utemeljenje nekih poreza u poreznom sustavu rh - … · jelŁiæ, božidar: javne financije, rrif,...

Jelèiæ Bo�idar1

UDK 336.22

UTEMELJENJE NEKIH POREZA U

POREZNOM SUSTAVU RH

Porezi su prijeko potreban uvjet postojanja i uspješnog funkcioni-ranja svake suvremene dr�ave pa zato ne èudi što je tu dr�avu sredi-nom prošlog stoljeæa Schumpeter nazvao “poreznom dr�avom”. Po-rezi u BDP-u suvremene dr�ave sudjeluju s 30 pa èak i s više od 40posto. Nitko se više ne zanosi idejom o dr�avi bez poreza – idejomkoja je zaokupila mnoge socijaliste–utopiste, istaknute predstavnikenacional–socijalizma kao i vlastodršce u bivšem Sovjetskom Savezu.Danas je i u najširoj javnosti shvaæena i prihvaæena èinjenica da suporezi civilizacijska steèevina, da je plaæanje poreza naša sudbina, daje maštanje o dr�avi bez poreza lišeno svake realne osnove. Suvre-menom èovjeku nisu potrebne nikakve teorije koje bi mu pomogle dasebi (i drugima) odgovori na pitanje zašto su nam potrebni porezi, kaošto mu nije potrebno da mu netko objašnjava i opravdava prijekupotrebu za zrakom, vodom ili hranom za njegov opstanak. Meðutim,to nikako ne znaèi da se on mo�e i treba miriti sa svakim porezom, sasvakom raspodjelom poreznog tereta, sa svakom visinom poreznogoptereæenja.

U suvremenim je dr�avama pravo dr�ave da uvodi porez utvrðenustavom. U nas je osnova za uvoðenje i ubiranje poreza sadr�ana u èl.našeg Ustava, u kojem se ka�e: “Svatko je du�an sudjelovati u podmi-renju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim moguænosti-ma”, te: “Porezni se sustav temelji na naèelima jednakosti i pra-vednosti”. U ustavima, pa tako i u našem Ustavu, u pravilu se ne go-vori o tome

a) koji su to pokatatelji ekonomske snageb) kada se mo�e govoriti o tome da je porezni teret ravnomje-

rno rasporeðenc) koliko mo�e biti porezno optereæenje.

757EKONOMIJA / ECONOMICS, 4 / IX (www.rifin.com)

1 Bo�idar Jelèiæ, prof. dr. sc., Pravni fakultet, Zagreb

Premda se mo�e raspravljati o tome koji od moguæih pokazatelja eko-nomske snage poreznog obveznika uzeti kao osnovu na temelju kojese utvrðuje porezna obveza, nema objektiviziranih kriterija zautvrðivanje visine – gornje granice – poreznog optereæenja, niti zaocjenu o tome kada se sa sigurnošæu mo�e reæi da je porezno opte-reæenje ravnomjerno rasporeðeno na porezne obveznike, odnosno -drukèije reèeno – kada se mmo�e govoriti o pravednosti u oporezi-vanju. A pravednost u oporezivanju, kao što je poznato, osnovni jepostulat svakog poreznog sustava, odnosno naèelo na kojem se te-melji (odnosno treba temeljiti) porezni sustav, neovisno o tome je lirijeè o demokratski ureðenoj ili totalitarnoj dr�avi, o dr�avi u kojojdohodak po stanovniku iznosi 20 ili više tisuæa dolara ili tek nekolikotisuæa dolara, o unitarnoj ili slo�enoj dr�avi i slièno. Svaka, ili gotovosvaka, veæa reforma poreznog sistema motivirana je, izmeðu ostalog,i nastojanjem da se ostvari veæa pravednost u oporezivanju2.

Pri uvoðenju porezne obveze kao i pri utvrðivanju visine poreznogoptereæenja treba voditi raèuna o jednoj od najveæih vrednotaustavnog poretka svake suvremene dr�ave: o nepovredivostivlasništva. Meðutim, pravo vlasništva nije neogranièeno (èl. 48.Ustava RH). Samo se u toèno utvrðenim sluèajevima vlasnièka pravamogu ogranièiti. Ta ogranièenja moraju biti razmjerna cilju i svrsikoji se �ele postiæi. U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravimaiz 1997. godine utvrðeno je (èl. 31.): “Vlasništvo obvezuje i vlasnik jedu�an pridonositi opæem dobru, pa je opæenito prilikom izvršavanjasvoga prava du�an postupati obzirno prema tuðim interesima kojinisu protivni njegovom pravu, a osobito:

• vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije slu�iti svojim pravom sjednim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta,

• vlasnik nije ovlašten zabraniti tuði zahvat u svoju stvar kad jetaj nu�an radi otklanjanja štete koja nekome neposredno prije-ti, a nerazmjerno je veæa od one što iz toga zahvata proizlazi zavlasnika, nego je samo ovlašten potra�ivati naknadu zapretrpljenu štetu,

• vlasnik nekretnina nije ovlašten braniti zahvate poduzete navelikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoginteresa da ih iskljuèi”.

758 B. Jelèiæ: UTEMELJENJE NEKIH POREZA U POREZNOM SUSTAVU...

2 O pravednosti u oporezivanju podrobnije npr. u Jelèiæ, Bo�idar: Javne financije, RRiF,Zagreb, 2001.

Plaæanje poreza bez sumnje znaèi atak na jednu od najviših vrednotaustavnog poretka kao što je to napovredivost vlasništva, jer porezneobveze ne znaèe ogranièenje prava vlasništva, nego oduzimanje dije-la tog vlasništva. Meðutim, obveza plaæanja poreza utvrðena je Usta-vom, tako da se uvoðenje i ubiranje poreza ne mo�e tretirati kao pro-tuustavni èin, nego je takva obveza u skladu s Ustavom. To, meðutim,nikako ne znaèi da je s ustavnog stajališta dozvoljeno svako smanje-nje (oduzimanje) vlasništva jer se visoko porezno optereæenje kojestoga ima karakteristiène konfiskacije ne mo�e više tretirati kao po-rezna mjera, nego kao mjera kaznene politike. Ustavni je sud Nje-maèke raspravljajuæi o dopuštenoj visini poreznog optereæenja, zau-zeo stajalište da optereæenje poreznog obveznika koje je veæe od oko50% njegove ekonomske snage treba smatrati protuustavnim. O pro-blemu visine poreznog optereæenja, koliko mi je poznato, naš Ustavnisud nije raspravljao, odnosno nije zauzeo neko stajalište.

Mjesto i uloga poreza – od njihove pojave do danas – bili su podlo�nimnogim promjenama, jer su se i putem poreza odra�avale preobrazbedo kojih je dolazilo u društveno-ekonomskom i politièkom sustavusvake zemlje, što je razumljivo, kada se zna da porezi – poreznisustav i porezna politika – kao sastavni dio mnogo šireg financijskog,socio-ekonomskog i politièkog sustava nemaju neku svoju vlastitu,izdvojenu logiku, dinamiku i smjer razvoja, nego su sustavni dio i de-rivat tih sustava. Ostvarivanje ciljeva oporezivanja naju�e je poveza-no s ulogom dr�ave. Tako je npr. uloga dr�ave u liberalnom kapita-lizmu bila ogranièena na obranu vanjskih granica i osiguranje nesme-tanog funkcioniranja unutrašnjeg poretka (Lassalle je dr�avu u vrije-me liberalnog kapitalizma nazvao “dr�avom noæobdijom”). U skladus takvom ulogom dr�ave i domašaj ciljeva nije prelazio one okvirekoje nazivamo fiskalnim ciljevima oporezivanja. Oporezivanje kojimbi se mijenjali uspostavljeni gospodarski odnosi u prvoj raspodjeliodudarali bi od stajališta za uklanjanjem svih prepreka nesmetanomdjelovanju ekonomskih zakona, odnosno odstupalo bi od zahtjevakoji se pripisuje D. Richardu, sadr�anom u sloganu “leave them asyou find them” (tzv. edinburško pravilo) te uèenju njegova slavnogprethodnika A. Smitha o “nevidljivoj ruci” (unvisiable hand). Poreziu dr�avama liberalnog kapitalizma nisu smjeli ogranièavati privatnovlasništvo i privatnu inicijativu odnosno utjecati na odluke privrednihsubjekata, niti su se porezima smjeli mijenjati odnosi nastali u prvojraspodjeli. Drukèije reèeno – porezi su se trebali neutralno odnositiprema stanju u gospodarstvu, a prihodi ubrani oporezivanjem trebali


su poslu�iti za financiranje tzv. administrativnih rashoda dr�ave. Ciljoporezivanja bio je iskljuèivo fiskalni.

