Sveuilite u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za povijest umjetnostiIvana Luia 3, Zagreb

Seminarski rad iz kolegija Izbor stila u arhitekturi 19. stoljeaUtjecaj beke arhitekture na zagrebaku arhitekturu 19. stoljea

Studentica: Tajana Vidovi Mentor: dr.sc. Dragan Damjanovi

Zagreb, veljaa 2015.

SADRAJ

UVOD 3.3. BEKI RING 3. 4.4. HISTORICIZAM NACIONALNE METROPOLE5. Franjo Klein6. 9. Herman Boll9. 12. Tvrtka Hnigsberg i Deutsch12. 14.5. ZAKLJUAK 15.6. LITERATURA 16.

UVODNa pojavu historicizma u europskoj, pa tako i u hrvatskoj umjetnosti utjecali su mnogi drutveni i politiki dogaaji koji suseodvijali od prve polovice 19. stoljea, pa nadalje. U arhitekturi historicizma tei se stilovima ranijih stoljea. Pod stilovi koji nastaju dobivaju u nazivu rije neo-(novi), ime se naglaava nova uporaba odreenoga stila koji je u dotadanjoj arhitekturi ve poznati te tako nastaju nazivi: neoromanika, neogotika, neorenesansa, neobizant, neobarok... U zagrebakoj historicistikoj arhitekturi ima mnogo upotrijebljenih neostilova njihov odabir ovisi o funkciji graevine, o razvojnoj fazi historicizma ali i o arhitektu i eljama naruitelja. U poslijeratnom razdoblju, nakon prestanka opasnosti, gradovi rue svoje zidine i planiraju nova urbana ustrojenja pripajanjem okolnih podruja gradskoj jezgri. U arhitektonskom pogledu poinje realizacija graevina, javnih zgrada, perivoja, trgova i etalita. Ova modernizacija sredinom 19. Stoljea u Habsburkoj Monarhiji zakonom je isticala urbanistiko planiranje kao uvjet razvoja.

BEKI RINGVani kulturni i umjetniki centri Habsburke monarhije Be i Zagreb, zahvaljujui jakoj prometnoj povezanosti omoguavali su odlazak mladih umjetnika na kolovanje u Be, ali i dolazak afirmiranih bekih umjetnika u Zagreb. Urbanistike promjene koje su se dogodile sredinom 19. stoljea uvelike su zaslune za dananju strukturu grada Bea. Za njegov razvoj vana je gradnja kompleksa Arsenala (1849.-1855.) gdje su radili najistaknutiji tadanji arhitekti Theophil Hansen, Eduard van der Nll, August Siccard von Siccardsburg, Ludwig Frster i Karl Rsner.[footnoteRef:1] U sreditu kompleska bekog Arsenala nalazi se Vojno-povijesni muzej koji je izveden po projektu Theophila Hansena. Uz Arsenal gradio je i ostale graevine maursko-gotiko-renesansnog stila (time je doprinio razvitku romantine arhitekture u Beu), a istiu se sinagoga u Beu i Bezirka u Tempelgasse koja je sruena. [1: Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1962., str. 86.]

Od 1867. godine poinje se formirati Beki Ring, odnosno Ringstrasse. Nalog je izdao Franjo Josip I. s ciljem da se, ruenjem srednjovjekovnih zidina oko gradske jezgre, gradsko sredite i predgrae poveu u jednu novu urbanistiku cjelinu. Nakon 1865. godine postupno su se poele graditi reprezentativne palae u toj ulici. Beki Ring uvelike je utjecao na kasniji razvoj arhitekture, a zbog svoje stilske razliitosti prepoznajemo tri razvojne faze i njihove arhitekte. Prvi je tzv. rani Ringstassenstil gdje se istie zgrada beke Opere (1861.-1869.) arhitekata Augusta Sicarda von Siccardsburga i Eduarda Van der Nlla; stil gdje se mijeaju elementi raznih stilova, pa se ovdje uoavaju elementi talijanske renesanse (firentinsko-francusko-venecijanska renesansa), zatim panjolsko-francuske gotike (u nainu koritenja prostornih elemenata - lukovi i svodovi) te grko-rimske antike (dekorativna ornamentika). Predstavnik drugog Ringstrassenstila je Theophil Hansen s helensko-klasicistikim obiljejem arhitekture vidljivim na zgradi Burze,Parlamenta te na zgradi Akademije likovnih umjetnosti. Predstavnici treeg stila su Gottfried Semper i Carl von Hasenauer koji su znaajni po graevinama neobaroknih obiljeja, a istie se Muzej Povijesti umjetnosti.[footnoteRef:2] [2: Dobroni L., (Nav. dj), 1962., str. 87.]

