train your brain 1-40

ONLINE TRENING TRAIN YOUR BRAIN

UVOD

Dugo se smatralo kako mozak ima ograničen kapacitet i kako naše umne

sposobnosti , htjeli mi to ili ne, s godinama opadaju. Međutim, posljednje je

desetljeće dvadesetoga stoljeća revolucionarno promijenilo spoznaje o

mozgu: ne samo da u zdravom mozgu živčane stanice ne odumiru, nego u

nekim područjima mozga svakodnevno nastaju nove!

Slijedila su još mnoga značajna otkrića: ljudski mozak ima neograničenu

sposobnost stvaranja neuronskih veza (postala je smiješna usporedba s

računalom), dakle i pohranjivanja informacija te, što je najvažnije – čovjek

može svjesno mijenjati strukturu vlastitoga mozga!

Te su spoznaje itekako bitne u ovom dobu galopirajućih informacija u kojem

sve očitije mogu opstati samo oni koji su u stanju brzo ovladati novim

znanjima odnosno – učiti. Sve se više pozornosti posvećuje tehnikama i

strategijama koje pomažu u ovladavanju novim znanjima, ali i samom mozgu.

Kako ćemo biti uspješni ako ne poznajemo organ koji upravlja svim ostalim

organima i našim životom? Kako ćemo se kvalitetno služiti njime ako ne

poznajemo njegove zakonitosti? I kako možemo očekivati od njega da nas

dobro služi ako ga ne držimo u formi? Tako se došlo do niza različitih vježbi

koje jačaju mozak i povećavaju umne sposobnosti – od logičkih vježbi i vježbi

pamćenja do neurobičkih vježbi.

Vježbe za mozak djeluju na razne načine na različitim razinama: neke potiču

rad cijelog mozga (buđenje desne moždane polutke) i povezivanje polutki;

neke izazivaju određene moždane valove koji su optimalni za mentalni rad

(najčešće alfa ritam); neke aktiviranjem osjetila i uvođenjem novoga i

neuobičajenoga aktiviraju različita područja mozga; neke razvijaju logičku –

lijevu polutku itd., a uglavnom sve djeluju na stvaranje novih neurona i

neuronskih veza te navode neurone na proizvodnju neurotrofina – prirodnih

hranjivih tvari mozga. Kao posljedicu imaju povećanje inteligencije i općenito

razvoj kognitivnih sposobnosti, poboljšanje pamćenja, porast kreativnosti te

mozak postaje gipkiji i spretniji, a time i spremniji za bilo kakav mentalni i

životni izazov.

TRAIN YOUR BRAIN vas uvodi u najosnovnija znanja o mozgu, temelje

mentalne pismenosti i poziva vas na uzbudljivu pustolovinu razvijanja vlastitih

sposobnosti prakticiranjem vježbi za mozak. Prva vježba već je spremna!

Za tjedan dana smo opet u kontaktu s novim lekcijama, do tada pozdrav!

P.S. Bili bismo zahvalni za vaše sugestije te feedback ovog treninga koji

možete uputiti na mail [email protected]


LEKCIJA 1

Veliki mozak prekriva cijeli mozak, proteže se cijelim područjem čela. Upravlja razumijevanjem, pamćenjem, komunikacijom, odlučivanjem, kreativnošću, govorom... Prekriven je slojem nabora od 2 i pol centimetra poznatim kao moždana kora koja nas i određuje kao ljudska bića. Ona se dijeli na lijevu i desnu polutku koje su povezane izuzetno zamršenim sustavom živčanih vlakana – više od 300 milijuna tih vlakana nevjerojatnom brzinom prenosi podatke između dviju polutaka. Premda je moždana kora tanka, ona je veoma velika i sadrži oko 100 milijuna neurona na dva i pol kvadratna centimetra. U njoj se aktivnosti dijele na one s lijeve i s desne strane.

U aktivnosti lijeve strane spadaju riječi, logika, brojevi, pravocrtnost, redoslijed, analiza, popisi, a u aktivnosti desne strane ritam, sanjarenje, maštanje, osjećaj za prostor, dimenzije, svijest o cjelovitosti, boje.

Svima je nama potrebno uravnoteživanje moždanih polutki. Najčešće tijekom odrastanja počnemo vjerovati kako smo sposobniji za neka od ovih područja, koja su obično koncentrirana u jednoj strani mozga, pa nam ta polutka postane naglašeno dominantna. No ta slabije razvijena područja treniranjem mogu procvasti, a i za optimalan rad mozga je potrebno uključiti cijeli mozak. Poznati su genijalni izumitelji i veliki umjetnici imali prirodno dobro povezane moždane polutke, recimo Mozart, Einstein, Tesla, čemu se uvelike i pripisuje njihova genijalnost. Povezanost polutki u bitnoj je mjeri odgovorna za kvalitetu naše slike svijeta. Što bolje uspijemo sagledati sve aspekte događaja kojima smo okruženi, i naša će reagiranja na te događaje biti svrsishodnija. Ima još nešto: kad jako razvijemo jednu polutku na štetu druge, znatno si otežavamo komunikaciju s ljudima koji imaju razvijenu suprotnu polutku. Ili, ako se cijeli dan intenzivno služimo lijevom polutkom (npr. računamo, organiziramo, popisujemo), zamislite što će se dogoditi kada navečer pokušamo komunicirati s partnerom/partnericom ili drugom bliskom osobom koja se cijeli dan služi desnom polutkom!

VJEŽBA: Zamislite veliku ploču podijeljenu na kvadrante 4x4, označenu s lijeva na desno sa A, B, C, D, te odozgo prema dolje sa 1, 2, 3, 4. Zamislite da stojite usred te ploče na kvadrantu B3. Zatim se pomaknite na kvadrant zapadno. Potom na kvadrant sjeverno, a onda na kvadrant jugoistočno. Na kraju stanite na kvadrant južno.

Na kojem kvadrantu sada stojite? Gdje se nalazite u odnosu na početni položaj, gore ili dolje?

Vježbu radite barem jednom dnevno tjedan dana, mijenjajući samo zamišljeni položaj ploče u odnosu na strane svijeta.

Vježba aktivira desnu moždanu polutku, razvija vizualno-prostorne sposobnosti i jača veze među polutkama.

Za tjedan dana smo opet u kontaktu sa novim lekcijama, do tada pozdrav!

P.S. Bili bismo zahvalni za vaše sugestije te feedback ovog treninga koji možete uputiti na mail [email protected]


LEKCIJA 2

Moždane valove, obrasce električnih valova u ljudskom mozgu, znanstvenici

uglavnom dijele u četiri kategorije:

- beta valovi su najbrži valovi (12 - 50 Hz) i u njima obavljamo svakodnevne

radnje;

- alfa su polaganiji moždani valovi (8-12 Hz) i karakteristični su za stanje

duboke, ali svjesne opuštenosti;

- theta valovi (4-8 Hz) su karakteristični za još dublju opuštenost,

meditativna stanja i sanjarenje, a

- delta valovi (1-4 Hz) za spavanje bez snova.

