i prezimena, odnosno tvrtke članova društva s ograničenom odgovornošću s

naznakom nominalnih iznosa njihovih poslovnih udjela, upućivanje na društveni ugovor koji je prilog

odluci i čini njezin sastavni dio.

Preoblikovanjem dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću, članovi u zamjenu

za dionice stječu poslovne udjele razmjerno nominalnom iznosu svojih dionica odnosno temeljnom

kapitalu koji otpada na njihove dionice bez nominalnog iznosa.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju sljedeći pravni učinci: dioničko društvo

nastavlja djelovati kao društvo s ograničenom odgovornošću, dionice postaju poslovni udjeli, a

dioničari postaju članovima društva s ograničenom odgovornošću, prava koja su stekle treće osobe na

dionicama vrijede i dalje na poslovnim udjelima, članovi uprave, odnosno izvršni direktori i članovi

nadzornog i upravnog odbora dioničkog društva postaju članovima uprave i nadzornog odbora društva

s ograničenom odgovornošću, ako odlukom o preoblikovanju nije što drugo određeno.

1427

Čl. 553. i čl. 554. ZTD. 1428

Čl. 555. ZTD. 1429

Čl.557. ZTD.

304

9.4.2. Preoblikovanje društva s ograničenom odgovornošću u dioničko

društvo

Društvo s ograničenom odgovornošću može se preoblikovati u dioničko društvo odlukom

glavne skupštine društva s ograničenom odgovornošću koja se donosi većinom koja je potrebna za

izmjenu društvenog ugovora.1430

Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku društva s ograničenom odgovornošću i tvrtku

dioničkog društva, iznos temeljnog kapitala te broj i nominalne iznose dionica, statut dioničkog

društva, imena i prezimena članova uprave odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog odnosno

upravnog odbora dioničkog društva, imena i prezimena članova društva koji su glasovali za

preoblikovanje.

Prije podnošenja prijave za upis preoblikovanja u sudski registar potrebno je izvršiti još neke

radnje specifične za osnivanje dioničkog društva, poput izvješća i revizije.1431

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: društvo s

ograničenom odgovornošću nastavlja djelovati kao dioničko društvo, poslovni udjeli zamjenjuju se

dionicama, prava koja su treće osobe stekle na poslovnim udjelima vrijede i glede dionica, članovi

uprave društva s ograničenom odgovornošću postaju članovima uprave odnosno izvršnim direktorima

dioničkog društva, a članovi nadzornog odbora društva s ograničenom odgovornošću postaju

članovima nadzornog odnosno upravnog odbora dioničkog društva, ako odlukom o preoblikovanju nije

što drugo određeno.

9.4.3. Preoblikovanje društava kapitala u društva osoba

Dioničko društvo se odlukom glavne skupštine može preoblikovati u javno trgovačko

društvo.1432

Za odluku o preoblikovanju moraju glasovati svi prisutni dioničari na skupštini, a dioničari

koji nisu prisustvovali glavnoj skupštini moraju se suglasiti s preoblikovanjem davanjem izjave u

obliku javnobilježničke isprave. Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku dioničkog društva i

tvrtku javnog trgovačkog društva, imena i prezimena svih članova s naznakom njihovih udjela,

upućivanje na društveni ugovor koji je prilog odluci čini njen sastavni dio. Društveni ugovor moraju

izričito prihvatiti svi članovi dioničkog društva i to u obliku javnobilježničke isprave.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: dioničko društvo

nastavlja djelovati kao javno trgovačko društvo, članovi javnog trgovačkog društva odgovaraju osobno,

neograničeno i solidarno vjerovnicima društva i za one obveze koje su nastale prije preoblikovanja,

1430

Čl. 564. ZTD. 1431

Čl. 566. ZTD. 1432

Čl. 571. ZTD.

305

prestaju sve ovlasti uprave, odnosno izvršnih direktora i članova nadzornih odnosno upravnih odbora

dioničkog društva.

Glede preoblikovanja dioničkog društva u komanditno društvo na odgovarajući se način

primjenjuju pravila o preoblikovanju dioničkog društva u javno trgovačko društvo s time što se u

odluci o preoblikovanju moraju navesti komanditori i njihovi ulozi.

Glede preoblikovanja društva s ograničenom odgovornošću u javno trgovačko društvo odnosno

komanditno društvo, na odgovarajući se način primjenjuju pravila propisana za preoblikovanje

dioničkog društva u javno trgovačko društvo odnosno u komanditno društvo.

