upute za prilagodbu ispitne tehnologije na …
TRANSCRIPT
�
UPUTE ZA PRILAGODBU
ISPITNE TEHNOLOGIJE NA
ISPITIMA DRŽAVNE MATURE
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Lako čitak tekst
UPUTE ZA PRILAGODBU
ISPITNE TEHNOLOGIJE NA
ISPITIMA DRŽAVNE MATURE
Zagreb, siječanj 20�0.
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Biblioteka: PRIRUČNICI
Nakladnik: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Za nakladnika Goran Sirovatka,
ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Autori Kristina Anić Kuhar, prof.
prof. dr. sc. Draženka Blaži
Sanja Horvatić, dipl. def. – soc. ped.
mr. sc. Mara Kovačić
mr. sc. Maja Ljubić
Dragica Matok, prof.
doc. dr. sc. Ljubica Pribanić
Mirjana Špoljarec, prof.
Urednica: Sanja Horvatić, dipl. defektolog – soc. ped.
Lektorica:Mirjana Gašperov, prof.
Imenice korištene u ovoj publikaciji kao što su, primjerice, učenik,
stručnjak, pomagač, podrazumijevaju rodnu razliku.
Imenica učenik odnosi se i na kandidate koji su svoje
srednjoškolsko obrazovanje već završili, a pristupaju ispitima
državne mature.
Slog i grafičko uređenje: Josip Žagar
ISBN
Tisak
Sadržaj
UVOD 9
�. PRAVO NA PRILAGODBU ISPITNE
TEHNOLOGIJE ZA POLAGANJE
DRŽAVNE MATURE ��
�.�. Učenici s teškoćama ��
�.2. Zdravstveni problemi učenika �3
2. PRILAGODBE ISPITNE TEHNOLOGIJE �5
2.�. Osobni pomagač �5
2.2. Suradnja osobnoga pomagača i
učenika �6
3. PRIJAVLJIVANJE �8
3.�. Elementi zahtjeva za prilagodbu ispitne
tehnologije na državnoj maturi �9
3.2. Naputak za popunjavanje zahtjeva za
prilagodbu ispitne tehnologije na
državnoj maturi 20
4. UČENICI S OŠTEĆENJEM VIDA 23
4.�. Opis populacije 23
4.2. Prilagodbe ispitne tehnologije 30
4.2.�. Opći uvjeti 30
4.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala 3�
4.2.3. Osobni pomagač na ispitima
državne mature 3�
4.2.4. Vrijeme trajanja ispita 32
4.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika 32
5. UČENICI S OŠTEĆENJEM SLUHA 33
5.�. Opis populacije 33
5.2. Prilagodbe ispitne tehnologije 39
5.2.�. Opći uvjeti 39
5.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala 40
5.2.3. Osobni pomagač na ispitima
državne mature 40
5.2.4. Vrijeme trajanja ispita 4�
5.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika 4�
5.2.6. Ostale prilagodbe 4�
6. UČENICI S POREMEĆAJIMA GOVORNO-
-GLASOVNE KOMUNIKACIJE I SPECIFIČNIM
TEŠKOĆAMA U UČENJU 42
6.�. Opis populacije 42
6.�.�. Disleksija i disgrafija 44
6.�.2. Diskalkulija 47
6.�.3. Dispraksija 49
6.�.4. Poremećaji tečnosti govora
(mucanje i brzopletost) 5�
7. UČENICI S MOTORIČKIM POREMEĆAJIMA 55
7.�. Opis populacije 55
7.2. Prilagodbe ispitne tehnologije 57
7.2.�. Opći uvjeti 57
7.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala 58
7.2.3. Osobni pomagač na ispitima
državne mature 59
7.2.4. Vrijeme trajanja ispita 59
7.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika 59
8. UČENICI S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
I UČENICI S DEFICITOM PAŽNJE/
HIPERAKTIVNIM POREMEĆAJEM 60
8.�. Poremećaji u ponašanju 60
8.2. Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj 62
8.3. Prilagodbe ispitne tehnologije 64
8.3.�. Opći uvjeti 64
8.3.2. Prilagodba ispitnoga materijala 65
8.3.3. Osobni pomagač na ispitima
državne mature 65
8.3.4. Vrijeme trajanja ispita 65
9. UČENICI S TEŠKOĆAMA U PODRUČJU
MENTALNOGA ZDRAVLJA 66
9.�. Opis populacije 66
9.2. Prilagodbe ispitne tehnologije 68
9.2.�. Opći uvjeti 68
9.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala 69
9.2.3. Osobni pomagač na ispitima
državne mature 69
9.2.4. Vrijeme trajanja ispita 69
9
UVOD
Ova brošura predstavlja izmijenjeno i dopunjeno izdanje
„Uputa za provođenje državne mature i nacionalnih ispita za
učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama” koje je
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja izdao u
studenome 2007. godine. Radna verzija bila je objavljena na
mrežnim stranicama Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja u prosincu 2006. godine i dostupna za javnu raspravu
do rujna 2007. godine. Materijal je usvojen na sjednici Vijeća
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za uvođenje državne
mature u hrvatski školski sustav održanoj 11. listopada
2007. godine.
Ovo novo izdanje odnosi se isključivo na prilagodbu ispitne
tehnologije ispita državne mature. Također, terminološki je
usklađeno sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i
srednjoj školi (NN, 87/08.) te Pravilnikom o polaganju državne
mature (NN, 97/08.).
Prava pristupnika na prilagodbu ispitne tehnologije kao i
mogućnosti prilagodbe nisu smanjena. Usklađena su tek sa
zahtjevima i specifičnim slučajevima koji su se pojavljivali tijekom
provedbe probne državne mature te su nešto detaljnije pojašnjena.
„Upute za prilagodbu ispitne tehnologije na ispitima državne
mature” odnose se na postupke prijave učenika i mogućnosti
prilagodbe ispitne tehnologije (ispitni materijal i ispitni postupci)
ovisno o potrebi učenika.
�0
Učenici s teškoćama, koji su usvojili sadržaje propisanih
programa, nisu uvijek u mogućnosti na uobičajeni način pokazati
svoja postignuća. Prilagodbom ispitne tehnologije, koja ne će
ugroziti valjanost ispita niti dovesti učenika u privilegirani položaj,
mogu se ukloniti ove teškoće. Prilagođena ispitna tehnologija
treba biti omogućena učenicima koji tijekom cijeloga školovanja ili
dužega razdoblja imaju teškoće i onima kod kojih je do promjena
u zdravstvenome stanju, koje uvjetuju prilagodbe u polaganju
ispita, došlo u skorije vrijeme.
Zahtjev za prilagodbu ispitne tehnologije razmatra Stručna skupina
za procjenu opravdanosti zahtjeva čiji su članovi edukacijsko-
-rehabilitacijski stručnjaci i predstavnici Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,
Ministarstva obitelji, branitelja i generacijske solidarnosti, Agencije
za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje te
Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
��
�. PRAVO NA PRILAGODBU
ISPITNE TEHNOLOGIJE
ZA POLAGANJE DRŽAVNE
MATURE
�.�. Učenici s teškoćama
Prema članku 65. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i
srednjoj školi (NN, 87/08.) učenici s teškoćama su:
– učenici s teškoćama u razvoju
– učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i
emocionalnim problemima
– učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim,
ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.
Ovaj materijal odnosi se na učenike s teškoćama koji su završili
program četverogodišnjega strukovnoga ili umjetničkoga
obrazovanja ili gimnazijskoga obrazovanja i koji su rabili
prilagođenu opremu i nastavni materijal te kojima je bila
prilagođena metodika nastave kao i način ispitivanja stečenih
kompetencija u školama, odnosno u sustavu unutarnjega
vrjednovanja.
�2
To su učenici/kandidati koji imaju:
• specifične teškoće u učenju, jezične i komunikacijske
teškoće: značajne teškoće čitanja, pisanja, govorenja i
manipulacije brojevima koje su vezane uz teškoće u
procesuiranju simboličkoga jezika, npr. kod disleksije i
diskalkulije, govorne i jezične teškoće koje uzrokuju teškoće
u komunikaciji, npr. afazija, disfazija, problemi u artikulaciji i
sl.
• motoričke i senzoričke teškoće: poremećaji pokreta i
položaja tijela, smanjena/onemogućena funkcija pojedinih
dijelova tijela, nepostojanje dijelova tijela; oštećenja sluha i
vida
• emocionalne teškoće i smetnje u ponašanju: bježanje od
kuće i iz škole, akademski neuspjeh, deficit pažnje/
hiperaktivni poremećaj, poremećaj prilagodbe, potištenost,
poremećaj ophođenja i prkošenja, antisocijalno ponašanje,
agresivno ponašanje, devijantno i delinkventno ponašanje,
psihogeno uvjetovani poremećaji u ponašanju i dr.
• teškoće u području mentalnoga zdravlja: različita
psihotična stanja, problemi prehrane, strahovi, anksioznost,
emocionalne smetnje i sl.
�3
�.2. Zdravstveni problemi učenika/ kandidata
Moguće je da neki učenici imaju dugoročne ili trajne zdravstvene
probleme koji su utjecali na njihov proces učenja, a mogu utjecati i
na polaganje ispita državne mature.
Zdravstveni problemi kod nekih osoba mogu rezultirati
prepoznatljivim i vidljivim fizičkim ili osjetilnim oštećenjima, a kod
drugih posljedice mogu biti skrivene, odnosno nevidljive
sudionicima odgojno-obrazovnoga procesa.
Zdravstveni problemi mogu biti: bolesti srca i krvožilnoga
sustava, bolesti živčanoga sustava, bolesti probavnoga sustava,
bolesti mokraćnoga sustava, bolesti dišnoga sustava i bolesti
žlijezda s unutrašnjim lučenjem (npr. srčane bolesti, leukemija,
tumori, hepatitis, tuberkuloza, astma, alergije, dijabetes, epilepsija,
AIDS i dr.).
Učenicima sa zdravstvenim problemima često se tijekom školske
godine zbog promjenjivih potreba i zdravstvenoga stanja (liječenje
u bolnici, liječenje kod kuće) mora mijenjati oblik odgojno-
obrazovne i edukacijsko-rehabilitacijske podrške.
Zbog toga je i pri polaganju ispita državne mature potrebno
procijeniti moguće pretjerano opterećenje i stres koji bi mogli
negativno utjecati na njihovo zdravstveno stanje te omogućiti
prilagodbu ispitne tehnologije iako se ne radi o učenicima s
teškoćama.