Ispitivanja su pokazala da je mozak u alfa i theta valovima najperceptivniji,

najsposobniji za učenje i pamćenje, da smo tada najkreativniji i najintuitivniji.

U theta stanju je jako oslabljen prag između svjesnog i nesvjesnog uma, što

nam u mnogo čemu može dobro doći, međutim, oni sa slabijom razinom

svjesnosti vrlo lako skliznu u san, stoga je ipak najpreporučljivije te aktivnosti

obavljati u alfa ritmu. Ili se možete poslužiti trikom kojim se služio slavni

američki izumitelj T. A. Edison.

Naime, bilo mu je dobro poznato da neposredno prije sna, kada je na samom

pragu svjesnog i nesvjesnog, dolazi u kontakt sa izuzetnim informacijama i

idejama, stoga bi se poslijepodne ugodno zavalio u svoj naslonjač i utonuo u

alfa-theta stanje u kojem bi dobivao odgovore na svoja pitanja, ali bi se

osigurao da ne padne u duboki san tako što bi u ruci držao nekoliko metalnih

kuglica, a pod rukom je stajala metalna posuda. Ako bi utonuo u san,

probudila bi ga buka ispalih kuglica!

VJEŽBA: Sjedeći, prekrižite desnu nogu preko lijeve u gležnjevima

(desni gležanj preko lijevog). Desni ručni zglob prekrižite preko

lijevog i prepletite prste tako da desni zglob bude gore. Izbacite

laktove, a isprepletene prste polako pomičite prema grudima dok ih

ne zaustavite na prsnoj kosti u sredini grudi. Ostanite u ovom

položaju zatvorenih očiju 4-5 minuta.

Optimalno je vježbu raditi 2-3 puta dnevno, no dobro je i ako je napravite

jedanput dnevno, ali svakoga dana u ovom tjednu.

Vježba opušta i prebacuje mozak u alfa ritam.





LEKCIJA 3

Naš se mozak sastoji od fascinantnog broja neurona (živčanih stanica); ima ih oko 100 milijardi. Kad bismo ih sve poredali jednu do druge, tako nastala crta bila bi duga 1 000 kilometara!

Tijelo neurona ima brojne izdanke (dendrite) koji se protežu u svim smjerovima i po jedno duže vlakno – akson ili neurit. Upravo su dendriti i aksoni ono što živčane stanice u mozgu bitno razlikuje od recimo stanica jetre.

Pomoću njih stvaraju složene međusobne veze (točke spajanja neurona nazivaju se sinapse). Svaki od 100 milijardi neurona povezuje se s otprilike nekoliko tisuća do 100 000 drugih neurona.

Čak i ako za prosjek uzmemo skromni broj od 1 000 veza, to znači da mozak odrasle osobe ima 100 000 000 000 000 (100 bilijuna) sinapsi. Neki znanstvenici smatraju da se taj broj penje i do 1 000 bilijuna!

VJEŽBA: Kad ulazite u prostoriju, napravite brzu procjenu predmeta u prostoriji, koliko ih ima s lijeve, koliko s desne strane. Ako je u prostoriji skupina ljudi, učinite to isto – brzo procijenite koliko ih ima u određenim dijelovima prostorije.

Vježbu prakticirajte tjedan dana kad god uđete u neku prostoriju.

Ona potiče rad i lijeve i desne polutke, povezuje ih i razvija vizualno-prostorne sposobnosti.




LEKCIJA 4

Mozak je bogat neurotrofinima, molekulama koje stvaraju živčane stanice kako bi mogle biti hrana mozgu. Što su neuroni aktivniji, to će više proizvesti neurotrofina koji potiču njihov rast i zdravlje.

Neurotrofini pojačavaju snagu poveznica u hipokampusu, dijelu mozga koji je ključan za učenje i pamćenje. Osim toga, neka istraživanja pokazuju da neurotrofini mogu štititi neurone od oštećenja kad neki dijelovi mozga dožive moždani udar ili su oštećeni drugom vrstom traume.

Znači, što nam je mozak aktivniji, to proizvodi više neurotrofina koji ga hrane pa je zdraviji. K tomu, proizvodnja neurotrofina koja ovisi o aktivnosti stvara veći broj neuronskih ogranaka i veza.

VJEŽBA: Ujutro, dok ste još u krevetu, počnite polako pomicati nožne prste – protežite ih, vrtite, radite što god osjetite ugodnim barem nekoliko minuta. Osim ujutro, napravite ovu vježbu i tijekom dana kada god duže vrijeme sjedite.

Micanje nožnim prstima aktivira živce koji stimuliraju mozak i unutarnje organe. Ne samo mozak – osjetit ćete da vam je cijelo tijelo ugodno osvježeno.




LEKCIJA 5

Većinu svojih dnevnih aktivnosti obavljamo rutinski, a kako su rutinske radnje

gotovo nesvjesne, koriste minimalnu energiju mozga, što znači da ne pružaju

mozgu dovoljno vježbanja i proizvodnju neurotrofina.

Na rad ga snažno pokreće sve ono što je novo i neočekivano, što se razlikuje

od onoga na što je mozak navikao. Svaka je promjena dobrodošla, ali će

mozak intenzivnije reagirati na promjenu čvrsto ukorijenjene navike ili

automatizirane radnje.

Samo nekoliko minuta provedenih u takvoj promjeni stvorit će desetke novih

ili potaknuti na rad rijetko korištene neuronske putove, a sinapse će postati

jače.

VJEŽBA: Ovaj tjedan perite zube nedominantnom rukom, onom

kojom inače ne perete. Pratite što se događa od vašeg prvog pranja

do kraja tjedna.

Vježba aktivira dijelove mozga koji su inače neaktivni pri toj radnji i stvara

nove neuronske veze.





LEKCIJA 6

Brojna istraživanja govore o blagotvornom učinku glazbe na mozak. Ona

opušta, mijenja ritam moždanih valova, razvija imaginaciju, potiče inspiraciju i

motivaciju, poboljšava koncentraciju, pojačava pozornost, poboljšava

pamćenje, uspostavlja pozitivno stanje za učenje itd.

Pjevanje je najrašireniji način glazbenog izražavanja. Svi ljudi u svim

kulturama na neki način sudjeluju u pjevanju. Djeca spontano počnu pjevati u

dobi od oko godinu dana. Već sa 18 mjeseci u stanju su izvesti raspoznatljive

melodije. I bez mnogo vježbe, prosječna odrasla osoba posjeduje osnovne

sposobnosti potrebne da bi mogla otpjevati jednostavne pjesme svoje kulture.

