1. PRAVNE GRANE

a) Upravno pravo – proučava djelovanje tijela državne uprave i drugih

državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima

b) Kanonsko pravo – skup pravila koja vrijede za određenu vjersku

zajednicu (rimokatoličko kanonsko pravo, pravoslavno kanonsko pravo i

anglikansko kanonsko pravo)

c) Građansko pravo – regulira odnose između privatnih fizičkih ili

pravnih osoba

d) Privredno (trgovačko) pravo – regulira odnose između pravnih

subjekata u privredi

e) Krivično (kazneno) pravo – propisuje najteže povrede pravnog

poretka i regulira njihovo kažnjavanje

f) Radno pravo – njime se uređuje sklapanje i prestanak radnih odnosa,

prava i obveze subjekata u radnom odnosu, te ostala važna pitanja i

modaliteti u radnom odnosu i u vezi s njim

g) Međunarodno pravo – uređuje odnose između subjekata

međunarodnog prava: država, međunarodnih organizacija i pojedinaca

h) Proceduralno pravo – uređuje postupanje sudova i drugih tijela, te

prava i obveze stranaka

2. PRAVO

- skup svih pravnih normi koje vrijede u određenoj državi, kojih pridržavanje

osigurava država svojim mjerodavnim tijelima primjenom određenih

sankcija.Pravo je i sistem pravila i društvenih normi koji reguliraju odnose

među ljudima i organizacijama.,

3. PRAVNA NORMA

- pravilo o ponašanju ljudi koja sadrži i propis o primjeni sankcija u slučaju

kršenja normi, one su i pravila ponašanja koje se obraćaju na čovjekovu svijest.

Svaka norma dijeli se na tri dijela:

1. Hipoteza – dio pravne norme što upućuje na činjenice koje moraju

postojati kako bi se norma mogla primijeniti

2. Dispozicija – određuje pravno pravilo ponašanja, glavni dio pravne

norme jer znači odluku države o određenom pravnom odnosu koji norma

regulira

3. Sankcija – njome se utvrđuju pravne posljedice prema onome tko je

povrijedio dispoziciju

4. PROTUPRAVNO DJELO

- ponašanje čovjeka kojim se povređuju vrednote koje predstavljaju temelj

društva, bez kojih društvo ne bi moglo opstati ili bi bila ugrožena njegova

sigurnost. Svjesna i voljna čovjekova radnja ili propuštanje radnje koja je

društveno opasna, protupravna i u zakonu određena

5. PRAVNI ODNOSI

- to je odnos između dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba, odnos u koji stupaju

pravni subjekti. Pravni odnos je temelj komuniciranja pravnih subjekata.Sadržaj

pravnog odnosa je ovlast za jednoga, a dužnost za drugoga.

6. PRAVNI SUBJEKT

Pravni subjekt je osoba ( fizička i pravna ) koja je nosilac prava i obveza u

pravnom poretku.

Pravni subjekt ima pravnu sposobnost.

7. PRAVNI OBJEKT

Pravni objekti su postojeća ili tek moguća dobra u kojima se ostvaruju ljudski

interesi i vrijednosti.

Može biti činidba (svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja), ponašanje,

stvar

8.PRAVNA OBVEZA

Pravna obveza je element pravnog odnosa, ona odgovara subjektivnom pravu.

Dijele se na jednostrane i dvostrane te na prenosive i neprenosive.

9. ZAKONI

- svi opći akti doneseni od zakonskih i drugih tijela. Ustav je temeljni zakon.

Svi zakoni moraju biti objavljeni i ne nastupaju na snagu danom donošenja, već

mora proći vremenski rok od dana objavljivanja.Zakone koji nisu u skladu s

Ustavom nazivamo protupravni zakoni.

10. PRAVNI AKT

- u širem smislu podrazumijeva se akt kojim se stvara pravna norma, te

podrazumijeva izjavu volje koja izaziva pravne posljedice. Pravni akti mogu se

podijeliti na one kojima se stvara potpuna pravna norma i na one kojima se

stvara jedan od elemenata pravne norme. Od posebnog značaja je podjela

pravnih akata na:

1. Opće pravne akte

2. Pojedinačne pravne akte

11. PRAVNI SUSTAV

- cjelovitost pravnih normi vezanih za jedni državu, cjelina u kojoj svi dijelovi

imaju svoja ustaljena mjesta. Najniža jedinka u pravnom sustavu je pravna

norma.