HISTORICIZAM NACIONALNE METROPOLERani historicizam u Hrvatskoj vee se na politiku situaciju u Hrvatskoj, nakon sloma Bachovog apsolutizma 1859., kada zapoinje tzv. utemeljiteljsko doba gdje veliku ulogu imaju vana politika imena poput Josip Juraj Strossmayer, Ambroz Vranyczany, Ivan Maurani te Ivan Kukuljevi Sakcinski. Zagreb kao najvei kulturni centar toga vremena doivljava snaan demografski, gospodarski i kulturni rast. Postaje sredite mnogih kulturnih institucija: Sveuilita, Akademije, raznih kulturnih, drutvenih te gospodarskih drutava. Od druge polovine 19. stoljea direktni utjecaj beke arhitekture odrazio se na Zagreb u arhitektonskom i urbanistikom pogledu. Mladi arhitekti vraaju se sa kolovanja u Beu te poinju graditi u neorenesansnom i neobaroknom stilu po uzoru na novo sagraene graevine bekog Ringa. Razdoblje ranog historicizma u Zagrebu vee se i uz bekog arhitekta Franju Kleina koji sedamdesetih godina uspijeva provincijskoj zagrebakoj arhitekturi pribliiti stilove bekog Ringa, ija je arhitektura definirala razvoj historicistikih stilova. Krajem sedamdestih godina u Zagreb se vraa Iso Krnjavi vana politika linost, koji ostvaruje kljuan prosvjetiteljski program za urbanistiki razvoj grada Zagreba. Njegovi stavovi poklapali su se s fazom strogog, odnosno visokog historicizma koja je ostvarena preko arhitekata Schmidta i Bolla. Oni u Zagreb donose stilove gotike, talijansku i njemaku renesansu bekog ukusa te golu opeku kao graevinski i dekorativni materijal (ova naela potjeu jo od Sempera).[footnoteRef:3] [3: Maruevski O., Iso Krnjavi kao graditelj: izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjetnikih objekata u Hrvatskoj, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti, 1986., str. 120. ]

Krajem devedesetih godina u Zagrebu djeluje graditeljska tvrtka Hnigsberg i Deutsch, a ve poetkom 20. stoljea poinje lagana afirmacija secesijske arhitekture koja svoje korijenje vue iz Wagnerove arhitekture u Beu. Na taj isti stil nadovezuju se kolovani arhitekti u Beu Vjekoslav Bastl, Janko Holjac, Viktor Kovai te Josip Vanca. U poetku secesija nije u potpunosti bila prihvaena kao inovativan stil, ve se zbog elje naruitelja gradilo u historijskim stilovima.[footnoteRef:4] [4: Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1962., str. 116.]

