12~PRIKAZI

FLUMINENSIA, god. 18 (2006) br. 1, str. xx-yy

OGLEDI

UTEMEUENI NA IDEJI 0 AUTONOMIJI

UMJETNICKOG DJELA

Danije/a Baac-Karkovicv v v

DRUGO C/TANjf. KNj/ZfVNOKR/T/CK/ TfKSTOV// STUD/if.

(Izdavacki centar Rijeka, Rijeka, 2005.)

u cetiri cjeline. U predgovoru je naglasenoda je njihova grupiranje ujedno i svjestancin zanemarivanja jedne grupe njihovihodlika i naglaSavanje onih elemenata natemelju kojih te studije bivaju razvrstaneu nekoliko cjelina pod nazivom (1) Por-treti, (2) Komparatisticki atelijer, (3) Dra-matoloski osvrti i (4) Fluminensia. Svim jetim ogledimazajednicka knjizevnokritickaorijentacija: znanstvenica polazi od reka-pitulacije zatecenih strucnih napisa 0 po-jedinoj temi. Uz puna uvazavanjedostignuca struke u analizi polozaja,uloge i strukturnih obiljeza tih umjetnickihtekstova u korpusu nacionalne knjizev-nosti, vidljiv je jasan kriticki otpor premapristajanju uz "bogomdane", cak imetodoloski prevladane, uvrijezenenacine tumacenja. U svom citanju autori-ca kombinira panoramsko-sumarni prist-up s egzemplarno-kazuistickim: u vlastitoj

interpretaciji zadanog problema primarnije knjizevno-estetski pristup djelu. Tako jeredovito u sredistu interesa DanijeleBacic-Karkovic knjizevno djelo: od djelase krece prema autoru, zatim prema pro-storno-vremenskom kontekstu, i napokon

prema njegovom dijakronijsko-sinkronijs-kom kontekstualiziranju. Kao dopunskosredstvo, uz razvijenu svijest 0 opasnosti

Cijela je knjiga strucnih ogleda i studi-ja dr. sc. Danijele Bacic-Karkovic, iz-vanredne profesorice na Filozofskomfakultetu u Rijeci pod nazivom Drugocitanje jos jedan znanstveno utemeljenprosvjed protiv svake "stamene totali-tarne misli", protiv "konacne misli". Rijecisu to M. Duras koje znanstvenica i navodikao motto svoje knjige. Pristupajuci anal-izi raznorodnih knjizevnih tekstova (puto-

pisa, poezije, novela, romana, drama)kriticarka se upusta u "bitku" znanu podnazivom tumacenje umjetnickog djela.Dosadasnje kriticke misli 0 problema-tiziranim tekstovima polaziste su studijakoje svoj prostor traie i uspjesno nalaze uinterpretacijama onih zaboravljenih, naprvi pogled manje zanimljivih, za analizunepodobnih aspekata umjetnickog teksta.U dijalogu s njima, autorica iskazuje ne-prijepornu znanstvenu erudiciju i akribijui vjesto se nasi s raznovrsnim teskocamapri tumacenju. 1 pritom, nudi argumenteza tek jedno moguce, novo znacenje. Is-tovremeno diljem kritickog diskursa upo-zorava na "slijepe pjege" svoga citanja ipoziva na novi dijalog u epohi vjecneodsutnosti konacnoga znacenja.

Knjizevhokriticki tekstovi, nastajaliposljednjih desetak godina, okupljeni su

PRIKAZIFlUMINENSIA, god. 18 (2006) br. 1, sir. 125-157126

jednostranog pristupa nerijetko se koristei shematski nacini izraiavanja (genogram

obitelji Vincic, ideogram Kamovljeve/susene kaljuze, ideogram narativnih sil-nica u Filipu Latinoviczu, ideogram zensketriangularne postave u romanu Na rubupameti M. Krleze, ideogram /zvanbrodsk-og dnevnika S. Novaka, shema koja prika-zuje Malaniju kao fabularnu konstantu uKrlezinu romanu Tri kavaljera frajleMalanije, shema koja prikazuje dijaduotac-sin u Vrazjem otoku M. Krleze, itd.).

