upravljanje sigurnošću i kvalitetom hrane u poljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu –...

8/2/2019 Upravljanje sigurnou i kvalitetom hrane u poljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu stanje u Hrvatskoj

1/9

Food safety and quality management in agro-food production chain situation in Croatia

Section 2 . Agricultural Economics and Rural Sociology 141

Upravljanje sigurnou i kvalitetom hrane upoljoprivredno-prehrambenom proizvodnom

lancu stanje u HrvatskojDanijel RUKAVINA1, Josip TUTAVAC2, Ingrid BAUMAN3, Sinia SREEC4

1 Zagrebaka upanija, Ulica grada Vukovara 72/V, 10000 Zagreb, Hrvatska2 Agrofructus d.o.o. Tisno 42, 20355 Opuzen, Hrvatska3 Sveuilite u Zagrebu, Prehrambeno-biotehnoloki fakultet, Perottijeva 6, 10000 Zagreb, Hrvatska4 Visoko gospodarsko uilite u Krievcima, Milislava Demerca 1, 48260 Krievci, Hrvatska(e-mail: [email protected])

Saetak

U ovom radu obrauje se osobitosti poljoprivredno-prehrambenog lanca i rizici od

prehrambenih incidenata uzrokovanih djelovanjem biolokih, kemijskih i fizikalnih imbenikau proizvodnji hrane. Posebno se obrauje veza izmeu pojedenih sustava upravljanja kvalitetomi sigurnou u poljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu i njihov utjecaj na vanjske iunutarnje atribute hrane. S aspekta poljoprivredne proizvodnje posebno se obrauje uinakGGAP (Global Good Agricultural Practice, Globalna dobra poljoprivredna praksa) sustava, kojise od 2006. godine implementira u Republici Hrvatskoj. Implementacija GGAP sustava najviese odraava na bolju usklaenost s propisima i na organizacijsku efikasnost. Uinak napoboljanje komunikacije, poveanje prihoda i poveanje prodaje je osrednji. Oekivanjaproizvoaa koji planiraju skupnu certifikaciju svoje proizvodnje po GGAP sustavu kojuobjedinjuje njihova zadruga podudaraju se s percepcijama zaposlenika i menadmenta dvijuorganizacija koje su implementirale GGAP sustav.

Kljune rijei: poljoprivredno-prehrambeni proizvodni lanac, upravljanje rizicima, sljedivost,

prehrambeni incidenti, sigurnost hrane

Food safety and quality management in agro-food productionchain situation in Croatia

Abstract

This paper deals with characteristics of agro-food production chain and risks of food incidentscaused by biological, chemical and physical hazards in food production and linkage betweendifferent quality systems management in agro-food production chain. Considering agriculturalproduction GGAP (Global Good Agricultural Practice) is most suitable quality and risk

management system, whose implementation started in Croatian agriculture since 2006. In ashort time implementation of GGAP caused many positive effects, such as: better compliancewith international regulations and better efficiency of organization. However, effects of GGAPimplementation on improvement of communication, increasing of sale and incomes aremoderate. Expectations of farmers who are planning their activities in implementation andcertification of GGAP completely correspond with perception of employees and management incompanies who already implemented and certified their organizations according to GGAPstandards.

Key words: agro-food production chain, risk management, traceability, food incidents, foodsafety

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER

Proceedings . 47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture . Opatija . Croatia (141-149)


2/9

Danijel RUKAVINA, Josip TUTAVAC, Ingrid BAUMAN, Sinia SREEC

47th Croatian and 7th International Symposium on Agriculture142

Uvod

esto, kada se govori o integracijskim procesima, a vezano uz pristupanje Europskoj Uniji, poloaju hrvatskepoljoprivrede u Europskoj Uniji, misli se uglavnom na sustav kvota i na konkurentnost hrvatskepoljoprivrede u europskom okruju. U velikom broju sluajeva, takva razmiljanja izazivaju odreenu

sumnju u konkurentnost domae poljoprivredne proizvodnje u uvjetima koji su definirani Zajednikomagrarnom politikom Europske Unije (Brassley i Lobley, 2003). Meutim, u malom broju sluajeva promiljase o drugim pitanjima s kojima e se susresti hrvatska poljoprivreda, a koja e se izravno odraziti nakonkurentnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Jedno od tih pitanja, svakako je i upravljanje kvalitetomi sigurnou u poljoprivredno-prehrambenom i distributivnom lancu (Van der Meulen i Van der Velde,2006).