Izgleda da su glazba i pjevanje među elementarnim načinima izražavanja

ljudskog bića.

Pjevanje angažira cijeli mozak: desnu polutku, zaduženu za glazbu i ritam, i

lijevu, zaduženu za riječi, logiku i sekvence.

VJEŽBA: Kad god ste sami ili barem u vrlo intimnom društvu

(obitelj), pjevajte o onome na čemu trenutno radite, čime se bavite,

o čemu razmišljate. Jednostavno – razmišljajte pjevajući!

Radeći ovu vježbu redovito, osjetit ćete snagu desne moždane polutke:

mnogo ćete učinkovitije i lakše rješavati probleme i općenito biti kreativniji.

Kako to djeluje, postat će vam jasno ako se sjetite kako ljudi koji inače

mucaju prestaju mucati čim zapjevaju.





LEKCIJA 7

Cjelovitost se nameće kao ključ kvalitetnog funkcioniranja u svim područjima, kako u povezivanju lijeve i desne polutke mozga, tako i u povezivanju svih razina postojanja: tijela, uma, emocija i duha. Što se znanost više razvija, to postaje teže i odvojiti te razine jednu od druge. Tako nam sada znanost kaže da emocije imaju svoju „tjelesnu“ manifestaciju – peptide – te da ove molekule emocija ne pokreću samo mozak već i svaki sustav u našem tijelu.

Tragovi pamćenja, koje je preduvjet za učenje, ostaju pohranjeni u tijelu (ne samo u mozgu). Budući da pamtimo informacije koje ulaze u naše tijelo putem osjetila, najbolji je način treniranja pamćenja stalna uporaba mozga aktivacijom što više osjetila. Gledajmo, slušajmo, njušimo, kušajmo i pipajmo – i bolje ćemo pamtiti!

VJEŽBA: Recite boju kojom je napisana riječ, ne riječ samu. Pokušajte ih reći svih 10 bez pogreške u 10 sekundi. Nastojte do kraja tjedna skratiti vrijeme koje vam je potrebno.

Plavo Žuto Crveno Zeleno Žuto Zeleno Plavo Crveno Žuto Crveno

Vježba aktivira lijevu i desnu polutku istodobno i povezuje ih.




LEKCIJA 8

Mozak novorođenčeta stvara neuronske veze nevjerojatnom brzinom dok dijete upija okolinu. Što je ta okolina bogatija, oplemenjenija, to će mozak stvoriti više veza. Kako se dijete primiče pubertetu, brzina stvaranja neurona opada i počinju dva procesa: one veze koje nalazi korisnima, mozak ojačava, a one koje ne nalazi korisnima – eliminira. Ovaj se proces nastavlja i dalje kroz život, ali je najintenzivniji između treće i dvanaeste godine.

Mozak stvara nove neuronske veze tijekom cijeloga života, što znači da je sposoban učiti cijeloga života. Sposobnost mozga da se stalno mijenja pod utjecajem iskustva naziva se neuroplastičnost. I upravo je neuroplastičnost ona osobina mozga koja danas najviše intrigira neuroznanstvenike – činjenica da svjesno i namjerno možemo mijenjati svoj mozak.

VJEŽBA: Uhvatite se desnom rukom za nos, a lijevom rukom za desno uho. Zatim ih zamijenite: uhvatite se lijevom rukom za nos, a desnom rukom za lijevo uho.

Nastavite to raditi što brže možete barem dvije minute.

Vježba je izvrsna za povezivanje moždanih polutki. Potrebno ju je raditi barem jedanput dnevno tijekom tjedna.




LEKCIJA 9

Naš uspjeh kao ljudske vrste velikim dijelom možemo zahvaliti osobini mozga

da stalno traži nešto novo, da zapaža promjene i događanja u okolini. Mozak

u svakom trenutku pretražuje okolinu u potrazi za poticajem. Kada se dogodi

kakav neočekivani poticaj – pa bio to neočekivan zvuk ili pokret u našoj blizini

– nalet adrenalina zaustavlja sve nepotrebne aktivnosti i usmjerava pozornost

mozga da bude spreman na akciju. I obrnuto, u predvidljivom i

nemotivirajućem okruženju opada interes mozga za vanjski svijet, uspavljuje

se i ne razvija.

No, vremena se mijenjaju, okruženja se mijenjaju. Mladi mozgovi odgovaraju

na razvoj tehnologije promjenom funkcioniranja da bi se prilagodili ogromnom

broju stimulacija i informacija kojima se obasuti. Prilagođavajući se, mozak

potpuno jedinstveno i drugačije doživljava – što je to uopće novo.

VJEŽBA: Dok jedete, zatvorite oči i osjetite okus što snažnije

možete. Pokušajte raspoznavati različite sastojke jela. Pratite

promjene u doživljavanju okusa do kraja tjedna. Vježbu radite cijeli

tjedan kad god jedete. Nastojte pritom ne razgovarati niti činiti bilo

što drugo. Svu svoju pozornost posvetite okusu.

Vježba aktivira osjetilo okusa te tako potiče na rad obrasce neuralnih

aktivnosti, koji stvaraju više poveznica među različitim moždanim područjima.





LEKCIJA 10

Što pomislite kada na ulici vidite čovjeka koji priča sam sa sobom? Vjerojatno nešto u smislu da mu „nije baš dobro“. Ipak, većina nas, u privatnosti svoga doma, barem tu i tamo „popriča sama sa sobom“. Riječ je o tome da jezik ne služi samo da bismo razgovarali s drugima. Jezik nam pomaže da mislimo te pomaže mozgu kombinirati informacije iz različitih podražaja. To možete vrlo jednostavno testirati: dok obavljate složeniji zadatak (recimo, razvrstavate ili povezujete nešto), pokušajte istodobno recitirati neku pjesmu. Ide teško?! Dok recitirate pjesmu, ukidate unutarnji monolog koji bi pratio izvršenje zadatka. Bez problema biste mogli taj složeni zadatak raditi istodobno s nekom drugom radnjom – lupkanjem ritma rukom ili tapkanjem nogama – ali čim zaposlite jezične resurse nečim što nije u vezi s glavnim zadatkom, dolazi do teškoća. Izgleda da upravo jezik povezuje različite podražajne podatke; zato je potrebno da on prati radnju, glasno ili u obliku unutarnjeg monologa. Stoga ljudi (i oni normalni!) ponekad glasno razgovaraju sami sa sobom kada su suočeni sa složenijim zadatkom.

VJEŽBA: Tvorite niz rečenica tako da dodajete u svakoj rečenici po jednu životinju po abecedi, ali ih navodite unatrag. Npr: Moj prijatelj je u zoološkom vrtu vidio antilopu. Moj prijatelj je u zoološkom vrtu vidio bizona i antilopu. Moj prijatelj je u zoološkom vrtu vidio carića, bizona i antilopu…

Vježba razvija pamćenje i povezuje moždane polutke. Dovoljno ju je raditi jedanput dnevno tijekom tjedna.