Drugo citanje otvara se cjelinom podnazivom Portreti. Fucicevi putopisi, Ler-manovi dnevnici i lirika Vlaste Kopacdjela su u kojima autorica iscitava, uzbrojne druge osobitosti, izrazit lirizam. Uradu 0 Fucicevu Per pedes ili od lirskogrukoveta do putopisma motre semladenacki Fucicevi stihovi kao antici-pacija njegovih kasnijih sklonosti. U timse stihovima uvida njegova ocaranostmediteranskim pejzaiem i kulturom kojice biti problematizirani i u kasnijim puto-pisima. U analizi se Fucicevih putopisaupozorava na sve vaine odlike zanra, pakriticarka zakljucuje da Terra incognita,iako postuje nemali broj odlikakarakteristicnih za hrvatski putopis jos izrazdoblja romantizma (Vraz, Nemcic iostali), predstavlja "iskorak iz putopisnogstereotipa". U studiji 0 dijaristu DragutinuLermanu pod nazivom Putne biljeznice idnevnici Dragutina Lermana kriticarkaanalizira cjelokupan njegov dnevnickiopus i upusta se u prikaz njegovogazivotnog puta. Panoramski pogled na cje-linu Lermanova djela vodi do upozna-vanja dva Lermana -dvije sudbine jed-noga covjeka kao da anticipiraju temeIjudske ambivalencije koje ce postati za-

nimljive knjizevnim djelima sto ce tekuslijediti. Poetske zbirke Vlaste Kopac:Vrati se njeinosti i Vjerovati u sebe, teposthumno objavljena ostavstina ProstorIjubavi/lzabrane pjesme predmet suznanstvenicina interesa u clanku KenotafVlaste Kopat.

Komparatistitki atelijer, sastavljenpoput mozaika od raznorodnih ogleda 0uglavnom proznim djelima iz hrvatskeknjizevnosti dvadesetoga stoljeca cinisredisnji clio Drugog titanja. U njemu jemjesto pronasao esej Nevina krivnjaSimunovicevih proznih junaka, kao i onaj0 Izvanbrodskom dnevniku SiobodanaNovaka. Trajni autoricin interes premaKrlezinu opusu urodio je dvjema studija-ma (Tri kavalira gospoaice Me/anije(1920/1922) te Vraiji otok (1923),Povratak Filipa Latinovicza (1932), Narubu pameti (1938)) objedinjenim podnazivom 0 ranim Krleiinim romanima.Egzistencijalna pitanja i njihov polozaj uknjizevnom djelu razmatraju se u radupod nazivom Ideal i nistavilo u kasnogaSegedina. 0 istom autoru znanstvenicarise i komparativnu studiju Segedin i An-drzejewski spram svetog i svjetovnog, aKamov je usporeden s Lautreamontom unapisu Tragom jedne parale/e: Isusenakaljuia i Maldororov pjev. Ta se cjelinaknjige zakljucuje jos jednim prilogom 0zenskom pismu u hrvatskoj kritickojrijeci: ogledom Kosa, skare i poetika

prije/aza (Duras, Vrkljan, Drakulic,Matanovic). Te osebujne tekstove, u cijojizgradnji autorica postuje sve principe st-rogoga znanstvenog istraiivanja koje re-dovito obogacuje svojim jedinstvenim"pogledom" na odabranu problematiku,povezuje jedan zajednicki interes: kriza i