Svrha ovog rada je ukazati na nunost implementacije nekih od sustava upravljanja sigurnou i kvalitetomhrane u poljoprivredno-prehrambenom i distributivnom lancu, kako bi se sprijeili prehrambeni incidentiuslijed djelovanja razliitih fizikalnih, kemijskih i biolokih agensa. Cilj rada je ukazati na mogue poveanjekonkurentnosti uvoenjem sustava Globalne poljoprivredne prakse (engl. Global Good Agricultural Practice,kratica: GGAP) u hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju, kako bi se osigurala sljedivost (engl. traceability)prehrambenih proizvoda i zadovoljili uvjeti koje pred dobavljae i/ili poljoprivredne proizvoae stavlja, ne

samo, hrvatska i europska prehrambena industrija, ve i distributeri prehrambenih proizvoda.

Materijali i metode

U radu je dan pregled dosada objavljenih radova i dostupnih literaturnih izvora, kao i vaeih normi i uputaza implementaciju pojedinih sustava upravljanja kvalitetom i sigurnou hrane na osnovu kojih je provedenai analiza anketnih istraivanja ocjene pokazatelja uinkovitosti GGAP sustava. Istraivanja su provedena udvije organizacije koje su uvele sustav i u jednoj koja je u postupku uvoenja GGAP sustava (Rukavina,2011). Jedna od organizacija koje su uvele GGAP sustav bavi se proizvodnjom jabuka i pripada kategorijivelikih tvrtki, ime je bila sposobna uvesti ga samostalno, dok je druga tvrtka, koja se bavi organizacijomproizvodnje i otkupom mandarina, provela je skupnu certifikaciju. Trea organizacija (poljoprivrednazadruga) takoer planira provesti skupnu akreditaciju svojih proizvoaa. Analiza rezultata ankete izvrena je uporabom SMT alata za donoenje odluka u interaktivnom i stratekom upravljanju (engl. InteractiveStrategic Management) (Van den Ham i Postma, 2004; Sreec i sur., 2008).

Rezultati i rasprava

Poznato je da danas samo tri grupe poljoprivrednih proizvoda dolaze na trite u svjeem, odnosnonepreraenom stanju. To su: svjee voe i povre i konzumna jaja. Meutim, iako na trite dolaze u svjeemstanju oni dolaze u distribucijske centre uglavnom kao konfekcionirani i ambalairani prehrambeniproizvodi. Svi ostali poljoprivredni proizvodi moraju proi postupak prerade u prehrambene proizvode.Stoga, se danas o poljoprivrednoj proizvodnji govori kao o prvoj karici poljoprivredno-prehrambenogproizvodnog lanca. Vanost sagledavanja proizvodnje hrane kroz poljoprivredno prehrambeni proizvodnilanac oituje se u poboljanju proizvodnih i poslovnih procesa i ostvarenje politike sigurnosti hrane (Knurrai sur., 2006). Bilo kako bilo, poljoprivredno-prehrambeni proizvodni lanac postojao je od uvijek. Meutim,

obiljeja tradicionalnog poljoprivredno-prehrambenog proizvodnog lanca oituju se u:Jednosmjernoj komunikaciji izmeu proizvoaa poljoprivrednih sirovina (poljoprivrednika / farmera) ikrajnjih potroaa.

Nedostatku konsenzusa oko zajednikog koncepta kvalitete hrane (kako svjeeg voa i povra tako ikonanih prehrambenih proizvoda).

Kako ne postoji jedinstvena definicija kvalitete hrane, ispravnije je govoriti o njenim unutarnjim i vanjskimatributima (Knurra i sur., 2006).

Unutarnji atributi kvalitete hrane su:

1. sigurnosni i zdravstveni aspekti poljoprivrednih sirovina i prehrambenih proizvoda2. rok trajnosti i senzorske osobine prehrambenog proizvoda3. prikladnost za uporabu ili koritenje i pouzdanost prehrambenog proizvoda.


3/9



Vanjski atributi kvalitete hrane su:

1. karakteristike proizvodnog procesa, to podrazumijeva nain proizvodnje hrane upoljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu; organsku ili ekoloku i integriranu,odnosno, specifine oblike prerade i pripreme poljoprivrednih proizvoda koji su akdeterminirani i vjerskim kodeksima (kao primjerice Halal i Kosher hrana)

2. okolini aspekti, to podrazumijeva ne samo utjecaj proizvoaa na okoli ve i utjecaj okolia nakvalitetu i zdravstvenu ispravnost hrane

3. marketing prehrambenih proizvoda4. komunikacija izmeu svih strana u poljoprivredno prehrambenom proizvodnom lancu

Jedan od imbenika odrivosti poljoprivredno prehrambenog proizvodnog lanca svakako je i smanjenje:utjecaja na okoli, potronje vode, emisije staklenikih plinova, proizvodnje otpada i energetska uinkovitost(Farkas i Mohcsi-Farkas, 2011). U nekim sluajevima to je svakako teko pomiriti s unutarnjim atributimakvalitete hrane kao to su: rok trajnosti i senzorske osobine prehrambenih proizvoda i prikladnost zauporabu i koritenje, to je izravno povezano s nainom pakiranja.

Sigurnosna ili zdravstvena ispravnost poljoprivrednih, a posljedino i prehrambenih proizvoda najvaniji jeatribut kvalitete hrane (Luning i sur., 2002), a ona ovisi o:

uvjetima povoljnim za rast i razvoj patogenih mikroorganizama prisustvu toksinih kemijskih tvari (rezidua) prisustvu stranih predmeta nesreama i incidentima

Poznato je da uvjeti povoljni za rast i razvoj patogenih mikroorganizama determiniraju mikotoksikolokilanac, koji se potpuno podudara s poljoprivredno-prehrambenim proizvodnim lancem (slika 1) uslijed egadolazi do akutnog ili postupnog, tj. kumulativnog trovanja ivotinja i ljudi u prehrambenom lancu(Pepeljnjak i Cvetni, 1985; Reid i sur., 1996; Scudamore i sur., 1998; Anon., 1999; Josephs i sur., 2001;Bennett i Klich, 2003; Zinedine i sur., 2006; Scudamore i Patel, 2008; Pepeljnjak i sur. 2008; Peri i sur.,2011).

Sika 1. Podudarnost mikotoksikolokog i poljoprivredno-prehrambeno proizvodnog lanca (Peri i sur., 2011)Figure 1. Compatibility of mycotoxicological and agro-food production chain (Peri et. al., 2011)


4/9



S poljoprivredno-prehrambenim proizvodnim lancem korespondira i kontaminacija kemijskim agensimakao to su:

rezidui fitofarmaceutskih pripravaka, teki metali (Thiel i sur. 2004), dioksini i dioksinima slini spojevi, kao i ostali kemijski spojevi koji putem prehrambenog lancadospijevaju do prehrambenih proizvoda biljnog i animalnog podrijetla a tako i u ovjeka, a

izazivaju tetne posljedice po ljudsko zdravlje (Bernard i sur., 2002; Kan i Meijer, 2007),

radioaktivne estice kao posljedica nuklearnih incidenata (primjerice, nesree ernobil iFukushima ali i kontaminacija okolia nakon provoenja pokusa nuklearnim orujem).

Kako bi rizik po ljudsko zdravlje bio sveden na to manju moguu mjeru, poetkom devedesetih godinaprolog stoljea uveden je HACCP (engl. Hazard Analysis of Critical Control Points) sustav nadzora nadhigijenskom i zdravstvenom ispravnou prehrambenih proizvoda, koji je proiren i na stonu hranu (Anon.,1993). Do kraja prolog stoljea, HACCP sustav nadzora nad higijenskom i zdravstvenom ispravnouprehrambenih proizvoda postao je standard za sigurnost hrane u meunarodnoj trgovini (Unnevehr iJensen, 1999; Hulebak i Schlosser, 2002). HACCP sustav, je osnovni alat koji se upotrebljava u svimsustavima upravljanja sigurnou i kvalitetom hrane u poljoprivredno-prehrambenom lancu kao to su:

1. Globalna dobra poljoprivredna praksa (engl. Global Good Agricultural Practice GGAP)2. ISO 220003. Meunarodni prehrambeni standardi (engl. International Food Standards IFS)4. Globalni standardni Britanskog vijea za maloprodaju (engl. British Retail Council Global

Standards BRC Global Standards)

Slika 2. Povezanost svih dionika i razliitih sustava upravljanja sigurnou i kvalitetom hrane upoljoprivredno-prehrambenom lancuFigure 2. Linkage between all stakeholders and different systems of food safety and quality management inagro-food production chain

HACCP sustav zasnovan je na sedam temeljnih naela (Sreec, 2004; Anon., 2008) i njime se jasno definirapojam opasnosti, kao djelovanje svakog kemijskog, fizikalnog i biolokog imbenika, od kojih mogu imatitetne posljedice po ljudsko zdravlje. Nadalje, definirani su i termini kontrolnih toaka i kritinih kontrolnihtoaka. Pod pojmom kontrolne toke, podrazumijeva se svako mjesto u tehnolokom procesu u kojem moedoi do djelovanje bilo kojeg kemijskog, fizikalnog ili biolokog imbenika koji predstavlja opasnost poljudsko zdravlje, ali i po zdravlje domaih ivotinja ili pak postoji opasnost po oneienje okolia, a imeposljedino opet dolazi do opasnosti po zdravlje ivotinja i ljudi. Kritine kontrolne toke su mjesta utehnolokom procesu u kojima je potrebno provoditi posebne preventivne mjere kako bi mogunostdjelovanja kemijskog, fizikalnog ili biolokog agensa koji uzrokuje opasnost po zdravlje ljudi, ivotinja i

oneienje okolia, bila svedena na to manju moguu mjeru. Kritine kontrolne toke identificiraju se u


5/9



tehnolokom procesu proizvodnje hrane po metodologiji stabla odluivanja (engl. Decision Tree) (Bryan,1996; Anon. 2008) i procjena rizika, odnosno opasnosti, provodi se na osnovi kvantitativnih pokazatelja(Hoostra i sur., 2001). Danas HACCP ima primjenu gotovo u svim podrujima proizvodnje hrane i takoer ucjelokupnom poljoprivredno prehrambenom proizvodnom lancu (Mortimore, 2001; Hartog, 2003; Sperber2005). HACCP takoer slui i kao osnovni alat kojim se povezuju svi dionici poljoprivredno -prehrambenog

proizvodnog lanca, koji se mogu sluiti i razliitim sustavima upravljanja sigurnou i kvalitetom hrane (slika2).

Jedna od najvanijih karakteristika svakog poljoprivredno-prehrambenog proizvodnog lanca je osiguranjesljedivosti (engl. traceability) od proizvodnje poljoprivrednih sirovina (biljnog i ivotinjskog podrijetla) dofinalnih prehrambenih proizvoda, koji zavravaju na policama trgovina. To se postie potivanjem sedmognaela HACCP-a, odnosno uspostavom dokumentacijskog sustava i etiketiranjem partija sirovina, kao i iznjih proizvedenih prehrambenih proizvoda.

O znaaju sljedivosti najbolje govore dva nedavna incidenta u Njemakoj. Prvi se odnosi na kontaminacijuprehrambenih proizvoda dioksinom, a drugi, na ljetonju kontaminaciju prvo povra a onda i ostalihprehrambenih proizvoda mutiranim sojem bakterije Escherichiae coli. Iako je u prvom sluaju otkriveno dasu jaja upotrjebljena za proizvodnju odreenih prehrambenih proizvoda izvor kontaminacije dioksinom,zahvaljujui sljedivosti i adekvatnom dokumentacijskom sustavu, s njemakih farmera skinuta je zakonska imaterijalna odgovornost za nastalu tetu, jer je neprijeporno utvreno da je poetni izvor kontaminacijedioksinom, stona hrana upotrjebljena za ishranu nesilica. Naime, proizvoa stone hrane je u proizvodnjihrane za nesilice, poradi uteda, upotrijebio odreene koliine tehnike masti kao zamjenu za masnoebiljnog podrijetla. U drugom sluaju, dogaaji nisu imali tako sretan epilog. Naime, nakon prvih trovanjapovrem, konkretno povrtnim tikvicama proizvedenim u panjolskoj, ustanovljeno je da na farmamapanjolskih povrtlara nema izvora kontaminacije tom bakterijom, te da su sve partije povra proizvedenog natim farmama bile bakterioloki ispravne. Stoga je izvor kontaminacije bio definitivno u nekoj drugoj karicipoljoprivredno-prehrambenog lanca. Bez obzira na sve istrane radnje i postupke, kao i pootrenesigurnosne mjere u supermarketima i distributivnim centrima, zaredali su brojni sluajevi trovanja i smrtnisluajevi i to ne samo u Njemakoj. Uslijedila je psihoza straha meu potroaima, to je rezultiralodrastinim padom prodaje povra u gotovo svim europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Iako su svieuropski proizvoai povra zabiljeili ogromne financijske gubitke, uslijed pada narudbi, posljedice za

poljoprivredne proizvoae bile bi kud i kamo vee da nije postojao sustav nadzora nad higijenskom izdravstvenom ispravnou poljoprivrednih proizvoda kojim je omoguena sljedivost poljoprivrednihproizvoda i hrane, ime su izbjegnute sudske tube i odtetni zahtjevi.

Sustav upravljanja sigurnou i kvalitetom poljoprivrednih proizvoda koji je dizajniran iskljuivo za potrebepoljoprivrednih proizvoaa je GGAP ili Globalna dobra poljoprivredna praksa (Rukavina, 2011). GGAPkontrolira petnaest podruja dobre poljoprivredne prakse. To su:

1. sljedivost proizvoda2. uvanje podataka3. sortiment4. povijest organizacije i parcele5. upravljanje tlom i substratom6. upotreba gnojiva7. navodnjavanje8. zatita nasada9. berba/etva10. tretman nakon berbe/etve11.zrganizacija otpada i recikliranje12.zatita zdravlja i sigurnosti radnika13.zatita okolia14. forma albe15.unutranja revizija


6/9



Sustav GGAP temelji se na 3 vrste dokumenata:

1. 1. Opa pravila (General regulations)2. 2. Kontrolne toke i kriteriji usklaenosti (Control Points and Compliance Criteria)3. 3. Kontrola lista (Checklist)

Prije provoenja postupka certifikacije, proizvoa (grupa proizvoaa ili nositelj certifikacije) registriraju sekod certifikacijskog tijela odobrenog od GGAP-a. Kod registracije tj. prijave moraju se specificirati svelokacije uzgoja neke poljoprivredne kulture i svi procesi (pakiranje, skladitenje, tretiranje proizvoda i dr.).Proizvoa (ili grupa proizvoaa) moraju obaviti jednom godinje internu samoprocjenu, nakon kojecertifikacijsko tijelo, odnosno organizacija za provoenje certifikacije nekog proizvoaa po GGAP sustavuobavlja procjenu od strane certifikacijskog tijela.

Da bi se stekao GGAP certifikat svaka tvrtka tj. organizacija mora proi slijedee standardne fazeimplementacije:

1. monitoring tvrtke i proizvoaa2. izrada GLOBALGAP prirunika3. implementacija sustava na terenu uz edukaciju djelatnika tvrtke i proizvoaa4. interna kontrola (kontrola proizvoaa i sustava upravljanja kvalitetom, QMS)5. eksterna kontrola od certifikacijskog tijela6. korektivne akcije i odluka o certificiranju

Dva osnovna principa GGAP sustava su izoliranost i sljedivost GGAP poljoprivrednih proizvoda. Podpojmom izoliranosti podrazumijeva se itav niz preventivnih mjera i postupaka, u svim fazama proizvodnje,transporta, prerade/pakiranja i distribucije, koje se provode s ciljem da poljoprivredni proizvodi iliprehrambeni proizvodi, konkretno; svjea jaja, voe i povre, proizvedeni po GGAP sustavu nipoto ne douu dodir s proizvodima koji nisu proizvedeni po GGAP sustavu. Pod pojmom sljedivosti podrazumijeva seoznaavanje posebnim identifikacijskim brojem svake proizvedene partije poljoprivrednog proizvoda, kakobi se mogao pratiti trag svakog poljoprivrednog proizvoda od polja do krajnjeg potroaa.

Implementacija GGAP sustava vezana je i s poveanjem trokova poslovanja, to je uobiajeno i kod

uvoenja ostalih sustava upravljanja kvalitetom, sigurnou i higijensko-zdravstvenom ispravnouprehrambenih proizvoda (Hooker i sur., 2002). S tom injenicom najtee se nose mali proizvoai (Taylor,2001). Meutim, prednost uvoenje GGAP sustava je u tome to se postupak implementacije i certifikacijemoe provoditi skupno, za vei broj poljoprivrednih proizvoaa, koji su udrueni u zajedniku organizaciju,npr. zadrugu. Osim toga, u dananje vrijeme kada broj incidenata u prehrambenom lancu sve vie raste,izuzetno je vano ostvariti i odrati povjerenje potroaa, to u konanici znai odrivost proizvodnje i tvrtke(Jevnik i sur., 2008). Kako je GGAP zasnovan na naelima HACCP-a, njegova implementacijapodrazumijeva osnivanje HACCP team-a, odnosno radnog tijela unutar tvrtke koje e u suradnji scertifikacijskim tijelom vriti implementaciju sustava. Takav sustav nerijetko na poetku implementacijedovodi do odreenih otpora zaposlenika i odreene smetnje u komunikaciji (Azanza i sur., 2005), to senajbolje moe primijetiti u sluajevima skupne implementacije i certifikacije veeg broja manjih proizvoaaudruenih u jednu organizaciju. U takvom sluaju postoji i velika razliitost u razini primijenjeneagrotehnike, zootehnike, higijene i radnih navika. Percepcija zaposlenika i lanova uprave glede koristi ipotekoa koje priinja implementacija GGAP sustava prikazana je slijedeim dijagramom (slika 3).Iz dijagrama na slici 3, posve je razvidno da je implentacija GGAP sustava najvie odrazila na boljuusklaenost s propisima kao i na organizacijsku efikasnost. Uinak na poboljanje komunikacije, poveanjeprihoda i poveanje prodaje je osrednji. To je mogue objasniti injenicom da je sustav implementiran utvrtke tek nedavno (od 2006, odnosno 2007. godine). Meutim, implementacija GGAP sustava svakako jedoprinijela odrivosti tvrtke, jer veina velikih distributera hrane (megalanaca) uvjetuje svojim dobavljaima,u okviru audita dobavljaa, GGAP certifikat. Valja napomenuti da se s percepcijama zaposlenika imenadmenta dviju organizacija koje su implementirale GGAP sustav, podudaraju i oekivanja proizvoaakoji planiraju skupnu akreditaciju proizvodnje malih proizvoaa objedinjenih u zadrugu (Rukavina, 2011).


7/9



Slika 3. Ocjena pojedinih pokazatelja uinkovitosti GGAP sustava nakon njegove implementacije icertifikacije organizacije percepcija zaposlenika i menadmenta

Figure 3. Evaluation of some parameters of business efficiency after implementation and certification ofbusiness organization perception of employees and management

Zakljuak

Implementacija bilo kojega sustava upravljanja kvalitetom i sigurnou proizvodnje hrane zahtjevan je posaokoji iziskuje puno rada i analitikog promiljanja. Naalost, to je povezano i s porastom trokova u poetnojfazi, kao i s otporom zaposlenika i/ili kooperanata. Poetni problem implementacije predstavlja i zahtjevnovoenje dokumentacije, ak i o najmanjim postupcima. Meutim, prednosti implementacije GGAP sustavasu viestruke i oituju se:

1. u poveanju sigurnosti svih dionika u poljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu odincidentnih situacija, to je posljedica boljeg nadzora nad svim izvorima bioloke, kemijske ifizikalne opasnosti.