Franjo KleinJedan od najistaknutijih arhitekata koji je ezdesetih i sedamdesetih godine djelovao u Zagrebu jest Beanin Franjo Klein. Godine 1847. upisao je studij arhitekure na bekoj Akademiji. Pretpostavlja se da je bio uenik Augusta Siccarda von Siccardsburga ili je barem suraivao na nekim njegovim projektima.[footnoteRef:5] Poetkom pedesetih dolazi u Zagreb i donosi direktan utjecaj tadanjeg bekog arhitektonskog stila. Njegova arhitektura zasniva se na tradiciji etrdesetih godina u Beu koju su pratile i zbivanja pedesetih i ezdesetih. Arhitektura visokog historicizma iziskuje disciplinarnost i strogou forme koju Klein nije u potpunosti usvojio i nije uspio prenijeti u provincijsku zagrebaku sredinu(to e kasnije ostvariti Krnjavi i Boll). Njegova kvaliteta arhitekture je upravo u tim slobodnim kombinacijama arhitekture koje su reinterpetacija arhitekture Bekog Ringa. Kao vrlo uspjean arhitekt pokazao se ve na poetku kada je u suradnji s Jankom Jankom Grahorom osnovao graevno poduzee gdje su ve do 1978. godine zavrili nekoliko monumentalnih objekata.[footnoteRef:6] [5: Dobroni L., (Nav. dj.), 1962. str. 89.] [6: Bedenko V. ''Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu'', u: Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 87.]

Direktan utjecaj beke arhitekture vidljiv je na njegovom prvom sigurnom sakralnom projektu u Zagrebu, a to je bila pravoslavna crkva Preobraenja Gospodnjeg na dananjem Preradovievom trgu. Crkva je projektirana 1863. godine, a tri godine kasnije je sagraena neoromanikom stilu ranog historicizma. Graevina se istie po osmerokutnom tornju te nainu prijelaza iz kvadratnu baznu formu u osmerokut. Ovakva forma tornja nedvojbeno potjee s grko nesjedinjene crkve u Beu, arhitekta Teophila Hansena.[footnoteRef:7] Godine 1899. Herman Boll je zamijenio lukovicu tornja, a 1913. godine oblikovao jednostavnije proelje romantiarskim oblicima u kamenu i kamenoj buci. [7: Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 87.]

Od 1867. godine Klein radi na Sinagogi, u dananjoj Prakoj ulici koja je sruena 1941. godine. Uzor modela bila Frsterova sinagoga u Leopoldstadtu u Beu (1853.-1857.), uz Kleinove preinake proporcije volumena graevine.[footnoteRef:8] Slinost s Frsterovom sinagogom vidljiva je i u trodijelnom proelju, dekorativnosti u eksterijeru te polikromiji. Klein je u ovom sluaju preuzeo i neke elemente Vojnog muzeja u Arsenalu, arhitekta Theophila von Hansena i to formu ulaza muzeja (na oba proelja je ulaz sastavljen od tri luka u gornjem i donjem dijelu fasade). to se tie dekorativnih elemenata na graevini, Klein od Frstera nije prezeo njegov orijentalni arhitektonski stil (geometrijska arabeska prozorskih mreita, luk i dekoracija vrata, zavrni vijenac egipatskog tipa), ve koristi tornjie na uglovima koji su tek varijacija na standardni motiv romantiarskog historicizma. Zakljuno, Klein je ovdje kombinirao volume Frsterove sinagoge s varijacijom na ulazni dio Arsenala. [8: Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 88.]