127PRIKAZlFlUMINENSIA, god. 18 (2006) br. 1, sir. 125-157

slam obitelji u hrvatskom romanu dvade-

setoga stoljeca.U tekstu Tragom jedne para/e/e:

fsusena kafjuza i Mafdororov pjev1kriticarka navodi da je dosadasnja kritikaKamova usporeaivala sa Schopenhau-

erom, Przybszewskim, Rilkeom, Joyceom,Lautreamontom, 0' Annunzijem, Ni-etzscheom, Oostojevskim, Poeom, inaglasava da je pritom, nazalost, vrlomalo argumentiranih komparativnihogleda, pri cemu je najsustavniji svakakoonaj 0 vezama Kamova i Joycea Lj. Gjurg-

jan. ana analizira vezu izmeau dvajuknjizevnika, Kamova i Lautreamonta koji"obojica umiru podjednako mladi", kojisu "apatridi bez aure slave", koji su"razjedani sumnjom u doseg vlastitogadjela", koji su "za zivota slabo ili nikakoprihvaceni od kritike", No najvaZnije jeda su, neosporno je, usporedive njihovepoetike. Organizirajuci graau u ovomclanku u nekoliko dijelova (Kamov iKaljuza, Digresija: Kamov i Segedin, Lau-treamont i Kamov: noire proza ili estetikaruznoga, estetika jeze; Digresija: Kamov-fjeva anticipacija Freuda? i Kaljuino dno iakvaticki bestijarijJ, autorica pristupa temi-nakon opsezna pregleda kriticke rijeci 0Kamovljevu djelu u napisima Sicela,

Frangesa, Popovica, Gasparovica, LasiCa,Nemeca, Milanje, zatim Lj. Gjurgjan i M.Brida -s metodoloski ujednacenihpozicija "na tragu Hirsh-Gadammerovad1jaloga 0 razumijevanju i znacenju (...):tekst iz proslih vremena valja citati izobzora vlastita vremena kako bismo ga

optimalno razumjeli". Iz tog detaljnog imetodoloski konzistentnog pregleda kri-tike 0 Kamovljevu djelu izdvajam njezinuusporedbu Kamova sa Segedinom potak-nutu terminom "hodac", jer Segedin je"hodac" po europskim knjiznicama, par-kovima, maritimnim pejzaiima mediter-anskih valera. Utvrduje da je Segedinovaknjizevnost, takoder, kontestatorska, alina drugaciji nacin. On je, kao i Kamov,rodonacelnik portretiranja citavog spektrastrahova, pri cemu dominira esencijalnistrah. Strah i panika i u Kamovljevu i uSegedinovu pismu, no razlika izmedunjih je u trajanju njihovih zivota: Segedinkao odnjegovani, skolovani knjizevniukus, koji je, osim nekoliko disidentsko--emigrantskih godina, zivio relativnokomforno, lisen kamovljevske boemije ibolesti, pa i maze brusiti i doricati svojuanaliticko-spekulativnu metodu. A Ka-mov nema vremena, nema snage i sabra-nosti za cizeljerstvo, preinake, on nemavremenski i emotivni odmak od rukopisa.Tako njihova zajednicka Ijubav: sjedenjena klupama perivoja, promatranje djeceu igri, vrebanju demonizma u njoj, tra-ganje za starcem u djetetu, djetetom u

starcu; njihova zajednicka apatridskasudbina, sudbina osamljenika s opse-sivnom zagledanoscu u svoju nutrinu bivaipak bitno razlicita.

U studiji znanstvenica nudi tekstoloskuelaboraciju 0 slicnostima u Kamova i Lau-treamonta, koje su u kritici prisutne u vidutek nabacenih opcih paralela. Kao slicnamentalna iskustva u tim romanima navodiizomorfe silaska, demonologije i sotoni-zacije Ijudskoga pejzaza, pri cemu su"patografske postaje u Pjevanjima naprim-jer,

porodica, sestrica, susica, prostitucija,

1 Usp. Bacic-Karkovic, Danijela: Tragom

jedne paralele: Isusena kaljuia i Maldororov pjev u:

Bacic-Karkovic, Danijela: Drugo citanje, ICR, Rijeka,2005., str. 128-155.

