UTICAJ OBRAZOVNIH USTANOVA NA EKO-BEZBJEDNOST

THE EFFECT OF EDUCATIONAL FACILITIES ON THE ECO-SEFETY

Renata Crnković, d.i.a., Aleksandar Stojaković Panevropski univerzitet “APEIRON” Banja Luka

Rezime: Planeta Zemlja naš je jedini dom i u zadnjim decenijama se suočava sa velikim promjenama. Velika upotreba i potrošnja njenih resursa dovelili su čovječanstvo pred rub nestanka. U ovom radu aktiviramo pitanje zaštite životne sredine od negativnih uticaja objekata kroz pasivnu i ekološki prihvatljivu gradnju. Kako bismo zaštitili životnu sredinu, pribjegavamo primjeni novih razmišljanja, tehnologija i načina projektovanja samih objekata. Novi objekti neće biti samo energetski efikasniji i neće zagađivati životnu sredinu, već će se u njima školovati i edukovati novi naraštaji ljudi, koji će biti svjesni ekoloških problema koji nas danas okružuji, i imat će znanje kako te probleme treba riješiti. Ključne reči: klimatske promjene, obnovljivi izvori energije, bioklimatska arhitektura, zaštita vode, zaštita vazduha, pasivni principi arhitekture, upravljanje otpadom

Uvod

“Budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu” Mahatma Gandhi

Planeta Zemlja naš je jedini dom i u zadnjim decenijama se suočava sa velikim klimatskim

promjenama koje su posljedica prevelikog iskorištavanja njenih prirodnih bogatstava. Ako taj proces ne zaustavimo, ili barem usporimo, čekaju nas nepredvidljive posljedice u obliku još težih vremenskih uslova, nevremena, suša, poplava i sličnih nepogoda, zaraznih bolesti, zagađenja vode, trovanja hrane, pored kojih je teško vidjeti svijetlu budućnost. Probleme tražimo kod drugih, a niko ne kreće od svojih domova, objekata u kojima se školuje i u kojima radi.

Mnogo toga možemo učiniti i sami. Efikasna potrošnja energije može u velikoj mjeri doprinjeti smanjenju emisija gasova, koji uzrokuju globalno zagrijavanje atmosfere. Biće potrebno korjenito promjeniti odnos prema planeti ako želimo da naši potomci uživaju u njenim ljepotama.

Promjene su tu i upravo se dešavaju. Posljedice klimatskih promjena su svuda oko nas. Ipak, bez spoznaje problema, niko neće ni tražiti rješenja za njih. Čovjek se zbog globalizacije i ubrzanog načina života otuđio od prirode. Više ne živi u skladu sa prirodom, nego joj se suprostavlja. A zapravo, sva rješenja na probleme koje smo sami stvorili, se nalaze u prirodi, samo ih treba vidjeti.

Savremeno društvo se danas nalazi u velikim problemima. Čovječanstvo troši ogromne količine resursa i energije. Izvore energije možemo podjeliti na obnovljive i neobnovljive (fosilna goriva). Nažalost, korištenje energije iz fosilnih goriva je ograničeno jer ona nisu obnovljiva i ne mogu se ponovo iskorištavati.1 Osim toga, sagorijevanjem fosilnih goriva nastaju štetni gasovi koji zagađuju životnu sredinu i uzrokuju klimatske promjene. Zbog toga, toplotna zaštita i ušteda energije, korištenje obnovljivih izvora energije i zaštita životne sredine danas postaju temelj održivog razvoja.

                                                            

1 Svake godine, svi ljudi svijeta potroše onoliko energije koliko bi se dobivalo sagorijevanjem deset milijardi tona uglja. Otprilike 40% ukupne energije proizilazi samo iz nafte, a skoro polovine potiče od uglja i zemnog gasa. To ukupno čini skoro 90% energetske potrošnje čovječanstva koja potiče od fosilnih goriva.

Cilj rada

Rad je nastao kao želja da se aktivira pitanje zaštite životne sredine od negativnih uticaja objekata kroz pasivnu i ekološki prihvatljivu gradnju, ali ne samo na primjerima stambenih kuća, nego i na primjerima javnih objekata, počevši od obrazovnih ustanova. Ovim radom apelujemo na arhitekte i stručnjake drugih profila da u fazama koncipiranja, planiranja i projektovanja uvode principe potrebne za pronalaženje energetski efikasnih rješenja. Rad je nastao zahvaljujući stečenim znanjima autora, jednog na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu i drugog na Fakultetu zdravstvenih nauka, oba u Banja Luci, a u želji da ljudima otvori oči i pokaže kako možemo pozitivno da utičemo na očuvanje životne sredine.

1. Održiva energija i održiva gradnja U današnje vrijeme energetski resursi nam se polako troše iz neodrživo dizajniranih naselja i gradova,

emituju se u atmosferu i vraćaju u raznim oblicima nepovoljnim za život. Vrijeme je da dobro razmislimo, želimo li opstati kao vrsta? Šta i kako da radimo?

Smatramo da arhitekta kroz svoje radove treba da izrazi sadašnje probleme, da ih kritikuje, razumije i nađe rješenja za njih. Samim tim arhitektura treba da nosi kritiku društva.

Urbanističko planiranje i arhitektonsko rješenje zgrada neposredno utiču na potrošnju energije. Planiranje urbanih struktura je od podjednake važnosti za energetsku efikasnost kao i projektovanje zgrada. Pri ovome treba imati u vidu da je racijonalno korištenje energije samo jedan od zahtjeva koji zgrada i naselje treba da zadovolje. Dužnost projektanta i planera je da, prema utvrđenim prioritetima, nađe optimalno rješenje čiji sastavni dio čini i energetska efikasnost.

Ekološki prihvatljiva gradnja stvara novu dimenziju na relaciji čovijek-arhitektura-energija-ekologija. Objekti koji se prave po principima bioklimatske arhitekture, vraćaju odnos čovjeka i okoline u ravnotežu. Pored toga, ovi objekti imaju za cilj štednju energije, ali i postizanje komfora, bez narušavanja ekološke ravnoteže.

2. Uticaji obrazovnih ustanova na životnu sredinu Škola nije samo plan i program obrazovanja, slušanje nastavnika u razredu. Škola je prije svega

odrastanje, napuštanje idealizovanog dječijeg svijeta. Takođe, ne smijemo zaboraviti da su škole mjesta u kojima se formiramo kao individue.

