upravljanje proizvodnjom, dejan pecic
TRANSCRIPT
ALFA Univerzitet
Fakultet za strateški i operativni menadžment
SEMINARSKI RAD
Predmet:OPERATIVNI MENADŽMENT
Tema: UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM
Profesor : Student :
Prof. dr Bogdan Popara Dejan Pecić
MA0003-11
Beograd, jun 2013.god
SADRŽAJ
1 UVOD .................................................................................................................................. 1
2 UPRAVLJANJE PROCESOM PROIZVODNJE .................................................................... 2
2.1 Grubo planiranje ............................................................................................................... 5
2.1.1 Planiranje kapaciteta .................................................................................................. 5
2.1.2 Priprema tehničko tehnološke dokumentacije ......................................................... 6
2.1.3 Planiranje i disponiranje (raspoređivanje) materijala ................................................... 7
2.1.4 Kontrola narudžbi i serija ............................................................................................ 8
2.2 Terminiranje ...................................................................................................................... 9
2.2.1 Planiranje radnih naloga i operacija .......................................................................... 10
2.2.2 Određivanje termina i redosleda lansiranja ............................................................... 10
2.2.3 Proračun opterećenja radnih mesta .......................................................................... 10
2.3 Dirigovanje proizvodnjom ............................................................................................ 11
2.3.1. Upravljačka centrala ............................................................................................. 11
2.3.2 Pretpodela posla ................................................................................................... 11
2.3.3 Lansiranje proizvodnje .......................................................................................... 12
2.3.4 Radno mesto .......................................................................................................... 12
3 FUNKCIJE KOJE PODRŽAVA SISTEM UPRAVLJANJA PROIZVODNJOM..................... 13
4 RAČUNARSKA PODRŠKA MENADŽMENTU PREDUZEĆA ............................................ 13
5 UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM PRIMENOM RAČUNARA .......................................... 14
5.1 Upravljanje proizvodnjom računarima opšte namene ...................................................... 14
5.2 Upravljanje proizvodnjom primenom računara orijentisane namene................................ 14
5.3 Upravljanje proizvodnjom pomoću komunikacionih sistema ........................................ 14
5.4 Razvoj programa za upravljanje proizvodnjom ............................................................ 14
6 ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 16
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
1
1 UVOD
Materijalna proizvodnja je proces svesnog i organizovanog delovanja čoveka na prirodu u cilju
njenog stalnog menjanja i prilagođavanja svojim potrebama. U tom procesu učestvuju tri ključna elementa
– ljudski rad, sredstva za rad i predmeti rada. Prema tome, proizvodnja je proces u koji ulaze određeni
elementi (input-i) koji se transformišu u izlazne elemente (output-i), koji ili idu u naredne proizvodne
procese ili direktno idu u potrošnju. Izlazni elementi iz procesa proizvodnje, koja se odvija po određenom
tehnološkom postupku, su određeni proizvodi koji mogu biti izraženi u naturalnim i vrednosnim jedinicama.
Ovi proizvodi moraju posedovati odgovarajući kvalitet kako bi mogli da zadovolje čovekove potrebe. Zato
je kao osnovni cilj proizvodnje određen kao “proizvodnja kvalitetnog proizvoda po zahtevu uz pridržavanje
predviđenih rokova, uz najmanje moguće troškove”.
Ostvarivanje osnovnog cilja proizvodnje vrši se putem ostvarivanja većeg broja parcijalnih ciljeva,
koji su definisani politikom proizvodnje. Za ispunjenje ovog cilja predviđeno je proizvodno preduzeće, koje
predstavlja poseban oblik rada koji se menja prema tekućim zahtevima okruženja i novim društveno-
ekonomskim okolnostima i ciljevima. Proizvodna preduzeća formiraju se u skladu sa karakterom
društvenih ciljeva koji im diktiraju oblik, način nastajanja, mesto i ulogu u celokupnom procesu društvene
reprodukcije.
Proizvodna preduzeća mogu biti različitih organizacionih oblika i struktura, sa različitim stepenom
tehničko-tehnološke opremljenosti, ali dominantnu ulogu u njima i dalje ima čovek.
Polazna osnova za formiranje bilo kakvog proizvodnog preduzeća odražava se kroz vrstu i karakter
cilja. Kako proizvodno preduzeće kao razlog svog postojanja ima ekonomski cilj, iz koga se izvode svi
ostali ciljevi. Da bi proizvodno preduzeće funkcionisalo na odgovarajući način, potrebno je da postoji puna
saradnja njegovih podsistema, od kojih posebno treba napomenuti podsistem upravljanja, podsistem
rukovođenja, operativni podsistem i podsistem proizvodnje.