Od stambene Kleinove arhitekture istie se kua Rosenfeld (1866. 1867.) koja je kljuna za razvoj visokog historicizma u Zagrebu. Nalazi se na prijelazu iz Mesnike ulice u Ilicu i rezultat je suradnje Janka Grahora i Franje Kleina.[footnoteRef:9] Proelje dvokatne zgrade je konkavne forme koja oblikuje prijelaz u Ilicu. Postoje dva sauvana projekta za ovu zgradu. Grahorov nacrt pokazuje njen poloaj, tlocrt i unutarnje oblikovanje kue, a uzor tome jest Frsterov projekt za palau Alberta Kleina u Beu.[footnoteRef:10] Ipak, zbog neuravnoteenosti proelja i spora sa susjedom projekt nije ostvaren. Prema njegovom projektu proelje je trebalo imati vrlo visoko prizemlje s mezaninom, zatim prvi kat te niski drugi kat, uz neproporcionalni odnos meu arhitektonskim elementima. Kua je ipak sagraena po Kleinovom projektu 1870. godine koji je uskladio proporcije proelja te je drugaijom podijelom lezena naglasio centralnost proelja. Snizio je prizemlje, uveo mezanin (povezavi ga s prvim katom u zajedniku monumentalnu etau) te povisio drugi kat. Svojim projektom Klein je pokazao stilski napredak u odnosu na Frsterov projekt na proelju palae u Beu jo su uvijek vidljivi ranohistoricistiki plono dekorirani okviri prozora, dok je Klein prozore uokvirio velikim i snanim edikulama te ih je povezao u jednu cjelinu s okvirima mezaninskih prozora. Bitno je spomenuti jo jednu beku zgradu koja je posluila kao model Kleinu a to je Hansenov Heinrichshof. U ovom sluaju Klein je reinterpretirao meuodnos etaa i plasticitet proelja. Izgradnja kue Rosenfeld oznaava sintezu Hansenove i Frsterove arhitekture te prvi prodor bekog visokog historicizma zagrebaku sredinu 19. stoljea. [9: Veina zgrada u Zagrebu, nastalih u produkciji Grahor Klein ili pak samostalnoj radionici Keina, sadre arhitektonske elemente prvog i drugog stila Ringa.] [10: Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 88.]

Utjecaj Hansenove arhitekture Heinrichshofa vidljiv je i na Kleinovom projektu za Prvu hrvatsku tedionicu na Jelaievom trgu 14. u rjeenju proelja. Sauvani su tlocrti svih katova prvog projekta iz 1869. godine (Janko Grahor), izvedbeni nacrt podruma i nacrti svih katova iz 1870. godine (Franjo Klein). U tlocrtima projekta iz 1869. godine proelje je imalo istaknuti sredinji dio s po jednim velikim balkonom, a ugao zgrade bio je dijagonalno odrezan. Kod izvedbenog projekta proelje ima rizalite na krajevima proelja. Rizalit na uglovima proelja je vei i vertikalno naglaen mansardnim krovom.[footnoteRef:11] Etaa je napravljena na tradicionalan nain s prizemljem, mezaninom i jo dva kata. Kod prvog projekta naglaen je sredinji dio zgrade, a kod drugog naglasak je stavljen na cjelokupnu proporcionalnost etae zgrade uz istaknute krajeve proelja i ugaone rizalite. Usporeujui s oblikovanjem proelja Hansenove kue organizacija etae je jednaka, uz nedostakak atike na Zagrebakoj zgradi. to se tie dekorativne ornamentike, Klein je zgusnuo sredinji dio povezavi vijence meu prozorima prvog i drugog kata te okvire prozora mezanina s prvim katom. [11: Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1962., str. 95.]

Kasnijih godina Grahor i Klein sagradili su vie stambenih zgrada od kojih se istiu Kleinova vlastita kua u Gundulievoj ulici i kua Siebenschein na Preradovievom trgu.[footnoteRef:12] Krajem sedamdesetih dolazi do stabilizacije projekata poduzetnitva Grahor Klein u standarnim oblicima renesanse zrelog historicizma. Proelja su klasino proporcionalna, nema isticanja detalja plastikih dekorativnih elemenata. Zgrade koje su rezultate te Kleinove klasine smirenosti(samostalna produkcija) su zgrada Gospodarskog drutva na Sajmitu, kua Emanuela Priesnera u Ilici 12 te kua kapetana Chalaupke u Kukuevoj ulici. Ovo je samo rezultat pomaka gdje se moda arhitekture sve vie pribliava tradiciji visokog, strogog historicizma u kojoj e glavnu ulogu imati Krnjavi i Boll. [12: Bedenko V. ''Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu'', u: Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 99.]