9.4.4. Preoblikovanje društava osoba u društva kapitala

Javno trgovačko društvo i komanditno društvo mogu se odlukom svih članova društva

preoblikovati u dioničko društvo.1433

Odluka o preoblikovanju mora sadržavati tvrtku javnog

trgovačkog društva, odnosno komanditnog društva i tvrtku dioničkog društva, iznos temeljnog

kapitala,broj i rod dionica, te druge izmjene statuta potrebne za preoblikovanje u dioničko društvo te

imena i prezimena članova uprave odnosno izvršnih direktora i članova nadzornog odnosno upravnog

odbora društva. S odlukom o preoblikovanju moraju se usuglasiti svi članovi javnog trgovačkog

društva odnosno svi komplementari komanditnog društva i to izjavom danom u obliku

javnobilježničkog akta.

Upisom preoblikovanja u sudski registar nastupaju slijedeći pravni učinci: javno trgovačko

društvo, odnosno komanditno društvo nastavljaju djelovati kao dioničko društvo, članovi javnog

trgovačkog društva odnosno komplementari i komanditori u komanditnom društvu postaju dioničari

razmjerno svojim dotadašnjim udjelima u društvu, preoblikovanje ne utječe na odgovornost članova

javnog trgovačkog društva, odnosno komplementara komanditnoga društva za obveze koje je to

društvo preuzelo.

Na preoblikovanje javnog trgovačkog društva ili komanditnog društva u društvo s ograničenom

odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju pravila kojima je uređeno preoblikovanje javnog

trgovačkog društva odnosno komanditnog društva u dioničko društvo.1434

1433

Čl. 571. ZTD. 1434

Čl. 576. ZTD.

306

Literatura

Adamović, Jasminka et al.: Prilagodba hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom

pravu, Zagreb, Narodne novine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, 2007.

Babić Davor (pr.), Tepeš Nina (pr.), Sikirić Hrvoje, Triva Siniša: Arbitraža i alternativno

rješavanje sporova – Kako rješavati međunarodne poslovne sporove, Zagreb, 2003.

Babić Slavko: Ponuda i prihvat ponude za sklapanje ugovora o prodaji, Pravo i porezi, 11/2002.

Barbić Jakša, Čolaković Esad, Parać Branko, Šaban Josip: Nadzorni odbori, vodič kroz sustav

korporativnog upravljanja, Zagreb, 2006.

Barbić Jakša: Načini zaštite dioničara, Pravo u gospodarstvu, 04/2006.

Barbić Jakša: Običaji u hrvatskom trgovačkom pravu, Informator, 5424/2006.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak I.: dioničko društvo),

Zagreb, 2010.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga druga – društva kapitala (svezak II.: društvo s

ograničenom odgovornošću, društvo za uzajamno osiguranje, kreditna unija), Zagreb, 2010.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga prva – opći dio, Zagreb, 2006.

Barbić Jakša: Pravo društava, Knjiga treća – društva osoba, Zagreb, 2002.

Barbić Jakša: Pregled odredaba Zakona o trgovačkim društvima u monističkom ustroju organa

dioničkog društva, Hrvatska pravna revija, 12/2007.

Barbić Jakša: Primjena običaja u hrvatskom trgovačkom pravu, Rad Hrvatske akademije

znanosti i umjetnosti, Razred za društvene znanosti, Knj. 43., 2005.

Barbić Jakša: Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima (suglasnost volja), Zagreb,

1980.

Barbić Jakša: Upravni odbor u dioničkom društvu prema noveli Zakona o trgovačkim

društvima, Pravo u gospodarstvu, 03/2008.

Baretić Marko: Individualna i kolektivna zaštita potrošača u hrvatskom pravu; u: Tomljenović

V, Čulinović-Herc E., Butorac Malnar V. (ur.): Republika Hrvatska na putu prema Europskom

pravosudnom području: Rješavanje trgovačkih i potrošačkih sporova, Pravni fakultet Rijeka,

2009.

Baretić Marko: Načelo savjesnosti i poštenja u obveznom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u

Rijeci, 1/2003.

307

Baretić Marko: Prikaz izmjena i dopuna zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija,

6/2008.

Bodiroga Vukobrat Nada, Đerđa Dario, Pošćić Ana (ur.), Zbirka presuda Europskog suda (Izbor

recentne prakse), Inženjerski biro, Zagreb, 2011.

Bodiroga Vukobrat Nada, Horak Hana, Martinović Adrijana: Temeljne gospodarske slobode u

Europskoj uniji, Inženjerski biro d.d., Zagreb, 2011.

Borić Željko: O arbitraži - arbitrabilnost, ugovor o arbitraži, stranke, arbitražni sud i postupak,

Pravo i porezi, 1/2009.

Brežanski Jasna: Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora – primjena u praksi, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005.

Crnić Ivica: Referat za 3. Stalnu konferenciju predsjednika vrhovnih sudova, Varšava, 2003.