U svakom proizvodnom sistemu primarnu ulogu treba da predstavlja podsistem upravljanja, koji
ima zadatak da odredi ciljev, uslove i načine njihovog ostvarivanja. Prema tome, osnovni nosioci funkcije
imaju zadatak da formulišu ciljeve i programe njihovog ostvarivanja, da izvrše izbor sredstava, metoda
rada i odrede strukturu proizvodnog preduzeća.1
U skladu sa hijerarhijskim nivoima organizacije proizvodnje u preduzeću, upravljanje proizvodnjom
može se podeliti na tri nivoa:
upravljanje proizvodnjom na nivou preduzeća,
upravljanje proizvodnjom na nivou pogona,
upravljanje proizvodnjom na nivou radne jedinice i radnog mesta.
Međutim, svaki od nivoa upravljanja proizvodnjom mora biti usklađen sa ostvarenjem jedinstvenog
cilja postavljenog od strane menadžmenta.
1 Popara M., Popara B., Operativni menadžment, Evropski univerzitet, Beograd, 2008., str.54
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
2
2 UPRAVLJANJE PROCESOM PROIZVODNJE
Upravljanje proizvodnjom predstavlja razradu ciljeva, razradu principa i primenu metoda i tehnika
upravljanja. Razrada i primena podrazumevaju razne međusobno povezane aktivnosti (funkcije). Te
aktivnosti unutar upravljanja proizvodnjom nam omogućavaju da upravljanje proizvodnjom možemo
posmatrati kao proces. Ulaz u taj proces bi bili razni podaci vezani za samu proizvodnju, podaci o širim
ciljevima poslovnog sistema, podaci o stanju i zahtevima bližeg okruženja proizvodnje (ostale funkcije
poslovnog sistema kao što su finansije, marketing, istraživačko razvojna funkcija itd.) i naravno informacije
iz spoljnog okruženja (tržište, konkurencija itd.). Na slici 2.1 prikazane su funkcije upravljanja.
Slika 2.1 Funkcije upravljanja2
Priprema odluka je prva aktivnost u upravljanju proizvodnjom. Ova aktivnost se oslanja na
naučne metode iz operacionih istraživanja, mrežnog upravljanja, linearnog programiranja, matematičkog
modeliranja itd. Od ove aktivnosti i njenih rezultata kvalitet donesenih odluka i kvalitet ostvarivanja
donesenih odluka.
Donošenje odluka je druga aktivnost u upravljanju proizvodnjom. Ova aktivnost je u suštini
vršenje izbora između mogućih rešenja koja bi dovela do optimalnog rezultata u težnji ka postizanju ciljeva
proizvodnje. Naravno cilj same proizvodnje mora biti u potpunom skladu sa ciljem poslovnog sistema.
Elementi aktivnosti donošenja odluke su izbor optimalne mogućnosti, donosilac odluke i sama odluka kao
rezultat. Atribut odluke su važnost, vreme, cena i složenost. Donosilac odluke se pri ovoj aktivnosti koristi
određenim tehnikama, pravilima i veštinama. Za donošenje odluke potrebne su tri osnovne kategorije:
(1)proces donošenja odluke (izbor optimalne alternative); (2) donosilac odluke; (3) odluka.3
Organizacija je treća aktivnost upravljanja proizvodnjom. Ova aktivnost treba da da optimalna
rešenja iz područja rasporeda i raspodele postojećih tehničko-tehnoloških kapaciteta, ljudskih potencijala i
2 Popara M., Popara B., Operativni menadžment, Evropski univerzitet, Beograd, 2004., str.150
3 ibid, str.151
PRIPREMA
ODLUKA
1
DONOŠENJE
ODLUKA
2
ORGANIZACIJA
3
REGULISANJE
4
EVIDENCIJA
I KONTROLA
5
UPRAVLJANJE KAO PROCES
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
3
organizacionih mogućnosti u cilju postizanja cilja. Ovom aktivnošću se naročito definišu odnosi, obaveze i
prava zaposlenih dok su na radnom mestu, radno ponašanje itd. Suština organizovanja proizvodnje je
stvaranje stanja sređenosti (uređenosti) elemenata proizvodnje.
Regulisanje je četvrta aktivnost upravljanja proizvodnjom. Cilj ove aktivnosti je očuvanje stanja
uređenosti koje je uspostavila prethodna aktivnost. Očuvanje stanja uređenosti u sistemu proizvodnje se
ogleda u uočavanju neželjenog stanja sistema i preduzimanju mera i aktivnosti da se ponovo uspostavi
željeno uređeno stanje sistema kao celine sa stalnom tendencijom poboljšanja funkcionalnosti.
Regulisanjem se sređenost sistema održava na željenom nivou.
Evidencija i kontrola su peta aktivnost upravljanja proizvodnjom.
Evidencija je aktivnost prikupljanja, obrade i klasifikovanja podataka koji su od značaja za
proizvodnju. Primeri su: podaci o nabavci sirovina, podaci o neposrednoj proizvodnji, podaci o potrošnji
energenata itd. Podaci se grupišu u: knjigovodstvene, operativno-tehničke i statističke. Podaci služe kao
podloga za pripremu i donošenje odluka o daljem upravljanju proizvodnjom.