„Dijete ima tri učitelja: prvo, drugu djecu, drugo, učitelja i treće, prostor.“

Švedska poslovica Škole imaju različite uticaje na životnu sredinu. Stvaraju otpad, svojim grijanjem zagađuju vazduh,

ispuštaju otpadne vode, nepotrebno troše velike količine energije, imaju malu ili skoro nikakvu edukaciju u cilji zaštite životne sredine, navike su uvek iste bez tendencije da se promjene. Uvijek se radi na lakši i jeftiniji način, bez kvaliteta i održivosti.

Da bi smo smanjili uticaj škole na životnu sredinu, moramo prvo krenuti od mjenjanja naših navika. Moramo shvatiti da svako naše djelovanje ima uticaj na sredinu. Uticaji mogu biti i dobri i loši. Problem današnjice je loš uticaj ljudi, što je prouzrokovano prvenstveno neupućenošću i neznanjem u ovoj oblasti. Pored navika moramo menjati i naše moralne i etičke norme i vrednosti. Slijedi nam vrijeme brojnog odricanja od stvari koje smo voljeli, na koje smo navikli, a nisu bile dobre za životnu sredinu, kao ni za nas. Možda ćemo se morati više pomučiti ako budemo gledali na zaštitu sredine, oznojiti, izgubiti više vremena. Moramo se ekološki osvještavati, a taj uticaj prvenstveno će imati porodica i obrazovne ustanove.

Glavni uticaj obrazovnih ustanova na životnu sredinu je velika potrošnja električne i drugih vidova energije. Električna energija se koristi za rad brojnih aparata, među kojima su najveći potrošači računari, klima uređaji, čak i grijanje na struju. Dio struje se koristi za zagrijavanje vode, u kuhinji, za osvjetljenje i sl. Samo smanjenje ovih energetskih izdataka bi mnogo pomoglo i olakšalo životnoj sredini. Naveli smo na početku da su glavni energenti danas fosilni oblici energije koji su prljavi, štetni i po svim osobinama loši za naš ekosistem i planetu uopšte. Oni ne zagađuju samo vazduh, već sve aspekte zdravog života na zemlji počevši od vode, zemlje, hrane, zdravlja itd. Korištenjem obnovljivih izvora energije potpuno bi smo smanjili uticaje na životnu sredinu. Zagađenje vazduha i svih drugih aspekata života bi bili svedeni na minimum, a možda i na nulu. Potrebno je tražiti nove ili alternativne načine stvaranja energije, zagrijavanja vode, koristiti ekološki prihvatljive aparate i tehnologije, kvalitetnije i zdravije energente i sve druge oblike neškodljivih materija za životnu sredinu, kako bi smanjili uticaj na nju.

Adekvatnim dizajnom, pasivnim principima gradnje, pravilnom i kvalitetnom upotrebom termoizolacije, ekološkim materijalima, kao što je drvo, doprineti ćemo ekoodrživosti i neinvazivnom delovanju prema prirodi.

Zagađivanje vazduha je još jedan od problema koji se javlja u uticaju na životnu sredinu. Malo koji od obrazovnih objekata, koji posjeduju sopstveno grijanje, imaju neku od tehnologija za smanjenje emisija štetnih materija u atmosferu. Na tom planu se obično i ne vrše nikakve promjene usljed neznanja i nezainteresovanosti odgovornih. Koriste se energenti koji se mogu naći i koji su najjeftiniji, a obično najštetniji za životnu sredinu. Deo problema se rješava priključivanjem na gradsku toplanu, a neki se griju na struju, ne razmišljajući da se i ta struja treba nekako proizvesti.

Zagađenje vode je opšte prisutna u ovakvim objektima. Sva otpadna voda se pušta u kanalizaciju, bez obzira da li su to fekalne, oborinske vode, vode od pranja auta, vode iz kuhinje i sl. Putem kanalizacije voda se ispušta u rijeku Vrbas. Naša „sreća u nesreći“ je što nam industrija posle građanskog rata ne radi, pa nemamo veći pritisak neorganskih i organskih materija na glavni recipijent. Vrbas glavni izvor pitke vode, ali i mjesto za rekreaciju, odmor, ribolov i brojne druge aktivnosti. Zar ne bi trebali da zbog svog zdravlja i života uz Vrbas, smanjimo negativni pritisak na rijeku? Postoje brojne tehnologije prečišćavanja otpadnih voda na licu mjesta koje se mogu upotrebiti i tako smanjiti opterećenje na recipijent.

Kao i svaka druga ustanova i škole stvaraju velike količine otpada. Iako naše stvaraju samo komunalni otpad, ni on se ne tretira kako bi trebalo. Obično sve zajedno odlažemo u jedan kontejnjer, i kao takav, otpad se odvozi na deponiju. U školama nastaje različiti otpad: papir, staklo, plastika, organski otpad, hrana, namještaj i sl. Kako bi smo smanjili uticaj na životnu sredinu bilo bi poželjni raditi bar neki vid odvajanja otpada, predobradu, kako bi olakšali njegovu dalju obradu u narednim procesima. Nešto bi mogli uraditi i sami, kao kompostiranje i sl.

Elementi štetnog uticaja na životnu sredinu stvaraju se i u prostorima škola. Zagađen vazduh, zračenja (prirodna i vještačka), buka i vibracije. Sve su to uticaji na koje moramo obratiti pažnju i koje moramo redukovati.

Obrazovne ustanove i postoje kako bi nas naučile brojnim stvarima, pa bi bilo dobro da se i zaštita životne sredine i uticaji brojnih aspekata života na nju izučavaju u nekom od predmeta. Ekološka etika i ekološka filozofija su isto važne. One će nam pomoći u ekološkom osvještavanju, stvaranju novih moralnih vrednosti i novih normi a sve to u cilju zaštite i očuvanja životne sredine, planete Zemlje, i nas samih.

U daljem tekstu ćemo ponuditi neka od rešenja i tehnologija u cilju smanjenje svih gore navedenih štetnih uticaja škola na životnu sredinu. Kao primjer će nam poslužiti projekat ekološke, niskoenergetske i samoodržive Osnovne škole, koja je diplomski rad koautora ovoga rada. Diplomski rad je iz predmeta Bioklimatska arhitektura, na temu „Neka pasivno bude aktivno“ kod metora prof. dr Milenka Stankovića, na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjoj Luci.