Za vrijeme velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeæabjelodano su došle do izra�aja brojne teškoæe u koje s vremena navrijeme zapada kapitalistièki naèin proizvodnje. Porezi se poèinju usve veæoj mjeri koristiti za rješavanje problema nezaposlenosti,smanjenja gospodarske aktivnosti, inflacije i drugih problema koji sepojavljuju u gospodarstvu i društvu. Sve se više nametala potreba(npr. prevladavanja posljedica ekonomske krize, financiranja vojnihrashoda za vrijeme Drugog svjetskog rata kao i saniranje posljedicaratnog razaranja, izgradnja objekata infrastrukture) da se primjenomporeza utjeèe na uklanjanje uzroka i posljedica poremeæaja u gospo-darskom �ivotu kao i na ubla�avanje socijalnih napetosti u društvu.Porezima se nastoji smanjiti ili anulirati prepreke koje ote�avaju, od-nosno onemoguæavaju brz i skladan ekonomski razvoj. Oporezi-vanjem se pokušava(lo) zaustaviti, odnosno ubla�iti neke dugoroènenepovoljne trendove u gospodarstvu: spor porast proizvodnosti rada,stagnaciju, opadanje efikasnosti privreðivanja, smanjenje izvoza uzistovremeno poveæanje uvoza itd., odnosno porezi se koriste zauklanjanje prepreka koje dovode do poremeæaja ravnote�e na tr�ištu,koje destabiliziraju tr�ište, kao i opæenito za ostvarenje nekih od eko-nomskih ciljeva dr�ave.

Uz ekonomske ciljeve porezi su se koristili (i danas se koriste) zaostvarivanje i drugih nefiskalnih ciljeva dr�ave, kao što su to npr. onina podruèju socijalne, zdravstvene, kulturne, stambene, ekološke,znanstvene, kulturne, pronatalitetne i dr. politike. Pojedini porezi kaoi porezni sustav u cjelini te mjere porezne politike koristili su se i ko-riste se kao izuzetno efikasni i operativni instrumenti dr�ave za ostva-rivanje i mnogih drugih raznovrsnih ciljeva razlièitih od fiskalnih.

Osamdesetih godina prošlog stoljeæa sve su èešæi i sve glasniji (po-sebno nakon tzv. naftne i du�ièke krize) zahtjevi za promjenama:

a) u poimanju poreza, njihova mjesta i njihove uloge u so-cio-ekonomskom i politièkom �ivotu

b) u strukturi poreznih prihodac) u visini poreznog optereæenja, tj. u sudjelovanju poreznih

prihoda u BDP-u.

Sve se više govori i tra�i da se “redefinira” uloga poreza, da se svrhanjihova uvoðenja i ubiranja svede na financiranje ogranièenih rasho-


da dr�ave. Kritièari dr�avnog intervencionizma, pa samim tim i kri-tièari korištenja poreza za ostvarivanje i nefiskalnih ciljeva, istièu dase javni sektor ne smije anga�irati za ostvarivanje onih gospodarskihzadataka koje br�e, bolje i jeftinije mogu obavljati privatni gospo-darski subjekti. Privatizacijom, deregulacijom i debirokratizacijompotaknut æe se i osigurati uspješnije funkcioniranje tr�išnog meha-nizma, a time i jaèanje društvenog sadr�aja tr�išnog gospodarstva.Visoki porezi (kao i odreðene subvencije) djeluju u suprotnom smje-ru. Realiziranje zahtjeva za ogranièavanjem ekonomske ulogedr�ave, pa tako i zahtjeva za neutralnim porezima, za mnoge teore-tièare, politièare, poduzetnike i mnoge druge osobe spasonosno jerješenje za brojne i raznovrsne probleme s kojima je suoèena suvre-mena dr�ava.