Kontrola je aktivnost koja ima za cilj utvrđivanje postojanja ili ne postojanja usklađenosti između
procesa u proizvodnji (kao upravljanog sistema) i upravljačkih odluka. Elementi kontrole su odstupanje
(uočeni problem ili nedostatak), kontrolor i uputstvo kako otkloniti uočeni problem ili nedostatak.
Upravljanje je skup radnji koje obezbeđuju efikasno vođenje procesa sa ciljem postizanja optimalnih
rezultata.
Kako je proizvodnja sistem dinamičkog karaktera čije su upravljačke funkcije postavljene na nivou
sistema, može se reći da je proizvodnja složeni upravljački sistem, sastavljen od dva podsistema -
upravljačkog podsistema (upravljački subjekt) i upravljanog podsistema (upravljani objekat). U ovakvom
sistemu ostvaruju se neprestani tokovi informacija obezbeđujući prelazak sistema iz jednog (nepoželjnog)
stanja u drugo (poželjno), pa se može reći da je upravljanje skup akcija koje obezbeđuju efikasno vođenje
procesa u cilju postizanja optimalnih rezultata.
Sistem upravljanja proizvodnjom čine četiri osnovna podsistema:
• Upravljanje procesom proizvodnje
• Upravljanje kvalitetom
• Upravljanje troškovima
• Upravljanje zalihama
od kojih je upravljanje procesom proizvodnje najvažniji ali i najsloženiji podsistem.
Osim održavanja svoje organizovanosti proizvodna radna organizacija treba da izražava svoju
osnovnu proizvodnu funkciju i to kroz rešavanje dva tipa zadataka – (1) upravljanja unutrašnjom
organizacijom i (2) upravljanja osnovnim procesom sistema - koje ispunjavaju odgovarajući organi. Na slici
2.2 prikazana je šema upravljanja na nivou proizvodne radne organizacije, prema kojoj grupa B sadrži
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
4
službu za upravljanje proizvodnjom, grupa A jedinice koje obezbeđuju unutrašnju uređenost i
organizovanost sistema, dok grupa C koordinira rad i funkcionisanje grupa A i B.
Slika 2.2 Upravljanje na nivou radne organizacije
Upravljanje proizvodnjom najvažniji je i najsloženiji deo celokupnog upravljanja preduzeća. Ono
ima zadatak da realizuje postavljene ciljeve u proizvodnji. Ovde se na osnovu ulaznih podatak odvija
proces upravljanja čiji su izlazni podaci najhitniji za efikasno poslovanje. Sistem upravljanja proizvodnjom
obuhvata poslove:
1. Grubog planiranja,
2. Terminiranja,
3. Dirigovanja proizvodnjom,
što je prikazano na slici 2.
PROIZVODNJA
B
A
Naručioci
Priprema
proizvodnje
Planiranje
proizvodnje
Upravljanje
troškovima
Upravljanje
mat.teh.sred.
Upravljanje
proc.proizv.
Evidencija
rada
Skladište
PROIZVODNI
PROCES
Upravljanje
mat.teh.sred.
Upravljanje
proc.proizv.
Evidencija
rada
Magacin gotovih
proizvoda
Nabavljači
’
POSLOVANJE I
ODLUČIVANJE
C
’’
Pl.zadaci
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
5
Slika 2.3 Upravljanje proizvodnjom
2.1 Grubo planiranje
Grubo planiranje ima zadatak da unapred prikaže proizvodni proces, probleme koji će se pojaviti u
budućem procesu, kao i da obezbedi uslove za obavljanje procesa. Grubim planom se definiše vreme u
kojem se nešto treba uraditi da bi proizvodnja mogla da funkcioniše. Poslovi grubog planiranja traju
najmanje jedan mesec do najviše jedne godine. Dužina potrebnog vremena za grubo planiranje zavisi od
tipa proizvodnje (pojedinačna, serijska ili masovna) i organizacije samog posla grubog planiranja.
Svi poslovi grubog planiranja izvode se u okviru operativnih priprema proizvodnje. Ti poslovi su:
1. Planiranje kapaciteta
2. Priprema tehničko-tehnološke dokumentacije
3. Planiranje i disponiranje materijala
4. Kontrola narudžbi i serija
2.1.1 Planiranje kapaciteta
Planiranje kapaciteta je postupak primene metoda i tehnika. Tim postupkom se proučava
mogućnost realizacije operativnih planova u realnom, projektovanom vremenu.
Planiranjem kapaciteta se:
1. utvrđuje ravnoteža između opterećenja (planirana količina proizvoda u vremenu) i kapaciteta
(ograničenosti postojećih kapaciteta). To se postiže iznalaženjem optimalnih vremena
započinjanja, optimalnog vremena trajanja izvršenja operacija rada, intenziviranjem režima
rada (rad u više smena, ubrzanje pokretne trake itd.) i obezbeđenjem kooperativne saradnje;
UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM
DIRIGOVANJE D
TERMINIRANJE Te
GRUBO PLANIRANJE
GP
3
2
1
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
6
2. održava nedovršena proizvodnja na neophodnom, potrebnom nivou radi održanja kontinuiteta
toka,što se postiže putem određivanja veličine serija, smanjenja vremena za
pripremno-završne operacije i optimizacijom svih vremenskih intervala.
Cilj planiranja kapaciteta je da se, koliko je to moguće, izjednače kapaciteti radnih mesta i stepen
upotrebe tih kapaciteta. Time se smanjuju gubici na radnim mestima, skraćuje protočno vreme, smanjuju
troškovi proizvodnje. Korišćenje kapaciteta treba svesti na racionalno korišćenje mašinskog i ljudskog
rada, upotrebljavajući pri tome raspoloživu tehnologiju i organizaciju rada.
2.1.2 Priprema tehničko tehnološke dokumentacije
Tehničko-tehnološka dokumentacija sadrži konstrukcione crteže, razradu tehnoloških postupaka
izrade, planove korišćenja mašina i alata, liste potrebnih vremena za izradu (početak, trajanje, završetak),
normative materijala troškovnike proizvodnje sa obračunima.
Iz prethodno napisanog možemo steći uvid u značaj pripreme tehničko-tehnološke dokumentacije.
Podela tehničko tehnološke dokumentacije zavisi od načina proizvodnje, pa tako kod industrijskog načina
proizvodnje imamo podelu na:
1. konstrukciono tehnološku dokumentaciju
2. upravljačku dokumentaciju
3. obračunsku dokumentaciju.
Konstrukciono-tehnološka dokumentacija je osnova za rad proizvodnih sistema. Na osnovu
konstrukcionih rešenja dolazi se do novih proizvoda za proizvodnju. Pre početka proizvodnje izrađuje se
tehnološka dokumentacija koja razrađuje faze izrade odabranog proizvoda.
Danas nam u tome pomažu specijalni softverski alati bazirani na računarskoj tehnologiji koji su
unapredili, ubrzali i poboljšali procese konstruisanja i tehnološke razrade. Tako postoje tzv. CAD i CADD
softverski alati koji omogućavaju konstruisanje i dizajniranje novih proizvoda pomoću kompjutera. Njima
se mogu projektovati tehnički elementi I sklopovi, sačiniti liste rezervnih delova i vršiti tehnički proračuni.
Takođe postoje tzv. CAM softverski alati koji omogućavaju tehnološku pripremu proizvodnje. Dobro
dizajniran CAD/CAM sistem i računarska mreža omogućavaju projektantima i inženjerima iz proizvodnje
da projektuju i proizvode od početka do kraja. Ovakvi sistemi omogućavaju dostupnost svim učesnicima u
proizvodnom lancu potrebnoj projektno-tehničko-tehnološkoj dokumentaciji iz baze podataka CAD/CAM
sistema. Iz ove baze se mogu distribuirati podaci ka programskim alatima koji upravljaju proizvodnim
mašinama. Na ovako integrisanom sistemu zasniva se savremeno tehnološko rešenje proizvodnog
sistema koje nazivamo fleksibilni sistem za proizvodnju FMS.
Upravljačka dokumentacija se formira na osnovu urađene konstrukciono-tehnološke
dokumentacije. Njen cilj je prenos i prikazivanje informacija koje se odnose na:
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
7
1. redosled proizvoda u programu,
2. redosled tehnoloških faza i operacija,
3. organizaciju radnih mesta,
4. količinu materijala, alata i njihovo korišćenje,
5. unutrašnji transport.
Gore navedene vrste informacija se distribuiraju i prezentuju u vidu:
1. radnih lista,
2. lista podele rada,
3. terminskih lista,
4. propratnih lista itd.
Na osnovu ovih dokumenata, u svakom trenutku može se snimiti dinamika tokova proizvodnih
linija. Ovim putem menadžeri dolaze do podataka koji im omogućavaju kvalitetno donošenje odluka.
Obračunska dokumentacija predstavlja polaznu osnovu za prenos informacija koje su bitne za
razne obračune u proizvodnji. Tu ubrajamo:
1. liste izdatog materijala
2. liste izdatih poluproizvoda
3. liste za povraćaj trebovanog materijala
4. liste predatih proizvoda.
2.1.3 Planiranje i disponiranje (raspoređivanje) materijala
Planiranjem i disponiranjem materijala utvrđuju se potrebe za materijalom po vrsti, količini i
vremenu ulaska u proces, vrši se priprema za uzimanje materijala iz skladišta, i utrvrđuju kritične količine
pri obezbeđenju materijala. Može se reći za ovu fazu da predstavlja upravljanje zalihama materijala.
Prethodno navedeno se vrši kroz dve osnovne aktivnosti:
1. planiranje potrebnog materijala (potrebne zalihe materijala za kontinualnu proizvodnju).
2. disponiranje materijala (raspoređivanje po radnim mestima, nabavka potrošnog
materijala i praćenje potrošnje u vremenu).
Slika 2.4 prikazuje odnos funkcionalnih zavisnosti planiranja i disponiranja materijala sa drugim
aktivnostima sistema.
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
8
Slika 2.4 Funkcionalna zavisnost planiranja i disponiranja materijala sa drugim aktivnostima
Na slici su brojevima označeni sledeći informacioni tokovi:
1 – proizvodni program – planska sastavnica, 9 – matrica radnih naloga,
2 – godišnji bilans materijala, 10 –izdatnica materijala,
3 – materijalna narudžbenica, 11 – prijemnica materijala,
4 – bilans materijala po TJ, 12 – materijali,
5 – karta nabavke materijala, 13 – statistički izveštaj,
6 – ugovori sa dobavljačima, 14 – zahtev za prodaju prekomernih zaliha,
7 – narudžbenica – zahtev za nabavku, 15 – plan traženja materijala po radnim mestima.
8 – zahtev za razmenu materijala,
2.1.4 Kontrola narudžbi i serija
Iz ove grupe poslova grubog planiranja prenose se informacije potrebne za organizaciono
planiranje proizvodnje. Obuhvaćeni su sledeći zadaci:
1. vizuelno prikazivanje grubog plana kao i ostalih planskih perioda za koje je sastavljen
proizvodni program.
2. dostavljanje informacija (nabavnoj službi, tehnološkoj i operativnoj pripremi za dalje planiranje).
3. prikazivanje mesečnog terminskog plana i kontrola istog
4. prikupljanje povratnih informacija iz proizvodnje
5. dostavljanja informacija prodaji o tome kako je izvršen prodajni plan preduzeća.
Način na koji funkcioniše sistem kontrole narudžbi u proizvodnji može se videti na slici 2.5.
12 11
14
8
15 11
13
10
3
14 8 11
1 6 7 12
2 8
9
9
15
12
10 1
13 8
2 3 4 5 6
Kon.tehnološka priprema
Arhiva i tehn.tehnološka dokumentacija
Faza planiranja
Terminska centr.
Radno mesto
Planiranje kapaciteta
Planiranje i disponiranje materijala
Skladište
materijala
Kontrola ulaza
materijala
Dobavljači
Nabavnafunkcija Planska grupa
Nabavnafunkcija Ref.nabavke
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
9
Slika 2.5 Funkcionisanje sistema kontrole narudžbi u proizvodnji
2.2 Terminiranje
Terminiranje je posao koji se bavi određivanjem termina u samoj proizvodnji. Osnovni zadaci
terminiranja u upravljačkom smislu su:
1. planiranje (vremenskog) kapaciteta svih radnih mesta
2. određivanje početnih i završnih termina proizvodnih radnih naloga i operacija u okviru radnih
naloga
3. unošenje planiranih i proračunatih (vremenskih) kapaciteta radnih mesta u odgovarjuća
organizaciona sredstva
4. unošenje terminiranog plana u plan trošenja materijala po radnim mestima
5. prenošenje podataka planiranja (terminiranja) u grubi plan radi izmene (ili) rebalansa planiranja
kapaciteta.
Dužina perioda za koji se vrši terminiranje zavisi od vrste proizvoda, tipa proizvodnje, sistema
operativnog planiranja, mogućnosti obezbeđenja radnih mesta materijalima i alatima. Najčešće je to od 3
do 10 terminskih dana. (Terminski dan bi trebalo da bude jedinica vremena za koje unapred vršimo
terminiranje za sve elemente neke proizvodnje, povezana je sa danom ali ne mora biti jednaka 24 h jer
neka proizvodna preduzeća ne rade svih 24 h). Terminiranje proizvodnje u svom jednom ciklusu (znači
ima ih više) treba da izvrši sledeće poslove:
1. Tok informacija po funkcijama pripreme i RM operativne pripreme
Planiranje kapaciteta
Tehnološka dokumentacija
Planiranje
kapaciteta Prodaja
KONTROLA NARUDŽBI
Terminska centrala
radnihnaloga
Plan i disponiranje materijala
Umnož.tehničko tehnološke
dokumentacije
Lansirna
stanica
Lansirna
stanica
11. Tok informacija Između kontrole narudžbi i RM u procesu
Značenje blokova: 1.Karta grubog plana 2.Terminska karta 3.Planska sastavnica RM – Radna mesta
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
10
1. planiranje radnih naloga i operacija
2. određivanje termina i redosled lansiranja
3. proračun opterećenja mesta.
2.2.1 Planiranje radnih naloga i operacija
Planiranjem radnih naloga i operacija vrši se proračun vremena i to u tri koraka:
1. proračun protočnog vremena za radne naloge
2. proračun protočnog vremena za operacije
3. određivanje početnih i završnih vremena radnih naloga i operacija po tehnološkim fazama rada,
određivanje redosleda lansiranja radnih naloga i unošenje protočnog vremena na terminsku
traku po operacijama.
Ovi proračuni se izvode tako što se prvo terminira izrada proizvoda po mesecima u toku jedne
godine ili po nedeljama u toku jednog meseca. Na osnovu prethodnih termina određuje se ciklus
proizvodnje željenih proizvoda u smislu određivanja vremena od početka do završetka poslednje operacije
na proizvodima ili serijama proizvoda. Terminiranje proizvodnje može biti uzastopno, paralelno i redno
respektivno na tip proizvodnje na koju se odnosi.
2.2.2 Određivanje termina i redosleda lansiranja
Određivanje termina, redosleda operacija i radnih naloga, lansiranje proizvoda kao i premeštanje
predmeta obrade sa operacije na operaciju je kompleksno pitanje. I ovde je cilj postići optimalno rešenje.
Danas nam u tome mogu pomoći kompjuteri. Osnova za određivanje početnih i završnih termina
proizvodnje određenog proizvoda su svakako termini definisani ugovorom. To su spoljne granice koje
nikako ne treba prekoračiti odnosno ugovor se mora poštovati. Znači prvo se lansira onaj radni nalog koji
sadrži vremenski najraniju proizvodnju.
Početni i završni termini operacija određuju se na osnovu informacija o:
1. početnim i završnim terminima radnih naloga
2. redosleda operacija u radnim nalozima
3. načinu prelaska obratka sa operacije na operaciju (pokretna traka, manuelna dostava, neka
druga vrsta transporta)
4. dužine protočnog (u knjizi piše početnog ali mi nije logično) vremena operacija.
2.2.3 Proračun opterećenja radnih mesta
To je završni posao terminiranja. Svodi se na planiranje kapaciteta po radnim mestima na osnovu
proračunatih vremena radnih naloga i operacija i njihovih početnih i završnih vremena. Osnov su podaci:
1. utvrđeni neto kapaciteti iz liste kapaciteta svih radnih mesta u tehnološkom postupku
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
11
2. iz terminske liste radnih naloga i operacija kao i određeni početni termini istih
3. iz terminske trake, koje služe kao organizaciono sredstvo, a u kojima se nalaze projektovana
protočna vremena po fazama rada. (mislim da su to gantogrami)
2.3 Dirigovanje proizvodnjom
Dirigovanje proizvodnjom je završna upravljačka aktivnost koja objedinjuje ciklus upravljanja
proizvodnjom. To čini tako što dovodi informacije i upravljačke akcije do radnog mesta. Pri tome formira
sadržaje povratnih informacija koje se prosleđuju na ulaz sistema upravljanja. Zadaci su:
1. prikupljanje terminiranih radnih naloga najednom mestu
2. podela naloga prema redosledu radnih mesta
3. prenos svih potrebnih informacija do radnih mesta
4. prikupljanje povratnih informacija sa radnih mesta na jednom mestu i usmeravanje ka
upravljačkom sistemu.
Cilj je ostvarenje proizvodnog procesa definisanog grubim planom i
terminiranjem. Dirigovanje je obiman i složen posao pa je stoga podeljen u više faza. Te faze su:
1. formiranje upravljačke centrale
2. pretpodela posla
3. lansiranje proizvodnje
4. upravljanje na radnom mestu.
2.3.1. Upravljačka centrala
Upravljačka centrala je centralno mesto za upravljanje radnim nalozima. Smeštena je unutar
operativne pripreme proizvodnje. Zadaci su:
1. prikupljanje radnih naloga nakon obrade terminiranja
2. upravljanje proizvodnjom na osnovu termina koji su unetim u radne naloge
3. usmeravanje radnih naloga na sledeći zadatak dirigovanja
4. prikupljanje povratnih informacija sa radnih mesta iz proizvodnje
5. prenos prikupljenih povratnih informacija do upravljačkog sistema.
2.3.2 Pretpodela posla
Predpodela posla se obavlja u upravljačkoj centrali i glavni zadaci su joj da:
1. izvrši grubu podelu posla preko radnih naloga na radnim mestima
2. prenese upravljačku i obračunsku dokumentaciju do lansirne stanice
3. prenese upravljačke akcija iz mapice radnih naloga u matrice operacija po redosledu operacija.
4. preda pripremljene mapice operacija u lansirnu stanicu.
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
12
2.3.3 Lansiranje proizvodnje
Lansiranje proizvodnje je faza konačne podele posla po radnim mestima. Osnovni zadaci su:
1. dostavljanje matrica operacija raspoređivanjem po radnim mestima za svaku smenu
2. prenos upravljačke dokumentacije u radionicu
3. prenošenje radnih lista na radna mesta radi dobijanja zatvorenog radnog mesta koje je onda
pogodno za dirigovanje
4. prikupljanje povratnih informacija sa radnih mesta uz evidentiranje u upravljačkoj
dokumentaciji sa prenošenjem iste nazad do pretpodele rada.
Lansiranje se izvodi na osnovu terminskih planova po delovima proizvoda. Sadržaj dokumenata za
obavljanje lansiranja se razlikuje u zavisni od pogona ili odeljenja kome su namenjeni. Radno mesto
lansera obično je u operativnoj pripremi ili u proizvodnoj operativi.
2.3.4 Radno mesto
Radno mesto je dokumentovano trajno obeležen sadržaj i struktura koji omogućavaju realizaciju
projektovanih postupaka rada. Ti dokumenti imaju razne nazive kao što su: tehnološke karte, postupak
rada, redosled operacija itd.
Osnovni zadaci svakog radnog mesta u upravljačkom smislu su:
1. izvođenje predviđenih radnih operacija u predviđenom vremenu
2. formiranje povratne informacije, sa radnog mesta na osnovu realizacije postavljenih zadataka.
Ovo je poslednja faza dirigovanja proizvodnjom i njena realizacija je kritična u smislu da od nje zavisi
uspešnost svake proizvodnog preduzeća.
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
13
3 FUNKCIJE KOJE PODRŽAVA SISTEM UPRAVLJANJA PROIZVODNJOM
Upravljanje proizvodnjom podržava sve funkcije preduzeća koje su u vezi sa proizvodnjom i njenim
planom realizacije.
Prodaja, obuhvata niz činilaca: planove finalnih proizvoda, strukturu narudžbi, pregled cena u
odnosu na kalkulaciju, stanje gotovih proizvoda, realizaciju narudžbi i dr.
Nabavka, sadrži podatke o: planovima za nabavku materijala, potrošnju materijala po vrstama,
poznavanje narudžbi kupaca, praćenje zaliha, analizi trendova ...
Razvoj proizvoda određen je elementima: standardizacije i tipizacije, kalkulacije izrade proizvoda,
sastava datog proizvoda i dr.
Priprema proizvodnje, važni elementi su: planiranje, priprema proizvodne dokumentacije, priprema
upravljačke dokumentacije, upravljanje zalihama, priprema radnih mesta i dr.
Upravljanje proizvodnjom se odnosi na: terminiranje poslova, lansiranje poslova, kontrolu narudžbi
i radnih naloga, planiranje kapaciteta, dirigovanje proizvodnjom.
Održavanje. Proizvodni sistem ne može da funkcioniše u dužem vremenskom periodu bez tekućeg
i periodičnog održavanja kapaciteta. Prati se: stanje rezervnih delova, zalihe delova, plan
održavanja, zastoji u proizvodnji i dr.
Simulacije. se vrše na računarima uz pomoć specijalizovanih programskih alata. Omogućavaju da
se unapred ispita projektovani sistem da se sa njime eksperimentiše pre nego što krenemo u
njegovu primenu. Ova tehnologija znatno skraćuje dosadašnje vreme za ispitivanje.
4 RAČUNARSKA PODRŠKA MENADŽMENTU PREDUZEĆA
Nova koncepcija primene računara u proizvodnji i poslovanju sastoji se iz uvođenja automatizacije
celokupne sfere poslovanja i integracije sistema proizvodnje. Veći stepen automatizacije po funkcijama i
veći stepen integrisanosti sistema proizvodnje vodi većem stepenu efikasnosti i ekonomičnosti.
Računari su postali sredstvo koje, u okviru upravljanja, snažno podržava povećanje produktivnosti
u projektovanju proizvoda i u neposrednoj proizvodnji. Računarska i komunikaciona tehnika ubrzava
obradu podataka i prenos informacija koje su neophodne za donošenje odluka na raznim nivoima
upravljanja.
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
14
5 UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM PRIMENOM RAČUNARA
Za upravljanje proizvodnjom računarskom podrškom razvijeni su odgovarajući informacioni
sistemi. Postoje tri osnovna sistema menadžmenta proizvodnje uz računarsku podršku i to:
1. Upravljanje računarima opšte namene
2. Upravljanje računarima orijentisane namene
3. Upravljanje pomoću komunikacionog sistema.
5.1 Upravljanje proizvodnjom računarima opšte namene
Ovaj vid upravljanja proizvodnjom zahteva formiranje jednog računarskog centra. Tada se
celokupna organizacija rada u proizvodnji prilagođava mogućnostima rada računarskog centra.
Princip rad ovog vida upravljanja sastoji se od određivanja tokova materijala i informacija. Na
osnovu dobijenih informacija omogućeno je upravljanje procesima. Tu je najznačajnija uloga datoteka u
kojima se sakupljaju informacije, memorišu i koriste po potrebi.
5.2 Upravljanje proizvodnjom primenom računara orijentisane namene
Zbog ograničenih mogućnosti prethodnog vida upravljanja u domenu praćenja svih tokova u
procesu proizvodnje uvodi se sistem upravljanja pomoću računara orijentisane namene. Ovaj vid
upravljanja je resio probleme kao što su: daljinsko upravljanje, prenošenje podataka na daljinu,
povezivanje terminala sa glavnim računarom itd. Ovakvim sistemom je obezbeđena mogućnost
neposrednog upravljanja na više nivoa i po vertikali i po horizontali.
5.3 Upravljanje proizvodnjom pomoću komunikacionih sistema
Ovaj vid upravljanja ima praktičnu primenu kod upravljanja pojedinim proizvodnim podsistemima
kao što su podsistemi zaliha, mašina i alata, održavanja, skladišta itd. U suštini ovde je u pitanju vrsta
daljinskog upravljanja gde se koriste razna komunikaciona sredstva kao što su telefonske linije,
teleprinteri, razne upravljačke jedinice itd.
5.4 Razvoj programa za upravljanje proizvodnjom
Do danas su stvoreni mnogi programski sistemi za upravljanje proizvodnjom. Programi koji su
najzastupljeniji u upravljanju proizvodnim sistemima su: FAKTOR, PICS, PROMPT, GEIMS i NIMMS. U
narednoj tabeli prikazana je njihova primena u pojedinim podsistemima proizvodnog procesa.
Nivo primene računara u aktivnostima, u preduzeću, koje se realizuju pomoću računara izgleda
kako sledi:
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
15
1. 20-25% primena računara u administraciji
2. 30-35% primena računara u proizvodnji
3. 15-20%primena računara u integralnom informacionom sistemu koji
objedinjava upravljanje i kontrolu
4. 5% primena računara za simulaciju.
SISTEMI Podsistemi poslovi
FACTOR PICS PROMPT GEIMS NIMMS
1 Porudžbine +
2 Predviđanje prodaje + +
3 Zalihe + + + + +
4 Nabavka + + + + +
5 Proizvodno-tehnološke informacije
+ + + + +
6 Generisanje potrošnje + + + + +
7 Terminiranje, lansiranje, praćenje proizvodnje
+ + + + +
8 Troškovi proizvodnje +
9 Rukovođenje i upravljanje +
Tabela 5.1 Računarski programi za upravljanje proizvodnjom
Dejan Pecić, Seminarski rad: Upravljanje proizvodnjom
16
6 ZAKLJUČAK
Upravljanje proizvodnjom u preduzeću dugoročno se odnosi na usmeravanje, vođenje i
koordinaciju svih aktivnosti u vezi sa proizvodnjom u preduzeću, sa krajnjim ciljem da se neprekidno
ostvaruje poslovni uspeh koji se meri ostvarenim profitom, ukupnom profitabilnošću i produktivnošću koju
preduzeće ostvaruje.
Krajnji cilj upravljanja proizvodnjom u preduzeću može se iskazati kroz više potciljeva od kojih se
najčešće spominju:
ostvarenje efikasnosti tehnologije koja se u preduzeću nalazi, i
ostvarenje efektivnosti tehnologije koja treba da obezbedi proizvode za kojima postoji
realna tražnja na tržištu.
Kroz ostvarenje efikasnosti tehnologije nastoji se da se tehnologija primenjena u preduzeću
učini što racionalnijom i produktivnijom. Ovo se postiže kroz neprekidno organizaciono i upravljačko
delovanje na tehnološke sisteme, procese i operacije u cilju podizanja njihove efikasnosti.
Cilj ostvarenja efektivnosti tehnologije podrazumeva upravljanje proizvodnjom u preduzeću
tako da ona uvek bude delotvorna u smislu realizacije želja kupaca. Tehnologija može biti efikasna,
proizvodi visoko kvalitetni a troškovi niski, a da takva tehnologija nije efektivna jer za proizvedene artikle
nema zainteresovanosti na tržištu.
Dinamičan razvoj naučno-istraživačkog rada i tehnologije, posebno u industrijama visoko
razvijenih zemalja, doveo je do dubokih promena u industriji i razvoja savremenog koncepta industrijske
proizvodnje koji karakteriše visoki obim proizvodnje, visoka produktivnost i efektivnost, primena moderne
tehnologije i fleksibilnost. Novi koncepti industrijske proizvodnje uslovili su i nastanak novih pristupa
upravljanja proizvodnjom, među kojima je najkarakterističniji sistem pravovremene proizvodnje (Just in
Time) razvijen u japanskoj automobilskoj industriji Toyota. Ovaj pristup upravljanja zasnovan je na
istraživanjima i primeni konkretnih upravljačkih akcija u praksi i zasnovan je na principima netroškovnosti;
eliminisanja svih oblika rasipanja; povećanja upotrebne vrednosti proizvoda; eliminisanja gubitaka u svim
delovima procesa i potpunog eliminisanja rastura.
Naravno, osim ovog pristupa upravljanja proizvodnjom postoje i mnogi drugi modeli, a sa daljim
razvojem tehnologije neminovno je i iznalaženje novih koncepata u upravljanju proizvodnjom radi
ostvarenja postavljenih ciljeva, prvenstveno u smislu efektivnosti i efikasnosti proizvodnje.