Učenicima sa zdravstvenim problemima način postavljanja
zahtjeva za prilagodbu ispitne tehnologije i prilagodbe
�4
pojedinačno odobrava Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja.
Prema članku 20. Pravilnika o polaganju ispita državne mature
učenici u pravilu polažu ispite u školi koju pohađaju. U slučaju
zdravstvenih teškoća polaganje ispita državne mature moguće je
organizirati i na drugome mjestu, npr. u bolnici. Prije toga
učenik mora dobiti suglasnost liječnika o tome da polaganje ispita
državne mature ne će utjecati na njegovo liječenje, odnosno
pogoršanje zdravstvenoga stanja. Suglasnost liječnika učenik
mora dostaviti Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje
obrazovanja.
�5
2. PRILAGODBE ISPITNE
TEHNOLOGIJE
Za svaki ispit i svakoga učenika nužno je napraviti individualnu
listu prilagodbi ispitne tehnologije. Potrebno je provjeriti zna li
učenik rabiti posebnu opremu koja je predložena.
Prilagodbe ispitne tehnologije ne smiju učenika dovesti u
privilegirani položaj u odnosu na ostale učenike.
Prilagodbe ispitne tehnologije uključuju:
• pristupačnost prostora
• provođenje ispita u posebnome prostoru
• posebna pomagala
• posebnu/prilagođenu opremu
• prilagođeni ispitni materijal
• izuzeće od ispita ili dijela ispita koji učenik zbog vrste
i stupnja teškoće u razvoju ne može polagati
• pomoć osobnoga pomagača
• pomoć njegovatelja
• produljeno vrijeme za polaganje ispita
• provođenje ispita izvan škole.
2.�. Osobni pomagač
Ukoliko je učeniku potrebna pomoć druge osobe kako bi
odgovorio zahtjevima ispita, omogućit će mu se pomoć osobnoga
pomagača. Osobni pomagač je edukacijsko-rehabilitacijski
stručnjak odgovarajuće specijalnosti. Ako nije moguće osigurati
�6
stručnjaka toga profila, onda je to nastavnik koji ima iskustva u
odbojno-obrazovnome radu s učenicima s teškoćama, ali koji ne
predaje predmet koji se polaže. Osobni pomagač mora biti
upoznat s tehnologijom koju će učenik rabiti na ispitu.
2.2. Suradnja osobnoga pomagača i učenika
Osobni pomagač:
• treba čitati samo kada to učenik zatraži
• na učenikovu zamolbu može konzultirati rječnik kada je
dopuštena njegova uporaba
• može ponovno pročitati tekst, pitanje ili prethodne odgovore
kada ga to učenik zamoli onoliko puta koliko to učenik poželi
• mora zapisati točno ono što i onako kako mu je učenik
izdiktirao
• može na zahtjev učenika poništiti pogrješku
• smije zatražiti učenika da mu objasni što je htio reći
• ne smije davati savjete niti sugestije kojim redom rješavati,
koja pitanja itd.
• ne smije dodavati odgovore
• ne smije samoinicijativno prepravljati odgovor.
Isto tako i dežurni nastavnik i ispitni koordinator moraju biti
upoznati sa zadaćom osobnoga pomagača za svaki pojedini
predmet i za svakoga pojedinoga učenika.
Osobni pomagač mora proći edukaciju tijekom koje će dobiti
detaljne naputke kako pomagati učeniku, ovisno o potrebama, u
dijelu ispita ili tijekom cijeloga ispita.
�7
Učenik:
• treba znati što pomagač smije raditi, a što ne
• prije početka ispita dogovara s osobnim pomagačem gdje
će biti (stajati, sjediti) osobni pomagač;
• prije početka ispita dogovara s osobnim pomagačem
načine traženja pomoći (riječ, podizanje ruke, neki drugi
znak)
• prije početka ispita dogovara s osobnim pomagačem
oblike pomoći pri pozicioniranju (postavljanju u povoljan
položaj za čitanje i pisanje), pomoći u korištenju pomagala
i pribora za rad.
�8
3. PRIJAVLJIVANJE
Postavljanje zahtjeva za prilagodbom ispitne tehnologije za
redovne učenike počinje u školama. Ispitni koordinatori u školama
dužni su informirati učenike i roditelje o pravu učenika na
prilagodbu ispitne tehnologije za polaganje ispita državne mature.
Redovni učenici prvu informaciju o postavljanju zahtjeva za
prilagodbom ispitne tehnologije daju ispitnomu koordinatoru.
Ispitni koordinator učeniku daje detaljne upute o načinu
ostvarivanja toga prava. Informira ga o tome koju dokumentaciju
treba dostaviti, koje obrasce treba popuniti i u kojim rokovima.
Sve ove informacije ispitni koordinator dobiva od Nacionalnoga
centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Nakon što učenik
ispitnomu koordinatoru dostavi svu potrebnu dokumentaciju,
ispitni koordinator kompletirani zahtjev dostavlja Nacionalnomu
centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Informiranje odraslih kandidata o pravu na prilagodbu ispitne
tehnologije za polaganje ispita državne mature obavlja Nacionalni
centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja putem svojih mrežnih
stranica. Prvu informaciju o postavljanju zahtjeva za prilagodbom
ispitne tehnologije kandidat daje Nacionalnomu centru za vanjsko
vrednovanje obrazovanja. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja pruža mu potrebnu podršku i daje detaljne upute o
načinu ostvarivanja toga prava. Informira ga o tome koju
dokumentaciju treba dostaviti, koje obrasce treba popuniti i u
kojim rokovima. Kompletirani zahtjev za prilagodbu kandidat
dostavlja izravno Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje
obrazovanja.
�9
Podatci koje je potrebno upisati u obrasce i za učenike i za odrasle
kandidate mogu biti iz dokumenata na temelju kojih je
učenik/kandidat ostvarivao pravo na posebnosti tijekom školovanja
(Rješenje o primjerenom obliku školovanja učenika s teškoćama u
razvoju), prava iz socijalne skrbi (Nalaz i mišljenje o vrsti i stupnju
teškoće u razvoju), nalaza i mišljenja (medicinska, pedagoška,
psihološka, defektološka dokumentacija) i mišljenja stručnoga tima
škole. Ovim dokumentima ujedno se i potkrjepljuje zahtjev za
prilagodbu ispitne tehnologije.
Kod učenika s višestrukim teškoćama u razvoju potrebno je
navesti sve posebnosti.
Formalni zahtjev mora biti poslan do roka koji odredi Nacionalni
centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i mora sadržavati svu
dokumentaciju koja je nužna za odobravanje prilagodbe.
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja mora dobiti i
podatke o načinu na koji je škola primjenjivala prilagodbe u radu s
učenikom s teškoćama, a iz kojih je vidljivo učenikovo prijašnje i
sadašnje stanje.
3.�. Elementi zahtjeva za prilagodbu ispitne tehnologije na državnoj maturi
Uz opće podatke o školi/učeniku ili kandidatu zahtjev treba
sadržavati ove elemente:
• razlog traženja prilagodbe
• priloženu dokumentaciju:
20
– medicinska
– psihološka
– pedagoška
– defektološka
– Rješenje o primjerenom obliku školovanja
– Nalaz i mišljenje o vrsti i stupnju teškoće u razvoju
– mišljenje službe za profesionalnu orijentaciju
– mišljenje stručnoga tima škole o posebnim odgojno-
-obrazovnim potrebama
• prilagodbe koje je učenik imao tijekom školovanja
• prijedlog prilagodbe ispitne tehnologije.
3.2. Naputak za popunjavanje zahtjeva za prilagodbu ispitne tehnologije na državnoj maturi
Za učenike potrebnu dokumentaciju prikuplja ispitni koordinator
škole u suradnji sa stručnim suradnicima, a odrasli kandidati
dokumentaciju prikupljaju samostalno.
U obrascu zahtjeva za prilagodbu ispitne tehnologije potrebno je:
a) navesti sve ispite u kojima su potrebne prilagodbe ispitne
tehnologije
b) precizno navesti popis teškoća ili otežavajućih stanja i njihov
utjecaj na procjenu uspješnosti
2�
c) objasniti svaku informaciju/nalaz koji je povezan sa zahtjevom, a
koji može pomoći u razumijevanju slučaja
d) potkrijepiti zahtjev nalazom psihologa/logopeda ako je riječ o
učeniku/kandidatu sa specifičnim teškoćama u učenju; taj
nalaz mora sadržavati podatke preporučene u Prilogu 1
izvješća psihologa/logopeda
e) navesti sve oblike pomoći i prilagodbe koje su se rabile u
razredu i tijekom ispitivanja u školi i u kojem vremenskom
razdoblju
f) opisati za svaki dio ispita preporuke potrebnih prilagodbi i biti
što precizniji; odgovornost podnositelja zahtjeva je preporučiti
potrebne prilagodbe i ukoliko mu je potrebna pomoć i savjet
koje bi prilagodbe bile najbolje, može ih dobiti od stručnjaka
koji su pružali stručnu pomoć učeniku (iz škole i/ili iz posebnih
odgojno-obrazovnih ustanova) i/ili od savjetnika iz Agencije za
odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje te
Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.
22
Prilog � – ELEMENTI ZAHTJEVA ZA UČENIKE SA SPECIFIČNIM TEŠKOĆAMA U UČENJU ZA POLAGANJE DRŽAVNE MATURE – IZVJEŠĆE PSIHOLOGA/LOGOPEDA
Postignuća u čitanju i pisanju Potrebno je navesti podatke o učenikovim postignućima: naziv uporabljenoga instrumenta (testa) i rezultate na primijenjenome testu čitanja (točnost i brzina) i pisanja (brzina, točnost, čitljivost). Rezultate treba interpretirati na način kako utječu na učenikova postignuća na ispitu.
Kognitivna postignuća Potrebno je utvrditi je li učenik u stanju zadovoljiti zahtjeve ispita. Treba navesti podatke o postignućima uključujući i naziv uporabljenoga testa i zaključni rezultat. Svaka interpretacija kognitivnih postignuća izravno će utjecati na ispit.
Ostale značajne informacije Ako učenik ima specifične teškoće u učenju, potrebno je detaljno objasniti težinu teškoća i zahtjev za prilagođenim uvjetima tijekom polaganja ispita.