LEKCIJA 11

Gorivo koje pokreće stanice u mozgu su kisik i glukoza. Što je zahtjevniji zadatak pred koji je mozak postavljen, to će više goriva trebati. Za optimalno funkcioniranje mozga važno ga je opskrbiti dovoljnom količinom ovih supstanci. Niska razina kisika i glukoze u krvi mogu izazvati bezvoljnost i pospanost. Konzumiranje hrane koja sadrži glukozu (npr. voća) utječe na porast i kvalitetu radne memorije i pozornosti.

Za zdravu aktivnost mozga ključna je i voda – potrebna za prijenos neuronskih signala kroz mozak. Nedovoljna količina vode smanjuje brzinu i jačinu signala. Usto, voda održava pluća dovoljno vlažnima da omoguće učinkovit prijenos kisika u krvotok.

Veoma smo pažljivi prema svom autu i provjeravamo imamo li dovoljno goriva na raspolaganju. Kad bismo barem upola bili tako pažljivi prema svom mozgu!

VJEŽBA: Ovotjedna vježba je vrlo jednostavna i učinkovita: svakodnevno žustro hodajte barem 20 – 30 minuta!

Hodanje je iznimno blagotvorno za mozak jer poboljšava cirkulaciju te tako bolje opskrbljuje mozak kisikom i hranjivim tvarima. Poboljšava pamćenje, sposobnost učenja, koncentraciju i sposobnost apstraktnog mišljenja.




LEKCIJA 12

Mozak se često uspoređuje s računalom, no ta usporedba u mnogočemu ne stoji. Ljudski mozak je sporiji zbog vremena koje je potrebno da bi živčani impuls proputovao duž aksona i sinaptičke pukotine i zato što mu je kapacitet radne memorije ograničen. Ali računalo ne može donositi prosudbe s lakoćom ljudskog mozga.

Čak su i najsofisictiranija računala zatvoreni linearni sustavi ograničeni na binarni kod (0 i 1), a ljudski mozak je otvoreni sustav koji bez prestanka paralelno procesira u interakciji s fizičkim i socijalnim svijetom izvana. Informacije dobivene iz tog svijeta mozak analizira, integrira, sintetizira i generalizira. Svaki neuron je živ i izmijenjen svojim iskustvom i okolinom.

I pohrana informacija je potpuno različita. Mozak pohranjuje sekvence obrazaca i prisjećanje samo jednog dijela obrasca može aktivirati cijeli obrazac.

Također možemo identificirati istu stvar u različitim oblicima ili na temelju samo jednog dijela (recimo, prepoznati blisku osobu u mraku samo po hodu ili po glasu). Računala to ne mogu. K tome, kod čovjeka veliku ulogu u procesiranju i kreativnosti imaju emocije.

I, za kraj: naš mozak primi više informacija iz okoline u jednom danu nego najveće računalo u godini dana! Naša osjetila svake sekunde upijaju desetke tisuća bitova informacija iz okoline, čak i dok spavamo.

VJEŽBA: Barem desetak minuta dnevno obavljajte jednostavnije radnje u svom stanu zatvorenih očiju. Usmjerite pozornost na pokrete svojih nogu i ruku; oslanjajte se što više na ostala osjetila.

Vježba aktivira zapostavljena osjetila te tako mozak postaje izuzetno budan. Potiču se novi ili rijetko korišteni moždani putovi, a sinapse postaju snažnije.



LEKCIJA 13

Mnoge su životinje razvile način komunikacije s drugim pripadnicima vrste. Čovjek je razvio složen sustav govorne komunikacije koja je velikim dijelom odgovorna za naš status dominantne vrste na planetu. Govor je uistinu izuzetno dostignuće iz više razloga. Između ostaloga, njime oblikujemo sjećanja i riječima izražavamo misli.

Dugo se mislilo da su za jezik u mozgu zadužena samo dva područja: Brocino (procesira vokabular, gramatiku i vjerojatno sintaksu materinjeg jezika) i Wernickeovo područje (zaduženo za smisao i značenje). No, novija istraživanja ukazuju da je produkcija govorenog jezika daleko složeniji proces nego što se mislilo. Pripremajući se za govorenu rečenicu, osim Brockinog i Wernickeovog područja, mozak pokreće i nekoliko drugih neuronskih mreža razasutih diljem korteksa. Neke neuronske mreže procesiraju imenice, druge procesiraju glagole itd. Što je složenija rečenična struktura, to će se više područja aktivirati.

Neuroni u mozgu dojenčadi mogu reagirati na glasove svih jezika na planetu. Ukupan broj svih fonema (najmanjih jezičnih jedinica) na svijetu je oko 90, i to je maksimalan broj glasova koje ljudski govorni sustav uopće može stvoriti. Mada dijete može raspoznati potpuni raspon fonema, pozornost će mu privući samo oni koji se stalno ponavljaju. Tako će se stalno stimulirati i jačati jedinstveni obrasci glasova. U dobi od oko godinu dana dječji mozak počinje razlikovati i pamtiti foneme materinjeg jezika, a ignorirati strane glasove.

VJEŽBA: Tijekom dana usmjerite pozornost na zapažanje svega oko sebe što počinje glasom j (jastuk, jabuka itd.). Kako zapažate, tako u sebi svjesno izgovarajte te riječi. Svakoga dana u tjednu tražite objekte koji počinju drugim glasom. Naš prijedlog su glasovi j, s, b, t, v, k, m, no vi možete odabrati i neke druge.

Vježba aktivira i razvija područja mozga zadužena za jezik, razvija sposobnost zapažanja, izoštrava fokus te povezuje lijevu i desnu polutku angažirajući jezične i prostorne sposobnosti.



LEKCIJA 14

Istraživanja učinka glazbe na mozak mogu se podijeliti na istraživanja koja se

bave učinkom slušanja glazbe i istraživanja o učinku stvaranja glazbe ili

sviranja glazbenog instrumenta. Ovaj put ćemo se zadržati na učinku slušanja

glazbe.

Svaka polutka mozga sadrži područja koja su zadužena istodobno i za glazbu i

za jezik. No, lijeva polutka sadrži i područja specijalizirana isključivo za jezik, a

desna polutka sadrži područja specijalizirana isključivo za glazbu. Odavno se

zna za mnoge blagotvorne utjecaje glazbe: smanjuje stres, ublažava bol,

može ojačati imunitet, izravno utječe na krvni tlak, puls i na električnu

aktivnost mišića. Ali kako sve to glazbi uspijeva, još uvijek je tajna. Novija

istraživanja govore da glazba može čak pomoći u stvaranju i jačanju veza

između moždanih stanica u korteksu.