PRlKAZIFLUMINEN5IA, god. 18 (2006) br.1, str. 125-157128

razvaline gradova, razvaline Ijudi, ponor,svele grudi majke, laaa bez kormilara,zaba-krastaca kao spasiteljica, gospodari-ca bara i mocvara..." Bolest je, tuberku-loza, u prilicnoj mjeri odredila njihovupoetiku koja je u tehnologijskome (grad-benome) i znacenjskome smislu otislanajdalje od konjunkturnoga knjizevnogrukopisa, pau njima, tim "antiromanticnimromanticarima" uocava crtu skarednoga,crtu sadisticke antropofagijske deskripcijekoja je prisutnija u Lautreamonta nego uKamova. U Dba je pisca metafora kaljuze,

ponora, izbavljenja produkt nesvjesnogakoje ih pokrece. Detektirajuci zajednicketeme u Kaljuii i Pjevanjima, kriticarkakaie: "U tim promenadnim sanjarenjima(tzv. dnevni sni) nevjerojatnom slicnoscuprepustaju se pornotopiji, mastarijamakanibalistickoga sotonizma stalnopovecavajuci tenziju izmeau nagana idrustvenih obzira. Njihovi sadomazo-histicki erotski i pedofilni fantazmi nisusasvim bez prethodnika." i napominje daje Kamov u tim opisima, ipak, manje de-taljan. Dba pisca takvim rodoskrvnim

fantazmima, pedofaginim sanjarijama,fantazmima mucenja i prozdiranja osigu-ravaju katarzu i neku vrstu homeostaze,pa u tom kontekstu govori i 0 upotrebikrize: u Kamova je ostvarena predodzbom0 Horli (Iik iz Maupassantova DrUsa), a uLautreamonta ima pandan u fantazmago-rijama 0 zabi-krastaci. U njihovim je reci-ma cesto vizualiziranje i opsirno opisiv-

anje rana, gnoja, isparenja, fecesa, znoja,katara, cime i zapocinje Kaljuia. I dok je,po frojdizmu, halucinanto viaenje nekekrupne zivotinje ili snainoga alegorijskogstvora mehanizam poistovjecivanja saslikom Dca (Pjevanja), dotle je i kaljuzno

dna, vlaina i vodena rupa psihosinonim

majke, kolijevke zivota/smrti (Kaljuia).Danijela Bacic-Karkovic motri ta dva

teksta Kamova i Lautreamonta kao "dra-matizacija osobnih neuroza, poetska pre-radba traga sjeCanja i provokativni dosluh snesvjesnim" pa ce se kriticarka -dozivajuciu svijest promjenu u Lautreamonta koji odradikalista iz mladosti prelazi u konformis-ta -upitati bi Ii i Kamov, da je pozivio,takoaer podlijegao mijeni.

Motreci problematiku krize obitelji usuvremenom hrvatskom romanu, znanst-venica svoj interes usmjerava i na Krlezinetzv. rane romane: Tri kavalira gospodiceMelanije (1920/1922), Vraiji otok (1923),Povratak Filipa Latinovicza (1932), Narubu pameti (1938)2. U studiji a ranimKrleiinim romanima (Vraiji otok (1923),Povratak Filipa Latinovicza (1932), Narubu pameti (1938)) promatra nacineKrlezina tematiziranja odnosa pojedinca igrupe, odnosa muskarca i zene i obiteljsk-og milieua. U tim romanima uocava da je"Krleza bio sklon baratati kupoprodajnimbracnim 'kontraktima'" i da to postajemetonimijski princip svih kasnijihkrlezinski modeliranih brakova (formalnihi konkubinskih odnosa i veza). U centruje njezina promisljanja dijada sin -matikao jedna od dominanti romana PovratakFilipa Latinovicza, a "graaena (je) na pod-lozi opskurnog ocinstva, neznanoga i ve-10m tajni obavijenoga porijekla." Zatoana i nadopunjuje Lasicevu shemu, pakreira ideogram narativnih silnica u tom

2 Usp. Bacic-Karkovic, Danijela: 0 ranim

Krleiinim romanima (Tri kavalira gospodice Melanije(1920/1922) i Vraiji otok (1923), Povratak FilipaLatinovicza (1932), Na rubu pameti (1938)) u: Bacic-

Karkovic, Danijela: Drugo citanje, ICR, Rijeka, 2005,str. 156-208.

129PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 18 (2006) br.1, str. 125-157

save (Ljubavnik), Vrkljanicine (Svita,skare), Drakulickine (Mramorna koia) iMatanoviceve (Bitjeska 0 piscu) nazivasestrinskim prozama. Sve cetiri autorice, iDuras i Drakulic i Vrkljan i Matanovic,raspravljaju 0 pitanju "Da Ii je taj nasnekadasnji odgoj biD odgoj za strah?" Tadjela, koincidentna, s fabularno-kom-

pozicijskim podudarnostima (vise Ljubav-nik i Mramorna koia), sa slicno motivira-nim prizorima sisanja duge kose sambivatencijom kao trajnim emotivnimnalogom i stanjem duha u sve cetiriknj izevn ice ipak imaju i specificnosti. Zarazliku od DrUsa ostalih analiziranih pro-zaistica, u djelu Svita, skare kriticarkauocava, "iskustvo pjesme", i tvrdi da cak"i kad ne rise pjesme u strogo generickom(genoloskom) smislu rijeci, njeno je poet-sko tkivo lirsko", pa pjesmu Urna za jedandan iz trece zbirke Stvari vet dateke obja-vljene 1962. godine drzi simptomaticnom.Upravo u tom lirizmu Irene Vrkljankriticarka cita "prepoznatljivu, specificno'meku' struju (zenske?) svijesti, cak i kadaje sumorna i ironijski intonirana." Nave-dena djela povezuje i "nekoliko komple-mentarnih niti od kojih je tzv. autorefer-encijalno (autorovo) 'ja' uporisna tocka."Upravo ce ta odlika postati kriticarkinopolaziste u analiziranju kako tih djelataka i "duha vremena iz kojega proma-tramo i njih i sebe."

U dijelu knjige Drugo citanje pod na-zivom Dramatotoski osvrt autorica se bavinevelikim dramskim opusom JureKastelana i dramskim rukopisom VesneParun. Egzistencijalisticka filozofija uknjizevnosti nezaobilazna je lema zaznanstvenicu pa ce njezin polozaj i nje-

romanu u koji dodaje relaciju spram ocakoji je, iako nije prisutan u biografskomsmislu, vaZan motivacijski punkt u kom-poniranju djela. U romanu iscitava "triparalelne osi podjednake epistemoloske iestetske snage: 1. dijada majka -sin, 2.dijada otac -sin i 3. dijada sin -zene(Bobocka). Prve dvije dijade moglo bi semotriti pod zajednickim nazivnikom po-trage za porijeklom i identitetom u do-slovnome, (...), te metafizickome, (...)smislu bojazni od sartreovski pojmljenogakopilanskog kompleksa, u pozadini kojegje zebnja pred nistavilom." Zanimljiva sunjezina raspravljanja 0 dijadi sin -zene ilisin -Bobocka (autorica objasnjava darabi izraz sin u dijadi sa zenama odnosnoBobockom, (umjesto Filip) kako bi na-glasila vrstu prijenosa osjecajne uskrate,nedostatka Ijubavi i topline koju od najra-nije djecacke dobi Filip osjeca u dijadi smajkom) gdje navodi da su ti odnosi ti-jekom romana pripremani "pripovjedace-yom unutarnjom fokalizacijom analepti-ckoga obzora".