Mnogi slo�eni problemi s kojima je suoèen nemali broj suvremenihdr�ava (kao npr. visoka stopa nezaposlenosti, usporeni gospodarskirast, porast cijena, socijalne tenzije i dr.) krajem prošlog i poèetkomovog milenija nametnuli su potrebu da se preispita inzistiranje na tzv.neoliberalizmu, na povratku ideologiji laissez-faire-a i da se ponovnoposegne za nekim mjerama iz arsenala dr�avnog intervencionizma.Slobodno tr�ište ne stvara se samo od sebe. Dr�ava je ta koja moraosmisliti, omoguæiti i osigurati jednake uvjete privreðivanja, kojamora stvoriti uvjete za nesmetano poslovanje privrednih subjekata,izgraðivati takvu pravnu infrastrukturu koja æe omoguæiti brzo ostva-rivanje i zaštitu prava tih subjekata (smanjenje papirologije, efikasnofunkcioniranje dr�ave). Zemlje u tranziciji u pravilu su ekonomskislabe, nedovoljno organizirane, lišene veæe moguænosti izvora isku-snog upravljaèkog kadra (menad�menta i sl.), suoèene s velikim pro-blemom zbog nasljeðenog mentaliteta radnika i upravljaèkog kadra,obranom po svaku cijenu nekih steèenih pozicija, kidanjem ranijihtrgovinskih odnosa itd., što im ne onemoguæuje da (bez zadrške)prihvate rješenja koja su se, istina, potvrdila u razvijenim zemljama,ali koja se mehanièki ne mogu (i ne smiju) implementirati u zemljamau razvoju. Nekritièko prepuštanje nesmetanom djelovanju tr�išta uveæini zemalja u razvoju bilo je, odnosno mo�e biti, bremenito mno-gim opasnostima, mnogim zamkama o kojima i te kako treba voditiraèuna i to ne tek nakon što su neke odluke dr�ave u smjeru takvogdjelovanja tr�išnog mehanizma donesene, nego mnogo ranije – uvrijeme rasprave o oportunitetu za njihovo usvajanje.

Korjenite promjene (za nas u Hrvatskoj su one zaista i bile kvalita-tivno i kvantitativno takvih razmjera da nesumnjivo imaju povijesno


znaèenje) u socio-ekonomskoj i politièkoj sferi poèetkom 90-ih godi-na prošlog stoljeæa (i milenija) nu�no su iziskivale i promjene u po-reznom sustavu jer je porezni sustav dio financijskog, pa samim tim isocio-ekonomskog sustava. U izgradnji takvog poreznog sustava,koji bi bio u skladu s izvršenim i oèekivanim promjenama u svim sfe-rama �ivota i rada, nije trebalo izmišljati neki novi porezni sustav iutvrðivati neku novu poreznu politiku odnosno, kako se to popularnoka�e, “otkrivati toplu vodu”, nego je trebalo preuzeti (u izvornom ilimodificiranom obliku) neka, u praksi pojedinih zapadnoeuropskihzemalja provjerena rješenja, te ih u nas primjeniti prilagoðene našimpotrebama i moguænostima. Mehanièko, nekritièko preuzimanje po-reznog sustava i porezne politike npr. Austrije, Švicarske ili Danskenije dolazilo u obzir, veæ i zbog èinjenice što su npr. Austrija iŠvicarska federativno ureðene dr�ave, a u Danskoj je dohodak po sta-novniku višestruko veæi negoli u nas. Osim toga, Hrvatska je u vrije-me izgradnje svog novog sustava javnih prihoda bila u specifiènompolo�aju s kojim se nije mogla “pohvaliti” nijedna zemlja bivšeg so-cijalistièkog lagera. Velik dio zemlje bio je okupiran, a nakonosloboðenja okupiranog teritorija trebalo je uklanjati teške posljediceratnog razaranja – problem koji nije bio samo dosad, nego æe i uiduæim godinama biti kamen oko vrata novoj dr�avi.

Premda je svaki savjet dobro došao, èak i onda ako ga se i ne prihvati,premda je ne samo potrebno nego i korisno konzultirati svakoga kojizna, hoæe i mo�e pomoæi, to nikako ne znaèi da se je trebalo, bar kadaje rijeè o oporezivanju, u provoðenju reforme poreznog sustava,iskljuèivo osloniti na strane struènjake. Strani konzultanti imali suglavnu (odluèujuæu) rijeè pri izgradnji našeg novog poreznog susta-va. Veæ letimièan uvid u ono što su predlagali i ono što je usvojeno,nedvosmisleno govori u prilog izreèenoj konstataciji i to ne samokada se njihov rad ocjenjuje sa stajališta osnova na kojima se novi po-rezni sustav i nova porezna politika zasnivaju, nego i sa stanovištamnogih usvojenih rješenja provedbene prirode. “Zahvaljujuæi” stra-nim konzultantima dobili smo npr.:

a) porez na dohodak sa samo dvije stope. Minimalna stopa od25% bila je jedna meðu najvišima, a maksimalna od 35%jedna meðu najni�ima u EU, a raspon izmeðu najviše inajni�e stope od samo deset postotnih poena bio je, kolikomi je poznato, najmanji pri oporezivanju dohotka u suvre-menim dr�avama.