Potrebno je procijeniti postoji li nerazmjer između sposobnosti čitanja i pisanja u odnosu na sposobnosti rasuđivanja učenika.
Treba navesti i svaku drugu informaciju kao što su uobičajene metode rada s učenikom i prilagodbe koje su bile dopuštene na ispitima u školi. Također, treba navesti moguće postojanje smetnji percepcije, pažnje i koncentracije i svaki značajni emocionalni čimbenik. Obvezno je da sve gore navedene informacije daje i da je sva
postignuća utvrdio psiholog/logoped.
23
4. UČENICI/KANDIDATI S
OŠTEĆENJEM VIDA
4.�. Opis populacije
Stupanj oštećenja vida određuje se prema ostatku oštrine vida
(0,0 – 0,4) i prema širini vidnoga polja (do 20 stupnjeva).
U našoj zemlji definiraju se dvije skupine osoba oštećena vida:
1. slijepe osobe koje na boljem oku s korekcijom ili bez nje
imaju ostatak vida 0,0 – 0,05
2. slabovidne osobe koje na boljem oku s korekcijom ili bez nje
imaju ostatak vida 0,05 – 0,40.
U obrazovnome i pedagoškome smislu učenici s oštećenjem vida
dijele se:
1. na slijepe učenike koji u procesu obrazovanja rabe
Brailleovo pismo (brajicu)
2. na slabovidne učenike koji u procesu obrazovanja rabe
pismo za videće (crni tisak), veličine slova Jaeger 8
(font Times New Roman 22) ili manje.
Percepcija učenika s oštećenjem vida
Slijepim učenicima taktilna percepcija uz sluh i ostala intaktna
osjetila, ima najvažniju ulogu kako u učenju, tako i spoznavanju
svijeta općenito.
24
Taktilno se percipira vrškom prstiju i pokretima ruku. Dodiruje se
dio po dio onoga što se percipira i na temelju toga stvara se
predodžba.
Taktilna percepcija ograničena je nadohvat ruku i ima analitičko-
-sintetički put, a to u odnosu na normalnu vizualnu percepciju, koja
je simultana i nije ograničena na blizinu, podrazumijeva puno više
vremena za percipiranje.
Slabovidni učenici u učenju i percipiranju okoline rabe
preostali vid.
Njihova je vizualna percepcija ograničenoga razmaka gledanja,
osiromašena u detaljima, često s teškoćama u razlikovanju boja,
fragmentarna i sporija do 10 puta u odnosu na normalnu vizualnu
percepciju.
Učenicima oštećena vida je slušanje jedan od najvažnijih načina
učenja.
U razumijevanju onoga što se sluša među učenicima oštećena i
neoštećena vida nema razlike.
Govor je iznimno značajan način izražavanja slijepih i slabovidnih.
U ovoj vještini, također, nema razlike među učenicima oštećena
vida i ostalim učenicima.
U komunikaciji s učenikom oštećena vida „vizualne” riječi,
primjerice, vidjeti ili gledati, promatrati i sl. i nazivi boja
najnormalnije se rabe.
25
Slijepi i slabovidni učenici imaju teškoća u kretanju, posebice u
nepoznatome prostoru. Kreću se uz pomoć videćega vodiča ili
pomagala od kojih najčešće rabe bijeli štap.
Čitanje učenika s oštećenjem vida
Slijepi učenici u obrazovanju rabe reljefno pismo koje je osmislio
slijepi Francuz Louis Braille i koje se po njemu zove Brailleovo
pismo ili brajica.
Brajica se sastoji od 6 reljefnih točkica raspoređenih u lijevu i
desnu okomicu.
U lijevoj su okomici, gledano odozgo prema dolje, prva, druga i
treća točkica, a u desnoj su okomici, opet gledano odozgo prema
dolje, četvrta, peta i šesta točkica. Različitim kombinacijama ovih
točkica dobivaju se slova, brojevi, razgodci i ostali znakovi koji se
nalaze u pismu za videće osobe.
Brajica se piše na tzv. brajevome papiru, a slijepe je osobe čitaju
pipajući kažiprstom slijeva nadesno. Videće osobe brajicu čitaju
očima.
Vinko Bek, učitelj slijepih, prilagodio je Brailleovo pismo
hrvatskomu jeziku. Danas se u Hrvatskoj rabi standard Brailleova
pisma koji je donio Hrvatski odbor za brajicu 1994. godine. Strani
jezici imaju svoj standard koji učenici usvoje učeći određeni strani
jezik.
26
Postoje i specifične brajične notacije za pojedine predmete –
Matematiku, Kemiju, Fiziku te posebice glazbu. Ove se notacije
uče u okviru nastave navedenih predmeta, odnosno u glazbenoj
školi.
Hrvatska brajična abeceda
27
Prosječna brzina čitanja brajice manja je od brzine čitanja crnoga
tiska. Prema nekim istraživanjima za čitanje brajice potrebno je
dvostruko više vremena. Individualne razlike u brzini čitanja
uvjetovane su razinom intelektualnoga razvoja, osjetljivošću
jagodica prstiju, motoričkom spretnošću, stupnjem uvježbanosti i
dr.
Udžbenici i ostali pisani nastavno-didaktički materijali za slijepe su
na brajici, a sadrže i reljefne ilustracije. Na brajicu se prepisuju
„redovni” udžbenici, tj. oni koje rabe učenici neoštećena vida, ali ih
za to treba prilagoditi.
Slabovidni učenici čitaju crni tisak koji se po potrebi uvećava do
veličine Jaeger 8 (font Times New Roman 22). Na temelju pojedine
dijagnoze slabovidnosti potrebno je slabovidnomu učeniku
osigurati optimalne uvjete za čitanje, a to podrazumijeva:
odgovarajući tip i veličinu slova, odgovarajući razmak među
slovima i redcima, papir koji ne bliješti, odgovarajući kontrast
između podloge i teksta, primjereno osvjetljenje i nagib klupe.
I uz optimalne uvjete slabovidni učenici imaju često većih teškoća
u čitanju. Nekontrolirano titranje očiju (nystagmus) jedna je od
dijagnoza koje nerijetko prate slabovidnost i stvaraju dodatne
teškoće pri čitanju.
Slabovidni učenici rabe redovne udžbenike uz optička pomagala ili
udžbenike na uvećanome tisku prilagođene njihovim vizualnim
sposobnostima.
28
Za slijepe i slabovidne učenike postoje i „zvučne knjige”. To su
udžbenici ili lektira na nekome od nosača zvuka (kaseta, CD).
Pisanje učenika s oštećenjem vida
Slijepi učenik za pisanje rabi brajični pisaći stroj ili prijenosni
računalni uređaj s brajičnom ili običnom tipkovnicom.
Brajev papir, tj. poseban, tvrđi, obično 150-gramski papir rabi se za
pisanje na stroju. Brzina pisanja na brajičnome stroju ista je kao
brzina pisanja videćih učenika. Slijepi učenici pišu odgovore na
pismene zadatke na posebnome papiru umetnutome u brajični
stroj pri čemu ispred svakoga odgovora treba obvezno napisati
redni broj zadatka.
Slabovidni učenici za pisanje rabe obične bilježnice ili one s jače
otisnutim crtama od žućkastoga ili bijeloga papira koji ne bliješti
(mat papir).
Rabe pisaljku koja mora ostavljati jači trag, tj. meku olovku ili
flomaster. Kod pisanja kao i kod čitanja potrebno im je osigurati
primjereno osvjetljenje. Urednost (oblik slova, praćenje retka i sl.) i
brzina pisanja kod slabovidnih učenika vrlo često zaostaju za
standardima koje postižu učenici neumanjene oštrine vida pa im je
za pismene zadatke potrebno osigurati više vremena.
Slijepi učenici za crtanje rabe pribor za reljefno crtanje koji se
sastoji od folije za pozitivno crtanje i gumene podloge. Folija se
učvrsti za podlogu, a potom se po njoj šilom ili zatvorenom
kemijskom olovkom povlače željene linije, što na foliji ostavlja
29
ispupčeni trag. Ovaj pribor, uz reljefno označene trokute i
prilagođeni šestar, služi i za geometriju.
Slabovidni učenici za crtanje rabe uobičajeni pribor kao i videći
učenici.
Ostala specifična pomagala
Računalo – učenici s oštećenjem vida mogu rabiti računalo;
računalo za slijepe ima dodatnu opremu – brajični redak i/ili
govorne jedinice; postoje i prijenosni računalni uređaji za slijepe
(elektronske bilježnice, laptop).
Povećalo – slabovidni učenici pri čitanju kraćih tekstova i pri
gledanju slika i crteža, grafikona, tablica i zemljovida rabe
povećala različitih oblika i s različitim mogućnostima povećanja
koja mogu biti fiksirana na klupu ili samostalna.
Razni mjerni instrumenti za slijepe – funkcioniraju na bazi zvuka ili
imaju reljefne oznake (sat, vaga, metar, toplomjer).
Reljefne zemljovide i sheme rabe slijepi učenici.
Slike i crteži za slabovidne učenike trebaju imati dobar kontrast,
bez puno detalja.
Klupa s nagibom ili stalak za čitanje odgovaraju potrebama
slabovidnih učenika.
30
4.2. Prilagodbe ispitne tehnologije
4.2.�. Opći uvjeti
Opći uvjeti za učenike s oštećenjem vida:
• Stalak ili klupa s nagibom – pomoć slabovidnim učenicima
kod čitanja
• Individualno osvjetljenje – za slabovidne učenike
• Primjereno mjesto za sjedenje s obzirom na izvor i jačinu
svjetla – za slabovidne učenike
• Povećalo – za slabovidne učenike
• Teleskopske naočale – za slabovidne učenike ako ih rabe
• Kalkulator za slijepe – prilagođen (reljefno ili zvučno)
• Pribor i sredstva za grafičke radove.
Slijepi učenici:
a) brajični pisaći stroj
b) brajev papir
c) elektronička bilježnica
d) prijenosno računalo s brajevim retkom
e) pribor za geometriju
f) folije za pozitivno crtanje
g) nešto drugo:______________.
Slabovidni učenici:
a) obične ili prilagođene bilježnice ili odgovarajući papir za pisanje
b) meka olovka, kvalitetan flomaster
c) nešto drugo:______________.
3�
4.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala
Ispitne zadatke, odnosno pitanja koja se temelje samo na vidu
potrebno je izuzeti ili prilagoditi tako da učenik može odgovoriti
opisno – pisano ili usmeno.