Istraživanja koja je pokrenulo izvješće poznato kao „Mozartov efekt“ pokazala

su da slušanje Mozarta i nekih drugih vrsta glazbe razvija prostorno-

vremensko mišljenje te da može stimulirati dijelove mozga zadužene za

prisjećanje i vizualizaciju.

Slušanje glazbe u pozadini povećava učinkovitost onih koji rade rukama

(studija o kirurzima pokazuje da pozadinska glazba pojačava njihovu budnost

i koncentraciju), a u učionicama pomaže učenicima da ostanu fokusirani do

kraja zadatka. Ipak, treba biti vrlo pažljiv u odabiru vrste pozadinske glazbe

jer neke vrste mogu omesti i interferirati s kognitivnom izvedbom.

VJEŽBA: Svakoga dana napišite po jednu pjesmu, a onda je

otpjevajte. Tijekom dana se nastojte što češće sjetiti svoje pjesme i

otpjevati je, ako ne možete glasno, otpjevajte je barem u sebi.

Nastojte ne biti previše kritični prema svojim sposobnostima u tim

područjima.

Vježbom se razvija kreativnost, a kako su kreativnost i pamćenje istovjetni

mentalni procesi, vježba razvija i pamćenje. Usto i povezuje moždane polutke

i aktivira cijeli mozak.



LEKCIJA 15

Iako pasivno slušanje glazbe ima terapeutske i edukacijske dobrobiti,

stvaranje glazbe donosi mnogo više cerebralnih prednosti. Učenje sviranja

glazbenog instrumenta stvara nove izazove za mozak. Da bismo mogli

razaznati različite tonske obrasce, trebamo naučiti i uskladiti nove motoričke

vještine u ovladavanju instrumentom. One izazivaju duboke i, po svoj prilici,

trajne promjene u strukturi mozga.

U glazbenika su auditivni korteks, motorički korteks, mali mozak i corpus

callosum (žuljevito tijelo) veći nego u ljudi koji se ne bave glazbom.

Postavljalo se pitanje je li mozak glazbenika drugačiji kao posljedica vježbanja

i prakticiranja glazbe, ili su te razlike postojale i prije njihovog bavljenja

glazbom te tako utjecale na sklonost prema glazbi. Ispitivanja na

neglazbenicima koji su obučavani glazbi pokazala su već nakon nekoliko

tjedana povećanu aktivnost u njihovom auditivnom korteksu. To pokazuje da

je različiti mozak glazbenika vjerojatnije posljedica vježbanja nego

nasljeđivanja.

Učinci učenja sviranja mogu početi u vrlo ranoj dobi. Ispitivanja su pokazala

drastična poboljšanja u testovima kod djece koja više mjeseci uče svirati.

Izgleda da učenje glazbe ima naročit utjecaj na neuronske mreže odgovorne

za prostorno-vremensko zaključivanje i da su ti utjecaji primjetniji u mladom

mozgu. Također razvija i verbalno pamćenje, no od svih područja izgleda da

je matematika najbliže povezana s glazbom.

Neka fMRI istraživanja pokazuju da prakticiranje glazbe aktivira ista područja

mozga (uglavnom u lijevom frontalnom korteksu) koja se aktiviraju i tijekom

matematičkog procesiranja. Moguće je da rano sviranje počinje stvarati iste

neuronske mreže koje će kasnije koristiti za dovršavanje matematičkih

zadataka.

Snažna je i veza između prakticiranja glazbe i sposobnosti čitanja. Između

ostaloga, bavljenje glazbom razvija auditivna područja koja su povezana s

čitanjem.

VJEŽBA: Svakoga dana u tjednu nastojte se sjetiti što više

ljudi ili objekata u nekoj kategoriji u roku od jedne minute,

pritom ih što brže zapisujući. Te kategorije mogu biti: glavni

gradovi, znanstvenici, vrste ptica, cvijeća, glazbenih

instrumenata, vodenih životinja, vrste povrća, košarkaši itd.

Prije početka provjerite jeste li opušteni. Pratite povećava li se

tijekom tjedna broj objekata kojih ste se uspjeli prisjetiti.

Vježba poboljšava brzinu prisjećanja i pamćenje čineći ga prilagodljivijim i

okretnijim.



LEKCIJA 16

Humor ima važan i vrlo snažan utjecaj na mozak. Stanice mozga trebaju kisik i glukozu kao gorivo. Kada se smijemo, propuštamo više kisika u krvotok, što znači da se njime i mozak bolje opskrbljuje. Smijeh izaziva otpuštanje endorfina. Endorfini, vrsta neuropeptida, prirodni su tjelesni ublaživači boli koji nam daju osjećaj euforije. Oni također stimuliraju frontalni režanj mozga, povećavaju sposobnost fokusiranja i trajanje usmjerene pozornosti. Humor umanjuje stres, ublažava bol, opušta napetost mišića, smanjuje krvni tlak i ojačava imuno-obrambeni sustav. Neuropeptidi i neurotransmiteri povezani su s emocijama i s imunološkim sustavom. Veliki dio obrade emocija odvija se u limbičkom sustavu, a njegova povezanost s moždanom korom dopušta mu emocionalno-kognitivnu obradu. Emocije nastale u limbičkom sustavu oslobađaju neurotransmitere, a oni mogu ojačati ili oslabiti imunološki sustav, ovisno o kojim se transmiterima radi. Da bismo nešto naučili i zapamtili, trebamo to unijeti putem osjeta, potrebno je kretanje i angažiranje emocija. Humor je povezan s pozitivnim emocijama: radošću, dobrohotnošću i prihvaćanjem (naravno, isključeni su svi oblici cinizma i sarkazma), pa se pritom oslobađaju neurotransmiteri i neuropeptidi koji podržavaju rast i razvoj neuronskih mreža.

VJEŽBA: Neka ovo bude vaš tjedan humora. Smišljajte sami viceve, pričajte ih, zapitkujte druge jesu li čuli koji novi vic, čitajte viceve na internetu, šalite se na razne načine. Promatrajte na koji će se način to odraziti na vaše kognitivne sposobnosti, ali i na ostala životna područja. Vježbu radite tijekom tjedna što više možete. Humor koristi asocijacije koje su glavno „oruđe djelovanja“ mozga, a smijeh

podržava pozitivne emocije koje su glavna hrana mozgu. Za tjedan dana smo opet u kontaktu s novim lekcijama, do tada pozdrav!


LEKCIJA 17

Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) pruža zanimljive nove spoznaje o

radu mozga nadarenih ljudi. Kada pogledate snimak, izgleda kao da im mozak

„gori“. Crvena područja pojačane metaboličke aktivnosti razasuta su posvuda.

Svaki crveni dio predstavlja milijune „mikropaljenja“ u kojima se pokreće

glukoza da bi nahranila aktivirani dio mozga (ona je „moždano gorivo“).