3. Primjena bioklimatske arhitekture Jedna od osnovnih ideja u radu nam je bila pokazati na koji način je moguće smanjiti negativne uticaje

na životnu sredinu i obezbjediti potrebnu količinu energije, a sve to u korist održivog razvoja. Održivi razvoj podrazumjeva razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice, a ne ugrožava potrebe budućih generacija. Bitno je iskoristiti ono što se pruža i koristiti to na racionalan način, jer svako područje ima potencijale koji se mogu iskoristiti pažljivim projektovanjem u skladu sa okolinom.

4. Energija i toplota Mnogo je tehnologija koje se mogu primjeniti u cilju zamjene prljave energije čistom energijom.

Najčešći izvori čiste energije su obnovljivi izvori energije kao što su sunce, vjetar, geotermalna energija, energija biomase, i donekle hidroenergija. Mi ćemo iskoristiti prednosti sunčeve energije i energije vjetra, a na neki način iskoristit ćemo i toplotu zemlje kao vid geotermalnog izvora. Predstavit ćemo vam pasivne solarne principe, tehnologije zagrijavanja vode i proizvodnje električne energije.

4.1. Pasivni solarni principi – Solarna

arhitektura Pasivne solarne građevine su građene tako da djeluju

kao solarni kolektor i spremnik toplote. Ovakav način korištenja solarne energije je vrlo efikasan i jeftin jer nije potrebna nikakva dodatna oprema. Građevina građena prema pasivnim solarnim načelima ne mora nužno biti skuplja od klasične, jer bit pasivne solarne arhitekture leži u dobrom, funkcionalnom dizajnu, a ne u korištenju neke specijalne tehnologije. Rezultat ovakve gradnje može biti smanjenje potrebe za drugim gorivima u svrhu grijanja

čak i do 90%. Pasivna solarna energija je daleko efikasnija i puno jeftinija od aktivnih solarnih sistema jer za početak nije potrebno kupiti nikakvu opremu. Osim toga kod aktivnih sistema je potrebno ulagati dodatnu energiju za distribuciju akumulirane toplote, najčešće električnu energiju za pogon pumpe koja toplu vodu tjera kroz radijatore. Pasivna solarna arhitektura se temelji na nekoliko jednostavnih principa:

− Pravilna orijentacija objekta s obzirom na strane svijeta

Pasivne solarne građevine najčešće imaju tlocrt u obliku pravougaonika, tako da je jedna stranica duža od druge. Da bi se maksimalno iskoristio uticaj sunca, duža stranica mora biti okrenuta duž ose istok-zapad, tako da je cijela duža stranica građevine izložena suncu koje dolazi s juga (ili sjevera ako se nalazimo u južnoj Zemljinoj hemisferi).

− Velike staklene površine na osunčanoj strani Ako želimo maksimalno iskoristiti potencijal sunca moramo mu omogućiti da u maksimalnoj količini

prodre u unutrašnjost građevine. To se postiže na taj način da se većina prozora i staklenih površina postavi na južnoj strani. No staklene površine ne smiju biti niti prevelike jer se tokom noći i oblačnih dana toplota akumulirana unutar kuće gubi upravo kroz prozore. Da bi se smanjio gubitak toplote kroz staklene površine koriste se izo-stakla ili termo-stakla. U nekim slučajevima čak se koriste pomični zatvarači kojima se noću prekrivaju stakla da bi se smanjio gubitak toplote. Sa istočne, zapadne i sjeverne strane mogu se postaviti manji prozori koji služe isključivo da osiguraju dnevnu svjetlost.

− Nadstrešnica koja sprječava da ljeti svjetlost prodire u unutrašnjost kuće Velike staklene površine mogu u toplijem dijelu godine prouzrokovati pregrijavanje prostora. Da bi to

spriječili iskoristit ćemo činjenicu da je putanja zimskog sunca vrlo niska, a putanja ljetnog sunca visoka. Dužina strehe mora biti točno proračunata tako da u periodu kada korisnicima više nije potrebno zagrijavanje streha blokira priodiranje sunca kroz prozore.

− Dovoljna količina termalne mase U pasivnoj solarnoj građevini za vrijeme zimskog

sunčanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti dodatno grijanje. Međutim, kada ne bi bilo akumulacije toplote, čim sunce zađe, zrak bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplotu potrebno akumulirati. Toplota se akumulira pomoću termalne mase. U tu svrhu se grade pregradni zidovi ili podovi od materijala sa visokim toplotnim kapacitetom. To su najčešće betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) elementi, a nerijetko se koriste i vodeni zidovi, zbog visokog toplotnog kapaciteta vode. Na taj način i tokom noći i za vrijeme oblačnih dana termalna masa isijava toplotu prikupljenu za vrijeme sunčanih dana.Termalna masa je važna i po ljeti jer “upija” toplotu iz prostora, čineći ga tako hladnijim. Važno je po noći dozvoliti hladnom zraku da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplotu akumularanu danju.

− Toplotna izolacija Da bi se usporio proces hlađenja prostora, u pasivnim solarnim građevinama se koriste obilne količine

toplotne izolacije, ponekad čak i trostruko više nego u klasičnoj arhitekturi. Kao izolacija koriste se razni materijali. Ono što je za nas kao zaštitnike životne sredine važno su nove tehnologije i novi načini izolacije koji imaju ulogu očuvanja energije objekta a ujedno su ekološki prihvatljivi. Neki od primjera su sledeći:

Zeleni krovovi i zelene fasade – sama priroda naziva nam govori da ćemo na krovovima i na vanjskim zidovima objekta imati biljnu vegetaciju. Prednosti ovakvih objekata su višestruke. Biljke proizvode kiseonik (smatra se da u toku 12h sunca biljke proizvedu 4 l kiseonika po metru kvadratnom lisne površine) a uzimaju ugljendioksid, svojom aktivnošću dovode do smanjenja vlažnosti vazduha, imaju estetsku ulogu i stvaraju osjećaj da se nalazimo u prirodi.

Sa tehničke strane, zemlja i biljni prekrivač su veoma dobri izolatori. U zimskim vremenima sposobni su zadržati toplotu unutar zidova i prostorija

smanjujući njihovo odavanje i gubitak, sprečavaju udare hladnog vjetra koji hlade zidove, a ljeti, sprečavaju pregrijavanje zidova i ulazak toplote čime održavaju ugodnu temperaturu unutar prostorija. Zelene fasade služe i kao fizička prepreka brojnim zagađenjima i onečišćenjima iz vazduha, pa na neki način imaju i ulogu prirodnih filtera. Smanjenje uticaja buke i vibracije na osobe unutar domova je isto značajna. Listovi imaju sposobnost da jednim delom upijaju zvuk i oscilacije čime smanjuju njihov uticaj, a drugi deo akustične energije

se odbija. Uloga zelenih krovova je ista kao i zelenih fasada. Pored fotosintetičke i izolacione uloge, estetski

značaj je veoma bitan. Domovi koji nemaju svoja dvorišta, bašte, prostore u kojima bi se ljudi odmarali i osećali kao u prirodi, te nedostatke nadomjestio bi zeleni krov.