Prilagodba tiska ispitnoga materijala za slijepe učenike:
• pisani materijal na brajici
• reljefne sheme, zemljovidi, skice.
Prilagodba tiska ispitnoga materijala za slabovidne učenike:
• pisani materijal odgovarajuće veličine slova (do Jaeger 8) i
podloge (mat papir).
4.2.3. Osobni pomagač na ispitima državne mature
Osobni pomagač pomaže učeniku pri čitanju zadataka, skiciranju,
crtanju i zapisivanju odgovora ako slijepi učenik iz objektivnih
razloga do polaganja ispita nije u potpunosti svladao brajicu, npr.
zbog promjene statusa vida i prelaska na pismo za slijepe tijekom
školovanja te manipulacije ispitnim materijalom, priborom i
pomagalima.
Osobni pomagač je ujedno i videći vodič učenika.
32
4.2.4. Vrijeme trajanja ispita
Uporaba brajice ovisi i o fizičkim predispozicijama, tj. osjetljivosti
jagodica prstiju, razvijenosti fine motorike i eventualnim fizičkim
oštećenjima pa je potrebno produljiti vrijeme trajanja ispita.
Maksimalno produljenje trajanja ispita je 100%.
4.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika
Pri analizi, interpretaciji i vrjednovanju uradaka učenika neophodna
je pomoć edukacijsko-rehabilitacijskoga stručnjaka specijaliziranoga
za rad s učenicima oštećena vida.
33
5. UČENICI S OŠTEĆENJEM
SLUHA
5.�. Opis populacije
Uzroci i vrste oštećenja sluha
S obzirom na stupanj oštećenja sluha razlikujemo dvije osnovne
skupine: gluhe i nagluhe osobe.
Osobe kojima je sluh u potpunosti uništen totalno su ili klinički
gluhe, imaju prosječni gubitak sluha iznad 91 dB te ni uz pomoć
slušnoga aparata ne mogu cjelovito percipirati govor.
Nagluhe su one osobe kojima se prosječni gubitak sluha kreće od
20 ili 25 dB do 90 dB. Svjetske klasifikacije (SAD, Velika Britanija)
svrstavaju nagluhe osobe u četiri kategorije:
• blago nagluhe osobe (25 – 40 dB)
• umjereno nagluhe osobe (41 – 55 dB)
• umjereno teško nagluhe osobe (56 – 70 dB)
• teško nagluhe osobe (71 – 90 dB).
Nagluhe osobe mogu uspješno percipirati govor slušanjem,
odnosno u kombinaciji slušanja i čitanja s usana pri čemu su
teškoće u percepciji govora razmjerne težini nagluhosti, a njihovu
ublaživanju značajno pridonosi uporaba slušnoga aparata.
Što je nagluhost teža, osoba se više oslanja na vid.
34
Drugi čimbenik, koji definira oštećenje, je vrijeme nastanka.
Ono može biti prelingvalno, perilingvalno ili postlingvalno ovisno o
tome je li dijete usvojilo govor i jezik prije nastupanja oštećenja
sluha, je li izgubilo sluh u dobi od jedne do tri godine, tj. u
razdoblju intenzivnoga usvajanja govora i jezika ili je oštećenje
nastupilo kasnije kada je temelj materinskoga (prvoga) jezika bio
usvojen. Po svojim posljedicama prelingvalna gluhoća vrlo je
ozbiljno senzorno oštećenje te može utjecati na cjelokupni razvoj i
psihosocijalno sazrijevanje osobe.
Uzroke oštećenja sluha dijelimo u tri kategorije:
• prenatalni uzroci (prije rođenja – 60%)
• perinatalni (za vrijeme samoga poroda i do drugoga tjedna
nakon rođenja – 10%)
• postnatalni (poslije rođenja, u svim životnim
razdobljima – 30%).
Od 60% prenatalnih oštećenja sluha 50% je uzrokovano
nasljednim čimbenicima, a 10% različitim bolestima, odnosno
toksemijama majke. Od spomenutih 50% nasljednih oštećenja
sluha oko 75% nasljeđuje se po recesivnome tipu, a oko 25% po
dominantnome tipu nasljeđivanja pa je to razlog zašto samo oko
10% gluhe djece ima gluhe roditelje.
Posljedice prelingvalne gluhoće ovise:
• o interakciji stupnja i vremena nastanka oštećenja i
prisutnosti dodatnih teškoća
• o stavovima i podršci okoline (roditelja, članova obitelji,
suučenika, učitelja…)
• o pravodobnosti, kvaliteti i kvantiteti rehabilitacijskih i
edukacijskih postupaka.
35
Teškoće u standardnome načinu komunikacije, kao dominantne
posljedice gluhoće, mogu rezultirati i odstupanjima u
emocionalnome i socijalnome razvoju te u obrazovnim
postignućima djeteta.
Posljedica ranoga otkrivanja oštećenja sluha je rana dijagnostika
(do šestoga mjeseca), rana rehabilitacija te rana kohlearna
implantacija, tj. ugradnja umjetne pužnice. Umjetna pužnica
omogućuje gluhoj osobi da uz rehabilitacijsku podršku gotovo
prirodno usvaja govor i jezik svoje okoline.
U sljedećim godinama očekujemo sve veći broj kohlearno
implantirane djece i mladeži koja će biti polaznici redovnih
osnovnih i srednjih škola u svojim lokalnim sredinama, a to znači i
potrebu informiranja svih dijelova i razina odgojno-obrazovne
djelatnosti o umjetnoj pužnici i njezinim korisnicima.
Posebnosti u komunikaciji
Osobama s iskoristivim ostatcima sluha slušni aparat može
značajno pomoći u komunikaciji. U slučajevima teškoga gubitka
sluha ili praktične gluhoće situacija je teža jer osobe s takvim
gubitkom sluha gotovo sve informacije primaju vizualnim kanalom.
I gluhe i nagluhe osobe rabe u komunikaciji čitanje s lica i usana.
Nagluhe osobe zvučnu informaciju primljenu preko aparata
nadopunjavaju očitavanjem.
Takvo čitanje s usana je pogađanje sadržaja izgovorene poruke
prema slici koju ona tvori na usnama i licu sugovornika. Potrebno
je voditi računa o nekim preduvjetima korištenja očitavanja. Osoba
kojoj se obraćamo treba dobro poznavati hrvatski jezik i temu
36
razgovora jer će samo tako lakše shvatiti poruku. Uspješnost
čitanja također ovisi i o subjektivnim sposobnostima sugovornika –
oblikovanju riječi, usporavanju govora itd. Važno je osvjetljenje lica
– ono ne smije biti u sjeni, već nasuprot izvoru svjetla.
Potrebno je voditi računa o dužini korištenja ovoga oblika prijama
informacija jer nakon određenoga vremena dolazi do zamora pa
se primljena poruka sve teže obrađuje. Ako govor kombiniramo sa
znakovanjem ključnih riječi u rečenici koju izgovaramo, informacija
će biti potpunija. To je tzv. simultana komunikacija ili znakovni
hrvatski jezik.
Samo je oko 30% glasova dobro vidljivo na usnama, a ostali su
slabo vidljivi, odnosno zamjenjuju se drugim, sličnim glasovima i
zato je čitanje s usana vrlo zahtjevna i naporna aktivnost te
zahtijeva intenzivnu koncentraciju.
Učeniku je osobito naporno ako u razgovoru sudjeluje više ljudi pa
ne uspijeva na vrijeme usmjeriti pažnju na novoga govornika i tako
svaki put izgubi dio poruke, što otežava praćenje i ravnopravno
sudjelovanje u razgovoru. Praznine koje nastaju zbog slabe
vidljivosti glasova popunjavaju se pogađanjem, odnosno
korištenjem redundance – korištenjem jezičnih znanja i znanja o
svijetu. Nepoznate riječi i nove pojmove u obradbi novih sadržaja u
nastavi vrlo je teško točno percipirati čitanjem s usana jer je
redundantnost mala, a informativnost velika. Zbog velike
informativnosti novoga gradiva, gdje imamo puno novih pojmova i
termina, gluhomu učeniku vrlo je teško samo čitanjem s usana
razumjeti o čemu se radi.
37
U takvim slučajevima potpuna informacija gluhim učenicima je
samo ona koju prima putem pisane riječi ili putem znakovnoga
jezika.
Znakovni jezik
Lingvistička istraživanja znakovnoga jezika pokazala su da je
znakovni jezik pravi prirodni jezik gluhih koji se odvija u
vizuospacijalnome modalitetu za razliku od govornoga jezika
kojega dominantno percipiramo auditivnim kanalom.
Četrdesetogodišnja istraživanja lingvistike nacionalnih znakovnih
jezika (prvenstveno američkoga znakovnoga jezika – ASL)
potvrdila su pretpostavku da znakovni jezik sadrži sve gramatičke
odrednice (fonetiku, morfologiju, sintaksu, semantiku i pragmatiku)
kao i svaki govorni jezik. Ova istraživanja pridonijela su afirmaciji
socijalnoga, odnosno kulturološkoga pristupa prema zajednici
gluhih osoba, a onda i prema obrazovanju gluhih učenika. Jedno
od glavnih nastojanja zajednice gluhih osoba u svijetu je da ih se
počne uvažavati kao pripadnike kulturalne manjine – odnosno
manjinske zajednice koja ima svoj jezik, kulturno stvaralaštvo,
institucije, vrijednosti, običaje, povijest, udruge itd.
Osim znakovnoga jezika gluhe osobe u komunikaciji rabe i ostale
oblike komunikacije, kao što su jednoručna i dvoručna abeceda te
simultano korištenje znakovnoga i oralnoga jezika.
Vijeće Europe (2003.) svojim članicama preporučuje da svoje
nacionalne znakovne jezike priznaju kao jezik manjine te da
gluhim osobama priznaju sva prava koja iz takvoga njihova statusa
proizlaze uključujući i pravo na obrazovanje na znakovnome jeziku
38
i pravo na korištenje tumača u raznim prilikama pa tako i u
obrazovanju na svim razinama.
Svjedoci smo početka uključivanja obrazovnih prevoditelja u
redovne srednje škole u Zagrebu.