Svi ti aktivirani dijelovi surađuju skladno, njihova suradnja je isplanirana i

složena te zahtijeva koordinaciju različitih područja mozga: verbalnih,

prostornih, vizualnih i drugih osjetilnih područja. Daroviti pojedinci su rijetko

kada usmjereni samo na jedno područje. Mnogo češće su izvrsni organizatori

različitih i raznorodnih informacija.

Mnoštvo je podataka koji govore da nadarena djeca pokazuju pojačanu

osjetilnu aktivnost i svjesnost. Nadareni mozgovi su „hipersenzitivni“ i mogu

se još i vježbom unaprijediti. Nadarena djeca doživljavaju snažniji prvi učinak,

a i kasnija sjećanja su im jasnija i jača, pa samim time imaju pojačanu

učinkovitost memorije i povećan njezin kapacitet.

Također je za njihovo pamćenje karakteristično uključivanje više različitih

vrsta pamćenja (različita osjetilna pamćenja, osobne asocijacije, verbalno i

činjenično pamćenje itd.). To znači da oni često stvaraju veze na načine na

koje to drugi ljudi ne čine. Izuzetno su sposobni u različitim oblicima

asocijativnog mišljenja (metafore, analogije).

Zbog svega toga nadarena djeca uče s manje ponavljanja, treba im manje

objašnjavanja na nastavi, vrlo brzo shvaćaju i pamte. No, zbog svoje

naglašene senzitivnosti, ponekad ih je lako dekoncentrirati, ali ih karakterizira

i upornost, pa se ustrajno vraćaju zadatku kojim se bave. Uza sve to,

nadarena djeca imaju jaku potrebu razumjeti prirodu svog mišljenja, kvalitetu

i uporabu informacija.

VJEŽBA: Dok promatrate stvari oko sebe, postavljajte

pitanje: „Kako bi ovo moglo biti bolje?“ Recimo, pogledate

stol i zaključite: „Mogao bi biti fleksibilniji – da se može

prilagoditi visina, oblik itd. Mogao bi sa strane imati džep za

olovke.“ Oslobodite svoju maštu, smišljajte što neobičnije

prilagodbe na što više predmeta, ujedno zamišljajući kako ti

predmeti izgledaju s takvim prilagodbama.

Vježba razvija kreativnost i sposobnost vizualizacije te pojačava mentalnu

snagu stvarajući nove neuronske putove.



LEKCIJA 18

Nijedan dio mozga nije tako dugo podcjenjivan kao što je to mali mozak (cerebellum). Za njega se mislilo da je zadužen samo za motoričke funkcije, no sada se zna da je povezan i s nemotoričkim funkcijama. Mali mozak je dvohemisferna struktura smještena ispod stražnjeg dijela velikog mozga (cerebruma), odmah iza moždanog debla. Na njega otpada oko 11 % ukupne težine mozga, ali ta visokoorganizirana struktura sadrži više neurona nego svi ostali dijelovi mozga zajedno. Pri rođenju je nerazvijen, no razvije se tijekom djetinjstva i adolescencije, da bi se u potpunosti razvio do 15.-20. godine života. Njegov je glavni zadatak koordinacija pokreta. Nadgleda živčane impulse iz mišića, stoga je važan u izvedbi složenih motoričkih zadataka (kada plesač izvodi složene korake, ali i kada prinosimo šalicu ustima a da ne prolijemo sadržaj). Mali mozak je i spremište proceduralnog pamćenja – od vezivanja vezica do vožnje bicikla. Kada se razvije automatizam, izvedbom vještine upravlja mali mozak, čime ta izvedba postaje brža, točnija i s manje napora. Mali mozak sudjeluje i u mentalnom uvježbavanju motoričkih zadataka, koji također unaprjeđuju izvedbu. Znanstvenici sada vjeruju da mali mozak djeluje i kao podrška kognitivnom procesiranju koordinirajući naše misli, emocije, osjete (naročito dodira) i sjećanja. Budući da je povezan s područjima mozga zaduženima i za mentalne i za osjetilne zadatke, te vještine može izvoditi automatski, bez svjesne usmjerenosti na pojedinosti. To omogućava svjesnom dijelu mozga da se posveti drugim mentalnim aktivnostima. Mali mozak je najbrži mehanizam u mozgu – velikom brzinom procesira informacije iz drugih dijelova mozga. Prima ogromnu količinu informacija iz korteksa, s kojim je povezan s otprilike 40 milijuna živčanih vlakana.

VJEŽBA: Stisnute šake stavite ispred sebe pa na jednoj ruci ispružite palac, a na drugoj mali prst. Zatim napravite istodobnu smjenu: na ruci na kojoj Vam je bio ispružen palac, sada ispružite mali prst, a na ruci na kojoj Vam je bio ispružen mali prst, sada ispružite palac. U početku ide teže i sporije, ali nastojte vježbom što više povećati brzinu smjenjivanja prstiju. Vježbu radite više puta dnevno, ali ne predugo, dovoljno je oko minutu.

Vježba povezuje moždane polutke i poboljšava motoričku koordinaciju. Za tjedan dana smo opet u kontaktu s novim lekcijama, do tada pozdrav!


LEKCIJA 19

Iznad moždanog debla, a ispod velikog mozga, smješten je skup struktura najčešće nazivan limbičkim sustavom. Naziv je dobio po rubnom režnju moždane polutke (lat. limbus = rub). Kako ga imaju i drugi sisavci, naziva se i mozgom sisavaca. Naravno, naš limbički sustav se nešto razlikuje od onog kod drugih sisavaca, a različite su i klasifikacije koje razvrstavaju određene strukture u taj sustav. On uključuje talamus, hipotalamus, hipokampus, amigdalu, bazalne ganglije, a po nekim podjelama i još nekoliko susjednih struktura.

Većina struktura limbičkog sustava je udvostručena – u svakoj hemisferi mozga po jedna. Te strukture obavljaju niz različitih funkcija, od upravljanja krvnim tlakom i tjelesnom temperaturom, preko emocija i snalaženja u prostoru, pa sve do uloge u učenju i pamćenju. Činjenica da limbički sustav upravlja ili ima značajnu ulogu u svim tim funkcijama koje su od presudne važnosti za ljudsko ponašanje i preživljavanje postaje još fascinantnija ako znamo da je on veličine oraha.

Njegove snažne veze s neokorteksom, naročito s čeonim režnjem, mogu objasniti snagu motivacije i zadovoljstvo koje pruža rješavanje problema. U limbičkom sustavu se obrađuje glavnina emocija, a upravlja i tjelesnim znakovima emocija, poput osmijeha ili crvenila. Sve ulazne osjetilne informacije (osim mirisa) prvo idu do talamusa, a onda ih on usmjerava u druge dijelove mozga. I mali i veliki mozak također šalju signale u talamus. Hipotalamus je zadužen za homeostazu. Upravljajući otpuštanjem raznih hormona, utječe na brojne tjelesne funkcije, uključujući spavanje, prehranu i žeđ.