Herman BollU drugoj polovici sedamdesetih godina beka arhitektura se preko Fridricha von Schmidta odrazila na arhitektonski opus Hermana Bollea u Zagrebu. Djeluje u spomenutom gradu u razdoblju visokog historicizma i kao arhitekt i kao retaurator. Nakon susreta s Krnjavim i Strossmayerom u Italiji pri dolasku u Zagreb zapoeo je s restauratorskim zahvatima; prvo na crkvi sv. Marka, a zatim i na zagrebakoj katedrali, prema nacrtima svojega uiteljaSchmidta. Od izuzetne je vanosti i njegova uloga u urbanistikom oblikovanju Zagreba druge polovice 19. stoljea. Grad je u to vrijeme naglo mijenjao svoje prostorno ustrojenje, iz provincijskoga grada prerastao je u vano urbano sredite u skladu s vizijom dobro organiziranog srednjoeuropskoga grada.U Zagrebu, osim neogotikih i neoromanikih ostvarenja, Boll gradi i visokohistoricistike graevine neorenesansnog stila po uzoru na graevine bekog Ringa sedamdesetih godina 19. stoljea, koje je i sam imao prilike vidjeti prilikom boravka u Beu. Osim Bea, renesansne graevine je mogao vidjeti i u Rimu gdje je na dio njegovog opusa utjecala rana i rana visoka renesansa u Rimu. Budui da Schmidt ne gradi u neorenesansnom stilu, Boll je traio uzore kod tzv. Baubarona (arhitekti koji grade na Ringu). Na njega je utjecala Hansenova Akademija likovnih umjetnosti i Burza, te Ferstelovo Sveuilite, Kemijski institut i Austrijski muzej za umjetnost i industriju. Ipak, Ferstelov utjecaj se najvie uoava na Bollovim ostvarenjima.[footnoteRef:13] [13: Damjanovi D., Arhitekt Herman Boll, Zagreb: Leykam International; Muzej za umjetnost i obrt, 2013., str. 530.]

U tome se istie zgrada Kemijskog laboratorija Sveuilita u Zagrebu, koja se danas nalazi na Strossmayerovom trgu. Osim Bollovog neorenesansnog projekta za Kemijski laboratorij sauvani su i raniji projekti Matije Antolca, iz 1881. godine, iako je posao preputen Bollu.[footnoteRef:14] Oba projekta zasnovana su na izgradnji neorenesansne jednokatnice. Boll je zadrao pravokutnu tlocrtnu formu graevine s unutarnjim dvoritem koju je definirao Antolc. Ono to Boll mijenja jest unutarnji raspored prostorija, kao i etau junog krila.[footnoteRef:15] to se tie eksterijera, Antolev primjer jednostavno ralanjenog sjevernog proelja i povezuje se sa jednim od nerealiziranih Schmidtovih projekata za palau zagrebake Akademije. Na Bollovom proelju istie se bogatija ralamba. U prizemlju je jednostavna fasada s uglovima rustikalnog karaktera i fugama u buci s pravokutno naglaenim okvirima prozora koji imaju umetnute zaglavne kamene u obliku lavljih grifona. Na prvom katu ostavljena je fasadna opeka, zatim vijenac sgrafitnih ukrasa i kartua koji sadre imena vanih kemiara. Prozori su ovdje bogatije dekorirani, u odnosu na skromnost prozora na prizemlju. Stilski, ovo proelje vee se uz glavno proelje bekog Kemijskog laboratorija (1869.-1872.) nasuprot Votivne crkve, arhitekta Heinricha von Ferstela. Razlika jest u tome to je proelje bekog Kemijskog laboratorija u cijelosti prekriveno opekom s ornamentarnom dekoracijom izvedenom u keramici, dok su na zagrebakom laboratoriju samo dijelovi proelja prvog kata izvedeni od fasadne opeke (ostatak ornamentike od buke).[footnoteRef:16] Naravno, poznato je da su proelja od opeke vrlo karakteristina za renesansnu arhitekturu 15. stoljea u Italiji, pa je ovo zapravo prva primjena renesansnog stila u Zagrebu. Slinosti su vidljive u okvirima prozora prvoga kata, obliku kartua, cvjetnih rozeta i openitom ralambom proelja. Razlika je u tome to Boll prebacuje smjetaj prozora s prizemlja na drugi kat. [14: Damjanovi D., (Nav. dj), 2013., str. 351.] [15: Umjesto jednokatne strukture projektirao je neku vrstu prizemnog aneksa glavnom korpusu zgrade, Damjanovi D., (Nav. dj.) 2013., str. 532.] [16: Damjanovi D., (Nav. dj.), str. 545.]