Govorno-jezični razvoj
Govor prelingvalno gluhe djece često je teško razumljiv široj
okolini. Česta su odstupanja u izgovoru glasova koji se najčešće
zamjenjuju drugim glasovima i odstupanja u intonaciji, ritmu i
kvaliteti glasa. Govor gluhe djece vrlo je često monoton,
skandirajućega ritma, pretih, a glas prenapet i previsok. Kod
nagluhe djece te su teškoće izražene u znatno manjoj mjeri
(ovisno o stupnju nagluhosti) te je njihov govor razumljiviji široj
okolini nego govor gluhe djece.
Najveći problem gluhoj djeci predstavlja usvajanje
hrvatskoga jezika.
Mnoga rano oglušjela djeca i odrasli slabo vladaju hrvatskim
jezikom, što ih ometa u usvajanju akademskih znanja. Njihov je
rječnik siromašan, znatno manjega opsega nego u njihovih čujućih
vršnjaka. Jezik prelingvalno gluhih osoba općenito je vrlo
disgramatičan. Budući da hrvatski jezik ima vrlo bogat i složen
morfološki sustav, ovladavanje morfologijom hrvatskoga jezika
gluhoj djeci predstavlja ogroman problem (slično kao i strancima).
Slabo vladanje jezikom odražava se dalje na teškoće u čitanju i
pisanju, a sve skupa na slaba obrazovna postignuća, kasnije
otežan pristup visokoškolskoj naobrazbi, sužen izbor zanimanja,
nezaposlenost i uopće nizak socioekonomski status u odrasloj
dobi.
39
Općenito govoreći, osobe s manjim oštećenjem sluha imat će
manje poteškoća u jezičnome razvoju.
Određen broj prelingvalno gluhih osoba postiže visoku razinu
jezične kompetencije. Tomu pridonosi rana dijagnostika i rani
početak kontinuirane rehabilitacije u istim programima, viši
socioekonomski status i viši stupanj obrazovanja roditelja koji su
spremni pružiti snažnu potporu djetetu te stalna podrška
savjetnika, dobra uporaba ostatka sluha, rana dodjela slušnoga
aparata i rana kohlearna implantacija, kao i gestovna komunikacija
djece i roditelja u ranoj dobi.
Učenici oštećena sluha sposobni su za usvajanje nastavnih
sadržaja jednako kao i čujući učenici uz uvjet da im osiguramo
jednak pristup informacijama, a to znači da maksimalno vodimo
računa o njihovome vizualnome i auditivnome funkcioniranju.
5.2. Prilagodbe ispitne tehnologije
5.2.�. Opći uvjeti
Potrebno je:
• provjeriti je li učenik razumio sve informacije i upute
dobivene od ispitnoga koordinatora i drugih nastavnika, a
čije je razumijevanje nužno za pristupanje polaganju ispita
• učenika oštećena sluha smjestiti ispred (1 – 1,5 m od
govornika) – osobu koja govori (daje upute) učenik treba
moći gledati licem u lice, a ne iz profila
• osigurati dobru rasvjetu
40
• da osoba koja daje usmene upute bude okrenuta prema
izvoru svjetla, paziti na pozadinu – naporno je i neučinkovito
čitati s usana kada pozadina blješti
• da govor osobe koja daje uputu bude nešto sporiji, jasan i
prirodan, bez prenaglašivanja izgovora
• osigurati podršku obrazovnoga prevoditelja ako je učenik
oštećena sluha tijekom školovanja rabio njegove usluge.
5.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala
Sve upute koje se daju usmeno učenicima oštećena sluha
potrebno je dati i u pisanome obliku.
5.2.3. Osobni pomagač na ispitima državne mature
Učeniku oštećena sluha može se po zahtjevu osigurati osobni
pomagač.
Zadatci osobnoga pomagača su:
• provjeriti je li učenik razumio pitanje, pojedine riječi, fraze i
rečenične konstrukcije
• pojasniti učeniku nepoznate riječi sinonimom; ako učenik i
dalje ne razumije, rabe se opis i kontekst ukoliko isti ne
sadrže odgovor, a objašnjenje se daje kratkim rečenicama i
s poznatim riječima
• promijeniti formulaciju ako učenik ne razumije umjesto da se
ponavlja ista rečenica
• pričekati i omogućiti učeniku oštećena sluha da mirno i
koncentrirano odgovara jer mu treba više vremena da
formulira odgovor.
4�
5.2.4. Vrijeme trajanja ispita Vrijeme rješavanja zadataka može se produljiti po potrebi do 100%
više od predviđenoga.
5.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika Pri analizi, interpretaciji i vrjednovanju uradaka učenika neophodna
je pomoć edukacijsko-rehabilitacijskoga stručnjaka specijaliziranoga
za rad s učenicima oštećena sluha.
Također, potrebno je prilagoditi kriterije ocjenjivanja eseja razini
jezične kompetencije učenika/kandidata; npr. u ocjenjivanju eseja
ne uzimati u obzir gramatičke pogrješke kao što je nepravilna
uporaba roda i padeža; ocjenjivati sadržaj napisanoga i uzimati u
obzir pravopisne pogrješke.
5.2.6. Ostale prilagodbe Potrebno je isključiti dodatne zvukove koji ometaju optimalan
prijam informacije (zatvoriti prozore radi vanjske buke).
Učenik ima pravo na izuzeće dijela ispita iz stranoga jezika
(slušanje s razumijevanjem).
42
6. UČENICI S POREMEĆAJIMA
GOVORNO-GLASOVNE
KOMUNIKACIJE I
SPECIFIČNIM TEŠKOĆAMA
U UČENJU
6.�. Opis populacije
Specifične teškoće u učenju obuhvaćaju populaciju učenika koja
usprkos svojim urednim spoznajnim (intelektualnim)
sposobnostima, nepostojanju organskih ili senzoričkih oštećenja
niti različitih drugih vidljivih (poznatih) bioloških i/ili psiholoških
čimbenika ne uspijeva u postizanju akademskoga uspjeha.
U navedenu populaciju spadaju učenici s različitim jezično-
-govornim teškoćama (kao npr. posebne jezične teškoće,
dispraksija, poremećaji tečnosti govora, disleksija, disgrafija,
diskalkulija) kao i učenici s ADD-om ili ADHD-om
(poremećaji pažnje i hiperaktivnost).
Značajke posebnih jezičnih teškoća (PJT):
• poremećaj u usvajanju jezičnoga sustava, zasada bez
poznatih organskih uzroka
• siromašnije jezične vještine u odnosu na kronološku dob i
neverbalne sposobnosti
43
• teškoće jezičnoga razumijevanja i/ili izražavanja
• raskorak između jezičnoga razvoja koji je „oštećen” i ostalih
„neoštećenih” aspekata kognitivnoga funkcioniranja
• različite razine poremećaja.
Dva su osnovna oblika PJT-a:
– ekspresivni
– receptivni.
Obilježja učenika s PJT-ama su:
• fonološka razina – teškoće u artikulaciji glasova, fonemskoj
diskriminaciji i auditivnoj percepciji
• gramatička razina – rečenica je jednostavnije gramatičke
strukture i često agramatična: neslaganje riječi u rodu, broju
i padežu, neuobičajen red riječi, izostavljanje pomoćnih
glagola, prijedloga i priloga...
• semantičko (rječničko) znanje je oskudnije – teškoće u
prisjećanju naziva, predmeta, pojava, radnji, imena,
nedovoljna usvojenost riječi za označivanje prostornih i
vremenskih odnosa...
• pragmatička (komunikacijska) razina – uglavnom uredna
iako zapravo nije dobro oblikovana
• receptivne teškoće – teškoće razumijevanja verbalnih
poruka.
Navedene karakteristike čine govor učenika s PJT-ama oskudnim i
neodređenim.
Ponekad njihov govor ostavlja dojam suženih mogućnosti
poimanja, no njihove mentalne sposobnosti bolje su od
mogućnosti izražavanja.
44
Zasada je poznato:
• da postoji smanjena osjetljivost za percepciju auditivnih
informacija u sustavu auditivne obradbe, što utječe na
smanjenu sposobnost praćenja i razumijevanja brzoga protoka
slušnih informacija u svim jezičnim sastavnicama (od fonologije
do pragmatike)
• da neurološki uzroci nisu vidljivi (u smislu lezija dijelova mozga),
ali postoje i vezani su, kao i kod disleksije uz drugačije
funkcioniranje u moždanim područjima i procesima radne
memorije radnoga pamćenja
• da postoje teškoće u moždanim područjima odgovornima za
auditivnu obradbu zvučnih signala; njihovo brzo
sekvencioniranje i pretvaranje u smislene znakove
• da se na drugačiji način i sporije odvijaju procesi u radnome
pamćenju koji dovode do trajnoga zapisa smislene riječi koja
nešto znači te se u radnoj memoriji ne zadržava precizan slijed
glasova u riječi (nesigurne slike riječi), ne postoji mogućnost
trajnoga zadržavanja pravilnoga oblika riječi, a niti početak
stvaranja stabilnoga pojmovnoga polja za određenu riječ, što
dovodi do teškoća u svim jezičnim sastavnicama
• da postoji genetska predispozicija.
6.�.�. Disleksija i disgrafija
Značajke disleksije i disgrafije:
• specifično kognitivno funkcioniranje zbog kojega učenici imaju
teškoće (slabosti) u nekim modalitetima primanja i obradbe
informacija kao što su: vizualno-prostorna obradba pisanih
simbola i/ili fonološka obradba glasova govora i u istovremenoj
obradbi i automatizaciji, što su temeljni procesi za ovladavanje
vještinama čitanja i pisanja
45
• trajni poremećaj u pisanome jeziku, u svladavanju čitanja,
pisanja, a nerijetko i računanja zbog nemogućnosti da se
ispravno dekodiraju pisani simboli jezika i da se automatiziraju
mentalne akcije koje su temelj toga dekodiranja; time se bitno
narušava preciznost i brzina čitanja te dobro razumijevanje
pročitanoga.
Obilježja učenika s disleksijom i disgrafijom:
• teškoće povezivanja ili pretvaranja slova u glas
• zamjene i okretanje slova/grafema po vizualnoj i akustičkoj
sličnosti (b – d, p – b, m – n, a – e…)
• zamjena mjesta glasova/slova u čitanju i/ili pisanju
(od – do; im – mi; ako – kao...)
• izostavljanje ili dodavanje glasova/slova u čitanju (i/ili pisanju)
riječi (kao – kako...)
• zamjene, izostavljanje, dodavanje slogova
• zamjene riječi semantički, auditivno ili vizualno sličnom riječi
(čamac – brod; poput – potpuno...)