(izvor: http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=427, 21.02.10.)

Čuveljak Jelena: Jamstvo (Poručanstvo), Hrvatska pravna revija, 7/2007.

Čuveljak Jelena: Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, Pravo i porezi, 4/2006.

Čuveljak Jelena: Pokretanje stečajnog postupka (I.), Pravo i porezi, 12/2004.

Čuveljak Jelena: Prijetnja i sila u obveznom odnosu, Informator, 5548/2007.

Čuveljak Jelena: Sklapanje ugovora po novom ZOO-u, Pravo i porezi, 11/2005.

Čuveljak Jelena: Ugovorna kazna, Hrvatska pravna revija, 4/2004.

Dika Mihajlo: Građansko ovršno pravo, Zagreb, 2007.

Dika Mihajlo: O razvitku instituta sudske (sudačke) nezavisnosti u zapadnoevropskom

civilizacijskom krugu: pokušaj rekonstrukcije povijesne geneze, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 42/4 (suppl.):1992.

Giunio Miljenko: Novo pravno uređenje kamata, Pravo u gospodarstvu, 4/2007.

Goldštajn Aleksandar: Privredno ugovorno pravo, Zagreb, 1967.

Goldštajn Aleksandar: Trgovačko ugovorno pravo – međunarodno i komparativno, Zagreb,

1991.

Gorenc Vilim (ur.), Ćesić Zlatko, Kačer Hrvoje, Momčinović Hrvoje, Pavić Drago, Perkušić

Ante, Pešutić Andrea, Slakoper Zvonimir, Vidović Ante, Vukmir Branko: Komentar zakona o

obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Gorenc Vilim (ur.), Filipović Vladimir, Slakoper Zvonimir, Brkanić Vlado: Komentar Zakona o

trgovačkim društvima, Zagreb, 2004.

Gorenc Vilim: Osnove statusnog i ugovornog trgovačkog prava, Zagreb, 2005.

Gorenc Vilim: Pravni značaj i zadaća podružnice, Pravo i porezi, 10/1998.

Gorenc Vilim: Stjecanje vlastitih dionica u svjetlu Novele od 19. Listopada 2007., Pravo i

porezi, 03/2008.

Gorenc Vilim: Trgovačko pravo društva, Zagreb, 2003.

308

Grbin Ivo: Promjena subjekata obveznog odnosa te pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja,

u: Zbornik radova – Novi zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Horak Hana, Bodiroga-Vukobrat Nada, Dumančić Kosjenka: Sloboda pružanja usluga na

unutarnjem tržištu Europske unije, Zagreb, Školska knjiga, 2015.

Horak Hana, Bodiroga-Vukobrat Nada: More liberal and economic and less social approach

(Impact of the recent ECJ rulings), Croatian Yearbook of European Law and Policy, 4/2008.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Pecotić Kaufman Jasminka: Uvod u Europsko pravo

društava, Zagreb, 2010.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan, Vuletić Dominik: European Market Law

Handbook, Vol. 1., Voronezh State University, Faculty of Law and University of Zagreb,

Faculty of Economics and Business, Voronezh Zagreb, 2014.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: European Market Law: Textbook, Vol.

1., Faculty of Economics and Business, University of Zagreb, 2015.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: Neusklađenost prava pripajanja i spajanja

na unutarnjem tržištu EU kao prepreka slobodi poslovnog nastana; u: Horak H., Dumančić K.

(ur.): „Zakon o trgovačkim društvima: 20 godina primjene u interdisciplinarnom okruženju,

Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 29.1.2015, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb, 2015.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka, Poljanec Kristijan: The Interconnection of Company Data –

a Way Forward in Development of Freedom of Establishment?, European Journal of Economics

and Management, 3/2016.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Europsko društvo Societas Europea kao novost u hrvatskom

pravu, Zbornik ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2007.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Europsko privatno društvo – novi oblik trgovačkog na

jedinstvenom europskom tržištu, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 1/2009.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Harmonisation of the Croatian Company Law with Aquis

Communitaire of the European Union, The Business Review, Cambridge, 2/2011.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Jačanje prava dioničara i pravo dioničara na informacije,

Pravni vjesnik, 11/2015.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Modeli korporativnog upravljanja s posebnim osvrtom na

rješenja u Italiji i Francuskoj, Pravo i porezi, 1/2011.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Neovisnost i nagrađivanje članova nadzornih odbora i

neizvršnih direktora u upravnim odborima, Pravo i porezi, 10/2011.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Pravilo poslovne prosudbe u hrvatskom i pravu SAD,

Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 2/2008.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Prokura i zakonsko zastupanje, Pravo i porezi, 7/2006.