Tek nakon to je imenovan za predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu (1891. 1896. ) Iso Krnjavi dobiva mogunost da utjee na urbanistiko formiranje grada Zagreba. Projekt za koji je Krnjavi raspisao natjeaj 1895. jest suvremeno zamiljeni arhitektonski projekt kolskih zgrada etverokutnog prostora na Ciglani, omeen Savskom cestom na istoku, Klaievom na sjeveru, Kaievom na zapadu te Krnjavijevom ulicom na jugu.[footnoteRef:17] Osnovna ideja bila je da se devet zgrada rasporedi tako da svojom formom prate uline linije i stvore jedan graditeljski blok gdje e se smjestiti kolski forum. Zamiljena je slobodnostojea forma zgrada koje e biti povezane trijemovima. Na natjeaju su sudjelovali priznati arhitekti od kojih se istiu Herman Boll i beka arhitektonska tvrtka Hemer & Fellner (nacrti sauvani samo u fragmentima). Uzevi u obzir sve nacrtne projekte za kolski forum Iso Krnjavi je idejne uzore pronaao u idejnim studijama za javni Carski forum (1867. 1870.) arhitekta Gottfrieda Sempera i zgradu Karla von Hansena u Beu te projekt Artibus arhitekta Otta Wagnera. Rije je, dakle, o forumu zatvorene forme koju je i sam Krnjavi zamislio. Ovakvo postavljanje javnih zgrada u jednu kozistentnu cjelinu naglaava temu koja bi svojim djelovanjem trebala zadovoljiti intelektualne, znanstvene, kulturne, duhovne i drutvene potrebe drutva. Bollov (neuspjeli) projekt za kolski forum pokazuje znaajke beke arhitekture u projektu za gimnaziju. [17: Juri Z., ''kolski forum u Zagrebu'', u: Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 116.]

Hnigsberg i Deutsch

U Zagrebu tvrtka Hnigsberg i Deutsch osnovana je 1888. godine i postala jedan od najvanijih zagrebakih arhitektonskih ateljea kasne faze historicizma. Djeluje u zadnjem desetljeu 19. stoljea i tijekom prva dva desetljea 20. stoljea. Rije je o bekim acima Visoke tehnike kole Leu Hnigsbergu i Juliu Deutschu. Hnigsberg je bio uenik Heinricha von Ferstela, jednog od glavnih arhitekata u stvaranju bekih historijskih stilova, koji najprije gradi u neogotikom stilu, a zatim u neorenesansnom. Velik broj arhitektonskih objekata Hnigberga i Deutscha graen je u oblicima neorenesanse, no ona nekad prelazi u barok i rokoko, zahvaljujui arhitektonskom opusu profesora Karla Kniga i Ludwiga Tischlera.[footnoteRef:18] [18: Dobroni L., Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova: sabrani lanci i rasprave, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, 1983., str. 100.-107.]