12. PRAVNI POREDAK

Pravni poredak je društveni poredak reguliran pravom. Rezultat je jedinstva

pravnih normi i ljudskog ponašanja po tim normama.pravni poredak je

dinamična pojava u neprekidnom kretanju i stavranju.

13. PRAVNA SPOSOBNOST

- je svojstvo imanja prava i obveza u pravnim odnosima, to je temeljno svojstvo

pravnog subjekta. Fizička osoba svoju pravnu sposobnost stječe rođenjem a

smrću fizičke osobe prestaje i njezina pravna sposobnost.

14. POSLOVNA SPOSOBNOST

- svojstvo osobe da vlastitim očitovanjem volje stječe prava i obveze, tj.

sposobnost sklapanja pravnih poslova

15. USTAVNO PRAVO

- pravna grana koja obuhvaća pravne norme i institute koji uređuju temelje

društvenog i političkog uređenja zemlje, temeljne slobode i prava čovjeka,

ustrojstvo državne vlasti i lokalne uprave i samouprave

16. VLAST U REPUBLICI HRVATSKOJ

- državna vlast u RH ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu,

izvršnu i sudbenu vlast.

Zakonodavna vlast – nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor

(predstavničko tijelo građana)

Izvršna vlast – izvršnu vlast obavlja Vlada RH

Sudbena vlast – ona je neovisna i samostalna, najviši sud je Vrhovni sud RH

17. UPRAVNI POSTUPAKP

Po ovom zakonu dužni su postupati organi državne uprave i drugi državni

organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o

pravima, obvezama ili pravnim interesima građana; odnosno pravnih osoba ili

druge stranke. Po ovom zakonu dužne su postupati i druge pravne osobe, kad u

obavljanju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima.

18. POSJED

Stvarna, faktična vlast nad stvari ili stvarima, ili raspolaganje nekim pravom. Ne

smatra se pravom nego činjenicom koja je pravno relevantna i izaziva pravne

učinke. Objekti posjeda mogu biti stvari i prava, a posjed može biti posredan ili

neposredan, samostalan ili nesamostalan. Razlikuje se s obzirom na kakvoću,

zakonit i nezakonit, istinit ili neistinit, te pošten i nepošten posjed. Izvorno

stjecanje posjeda je stjecanje jednostranim činom, mimo ili protivno volji

dotadašnjeg posjednika. Izvedeno stjecanje posjeda je ono koje je ostvareno

voljom dotadašnjeg posjednika.

19. PRAVO VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koja ovlašćuje svog

nositelja činiti sa stvari što ga volja, i svakog drugog iz toga isključiti ako nije

protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima.

Obilježja:

- jedinstvenost

- maksimalna dispozitivnost

- isključivost

- jednovrsnost prava vlasništva

- rekadentnost prava vlasništva

20. PRAVO ZALOGA

Ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu ) koja ovlašćuje svog

nositelja ( založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ( ne bude li mu o

dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila, a njezin

sadašnji vlasnik ( založni dužnik ) dužan je trpjeti.

Založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo

kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenog založnim

pravom, ako zakonom nije drukčije određeno. Založno pravo ne može se

prenijeti s jednog zaloga na drugi, ako nije što drugo određeno.

21. PRAVO SLUŽNOSTI

Služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na temelju kojih se ovlašteniku

dopušta korištenje tuđe stvari, bilo u interesu neke nekretnine bilo neke osobe.

Služnost može biti stvarna i osobna. Služnosti su se u sklopu stvarnih prava

razvile kao poseban i jedinstven institut bez obzira na međusobne različitosti.

22.PRAVO GRAĐENJA

Ograničeno stvarno pravo, na čijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da

na površini tog zemljišta ili ispod ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog

zemljišta dužan je to trpjeti. Pravo građenja u pravnom smislu je izjednačeno s

nekretninom. Pravo građenja ima sadržaj s kojim je osnovano, ako nije kasnije

zakonito zamišljen, tko tvrdi da je izmijenjen treba to dokazati. Nositelj prava

građenja je osoba u čiju je korist pravo osnovano ili je na nju prešlo. Pravo

građenja je otuđivo i nasljedivo, ako nije drugo određeno. Pravo građenja je

moguće opteretiti stvarnim teretima i založnim pravom. Pravo građenja je

osnovano kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

23. NEKRETNINA

(imobilija lat.)