Izolacija se ne mora nalaziti samo na objektu. Veliku ulogu u izolacij imaju oblik objekta i njegova aerodinamika. Objekat koji svojim oblikom stvara manji otpor protoku vazduha i manje trenje, manje će se hladiti ili grijati i samim tim imatu važnu ulogu u izolaciji. Na slici desno vidimo odnos oblika objekta i količine odavanja toplote u odnosu na oblik i veličinu.

Ulogu u izolaciji imaju i ukopavanje objekata, jer zemlja važi za najboljeg toplotnog izolatora, okolno drveće, žbunje, nisko rastinje i sva vegetacija koja bi svojim fizičkim postojanjem štitila objekat od direktnog sunca, udara vjetrova i sl.

4.2. Solarni kolektori

Postoje dva glavna tipa solarnih kolektora koji se po principu rada u potpunosti razlikuju jedan od drugog.

Prvi tip solarnih kolektora su fotonaponski moduli. Oni su manji i lakši uređaji koji se sastoje od fotonaponskih ćelija, a pomoću fotoelektričnog efekta energiju sunca pretvaraju u električnu energiju. Fotonaponski paneli najbolje rade pri umjerenim temperaturama kad su izloženi jakom sunčevom svjetlu. Dolaze u raznim veličinama, a sve češće se primjenjuju u različitim komercijalnim, industrijskim, naučnim i stambenim primjenama.

Drugi tip solarnih kolektora su solarni paneli za zagrijavanje sanitarne vode ili termalni solarni kolektori koriste “toplotu” sunca za zagrijavanje sanitarne vode u domovima. Solarni termalni kolektori su velike tamne kockaste površine koje se najčešće mogu vidjeti na krovovima kuća i zgrada.

Dakle vodu možemo zagrijati pomoću toplote sunca, a električnu energiju možemo proizvesti pomoću svjetlosti sunca. Ako sunce sija, ništa nas ne sprečava da učinimo oboje.

4.3. Fotonaponske/voltažne ćelije (moduli)

Fotonaponske ili voltažne ćelije su jedan od aktivnih vidova iskorištavanja solarne energije. PV-ćelija funkcioniše na bazi dva ultra-tanka sloja silicijuma koja su smještena između dva sloja sačinjena od elektroda. Gornji silicijumski sloj je napravljen tako da sadrži preveliki broj elektrona, a donji ima premali broj elektrona. Sunčeva svjetlost prodire u silicijumske slojeve i aktivira elektrone koji su skupljeni na gornjoj katodi. U međuvremenu, privremeni nedostatak elektrona u silicijumskim slojevima stvara jednosmjerni elektronski tok, dok se elektroni kreću prema katodi. Čitav sistem je tzv. poluprovodnik. Proizvedena energija se prenosi i skladišti u bateriju odakle se može koristiti odmah, kao istosmjerna struja, ili obrnuto, kao naizmjenična struja. Rezultat je iskoristiva, besplatna struja.

4.4. Dimenzioniranje solarnih sistema

Veličina i cijena fotonaponskog sistema ovisit će o dva faktora: o opterećenju, to jest potrebama za električnom energijom, koju definišu aparati koji je troše i njihova snaga i o količini sunca koje obasjava našu lokaciju, to jest insolaciji.

4.5. Opterećenje ili potrošnja električne energije

Opterećenje se definiše kao količina električne energije koju troši instalirana snaga aparata u određenom vremenu. Da bismo znali koliko je opterećenje, najprije moramo znati koje aparate želimo koristiti. Ako fotonaponski sistem želimo koristiti za potrebe škole kao u ovom slučaju, aparati će najvjerojatnije biti različiti električni i elektronski uređaji, rasvjeta i slično. Slijedeći korak je utrvrditi snagu svakog aparata ili sijalice posebno.

Snaga se izražava u vatima (W). Snaga nekog električnog uređaja najvjerojatnije piše na dnu ili poleđini uređaja, ili uputstvima za upotrebu, ili ambalaži koju ste dobili prilikom kupovanja uređaja. U nekim slučajevima snaga je umjesto u vatima izražena u volt-amperima (VA), što je jednako kao da je izražena u vatima (jer je snaga jednaka proizvodu napona i jačine struje). Ako je na uređaju specifikovana samo jačina struje (u amperima – A) onda morate tu vrijednost pomnožiti sa naponom, kako bismo utrvdili snagu u vatima.

4.6. Insolacija Insolacija ili osunčanje se izražava u površnim satima. To je očekivani broj sati dnevno za vrijeme

kojih će solarni panel raditi svojim punim kapacitetom. Za BiH možemo uzeti podatke iz slijedeće tabele:

Insolacija Površnih sati dnevno

Juli

Površnih sati dnevno Decembar

Prosječna godišnja vrijednost

Banjaluka 9.1 1.5 5.3 Podaci preuzeti od Republičkog hidrometeorološkog zavoda Banjaluka Paneli imaju nazivni kapacitet, izražen u vatima (W). Količina vat-

sati (Wh) koje će panel dnevno proizvesti izračunat ćemo tako da nazivni kapacitet panela pomnožimo sa brojem površnih sati za naše područje.

Npr. ako koristimo solarne panele od 110 W i živimo u

Banjaluci, panel će prosječno proizvesti 110 x 5,3 = 583 Wh dnevno.

Dimenzioniranje solarnog sistema trebalo bi biti što preciznije

kako naš sistem ne bi bio prevelik ili premalen. Kupovina prevelikog sistema je direktan gubitak novca, jer jedan dio kapaciteta opreme stoji neiskorišten. Budući da je električna energija dobivena fotonaponskom tehnologijom još uvijek prilično skupa ne bismo smjeli dopustiti da dođe do rasipanja radi nesmotrenog dizajna sistema. Naravno, takođe je važno da sistem ne bude premalen jer bi se moglo desiti da potrebe premašuju mogućnosti sistema. U tom slučaju mogli bismo se naći u mraku na nekoliko dana, ako zavisimo isključivo o solarnoj energiji kao jedinom energentu. Dobra stvar kod solarnih sistema je to što ih se uvijek može vrlo lako nadograditi.