309

Horak Hana, Dumančić Kosjenka: Usklađivanje u području prava društava Republike Hrvatske

s pravnom stečevinom EU, Pravo i porezi, 5/2011.

Horak Hana, Dumančić Kosjenka; Pecotić Kaufman Jasminka: Uvod u europsko pravo

društava, Školska knjiga, Zagreb, 2010.

Horak Hana: Pojam poduzeća u pravu konkurencije EZ, Računovodstvo i financije, 2/2003.

Jelčić Olga: Obveznopravno osiguranje – jamstvo i pravo zadržanja, u: Zaštita vjerovnika –

stvarnopravno, obveznopravno i ovršnopravno osiguranje tražbina, Zagreb, 2005.

Josipović Tatjana: Izazovi harmonizacije građanskog prava putem direktiva, Izazovi

harmonizacije građanskog prava putem direktiva; u: Forum za građansko pravo za jugoistočnu

Evropu. Izbor radova i analiza. Prva regionalna konferencija, Cavtat, 2010. Knjiga 1., Beograd,

2010.

Kačer Hrvoje, Petrić Silvija: Ugovorna kazna, u: Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne

prakse : građansko, trgovačko, radno i procesno pravo u praksi : godišnjak, 2001.

Kale Boris: Pretpostavke za sklapanje ugovora, Hrvatska gospodarska revija, 5/2000.

Karlovčan-Đurović Ljiljana: Upravni spor u praksi Upravnog suda Republike Hrvatske,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 1/2008.

Klarić Petar, Vedriš Martin: Građansko pravo, Zagreb, 2006.

Krbek Ivo: O upravnom sporu, U: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.

Krbek Ivo: Upravni akt, u: Hrestomatija upravnog prava, Zagreb, 2003.

Ledić Dragutin: Članska prava u društvima kapitala u hrvatskom i usporednom pravu,

Suvremeno poduzetništvo, 3/2003.

Ledić Dragutin: Javno trgovačko društvo, Suvremeno poduzetništvo, 10/2003.

Ledić Dragutin: Odgovornost članova uprave i nadzornog odbora u društvima kapitala, Pravo u

gospodarstvu, 4/2004.

Marković Nevenka: Razlika između ovršnog i stečajnog postupka, (izvor:

http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Stecaj/Strucni-clanci/Stecajna-masa-i-ovrha-na-

stecajnoj-masi/Ovrha-na-stecajnoj-masi, 20.09.11.)

Markovinović Hrvoje: Stjecanje bez osnove i cesija, Pravo u gospodarstvu, 4/2006.

Maurović Ljiljana: Uvođenje monističkog ustroja u pravo društava Hrvatske – Izmjene i dopune

Zakona o trgovačkim društvima, Hrvatska pravna revija, 1/2008.

Miladin Petar: Odnos ugovorne kazne i srodnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,

6/2006.

Miladin Petar: Šutnja i konkludentne radnje u obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta u

Zagrebu, 4/2008.

Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana, Pecotić Jasminka, Štajfer Josip: Praktikum trgovačkog

prava, Zagreb, 2005.

310

Mlikotin Tomić Deša, Horak Hana: Trgovačko pravo – društva, Zagreb, 2009.

Momčinović Hrvoje: Pregovori, sklapanje ugovora i predugovor po Zakonu o obveznim

odnosima, Pravo i porezi, 1/1997.

Momčinović Hrvoje: Ugovorne i zatezne kamate – pravna viđenja nakon 1. siječnja 2008.,

Pravo u gospodarstvu, 1/2009.

Nikšić Saša, Čuveljak Jelena: Novi Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005.

Nikšić Saša: Ugovorne i zatezne kamate – novine iz Zakona o obveznim odnosima, Financije i

porezi, 6/2006.

Padjen Ivan: Javno i privatno pravo (transfer pravnih teorija), Zbornik Pravnog fakulteta u

Splitu, 3-4/2007.

Parać Zoran: Nedopušteno stjecanje vlastitih dionica i njegove pravne posljedice, Pravo u

gospodarstvu, 4/1999.

Parać Zoran: Podjela kao jedna od statusnih promjena dioničkog društva, Pravo u gospodarstvu,

4/1997.

Parać Zoran: Trgovac – tko je i tko bi mogao (trebao) biti, Pravo u gospodarstvu, 6/2001.

Parać Zoran: Ugovor o obavljanju poslova članova uprave i pravni položaj nadzornog odbora,

Pravo u gospodarstvu, 7-8/96.

Pavić Drago: Ugovorno pravo osiguranja, komentar zakonskih odredbi, Zagreb, 2009.