2. boljom usklaenosti organizacije s meunarodnim prehrambenim standardima.3. poveanjem broja kupaca, pogotovo onih kojima je uvjet posjedovanje jednog od meunarodno

priznatih certifikata dobavljaa o implementiranom sustavu upravljanja kvalitetom.

Jedna od najveih prednosti GGAP sustava je u tome, da taj sustav mogue implementirati za vei brojpoljoprivrednih proizvoaa, udruenih u jednu poslovnu organizaciju (primjerice zadrugu) ime se trokoviimplementacije i certifikacije po pojedincu znatno smanjuju.

Literatura

Anon. (1993). Council Directice 93/94 EEC of June 1993 on the Hygiene of Foodstufs. OfficialJournal of the European Communities, June 1993.

Anon. (1999). Opinion On Fusarium Toxins. European Commission, Health & ConsumerProtection Directorate-General. SCF/CS/CNTM/MYC/19 Final. 09/12/99

Anon. (2008). Hazard analysis and critical control point generic models for some traditional foods Amanual for the Eastern Mediterranean Region. World Health Organization, Cairo. 120 p.

Azanza Ma.P.V., M.B.V. Zamora-Luna (2005). Barriers of HACCP Team Memebers to Guideline

Adherence. Food Control 16, 15-22


8/9



Bennett J.W. and M. Klich (2003). Mycotoxins. Clinical Microbiology Reviews 16, 497516Bernard A., F. Broeckaert, G. De Poorter, A. De Cock, C. Hermans, C. Saegerman and G. Houins

(2002). The Belgian PCB/Dioxin Incident: Analysis of the Food Chain Contamination andHealth Risk Evaluation. Environmental Research Section A 88, 1-18

Brassley F.W. and M. Lobley (2003). The Common Agricultual Policy of the European Union, p.

249-265. In book: The Agricultural Notebook. 20th Edition. Editor: Richard J. Sofee.BlackwellPublishing, OxfordBryan F.L. (1996). Another Decision-Tree Approach for Identification of Critical Control

Points.Journal of Food Protection 59, 1242-1247Farkas J. and Cs. Mohcsi-Farkas (2011). Food Processing Technologies and the Sustainable Food

Chain. Acta Alimentaria 40, 1-5Hartog J. (2003). HACCP in the Animal Feed Industry. Food Control 14, 95-99Hooker N.H., R.M. Nayga Jr., J.W. Siebert (2002). The Impact of HACCP on Costs and Product Exit.

Journal of Agricultural and Applied Economics 34, 165-174Hoostra E., M.D. Northholt, S. Notermans, A.W. Barendsz (2001). The Use of Quantitative Risk

Assessment in HACCP. Food Cotrol 12, 229-234Hulebak K.L. and W. Schlosser (2002). Hazard Analysis and Critical Control Point (HACCP)History

and Conceptual Overview. Risk Analysis 22, 547-552Jevnik M., V. Hlebec, P. Raspor (2008). Consumers Awareness of Food Safety from Shopping toEating. Food Control 19, 737-745

Josephs R.D., R. Schumacher and R. Krska (2001). International Interlaboratory Study ForTheDetermination Of The Fusarium Mycotoxins Zearalenone And Deoxynivalenol InAgricultural Commodities. Food Additives and Contaminants 18, 417-430

Kan C.A. and G.A.L. Meijer (2007). The Risk of Contamination of Food With ToxicSubstancesPresent in Animal Feed. Animal Feed Science and Technology 133, 84-108