b) Pri oporezivanju dobiti primjenjivala se je zaštitna kamata, au ne tako malom broju sluèajeva postojala je moguænost, od-nosno zakonska obveza da fizièke osobe plaæaju porez nadobit i tako izbjegnu obvezu plaæanja poreza na dohodak(plus prirez) po višoj stopi, što je bio svojevrsni, u praksi(koliko mi je poznato) nezabilje�en sluèaj.

c) Strani savjetnici “iskazali” su se pri uvoðenju poreza na do-danu vrijednost u naš porezni sistem. Predlo�ili su, a Vlada iSabor prihvatili, da se uvede jednostopni porez na dodanuvrijednost – rješenje koje je od 15 zemalja èlanica EUkoristila samo Danska, odnosno od 7 zemalja èlanicaCEFTA-e samo Bugarska. Ako ostavimo po strani ragre-sivnost PDV-a, posebno u uvjetima primjene samo dvijustopa poreza na dohodak i neshvatljivo malog rasponaizmeðu najni�e i najviše stope ovog poreza, mo�emo reæi daje primjena jednostopnog PDV-a uz korištenje stope od 22%(više od one kod naših susjeda i najva�nijih trgovaèkihpartnera) dovela do toga, da je na stotine milijuna dolaraostalo u trgovinama u Bre�icama, Trstu, Grazu i mnogimgradovima u Maðarskoj, zbog opredjeljanja za oporezivanjeprometa primjenom poreza na dodanu vrijednostkorištenjem samo jedne porezne stope u visini od 22%.

d) Strani struènjaci “zaslu�ni” su i za izgradnju tzv. potrošnoorijentiranog sustava oporezivanja – sustava koji nije našaoprimjenu u zemljama EU (“pa i šire”).

Zato i ne èudi da se i struktura poreznih prihoda u nas razlikuje od oneu drugim dr�avama. Uz naš se porezni sustav teško mo�e dodati atri-but “pravedan”, jer je veæina poreznog tereta prevaljena na osobe sla-bijeg materijalnog polo�aja. Oporezivanje dividendi i udjela (ne-davno uvedeno) te uvoðenje triju poreznih stopa i poveæanje rasponaizmeðu minimalne i maksimalne porezne stope na 20 postotnih poe-na, ništa bitno ne mijenja pri ocjeni tog sustava kao sustava u kojemporezni teret nije ravnomjerno rasporeðen, ili – drukèije reèeno – po-reznog sustava u kojem je porezni teret u svom prete�nom dijelu pre-valjen na leða siromašnijeg dijela stanovništva. Premda nemamoistra�ivanja o raspodjeli poreznog tereta u nas, u prilog izreèenekonstatacije rjeèito govori podatak, da npr. osoba èija je poreznaosnovica 5 000 kuna mjeseèno plaæa na osnovicu do 2 500 kuna pore-za po stopi od 15%, a na razliku plaæa od 2 500 do 5 000 kuna, plaæaga po stopi od 25%. Meðutim, osoba èija je mjeseèna porezna osnovi-


ca npr. 8 000 kuna na 1 750 kuna (razlika od 6 250 do 8 000) plaæa po-rez po stopi od 35% – po istoj poreznoj stopi po kojoj æe na mjeseènidohodak koji iznosi više od 6 250 kuna platiti porez oni koji se (nesamo po našim mjerilima) smatraju izuzetno bogatima. Tako su postopi od 35% (plus prirez) oporezivani na dio svog dohotka npr. suci,lijeènici, sveuèilišni profesori na jednoj strani, te novokomponiranibogataši (tajkuni) i druge osobe èija je ekonomska snaga ne samo pet,nego deset i više puta veæa od ekonomske snage sudaca i dr. Buduæida porez na dohodak u nas nema ulogu onog instrumenta kojim sekompenzira regresivni uèinak PDV-a i odreðenog broja akcija, nijeneutemeljenja ocjena o neravnomjernoj raspodjeli poreznog tereta unas, što predstavlja direktni atak na ustavnu odredbu o Hrvatskoj kaosocijalnoj dr�avi (èl. 1. Ustava) i odredbu sadr�anu u èl. 51. Ustava, izkoje proizlazi da se porezni sustav treba temeljiti na naèelu ravnom-jerne raspodjele poreznog tereta i pravednosti (naèela koja proistjeèujedno iz drugoga, odnosno naèela koja se cum grano salis mogu poi-stovjetiti).

Nakon izbora 2000. godine došlo je do odreðenih izmjena u po-reznom sustavu. Tako su npr. uvedene tri stope poreza na dohodak,poveæan je raspon stopa, u dohodak su ukljuèeni i prihodi od divide-ndi. Te, kao i neke druge, promjene po mom mišljenju mogu se ocije-niti kao promjene koje su bile nu�ne, ali ne i dostatne, kao uznapredo-vala, ali ne i okonèana reforma poreznog sustava. Meðutim, oizvršenim promjenama pojedinih poreza u postojeæem sustavu opore-zivanja kao i o promjenama koje je trebalo uèiniti, a nisu uèinjene, uovom radu neæe biti govora. Kao što sam istakao na samom poèetkurada, analizirat æu osnovanost uvoðenja u porezni sustav (2001. godi-ne) nekih novih poreza. Prije nego što se osvrnem na ustavnost ovihporeza, na dovoðenje u sklad ovih poreza s poimanjem poreza,odnosno na ciljeve koji se njihovom primjenom �ele ostvariti, trebaposebno istaknuti da porezi na neobraðeno obradivo poljoprivrednozemljište, na neiskorištene poduzetnièke nekretnine i na neizgraðenograðevinsko zemljište nisu uvedeni na osnovi prijedloga stranihstruènjaka, odnosno strani struènjaci nisu pritom sudjelovali ni u ko-joj fazi donošenja – od ideje do izrade teksta buduæih poreza – štoznaèi da su rezultat vlastite (“domaæe”) pameti. Koliko mi je poznato,naši znanstvenici iz podruèja javnih financija u tome nisu sudjelovali.(Bilo bi zanimljivo doznati kome pripada autorstvo ideje da se opore-zuje neizgraðeno graðevinsko zemljište, neobraðeno obradivopoljoprivredno zemljište kao i nekorištene poduzetnièke nekretnine.


Tu bi ideju trebalo patentirati jer predstavlja doprinos našeg èovjeka -ili naših ljudi – proširenju asortimana poreza kojima neka dr�avamo�e obogatiti svoj porezni sustav.

Porezu mo�e biti namijenjena i uloga operativnog i efikasnog instru-menta za ostvarenje nefiskalnih ciljeva. Premda ti ciljevi mogu bitiraznovrsni – uz alokacijske, redistribucijske, stabilizacijske, porezi-ma se mogu povjeriti npr. i odgojna uloga u smislu, zbog u njihugraðenih poreza visokim cijenama odvraæanja poreznih obveznikaod kupnje nekih proizvoda štetnih za zdravlje (npr. duhanskihpreraðevina, alkoholnih piæa) ili proizvoda koji omoguæavaju nekuaktivnost koja se ocjenjuje nepo�eljnom (npr. kartanje, pa je cijenaigraèih karata zbog veæeg poreza visoka) jer stvara ovisnost, pridono-si neodgovornom ponašanju i slièno. Visina cijena nekih proizvodauvjetovana visokim porezima mo�e imati via facti karakter zabrane,premda se dr�ava nije eksplicitno poslu�ila takvom mjerom, koja jojstoji na raspolaganju. Meðutim, porezima nije namijenjena uloga in-strumenata kaznene politike. A upravo novouvedeni porezi iz 2001.godine imaju sve karakteristike kazne, i to kazne za odreðene radnje(zapravo propuštanja) poreznog obveznika koje nisu protupravne jer– koliko mi je poznato - nijednim zakonom nije utvrðeno da se moraobraditi poljoprivredno zemljište, da se mora podiæi neki objekt naneizgraðenoj parceli, da se mora koristiti poslovni prostor, te da æeoni koji to ne uèine biti ka�njeni (u našem sluèaju biti oporezovani).

Plaæanje poreza na neobraðeno obradivo poljoprivredno zemljište,nekorištene poduzetnièke nekretnine i neizgraðeno graðevinskozemljište nije samo direktna negacija jedne od temeljnih vrednotaustavnog poretka – nepovredivosti vlasništva – nego i atak na naèelaoporezivanja utvrðena u èl. 51. Ustava RH, a to su plaæanje porezaprema ekonomskoj snazi poreznog obveznika, jednakost i pravednostu oporezivanju. Pokazatelj ekonomske, a samim tim i porezne, snageporeznog obveznika mogu biti dohodak, imovina, potrošnja – u pra-vilu njihova kombinacija. Postavlja se pitanje, koristi li se pri opore-zivanju neobraðenog obradivog poljoprivrednog odnosnoneizgraðenog zemljišta ili nekorištene poduzetnièke nekretnine, je-dan od navedenih indikatora ekonomske snage ili neka njihova ko-mbinacija. Odgovor je negativan. Kod oporezivanja neobraðenogobradivog poljoprivrednog zemljišta kao porezna osnovica uzima sevelièina zemljišta izra�ena u hektarima, kao što je to sluèaj i pri opo-rezivanju graðevinskog zemljišta. Na neobraðeno obradivo poljopri-vredno zemljište porez se plaæa – ovisno o tome o kakvom je


zemljištu rijeè – od 250 (na livade) do 1 000 (na voænjake, maslinike ivinograde) kuna po hektaru. Na oranice se plaæa u iznosu od 500kuna, a na povrtnjake od 800 kuna po hektaru. Porez u visini od 5 do15 kuna po èetvornom metru plaæa se na neiskorištene poduzetnièkenekretnine, a od jedne do pet kuna na izgraðeno graðevinskozemljište. Oèito je da visina poreza nije ni u kakvoj korelaciji s eko-nomskom snagom vlasnika zemljišta i/ili pak vlasnika nekorištenihpoduzetnièkih nekretnina. Predmeti oporezivanja ovim porezima(objekti oporezivanja) po logici stvari nisu izvor prihoda poreznogobveznika (jer se ne koriste). Njihovi vlasnici mogu biti osobe s veli-kom ekonomskom snagom (i ne samo prema našim kriterijima) i naime poreza na dohodak plaæati (u apsolutnom iznosu) veliki porez ilipak uopæe ne biti obveznici poreza na dohodak, odnosno plaæati ovajporez po stopi od 15%. Prema tome, plaæanje poreza na obraðeno ilineizgraðeno zemljište kao i na nekorištene poduzetnièke nekretninene samo da se mo�e dovesti u sklad s usvojenim naèelima plaæanjaporeza prema ekonomskoj snazi te jednakosti i pravednosti u oporezi-vanju, nego je u direktnoj suprotnosti s tim naèelim. Kako je rijeè onaèelima utvrðenima Ustavom (èl. 51.), onda negiranje tih naèelaopravdava zakljuèak o protuustavnosti poreza na neobraðeno obradi-vo poljoprivredno zemljište, poreza na nekorištene poduzetnièke ne-kretnine i poreza na izgraðeno graðevinsko zemljište. Zato je izahtjev za njihovim izostavljanjem iz poreznog sistema, odnosno uki-danjem, opravdan te nije potrebno ni tra�iti ni èekati stajališteUstavnog suda, da se stvari stave na svoje mjesto.

Zagovornici oporezivanja neobraðenog i neizgraðenog zemljišta inekorištenih poduzetnièkih nekretnina trebali su se, umjesto da se“optereæuju” problemom kako da natjeraju njihove vlasnike da te ne-kretnine privedu korisnoj svrsi (ako je to bio pravi cilj uvoðenja ovihporeza), anga�irati na otklanjanju prepreka odnosno stvaranju uvjetakoji æe potticati vlasnike da obraðuju svoje zemljište, da se koristeposlovnim prostorom, da rješavaju svoje stambene probleme ili pakte probleme svoje djece, što – meðutim – kada je rijeè ograðevinskom zemljištu nikako ne znaèi i propisivanje obveze da tomoraju uèiniti u ovoj godini ili u iduæim godinama. U ovom radu nijepotrebno posebno elaborirati brojne razloge koji utjeèu na odlukuvlasnika zemljišta i poduzetnièkih nekretnina da odustanu ili sesustegnu od obraðivanja zemljišta, od izgradnje ili od vlastitogkorištenja odnosno davanja u najam lokala i slièno.