Stvar koja ne može mijenjati položaj u prostoru. U pravu nekretnina je po

kriteriju prirodne kvalitete u prvom redu zemljišta i sve ono što je sa zemljištem

trajno povezano, mehanički ili organski, kao npr. Zgrade koje su građene s

namjerom da trajno ostanu na određenom zemljištu. U nekretnine spadaju i

bunari, bazeni, podrumi i sl., kao i ono što je trajno ugrađeno u zgradu ( npr.

Vodovodne, električne i grijaće instalacije…).

24. TEMELJNA NAČELA OBVEZNIH ODNOSA

- načelo slobode ugovaranja

- načelo savjesnosti i poštenja

- načelo pažnje

- načelo ravnopravnosti i jednake vrijednosti

- načelo suradnje i solidarnosti

- načelo pravičnosti

- načelo zabrane zloupotrebe prava i zabrana uzrokovanja štete

- načelo mirnog rješavanja sporova i primjena dobrih poslovnih običaja

25. VRSTE OBVEZA

Obveze se mogu podijeliti na više načina, po raznim kriterijima što omogućava

sistematski pregled obveza koje su mnogobrojne i raznovrsne. Neke od njih su:

a) civilne ili pravne obveze

b) prirodne

c) djeljive

d) nedjeljive

e) osobne

f) neosobne

g) individualne

h) generičke

i) glavne

j) sporedne

k) pozitivne

l) negativne

26. UGOVORI OPĆENITO

Ugovor je sve samo ne pisani dokument, samo ne papiri, samo ne nešto što se

ovjerava kod javnog bilježnika. On je obvezno pravni posao.Ugovor je

dvostrani pravni posao koji nastaje suglasnošću volja najmanje dviju strana u

međusobnoj činidbi.

Uvjeti za sklapanje ugovora: - ugovorne strane

- suglasnost volja

- dopustiv i moguć predmet

- osnova (temelj ugovora)

- oblik (forma)

Stranke mogu biti fizička i pravna osoba.

Za sklapanje ugovora potrebna je ponuda i prihvat.

Ponuda obvezuje do ostavljenog roka, a prihvat ponude jeste očitovanje volje

ponuđene stranke u prihvaćanju ponude osobno ili preko zastupnika.

Prema ponudi treba poštivati rok kada je ugovor sklopljen i od kada teku prava i

obveze.

27. PREDMET UGOVORA

Predmet ugovora (obveznog odnosa) je činidba. Činidba je svaka pozitivna ili

negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan

ispuniti vjerovniku. Ona je temelj obveznog odnosa i u obvezno pravnom

smislu ima uvijek imovinski karakter i mora biti moguća, dopuštena, određena

odnosno odrediva. Činidba mora biti :

- objektivno moguća – naime objektivno nemoguće je ono što nitko ne može

ispuniti, pa se o objektivnoj nemogućnosti misli uvijek prilikom sklapanja

ugovora

- pravno dopuštena – da nije u suprotnosti s Ustavom RH

- određena ili bar odrediva – određena je onda kad je u svim pojedinostima

naznačena, a odrediva kad u samom početku nije točno određena, ali se može

naknadno odrediti po objektivnim kriterijima.

28. FORMA UGOVORA

Oblik je vanjska manifestacija nekog sadržaja. Svaki ugovor mora imati

određen sadržaj izražen u nekom obliku. Razlika formalnog i neformalnog

ugovora jest to što se za formalni ugovor unaprijed traži određeni oblik kao

uvjet za nastanak valjanog ugovora, dok se kod neformalnog ne traži.

29. PRAVNI POSLOVI

Pravni poslovi su stranačko očitovanje volje koje je samo za sebe ili povezano

drugim potrebnim pravnim činjenicama usmjereno na postizanje dopuštenih

pravnih učinaka među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak

nekog građanskog pravnog odnosa.

Jednostrani pravni poslovi – nastaju očitovanjem volje samo jedne strane

( ponuda za sklapanje ugovora, oporuka).

Dvostrani pravni poslovi – nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju stranaka (

svi ugovori)

Sadržaj pravnih poslova:

- bitni sastojci pravnih poslova su oni koji su nužni za određeni tip pravnih

poslova

- prirodni sastojci su oni koji se upravnom poslu podrazumijevaju, jer proizlaze

iz same prirode određenog pravnog posla

- nuzgredni sastojci pravnog posla vrijede samo ako budu uneseni u sadržaj

pravnog posla

30. PARNIČNI POSTUPAK

Ovim se zakonom određuju pravila postupaka na temelju kojih sud raspravlja i

odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građana, o

osobama i obitelji, odnosima građana, te o radnim, trgovačkim, imovinskim i

drugim građansko pravnim sporovima, ako zakonom nije, za neke od tih

sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojeg drugog postupka.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u

postupak. Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevima za koje je nadležan.

Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijek postupka.

One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Sud

neće uvažiti raspolaganje stranaka koje su u suprotnosti s prisilnim propisima i

pravilima javnog morala.

31. RADNI ODNOSI

Radni odnos pravni je odnos između pravnih subjekata. Bez pravnih subjekata

nema ni radnog odnosa.

Sadržaj radnog odnosa čine prava, obveze i odgovornosti njegovih subjekata:

poslodavca i posloprimca. Radni odnos je pravom reguliran društveni odnos.

Pravom se regulira zasnivanje, trajanje i prestanak radnog odnosa.

Radni odnos ima propisanu formu svoga nastanka: odluku o zasnivanju radnog

odnosa, rješenje u prijemu, u službu i ugovor o radu.

Subjekti radnog odnosa su fizičke i pravne osobe između kojih se uspostavljaju

prava, obveze i odgovornosti u radnom odnosu. Posloprimac je uvijek fizička

osoba, poslodavac može biti i fizička i pravna osoba. Da bi došlo do zasnivanja

radnog odnosa potrebno je da posloprimac počne obavljati radne operacije.

32. POSLODAVAC

Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik u radnom odnosu obavlja

određene poslove. Poslodavac je dužan radniku dati posao te mu za obavljeni

rad isplatiti plaću, pridržavati se odredba Zakona o radu, a i drugih zakona.

33. RADNIK

Radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za

poslodavca.

34. KOLEKTIVNI UGOVOR

Kolektivni ugovori dio su pravnih pravila koja uređuju predmet radnog prava.

Njihovo je sklapanje obvezno tamo gdje to propisuje država- zakonodavac, a uz

ostalo, određuje i naziv, sadržaj, subjekte, način sklapanja, način rješavanja

sporova, način objavljivanja i registracije i drugo.

Kolektivni ugovor stvaraju oni na koje će se primjenjivati njegove odredbe,

odnosno na „njihove članove“.

Kolektivni ugovor mora biti „ustavan“ i „zakonit“. Kolektivni ugovor mora biti

u skladu „sa zakonom“. Subjekti kolektivnog ugovora mogu dopunjavati i

mijenjati kolektivni ugovor.

Što se tiče vremenskog učinka kolektivnog ugovora, pravilo je da on mora biti

napisan i potpisan, registriran i objavljen, te se može početi primjenjivati prije

nego što je objavljen. Prostorni učinak kolektivnog ugovora vezan je doslovno

za razinu na kojoj se sklapa i za subjekte njegova sklapanja.

Kolektivni ugovor je pismen, sklapa se na određeno ili neodređeno vrijeme te se

mora registrirati.

Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj

ugovor.

35. ŠTRAJK

Štrajk je organizirani kolektivni prekid rada od strane radnika, koji su

organizirani od strane sindikata. Provodi se po zakonu o radu i pravilima o

poslovima, koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.

Štrajk najavljuje sindikat zbog neprimjenjiva propisa o radu i radnim odnosima,

ili zbog zahtijevanja povoljnih uvjeta rada. Za vrijeme štrajka (zakonitog) oni

radnici koji sudjeluju u štrajku imaju prava na naknade plaće. Traje dok se ne

ispune uvjeti ili dok se ne postigne dogovor s poslodavcem o prestanku štrajka

na drugi način.

36. PLAĆA

Plaća je iznos koji je poslodavac dužan isplatiti osobi u radnom odnosu, za rad

koji je posloprimac određeno vremensko razdoblje osobno obavljao za

poslodavca. Visina plaće ovisi o vremenu provedenom na poslu ili o rezultatima

postignutim na radu, prema unaprijed postignutim kriterijima.

Temeljne kalkulacije plaće su:

- plaćanje o vremenu

- plaćanje po učinku

- radna norma

- premija, odbici i sl

- plaća je određena na temelju karakteristike posla, težine posla, uvjeta

obavljanja posla i drugih kriterija unaprijed određenih.

37. UGOVOR O RADU

Središnja je kategorija radnog zakonodavstva. Rezultat volje subjekta radnog

odnosa, a bez volje tog pravnog odnosa nema. Voljom se individualizira radni

odnos između poslodavca i posloprimca. U sklapanju ugovora o radu

primjenjuje se načelo svjesnosti i poštenja. To je dvostrani pravni posao.

Ugovor o radu je sadržaj normi (pravila) o pravima, obvezama i

odgovornostima subjekta radnog odnosa. Ugovor o radu je pravni posao koji

nastaje između određenog posloprimac i poslodavca.

38. OTKAZ UGOVORA O RADU

Polazi od pravne norme i karaktera ugovora o radu i radnog odnosa na osnovi

tog ugovora. Ugovor o radu prestaje:

- smrću

- istekom roka na koji je sklopljen ugovor (na određeno vrijeme)

- kada zaposlenik napuni 65 g. života i 20. godina staža osiguranja

- dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog nesposobnosti za rad

- sporazum zaposlenika i poslodavca

- otkazom

- odlukom nadležnog suda

Može biti redovan i izvanredan

- redovan – ako poslodavac ima opravdani razlog, a to je poslovno

uvjetovan, osobno uvjetovan i uvjetovan ponašanjem radnika

- izvanredan – otkazuje ga radnik kada poslodavac ne izvršava svoje

obveze, npr. ne isplaćuje plaću ili s velikim zakašnjenjem

39. OTPREMNINA

Otpremnina je novčani iznos na koji ima prava zaposlenik kojem poslodavac

otkazuje ugovor o radu, nakon što je trajao najmanje dvije godine, a bio je

sklopljen na neodređeno vrijeme. Otkaz ne smije biti iz razloga uvjetovanih

ponašanjem zaposlenika. Iznos se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga

neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Za svaku navršenu

godinu rada kod poslodavca, zaposlenika ima pravo na otpremninu, koja se ne

smije odrediti u iznosu manjem od jedne polovice prosječne plaće, isplaćene

zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

40. PRAVNA OSOBA

To je društvena teorija u kojoj se pojavljuje više ljudi i više imovna. Pravna

osoba se postaje:

- koncesijom

- ispunjenjem zakonskih uvjeta

- slobodno osnivanje

Pravna osoba ima pravnu djelatnost i slobodnu djelatnost . Karakteristike su joj:

- svrha ili cilj

- zasebna imovina

- članstvo

- zaseban identitet

- tijela ili organ

41. TRGOVAČKO DRUŠTVO

Ono je definirano kao pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost radi

stjecanja dobiti. Osnivaju se javna poduzeća radi proizvodnje i prometa

određenih proizvoda i usluga, koji su nezamjenjivi za uvjete života i rada

građana ili rada drugih poduzeća na određenom području. Ili ako je nužno za

rad države, npr. Elektroprivreda, željeznički promet, telefonski promet itd.

42. DIONIČKO DRUŠTVO

To je trgovačko društvo u kojem svi članovi (dioničari) sudjeluju u ulozima u

temeljnome kapitalu, podjelom na dionice. Dioničari ne odgovaraju za obveze

društva, oni su osnivači koji usvajaju statut. Dioničko društvo može biti

SIMULTANO – osnivatelji usvajaju statut i preuzimaju sve dionice i cijeli

temeljni kapital

SUKCESIVNO – u obliku javnobilježničkog akta, usvajaju statut, preuzimaju

dio dionica i upućuju javni poziv za upis dionica

43. D.O.O. (društvo s ograničenom odgovornošću)

To je društvo u kojem jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne

uloge s kojim sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Ulozi ne

moraju biti jednaki. Temeljni kapital mora biti izražen u valuti RH. Temeljni

kapital mora na dan podnošenja prijave za upis društva u sudski registar iznositi

zakonom propisani iznos. Mora sadržavati način snošenja troškova, u protivnom

dijeli se na jednake dijelove ili po visini udjela.

44. TRGOVAČKI REGISTAR

U njega se upisuju trgovci i svi podaci određeni zakonom, te promjene tih

podataka. Vode ga trgovački sudovi na temelju prijave upisa.

U registar se pohranjuje:

- potpisi trgovaca pojedinaca, osoba ovlaštenih za zastupanje trgovačkog

društva

Popis svih prokurista i likvidatora

Svaki upis se objavljuje u N.N. i još jednim novinama na trošak predlagatelja

upisa. Registar je javan, svaka osoba može tražiti na trgovačkom sudu uvid u

registar ili dobiti ovjeren prijepis ili fotokopiju podataka registra bez navođenja

svrhe radi koje trži.

45. NOVAC PAPIRI OD VRIJEDNOSTI

Novac je sredstvo razmjene, mjerilo vrijednosti i sredstvo za stjecanje

bogatstva. Papiri od vrijednosti su najčešće isprave o isplati određenog iznosa

novac. Dijele se na :

- papire na ime (police osiguranja) – glase na određenu osobu, samo ta

osoba može naplatiti navedeni iznos, a može ga prenijeti na drugu osobu,

uglavnom se radi o ustupanju

- papire na donosioca (listić lutrije) – može ga realizirati svatko tko ga ima

- papire po naredbi (mjenica) – glase na ime jedne osobe koja je ovlaštena

da svoja prava prenosi na drugu, tako što će staviti na upravu klauzulu o

prijenosu

46. UGOVORI TRGOVAČKOG PRAVA

1. ugovor o prodaji – to je dvostrani teretni ugovor gdje davatelj prodaje

kupcu određenu stvar za utvrđeni iznos koji se naziva cijena. Bitni

elementi su cijena i predmet.

2. komision

3. ugovor o trgovinskom zastupaju

4. ugovor o špediciji

5. ugovor o skladištenju

6. ugovor o prijevozu

7. ugovor o osiguranju

8. ugovor o kontroli robe i usluga

9. ugovor o građenju

10.ugovori koji zaključuju banke

47. STEČAJ

To je skup pravnih radnji koje preuzima sud nad dužnikom koji je zapao u teško

financijsko stanje zbog kojeg više ne može obnavljati sredstva kojim posluje

niti može osigurati ostvarenje ustavom zajamčenih prava radnika.

Stečaj u materijalnom smislu – kada dužnik nije u stanju obavljati svoje obveze

prema vjerovnicima zbog zaduženosti.

Stečaj u formalnom obliku – postupak koji provodi sud, u skladu sa zakonom,

radi skupljanja sredstava stečajnog dužnika, njihovo unovčenje, utvrđivanje

potraživanja vjerovnika i izvršenje obveza dužnika u skladu zakona.

Stečajni postupak se sastoji od 4 tijela:

1. stečajno vijeće – tri sudca i jedan predsjednik vijeća

2. stečajni sudac – član stečajnog vijeća, ne predsjednik

3. stečajni upravitelj – stupa na mjesto upravitelja (direktora)

4. odbor vjerovnika – pet članova, pomažu uvođenju stečajnog postupka

48. TRGOVAČKI SUDOVI

U RH su dio sudbene vlasti. Trgovački sudovi provode stečajne postupke,

likvidacije, vode sudske registre, te obavljaju poslove određene zakonom

( provode parnični postupak), te sporove u povodu osnivanja radnog odnosa.

49. PROKURA

To je trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni Zakonom o

trgovačkim društvima. Daje se u pisanom obliku. Može biti pojedinačna i

skupna. Skupna je pravovaljana ako su suglasni svi prokuruti zajedno.

50. USTAVNI SUD

To je posebno državno tijelo čija je glavna zadaća nadzor nad ustavnošću

zakona te zaštita ljudskih prava i slobode građana zajamčenih ustavom. U većini

zemalja djeluje kao nezavisno tijelo. Nezavisno od vlade, parlamenta i sudbene

vlasti.