U kraju ce romana kritiCarka, voaenasvojim istraZivackim interesom uociti dadolazi do gradbenog obrata: sada sin vidioca kao klauna, i to dovodi u vezu sasinovljevim dozivljajem, jos iz djetinjstva,majke "naprasene kao klaun" i time,izmeau ostalog, potvrauje tezu 0 prisust-vu karnevalizacije (u Bahtinovu smislu) uKrlezinu djelu.

Danijela Bacic-Karkovic u clankuKosa, skare i poetika prijelaza (Duras,Vrkljan, Drakulic, Matanovic)3 proze Dura-

3 usp. Bacic-Karkovic, Danijela: Kosa,

skare i poetika prijelaza (Duras, Vrkljan, Drakulic,Matanovic) u: Bacic-Karkovic, Danijela: Drugocitanje, ICR, Rijeka, 2005., str. 244.-253.

PRIKAZIFLUMINEN5IA, god. 18 (2006) br.1, str. 125-157l}O

zine domete razmotriti i u hrvatskojdramskoj i radiodramskoj knjizevnosti.

Posljednja cjelina u knjizi, Fluminensia"odnosi se na tematiziranje rijeckog pod-neblja, grada u kojem trajem", kazeznanstvenica. Cine je studije 0 Oanunci-jadi, tom osebujnom romanu ViktoraCara Emina, zatim Nostalgia fiumana uVodnozelenome Marise Madieri i TemaFabrio. jedna je od osebujnosti toga

kritickog pisma Danijele Bacic-Karkovicstvaranje nekoliko tekstova 0 jednom au-toru i njegovu djelu koje se sagledava srazlicitih pozicija. Djelo pojedinih autora(npr. mladoga Krleze, Segedina i Fabria)'nasi' njezinu znanstvenu misao u raznimpravcima, nudi joj svaki put iznova drugeteme. Teme koje, poput 'rukavaca' intrigi-raju, uvlace se pod kozu, traze svoj iz-raz... Zato Tema Segedin, zato Tema Fab-ria.

analize gradbenih i sadrzajnih komple-mentarnosti Fabrijeva romana i roman E.Bettize (£silio, 1996), pa, eventual no, i

njihovih poetika.U promatranju odnosa povijesnoga

vremena i genealogijskog romana, znanst-venica se krece tragom presjecista initm-nih (pojedinacnih) i panoramskih (ja-

vnopovijesnih) koordinata u romanu.Dakle, privatno i javno motre se uprozimanju i u meausobnom uvjetovanjuu vihorima povijesnoga vremena. Poseb-no se vodi racuna 0 polozaju obitelji pa jekriticarka utvrdila da "Obitelji nastaju,traju i nestaju kao da ih bilo nije", pa i tajpostmoderni genealoski roman zastupatragizam obiteljske privremenosti. Analizuje utemeljila na tockama prijelaza k sve-tome, udaljenome i slucenome, koje suizrazito ucestale i vazne u Berenikinojkosi. Tako u snovima cija je funkcijautisavanje tragizma trajanja u povijesti,unutar njihove simbolisticke prirodenajkreativniji je diD onaj u kojem citaprispodobe koje vade k osjecanjublaienstva, k onostranom, Svetome, sa-

branosti, miru, (o)tajnome, bogojavlja-jucem i prosvjetljujucem. Smatra da suone epifanijski/hijerofanijski izomorfi sv-jetla i nade naspram ozomorfa tame ibesmisla povijesti. Zakljucuje da je epi-fanijska utopija u tom Fabriovom romanukoristena kao strategija utisavanja tragiz-ma prisutnog u Vjezbanju nvota. Studi-jam 0 austrougarskom milieu u Fabrijevojtrilogiji Danijela Bacic-Karkovic zatvaraovaj mozaik napisa 0 djelima iz hrvatskeknjizevnosti, kojima se nerijetko pristupai 5 komparativnog aspekta.