• teškoće u razumijevanju pročitanoga
• zrcalno pisanje
• nečitak rukopis
• imaju potencijal za stvaranje kompenzacijskih strategija u
čitanju i tada dobro razumijevanje
• mogu imati kompenzacijske sposobnosti u učenju (npr. izvrsno
pamćenje)
• skloni su kreativnim vizualnim rješenjima
• u matematici najčešće imaju problema u svladavanju
matematičkoga jezika
• ovisno o tipu disleksije mogu dobro uočavati cjelinu, teško
manje dijelove
• znatno su bolji u usmenim nego u pisanim odgovorima.
46
PRILAGODBE ISPITNE TEHNOLOGIJE
Opći uvjeti
Kod disgrafičnih teškoća (i/ili izrazito nečitkoga rukopisa) učeniku
treba omogućiti pomoć osobnoga pomagača ili pisanje na
računalu.
Prilagodbe ispitnoga materijala
Ispitni materijal treba prilagoditi na sljedeći način:
• izbjegavati velike tekstualne cjeline
(tekst podijeliti u kraće odlomke)
• za tekst koji osoba s disleksijom treba pročitati rabiti sans
serif slova (slova bez kratkih crtica na krajevima); veličina
slova treba biti minimalno 12 pt ili 14 pt
• rabiti podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova,
izbjegavati kosa slova (italic) i podcrtani tekst
• izbjegavati podcrtavanje naslova ili nizova riječi; to može
uzrokovati vizualno spajanje riječi
• povećati razmak između slova i redaka i odvajati redove
većim razmakom
• retke poravnavati na lijevoj strani, izbjegavati
obostrano poravnanje
• rabiti široke margine
• razdijelili tekst u manje cjeline i organizirati ga u natuknicama
ili pomoću numeričkoga nabrajanja u odvojenim redcima, a
ne u kontinuiranome nizu
• rabiti mat papir umjesto sjajnoga bijeloga papira
(najbolje blijedožuta boja)
• oblikovanje stranice treba biti jednostavno; pozadinska
grafika može tekst učiniti teško čitljivim.
47
U vrjednovanju uradaka kod jezičnih teškoća treba uvažavati
skromnije izražavanje semantički i sintaktički složenim rečenicama.
Osobni pomagač na ispitima državne mature
Kod jače izraženih dislektičnih i disgrafičnih teškoća učeniku treba
osigurati mogućnost polaganja ispita uz pomagača pri čemu mu
pomagač čita pitanja i zapisuje odgovore prema diktatu učenika.
Pomagača je potrebno osigurati:
• ako učenik ima izrazitih teškoća u čitanju (disleksija)
• kada dislektične smetnje mogu utjecati i na provjeru znanja
iz matematike pa učeniku treba pročitati problemski zadatak
i provjeriti je li razumio i dekodirao ispravno znakove –
brojke, matematičke znakove (plus, minus, puta,
podijeljeno...), a matematički sadržaj računanja riješit će
samostalno.
Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme za rješavanje pisanih zadataka potrebno je produljiti za
50% više od predviđenoga, a ako se ispit polaže uz osobnoga
pomagača, tada vrijeme treba produljiti za 100%.
6.�.2. Diskalkulija
Diskalkulija je djelomičan poremećaj u procesu usvajanja
matematike koji se može pojavljivati u svim ili samo određenim
matematičkim područjima. Učenik pritom napreduje u usvajanju
matematike, ali mnogo sporije od svojih vršnjaka i neprimjereno
svojoj mentalnoj dobi.
48
Razvojna diskalkulija je poremećaj matematičkih sposobnosti pri
čemu učenik može biti djelomično ili u potpunosti (akalkulija)
onemogućen u izvođenju računskih operacija.
Obilježja učenika s diskalkulijom:
• parafazične supstitucije – neispravna uporaba brojeva pri čitanju,
pisanju i računanju te zamjena jednoga broja nekim drugim
• perseveracije (pogrješke „zaglavljivanja”) – ponavljanje istoga
broja ili radnje više puta, ponavljanje novonaučenih radnji
• zrcalne pogrješke – zrcalno okretanje znamenki, narušavanje ili
zrcalno okretanje redoslijeda znamenki u višeznamenkastim
brojevima u čitanju i pisanju brojeva
• usporenost – davanje ispravnoga odgovora, ali potrebno dulje
vrijeme za odgovor
• stavljanje brojeva u uzajamno neprikladan prostorni položaj
• vizualne pogrješke – pogrješno prepoznavanje računskih
simbola i relativnoga položaja znamenki
(primjerice, „+” prepoznaje kao „–” pa umjesto zbrajanja
oduzima)
• proceduralne pogrješke – izostavljanje, „preskakivanje” nekoga
od obveznih koraka u rješavanju zadatka
• slabo pamćenje i prepoznavanje niza brojeva.
PRILAGODBE ISPITNE TEHNOLOGIJE
Opći uvjeti
Potrebno je:
• dopustiti uporabu kalkulatora
• dopustiti uporabu tablica za izračunavanje ili formula i
postupaka za rješavanje zadataka.
49
Prilagodba ispitnoga materijala
Prilagodba ispitnoga materijala podrazumijeva:
• dodatni papir za izračunavanje zadataka s jače označenim
linijama i kvadratima
• jače, većim fontom otisnute brojeve i jezični dio zadatka
(kao za disleksiju).
Osobni pomagač na ispitima državne mature
Osobni pomagač učeniku može pomoći na način:
• da pročita u dijelovima jezični dio zadatka i provjeri je li
razumio i dekodirao ispravno znakove – brojke, matematičke
znakove (plus, minus, puta, podijeljeno...), a matematički
sadržaj računanja će učenik riješiti samostalno
• da mu, ukoliko je potrebno, pomogne pri organizaciji
potpisivanja brojeva.
Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme za rješavanje zadataka potrebno je produljiti za 50% više
od predviđenoga, a ako se ispit polaže uz osobnoga pomagača,
tada vrijeme treba produljiti za 100%.
6.�.3. Dispraksija
Dispraksija je poremećaj temeljen na neurološkoj osnovi poznat
kao poremećaj razvojne koordinacije i sindrom „nespretnoga
djeteta” i prisutan je od rođenja.
Podrazumijeva teškoće motornoga planiranja pokreta te
nemogućnost izvedbe brzih i vještih pokreta pri čemu intelektualne
sposobnosti djeteta nisu narušene.
50
Postoje 3 tipa razvojne dispraksije:
• oralna – teškoće u motornome planiranju i izvođenju voljnih
pokreta artikulacijskih organa
• verbalna – teškoće u izgovoru glasova i riječi, posebno onih
složenije fonetske strukture te općenito slabije vještine
jezičnoga izražavanja
• motorna – teškoće u planiranju pokreta tijela (nespretnosti).
Učenici imaju teškoće:
• u izvedbi finih motornih vještina (teškoće u pisanju – teško
čitljiv rukopis; prepisivanju i crtanju, sporost, nespretnost u
zadatcima koji zahtijevaju fine, planirane pokrete,
određivanju dominantnosti ruke, orijentaciji u prostoru i na
papiru i sl.)
• u jezičnome razumijevanju i izražavanju
• u području percepcije i kratkoročnoga pamćenja (manji
opseg radne memorije).
PRILAGODBE ISPITNE TEHNOLOGIJE
Opći uvjeti
Potrebno je osigurati:
• dovoljno prostora za rad (nije potreban odvojeni prostor
nego više mjesta u klupi)
• prilagođenu olovku učenikovim teškoćama
(deblja kemijska olovka)
Prilagodba ispitnoga materijala
Prilagodba ispitnoga materijala po potrebi odnosi se na papir za
pisanje s crtama ili kvadratima (više komada).
5�
Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme za rješavanje zadataka potrebno je produljiti za 50% više
od predviđenoga.
6.�.4. Poremećaji tečnosti govora (mucanje i brzopletost)
Mucanje
Mucanje je najočitiji govorni poremećaj, ali ne i najučestaliji.
Očituje se:
• kao ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza
• kao produživanje glasova, slogova, riječi ili fraza
• kao prekidi i zastoji u tempu i ritmu govora
(često uzrokovani grčem)
• kao oklijevanje u govoru
• kao praskav ili eksplozivan početak govora
• kao neprimjerene pauze
• kao ubacivanje različitih glasova i poštapalica
• kao općenito dulje trajanje govora.
Popratne negativne pojave mucanja:
• strah pred govorom i govornim situacijama
• tikovi (širenje zjenica, treptanje očnih kapaka), različiti voljni i
nevoljni pokreti glavom, tijelom i udovima
• otežani pokreti pojedinih dijelova govornoga aparata
• poremećaji disanja (neusklađenost govora i disanja)
• neprimjerene fiziološke reakcije
(znojenje, crvenilo, ubrzani rad srca)
• emocionalna nestabilnost
52
• smanjena koncentracija
• izbjegavanje vizualnoga kontakta.
Mucanje predstavlja veliki problem osobi koja muca u svakome
aspektu života i vrlo često osobe koje mucaju ostavljaju utisak
nerazumijevanja ili neznanja, a zapravo samo imaju teškoća s
verbalizacijom svojega odgovora.
Mucanje ne mora biti jednako izraženo u svakoj socijalnoj situaciji
(npr. pojačava se pred autoritetima – nastavnik, roditelj, odrasla
osoba, a gotovo se uopće ne javlja u igri i druženju s vršnjacima).
Brzopletost
Brzopletost je poremećaj okarakteriziran neosviještenošću osobe
o vlastitome poremećaju, kratkim rasponom pažnje, teškoćama u
percepciji, artikulaciji i oblikovanju govora te često prebrzim
izražavanjem.
To je poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode
govoru.
Brzopletost je verbalna manifestacija centralne jezične
neuravnoteženosti koja zadire u sve kanale komunikacije (čitanje,
pisanje, ritam...) i općenito u ponašanje.
PRILAGODBE ISPITNE TEHNOLOGIJE
Opći uvjeti
Potrebno je obraćati se učeniku pravilnim govornim modelom te
smirenim, tišim i sporijim (laganijim) tempom.
53
Prilagodba ispitnoga materijala
Potrebno je povećati razmak između slova i redaka i odvajati
rečenice većim razmakom (kod brzopletosti).