Porez na neobraðeno obradivo poljoprivredno zemljište, porez nanekorištene poduzetnièke nekretnine te porez na neizgraðenograðevinsko zemljište po prvi put æe se uvesti ove godine, pa je danasnemoguæe govoriti o financijskim uèincima njihove primjene.Meðutim, više je nego sigurno da sredstva koja æe se ubrati neæe bitnopopraviti financijski polo�aj gradova i opæina èiji su oni prihod, pastoga njihovo izostavljanje iz porezbog sustava ne bi ugrozilo(uspješno) funkcioniranje jedinica lokalne samouprave. Moje opre-djeljenje da se u ovom radu osvrnem na spomenute poreze nije rezu-ltat èinjenice što sam smatrao da oni zbog svog posebnog polo�aja uporeznom sustavu, u strukturi poreznih prihoda, zaslu�uju ne samomoju nego i svekoliku pozornost, nego zbog dubokog uvjerenja da jeprijeko potrebno ukazati na neprihvatljivu praksu u oporezivanju -praksu koja se nikakvim argumentima ne mo�e opravdati. Miriti se spraksom da se porezi koriste i u funkciji instrumenata kaznene politi-ke, da se porezima ogranièava pravo vlasništva – pravo koje spada unajviše vrednote ustavnog poretka – otvara moguænost da se veæ sutrapojave ideje o “obogaæivanju” našeg poreznog sustava nekim novimporezom koji æe biti ne manje apsurdan od poreza za èije se ukidanjezala�em.

Zalaganje za ukidanje oporezivanja neobraðenog i neizgraðenogzemljišta kao i nekorištenje poduzetnièkih nekretnina nikako ne znaèida su time iscrpljene moje primjedbe na va�eæi porezni sustav i pri-mjenjenu poreznu politiku. Smatram da izvršene promjene u po-reznom sustavu ni izdaleka ne opravdavaju ocjenu da je njimaokonèana potrebna reforma sustava oporezivanja. Po meni, te bi sepromjene moglo ocijeniti kao poèetak, a ne kao kraj porezne reforme.Mislim, da su potrebne promjene u oporezivanju npr. dohotka, pro-meta, nasljedstva i darova te da je prijeko potrebno tim promjenamaizmijeniti neprimjerenu strukturu poreznih prihoda. Meðutim, uovom sam se radu ogranièio na iznošenje argumenata koji se moguiznijeti protiv oporezivanja (zapravo ka�njavanja) vlasnikaneobraðenog obradivog poljoprivrednog zemljišta, nekorištenih po-duzetnièkih nekretnina te neizgraðenog graðevinskog zemljišta, kao ikao brana (eventualno) nekim novim prijedlozima za “redefinira-njem” uloge poreza odnosno njihovog korištenja za ostvarivanje ci-ljeva, koji se protive nekim ustavnim odredbama i suprotni su suvre-menom poimanju poreza.


Zakljuèak

Iako se ne postavlja pitanje jesu li porezi potrebni ili nisu, to nikakone znaèi da se pri oporezivanju, pri utvrðivanju porezne obveze nejavljaju brojni problemi i dileme. Veæina poreznih obveznikado�ivljava poreze kao nu�no zlo – kao obvezu koja je prijeko potre-bna za opstanak i funkcioniranje dr�ave. Znaju da dr�ava mo�euspješno ispunjavati zadatke iz svog djelokruga rada koji su utvrðeniustavom i drugim propisima tako da poduzimaju brojne raznovrsnerashode koji opravdavaju njezino postojanje i opstanak. Porezi su ci-vilizacijska steèevina, a plaæanje poreza postalo je sudbina suvreme-na èovjeka. Više se ne susreæemo s idejom koja je bila omiljena kodnekih socijalista-utopista, kod nekih istaknutih teoretièara nacio-nalsocijalizma ili kod mnogih teoretièara i politièara bivšegSovjetskog saveza o dr�avi bez poreza. Porezi se moraju plaæati i po-rezni obveznici znaju da æe, ako to ne uèine, biti sankcionirani.

Opæeusvojeno je naèelo o plaæanju poreza prema ekonomskoj snaziporeznog obveznika, o jednakosti i pravednosti pri plaæanju poreza.Propise kojima je regulirana materija oporezivanja, a kojima supovrijeðena spomenuta porezna naèela, treba ocijeniti pro-tuustavnim, odnosno protuzakonitim ili, drukèije reèeno, da onaj po-rez ili one poreze koji nisu u suglasju s naèelom oporezivanja premaekonomskoj snazi, kojima nije osiguran jednak tretman, treba izosta-viti iz poreznog sustava. U ovom su radu navedeni argumenti u prilogzahtjeva za ukidanjem poreza koji ne samo da nisu u skladu s nekim(odgovarajuæim) ustavnim odredbama nego su diskretno suprotni timustavnim normama.


utemeljenje nekih poreza u poreznom sustavu rh - … · jelŁiæ, božidar: javne financije, rrif,...

Documents