Pavlović Mladen: Nevaljanost ugovora i pravne posljedice nevaljanosti, Hrvatska pravna revija,

11/2001.

Pavlović Mladen: Pravni učinci promjena subjekata u obveznopravnom odnosu, Hrvatska

pravna revija, 2/2002.

Pavlović Mladen: Razlozi ništavosti i pobojnosti ugovora, Hrvatska pravna revija, 2/2002.

Pavlović Mladen: Značaj pregovora, predugovora i glavnog ugovora, Hrvatska pravna revija,

5/2004.

Perić Berislav: Država i pravni sustav, Zagreb, 1994.

Perić Berislav: Struktura prava, Zagreb, 1994.

Petrak Marko: Pravna narav zablude u rimskom i hrvatskom ugovornom pravu, Zbornik

pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/1998.

Petrić Silvija: Odgovornost za materijalne nedostatke stvari prema novom Zakonu o obveznim

odnosima, Zbornik pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.

Petrović Siniša: Osnove prava društava, Zagreb, 2005.

Petrović Siniša: Pravni oblici pravnih osoba za obavljanje djelatnosti – pretpostavke i

posljedice, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Poseban broj, 2006.

Poljanec Kristijan: Zajednička načela kolektivne pravne zaštite EU i hrvatsko potrošačko pravo

(I. dio), Pravo u gospodarstvu, 54/2015.

311

Radbruch Gustav: Filozofija prava, Beograd, 1980.

Radolović Aldo: Nevaljanost pravnih poslova, u: Novi Zakon o obveznim odnosima -

najznačajnije izmjene, novi instituti, Zagreb, 2005.

Raffaelli Bogoljub: Kapara, Financije i porezi, 3/2005.

Rodin Siniša, Ćapeta Tamara: Osnove prava Europske unije, II. izmijenjeno i dopunjeno

izdanje, Zagreb, Narodne novine, 2011., str. 3.

Sikirić Hrvoje et al.: Međunarodno privatno pravo : zbirka odluka Suda Europske unije: zbirka

odluka Suda Europske unije, Zagreb, Narodne novine, 2014.

Sikirić Hrvoje: Priznanje sudskih odluka prema Uredbi Vijeća (EZ) br.44/2001 od 22. prosinca

2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima,

Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62/2012.

Slakoper Zvonimir, Kačer Hrvoje, Luttenberger Axel: Osnove prava trgovačkih ugovora i

vrijednosnih papira, Zagreb, 2009.

Slakoper Zvonimir: Društvo s ograničenom odgovornošću u sudskoj praksi i pravnoj teoriji,

Zagreb, 2001.

Slakoper Zvonimir: Načelo savjesnosti i poštenja u trgovačkim ugovorima s međunarodnim

obilježjem, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 1/1991.

Slakoper Zvonimir: Poslovni udjel, Pravo i porezi, 5/2003.

Slakoper Zvonimir: Promijenjene okolnosti danas i u Nacrtu Zakona o obveznim odnosima,

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 1/2005.

Slakoper Zvonimir: Raskid ugovora zbog zakašnjenja i neispunjenja, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, 3/2003.

Sokol Smiljko, Smerdel Branko: Ustavno pravo, Zagreb, 1998.

Šafranko Zvonimir: Kritički osvrt na provedbu Direktive 2011/7/EU u hrvatsko pravo, Pravo u

gospodarstvu, 51/2012

Šafranko Zvonimir: Rebus sic stantibus, Pravo u gospodarstvu, 5/2010.

Šimac Srđan: Mirenje - alternativni način rješavanja sporova, Zbornik Pravnog fakulteta

Sveučilišta u Rijeci, 1/2006.

Šoljan Vedran: Vladajući položaj na tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog natjecanja

EZ, Zagreb, 2004.

Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije,

2/2007.

Terek Darko: Opći akti, tijela i imenovanja u trgovačkim društvima, Računovodstvo i financije,

2/2007.

Terek Darko: Prestanak i likvidacija trgovačkih društava, Računovodstvo i financije, 6/2007.

Tot Ivan: Razvoj politike suzbijanja zakašnjenja s plaćanjem u EU, Pravo i porezi, 22/2013

312

Triva Siniša, Dika Mihajlo: Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004.

Triva Siniša, Uzelac Alan: Hrvatsko arbitražno pravo, Zagreb, 2007.

Uzelac Alan: Mirenje kao alternativa suđenju,

(izvor: http://public.carnet.hr/alanuzelac/pubs/D03 Mirenje_kao_alternativa.pdf, 23.02.10.).

Verona Albert: Obvezno pravo (treća knjiga) – Licencni ugovor u jugoslavenskom, inozemnom

i međunarodnom pravu, Zagreb, 1981.

Verona Albert: Pravo industrijskog vlasništva, Zagreb, 1978.

Visković Nikola: Teorija države i prava, Zagreb, 2006.

Vizner Boris: Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima – knjiga 1.

Vrban Duško: Država i pravo, Zagreb, 2003.

Zubović Antonija: Praksa Europskog suda iz područja trgovinskog zastupanja, Hrvatska pravna

revija, 8/2008

Zubović Antonija: Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,

1/2006.

313

Popis citiranih propisa

Ovršni zakon (NN br. 112/12, 25/13, 93/14)

Pomorski zakonik (NN br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15)

Poslovnik Hrvatskog sabora (NN br. 81/13)

Stečajni zakon (NN br.71/15)

Ustav Republike Hrvatske (NN br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10,

5/14)

Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99, 29/02, 49/02)

Zakon o arbitraži (NN br. 88/01)

Zakon o državnom odvjetništvu (NN br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 130/11, 72/13, 148/13,

33/15, 82/15)

Zakon o državnom sudbenom vijeću (NN br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15)

Zakon o kreditnim unijama (NN br. 141/06, 25/09, 90/11)

Zakon o mirenju (NN br. 18/11)

Zakon o obrtu (NN br. 143/13)

Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 48/08, 125/11, 78/15)

Zakon o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11)

Zakon o općem upravnom postupku (NN br. 47/09)

Zakon o patentu (NN br. 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11, 76/13)

Zakon o sudovima (NN br. 28/13, 33/15, 82/15)

Zakon o sudskom registru (NN br. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11,

148/13, 93/14, 110/15)

Zakon o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08,

137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15)

Zakon o tržištu kapitala (NN br. 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15)

Zakon o upravnim sporovima (NN br.20/10, 143/12, 152/14)

Zakon o ustanovama (NN br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08)

Zakon o uvođenju Europske zadruge – Societas Cooperativa Europaea (SCE) (NN br. 63/08)

Zakon o Vladi Republike Hrvatske (NN br. 150/11, 119/14)

314

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,

129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)

Zakon o zadrugama (NN br. 34/11, 125/13, 76/14)

Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN br. 125/11, 64/15)

Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15)

Zakon o žigu (NN br. 173/03, 54/05, 76/06,30/09, 49/11)

Zakon o uvođenju Europskog društva – Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga

interesnog udruženja (EGIU) (NN br. 107/07)

315

Kazalo pojmova

A

ad hoc arbitraža, 34

adhezijski ugovori, 72

ADR, 33

akcesoran (ovisan) ugovor, 112

alternativna pravna norma, 46

anatocizam, 117

apsolutna simulacija, 104

arbitražni postupak, 33

autonomni izvori, 67

autonomno trgovačko pravo, 69

B

besplatni ugovori, 85

bona fides, 88

business judgement rule, 240

C

cesija, 121

cijena, 144

činidba, 80, 107

civil law, 73

clausula irritatoria, 134

clausula rebus sic stantibus, 137

Code de commerce, 55

common law, 73

course of dealing, 70

culpa in contrahendo, 93

culpa in eligendo, 168

D

delkredere jamstvo, 171

delkredere provizija, 171

dionica, 224

dionice izdane u nematerijalnom obliku, 228

dioničko društvo, 223

direktiva, 62

direktori, 238

disjunktivna pravna norma, 45

diskrecijska pravna norma, 46

dispozitivna pravna norma, 46

dodatne obveze, 262

donošenje odluka, 249

društva kapitala, 182

društva osoba, 182

društveni ugovor, 211, 260

društveni ugovor, 200

društvenog ugovora, 281

društvo s ograničenom odgovornošću, 259

država, 21

državna uprava, 38

državne funkcije, 21

državni izvori, 67

državno odvjetništvo, 28

Državno sudbeno vijeće, 26

dualistički sustav upravljanja, 236

dualizam u normiranju, 55

dužna pažnja, 90

dvostrano obvezni ugovori, 85

DZIV, 162

E

efektivno povećanje temeljnog kapitala, 283

F

fiksni ugovor, 135

fizička osoba, 101

fizička sila, 105

forma ex contractu, 86, 108

forma ex lege, 86, 108

formularno pravo, 71

G

glavna skupština, 246

316

gospodarsko (privredno) pravo, 58

gospodarsko interesno udruženje, 218

građanski parnični postupak, 30

građanski ugovori, 87

građansko pravo, 57

grana prava, 47

H

Handelsgesetzbuch, 55

hijerarhija izvora, 67

Hrvatski sabor, 22

I

identitet obveznopravnog odnosa, 120

imovinska prava, 234

imunitet, 27

INCOTERMS, 73

individualni poljodjelci, 182

industrijski dizajn, 164

inominantni ugovori, 84

insolventnost, 32

institucionalna arbitraža, 33

inter partes, 82

interno pravo, 49

isključenje prava glasa, 251

isključiva licenciji, 165

isprava o dionici, 227

ispunjenje, 129

istek vremena, 139

izjava o osnivanju, 260

iznos za koji se izdaju dionice, 224

izravan učinak, 62

izum, 162

izvanparnični postupak, 30

izvanugovorni odnosi, 82

izvori trgovačkoga prava, 67

izvršna vlast, 36

izvršni direktori, 245

J

jamac platac, 113

jamstvo, 111

jamstvo za ispravnost prodane stvari, 147

javno pravo, 48

javno trgovačko društvo, 199

jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću, 287

jednostrano obvezni ugovori, 85

K

kapara, 117

kapitalno načelo, 204, 213

klauzule, 73

know-how, 164

komanditno društvo, 210

komanditor, 211

komisiona prodaja, 170

komplementar, 211

kompromis, 34

kompromisorna klauzula, 34

konfuzija, 139

konsenzualni ugovori, 84

konstitutivni elementi ugovora, 92

korištenje, 155

korporativno upravljanje, 236

kumulativna povlaštena dionica, 225

kupnja na pokus, 150

kuponski arak, 227

kupoprodaja po uzorku ili modelu, 150

kupoprodaja s obročnom otplatom cijene, 151

kupoprodaja s pravom prvokupa, 149

kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva, 151

kvorum, 249

L

lex mercartoria, 54

likvidacija, 209, 300

likvidacija dioničkog društva, 258

M

mane volje, 103

manjinski dioničari, 235

materijalni nedostatci stvari, 146

materijalno pravo, 48

matični broj subjekta, 184

međunarodno pravo, 49

mentalna rezervacija, 105

mirenje, 35

mjesto ispunjenja, 132

model, 163

monistički sustav, 244

monistički sustav upravljanja, 236

N

načelo autonomije, 87

317

načelo izravnog učinka, 65

načelo jednake vrijednosti činidaba, 89

načelo nadređenosti (supremacije) prava EU, 65

načelo ograničenih (dodijeljenih) ovlasti, 64

načelo proporcionalnosti, 65

načelo prvenstva prava EU, 65

načelo ravnopravnosti, 89

načelo savjesnosti i poštenja, 88

načelo supsidijarnosti, 64

nadzorni odbor, 241, 275

namjenski zajam, 155

naplatni ugovori, 85

neformalni ugovori, 86

nelikvidnost, 32

neopozivost ponude, 94

nesporazum, 106

nevaljanost ugovora, 108

ništetnost, 109

nominalni iznos dionice, 224

nominalno povećanje temeljnog kapitala, 283

nominantni ugovori, 83

notifikacija, 123

O

obnova (novacija), 127

obrtnik, 183

obvezno pravo, 79

obveznopravni (obligacijski) ugovor, 80

očitovanje volje, 103

odgovornost komanditora, 213

odgovornost za bonitet, 124

odgovornost za veritet, 124

odluka, 62

odluku o izdavanju dionica, 228

odobreni temeljni kapital, 254

odustatnina, 119

opća ponuda, 94

opće uzance, 71

opći uvjeti poslovanja, 71

organski zakoni, 24

osnivačka skupština, 233

otkaz, 139

otpust duga, 139

ovršni postupak, 31

P

pacta sunt servanda, 88

pactum de contrahendo, 99

pactum de non cedendo, 122

participativna povlaštena dionica, 226

patent, 162

pažnja dobrog domaćina, 90

pažnja dobrog gospodarstvenika, 90

pažnja dobrog stručnjaka, 90

penal, 115

perfekcija ugovora, 98

personalno načelo, 205, 213

plašt dionice, 227

Pobojnost, 110

pobuda, 108

podjela odvajanjem, 303

podjela razdvajanjem, 303

Podjela s osnivanjem, 303

podjela s preuzimanjem, 304

podlicencija, 166

podružnica, 188

poduzetnik, 216

podzakup, 158

pojedinačno poslovodstvo, 202

ponuda, 94

posebna naknada, 175

posebne pogodnosti, 262

posebne uzance, 71

poslovna sposobnost, 102

poslovni udjeli, 266

posredovanje za obje strane, 177

potrošački ugovor, 87

povlačenje (amortizacija) poslovnog udjela, 269

povlačenje dionica, 256

povlaštene dionice, 225

pozitivno pravo, 49

poziv da se učini ponuda, 94

pravilo istodobnog ispunjenja, 135

pravna grupa, 47

pravna norma, 42

pravna osoba, 101

pravna sposobnost, 102

pravna znanost, 74

pravni institut, 47

pravni posao, 79

pravni subjekti, 101

pravo Europske unije, 59

pravo glasa, 251

pravo na obaviještenost, 204

pravo nadzora, 212

pravo zadržanja, 119

preddruštvo, 187

318

predmet poslovanja, 193

predmet prodaje, 144

predsjednik RH, 36

predugovor, 99

pregovori, 93

prekluzija, 141

preoblikovanje, 306

preporuke i mišljenja, 62

prethodno pitanje, 63

preuzimanje duga, 125

preuzimanje ispunjenja, 126

prihvat, 96

prijeboj, 138

prijenos ugovora, 127

prijetnja, 105

prijevara, 106

primarni izvori prava EU, 61

pripajanje, 296

prisilna pravna norma, 45

pristupanje dugu, 126

privatno pravo, 48

proboj pravne osobnosti, 187

procesno pravo, 48

prokura, 196

promjene sadržaja, 121

promjene subjekata, 120

prospekt, 233

protuponuda, 96

punomoć po zaposlenju, 195

punomoć trgovačkom putniku, 198

punomoćnici, 195

R

radno pravo, 58

raskid ugovora, 133

razumna cijena, 145

realni ugovori, 84

redovne dionice, 225

regres, 113

relativna simulacija, 104

S

sazivanje glavne skupštine, 247

sazivanje skupštine, 279

sekundarni izvori prava EU, 61

simultano osnivanje, 232

sjedište, 194

SKDD, 226

skriveni nedostatak, 146

skupno poslovodstvo, 203

skupština, 277

slobodna zanimanja, 181

spajanje, 300

statička volja društva, 231

statut, 231

stečajni postupka, 32

stvar, 144

stvar u prometu, 144

stvari čiji je promet ograničen, 144

sub pari, 225

subjekti ispunjenja, 130

sudovi, 25

sudski registar, 183

sudstvo, 22, 25

sukcesivno osnivanje, 232

super pari, 225

šutnja na ponudu, 97

T

tajni član, 217

tajno društvo, 216

talon, 227

temeljni kapital, 259

temeljni kapital, 223

tijela državne uprave, 39

tipologija ugovora, 83

tipski (standardni) ugovori, 72

trgovac, 181

trgovac pojedinac, 183

trgovačka društva, 186

trgovačka punomoć, 197

trgovački običaji, 70

trgovački ugovori, 87

trgovačko društvo, 182

trgovačko pravo, 53

tvrtka, 190

tvrtka podružnice, 189

U

ugovor, 79

ugovor o djelu, 159

ugovor o komisiji, 170

ugovor o kupoprodaji, 143

ugovor o licenciji, 161

ugovor o nalogu, 167

ugovor o posredovanju, 176

319

ugovor o pripajanju, 296

ugovor o spajanju, 300

ugovor o trgovinskom zastupanju, 172

ugovor o zajmu, 153

ugovor o zamjeni, 152

ugovori u korist trećih, 82

ugovorna kazna, 113

ugovorne kamate, 115

ugovorne kamate, 153

ugovorni odnosi, 82

ulog, 201, 261, 264

ultra vires, 239

unutarnja i vanjska društva, 182

upis dionica, 233

uprava, 22

uprava, 221, 238, 270

upravljačka prava, 234

upravni odbor, 244

upravni postupak, 39

upravni spor, 41

uredba, 62

Ustav RH, 68

Ustavni sud RH, 28

ustavno pravo, 57

ustupanje radi ispunjenja, 125

ustupanje radi osiguranja, 125

ustupanje umjesto ispunjenja, 125

uzance, 70

V

vacatio legis, 24

valjanost ugovora, 101

vidljivi nedostacima, 146

vinkulacija, 267

viša sila, 136

višestruka cesija, 123

Vlada RH, 38

vlastite dionice, 229

vođenje poslova, 202, 272

vođenju poslova, 212

vodi poslove, 239

vrijeme ispunjenja, 131

Z

zabluda, 105

zabrana konkurencije, 201, 212

zakašnje vjerovnika, 133

zakašnjenje, 132

zakašnjenje dužnika, 132

Zakon o obveznim odnosima, 68

Zakon o trgovačkim društvima, 69

zakonodavni postupak, 23

zakonodavstvo, 22

zakonska personalna subrogacija, 113

zamjenjive stvari, 153

zastara, 140

zaštita od evikcije, 148

zastupanje, 205, 273

zastupnici po zakonu, 194

zastupnje, 239

zatezne kamate, 115

Žig, 163

uvod u trgovaČko pravo - efzg.unizg.hr - novi web/publikacije/uvod u... · 3 predgovor trgovačko...

Documents