Osobni pomagač na ispitima državne mature kod
BRZOPLETOSTI
Osobni pomagač pomaže učeniku na način:
• da nadgleda učenikov rad i usmjerava ga na aktivnost i
pritom mu ne pomaže riješiti zadatak, nego ga upozorava na
vrijeme i na to da pregleda svaki zadatak i pripazi na
računske operacije (u smislu pročitaj još jednom naglas,
razmisli i sl.)
• da pruži učeniku jasnu strukturu zadatka i određeni
redoslijed obavljanja zadatka (kod brzopletosti).
Napomena:
Ukoliko se radi o dijagnosticiranoj akalkuliji ili težem obliku
diskalkulije, učenik bi trebao biti oslobođen polaganja ispita iz
Matematike u cijelosti ili u dijelu koji podrazumijeva sadržaje koji
predstavljaju teškoće u vizualnoj percepciji učenika (npr. zadatci s
uporabom logaritamskih tablica i sl.).
Ukoliko se radi o dijagnosticiranoj disleksiji i diskalkuliji, učenik bi
trebao biti oslobođen dijela ispita iz predmeta koji se sastoji od
sastavljanja formula predočenih simbolima.
Ukoliko se radi o učenicima s posebnim jezičnim teškoćama,
zadatke pisanoga tipa u vidu eseja, koji podrazumijevaju
ocjenjivanje jezičnoga sadržaja i bogatstva sintaktičkoga i
54
semantičkoga znanja, također bi trebalo prilagoditi te više
ocjenjivati bit i smisao eseja, a manje bogatstvo semantike i
sintakse.
Važna je prilagodba ispitne tehnologije (ispitni materijali, postupak
i vrjednovanje) za svakoga pojedinoga učenika s
dijagnosticiranom teškoćom jer teškoća ovisi o vrsti i podtipu
disleksije i diskalkulije i nije jednaka (nije generalna pojavnost
određene teškoće) kod svih učenika s dijagnozom disleksije,
disgrafije i diskalkulije.
55
7. UČENICI S MOTORIČKIM
POREMEĆAJIMA
7.�. Opis populacije
Motoričke poremećaje obično dijelimo:
• na oštećenja lokomotoričkoga sustava
(kosti, zglobovi, mišići)
• na oštećenja središnjega živčanoga sustava
• na štećenja perifernoga živčanoga sustava.
Osnovne karakteristike motoričkih poremećaja su:
• različiti oblici i težina poremećaja pokreta i položaja tijela
• smanjena/onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela
(najčešće ruku, nogu i kralježnice)
• nepostojanje dijelova tijela (najčešće urođena nerazvijenost
pojedinih dijelova ruku ili nogu ili je dijete ostalo bez dijela/
cijeloga ekstremiteta zbog bolesti ili nezgode).
Oštećenja lokomotoričkoga sustava (kosti, zglobovi, mišići)
Bolest ili povrjeda izravno zahvaća sastavne dijelove
lokomotoričkoga sustava (kosti, zglobove i mišiće) i uzrokuje
slabost mišića kao pokretača, ograničenje kretnji zglobova
(kontrakture) i nepostojanje ili deformacije kostiju.
Oštećenja središnjega živčanoga sustava
Oštećenja središnjega živčanoga sustava mogu uzrokovati vrlo
heterogene motoričke poremećaje ovisno o vremenu, mjestu i
opsegu oštećenja njegovih dijelova.
56
Uz motoričke poremećaje vrlo se često javljaju i druge smetnje:
smetnje govora, vida, sluha, perceptivne smetnje, sniženo
intelektualno funkcioniranje i dr. koje mogu imati izravan utjecaj na
organizaciju, oblike i metode rada, prilagodbe odgojno-obrazovnih
programa i potrebu uključivanja edukacijsko-rehabilitacijskih
stručnjaka u odgoj i obrazovanje učenika.
Ove smetnje mogu imati izravan utjecaj na organizaciju, oblike i
metode rada, prilagodbe odgojno-obrazovnih programa i potrebu
uključivanja edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka u odgoj i
obrazovanje učenika.
Cerebralna paraliza primjeren je model za pokazivanje spektra
smetnji koje se javljaju kao posljedica oštećenja središnjega
živčanoga sustava.
Prema mjestu na kojem se neuromotorički poremećaj očituje
razlikujemo:
• monoplegiju
• hemiplegiju
• paraplegiju
• triplegiju
• kvadriplegiju
• dvostruku hemiplegiju.
Učenici s cerebralnom paralizom najčešće imaju i druge razvojne
smetnje koje se javljaju značajno češće nego u općoj populaciji.
To su:
• smetnje na području osjetila vida
• smetnje na području osjetila sluha
57
• taktilno-kinestetički i proprioceptivni osjeti
• govorne smetnje
• epilepsija
• sniženo intelektualno funkcioniranje
• perceptivne smetnje
• teškoće u ponašanju
• teškoće u učenju
• emocionalne smetnje.
Manifestne oblike navedene kod cerebralne paralize mogu imati i
učenici kod kojih je do oštećenja mozga došlo u predškolskome i
osnovnoškolskome dobu.
Oštećenja perifernoga živčanoga sustava
Oštećenja perifernoga živčanoga sustava – leđne moždine i
perifernih živaca mogu biti nasljedna, posljedica različiti bolesti i
posljedica trauma.
Kod ozljede leđne moždine najočitiji znak je slabost ili oduzetost
dijelova tijela koji se nalaze ispod razine ozljede leđne moždine i
inkontinencija.
7.2. Prilagodbe ispitne tehnologije
7.2.�. Opći uvjeti
Opći uvjeti koje je potrebno osigurati učenicima s motoričkim
poremećajima tijekom polaganje ispita ovise su o vrsti i stupnju
teškoće ili bolesti i mogu se odnositi na stol, sjedalicu i potreban
pribor.
58
Stol:
• obični
• prilagođeni
• ploha na kolicima
• ploha na podu.
Sjedalica:
• obična
• prilagođena
• kolica.
Pribor i sredstava za grafičke radove:
• uobičajena sredstva za pisanje i crtanje
• prilagođena sredstva za pisanje i crtanje
• pomagala za pridržavanje pisaljke
• uvećani format papira
• iksiranje papira za pisanje
• računalo
• kalkulator
• računalo s prilagodbama
• piše drugim dijelovima tijela (nogom, glavom, ustima) i pritom
rabi prilagodbu
• nešto drugo: ________________________.
Kod čitanja je potrebno:
• pomagalo za listanje
• pomagalo za pridržavanje knjige/papira.
7.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala
Prilagodba ispitnoga materijala po potrebi je ista kao kod
učenika s disleksijom i slabovidnih učenika.
59
7.2.3. Osobni pomagač na ispitima državne mature
Osobni pomagač pomaže učeniku:
• pri dodavanju pribora ili namještanja prilagođene opreme
• pri okretanju stranica
• pri čitanju zadatka – čita samo kada učenik to zatraži i dio
teksta koji traži
• tako da traži podatke u dodatnim materijalima
(rječnik, formule i sl.) na zahtjev učenika
• tako da piše prema diktatu učenika dio ili cijelo pisano
rješenje zadatka
• pri crtanju/skiciranju prema usmenome naputku učenika.
7.2.4. Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme trajanja ispita može se produljiti do 100%, što uključuje i
vrijeme neophodno da se učenik odmori, obavi toaletu, promijeni
položaj, zamijeni i/ili ponovno stavi pomagalo, da se umiri vidno
uznemirena učenica/učenik, provedu vježbe disanja i sl.
7.2.5. Vrjednovanje uradaka učenika
Pri analizi, interpretaciji i vrjednovanju uradaka učenika neophodna
je pomoć edukacijsko-rehabilitacijskoga stručnjaka
specijaliziranoga za rad s učenicima s motoričkim teškoćama.
60
8. UČENICI S POREMEĆAJIMA
U PONAŠANJU I UČENICI S
DEFICITOM PAŽNJE/
HIPERAKTIVNIM
POREMEĆAJEM
8.�. Poremećaji u ponašanju
Poremećaji u ponašanju skupni su naziv za sve one pojave
biološke, psihološke i socijalne etiologije koji manje ili više
pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost te
neugodno, štetno i opasno utječu na druge pojedince i društvene
organizacije (škola, obitelj, druga osoba) (Dobrenić i Poldrugač,
1974.). Drugim riječima to su ponašanja koja ometaju osobu u
redovitome funkcioniranju, napredovanju i razvoju, a mogu ometati
ili/i ugrožavati i okolinu te biti štetna ili/i opasna kako za pojedinca,
tako i za njegovo okruženje.
Ovdje govorimo o velikome broju ponašanja koja su štetna,
opasna, podložna kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti,
neprimjerena, društveno neprihvatljiva, dakle, protivna društvenim
normama. Da bismo nešto i definirali poremećajem u ponašanju,
moramo ponašanje promatrati u socijalnome kontekstu.
Poremećaje u ponašanju promatramo na kontinuumu od rizičnih
6�
ponašanja, preko devijantnih pa do delinkventnih ponašanja.
Rizičnim ponašanjem pojedinac čini štetu isključivo sebi. To je
ponašanje relativno male opasnosti, npr. neopravdano izostajanje
s nastave. Na takvo ponašanje možemo utjecati ranom
intervencijom ili primarnom prevencijom. Devijantno ponašanje je
ponašanje kojim pojedinac šteti i sebi i drugima, npr. opozicijsko
ponašanje.
Takvo ponašanje je umjerene težine i potrebne su intervencije iz
kruga sekundarne prevencije u obliku savjetovanja. Delinkventno
ponašanje je ponašanje kojim osoba uzrokuje štetu kako sebi i
drugima, tako i društvu, npr. teška krađa, pojedinci su često
institucionalizirani i zahvaćeni tercijarnom prevencijom ili
tretmanom.
Vrste poremećaja u ponašanju
Postoje brojne klasifikacije poremećaja u ponašanju jer je
nemoguće imati samo jednu klasifikaciju zbog „živosti” i
promjenjivosti pojavnih „oblika ”ponašanja.
Tako se poremećaji u ponašanju prema Dijagnostičkom i
statističkom priručniku za duševne poremećaje – Američka
psihijatrijska udruga (četvrto izdanje), DSM-IV odnose:
• na poremećaje ponašanja
• na poremećaje s prkošenjem i suprostavljanjem
• na poremećaje prilagodbe
• na antisocijalno ponašanje.
Poremećaji u ponašanju, uvjetovani organskim čimbenikom,
nastali su najčešće zbog ili usred oštećenja središnjega živčanoga
sustava.