Knurra S., S. Gymnich, E. Rembialkowska and B. Petersen (2006). Agri-food production chain, p.19-65. In book: Safety in the agri-food chain. Editors: Luning, P.A., F. Devlieghere and R. Verh.Wageningen Academic Publishers, Wageningen

Luning P.A., W.J. Marcelis and W.M.F. Jungen (2002). Food Quality Management A Techno-Managerial Approach. Wageningen Press, Wageningen

Mortimore S. (2001). How to make HACCP Really Work in Practice. Food Control 12, 209-215Pepeljnjak S. and Z. Cvetni (1985). The mycotoxicological chain and contamination of food by

ochratoxin A in the nephropathic and non-nephropathic areas in Yugoslavia. Mycopathologia90, 147-153

Pepeljnjak S., Z. Cvetni, M. egovi-Klari (2008). Okratoksin i zearalenon: Kontaminacija itaricai krmiva u Hrvatskoj (1977-2007) i utjecaj na zdravlje ivotinja i ljudi. Krmiva 3,147-159

Peri N., J. Pleadin, A. Vuli, M. Zadravec, M. Mitak (2011). Mikotoksini u itaricama i hraniivotinjskog podrijetla. Veterinarska stanica 42, 335-345

Reid L.M., D.E. Mather and R.I. Hamilton (1996). Distribution of Deoxynivalenol in Fusariumgraminearum-Infected Maize Ears. Phytopathology 86, 110-114

Rukavina D. (2011). Certification of the Sunana Production Zagreb County Apple Trade MarkAccording to GlobalGAP Standard. Final work. Postgraduate specialist study in FoodManagement. University of Zagreb, Faculty of Food Technology and Biotechnology. 152 p.

Scudamore K.A., S. Nawaz, M.T. Hetmanski (1998). Mycotoxins in Ingredients of Animal FeedingStuffs: II. Determination of Mycotoxins in Maize and Maize Products. Food Additives andContaminants 15, 30-55

Scudamore K.A. and S. Patel (2008). The Fate of Deoxynivalenol and Fumonisins in WheatandMaize During Commercial Breakfast Cereal Production. World Mycotoxin Journal 1, 437-448

Sperber W.H. (2005). HACCP and Transparency. Food Control 16, 505-509Sreec S. (2004). Hmeljarstvo. Visoko gospodarsko uilite u KrievcimaSreec S., S. Jerinovi, V. Sreec, K. Svrnjak (2008). Interactive and strategic management in

designing business strategy in hop production. Hop Bulletin 15, 45-51Taylor E. (2001). HACCP in Small Companies: Benefit or Burden?. Food Control 12, 217-222


9/9



Thiel G., D. Geisler, I. Blechschmidt and K. Danzer (2004). Determination of Trace Elements inWines and Classification According to Their Provenance. Analytical and Bioanalytical Chemistry378, 1630-1636

Unnevehr L.J. and H.H. Jensen (1999). The economic implications of using HACCP as a foodas afood safety regulatory standard. Food Policy 24, 625-635

Van den Ham and D.J. Postma (2004). Entrepreneurship Through Interactive Strategic Planning.LEI Wageningen UR, The Hague WageningenVan der Meulen B. and M. Van der Velde (2006). Modern European Food Safety Law. p. 559-616. In

book: Safety In The Agri-Food Chain. Editors: Luning, P.A., F. Develieghere and R. Verh.Wageningen Academic Publishers, Wageningen

Zinedine A., C. Brera, S. Elakhdari, C. Catano, F. Debegnach, S. Angelini, B. De Santis, M. Faid, M.Benlemlih, V. Minardi, M. Miraglia (2006). Natural Occurence of Mycotoxins in Cereals andSpices Commercialized in Morocco. Food Control 17, 868-874

Acknowledgment

This paper is a part of dissemination of TEMPUS project Improving Academia-Industry Linksin Food Safety and Quality Management (158714 TEMPUS-1-2009-1-ES-TEMPUS-JPHES).

sa2012_0201

upravljanje sigurnošću i kvalitetom hrane u poljoprivredno-prehrambenom proizvodnom lancu –...

Documents