4.7. Termalni solarni kolektori – solarni panel

U pređenom tekstu smo vidjeli kako funkcionišu fotonaponske ćelije

i koji je princip njihovog rada. Za razliku od njih termalni solarni kolektori ne proizvode električnu energiju, već koriste direktno sunčevu toplotu i solarnu energiju za zagrijavanje vode, prostorija itd.

Postoji nekoliko dijelova iz kojih se sastoji jedan termalni solarni kolektor, a najznačajniji njegov dio je solarni panel. To je dio kroz koji sunčeva svjetlost ulazi u cijeli sistem i proizvodi vaše besplatno grijanje. Radi na principu minijaturnog staklenika smještenog na krovu vaše kuće, ali, umjesto njege i produkcije biljaka, vi produkujete energiju.

Solarni panel pretvara onaj isti problematični efekat staklene bašte, odgovoran za klimatske promjene koje trenutno prijete našoj planeti, u pozitivne svrhe. Ali, umjesto zagađene atmosfere, postavljen je transparentni prekrivač koji sprečava izlazak sunčeve svjetlosti, dok apsorbujuća ploča i izolacija služe kao primaoci te solarne energije, slično

kao što to čini zemljina površina kod globalnog zagrijavanja. Prekrivač omogućava da najveći dio sunčeve svjetlosti uđe u panel, mada još uvijek apsorbuje i reflektuje jedan mali dio iste, te, iako određene količine ipak mogu proći kroz transparentni prekrivač, sa pravim materijalima je taj nedostatak moguće minimalizovati. Slično tome, mnogo energije se može izgubiti u vidu toplote koja izlazi sa strana ili

sa donjih strana panela. Izolacijom i upotrebom materijala sa izolacionim osobinama (kao što je drvo), takvi gubici se mogu umanjiti. Rezultat je maksimalna količina energije dobivena i apsorbovana u sistemu, koja nakon toga prelazi u tečnost unutar cijevi i zagrijava vašu vodu. Na lijepom, sunčanom, ljetnom danu, tečnost koja se zagrijala u cijevima obično doseže temperature u iznosu od oko 60-80ºC ili više, dok jedan takav dan zimi dozvoljava temperaturne vrijednosti od oko 50 - 65ºC. Ovi statistički podaci ukazuju na to da, za razliku od mišljenja mnogih, solarni kolektori rade jednako dobro i tokom zime. Najvažnije za njih jeste prisutnost sunčeve svjetlosti, a ne samo da su temperature napolju visoke. Zapravo, kada su vanjske temperature previsoke, to može blago umanjiti efikasnost solarnih kolektora, što je činjenica koja se često zanemaruje, a koja je veoma važna i na polju fotonaponskih panela.

Tehničke specifikacije modula od 180 W

Vršna snaga Wat 180 Struja kratkog spoja Ampe

r 9.90

Napon praznog hoda Volt 23 Napon maksimalne snage Volt 17.8 Struja pri maksimalnoj snazi Ampe

r 8.42

Struja pri radnom naponu akumulatora Amper

8.80

Radna temperatura ćelije 0C 43±2 Maksimalna otpornost na udare vjetra N/m2 2400 (200

km/h) Otpornost na udare tvrdim predmetom 24

mm 80 km/h

Temperatura pri radu i skladištenju 0C -40 do +95 Dimenzije mm 1700x690x34 Težina kg 14.50

Odstupanja ± 10 %

4.8. Vjetrenjače Vjetrenjača za proizvodnju struje pretvara kinetičku energiju vjetra direktno u električnu

energiju. Koliko energije će vjetrenjača proizvesti zavisi od veličine lopatica, to jest površine rotora, gustoće zraka i brzine vjetra. Zato je važno vjetrenjaču instalirati na mjestu gdje su prosječne brzine vjetra dovoljno velike da se investicija isplati.

Kao i u slučaju solarnih modula, i ovdje se isplati korištenje malih vjetrenjača s izlaznom snagom od nekoliko stotina vata (120 W ili 240 W). One zauzimaju malo prostora i ne smetaju drugim živim bićima, nečujne su, a jednako lijepe. Osim toga svojom su cijenom pristupačne prosječnom kupcu, praktične su i ne emituju nikakve štetne polutante. Male vjetrenjače se danas najčešće koriste za punjenje baterija na

mjestima do kojih električna mreža nije došla, ili pak na mjestima ekološki osvještenih građana. Ovakve vjetrenjače se često kombinuju sa solarnim fotonaponskim modulima čineći tako odličnu kombinaciju tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Čest je slučaj da u periodu godine kad su vjetrovi slabiji, ima više sunčanih dana, dok u vjetrovitijem dijelu godine ima manje sunčanih dana, pa se vjetrenjača i solarni moduli odlično nadopunjuju. Osnovna konstrukcija je lijevani aluminij kako bi se povećala otpornost na nagrizanje raznih materija, a lopatice su od otporne i čvrste plastike kako bi im se pojačala otpornost na jake vjetrove. U motoru vjetrenjače nema četkica ili kliznih kolutova, već radi na principu elektromagnetnih polja što je puno bolje. To su tzv. beskontaktni generatori koji traju duže, gotovo bez održavanja. Okretni zglob unutar vjetrenjače pomoću kojeg

se vrši prijenos električne energije smješten je unutar tijela vjetrenjače kako ne bi došao u kontakt s kišom. Lagani rep usmjerava vjetrenjaču uvijek prema smjeru vjetra, u našem slučaju jugoistok, sjeverpzapad. Vjetrenjača ima u motoru ugrađeni regulator punjenja kako bi se zaštitile baterije od prekomjernog punjenja ili previsokog napona.

Prilikom postavljanja vjetrenjače važno je odabrati dobru lokaciju. Najbolja su otvorena mjesta, bez prepreka koje bi mogle vjetar pretvoriti u turbulencije (idealno za naselje Veseli Brijeg). Ako na terenu ima drveća, vjetrenjača mora biti postavljena na visini većoj od najviše krošnje u radijusu od najmanje 30 metara. Isto vrijedi i za školu i za prepreke bilo koje druge vrste. Takođe je važno vjetrenjaču postaviti dovoljno visoko. Za najmanju vjetrenjaču od 60W bit će dovoljna visina stuba od 5 - 6 metara, dok bi za jače uređaje bilo bolje podići stub od 12 - 15 metara. Naravno i jača vjetrenjača će dobro raditi na 6 metara visine ako se nalazi na otvorenom polju. Ali kao neko opšte pravilo može se reći da što je vjetrenjača više, to bolje.

Ispod je tabela približno prosječno dobivene električne energije vjetrenjače po danu u Wh (vat satima).

Snaga (W) Vjetrenjača 60 W Vjetrenjača 120 W Vjetrenječa 240 W Banjalučka regija – Naselje Veseli Brijeg

Proljeće 105-120 200-240 390-440 Ljeto 90-105 150-200 320-390Jesen 110-130 210-250 395-450Zima 130-160 250-320 450-610

Prosjek 470 W za sva godišnja doba Izvor: Društvo inženjera i tehničara grada Samobora (2003): Primjena energije vjetra i sunca za potrebe

navodnjavanja poljodjelskih površina, Samobor. Vjetrenjača AV240:

Maksimalna izlazna snaga 650 W Nazivni napon 12 V

Minimalna brzina vjetra 10 km/h Maksimalna brzina vjetra 150 km/h

Radna temperatura Od -40 do +60 Masa 12.5 kg

Promjer elise 1.5 m Broj krakova 3

Broj okretaja u minuti 450 Materijal elise Karbonska vlakna

Zaštita od prebrzog okretanja Električna Tip generatora Trofazni sa četkicama Vrsta magneta NdFeB

Materijal tijela generatora Aluminij Zaštita od uvrtanja kabla Prstenovi - četkice

Regulator punjenja U tijelu vjetrnjače Ostala oprema Komplet za montažu

Preporučeni kablovi 10 mm i 16 mm Preporučene cijevi 48 mm, 12-15 m

4.9. Približan proračun električne energije potrebne za školu

Jedna prosječna, osnovna škola u Banjaluci potroši oko 1800 kW/h struje mjesečno, 21600 kW/h godišnje. Sva ova struja dolazi iz elektroenergetskog sektora Republike Srpske i obično nastaje spaljivanjem nekog od fosilnih goriva (ugalj, nafta, mazut) u termoelektranama ili pomoću hidrocentrala.

Za našu školu smo odlučili, da u skladu održivosti i očuvanja prirodne sredine, struju dobivenu iz „prljavih izvora“ zamijenim strujom iz obnovljivih izvora energije, vjetra i sunca, koji ne emitiju nikakve vrste zagađenja prilikom proizvodnje električne energije. Tehnologije koje ćemo koristiti u proizvodnji struje su male vjetrenjače snage 240 W i fotonaponski moduli snage 180 W.

Pažljivim razmatranjem i proračunima, pretpostavka je da će potrošnja električne energije škole iznositi od 900 do 1000 kW/h mjesečno. S obzirom da je površinski škola mnogo veća od prosječne škole u Banjaluci, logično bi bilo

zaključiti da će i potrošnja struje biti veća. Kompromis je nađen u primjeni niskoenergetskih (štedljivih) sijalica ispunjenih plemenitim gasovima (halogeni) koje troše i do 88% manje električne energije od klasične sijalice. Poznata je činjenica da kod klasičnih sijalica 95% utrošene energije odlazi na toplotu, a samo 5% na osvjetljene. Klasične sijalice ću zamjeniti štedljivim od po 12 W, koja troši mnogo manje struje, ne stvara toplotu i vrši osvjetljenje isto kao i klasična sijalica od 100 W. Dodatna ušteda će se izvršiti ugradnjom senzora pokreta u prostorijama i hodnicima. Senzori će reagovati na pokrete i paliti svjetlo pri smanjenju intenziteta osvjetljenja u prostoriji. Kada ne bude pokreta, svjetla će se automatski gasiti i tako čuvati električnu energiju.

Dodatna ušteda će se vršiti zamjenom klasičnih bojlera za zagrijavanje higijenske vode, termalnim solarnim kolektorima, koji će vršiti zagrijavanje vode potrebne za kuhinju, pranje ruku i tuširanje.

Problem kompjuterskih sala, tj. kompjutera kao jednog od najvećih potrošača električne energije ćemo riješiti upotrebom štedljivih, ekoloških procesora, napajanja kućišta i monitora, a isto tako upaljeni će biti samo oni računari koji su poterebni a ne svi.

Za automatski sistem provjetravanja koristit ću sistem sa visokim razredom kvaliteta, tačnije klasu A proizvoda sa najmanjom potrošnjom električne energije.

Za dobijanje električne energije koristit će se kombinacija solarnih fotonaponskih modula i vjetrenjača. Kombinaciju potkrepljujem činjenicom da solarni paneli rade najefikasnije kad je sunčano i ljeti, a vjetrenjače kad je vjetrovito i zimi. Samim tim sistem će se međusobno nadopunjavati i podržavati, kako u jednom od trenutaka nebi ostali bez struje. Za dobijanje potrebne energije bit će potrebna 34 solarna panela koja se nalaze na južnoj strani škole i okrenuta ka južnoj strani svijeta. Pored solarnih panela, iskoristiti ćemo i dvije vjetrenjače snage 240 W.

4.10. Skladištenje struje i cjenovnik opreme

Sistem je konstruisan tako, da se sva električna energija prilikom svog nastanka obrađuje i distribuiše u strujnu mrežu škole do električnih potrošača. Viška ili manjka struje ne bi trebalo biti. U slučaju pojave viška ili manjka struje, kao ispomoć koristila bi se gradska strujna mreža. Viškovi bi se slali na skladištenje u gradsku mrežu, a nedostatci energije bi se nadopunjavali iz gradske mreže. Prvenstveni cilj konstrukcije nam je bila nezavisnost strujnog sistema škole od strujnog sistema grada. Zato je i ovaj sistem otvoren, sa mogućnostima nadogradnje kapaciteta, ili pak smanjenja kapaciteta proizvodnje električne energije. Jedna od najvažnijih postavki ovog sistema je da je dobivena energija čista i da ne postoje emisije štetnih materija u vazduh.

Cijene panela i vjetrenjača zavise od proizvođava i tržišta, ali u osnovi varijacije cijena su male. Kada je riječ o fotonaponskim modulima, standardna cijena je od 3 do 4 eura po vatu, pa jedna

fotonaponski modul od 180 W bi koštao oko 720 eura. Vjetrenjača tipa AV 240 koju ćemo koristiti košta oko 606 eura. Termalni solarni kolektor, zavisno od kvaliteta sastavnih dijelova i bojlera može da košta između 750 i 1000 eura.