Drugo je citanje okoncano upravocjelinom Fluminensia. U Rijeci, gradu bo-

U svom se kritickom radu znanstveni-ca nekoliko puta vracala djelima Nedjelj-ka Fabrija4. U napisu Epifanija u Bereni-kinoj kosi promatra tocke i dinamizamnovopovijesnoga i genealogijskoga roma-na. U razradu teme krece taka da najprijeiznosi misljenja 0 mjestu povijesti/historijei pojma povijesnog vremena u nekih par-

adigmatskih filozofsko-antropoloskihucenja (Hegel, Kangrga, Cassirer...). Za-tim rekapitulira polozaj Fabrijeva djela uknjizevnoj kritici i u analitickom motrenjuhrvatske postmoderne knjizevnosti(Franges, Nemec, Milanja, Matanovic) iupozorava na mogucnost komparativne

4 usp. Bacic-Karkovic, Danijela: Tema

Fabrio: Epifanija u Berenikinoj kosi Nedjeljka Fabrija iAustrougarski milieu u Fabrijevoj trilogiji u: Bacic-

Karkovic, Danijela: Drugo citanje, ICR, Rijeka, 2005,str. 356 -392.

1}1PRIKAZIFLUMINENSIA, god. 18 (2006) br. 1, sir. 125-157

gate povijesne bastine nastajali su tijekomvremena ogledi Danijele Bacic-Karkovicuvijek noseni istom idejom: idejom 0 au-tonomiji umjetnickog djela. Iz svakogretka ovih ogleda odise strast prema sva-

kovrsnoj umjetnini koju nije umanjilaobjektivna znanstvena misao. Citanje togznanstvenog diskursa zapravo je tek jed-no, a nikako ne jedino moguce citanjeizrazito stililziranog diskursa. Diskursa ukojemu se prozimaju objektivni sudovi 0knjizevnom djelu 5 ulomcima iz samoga

djela.

Pozamasnim i znakovitim. Ulomci-ma koji podsjecaju da je umjetnina uishodistu, da je ana srediste strucnihanaliza,

da zahvaljujuci i njoj (p)ostajemoto sto jesmo, da joj se vracamo. A svaki jesusret nay, drugaciji, neponovljiv I vecpo zavrsetku jednoga druzenja, otvarajuse pitanja i pitanja koja -sigurno je -usvojoj potrazi za odgovorima vadeponovno k ishodistu, ponovno prema

umjetnini.

Sanja Tadic-Sokac

VRIJ EDNA MONOGRAFIJA 0 KAMOVU

Darko Gasparovic

KAMOV

(Adami':', Filozofski fakultet Sveucilista u Rijeci, Rijeka, 2005.,

novi dio svoje knjige, naslovljen Prole-gomena za Kamova, te pruza nacrt

moguceg odgovora: "jedinstvena je po-java na hrvatskom knjizevnom nebosk-lonu prvoga desetljeca 20. stoljeca. (...) Sobzirom na kratkocu zivotnoga vijeka ipisanja, ostavio je velika djelo koje je is-tom u drugoj polovini 20. stoljeca ot-kriveno, prepoznato i priznato u svompunom znacenju i znacaju. U njemu senalazi nekoliko antologijskih pjesama, nadesetke izvrsnih feljtona, ogleda i puto-pisa, tri vrhunske pripovjetke, dubokoproosjecana tragedija i izvanredno za-nimljiv i intrigantan roman, misljen i na-

Najnovija knjiga Oarka GasparovicaKamov objavljena 2005. godine priizdavackoj kuci Adamic predstavlja,parafrazirajuci rijeci samoga autora uProslovu, "novu knjigu 0 staroj temi".Naime, sedamnaest je godina proslo od

objavljivanja Gasparoviceve monograf-ske studije naslova Kamo~ apsurd, an-arhija, groteska, rada vrlo dobra kritickiprihvacena te inspirativna za daljnjaistrazivanja i promisljanja stvaralackogopusa (rijeckoga) knjizevnikaJanka PolicaKamova. Upravo pitanjem: "Sto namadanas Kamov znaci?", zapocinje autoruvodni, i u odnosu na 'starije' izdanje