Hnigsberg i Deutsch projektirali su javne i stambene zgrade, ljetnikovce, izlobene paviljone, ali i sakralne graevine, zavisno o naruiteljima i to prvenstveno u zadnjem desetljeu. Najznaajniji ostvareni objekti toga razdoblja su zgrade na Strossmayerovom trgu 10, Strossmayerovom trgu 2, na Tomislavovom trgu 18 te na Strossmayerovom trgu 8. Poetkom 20. Stoljea djelovanje tvrtke Hnigsberg i Deutsch vee se uz djela bekog arhitekta Otta Wagnera. Hnigsberg i Deutsch u drugoj fazi djelovanja 1899. sagradili su kuu apotekara Josipa Peia u Ilici 43. Preuzimanjem novih materijala i konstruktivnih elemenata (postavljanjem eljeznih elemenata) odmiu od ornamentike historijskih stilova. Stoga ova zgrada predstavlja prvu pojavu secesije u zagrebakoj arhitekturi. Na afirmaciju secesijske arhitekture Wagnerova stila nadovezuju se kolovani arhitekti u Beu Vjekoslav Bastl, Janko Holjac, Viktor Kovai te Josip Vanca.

Zakljuak

Urbanistike promjene koje su se dogodile sredinom 19. stoljea uvelike su zaslune za dananju strukturu grada Bea, a kasnije i grada Zagreba. Gradovi rue srednjovjekovne zidine i planiraju novo urbanistiko ustrojenje pripajanjem okolnih poduja gradskoj jezgri te poinje realizacija graevina, javnih zgrada, perivoja, trgova i etalita. Za razvoj Bea vana je gradnja kompleksa bekog Arsenala i formiranje Bekog Ringa, odnosno Ringstrasse koji ima nekoliko stilskih faza arhitekture historicizma. Ta dva vana kulturna i umjetnika centra (Zagreb i Be) zahvaljujui jakoj prometnoj povezanosti omoguavali su odlazak mladih umjetnika na kolovanje u Be, ali i dolazak afirmiranih bekih umjetnika u Zagreb koji poinju graditi u neorenesansnom i neobaroknom stilu po uzoru na novo sagraene graevine bekog Ringa. Razdoblje ranog historicizma u Zagrebu vee se uz bekog arhitekta Franju Kleina koji sedamdesetih godina uspijeva provincijskoj zagrebakoj arhitekturi pribliiti stilove bekog Ringa. Arhitektura visokog historicizma tei disciplinarnosti, strogoi i istoi forme koju Klein nije u potpunosti usvojio ve je kvaliteta njegove arhitekture je upravo u tim slobodnim kombinacijama arhitekture koje su reinterpetacija arhitekture Bekog Ringa.Krajem sedamdestih godina u Zagreb se vraa Iso Krnjavi iji su se stavovi poklapali s fazom strogog, odnosno visokog historicizma koja je ostvarena preko arhitekata Schmidta i Bolla. Oni u Zagreb donose stilove gotike, talijansku i njemaku renesansu bekog ukusa te golu opeku kao graevinski i dekorativni materijal. Devedesetih godina u Zagrebu djeluje graditeljska tvrtka Hnigsberg i Deutsch, a ve poetkom 20. stoljea poinje lagana afirmacija secesijske arhitekture u zagrebaku sredinu koja svoje korijenje vue iz Wagnerove arhitekture u Beu. Preuzimanjem novih materijala i konstruktivnih elemenata odmiu se od ornamentike historijskih stilova, a na taj isti stil nadovezuju se kolovani arhitekti u Beu Vjekoslav Bastl, Janko Holjac, Viktor Kovai te Josip Vanca.

Literatura

Dragan Damjanovi, Arhitekt Herman Boll, Zagreb: Leykam International; Muzej za umjetnost i obrt, 2013. Lelja Dobroni, Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1962. Lelja Dobroni, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova: sabrani lanci i rasprave, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, 1983.. Vladimir Malekovi (ur.), Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000. Ivo Maroevi, O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebakoj arhitekturi i urbanizmu (1970.-2005.), Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2007. Olga Maruevski, Iso Krnjavi kao graditelj: izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i umjetnikih objekata u Hrvatskoj, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti, 1986.

5