Amigdala i hipokampus imaju važnu ulogu u učenju i pamćenju pa ćemo o njima govoriti zasebno.

Vježba: Desnom se rukom lupkajte po trbuhu, a lijevom se rukom nježno u krug gladite po glavi. Nakon otprilike pola minute zamijenite ruke – lijevom se rukom lupkajte po trbuhu, a desnom pravite krugove iznad glave. Nakon sljedećih pola minute nemojte mijenjati ruke, već zamijenite njihove zadatke: lijevom rukom kružite po trbuhu, a desnom se nježno lupkajte po glavi (ili malo iznad glave). I to činite oko

pola minute pa ponovno zamijenite ruke – desnom kružite po trbuhu, a lijevom lupkajte nad glavom.

Primijetit ćete da će neki od ovih zadataka ići lakše, a neki teže. Vježbajući iz dana u dan, vaš će mozak zavoljeti ovu vježbu.

Vježba povezuje moždane polutke i poboljšava motoričku koordinaciju.



LEKCIJA 20

Hipokampus je smješten na dnu limbičkog sustava. Zbog svog oblika, ime je

dobio od grčke riječi, a znači „morski konjic“. Ustvari izgleda poput

dvostrukoga roga, s po jednim rogom u svakoj hemisferi. Igra veliku ulogu u

učenju i prijenosu informacija iz radne memorije u dugoročnu. Provjerava

informacije pristigle iz radne memorije i uspoređuje ih s pohranjenim

iskustvima. Smatra se da je hipokampus ključan i u stvaranju smisla i davanju

značenja pristiglim informacijama.

No jedna od najvažnijih funkcija hipokampusa je prijenos podataka u

dugoročno pamćenje. Kada dođe do oštećenja hipokampusa, čovjek se sjeća

svega što se dogodilo prije oštećenja, ali ne može zapamtiti ništa što mu se

dogodilo nakon toga. Ako se upoznate s njim danas, sutra ćete mu biti

stranac. Može zapamtiti informacije samo na nekoliko minuta. Iste stvari mu

se mogu događati bezbroj puta, a da ih on svaki put doživljava kao da je prvi.

Alzheimerova bolest uništava neurone u hipokampusu te tako izaziva gubitak

pamćenja.

Novija istraživanja pokazuju da oštećenja hipokampusa ne utječu na sve vrste

pamćenja. Izgleda da je hipokampus zadužen za semantičko i epizodno

pamćenje, tako da oštećenja utječu na pamćenje činjenica, objekata i mjesta.

Davna osobna iskustva mogu ostati netaknuta, ali se osoba neće sjetiti nekih

novijih, a ona iskustva koja stječe nakon oštećenja uopće ne može pohraniti.

Ali može usvojiti nove vještine, pa to govori da hipokampus nije zadužen za

proceduralno pamćenje.

Neka istraživanja ukazuju na to da je hipokampus zadužen i za pohranu i

obradu prostornih informacija. Poznata je studija istraživača s University

College London o londonskim taksistima koji moraju zapamtiti jako velik broj

ulica i znati najkraće putove među njima (polažu iz toga vrlo zahtijevan ispit).

Ta je studija pokazala da londonski taksisti imaju dio hipokampusa veći nego

što imaju ostali građani te da je taj dio to veći što je taksist iskusniji.

Ustanovljeno je da u hipokampusu nastaju novi neuroni tijekom cijeloga

života.

Vježba: Ovotjedna vježba radi se samo jedanput dnevno, i to

navečer. Prije no što krenete u krevet, nastojte se sjetiti

svega što Vam se događalo toga dana – ali unazad. Krenite

od događaja koji su prethodili polasku u krevet, pa se sjetite

onih prije toga, i tako sve do trenutka kada ste se toga jutra

probudili.

Vježba ojačava pamćenje, prebacujući informacije iz kratkoročne u dugoročnu

memoriju.



LEKCIJA 21

Amigdala je smještena uz talamus i na donjem kraju hipokampusa u

limbičkom sustavu. Riječ je o dvije mase neurona u obliku badema (tako je i

dobila ime – od grčke riječi za badem). Ova struktura igra važnu ulogu u nizu

emocija, od straha i tjeskobe do tuge i radosti. Upravlja interakcijom jedinke s

okolinom koja može utjecati na opstanak, bilo da su u pitanju bijeg, napad,

parenje ili hranjenje.

Amigdala je zadužena za emocionalne poruke. Kada se informacije usmjere u

dugoročno pamćenje, amigdala pretražuje emocionalne poruke sadržane u

njima. Još uvijek nije poznato pohranjuju li se emocionalna sjećanja u

amigdali. Postoji mogućnost da se emocionalne komponente informacija

pohranjuju u amigdali, dok se ostale kognitivne komponente pohranjuju na

drugim mjestima. Međutim, kad god se želimo prisjetiti neke informacije,

prizivamo i emocionalnu komponentu. Zbog ove blizine amigdale i

hipokampusa i njihove suradnje dugotrajnije pamtimo one događaje koji su

emocionalno nabijeniji.

Naslijeđena preosjetljiva amigdala je možda uzrok urođenoj pretjeranoj

stidljivosti i bojažljivosti. Prema nekim istraživanjima, već se kod beba od

desetak mjeseci može primijetiti razlika u reakciji na nepoznate ljude i

situacije. Kao mogući uzrok navodi se naslijeđena visoka razina noradrenalina

ili nekih drugih moždanih kemikalija koje aktiviraju amigdalu, postavljajući

tako nizak prag uzbudljivosti. Takvim bebama, kada se nađu u neobičnim ili

novim situacijama, srce kuca brže nego kod ostale djece.

Ovo naslijeđe nije nepromjenjiva sudbina. Uz odgovarajuća iskustva, moguće

je obuzdati pretjerano razdražljivu amigdalu. Pri tome najveću ulogu ima

odnos roditelja prema djeci i kako se djeca nauče nositi sa svojom urođenom

bojažljivošću. Izgleda da pretjerano zaštitnički stav roditelja ojačava

bojažljivost. Djeca kojoj roditelji pomažu da se prilagode i nose sa izazovima,

oslobode se bojažljivosti.

Vježba: Pronađite neki obrazac ili uzorak u svojoj okolini,

recimo na tapetama, naslonjaču, tepihu i sl., ili možete

nekome reći da nacrta neki uzorak. Proučavajte ga nekoliko

minuta, a onda ga nacrtajte, prvo svojom dominantnom

rukom (onom kojom inače pišete i crtate), a zatim

nedominantnom rukom.

Nakon toga nacrtajte uzorak po sjećanju (bez gledanja).

Svakoga dana odaberite drugi uzorak.

Vježba povezuje moždane polutke i razvija vizualno pamćenje, stoga nije

važno kakve su Vaše slikarske sposobnosti.