62
8.2. Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj
Osobitu pozornost trebalo bi posvetiti danas vrlo raširenomu
poremećaju (koji nije poremećaj u ponašanju), a to je deficit
pažnje/hiperaktivni poremećaj.
Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADD/ADHD) je razvojni
poremećaj s izraženim simptomima nepažnje i/ili hiperaktivnosti,
odnosno impulzivnosti koji su maladaptivni (klinički značajno
oštećenje socijalnoga, akademskoga ili radnoga funkcioniranja) i
ne odgovaraju razvojnomu stupnju osobe (DSM-IV, 1996., Naklada
Slap, Jastrebarsko).
Osobe s hiperaktivnim i impulzivnim ponašanjem:
• često tresu rukama i nogama ili se vrpolje na stolcu ili sjedalu
• ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da
ostanu na mjestu
• često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to
neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti
ograničeno na subjektivni osjećaj nemira)
• često imaju teškoće ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati
slobodne aktivnosti
• često su u pogonu ili kao da ih „pokreće motor”
• često pretjerano pričaju
• često istrčavaju s odgovorima prije nego što je dovršeno
pitanje
• često imaju poteškoća s čekanjem reda
• često prekidaju ili ometaju druge.
63
Osobe kod kojih dominira nepažnja:
• ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogrješke zbog nemara
u školskome uratku, poslu ili drugim aktivnostima
• često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća
ili u igri
• često se čini da ne slušaju i kad im se izravno obraća
• često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne
poslove ili dužnosti na radnome mjestu (ne zbog prkosa ili
nerazumijevanja uputa)
• često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
• često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju
mentalni napor (kao što je školski ili domaći uradak)
• često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti
(školski pribor)
• često ih ometaju vanjski podražaji
• često zaboravljaju dnevne aktivnosti.
Postoje različiti oblici ovoga poremećaja:
• deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, kombinirani tip
(ako nalazimo 6 ili više simptoma nepažnje i 6 ili više simptoma
hiperaktivnosti, odnosno impulzivnosti u trajanju najmanje
6 mjeseci) – u najvećoj mjeri se javlja kod djece i adolescenata
• deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, dominantno nepažljiv tip
(ako nalazimo 6 ili više simptoma nepažnje, a manje od
6 simptoma hiperaktivnosti, odnosno impulzivnosti u trajanju
najmanje 6 mjeseci)
• deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, dominantno
hiperaktivno-impulzivni tip (ako nalazimo 6 ili više simptoma
hiperaktivnosti, odnosno impulzivnosti, a manje od 6 simptoma
nepažnje u trajanju najmanje 6 mjeseci). (Prema Kocijan-
Hercigonja, 1997.)
64
Zbog svega toga učenici postižu lošiji školski uspjeh i iskazuju
različite teškoće u učenju iako imaju prosječne ili čak
iznadprosječne intelektualne sposobnosti.
Ovakvi učenici imaju teškoće u izvođenju onoga što znaju, a ne u
samome znanju i teškoće s kontroliranjem svojega ponašanja pa
se često neprimjereno ponašaju i ne mogu planirati svoju
budućnost jer često zaborave i dnevne aktivnosti.
Kako učenici ulaze u razdoblje adolescencije, ekspresija simptoma
se smanjuje, ali učenici i dalje ostaju nemirni, razdražljivi,
frustrirani, vole riskirati i ulaziti u opasne situacije.
Učenicima s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem vrlo
je važno prilagoditi cjelokupni nastavni proces te provedbu
nacionalnih ispita i državne mature.
8.3. Prilagodbe ispitne tehnologije
8.3.�. Opći uvjeti
Potrebno je:
• provjeriti je li učenik razumio sve informacije i upute
dobivene od ispitnoga koordinatora i drugih nastavnika, a
čije je razumijevanje nužno za pristupanje polaganju ispita
(po potrebi s učenikom treba obaviti dodatne razgovore)
• osigurati izdvojeni prostor, dobro osvjetljenje bez dodatnih
podražaja
• omogućiti donošenje vode, slatkiša, lijekova i papirnatih
maramica.
65
8.3.2. Prilagodba ispitnoga materijala
Prilagodba ispitnoga materijala odnosi se na prilagodbu tiska i/ili
uputa.
Potrebno je:
• prilagoditi tisak (povećan razmak, istaknuti podebljanim
tiskom riječi ili pojmove koji su važni za usmjeravanje
pažnje), tj. rabiti jasne, pregledne i čitljive forme za pisane
provjere, ostaviti dovoljno mjesta za odgovor i jasno crtama
označiti mjesto za odgovor.
8.3.3. Osobni pomagač na ispitima državne mature
Zadatci osobnoga pomagača su:
• davanje jasnih uputa koje se izgovaraju glasno i polako
• usmjeravanje učenikove pažnje (npr. polaganjem ruke na
rame učenika ili uporaba metode koja se inače rabi za toga
učenika od strane nastavnika)
• davanje pravovremene obavijesti o promjenama ili potrebi za
promjenama aktivnosti.
8.3.4. Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme trajanja ispita može se produljiti do 100%. Rabi se za
prekide u slučaju „ispada” učenika, nemogućnosti dugotrajne
koncentracije, mijenjanja položaja tijela itd.
66
9. UČENICI S TEŠKOĆAMA U
PODRUČJU MENTALNOGA
ZDRAVLJA
9.�. Opis populacije
Tijekom školovanja kod pojedinih učenika moguće je uočiti
teškoće u području mentalnoga zdravlja koje otežavaju njihov
proces učenja, rada i života uopće.
Svi oni ipak ne trebaju prilagodbu tijekom procesa organiziranoga
učenja i/ili pri polaganju ispita državne mature.
Radi lakšega uočavanja učenika koji trebaju prilagodbu istaknuti
su samo neki dijagnostički kriteriji koji predstavljaju obilježja
pojedinih poremećaja prema DSM-IVTM priručniku
(Američka psihijatrijska udruga, 1996., Naklada Slap,
Jastrebarsko). Ovi kriteriji usklađeni su s Međunarodnom
klasifikacijom bolesti ICD-10 (1993) u glavnim dijagnostičkim
obilježjima.
To su:
1. Poremećaji hranjenja u koje su ubrajaju Anoreksija nervoza i
Bulimija nervoza
2. Shizofreni poremećaji i drugi Psihotični poremećaji
• Anksiozni poremećaji
• Poremećaji raspoloženja
67
• Prevazivni razvojni poremećaji (danas češće nazivani
„autistični spektar poremećaja”, prema Škrinjar, J., 2001.) u
koje se ubrajaju prevazivni razvojni poremećaj – neodređeni
autizam, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Rettov
poremećaj i Aspergerov poremećaj.
Zajednička obilježja ovih poremećaja su:
a) kvalitativno oštećenje socijalnih interakcija
• znatnija oštećenja neverbalnih načina ponašanja, npr.
pogled oči u oči, izraz lica, držanje tijela, geste kojima se
uspostavljaju socijalne interakcije
• neuspjeh razvijanja odnosa s vršnjacima u skladu s
razvojnom razinom
• smanjena sposobnost izražavanja i podjele uživanja,
interesa ili postignuća s drugima
• ne postoji emocionalna i socijalna recipročnost
b) kvalitativno oštećenje komuniciranja
• teškoće u započinjanju i održavanju konverzacije ako
osoba ima primjereno razvijen govor
• stereotipna i repetitivna uporaba jezika
• nemogućnost selektivnoga praćenja poruka
c) stereotipni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti
• zaokupljenost jednim ili s više restriktivnih ili stereotipnih
modela interesa koji su po intenzitetu ili usmjerenosti
nenormalni
• uočljivo, rigidno priklanjanje posebnim, nekorisnim
rutinama ili ritualima
• stereotipni i ponavljajući motorički manirizmi
(npr. lupkanje prstiju, savijanje šake itd.)
• trajna zaokupljenost dijelovima predmeta.
68
U nekim slučajevima, kada postoje neka od obilježja, ali ona ne
pružaju cjelovitu sliku za neke od opisanih skupina poremećaja u
DSM-IVTM, nadležni liječnici (specijalisti) reći će da se radi o
Adolescentskoj krizi koja, također, u nekim slučajevima zahtijeva
prilagodbu procesa učenja i vrjednovanja.
Za učenike kod kojih se uoče gore navedena obilježja treba
prikupiti potrebne informacije (možda se prethodno učenik
školovao na temelju utvrđenoga primjerenoga oblika školovanja ili
je obavljen dijagnostički postupak i bio je u tretmanu neke
ustanove itd.).
U slučaju saznanja da ništa od navedenoga nije obavljeno,
učenika obvezno upućujemo nadležnim liječnicima radi utvrđivanja
stanja, postavljanja dijagnoze te dobivanja eventualnih daljnjih
preporuka za rad.
Od trenutka kada se pribave nalazi i mišljenja, ispitno povjerenstvo
i stručno-razvojni tim škole s učenikom treba raditi na raščlambi
ispitne tehnologije (kako se ispiti provode, što znače ispiti, koje su
moguće prilagodbe, koja su njegova očekivanja itd.) te na njegovu
osnaživanju.
9.2. Prilagodbe ispitne tehnologije
9.2.�. Opći uvjeti
U pravilu se preporučuje individualno provođenje ispitivanja.
Ispitna prostorija treba biti dobro osvijetljena, bez dodatnih
podražaja (vizualnih i slušnih).
69
Učeniku treba preporučiti da uz sebe ima bočicu s vodom, slatkiš i
svakako lijekove u slučaju da ih uzima.
9.2.2. Prilagodba ispitnoga materijala
Potrebno je pojedinačno odlučivati o konkretnim načinima
prilagodbe te prilagodbi ispitnoga materijala (npr. za učenika kod
kojega je osobito izraženo kvalitativno oštećenje komuniciranja
treba osigurati cijeli niz prilagodbi kao i za učenike s disleksijom,
disgrafijom i jezičnim teškoćama).
9.2.3. Osobni pomagač na ispitima državne mature
Zadatak osobnoga pomagača je davanje jasnih uputa,
usmjeravanje učenikove pažnje i davanje pravovremene obavijesti
o promjenama ili potrebi za promjenama aktivnosti.
9.2.4. Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme trajanja ispita može se produljiti do 100%. Rabi se za
prekide u slučaju „ispada” učenika, nemogućnosti dugotrajne
koncentracije, mijenjanja položaja tijela itd.
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja