~etiJmeK.

biioteka

~ EvergriN 6

Ureduje OVIC ZLATKO CRNK

Likovno opremi~ ALFRED

Jerome . Jerome

-TRICOVJEKA -U CAMCU . psu da se i ne

govor1

S engleskog preveo NIKOLA KRSIC

DRUGO IZDANJE

ZNANJE 1986

Naslov izvornika Jerome . Jerome

THREE MEN IN say nothing of the Dog

Collins, London and Glasgow 1957

1

1' 1

I

Tri ivalida- Georgeove i Harrisove evolje - Zrtva sto sedam teskih bolesti - Koris-

i recepti- Lijeceje bolesti jetre kod djece - Slaiemo se da smo premorei i da

potreba odmor - d d emirom moru? - George predlaie rijeku - Motmorency stavlja zamjerke - Prvo-

iti prijedlog prihvace veCinom od tri prema jedalJ.

Bili smo cetvorica - George, William Samuel Harris, osobno i Montmorency. Sjedili smo u mojoj soi, pusili i razgovarali tome kako smo zaista u ijednom stanju - hocu da kazem, ijednom s medicinskog stanovista, naravno.

Svi smo ili iscrpljeni i bezvoljni, i to nam vec islo na zivce. Harris rekao kako ga hvataju ponekad cudni napadi vrtoglavice i da tada jed-nostavno ne zna sta se dogada oko njega; zatim George rekao kako i njega hvataju napadi vrtog-lavice i da ni tada ne zna sta se dogada oko

g. Sto se m tice, nesto i ilo u redu s mojom jetrom. Z sam da esto nije u red s mojom jetrom jer sam pravo i proCitao neki prospekt posvece novim pillama za jetru, kome s ili podrobo opisani simptomi ko-jima covjek moze staoviti da m jetra nije

red. sam ih osjecao sve. 5

Cudna stvar, nikad nisa i u stanju proCitati nijedan tekst iz edicine da sjesta ne zaklju-ci kako pati upravo od bolesti kojoj se go-vori u napisu, i to u njenoj najzescoj formi. Dija-gnoza uvijek nekako odgovara tocno n sto

s s. S se kako s jednog dana otisao u Bri-

tanski uzej da procita kako se lijeci neko be-zazleno ali neugodno oboljenje koje okrznu-lo - Cini i se da to ila peludna groznica. Uzeo s knjigu i proCitao ono radi cega s dosao, onda s, ne razisljajuCi, nasuce okre-tati listove i Citati razni bolestia. Ne s se vise na koju s bolest prvo naletio - ila to, koliko zna, neka strasna, srtonosna boles-tina - ali prije nego sto s stigao do polovice spiska >>prvih siptoa, shvatio s da boluje upravo od te bolesti.

Sjedio s neko vrijee potpuno ukocen od uzasa, onda s, iz cistog , ponovo okretati stranice knjige. Naisao s na tifus ... proCitao siptoe . . . i ustanovio da boluje od tifttsa, da stvari boluje od tifusa vec si

da toga uopce nisa i svjestan. s se pitati od cega jos boluje. Naisao s na vido-vicu i, naravno, kao sto s i ocekivao, zakljuCio

s da boluje i od toga. slucaj zaniati, s odlucio da teeljito ispi-ta stvar. Krenuo s abecedni redo. prvo, proCitao s sve artritisu i saznao da s vec obolio i da akutni stadij oboriti u po-stelju za nekih cetrnaest dana. S olaksanje s ustanovio da boluje od lafe varijante Brighto-ve bolesti i da cu, sto se toga tice, pozivjeti jos koju godinu. S difterijo s se, sveu sude-Ci, rodio, ali zato s bolovao od kolere s vrlo oz-

bni koplikacijaa. Savjesno s se problo kroz cijelu abecedu i ustanovio da jedino od cega ne pati jest voda u koljenu.

U pocetku i to ilo nekako krivo; cak uvredljivo, Cinilo i se. Zasto n vodu u ko-ljenu? Kakva sad to diskriinacija? Nakon 6

t 1 1

1

izvjesnog vremena, medtim, meni s prevlada-la manje seicna osjecanja. Patim od svih bolesti sto ih poznaje medicina, razmisljao sam, mog iti toliko tolerantan da se odreknem vode ko-

ljen. Vec imam, svem sdeCi, l zglobo-va najaktnijem olik iako tome nisam imao pojma, od ztice ocigledno boljem jos od dje-tinjstva. Iza ztice, abecednom red, vise nije ilo bolesti, sam zakljCio da ne boljem vise ni od cega.

Ostao sam sjediti, zamisljen. Razmisljao sam tome koliko moj slcaj zanimljiv s medicinskog stanovista, kakvo lago predstavljam za Citav jedn profesij! Kad i mene imali, stdenti vise ne i morali stazirati u bolnicama. sam pred- stavljam citav bolnic. Bilo i dovoljno da dod i pogledaj me sa svih strana, zatim da d i podign diplome.

Konacno sam se pitati koliko mi zivo-ta jos ostalo. Poksao sam da sam sebe pregle-dam. Opipao sam pls. U prvom trentk mi se

Cinilo da nemam plsa. Onda kao da odjednom kreno. Izvkao sam sat i broji-ti. Izbrojio sam sto cetrdeset sedam otkcaja

minti. Poksao sam opipati kako mi srce k. Nisam ga mogao osjetiti. Prestalo darati. asnije sam nekako dosao do vjerenja da ilo ci-jelo vrijeme na svom mjest i normalno kcalo, ali to ne mogu sa sigurnosc tvrditi. sam se

lpkati grudima, od onog dijela koji nazivam strukom do glave, zatim malo sa strane i, ko-liko sam mogao, ledima. Nisam, medtim, mo-gao osjetiti ni cti nista. Poksao sam pogledati jezik. Isplazio sam ga koliko se dalo i zatvorio jed-no oko, nastojeCi da ga pregledam drugim. Vidio sam samo vrh i jedino sto sam iz toga izvkao ilo jos cvrsce vjerenje da boljem od sarlaha.

Usao sam Citaonic zdrav i sretan, izvkao se kao ijedna rusevina od covjeka.

Otisao sam svom lijecnik. On moj stari paj-das i vijek mi opipa pls, pogleda jezik i prica sa mnom vremen, sve besplatno, kad mislim

7

sebl da s bolestan. Odzit se, poislio s, ako odah d k njem. Doktoru od svega najvise potrebna praksa- rekao s sebl. Sad iati n. Na eni steCi vise prakse nego na tisc sedasto oblcnih, svakodnevnih pacijenata od kojih svaki l od s jedne ili dvije bolesti. - Tako s otisao ravno k n.

- Sta ti fali, pricaj - rekao . - Prijatelj dragi - rekao s - n ti odzi-ati vrijee pricajCi n sto i fali. Zivot kratak i oglo i se dogoditi da rs prije nego sto zavrsi pric. Zato ti reci sta i ne fali. N vod koljen. Zasto n vod koljen, ne ih ti znao reci, ali cinjenica da n. Sve ostale bolesti, dti, imam.

Zati s ispricao kako s to otkrio. Rekao i da se sv do pasa, pogledao odozgo nanize, hvatio za zglob na rci, onda tresno grudia kad s to najanje ocekivao - sto , r reCi, ila kkavicka gesta - i odah nakon toga jos i dario gla-

vo. Kad to obavio, sjeo i napisao recept, sa-vio papir i pruzio i ga, s ga grno dzep i otisao.

Nisa ni pogledao recept. Otisao s najliz apotek i pruzio ga apotekaru. Apotekar ga procitao i vratio i ga s rijeCia da takve stvari ne drzi.

- Jeste li vi apotekar ili niste? - pitao s. - Apotekar s- rekao .- Da s zadruzna

prodavaonica i da drzi oblteljski pansion, g ih vas slziti. k s, na ialost, s apotekar, to nije i.

8

ProCitao s recept. Glasio :

112 kg ifteka i 1 vrc crnog piva

svakih sest sati. 1 setnja od 10 milja svakog jutra. 1 krevet svaku vecer tocno 11 sati. ne puni glavu stvarima koje ne razumijes.

Pridrzavao s se tih t, s izvrsni rezltato - bar sto se n tice; zivot i spasen i jos se drzi.

U v sl, ti, da se vratio na prospekt pillaa za jetr, siptoi s ili t, izvan svake sn. Glavni od njih i nesklonost r ilo kakvo rad.

Sto s zbog tog siptoa prepatio, nitko ziv ne i g opisati. Bio s pravi cenik, od najranijeg djetinjstva. Bolest , dok s i dje-cak, nije niti jednog dana ostavljala na iru. Ni-tko nije znao, tada, da za sve to kriva jetra. Medicinska znanost ila na nogo nize stp

nj nego sto danas, i bolesnika s oblcno pro-glasavali lijencino.

- Slsaj ti, lijena - govorili s - staj i pri-hvati se necega od cega ces zivjeti, s li? - Ni-tko, naravno, nije znao da s bolestan.

Nis i davali ni pille; st pilla, doblvao s cske. I, koliko to izgledalo cdno, te cske cesto i izlijecile - bar privreeno. Doga-dalo se da jedna takva pljska bolje djelje na

jetru i lije i vise volje da sjesta, ne gbeCi vrijee, krene k treba i obavi ono sto treba, nego citava ktija pilla danas.

Znate vec, cesto tako - jednostavni starinski lijekovi ponekad s nogo djelotvorniji nego svi danasnji faracetski preparati.

Sjedili s tako pola sata i opisivali jedan drgoe svoje boljke. Objasnjavao s George i

Willia Harris kako se s kad tr stajem, Willia Harris pricao n kako se osjeca kad vecer ide krevet; George , stojeci na prostirci ispred kaina, vrlo vjesto i ipresivno odglio kako se osjeca n.

George, naravno, s uobrai.ava sei da bo-lestan; n, stvari, znate, apsoltno nista ne fali.

U t trentk na vrata pokcala gospoda Poppets da pita jesn li spreni za veceru. Tzno s se osmjehnli jedan drugo i rekli kako

9

mozda ipak iti bulje da prezalogajimo stogod. Harris dodao da zalogaj zl cesto pomaze organizm da savlada bolest. I tako gospoda Poppets nijela pladanj, mi smo sjeli za stol i prihvatili se odrezaka lk i torte od rabarbare.

Sigrno sam to vrijeme i vec vrlo slab jer se sjecam da me, poslije nekih pola sata ili nesto vise, jelo vise nije privlaCilo - sto se meni rijetko dogada - i da nisam ni oksio sir.

Kad to obavljeno, ponovo smo napnili case, pripalili lle i nastavili s disksijom svom zdrav-stvenom stanj. Od cega smo stvari bolovali, nitko od nas nije mogao sa sigurnosc reci, ali jednoglasno smo zakljcili da zrok svem, ma

se radilo, premorenost. - Potreban nam odmor- rekao Harris. - Odmor i potpna promjena - rekao Geor-

ge. - Pretjerano mno naprezanje izazvalo depresij organizm svakog od nas. Promjena sredine i odstnost svake potrebe za razmislja-njem brzo spostaviti dhovn ravnotez.

George ima nekog rodaka koji se knjigama vodi kao stdent medicine, se, sasvim prirod-no, objasnjavanj stvari ponekad slzi obltelj-sko-lijecnickim rjecnikom.

Sglasio sam se s Georgeum i predlozio da po-trazimo neko zabaceno i ud boga zaboravljeno mjesto, daleko od n gumile, gdje ismo, seta-jCi sn tihim, pospani stazama, mogli od-sanjati n tjedan dana ... neki napola zaborav-ljeni ktak koji s vile sacvale za sebe, izvan do-sega svjetske vreve, neko starinsko gnijezdo po-stavljeno visoko na stijenama Vremena, do koga tek izdaleka i slabasno dopire grmljavina brnih valova devetnaestog stoljeca.

Harris rekao da i nam tamo, njegovom misljenj, ilo bltacno dosadno. Tocno zna na kakvo mjesto mislim, rekao - gdje svi odlaze krevet vec osam, gdje Sportske novosti ne mozes doblti za sve lago ovog svijeta, za dhan treba pjesaCiti deset milja. 10

- Ne - rekao Harris. - NiSta moze pruziti takav odmor i rm kao plovidba morem.

Zestoko sam se tome sprotivio. Putovaje mo-rem prija covjek kad ima raspolagaj bar dva-tri mjeseca, ali isploviti tjeda d prava propast.

rt, tako, poedjeljak, dboko vjerei da cete se divo provesti. Veselo masete momci-ma obali, zatim pripalite v ll i t se sepuriti li kao da ste kapeta Cook, sir Fracis Drake i ristofor Kolmbo, sve d osoi. U torak zalite sto ste poSli. U

srijed, cetvrtak i petak zalite sto iste mrtvi. u st ste st da progtate k zlic istre govede h, da sjedite li i sa slaim, sjetim osmijehom odgovarate dobrim ljdima kad vas it kako se osjecate. U dl

v pocijete setati aokolo i zimati cvrst hr, poedjeljak tr, dok s kovcegom i kisobraom rci stojite pored ograde ceka-jCi da se iskrcate, plovidba vam se i svi-dati.

Sjecam se kako jedom zet, zdravlja radi, kr krace tv brodom. Uzeo po-vrat kart od Ld do Liverpoola, s leza-jem kaii, kad stigao Liverpool, jedio

sto mogao misliti ilo kako da ekome trapi t povrat kart.

z da karta d aokolo grad drastico sizeoj cijei i da kraj prodaa za osamaest i ekom slabokrvom mladi-

c, kome s lijecici pravo ili savjetovali da pode more i radi gimastik.

- More! - zviko zet veselo kad gur-o kart mladic ruke. - it vam ga dosta za cijeli zivot, sto se tice gimastike, gimasticirat cete viSe sjedeci tom brod g da se

k prevrcete preko glave. s - moj zet, mislim - vratio se vlakom.

Rekao da jegovom zdravlj sasvim odgovara i Sjeverozapada zeljezica.

11

d drgi z kr takvo jed-otjedo tv brodo dz obale. Prije po-laska prisao stjard i pitao ga zeli 1i placati

restora svaki obrok s se pretpla-titi hr za cijelo tv.

Stjard preporucio v drug varijat jer tako proCi g jeftiije. Ishraa za cijeli

tjeda stajat ga s dvije fute i pet siliga. Za dorucak iti ria zati s iaru. Rcak d sat i redc.vito se sastoji od cetiri jela. Vecera sest - predjelo, h, riba, kotlet,

piletia, salata, kolaCi, sir i voce. I laka, kasa ve-cera, s s, deset.

prijatelj (koji i velika 1zjelica) zakljcio da rz za dvije i pol fute od-govarati, platio hr za tjeda d aprijed.

Rcak servira pravo kad s stigli do Sheer-essa. Nije i glada kako islio da iti, se zadovoljio s l kh govedie i porcijo jagoda sa slago. Poslije d dgo razisljao i ciilo se da vec tjedia i ista

osi kh govedie, kasije opet da vec go-diaa zivi s jagodaa sa slago.

Ni govedia i jagode sa slago is ile arocito srete; ciilo se da s i podjedako ezadovolje.

u sest s dosli i javili da vecera serviraa. Vijest i izazvala k s odsev-ljeje, ali se ciilo da di iskoristiti esto il od dvije fute i pet siliga, sisao re- !'.\',,\' stora pridrzavajci se za k i ostalo sto '

g dohvatiti. U dz stba docekao ga gd iris lka i kh sk is s ! iriso przee rie i povrca. Prisao \ stjard i s osijeho, slz ga pitao: 11,

- Sta iste zeljeli, gospodie? - Zeli da odesete odavdc - glasio jed-

va odgov. Brzo s ga izvkli v, odveli do ograde za-vjetrii i t ga ostavili.

12

1 1 1 1 1

!

~)

Slijedeca 'cetiri d puveo ziveci di i jedostavi zivuto taki kapetaovi iskvitia (to se pecivo tako zove, i pripadalo kt) i soda-vodi. Vec st se, dti, ohrabrio popio lijed sa suhi rz

i kruhom, poedjeljak zeljo gtau pile-c h. Iskcao se u torak i, prateci tzi po-

gledo brod koji polako isplovljavao iz lke, rekao:

- Eto, odlazi, odoseCi za dvije ft hrae koja pripada i, k is i oksio.

Poslije i da i sigurno izravao r da g ostati brod jos s d d.

Zato s se ostro sprotivio svako odlask . Naravo, sebe radi, kako s odah objasio. i brod ikad i ilo k.

s se, eduti, za Georgea. George iz-javio kako sigurno i ilo ista, da i cak zivao, ali da i savjetovao i i Harris da i poisljao brod; uvjere da is se obojica odah razboljeli. Harris to rekao kako , sto se g tice, uvijek ilo i os-talo zagoeto koji to i ljdia uspijeva da doblj morsk bolest. Siguro to d r

, iz afektacije. Cesto zelio da doblje morsk bolest, rekao , ali to ikad i spjelo.

Zatim m pricao tome kako prelazio preko l tako zbrkaom moru da s ptike morali vezivati za lefajeve, i kako s i kapeta ili jedie dvije zive dse brod koje

i savladala mi. Poekad pricao da s i drugi oficir is podlegli morskoj bo-lesti, ali vijek to i i jos etko drugi. ako

i i i jos etko drugi, d samo os-tajao zdrav. .

d stvar, nitko ikad pati od morske bo-lesti - k. Na mor mozete vidjeti g ljdi kojia zaista zlo; poekad ih brod. Jos ikad, medtim, isam sreo covjeka k koji z sto to morska bolest. Kamo svi ti losi moreplovci od kojih vrvi svaki brod st Cim se docepaj~ k, ostaje edokuCiva t.

13

Ako s ljdi velikoj veCini slicni jednom momk koga sam vidio na brod za Yarmoth, onda do rjesenja te zagonetke nije tesko doCi. Bili smo negdje ispred Sothend Piera 1, sjecam se, kad sam ga nasao presamiCenog preko ruba jed-nog brodskog okna vrlo opasnom polofaj. Pri-sao sam , poksavajci da ga spasim.

- , vcite se malo - rekao sam, tresCi ga za rame. - Past cete more.

- Oh, boze, volio ih da sam tamo - i je-dini odgovor sto sam ga mogao izvCi od njega,

sam ga morao t i ostaviti. Tri tjedna kasnije sreo sam ga kavani jednog

hotela Bath. Pricao svojim ptovanjima i odsevljeno objasnjavao koliko voli more.

- Rodeni sam pomorac - odgovorio na pita-nje jednog njeznog mladica koji ga zavidno slsao.- Dodse, jednom sam se osjecao pomalo ne-lagodno, priznajem. Bilo to kod Rta Horn. Brod se slijedeceg jtra razblo stijenje.

- zar vam nije ilo pomalo mcno t nedav-no, kod Sothend Piera, tako da ste vec pozeljeli da padnete s broda? - pitao sam.

- Kod Sothend Piera? - odgovorio , proma-trajCi zacudeno.

- Da, na brod za Yarmoth, prosli petak ila s tome tocno tri tjedna.

- Oh, ah ... da! - odgovorio , razvedrivsi se. -Sad se sjecam. Tog popodneva meila gla-vobolja. Od kiselih krastavaca, znate. Bili s to najgori kiseli krastavci sto sam ih ikad oksio na jednom pristojnom brod. Jeste li ih i vi jeli?

Sto se mene tice, otkrio sam izvrsri preventiv-n metod protiv morske bolesti. Treba jedno-stavno balansirati. Treba stati nasred l i, dok se brod ljlja i propinje, pokretati tijelo tako da

vijek ostane spravno. Kad se pramac broda po-cne propinjati, treba se naginjati naprijed sve dok gotovo ne dodirnete nosom l, kad se pocne dizati krma, treba se na isti naCin naginjati

1 Na samom uscu Tcmzc.

14

' '

natrag. Sve to, dti, lijepo i krasno ako tra-je sat ili dva; tesko tako balansirati tjedan dana.

- Da kreneo onda z rijek! - rekao George.

Iat svjezeg zraka, dovoljno fizicke aktiv-n.osti i tisine, rekao ; isli n ito obzete stalni rn pejzafa oko nas (cak i Har-risove, ako nesto ostalo od njih), naporan rad popravit n apetit i donijeti n dobar san.

Harris rekao kako, njegovo misljenj, George ne i trebalo da podzia nista od cega iti pospaniji nego oicno, jer i to oglo iti opasno. Rekao kako bas ne shvaca na koji to nacin George najerava spavati vise nego sada, jer dan ipak i s dvadeset cetiri sata, i ljeti i zii. Kad i George zaista spavao dze, onda i

kootno g iti i rtav, tako bar stedjeti ono sto sad trosi na stan i hran.

Harris , dti, dodao kako i za njega osobno rijeka ila kao narucena

Rasprava planovima - Zadovoljstva kampiranja kada su noCi lijepe- Isto, kad pada kisa- Postignut kompromis- - . tmorency, prvi dojmovi- Strahovanje da previse dobar za ovaj svijet, kasnije od-baceno kao neosnovano - Sjednica od-

godena

Izvkli smo mape i poceli raspravljati pla-novima.

Dogovorili smo se da krenemo slijedece sbote iz ingstona. Harris i cemo otici tr i pre-baciti camac do Chertseyja, George, koji tek po-slije moze napstiti City (George svakog dana spava nekoj banci od deset do cetiri osim sbotom, kad ga d i iz vec i1 dva sata), pri-druzit nam se tamo.

Hocemo li kampirati ili spavati gostionica-ma? George i bili smo za kampiranje. Rekli smo da i to ilo romanticnije, da ismo se osjecali kao divljini, kao staa vremena.

U srcima hladnih, tznih olaka polako lijedi sjecanje na zlatne zrake mrtvog snca. Ptice s

stjele, prekinle pjesm kao o2:aloscena djeca, i samo bolni krici liske i ostro krijestanje prdava-ca razijaj svecan tisin iznad spavanih voda dok miruCi dan izdise svoj posljednji dah.

Salasna armija Noci, cete sivih sjena, izvlace se necjno iz mracnih sma dz obala rijeke da ra-16

stjeraju posljednje straze svjetla, stupajuCi bez zvuka, nevidljivim nogama, kroz ustalasanu vode-nu travu i spstavu trstiku. Noc, na svom tam-nom prijestolju, siri svoja crna krila nad svijetom koji tone u mrak, tiho vladajuCi iz svog salasnog dvorca obasjanog blijedim zvijezclama.

u tim trenucima uplovljavamo . nasim malim camcem u neki miran kutak, podizemo sator, pri-premamo skromn vecer i polako, s zivanjem, jedemo. Poslije toga pnin i palin velike llc i tiho, kao melodija, poCinje odzvanjati godan Izgovor dok rijeka, Ll trenucima sutnje, zuboreCi oko camca, prica cdne stare price, odaje davne tajne i tiho pjevsi staru d pjesmic koju pje-va vec toliko tisca godia i pjevat jos tiscama godina, sve dok glas ne postae promu-kao i staracki, pjesm za k mi, koji smo aucili da volimo n promjenljivo lice, koji smo se tako cesto privijali z njena podatna njedra, nekako mislimo da razmijemo, iako ismo znali rijecima ispricati k koju smu tuliko t cli.

I sjedimo tako, z njeu ubalu, dok se mjesec, koji takoder voli, polako spusta da utisne na lice bratski poljubac i cvrsto obavije oku nje svoje srebre ruke. mi promatramo kako tece, stal-no pjevuseci, stalno sapucuci, u susret svom kra-lj, moru . . . dok nam glasovi ne zamr u tisini lule se ugase, dok se mi, oicni i ni cemu ~ sebni mladi ljudi, osjetimo cudo ispunjeni mislima, pomalo sjetnim pomalo slatkim, tako da se u n ugasi svaka zelja i potreba za razgo-vorom . . . dok se ne nasmijemo i, ustajuCi i istre-sajuCi iz ugasenih lula, pozelimo jedni drgima laku noc i, uspavani pljuskanjem vode i su-

1' stanjem lisca, utonemo u cvrst san pod velikim, ncpokretnim zvijezdama, sanjajuCi da Zemlja ponovo mlada- mlada i svjeza kakva ila prije nego sto su stoljeca jada i brige izbrazdala njeno lago lice, prije nego sto su grijesi i ludosti njene djece uCinili da ostari njeno, ljubavlju ispunjeno srce; da ljpka kao sto ila u onim davno mi-

2 - Tri CuYjcka u Camcu 17

ulim daima kad s , kao mlada majka, dojila svojim abujalim grudima, prije g sto s varljiva civilizacija svojim Iazima odmamila iz

g toplog arucja otrova zloba izvjestace-osti uciila da se stidimo jedostavog zivota sto smo ga vodili s m, i priprostog ali prostra-

og doma u kome se covjecastvo rodilo prije to-liko tisuca godia. ,

- sto iti ako d kisa? - rekao Harris.

Harrisa mozete icim dirnuti. U Harrisu postoji i truka skloosti poeziji, z sta to strastvea z za edostizim. Harrisu se

dogada da place z zasto. Ako se Har-risove oci ispue suzama, to , mozete iti sigur-

i, zato sto jede sirov Iuk ili zato sto prelio kot-let prevelikom koliciom vustersajrskog umaka.

Ako se adete u s Harrisom morskoj obali i kazete:

- Slusaj! Zar cujes? Jesu li to siree sto pje-vaju iz duie ustalasaih voda, ili to tuzi duhovi mora aricu d lijedim utopljeicima zaplete-

im u morsku travu? Harris vas uhvatiti ispod ruke i reCi: - Cuj, stari, zam sta s tobom; prehladio si

se. Hajde, podi lijepo sa mom. Zam za d mjestace, tu odmah iza ugla, gdje mozes doiti kapljicu ajboljeg skotskog viskija kakvog jos isi okusio. Odmah ces se osjecati bolje.

Harris uvijek z za k mjestace tu odmah iza ugla gdje se moze doiti esto s, rv

kada rijec picu. Uvjere sam da vas Harris, ako ga sretete u raju (ukoliko se esto takvo uopce moze pretpostaviti), docekati ovim rijecima:

- Bas mi drago sto si stigao, stari. Nasao sam d mjestace, tu odmah iza ugla, gdje toce za-ista prvoklasa ektar.

Ovog puta, medutim, buduCi da ila rijec kampiraju, jegovi praktici azori dosli su u pravi cas. Kampirati kisi i imalo prijato.

18

Spsta se vecer. Mokri ste do koze, m ima dobar pedalj vode i sve stvari s se ovlazile. Nalazite na obali mjesto koje nije tako gliovito kao ostala koja ste vidjeli, iskrcavate se, izvlaCite sator i poksavate ga podiCi, zajedno s jos jednim clanom ekspedicije.

Sator namocen i tefak, klizi vam iz ruk, rusi se i pada vam na glav, tjerajci vas ldilo. Za sve to vrijeme kisa porno pljsti. Sator nije lako podiCi ni lijepom vremen, kisi to se pretvara pothvat dostojan Herklesa. Onaj

drgi clan ekspedicije, mjesto da vam pomaze, samo izigrava dl. Upravo kad prekrasno za-tegnete svoj stran, on v svoj kraj i po-kvari sve.

- , sto radis ti tamo? - vicete. - Sta ti tamo radis? - odgovara on. - Popsti

malo, zar to tako tesko? - Ne vci! Sve si propastio, magarce glpi! -

vicete. - Nije istina, nisam! - zvraca on. - Pustaj t svoj stran!

- Kazem ti da radis sve naopako! - rlate, go-reCi od zelje da ga tresnete necim, onda jednim snaznim trzajem iscpate sve njegove kolcice.

- Ah, prokleti idiot! - t kako mrmlja, na-kon toga, na vase iznenadenje, slijedi divljacko potezanje koje rusi sve sto ste podigli. Spstate cekic i odlazite na drugu stran s namjerom da

kazete sto mislite Citavom tom posl, dok on krece istom smjeru da objasni svoje nazore vama. Jrite tako jedan za drugim krug, si, sve dok se sator ne srusi na gomil ostavljajci vas da gledate jedan drugog preko rsevina. Tad obojica, gnjevno, istom dah vicete:

- Eto ti! Sta sam ti rekao? u tom trentk treCi clan ekipe, koji do tada

izbacivao vod iz camca, nakvasio rukav do lakta i zbog toga vec deset minta psovao ne obracajci se nikome konkretno, dolazi da vidi kakve to, do vraga, glposti izvodite, i zasto prokleti sator nije vec podignt.

19

Na kraju, ovako ili onako, sator ipak postav-ljen i poCinjete iskrcavati stvari. Beznadno i po-kusavati naloziti vatru palite alkoholni primus i okupljate se oko njega.

isnica glavni sastojak svakog jela koje poku-savate pojesti za veceru. U kruhu ima dvije treCi-ne kisnice, tijesto punjeno sjeckanim iftekom

oilno natopljeno kisnicom, dzem, maslac, sol i kava sjedinili su se s njom u rijetku juhu.

Poslije vecere zakljucujete da sc duhan ovlazio i da ne mozete pusiti. Na srecu, ponijeli stc sa so-bom bocu tekucine koja, uzeta u odgovarajucoj dozi, grije i razvedrava, i ona vam vraca dovoljno volje za zivot da pokusate zaspati.

Zaspite tako i sanjate da vam slon neocekiva-no sjeo na prsa, da proradio vulkan i odbacio vas na dno mora, zajedno sa slonom koji i dalje mirno spava na vasim prsima. Budite se i posta-jete svjesni da se zaista dogodilo nesto ufasno. Vas prvi dojam da nastupio kraj svijeta, onda postepeno dolazite do zakljucka da to ne-moguce i da su, svemu sudeCi, na vas nasrnuli razbojnici da vas umore ili izio pozar, i to svo-je uvjerenje izrazavate na uoicajen nacin. Pomo-Ci, naravno, n niotkuda i sve sto znate jest da vas tisuce ljudi gaze i udaraju nogama, i da se gusite.

Iznenada shvacate da i netko drugi nevolji. Cujete kako ispod vaseg lezaja dopiru priguseni krici. Rijeseni, ma sto se dogodilo, da skupo pro-date svoj zivot, borite se uporno, ulafuci sve sna-ge, udarajuci nogama i rukama lijevo i desno, kr-vozedno urlajuci cijelo vijeme dok, konacno, nesto nad vama ne popusti i glava vam se nade na svjczem zraku. U tom tenutku, na samo dvi-je stopc ispred \ras, uglcdate nejasnu siluetu po-luobuccnog azbojnika koji sc sprema da vas

uije, i upravo kad ste odlucili da prihvatite u zi\ot i st, izncnada vam svane da to, u stvari, Jim.

- Oh, to si ti, z ne? - kazc vam , pepoznavsi vas ll istom trenutku.

20

- Jesam - odgovarate, trljajuci oci. - Sto se to dogodilo?

- Srusio se prokleti sator, mislim - odgovara on .. - Gdje Bill?

Obojica poCinjete glasno dozivati - Bill! - dok se tlo ispod vas ne zaljulja i zatrese, priguseni glas, koji ste i ranije culi, ne odgovori iz duine razvalina:

- Nosite se s moje glave, cujete li? Iz ostataka satora izvlaci se Bill, ulijepljen la

tom, rascupan, izgazen i - sasvim nepotrebno -agresivno raspolozen. Uvjeren , ocigledno, da ste sve to vas dvojica uCinili namjerno, da mu na-

- pakostite. Ujutro ste sva trojica promukli jer ste se u toku

noCi gadno prehladili. Uz to ste i izuzetno svadlji-vo raspolozeni i hrapavim sapatom psujete jedan drugog, pokusavajuci da pripremite dorucak.

Zbog svega toga odlucili smo t1a spavamo vani kad su noci lijepe, u hotelima, svratistima i go-stionicama, kao svi pristojni ljudi, kad su noci vla-zne ili kad pozelimo promjenu.

Montmorency prihvatio taj kompromis s po-sebnim odobravanjem. On bas ne uziva u roman-ticnoj tisini i osamljenosti. On za buku i vrevu,

ako vreva pomalo i vulgarna, utoliko vese-lija. Montmorency, kad ga pogledate, ostavljc. rto-jam andela koji iz nekog ljudima nedostupnog razloga poslan na zemlju u obliku malog foksteri-jera. Montmorencyjev oh-kako-je-pokvaren-

-ovaj"svijet-i-kako-ih-zelio-da-mogu-uciniti-nesto--da-postane-bolji-i-plemenitiji izraz ponekad izazi-va suze u oCima poboznih starih dama i gospode.

Kad tek dosao da zivi mom trosku, nisam uopce vjerovao da cu ga dugo zadrzati. Sjedio sam u naslonjacu i promatrao ga dok on, sjede-ci na tepihu, promatrao mene i razmisljao otpri-like ovako: Oh, taj pas nece dugo ostati na ovom svijetu. Iz olaka se spustiti zlatna kocija i od-vesti ga ravno u nebo, eto sto se dogoditi s njim.

21

Nakon sto sam, eduti, platio desetak pilica koje zadavio; nakon sto s ga r za vrat izvlaCiti iz sto cetrnaest ulicnih okrsaja dok on rezao i otiao se; nakon sto i jedna razjarena zena donijela da vidi rtvu acku, nazivajuci ubojicom; nakon sto prvi susjed tuzio sudu zbog toga sto drzi nevezanog opasnog psa, koji ga drfuo jedne hladne noCi zatvorenog u kucici za alat tako da se nije usudivao nosa pro-

oliti puna dva sata; i nakon sto s saznao da vrtlar, bez g znanja, doio trideset silinga kladeCi se da za odredeno vrijee taj pas po-iti toliko i toliko stakora, s poisljati da ga ozda ipak ostaviti na v svijetu ne-sto duze vrijee.

Motati se oko stala, okupljati oko sebe copore najozloglasenijih pasa gradu, voditi ih pred-gradia i tuci se s drugi, isto tako ozloglaseni

psia, to za Montorencyja pravi zivot. Zato , kako sam vec spoenuo, dao prijedlogu go-stionicama, svratistia i hotelia najtopliju po-drsku.

Nakon sto smo se tako, na zadovoljstvo, sporazumjeli spavanju, jedino sto ostalo da se raspravi ilo sto ponijeti sa s. Upra-vo smo ili zapoceli diskusiju kad Harris rekao da dosta naklapanja za jednu vecer i pred-lozio da izidemo i proveselimo se. Upravo pro-nasao jedno jestance, rekao , tu odmah iza skvera, gdje se z doiti kapljica irskog viskija koju zaista vrijedi okusiti.

George rekao da zedan (ne znam kad George nije i zedan), kako s nekako predosjecao da i mi casica toplog viskija sa kris-ko liuna dobro cinila, debata jednoglasno odgodena za slijedecu vecer. Vijecnici su stavili na glavu sesire i izisli.

22

III

Odluke donesene - Harrisov nacm rada - Kako postariji otac oitelji vjesa sliku

zid - George stavlja umjesnu primjed-bu - tari ranog jutarnjeg kupanja - Sto potrebno ponijeti za slucaj da se camac

prevrne

Tako smo se slijedece veceri ponovo sastali da prodisktiramo i dogovorimo se pripremama. Prvi z rijec Harris.

- sad, prvo se treba dogovoriti jest sto cemo ponijeti sa sobom. i, ., zmi komad papira i pisi, ti, George, nadi katalog nase pro-davaonice namirnica. I neka mi netko od vas da

kakv olovk, sastaviti popis. vamje Harris od glave do pete -vijek spre-l

man da Citav teret primi na sebe i odmah ga pre-j baci na tda leda.

Harris me vijek podsjeti na mog pokojnog k Podgera. Nikad zivot niste vidjeli takv gzv kci kao kad se moj k Podger prihvatio kakvog posla. Uramljivac , recimo, dostavio k slik, i stajala lagovaonici kajCi da d objesena. Tetka Podger i pitala sto da radi s njom, na sto i k Podger odgovorio:

- Oh, prepsti to meni! Ne razbljajte sebl.glav oko toga, nitko od vas. Sve sam srediti.

Nakon toga i skino kapt i bacio se na posao. Najprije bl poslao djevojk da kpi za sest penija cavala, onda i za njom ti jednog od djeca-

23

ka da kaze koje velicine. Tako i l-l pokreno i zaposlio Cijel k.

- sad ti, Will, donesi cekiC - vikno i - ti i, Tom, dodaj ravnalo. Bit i potrebne lje-stve, ali it boUe ako donesete i jedn khirlj

sk stolic. ti, i, ti ces otrcati do gospodina Gogglesa i reCi ces : Tata vas lijepo pozdrav-lja, nada se da v noga bolje, i pita ozete li posditi libel. Ti, Maria, ne idi nikao jer netko treba da pridrzi svijec, kad se djevojka vrati, neka odah ode i kpi koad spage za sli-

k. ti, . . . gdje ? . . . Tom, dolazi v! Ti ces i dodati slik.

Nakon toga i podigao slik i ispstio ; slika i ispala iz okvira, on i poksao da spasi staklo i porezao se. Nakon toga i skakati

soi, trazeCi rpciC. Nije ga, naravno, g naci zato sto rpciC i dzep kapta koji skino, nije znao gdje ostavio kapt. Ci-tava k orala diCi rke od trazenja alata i traziti kapt, dok on poigravao naokolo i s i setao.

- Zar nitko u cijeloj kCi ne zna gdje ka-pt? Nikad zivot nisa vidio tako ssene ljde, na casn rijec, nisa! Vas sestoro niste sta-

nj naCi kapt koji s skino n t ni pet inta! , zaista ...

Zati i stao i stanovio da sjedi na svo kt, i vikno:

- U red, ne orate vise traziti! S s ga na-sao. Prije i ga k nasla da s 7..aolio, nego vi!

Nakon sto i pola sata previjao prst, i nakon sto doneseno novo staklo, donesen alat, ljestve, khinjska stolica, i nakon sto donesena svijeca,

k Podger ponovo i kreno akcij dok i ci-tava oiteU, zajedno s djevojko i dvorkinjom, stajala polkrug, sprena da priskoCi

. Dok s dvoje drfuli stolic, treci i g da se popne i pridrzavao ga, cetvrti i dodao cavao, peti cekic. Ujak Podger z

i cavao i ispstio ga.

24

- Eto! - rekao i vrijedeno. - Sad nestao cavao.

1 dok ismo svi mi, pzeci na koljenima, traZili cavao, k Podger stajao i na stolici i mrmljao,

pitajCi hoce li stajati na stolici cijel vecer. Konacno i netko nasao cavao, ali on i za to

vrijeme izgblo cekic. - Gdje sad taj cekiC? Sto sam radio s ceki-

cem? Gospode na n! Sedmoro vas t, stojite i zijevate, ne znate sta sam radio s cekiCem!

Pronasli ismo i cekiC, ali i on medvremen izgblo znak sto ga naCinio na zid gdje trebalo zablti cavao, i svi ismo se redom morali penjati na stolic pored njega da ga poksamo naCi. 1 naravno, svatko od nas pronasao i ga na drugom mjest, on i nas sve redom nazivao

bdalama i naredivao nam da sidemo. Nakon toga ponovo i z ravnalo i mjeriti, i stanovio da cavao treba zablti na polovic dzine od trideset jedan i tri osmine inca. Poksao i to izracnati napamet, i naprosto pobjesnio.

Svi ismo poksavali to izracnati napamet, i svatko od nas dosao i do drugog rezltata, na sto

ismo se svi poceli podsmijevati jedni drugima. U toj galami nekako ismo zaboravili prvobltni broj, k Podger morao mjeriti ponovo.

Ovog t k Podger i odlcio da se poslzi komadom spage i kriticnom trentk, kad stari nespretnjakovic stajao na stolici nagnt nad

ktom od cetrdeset pet stpnjeva poksavajCi da dohvati tock dobra tri inca izvan njegovog dosega, spaga i iskliznla iz ruk on i se srusio na glasovir. Kad glavom i cijelim tijelom dario sve tipke odjednom, i to zaista izzetan mzicki efekt.

Tetka Maria i to rekla kako ne dopsta da dje-ca stoje naokolo i slsaj takve izraze.

Konacno i k Podger ipak oznaCio zeljeno mjesto, prislonio na njega vrh cavla sto ga dr-:lao lijevoj ruci, desn ruk z cekiC. Pr-vim darcem cekica pogodio i palac, i s rlikom

ispstio cekic nekome na nogu.

25

Tetka Maria i na to lago primijetila kako se nada da k Podger, kad slijedeci t d namjeravao zabijati cavao zid, na vrijeme oba-vijestiti, otiCi i provesti tjedan dana kod majke, dok se taj posao ne obavi.

- Oh, vi zene pravite gzv ni oko cega - odgo-vorio i k Podger, dolazeci polako sei. - Za-sto, bas volim ovakve sitne poslove.

Nakon toga i ponovo poksao, ali ovog t i nakon drugog darca cavao potpno nestao zid, zajedno s pola cekica, k Podger i na-letio na zid sa zestinom dovoljnom da ostane bez nosa.

Ponovo i zapocela potraga za ravnalom i spa-gom, i oznaceno novo mjesto. Konacno, oko ponoci, slika i ila objesena - visila i nakrivo i pomalo nesigurno, zid na tri stope oko nje izgle-dao i kao da ga netko strugao graljama. Svi

ismo ili mrtvi morni, potpno iscrpljeni -osim k Podgera.

- Gotovo ! - rekao i silazeci sa stolice, naga-zivsi svom teZinom dvorkinji na kurje oko, i s neskrivenim ponosom promatrajCi krs koji napravio. - Neki i ljudi za ovakv sitnic pozvali majstora!

Harris , siguran sam, iti isti takav kad odras-te, i to sam i rekao. Ne mog dopstiti, rekao sam, da zima sav teret na sebe.

- Ne. Ti donesi papir, olovk i katalog, George pisati obaviti cijeli posao.

Prvi popis sto smo ga saCinili morali smo odba-citi. ilo ocigledno da gornjim tokom Temze ne

mog ploviti brodovi dovoljne tonaze da prevez sve stvari koje smo zapisali kao neophodne. Raz-derali smo popis i pogledali jedan drugog.

Za rijec se javio George. - Mislim, znate, da smo krenli pogresnim ko-

losijekom. Ne smijemo misliti na stvari koje i nam dobro dosle, nego samo na stvari bez kojih ne mozemo.

George ponekad izvali i neSto zaista pametno. Zacdili iste se. Za mene ta izjava ila prava 26

mdrost, ne samo odnosu na konkretan pro-em vec i svjetl naseg putovanja z rijek zi-vota . Koliko ima ljdi koji na tom ptova-~

n tako pretovare svoj camac da samo sto ne po-tone pod teZinom kojekakvih glposti, od kojih, misle, zavisi zadovoljstvo i dobnost putovanja, 1 koje s stvari samo nepotreban teret!

k ljdi pretrpavaj svoj ijedni brodiC do vrha jarbola skpocjenom odjecom i velikim kcama, nepotrebnom poslgom i gomilom nazo-viprijatelja, kojima nije nimalo stalo do njih za koje ni sami ne mare narocito, skpim zabavama

kojima nitko ne ziva, konvencionalnostima i modn, pretvaranjem i nadtosc i - oh, najte-zim, najglpljim od svih tereta! - strahom sto

njima misliti ssjedi, lksuzom koji samo zasi-cje, zivanjima koja samo izazivaj dosad, praz-nim seprenjem koje, kao zeljezna kruna kojom

s nekad krunisali zlocince, oblijeva krvlj i pro-zima bolom izmcen glavu koja nosi!

Sve to nepotrebaJl teret, covjece, nepotreban teret! Baci ga preko ruba camca vodu! Od njega camac postaje tako tefuk da ga jedva vces, padas nesvijest veslajci. Postaje nezgrapan, opasan i tefuk za pravljanje tako da ni na trentak nisi slobodan od strepnje i brige, nikad se ne mozes

opstiti i ljencareci sanjariti . . . Nikad nemas vre-mena da promatras kako leprsave sjenke lako prelijec preko plitina, kako se svjetlcave sncane zrake ljeskaj na naborima vode, kako velika

staa kraj obale zre svoju slik . . . Ne vidis zlatnozelene sme, ijele i zte vodene ljiljane, trsk koja ti sjetno mase, kacne ili plave spo-menke.

Baci taj teret vod, covjece! Neka camac tvog i zivota d lagan, krcaj samo ono sto ti zaista 1 potrebno - skroman doin i jednostavna zadovolj-~ stva, jednog il1 dvojic prijatelja koji to zaista s, nekog koga volis i tko tebe voli, jedn mack, jed-nog psa, jedn ili dvije lle, dovoljno hrane i do-voljno odjece, i malo vise nego dovoljno pica, jer zed opasna stvar.

27

Vidjct ces, tada, da takvi lakse upravljati i da se nece tako lako prevrnuti, ako se i prevrne, steta nece iti tako velika; jednostav-na solidna roba podnosi vodu. Iat ces vreena i za razisljanje i za rad. Iat ces vreena da upijes suncanu svjetlost zivota, da slusas eolsku glazbu koju boZji vjetar izvlaCi iz struna ljudskih srca oko nas, vreena da ...

Oprostite i, li vas. Potpuno s se zabo-ravio.

~ , prepustili s popis Georgeu, i on pisati.

- Sator n nostiti - predlozio George. -Uzet s tendo. nogo jedno-stavnije, i udobnije.

UCinilo n se da to dobra ideja, s prihvatili. Ne zna jeste li ikad vidjeli takav

. Iznad pricvrste se zeljezni lukovi, preko njih se nategne velika cerada, od r do kre, i pricvrsti duz rubova. se na taj naCin pretvara u kucicu, vrlo ugodnu iako

l zagusljivu. sad, sve i svojih n, kao sto rekao onaj covjek kad urla punica i kad su dosli da od njega naplate pogrebne troskove.

George rekao da u t slucaju r po-nijeti pokrivac, lapu, sapun, cetku i cesalj (za sve), cetkicu za zube (svatko), lavor, prasak za zube, sapun za brijanje (zvuci kao vjeZa iz fran-cuskog, zar ne?) i nekoliko velikih rucnika za ku-panje. Prijecuje da ljudi uvijek vrse opsezne pripree za kupanje kad god idu nekao lizu vode, ali da se bas nogo ne kupaju kad t stignu. \

Isto se dogada kad podete na r. Uvijek do- t nese cvrstu odluku - dok razislja t u Londonu - da cu svakog jutra rano ustati i buc-nuti se u r prije dorucka, i uvijek svecano pa-

kira kupace gacice i rucnik za kupanje. Uvijek kupuje crvene kupace gaCice. Nekako se s sei svida u crveni kupaCi gacicaa. Dobro idu uz ten. S, i dode na r, osje-28

tim da za tim jutajim kllpanjem ceznem neu-sporedivo manje nego dok sam i u gradu. Na-protiv, u meni zelja da leskarim u postelji sto mogu duze, onda sidem ravno na dorucak.

Jednom ili dva pllta vrlina u meni trijllmfira-la sam ustao ll sest sati i polt1obucen, s gaCi-cama i rucnikom, jezeti se, izbat1ljao napolje. Ni-sam se, medutim, nikad narocito proveo. Izgleda da za takve prilike, kad naumim da se kupam rano izjutra, cuvaju u rezervi izl\zetno ostar isto-cni vjetar. Birajll, osim toga, samo trorogo kame-

, nje i stavljaju ga odozgo, zaostre stijene i prekrijll siljke s malo pijeska tako da ih ne vidim, i povllku

n dvije milje m pllcini tako da mo-am, sav zgcen i dhteCi, cllpkati do njega koz pola stope dubokll vodll. kad sam konacno sti-gao do mora, ilo uzbt1rkano i sasvim nepriv-lacno. Dohvatio me jedan ogroman val tako da su mi se noge podsjekle i nasao sam se ll sjede-cem polofajll, tocno na jednom ostom kamenu koji tll i postavljen za mene. Zatim, i nego sto sam stigao i Oh! Uh! i llstanovio li sto ostalo od mene, val se vatio i odvukao do sedine oceana. sam, sva jzbeztimljen, plivati prema obali pitajl\Ci se hocl\ li ikad pono-vo vidjeti svoj dom i pijatelje, i kajuci se sto ni-sam i kao djecak pazljiv m sesti (kad sam djecak, mislim). I upavo kad ~am i izgu-io svaku nadu, val se povllkao i ostavio me ispruzenog na pijesku kao morsku zvijezdu; ustao sam i ustanovio da sam plivao i se za goli zi-vot ll dvije stope vode. Odskakl\tao sam do obale, obllkao se i odvukao kuci, gdje sam se, naravno,

pretvarati kako sam llzivao. U ovom nasem slucaju, svi smo picali kllpa-

nju kao da namjeravamo dugo plivati svakog jll-ta. Geoge rekao kako divno pobuditi se ll camcu u n, svjeze jutro i zaoniti ll istu, po

zacnu ijeku. Hais na to dodao da nema ni-cega boljeg za apetit od plivanja prije dorucka.

N to uvijek popavi apetit, k . Geoge k kako potiv toga da se Haris kupa,

29

ako zato jesti vise nego sto normalno jede. I ovako , rekao , iti tesko vuCi uz vodu svu tu silnu hranu za Harrisa.

Usprotivio sam se toj tvrdnji, naglasavajuCi ko-liko ugodnije iti zivjeti u istom camcu sa svje-zim i okupanim Harrisom, makar morali zbog toga vuCi koji kvintal namirnica vise. Razmislivsi, George prihvatio moje argumente i povukao svoj veto na Harrisovo kupanje.

Konacno smo se suglasili da ponesemo tri veli-ka rucnika kako ne ismo morali cekati jedan na drugoga.

Sto se tice odjece, George rekao da nam dva odijela od flanela iti dovoljna, jer , ako se uprljaju, mozemo sami oprati u rijeci. Upitali smo ga li ikad pokusao oprati flanelsko odijelo u rijeci, on odgovorio da nije, da to nije oso-bno pokusao, ali da poznaje neke ljude koji su to radili, i da to nije nimalo tesko. Harris i ili smo dovoljno naivni da povjerujemo kako on zna

govori, i da i tri pristojna mladiCa, bez polozaja i utjecaja, i bez ikakvog iskustva kada rijec pranju, zaista mogli komadom sapuna oprati svoje kosulje i hlace u rijeci Temzi.

DoCi , medutirn, dani kad cemo shvatiti, prekasno, da George bijedan lazljivac koji Ci-tavoj stvari oCigledno pojma nije imao. Da ste vidjeli tu odjecu poslije pranja . . . ali, kao sto se to ki!Ze u petparackim romanima, sve u svoje vrijeme.

George nas nagovorio da ponesemo neko-liko pari donjeg rulja i dosta carapa, za slucaj da se camac prevrne i da se moramo presvuci. it n, rekao , potrebno i dovoljno rupcica jer oni mogu posluziti i za brisanje stvari, kao i par koz-nih cizama koje narn, pored veslackih cipela, i te kako dobro doCi ako se camac prevrne.

30

IV

Pitanje.hrane- Zamjerke petroleju ulozi atmosfere - Dobre strane sira kao suputni-ka- Udata zena napusta svoj dom- Daljnje pripreme za slucaj da se camac prevrne -Pakiram nase stvari - Zlobna cetkica za z- George i Harris pakiraju- Grozno Montmorencyjevo ponasanje - Povlacimo

se poCinak

Nakon toga smo zapoceli debatu hrani. Prvi se javio George:

- Pocet cemo s doruckom. - (George vrlo praktican covjek) - Dakle, za dorucak nam iti potrebna tava - (Harris rekao da tesko pro-bavljiva, ali smo mu mi podviknuli neka ne izi-grava budalu, i George nastavio)- cajnik, kotlic za vodu i alkoholni primus.

- Petrolej ne dolazi u obzir - rekao George uputivsi nam znacajan pogled, Harris i brzo smo se suglasili.

Jednom smo ili ponijeli sa sobom petrolejski primus, i nikad vise. tjedan dana proveli smo kao u kakvom skladistu petroleja. Prozimao sve. Nista nema tu sposobnost da prozima sve kao petrolej. Drzali smo ga ispod pramca, odakle se njegov miris sirio sve do krme, prodiruci kroz camac i sve u camcu, sireci se preko rijeke, pro-zimajuCi SVU prirodu i kuzeCi atmosferu. Ponekad i puhao ~apadni petrolejski vjetar, ponekad

31

istocni petrolejski vjetar, dogadalo se da s i sjeverni petrolejski vjetar, mozda jzni. Bilo ,

medtim, potpno svejedno dopire li iz snjeznih postranstava Arktika ili iz pjescanih pstinja -vijek stizao zasicen zadahom petoleja.

Petolejska isparavanja sirila s se i propastavala zalaske snca, sto se tice mjeseCine, ona

ila naprosto natopljena petrolejem. U Marlow sn poksali pobjeCi od tog zada-

ha. Ostavili smo camac pored mosta i otisli da posetamo gradom ne ismo li nekako makli, ali on nas patio. Citav gad i kao za-liven petrolejem. Prosli smo koz grolje ispnjeni dojmom da t ljde sahranjj tl. Glavna lica tako zadarala na petrolej da smo se pitali kako taj svijet t Zivi. Odsetali smo se ne-koliko milja cestom prema Birmingham, ali za

ld, citav pedio i dobro nakvasen petrolejem. Petl k tog izleta sastali smo se ponoc na

jednoj pustoj ledini, pod mnjom rascijepljenim hastom, i svecano se zakleli (proklinjali smo t napast tjedan c!ana na oican, gradanski naCin, ali ta zakletva ila nesto posebno) da viSe nikad necemo zeti petolej camac- osim, naravno, s! bolesti.

Zbog toga s se ov9m sl odlcili za is i denatrirani alkohol. Ni on, dodse, nije neka \'elika sreca. Jedete denatriran pit i de-

atrirane kolace. Ipak, zet velikim koliciaa, alkohol mogo vise godi organizm g pe-trolej.

Od ostalog sto t z.a doucak, George predlozio i slani, sto jednostavo pri-rediti, hlado s, , krh, maslac i dzem. Za

ucak, k , iat iskvite, hlado meso, krh s maslacem i dze - ali sir ikako. Si kao i petrolej, previs~ se pavi vaza. Zeli za sebe citav camac. Prodire kroz torb i namece svoj arom

sv sto se nalazi . Ne zate vise da li je-dete pit od k, salam jagode sa slagom. Svc i ks sira. Sir , medtim, opaka stvar ajvise zbog svc:ig mirisa.

32

Jedan prijatelj, s se, kpio Liver-pool dva sira. Bili s to divni sirevi, zreli i ekani, s iriso od dvije stotine konjskih snaga i garantirani dt od tri ilje, sposobni da obore covjeka na daljenosti od dvije stotine jar-di. Bio s to vrijee Liverpool i pri-jatelj pitao hoce li i iti tesko da ih od-

nese London, jer se on zadrzati jos dan-dva, za sireve ne i ilo dobro da tako dgo leze.

- Oh, sa zadovoljstvo, stari - odgovorio s. - Sa zadovoljstvo.

Svratio s sireve i zajedno s njia odvezao se kocijo na kolodvor. Bila to neka olpina od koCije k vkao neki raskliani, sipljivi

jesecar, koga njegov vlasnik, dok s razgo-varali, trentk odsevljenja nazvao konje. Sir s stavio na krov i krenli s brzino k i se ponosili konstruktori najbrzeg parnog valjka na svijet. 1 sve klialo veselo kao po-grebno zvono dok niso skrenli iza gla. vjetar iznenada zaphno naseg ata zestoki i

riso sira. ga probdilo , frkcci od straha, jurno brzino od tri ilje na sat. Vjetar stalno h isto sjeru i, prije nego sto

s stigli do kraja lice, konj dostigao brzin od n cetiri ilje na sat, s lakoco prestizCi invalide i debele, stare gospode.

KoCijas i dva nosaca s k, druzeni sna-gaa, jedva s ga zastavili pred kolodvorom Ne vjeruje da i i to spjelo da se jedan od

k nije snasao i pokrio konj nozdrve rupCi-ce i zapalio ispred njih koad sedeg papira.

i s kart i ponosno odarsirao na pe-ron, sa svi sirevia, dok s se ljdi s postova-

nje sklanjali stran. Vlak i prepn i r s i k k sjedilo vec seda ljdi. Neki svadljivi stari gospodin bnio se, ali

s se ipak gr ntra, stavio sir mrez za prtljag i, sjestivsi se nekako, s osijeho pri-ijetio kako lijep, topao dan. Ubrzo se, dti, stari gospodin vrtjeti.

- Nekako zagusljivo - rekao . - Tri Covjcka Camcu 33

- Vrlo sparno - rekao mskarac pored njega. Nakon toga s obojica pocela njsiti oko sebe,

ali kad s treci t dahnli zrak, naglo s se zagrcnli, stali i bez rijeci izisli iz .k. Za nji-ma se digla neka pokrupna gospoda, izjavila kako prava sramota da pristojna data zena mora podnositi takvo maltretiranje, pokpila svoj tor- i osam paketa i izisla. etiri preostala ptnika sjedili s jos neko vrijeme dok jedan mskarac dostojanstvenog drianja, Cijem i se odijel i opcem izgled moglo zakljCiti da iz pogrebni-cke branse, nije rekao da 'ga nesto atmosferi podsjeca na mrtv . Na to s trojica od ptnika poksala da istovremeno prod kroz vrata i povrijedila se.

Osmjehno sam se gospodin crnom i rekao kako mi se cini da cemo imati Citav k za sebe,

on se zadovoljno nasmijao i rekao da neki ljdi prave gzv ni oko cega. Kad vlak kreno, i on , medtim, tn nek dn potistenost sam ga, kad smo stigli Crewe, pozvao da popi-jemo nesto. Prihvatio poziv, onda smo se za-jedno prograli do ifea gde smo cetvrt sata vika-li, darali nogama i mahali kisobranima. n se pojavila jedna mlada dama i pitala nas ze-limo li nesto.

- Sto cete popiti? - pitao sam, okrecCi se mom novom znanc.

- Dajte mi za dva i pol silinga ciste rakije, go-spodice, molim - odgovorio .

Nakon sto iskapio rakij, stke se daljio i sjeo drugi k, sto nije ilo nimalo lijepo od njega.

Od Crewea sam ptovao sam k, iako vlak i prepn. d i vlak stigao kakv sta-

nic, ljdi i, gledavsi prazan k, nagrnli vi-cCi: Ovamo, Maria, ovamo, ovdje ima slobodnih mjesta! i U recl, , dolazim! Trcali i v

kci teske kovcege, i grali se oko vrata tko prvi i. Konacno i netko otvorio vrata, se stepenik i srusio se arucje covjeka iza

g. Dolazili i, d jedan, i osjetivsi miris 34

bjefuli da se uguraju u neki drugi vagon, ili placali razliku i odlazili u prvi razred.

Sa stanice Euston odnio sam sireve ravno stan mog prijatelja. d njegova supruga usla u sobu, zastala i zagrcnula se, onda rekla:

- Sto se dogodilo? Recite mi i najgore. - su sirevi - rekao sam. - Tom ih kupio

u Liverpoolu i zamolio me da vam ih donesem. Dodao sam kako se nadam da shvatiti da

nemam nikakve veze s tim. Rekla da uvjere-na u to, ali da Citavoj stvari porazgovarati s Tomom kad se vrati.

prijatelj se zadrfuo u Liverpoolu duze nego sto ocekivao, i tri dana kasnije, posto se nije vratio, njegova zena dosla k meni. '

- Sto vam rekao Tom za one sireve?- upita-la s vrata.

Odgovorio sam da porucio da ih drzi na vlat-nom mjestu, i neka ih nitko ne dira.

- Malo vjerojatno da ih itko dirnuti - re-kla . - li ih pomirisao?

Rekao sam da jest, vjerojatno, i da mu do tih sireva mnogo stalo.

- li se strasno naljutiti - upitala - ako platim nekom covjeku da ih odnese i zakopa?

Rekao sam da i ga to potreslo do dublne duse. Odjednom ljesnula ideja. - kako i ilo da ih vi pricuvate? - rekla .

- Da ih pdsaljem ovamo? - Gospodo - odgovorio sam - osobno volim

miris sira i nedavno putovanje s njim iz Liverpo-ola ostat mi zauvijek u uspomeni kao divan za-vrsetak jednog ugodnog odmora. Na ovom svije-tu, medutim, moramo misliti i na druge. Dama pod cijim krovom imam cast stanovati jest udovi-ca i, koliko znam, mozda i siroce. Ona vrlo odlu-cno, cak, rekao ih, elokventno protestira kad ne-tko pokusa da , kako ona to kaze, prijede. Pri-sutnost sireva vaseg muza u njenoj kuCi ona i, to instinktivno osjecam, protumacila kao takav po-kusaj, ne zelim da se meni govori kako sam pokusao prijeCi jednu udovicu i siroce.

'

35

- Onda, dobro - rekla supruga mog prijate-lja, ustajuCi. - Mogu vam reCi samo to da cu po-kupiti djecu i otiCi u hotel dok se taj sir ne pojede. Ne zelim vise zivjeti u istoj kuci s njim.

Odrzala rijec, ostavivsi kucu na cuvanje jed-noj dvorkinji koja , kad su upitali hoce li iz-drzati miris, upitala: Kakav miris? i koja , kad su odveli do sira i rekli da duboko uvuce zrak kroz nos, izjavila kako se osjeca lag miris dinja. Iz toga su izvukli zakljucak da atmosfera ne moze naskoditi, i ostavili u kuCi.

Hotelski racun iznosio petnaest gvineja i moj prijatelj, nakon sto sve sabrao, izracunao da, ga funta sira stajala osam silinga i sest penija. Rekao da obozava krisku dobrog sira, ali da to nadilazi njegove mogucnosti. Zato odlucio da ga se rijesi. Bacio sireve u kanal, ali ih morao ponovo loviti jer su se ladari sa slepova zalili. Go-vorili su da ih od tih sireva hvata nesvjestica. Za-tim ih , jedne tamne noci, odnio i ostavio u op-cinskoj mrtvacnici. Grobar ga , medutim, prona-sao i digao strasnu galamu.

Rekao da to zavjera da mu se oduzme kruh, jer i taj miris probudio i mrtve.

se prijatelj konacno oslobodio tih sireva tako sto ih odnio u jedan primorski gradic i za-kopao na plazi. Mjesto zbog toga iznenada po-stalo cuveno. Gosti su pricali kako nikad ranije nisu primjeCivali kako tu zrak osta, i tubekulozni i malokrvni ljudi odlazili su tamo masovno na oporavak.

Zbog toga sam, ma koliko volio sir, smatao da Geoge u pravu sto odblja da ga ponesemo.

- Uzinu cemo preskoCiti - rekao George (Harris ga na to razocarano pogledao) - ali zato cemo u sedam sati prirediti dobar, oilan obrok, uzinu s cajem i veceru zajedno.

Harris se odmah razvedrio. George predlozio pitu s mesom i vocem, hladno meso, rajcice, po-vrce i voce. Za pice cemo ponijeti onu cudnu, ljepljivu Harrisovu tekuCinu koju, kad se pomije-sa s vodom, on naziva limunadom, dosta i

36

viskija za slcaj, kako rekao George, da se camac prevrne.

Imao sam dojam da George malo previse inzi-stira na tom prevrtanj. nekako nije i pravi

dh s kojim se krece takav pothvat. Bilo mi , medtim, drago sto cemo ponijeti

viski. Odlcili smo da vino i pivo ne nosimo. Pogre-

sno nositi ta pica na rijek. Od njih covjek po-staje trom i sanjiv. Poneka casa vecer, dok setka-te grad i zagledate djevojke, ne moze skoditi, ali ne t piti kad vam snce dara ravno gla-v, jos vas ceka tefak posao.

Napravili smo popis stvari koje cemo ponijeti, i kad s se te veceri rastajali, stanovili s da prilicno dg. Slijedeceg dana i petak, do-nijeli s sve i sastali se vecer da ih spakirao. Donijeli s veliki, lagani kovceg za d i ne-koliko kosara za namirnice i posde. Prejestili

s stol do prozora, istresli sve stvari na goil nasred poda, sjeli naokolo i gledali n.

Rekao s da pakirati. Uvijek sam i ponosan na svoj vjestin pa-kiranj. Pakiranje jedna od nogih stvari ko-jima, vjeren s, zna vise nego ilo tko drugi na svijet. (Iznenadje , ponekad, koliko tak-vih stvari i.) Upoznao s Georgea i Harrisa s

t Cinjenico i rekao i da iti najbolje ako sve prepste iskljCivo eni. Prihvatili s prijedlog sa sprenosc kojoj ilo neceg zlosltnog. George pripalio ll i ispruzio se na lefaljci,

Haris podigao noge na stol, pseci cigaru. ilo daleko od onog sto s i na m. Zamisljao s, naravno, da rukovodi ci-jeli poslo, da George i Harris rade r

i t. Htio s da ih s t i t odgrne stran rijeCia: Oh, ti ... , Ostavi, to !, >>Evo, vidi kako to jednostavno!- da ih cim, oglo i se reCi. Nacin na koji s oni shvatili rijeCi nervirao . Nista i tako ne ide na zivce kao ljdi koji besposleni sjede oko n dok radi.

37

Stanovao s nekad s jedni k koji tako dovodio do ludila. Izlefuvao se na sofi i proatrao kako radi, satia, prateCi pogledo cijeloj sobl, k god ih krenuo. Govorio kako istinski godi da proatra dok petlja naokolo. Govorio kako tada osjeca da zivot nije prazan san koji treba prespavati i prozijevati, vec uzvisen pothvat, ispunjen duzno-stia i teski rado. Govorio da se cesto pita kako g zivjeti prije nego sto upoznao

n, kad nije i koga da gleda dok radi. Sad, nisa takav. Ne ogu irno sjediti i proatrati druge kako skapavaju od posla. Uvijek

s sprean da ustane i nadzirava, da set-ka naokolo s rukaa u dzepovia i objasnja-va kako treba raditi. Takva vec energi-cna priroda, i tu ne ogu nista.

Ovog puta, eduti, nisa rekao ni rijeci, vec s pakirati. Pokazalo se da to veCi po-sao nego sto s u pocetku zaisljao. Konacno

s ipak spakirao kovceg i sjeo na njega da pri-tegne reenje.

- Zar neces staviti unutra i cize? - upitao Harris.

Pogledao s naokolo i ustanovio da s po-tpuno zaboravio na njih. Takav v Harris. Nije g upozoriti dok nisa zatvorio i rn pritegao kovceg, naravno. George se sijao - oni svoji podrugljivim, glupavim, idiotskim, iscaseni sijeho. Njih dvojica su ponekad dovodila do ludila.

Otvorio s kovceg i ugurao u njega cize, onda, upravo kad s najeravao da ga zatvo-ri, pala i na u jedna strasna isao. s li spakirao svoju cetkicu za zube? Ne zna zasto, ali nikad ne zna s li spakirao cetkicu za zube ili nisa.

cetkica za zube progoni kad god putu-je nekao, i zagorcava i zivot. Sanja da

nisa spakirao, budi se sav u ledeno znoju i skace iz kreveta da trazi. Ujutro , opet, spakira prije nego sto r zube r 38

otvarati kovceg da nadem, i ona vijek ono posljednje sto izvcem iz kovcega. Nakon toga po-novo spakiram kovceg i zaboravim kpaoni, se moram posljednjem trentk vracati i no-siti na zeljeznick stanic motan rupcic.

Morao sam, naravno, ponovo izvCi sve iz kov-cega i, naravo, nisam mogao naci. Ispretrao sam stvari otprilike do stanja kome s ile prije nego sto stvoren svijet, dok jos vladao kaos. Harrisovu i Georgeovu cetkic nasao sam, narav-no, osamnaest t, ali svoj nikako. Vracao sam stvari kovceg jedn jedn, i svak sam dobro zagledao i protresao. Tako sam konacno nasao jednoj cipeli. Sve sam spakirao ponovo.

Kad sam zavrsio taj posao, George pitao li kovceg\.1 sapn. Rekao sam da mi prslk li sapn kovceg ili nije, zatvorio ga i stegao remenjem, onda stanovio da sam spakirao svo-j kes za dhan sam ga morao ponovo otvo-riti. Kovcegje definitivno zatvoren deset sati i pet minta, ostale s jos kosare. Harris primi-jetio da nam do polaska ostalo jos manje od dvanaest sati i da iti bolje ako on i George

spakiraj ostalo. Sglasio sam se i sjeo, oni s se bacili na posao.

Poceli s neoicno bodro, ocigledno s namje-rom da mi pokaz kako se to radi. Nisam rekao ni rijeci; cekao sam svoj trentak. d Georgea objese, Harris ostati najveci antitalent za paki-ranje na svijet. Promatrao sam gomile tanjra i salica, cajnike, , tegle, pite, primse, kolace, rajcice i tako dalje, svjestan da stvar brzo po-stati zabavna.

I postala . Poceli s tako sto s razili jedn salic. ilo prvo sto s radili. Uradili s to tek da pokaz sto s stanju raditi, i da izazov radoznalost.

Nakon toga Harris spakirao dzem od jagoda preko rajcica i zgnjeCio ih, s morali vaditi raj-cice iz kosare zlicom.

Zatim dosao red Georgea; stao na ma-slac. Nisam rekao nista, samo sam im prisao i sjeo

39

na r stola da ih mog bolje promatrati. ih nerviralo vise nego da sam rekao ne znam sto.

se osjecalo. Nerviralo ih i smetalo, s ga-zili stvarima, stavljali stvari iza sebe i vise ih

nis mogli naCi, spakirali pite na dno teske stva-ri naili preko njih, dok ih nis zgnjecili ...

Preko svega s jos prosli sol, sto se tice ma-slaca . . . nisam mogao ni zamisliti sta sve dvojica odraslih ljdi mog raditi s jednim paketiCem maslaca. Nakon sto ga George izvkao iz svoje , poksali s ga grati cajnik. Nije htio da d, dio koji i ntra nije htio napolje. Na kraj s ga sastrgali nozem i stavili na stoli-c, Harris sjeo na njega. Ostao zalijep-ljen na hlacama, oni s ga trazili cijeloj s.

- Zakleo ih se da sam ga spstio na v sto-lic - rekao George, zreCi prazno sjediste.

- Vidio sam kako si ga tamo spstio, nema dvi-je minte - rekao Harris.

Nakon toga s poceli pretrazivati s i sastali se sredini, zreCi jedan drugog.

- Cdna stvar. Nikad nisam za ovakvo ne-sto - rekao George.

- Zaista misteriozno - rekao Harris. Zatim se George nekako nasao iza Harrisa i g-

ledao maslac. - Mi ga trazimo, on t! - zvikno ljtito. - Gdje? - pitao Harris, okrecCi se. - Ne mici se, zaboga! - drekno George, -i se prema njem.

Skinli s ga s Jiarrisovih hlaca i naili kotlic. Montmorency , naravno, aktivno sdjelovao svem tome. Njegova zivotna amicija da sme-ta i da se izdiru na njega. Ako se v nekamo gdje apsoltno nepozeljan, gdje svima sme-tati, gdje ljde dovoditi do ldila tako da ga ga-

daj svim sto im se nade pri ruci, tek onda osjeca da dan nije prosao zald.

Namjestiti se tako da se netko spotakne njega i satima ga s, to njegov najzviseniji cilj i ideal. Ako se to posreci, njegova misljenost postaje gotovo nepodnosljiva. 40

Dolazio i sjedao pravo na one stvari koje s George i Harris htjeli spakirati, sve sto izvo-dio radio s cvrstim vjerenjem da, kad netko ispruzi ruk za necim, stvari zeli dohvatiti nje-

gov vlazn njsk. Stavio s dzem, gri-ckao cajne zlicice, onda zamislio da s limni stakori, vk se kosaru i potamanio tri prije n.ego sto ga Harris stigao tresnti glavi ta-vom.

Harris rekao da ga poticem na to. Nisam ga poticao. Takvog psa nije nikad potrebno poti-cati. Na takve stvari tjera ga njegova priroda, pr-vobltni grijeh s kojim roden.

Pakiranje zavrseno dvanaest i pedeset, i Harris , sjedeCi na velikoj kosari, izjavio kako se nada da nista necemo naCi polomljeno. George rekao da ono sto polomljeno polomljeno, i ta misao kao da ga smirivala. Rekao takoder da spreman za krevet. Svi smo bili spremni za kre-vet. Harris trebalo da spava te noCi kod nas, smo se zajedno popeli spavac s.

Bacili smo novcic da odredimo gdje tko spa-vati, i Harris trebalo da spava sa mnom.

- Zelis li spavati do zida ili s vanjske strane, .? - pitao .

Rekao sam da najvise volim spavati krevet. Harris rekao da to stari stos. - Kad zelite da vas tr probdim? - pitao George.

- U sedam - rekao Harris. - Ne, sest - rekao sam jer sam zelio napisati

jos nekoliko pisama. Neko smo se vrijeme natezali oko toga, ali smo

na kraj dosli do kompromisnog rjesenja i spora-zmjeli se da stanemo pola sedam.

- Pro bdi nas pola sedam, George - rekli smo.

George nije odgovorio, kad smo prisli, stanovili smo da vec velike spava. Namjestili smo lavor n vode tako da tr, kad stane, zagazi ravno njega, i vkli se krevet.

41

v

Gospoda Poppets nas budi - George spava-lica- Prijevara s prognozom vremena((-Nasa prtljaga - Drsko ponasanje jednog djecaka- Svijet se okuplja oko nas- Krece-mo s velikom pompom i stiiemo stanicu Waterloo- Prostodusnost Cinovnika Jugo-zapadne ieljeznice kad se radi tako profa-nim stvarima kao sto su vlakovi- Plovimo,

plovimo otvorenom camcu

Ujutro nas probudila gospoda Poppets. - Znate li, gospodine, da vec skoro devet

sati? - rekla . - Devet cega? - dreknuo sam, skoCivsi. - Devet sati - odgovorila kroz kljucanicu. -

UCinilo mi se da ste se uspavali. Probudio sam Harrisa i rekao mu koliko sati. - Mislio sam da si namjeravao ustati sest -

rekao . - i jesam - odgovorio sam. - Zasto me nisi

probudio? - Kako da te probudim kad ti nisi probudio

mene? - odbrusio . - Sad cemo stiCi na rijeku tek negdje poslije dvanaest. Pitam se jesi li uopce namjeravao ustati.

- Aha - odgovorio sam - i sreca tvoja sto je-sam. Da te nisam probudio, ti i spavao cetrnaest dana.

42

Refuli smo tako jedan na drugog jos nekoliko minuta, dok nas nije prekinulo prkosno Georgeo-vo hrkanje. nas , prvi put otkako smo se pro-budili, podsjetilo da i on tu. Lezao - on, co-vjek koji pitao kad zelimo da nas probudi -na ledima, sirom otvorenih usta i podignutih koljena.

Ne znam zasto, naravno, ali vec sam pogled na covjeka koji spava dok sam vec na nogama do-vodi do ludila. Uzasava me pomisao na to da dragocjeni trenuci njegovog zivota, nenadoknadi-vi trenuci koji se nikad vise nece vratiti, odlaze tako unepovrat, u beskorisnom spavanju.

Tu lefuo George, traceCi u odvratnom ljenca-renju neprocjenjivi poklon vremena, svoj drago-cjeni zivot za cijim izguljenim i neiskoriste-nim sekundama jednom gorko .Zaliti. Mogao se, budan, gostiti jajima sa sunkom, draziti psa oci-jukati sa sobaricom, umjesto da tu lezi umrtvljen, duse utonule u dubok zaborav.

Bila to strasna misao. Harris i , Cinilo se, dosli smo na nju u istom trenutku. OdluCili smo da ga'spasimo, i taj plemeniti naum ucinio da zaboravimo na svadu. Bacili smo se prema njego-vom krevetu i strgli s njega pokrivace; Harris ga tresnuo papucom glavi, sam mu drek-nuo u uho tako da se smjesta probudio.

- Stas dogada? - rekao , uspravivsi se u kre-vetu.

- Ustaj, klado debela!- zaurlao Harris.- Vec devet i petnaest!

- Sta! - vrisnuo i skocio iz postelje ravno u lavor pun vode. - budala stavila ovo ovd-je?

Rekli smo mu da budala on, kad nije vidio la-vor.

Obukli smo se, ali tek kad smo krenuli u ku-paonu, palo nam na pamet da smo spakirali cetkice za zube, cesljeve i cetke (ta moja cetkica za zube otjerat me u grob, siguran sam!), smo morali siCi u prizemlje i izvuci ih iz kovcega.

d smo to obavili, George se sjetio svog pribora za brijanje. Rekli smo mu da se tog jutra mo-

43

rati odreCi brijanja, jer necemo vise otvarati pro-kleti kovceg ni za njega ni za ilo koga drgog.

- Ne bdite ldi - rekao . - Zar mog ovakav City?

Bili smo svjesni da to City nece lako podnijeti, ali zar smo sad mogli misliti na ljdske patnje?

sto rekao Harris, na svoj oblcajeni, vlgarni naCin, City morati to progtati.

Zatim smo sisli na dcucak. Montmorency i pozvao dvojic svojih prijatelja da ga isprate, s ubljali vrijeme tkci se pred vratima. Smi-rili smo ih kisobranom i prihvatili se kotleta i hladne govedine.

- Najvaznije dobro dorckovati - izjavio Harris poCinjCi s kotletima dok s, kako re-kao, topli, govedina moze cekati.

George uzeo novine i poCitao nam rbriku nesretnim slucajevima na vodi, zatim \Temen-sk prognoz koja predvidala hladno vijeme s oboinama i mjestimicnim razvedavajem (ma sto to znaCilo sporedbl s oblcajenim lo-sim vremenom), S povremenim lokalnim grmlja-viama, istocnim vjetom i opcom depesijom

d Midlandsom (kljcujCi London i l). Barometar padu.

- Ah! - govorili smo, promatrajCi ih kroz pro-zor. - Kako se mokri vratiti kci!

ikotali smo se zamisljajci kako pokisnti do koze, zatim sjeli, podjarili vatru kamin i posvetili se citanj i sredivanj zirki morskog ilja i skoljki. Sncane zrake prodirale s s i oko dvanaest sati vruCina vec postala neizdr-zljiva, smo se poceli pitati kad dariti ti jaki

pljskovi s mjestimicnim gnnljavinama. - Ah, sruCit se poslije podne, vidjet cete - go-

vorili smo jedni drugima. - Oh, kako taj narod pokisnti! it smijeha!

U jedan sat dosla gazdarica da nas pita zar necemo iziCi kad tako divan dan.

- Ne, ni slcajno - odgovorili smo, smijljeCi se znalacki. - Mi necemo. Ne namjeravamo pokisnti, ne, hvala.

I kad dan vec i na izmak, od pljska ni traga, poksali smo se razvedriti mislj kako

grunti iznenada, pravo kad narod krene kcama ne d imao gdje da se skloni. SmoCit ih gore nego ikad. Nije, medtim, pala ni kap kise i tako prosao jedan prekrasan dan, nakon nje-ga i prekrasna .

Stradan tr procitali smo da iti lijep, sncan i vedar dan, temperatra porastvrlo sho. Hotelski momak koji pravo prolazio

45

zastao i rekao kako barometar, njegovu mis-ljenju, pokazuje sutrasnje vrijeme. Mozda misli na pretprosli tjedan, rekao sam zamisljeno, ali mo-mak rekao ne, nikako.

Kucnuo sam ga ponovo slijedeceg jutra i kazalj-ka skocila jos vise, dok kisa pljustala nego ikad. U srijedu sam otisao i ponovo ga lup-nuo, kazaljka pokazala najprije lijepo

ima Ely s tim?). Ako ga tresnete, ne pokazuje nis-ta. Osim toga, morate ga podesiti na nivo mora i preracunati u stupnjeve Fahrenheita, tek tada vam nista nije jasno.

Kome , uostalom, stalo da unaprijed zna vri-jeme? Dovoljno nas nervira kad dode, i cemu se unaprijed uzrujavati zbog onog sto nas ceka? Pro-rok kakav nam se svida jest starac koji u izuzetno tmurno jutro, kad nam zbog necega posebno stalo da vrijeme bude lijepo, pogleda znalackim okom u horizont i kaze:

- Oh, ne, gospodine, mislim da se razvedriti. Razvedrit se sasvim sigurno, gspodine.

- Ah, taj zna - karemo, pozdravljajuCi ga i od-lazeci. - Pravo cudo kako ti stari ljudi poznaju cudi vremena.

Nase simpatije prema tom covjeku nimalo ne umanjuje Cinjenica da se ne razvedrava, nego da kisa uporno pljusti cijelog dana.

- Ah, nema veze - kazemo. - Uradio sto mogao.

Prema covjeku koji predvidi ruzno vrijeme os-jecamo, naprotiv, samo antipatiju i ogorcenje.

- Sto mislite, hoce li se razvedriti? - vicemo, veselo, prolazeCi pored njega.

- Bogami nece, gospodine. Bojim se da pa-dati cijeli dan - odgovara on, vrteci glavom.

- Prokleta stara budala - mrmljamo - sta zna vremenu? - ako se njegova prognoza po-kaze tocnom, vracamo se ispunjeni jos vecom sr-dzbom prema njemu i s nekim neodredenim os-jecajem da, ovako ili onako, on ima u tome svoje prste.

Na dan naseg polaska jutro bilo previse vedro i suncano da i nas jeziva upozorenja stampe na barometar u padu, atmosferske poremecaje sto se iskosa prilifavaju preko Srednje Evrope i povecanje tlak"a previse uznemirila. 1 tako George, zakljuCivsi da nam ne moze pokvariti ras-polozenje i da samo gui vrijeme, potajno digao cigaretu sto sam i brizljivo smotao za sebe i otisao.

47

Harris i , nakon sto smo dokrajcili ono sto jos ilo na stol, iznijeli smo prtljag pred k i cekali da naide kakva koCija.

Kad smo skpili sv prtljag, gomila ila pri-licno velika. Bio t najprije kovceg, zatim jedna manja ptna torba, dvije kosare, veliki svezanj po-krivaca, cetiri-pet kapta i kisnih kabanica, neko-liko kisobrana, zatim jedna lbenica mrezi jer ila previse velika da ismo mogli nekamo

gurati, nekoliko funti grozda maloj korpi, je-dan japanski sncobran od papira i tava koja zbog dgacke rucice nije mogla stati kosaru smo samo motali pakpapir.

Bila to zaista povelika gomila, i Harris i meni ilo zbog necega negodno da stojimo kraj nje, iako ne ih znao reCi zasto. KoCije nije ilo ali zato s se pojavili liCni mangpi i, oci-gledno zainteresirani za prizor, zastali da nas pro-matraj.

Prvi naiSao Biggsov segrt. Biggs drzi proda-vaonic voca i povrca, njegov najveci talent da pronalazi i zaposljava najdrskije i najbezobraz-nije segrte sto ih civilizacija dosad stvorila. Ako se nasem ssjedstv pojavi netko tko se pose-bno istice mangpskoj liniji, odmah znamo da to Biggsov najnoviji segrt. Pricali s mi, kad se dogodilo ono cveno morstvo Great Coram

Street, da nasa lica odmah zakljCila kako se iza toga krije (tadasnji) iggsov segrt. Da nije i

stanj, prilikom ostrog nakrsnog ispitivanja kome podvrgnt od strane broja 19 gdje tr poslije zlocina svratio narudzbe (z pomoc broja 21 koji se to vrijeme slcajno zatekao pred vratima), dokazati savrsen alii, lose i se proveo. Nisam poznavao tadasnjeg iggsovog segrta, ali na osnovi kasnijih iskstava s njima osobno ne ih pridavao velik vaznost tom ali-

iju. Biggsov segrt, kao sto sam rekao, pojavio se iza gla. d iskrsno, i oCigledno velikoj zuri, ali kad gledao prizor - Harrisa, mene, Montmorencyja i stvari - sporio korak, zreCi 48

u nas. Harris i odmjerili smo ga nam1godeno, sto i nekoj profinjenijoj naravi ilo dovoljno, ali Biggsovi momci nisu, pravilu, osjetljivi. Zastao , na dva koraka od naseg stuista, i naslonjen na ogradu, grickajuCi neku slamku, budno pratio svaki nas pokret. Bilo oCigledno da namjerava pratiti razvoj dogadaja do kraja.

Trenutak nakon toga na suprotnoj strani ulice pojavio se momak iz prodavaonice mjesovite robe. iggsov segrt mu doviknuo:

- ! Prizemlje iz broja 42 seli! Momak iz prodavaonice mjesovite robe presao preko ulice i zauzeo polozaj na suprotnoj strani

stuista. Nakon toga naisao mladi gospodin iz postolarske radionice i pridruzio se Biggsovom segrtu, dok nadzornik kanti za smece iz Plave poste zauzeo izdvojen polozaj na plocniku.

- Nece, izgleda, umrijeti od gladi, sto kazete?-rekao dzentlemen iz cipelarske radionice.

- Oh, i ti i ponio sa sobom neke stvarcice - odgovorio funkcioner iz Plave poste

Stigli smo na stanicu Waterloo u jedanaest sati i upitali odakle krece vlak u jedanaest i pet. , naravno, nitko nije znao; na stanici Waterloo ni-tko nikad ne zna odakle krece koji vlak, ni kamo taj vlak, kad krene, u stvari ide. Nosac koji po-nio nasu prtljagu i uvjeren da krece s drugog perona, dok drugi nosac, s kojim se upustio u diskusiju tom pitanju, cuo da se prica kako krenuti s perona broj jedan. Sef stanice , s druge strane, vjerovao da krenuti s lokalnog perona.

Da privedemo stvar kraju, popeli smo se na kat da upitamo prometnog inspektora, i nam re-kao kako upravo sreo jednog covjeka koji vi-dio taj vlak na peronu broj tri. Otisli smo na treci peron, ali mjesne autoritativne licnosti saopeile su nam da , njihovu misljenju, taj vlak u stva-ri ekspres za Southampton, mozda i lokalni za Windsor. Bili su, medutim, sigumi da to nije vlak za ingston, iako nam nisu mogli reCi zasto.

Nas nam nosac tada rekao da , njegovu misljenju, taj vlak vjerojatno na gomjem peronu; sjeca se tog vlaka od ranije, rekao . I tako smo otisli na gornji peron, potrazili strojovodu i upita-li ga da li ide za ingston. Rekao . da to, narav-no, ne zna sasvim sigumo, ali da mu se Cini da ide. Bilo kako ilo, ako njegov vlak nije 11.05 za

ingston, onda gotovo sigurno da 9.32 za Vir-ginia Water, ili 10.00 ekspres za otok Wight. U sva-kom slucaju, ide nekamo u tom pravcu, kamo, to cemo sa sigumoscu znati kd stignemo. Gumu-li smo mu u ruku dva i pol silinga i zamolili ga da bude 10.05 za ingston.

- Nitko nikad nece saznati, na ovoj pruzi - rekli smo mu ~ koji ste vlak i kamo idete. Put vam poznat, se tiho izvucite i vozite za ingston.

- sad, ni sam ne znam, gospodo - odgovo-rio taj plemeniti covjek - ali pretpostavljam da neki vlak mora voziti i za ingston. Odbacit cu vas.

Tako smo se odvezli do ingstona Londonsko--jugozapadnom zeljeznicom. 50

Kasnije smo saznali da vlak kojim smo otptovali i stvari postanski vlak za Exeter, i da s ga satima trazili stanici Waterloo, ali nitko nije znao sto se s njim dogodilo.

Camac nas cekao ingston tocno ispod mosta smo se ptili prema njem, tovarili

svoj prtljag i konacno se i sami krcali. - li sve red, gospodine? - pitao nas

covjek koji iznajmljivao camce. - Sve red - odgovorili smo, i Harris za

veslima, za kormilom i Montmorency, nesretan i smnjicav na pramc, zaplovili smo rijekom koja cetrnaest dana iti nas dom.

51

VI

Kingston- Poucne ranoj eng-leskoj povijesti- Poucna zapaianja hras-tovom duborezu i iivotu uopce- Tuina pri-ca Stivvingsu mladem - Razmisljanja davnoj proslosti - Zaboravljam da sam za kormilom - Zanimljive posljedice - Lairint Hampton Courtu- Harris kao vodic

Bilo prekrasno jtro, kasno proljece ili rano ljeto, kako vam drago, kad se njezno zelenilo trave i lisca pocinje prelijevati tamnijim nijansa-ma i priroda izgleda kao lijepa, mlada djevojka koja drhti od cdnih implsa svoje probdene zenstvenosti.

Starinske zabacene lice Kingstona sto se spstaj do same rijeke izgledale s neoblcno sliko-vito na ljestavom sn. Svjetlcava rijeka sa slepovima sto s plovili njoj, sjenovite staze za

v brodova, lijepo redene vile na sprotnoj strani rijeke, Harris narancasto-crvenom lejzeru koji stenje veslajCi, daleki obrisi starog sivog dvorca Tdora, sve to sacinjavalo jedinstven

sncan slik, listav ali smiren, n zivota, ipak tako tih da sam osjetio, premda dan

i tek , kako tonem neko dremljivo sa-njarenje.

Razmisljao sam ingston ili Kyningestunu, kako se gradic zvao vrijeme kad s njem krunjeni saksonski kraljevi. veliki Cezar pre-52

sao rijek, rimske s legije logorovale na okol-nim padinama. Cezar, kao mnogo kasnije Elizabe-ta, zastavljao se, izgleda, svda; samo, vise dr-fuo do svog gleda nego dobra stara kraljica Bess - nije odsjedao krcmama.

Bila lda za krcmama, ta Djevica-kraljica En-gleske. Tesko naCi koliko-toliko privlacn kr-

cm krug od deset milja oko Londona k nije zavirila, kojoj nije odsjela ili kojoj nije prespavala, ovom ili onom zgodom. Razmisljao sam tome kako i ilo kad i, recimo, Harris

okreno novi list i postao velik i gledan covjek, kad i na primjer postao predsjednik vlade, i mro. Da li i nakon toga na krcme koje posje-civao stavili natpise ovoj gostionici Harris popio vrc piva, >>Harris ovdje ljeto 1888. go-dine popio dva skotska viskija

splasnla, da i grad ponovo vratio staru slav kad Hampton Cort postao sjediste Tdora i Starta, kad s se kraljevske lade ljljale vezane z l rijeke, dvorani ogrtacima jar-kih silazili niza stbe prema vodi, zvikjCi:

rasnieh li barkah, vaj! Neka lagosloveno ime Gospodnie!