4.11. Zagrijavanje i ventilacija prostora

Konvencijalno zagrijavanje prostora nije potrebno! Akumuliranje toplote, arhitektonska rješenja i dobra izolacija uslov su da objekat ne treba dodatno zagrijavati. Prostor je većim djelom ukopan u zemlju (4m), a zemlja je najbolji toplotni izolator, tj. nema gubitaka toplote. Obzirom da su ukopani zidovi od betona, a beton ima veliku specifičnu masu, on ujedno služi i kao dobar „sakupljač toplote“. Pored toga, na istočnoj strani su postavljene staklene površine, koje omogućavaju dodatno zagrijavanje, a i osvjetljavanje prostora. Velika staklena površina iznad hola škole velikim dijelom doprinosu zagrijavanju celokupne škole i prirodnom osvjetljenju. Stakla na školi su sa blagim zatamljenjem, tako da jako sunce ne smeta u prostorijama prilikom rada. Zidovi su obloženi termalnom masom, koja sakuplja toplotu i naknadno je emituje u prostor.

Da bi se obezbjedio optimalan kvalitet vazduha, sa minimalnom koncentracijom CO2, primjenjeno je kontrolisano provjetravanje prostora. Na ovaj način se obezbjeđuje stalni dotok svježeg vazduha u prostor bez otvaranja prozora. Ovo funkcioniše na taj način da se svjež vazduh ubacuje u prostor preko izmjenjivača toplote, a iskorišteni vazduh izbacuje. Prije prolaska kroz izmjenjivač, vazduh se vodi kroz zemlju, čime se obezbjeđuje njegovo zagrijevanje. Dodatno zagrijavanja vazduha se vrši toplijim i iskorištenim vazduhom koji se izvlači iz prostorija. U samom izmjenjivaču toplote dolazi do zagrijavanja novog vazduha starim vazduhom. Na ovaj način se svježi vazduh zagrije preko 90%, što znači da je gubitak toplote samo 10 %. Dogrijavanje vazduha se vrši odavanjem toplote iz termalne mase, sunčevim zracima kroz staklene površine ili dodatnim zagrijavanjem električnim grijačima u samom ventilacionom sistemu.

5. Prečišćavanje vazduha Ako je škola izgrađena po principima pasivne arhitekture, nema potrebe za zaštitom vazduha jer nema

emisija štetnih materija u vazduh. Međutim, ako škole posjeduju grijanje, potrebno je nešto uraditi u cilju smanjenja emisija štetnih materija. Intervencije i rješenja u cilju smanjenja emisija iz domaćinstava mogu biti različita. Najjednostavnije i najisplativije bi bilo povezati se sa infrastrukturom gradske toplane, čime bi se veoma lako riješio problem emisija. Drugi način je izgradnja malih spalionica, gdje bi se kao energenti koristili otpad i biomasa. Spalionice bi bile opremljene tehnologijom prečišćavanja vazduha, tako da bi emisije štetnih gasova bile svedene na minimum. Tokom same izgradnje kotlovnica možemo paziti na kvalitet kotlova koje koristimo, voditi računa o izboru peći koju ćemo koristiti za grijanje, pravilno konstruisati dimnjake, ugraditi i koristiti od samog početka ili naknadno neke od metoda za prečišćavanje čestica (filteri, taložne komore) koje će sprečavati emisiju polutanata u vazduh, voditi računa o izboru energenata, kupovati i koristiti kvalitetnije energente sa malim postotkom sumpora i ostalih štetnih polutanata, razmišljati o alternativnim vidovima energenata, novim tehnologijama i novim izvorima grijanja, obratiti posebnu pažnju na arhitekturu objekta i izolociju, upotrebljavati neke od obnovljivih izvora energije, itd. Mnogo je načina i mogućnosti u procesu smanjivanja emisija štetnih polutanata u vazduh. Na nama je da izračunamo šta nam je najkorisnije, za što imamo para, kakve nusprodukte i kakav rezultat želimo, koliko smo vrijedni ili lijeni. Potrebno je da odaberemo ono što će ekološki biti najprihvatljivije za razliku od nekih prljavih alternativa.

Do danas su se u oblasti prečišćavanja čestica iz dima najbolje pokazali vrećasti filteri. Mogu biti različite veličine, različitih materijala i oblika. Za uspješno projektovanje i rad filterskih sistema neophodno je poznavati osnovne karaketeristike gasa iz koga se izdvajaju čestice: brzina protoka gasa, minimalnu, maksimalnu i prosječnu temperaturu gasa, tačku kiselog rosišta gasa, sadržaj vlage u gasu, sadržaj u gasu čestica većeg promjera, sadržaj čestica manjeg promjera, ukupni sadržaj čestica u gasu,hemijske, adhezione i abrazione karakteristike čestica i prisustvo potencijalnih eksplozionih čestica ili gasova u gasu.

Ugradnjom filtera i vertikalnih taložnih komora, rešavamo se skoro 99,9% čestica iz gasova nastalih

sagorijevanjem naših energenata. Međutim, ostali polutanti kao oksidi sumpora i azota, CO, CO2, ugljovodonici neće biti smanjeni. Emisiju ovih gasova možemo smanjiti kombinacijom prije navedenog. Kombinacija filtera i komore, povezana sa boljim ložištima, kvalitetnijim energentima, sigurno će dovesti do smanjenja svih emisija polutanata nastalih izgaranjem naših energenata.

6. Prečišćavanje otpadnih voda Zavisno od željenog stepena

prečišćavanja otpadnih voda, možemo upotrebiti različite načine i tehnologije prečišćavanja. Mi predlažemo sledeće tehnologije:

1. Kombinovano

prečišćavanje svih otpadnih voda u jednom sistemu

2. Odvojeno prečišćavanje sanitarnih, fekalnih i oborinskih voda Za kombinovani sistem prečišćavanja

otpadnih voda koristit ćemo biološki uređaj na bazi aktivnog mulja i potpunom oksidacijom. Uređaj je napravljena od polietilena i sastoji se od dva modula:

− Modul za oksidaciju – u kojem se uz konstantan dovod vazduha pomoću vanjskong kompresora pospješuje aeracija otpadnih voda

− Modul za taloženje/sedimentaciju – posuda konusnog oblika u kojoj je smješten Air-Lift sistem od PVC cijevi, opremljen ventilom za regulaciju sa kojim omogućava povratak aktivnog mulja u modul oksidacije. U sklopu uređaja je i električna komandna ploča opremljena sa zidnim ormarićem od PVC-a. Kao dodatna

oprema tu se nalaze: rešetka za odstranjivanje čvrstih materija, po mogućnosti se može nadograditi separator ulja i masti i neki od vidova dezinfekcije zavisno od zahtjeva. Ovakvo prečišćavanje je sporije i manje efikasno u odnosu na sledeći sistem, ali je i jeftinije. Ono što je važno da zadovoljava propisane zakonske norme za kvalitet otpadne vode koje se ispuštaju u recipijent.

Odvojeno prečišćavanje sanitarnih, fekalnih i oborinskih voda se vrši pomoću sistema u kojima se oborinske vode skupljaju u poseban bazen, zauljene i zamašćene vode idu preko separatora, dok se fekalne vode prečišćavaju preko sistema biološkog uređaj na bazi aktivnog mulja (biorotor). Ovakav način tretiranja otpadnih voda je efikasniji i skuplji od prijašnjeg.

Separator Biorotor

7. Rješavanje problema komunalnog otpada Komunalni otpad se može tretirati na različite načine.

Međutim, u školama nemamo velike mogućnosti obrade otpada. Ono što bi mogli raditi, a samim time i pomoći očuvanju životne sredine je odvajanje otpada na papir, plastiku, staklo i biološki otpad. Ovakvom predobradom, omogućili bi smo daljnju obradu ovog otpada na deponijama. Danas je veoma aktuelna reciklaža otpada. Čovječanstvo je shvatilo da je sve manje resursa na zemlji kojim bi raspolagalo. Zbog toga se danas aktivno bavi reciklažom, tj.

ponovnom upotrebom korištenog materijala. Najčešća ponovna upotreba, ili najčešće reciklirani materijali su papir, plastika, staklo i drugi. Za nas su važni ovi materijali, jer količinski su najzastupljeniji u otpadu iz škola. Razvrstavanjem ovog otpada, pomogli bi smo u njihovoj reciklaži, a time zaštitili životnu sredinu. Sve što bi bilo potrebo je nekoliko kontejnjera u koje bi smo bacali prethodno razvrstani otpad.

Biološki (organski) otpad bi se mogao prerađivati u samom dvorištu škole. Naime, posle razvrstavanja otpada, organske i biorazgradive komponente bi se koristile za proizvodnju komposta. Sam proces proizvodnje je veoma lak i nije zahtjevan. Uz organski otpad iz škola, u proizvodnji komposta bi se koristila pokošena trava iz školskog dvorišta, opale grane i lišće sa drveća, odsječeni delovi živice i žbunja, ostaci hrane i sl.

Postoji nekoliko načina proizvodnje komposta. Veliki proizvođači imaju posebne mašine (digestore) za proizvodnju komposta. Drugi način je da se organski materijal stalno zalijeva i okreće kako bi se pospješio sam proces nastanka komposta. Za našu proizvodnju komposta preporučujemo posebne sojeve glista, koje veoma brzo i efikasno prerađuju organski materijal u visoko kvalitetan kompost. Posao izradnje i održavanja nije zahtjevan i ne zahtjeva veliku pažnju. Novi organski materijal se dodaje na onaj stari, a gliste svojom aktivnošću pretvaraju organsku materiju u kompost. Kada prerada komposta u jednom komposištu bude završena, gliste se prenose na novo komposište i prerada se nastavlja dalje. Na slikama iznad možete vidjeti proces izrade komposišta.

8. Ostali uticaji obrazovnih ustanova na životnu sredinu Jedan od prostih, ali veoma efikasnih načina uticaja na životnu sredinu je promovisanje bicikala, kao

prevoznog sredstva do obrazovne ustanove. Auta su danas jedan od najvećih zagađivača životne sredine, i svaka zamjena automobila, smanjila bi pritisak na nju. Škole kao ustanove bi na vozače uticale edukacijom i stimulisanjem vožnje bicikla, obezbjedile bi mjesta za ostavljanje bicikala i garantovale njihovu sigurnost od krađe. Obrazovne ustanove, prvenstveno arhitektonski fakulteti bi mogli uticati na upravu grada i izgradnju biciklističkih staza, čime bi se povećala sigurnost biciklista i omogućio nesmetan saobraćaj bicikala u gradu. Brojne druge ustanove bi se mogle posvetiti razvoju novih prevoznih sredstava, novih vidova i izvora energije i sl. Bilo bi lepo u skorije vrijeme na cestama vidjeti automobile na struju ili vodonik, poticati maksimalno iskorištavanje sunčeve energije i vjetra, iskorištavati toplotu zemljine kore za zagrijavanje domova i proizvodnju električne energije, itd.

Zaključak Primjenom pasivne i ekološki prihvatljive gradnje, moguće je kvalitetno projektovani objekat izgraditi i

urediti tako da ima minimalne štetne uticaje po okolinu i celokupnu životnu sredinu. Kroz nekoliko praktičnih primjera projektovanja za okolinu i tehnologija pokazali smo kako veoma lako možemo kontrolisati štetne uticaje, i kako ih možemo svesti na minimum. Dokazali smo da je moguće živjetu u skladu sa prirodom, ne narušavajući njenu ravnotežu, a istovremeno obezbjediti ugodan i zdrav život za čovjeka. Principima održivog razvoja omogućili smo kvalitetan život današnjem čovjeku, kao i budućim generacijama.

Literatura

1. Đukić V. Osnovi zaštite Životne sredine, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008. 2. Motika M., Šimleša D. Zeleni alati za održivu revoluciju, Zagreb, 2007. 3. Stanković M. Harmonija i konflikti u prostoru, Arhitektonsko-građevinski fakultet u Banjaluci, Banja Luka,

2007. 4. Pucar M. Bioklimatska arhitektura, Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, 2006. 5. George Stiff, prevod Nerma Pezerović, Energetska evolucija, Centar za ekologiju i energiju, Tuzla 2006. 6. Pucar M., Pajević M., Popović J.M. Bioklimatsko planiranje i projektovanje, IP „Zavet“, Beograd, 1994. 7. D.M.Kićović, D.L.Vujanović, P.N.Jakšić. Osnove zaštite i unaprijeđenja životne sredine, Univerzitet u

Prištini, Kosovska Mitrovica, 2004. 8. Biočanin R. Nastavni materijali, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008.

P r i l o z i