Mnoge od starih k naokolo vrlo rjecito go-vore danima kad ingston i sjediste kralje-va, kad s njem zivjeli plemiCi i dvorani da i

ili kraljevoj lizini, dga cesta prema vratima dvorca cijelog dana veselo odzvanjala od zveketa celika, rzanja nemirnih, plemenitih konja, sstanja svile i barsna i smijeha lijepih zena. Velike i prostrane k s istrenim mrefustim prozorima, ogromnim kaminima i kitnjastim zabatima prica-j danima ijelih carapa i svilenih prslka, po-jaseva izvezenih iserom i kompliciranih prisega.

Podignte s vremenima kad s ljdi znali kako se gradi. Tvrde crvene opeke s vremenom s legle jos tvrsce, hrastove stbe ne skripe i ne kt dok covjek polako silazi niz njih.

Kad vec rijec hrastovim stbama, jednoj kci ingston postoje takve jedne prekrasne

stbe hrastovom dborez. Sad to neka tr-govina, na samom trg, ali k nekad oCi-gledno ila dom neke vazne licnosti. Jedan prijatelj, koji zivi ingston, otisao jednom zgodom t trgovin da kpi sesir i, trentk rasijanosti, grno rk dzep i platio odmah,

gotovom. Trgovac (koji poznavao mog prijatelja) nije,

naravno, prvom trentk mogao vjerovati svo-jim ocima, ali brzo dosao sei i, osjecajci kako treba ciniti nesto smisl poticanja takvih po-

stpaka, pitao naseg jnaka da li i htio vidjeti lijep stari hrastov dborez. prijatelj rekao da i, i trgovac ga nakon toga odveo kroz rad-

nj i z stbe na kat. Ograda predstavljala sa-vrsen primjerak mjetnickog rada drv, zido-vi s svda ili olozeni hrastovinom, s dborezom dostojnim kakvog dvorca. 54

Sa stba s otisli salon, prostran svijetl prostorij sa zidovima olozenim, na iznenadenje mog prijatelja, tapetama vedrih , s plavom os-novom. Stan , medtim, i sasvim oblcan i moj prijatelj se pitati zasto ga trgovac t do-veo. Vlasnik otisao do jednog zida i k.

se zvk drva. - Hrastovina - objasnio . - Sve sam hrastov dborez, sve do stropa, isti kao sto ste vidjeli na stbama.

- , za ime bozje, covjece - vikno moj pri-jatelj zaprepasteno - ne zelite valjda reci da ste po-krili hrastov dborez plavim papimim tapetama?

- Jesam - glasio odgovor. - I masno sam to platio. Morao sam, naravno, najprije dati da se dborez izlanja i izravna, Sad soba bar svijetla. Ranije ila strasno smorna.

Ne mog reci da kategoricki osdjem tog cov-jeka (sto za njega, nesmnjivo, velika tjeha). S njegova gledista, to glediste prosjecnog

kcevlasnika koji tezi sto jednostavnijem zivot, ne starog manijaka koji visi prodavaonicama anktikviteta, on sasvim prav. Hrastov dborez vrlo godan za oko kad ga nema mnogo, ali bez smnje pomalo smomo zivjeti okruzen njim, bar za one koji tome posebno ne zivaj.

nekako kao da covjek zivi crkvi. Ne, ono sto njegovom sl tzno jest ci-

njenica da on, kome nije mnogo stalo do hrastova dboreza, ima salon olozen izrezbarenom hra-stovinom, dok ljdi koji vole moraj davati sil-ne novce da nabave. , izgleda, pravilo na ovom svijet. Svatko ima ono sto ne treba, ono sto zeli imaj drugi.

Ozenjeni ljdi imaj zene kojih i se rado rije-sili, mladi neozenjeni ljdi kk sto ih nemaj. Siromasi koji jedva sastavljaj kraj s krajem imaj osmoro divne djece. Bogati bracni pa-rovi mir bez djece, nemajci kome ostaviti

svoj imovin. s, zatim, djevojke s dvaracima. Djevojka-

ma s mnogo dvaraca oni nikad nis potrebni.

55

z kako ih se rado ijesile, da ih oni samo gnjave, zasto ne id i ne dv se gospodici Smith i gospodici Brown, koje s rzne i vec go-dinama i nemaj nijednog dvaraca? Njima dva

aci nis potrebni, ne namjeravaj se nikad dati. Ne treba mnogo razbljati sebl glav s tim stva-

rima; covjek se samo razalosti. U nasoj skoli blo jedan djecak koga smo svi

zvali Sanf'ord i Merton, Pravo ime ilo Stiv-vings. Bio to najneoblcniji djecak sto sam ga ikad zivot vidio. Mislim da zaista volio Citi. Uvijek imao negodnosti zbog oblcaja da sjedi krevet i cita grcki, sto se tice f'rancskih ne-pavilnih glagola, nije ilo sile koja ga mogla od-vojiti od njih. Glava ila n nekih cdnih i neprirodnih ideja tome kako postati ponos svojih roditelja i skole, cezno za tim da pobere sto vise nagrada i da, kad odraste, postane n covjek; mislio samo na neke takve glposti. Ni-kad nisam sreo tako cdno stvorenje istovreme-no bezazleno, pazite, kao tek rodena .

, taj djecak se razbolijevao dva t tjedno tako da nije mogao ici skol. Nije ilo djecaka na svijet koji se znao tako razboljeti kao taj Sanf'ord i Merton. Kad i izblla kakva zaraza negdje deset milja daleko od naseg grada, on i se razbolio od te bolesti, i to opasno. Doblvao

1

bronhitis pasji vruCinama i peldn grozni- ,~.' oko BoziCa. Nakon sest tJ' edana sse. rema i ~ ga oborila krevet, kad i iziSao novembar- \

sk magl, vracao se kCi sa sncanicom. '! .. Jedne godine dali s anestezij, jadnik, - .

vadili sve z i stavili protez jer s ga .!. strasno i vjeCito boljeli zbl. Zl , med- ~ tim, zamijenila neuralgija s kronicnom palom srednjeg h. Nije ilo dana da nije i prehla- i den, osim tok onih devet tjedana sto bolo-vao od sarlaha, i vijek patio od ozelina. Za ve-like epideije kolere 1871. godine nase ssjed-stvo ostalo cdno postedeno. Imali smo samo jedan slcaj oboljenja cijeloj zpi, i to i mladi Stivvings.

56

Kad i bolestan, morao ostati krevet, jesti piletin, lake pdinge i groZde iz staklenika. Lezao i tako i jer nis dopstali da vjezba latinski, odzeli s i njemack gra-

matik. , Mi ostali djecaci, medtim, mi koji ismo rado

zrtvovali deset semestara skole za je(\an dan bo-lovanja i kojima nije ilo ni na kraj pameti da

prze roditeljima nesto zbog cega i se mogli pra-viti vazni, mi nismo ili kadri hvatiti cak ni an-

gin. Zafrkavali smo se na rh i to nam samo dobro Cinilo, cak nas i osvjefuvalo; gtali smo stvari od kojih i se svatko razbolio, ali od njih smo se samo deljali i doblvali jos bolji ape-tit. sto adili, nismo se mogli azboljeti sve dok ne i poceli skolski paznici. onda, pvog dana feija, hvatili ismo grip, navkli veliki kasalj i sve mogce vste oboljenja kojih se ne ismo mogli rijesiti sve dok ne i opet pocela skola. Poslije toga, ma koliko poksavali da to spijeCimo, smjesta ismo ozdavili i osjecali se bolje nego ikad.

Takav zivot, mi smo kao zito koje pokose, gurn i ispek.

Vatimo se, medtim, pitanj hastovog dz. Mora da s imali mnogo smisla za mjetnicko i lijepo- ti nasi davni preci. Sve nase danasnje

mjetnicko lago tek s iskopine predmeta za svakodnevn tr od prije ti ili cetiri stoti-ne godina. Pitam se da li stari tanjuri za h, vr-cevi za pivo ili gasila za svijece koje danas toliko cijenimo, zaista sd istinsk ljepot ili ih privlacnim Cini samo areola starine koja ih okru-zje. Starinski plavi porclan koji danas vjesa-mo zidovima kao kras, i prije par stolje-ca oicno posde, ruzicasti pastiri i zte pasti-rice nad kojima se danas izbezmljj nasi prija-telji, pretvarajci se kako shvacaj njihov mjet

nick vrijednost, ili s bezvrijedni krasi za ka-min koje s majke u osamnaestom stoljec dava-le djeci da se igraj kad s ila nemirna.

57

li isto tako iti i bdcnosti? li jef-tine sitnice danasnjice stra postati skpocjene

mjetnine? li bogati ljdi dvadeset prvog stoljeca vjesati iznad kamina redove nasih danas-njih tanjura s vrbama? li ijele salice sa zlat-nim rubom i prekrasnim zlatnim cvijetom (nepo-znate vrste) koje nase Sarah Jones danas tako ne-marno razijaj, iti brizljivo slijepljene i stavlje-ne vitrin prasin s njih brisat osobno do-macica?

Uzmimo, na primjer, onog psa od porclana koji krasava spavac s mog namjestenog sta-na. neki ijeli pas. Oci s plave. Ima

njsk: njezne ruzicaste , s crnim pjegama. Glava nekako nezgodno krucena, izraz olicenje ljpkosti dovedene do r imbecilnosti.

osobno nisam nimalo odsevljen tom figricom. Promatrana kao mjetnicko djelo, cak me pomalo i nervira. Moji lakomisleni prijatelji otvo-reno se rugaj, cak se ni samoj gazdarici ne svida naroCito, i ona opravdava njen pristnost soi samo Cinjenicom da doila od neke tetke.

Vise , medtim, nego vjerojatno da za dvije stotine godina negdje iskopati tog psiCa, bez nogu i slomljena repa, prodati ga kao anticki porclan i dati pocasno mjesto nekoj vitrini, ljdi ga promatrati i diviti se. Odsevljavat ih divni preljevi njegove njske i znalacki raspravljati kako divan morao iti komadic repa koji nedostaje.

Mi danas ne mozemo sagledati ljepot tog psa. Za nas on predstavlja nesto sasvim oicno. kao sa sncevim zalaskom i zvijezdama - ne divi-mo se njihovoj ljepoti zato sto s nam oci navikle na njih. Tako i s tim porclanskim psom. Go-dine 2288. ljdi se topiti nad njim. lzrada tak-vih pasa it tada davno zaboravljena mjetnost. Nasi se potomci pitati kako smo ih pra-vili, i govorit kakvi smo majstori ili. nama

se pricati s postovanjem kao >>Onim izvanred-58

nim starim mjetnicima koji s devetnaestom stoljec izradivali pse od porclana.

r~nom rad najstarije kceri iz osnovne skole govorit se kao tapiseriji iz viktorijan-ske ere

i tako lijep slik prufa prekriven t lisajem, tamo mahovinom, sa stidljivom mladom lozom sto izviruje preko ruba bedema da vidi sto se do-gada dolje na prometnoj rijeci, i s dostojanstve-nim starim brsljanom sto se razgranao nesto nize. Na svakih deset jardi tog starog zida naCi cete pe-deset raznih , preljeva i nijansi. Kad bih znao crtati, i naCio kako se slika, mogao bih naCiniti zaista prekrasn slik tog zida, sigran sam. Ce-sto sam razmisljao i tome kako bih volio stalno zivjeti Hampton Court. vlada takva tisina i mir, i pravo idealno mjesto za setanje rano iz-jtra, prije nego sto nagrne svjetina.

Znam, medtim, kad i se to ostvarilo, da ne ih i narocito odsevljen. Bilo i t jezivo do-sadno i smorno vecer, dok svjetiljke treperave sjene na drvom olozene zidove, da-leki koraci dk kroz hladne kamene hodni-ke, cas se prilizavajci, cas zamirci daljini, i mrtvoj tisini covjek samo otkcaje vlac stitog srca.

Mi mskarci i zene djeca smo snca. Volimo svjetlost i zivot. Zato hrlimo naselja i gra,dove,

okolica postaje iz godine godin sve pstija. sn, danj, kad oko nas zivi i bruji Priroda, volimo otvorene padine i dboke sme, ali n, kad majka Zemlja zaspi nas ostavi bdne, oh! Svijet oko nas izgleda sasvim pst i plasimo se kao djeca napstenoj kci. ~jednemo i zajecamo,

obzeti ceznjom za licama s plinskom rasvjetom, ljdskim glasovima i ohrabrujcom vrevom ljdskog zivota. Osjecamo se sitni i bespomocni toj ogromnoj tisini k razija samo sstanje tam-nog drveca sianog nocnim vjetrom. Samo se dhovi motaj oko nas i njihovi falosni zdasi isp

njavaj nas dbokom tgom. Zato, okpimo se velikim gradovima, zapalimo ogromne logorske vatre od milijn plinskih plamicaka, vicimo, pje-vajmo i osjecajmo se hrabri!

Harris me pitao jesam li ikad i lairint Hampton Corta. On sam i tamo s