LEKCIJA 22

Kada se napravi presjek kroz središnji živčani sustav, uočavamo da postoje svijetla i tamna područja. Svijetla područja se obično nazivaju bijela tvar (mada nije potpuno bijela), a tamna se područja nazivaju siva tvar (premda je boja ustvari smećkasto-siva). Siva tvar je takve tamne boje zato što je tvore brojna tijela neurona, a bijelu tvar tvore aksoni, dugi izdanci koji izlaze iz tijela neurona. Bijela boja potječe od mijelinskih ovojnica koje obavijaju aksone.

Razlikuju se dvije vrste sive tvari: slojevita siva tvar (kao što su kore velikog i maloga mozga) i jezgre (kao što su amigdala, talamus, hipotalamus, bazalni gangliji i siva područja moždanog debla). Moždana kora je najveća i najvažnija siva tvar, a ostale se strukture sive tvari označavaju kao subkortikalna siva tvar.

Mijelin je višeslojna ovojnica masne tvari koja se taloži oko aksona kada se neuroni višekratno koriste. Što se neuroni više i češće aktiviraju, mijelinska je ovojnica sve deblja. Ona štiti akson i povećava brzinu prijenosa živčanih impulsa. Što je deblja ovojnica, prijenos je brži. U neuronima s jako mijeliniziranim aksonima impulsi putuju brzinom od 100 metara u sekundi (izračunajte koliko im je onda potrebno da proputuju Vašim tijelom!).

Neuron može prenijeti između 250 i 2 500 impulsa u sekundi. Dakle, što više nešto vježbamo ili ponavljamo, to je više mijelina, a time je i brža obrada podataka. Neka istraživanja pokazuju da deblje mijelinske ovojnice kao posljedicu imaju i veću sposobnost koordinacije brzih perceptivnih odluka.

Vježba: Pronađite u nekom časopisu, novinama ili knjizi sliku punu raznih objekata. Proučavajte tu sliku oko minutu nastojeći zapamtiti 12 ili više objekata prikazanih na slici (različiti predmeti, ljudi, životinje). Sklonite sliku i zapišite na papir sve objekte kojih se sjećate.

Svakoga dana odaberite drugu sliku i pratite količinu zapamćenih objekata.

Vježba jača radnu memoriju.



LEKCIJA 23

Zahvaljujući fMRI tehnologiji znanstvenici su otkrili nakupine neurona u

premotoričkom korteksu (području ispred motoričkog korteksa koje planira

pokrete) koji okidaju neposredno prije negoli osoba izvede planirani pokret.

Zanimljivo je da ti neuroni okidaju i kada osoba vidi nekoga drugog da izvodi

pokret.

Obrazac okidanja neurona koji prethodi, recimo, prinošenju žlice ustima, isti je

kod osobe koja to radi kao i kod osobe koja samo promatra dok to čini netko

drugi. Istovrsna područja mozga procesiraju i izvedbu i percepciju pokreta.

Neuroznanstvenici su ove neurone nazvali zrcalnim neuronima. Smatra se da

ti neuroni pomažu u dekodiranju namjera drugih ljudi i predviđanju njihova

ponašanja.

Pomažu nam da u sebi samima rekonstruiramo tuđa iskustva, da razumijemo

njihove osjećaje i suosjećamo. Kada na tuđem licu vidimo tugu ili radost,

zrcalni neuroni okidaju sličnu emociju i u nama.

Znanstvenici se nadaju da će daljnja istraživanja zrcalnih neurona dati

odgovore na neka još nerazjašnjena pitanja. Možda je zijevanje „zarazno“

upravo zbog njih. Prema nekim ispitivanjima, moguće je da autistična djeca

imaju nedostatak u sustavu zrcalnih neurona.

VJEŽBA: Istresite iz svog novčanika kovanice i provedite

nekoliko minuta određujući koju kovanicu držite u ruci služeći

se samo opipom. Kada nakon nekoliko dana zaključite da ste

izoštrili svoj osjet dodira i da Vam prepoznavanje kovanica ide

odlično, prijeđite na papirnate novčanice. Zadatak je

zahtjevniji, ali ćete vrlo brzo primijetiti napredak.

Ovo je neurobička vježba koja razvija osjet opipa, aktivira različita područja

mozga i potiče neurone na proizvodnju neurotrofina.



LEKCIJA 24

Živčani sustav se sastoji od živčanih stanica ili neurona. Zanimljivo je da neuroni u različitim organizmima, od onih najjednostavnijih do najsloženijih (poput ljudskog) za prijenos informacija koriste iste elektrokemijske mehanizme. No ogromne su razlike u organizaciji neurona u tim organizmima, u različitim obrascima veza koje međusobno tvore.

Mogu se povezati u putove, u neuronske mreže ili krugove i u neuronske sustave. Imaju različite oblike, veličine, način obrade informacija te različite neurotransmitere kojima komuniciraju s drugim neuronima. Nema nepotrebnih ili neiskorištenih neurona; svaki neuron ima svoju funkciju i povezuje se s tisućama drugih neurona.

Neki se neuroni specijaliziraju za slušne informacije, neki za motoričke itd. Premda svi imaju svoje zadatke, ako se dogodi da neki neuroni budu ozlijeđeni, susjedni neuroni mogu preuzeti njihove zadatke (neuroplastičnost mozga).

VJEŽBA: Uzmite štopericu, papir i olovku te u roku od dvije minute zapišite što više peteroslovnih riječi. Sljedećeg dana ponovite vježbu i ustanovite postoji li napredak. Dan nakon toga u istom roku (za dvije minute) zapišite što više šesteroslovnih riječi.

To ponovite sljedećeg dana, da biste nakon toga prešli na sedmeroslovne. Dakle, uvijek po dva dana pišete riječi iste

duljine, a treći dan dodate po jedno slovo. Vježbu možete raditi i duže od tjedna.

Vježba aktivira i povezuje obje moždane polutke te jača pamćenje.



LEKCIJA 25

Nove živčane stanice nastaju sve do posljednjega dana života. Iz matičnih

stanica u moždanim ventrikulima (dijelu limbičkog sustava) svakoga dana

nastaje do 6 000 novih živčanih stanica. Zasad je poznato da nastaju u dva

područja mozga, u hipokampusu (koji je ključan za učenje i pamćenje) i u

olfaktornom bulbusu, no i dalje se istražuje nastaju li i u nekim drugim

područjima.

Mnogi oblici ponašanja utječu na nastanak novih stanica i razgranatost

dendrita. Ustanovljeno je da rast živaca izuzetno pospješuju pokreti i fizičko

iskustvo zbog čistog užitka. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi koji redovito

plešu smanjuju rizik od Alzheimerove bolesti za 76 posto.

Veliki dio našega iskustva čine osjetilni podražaji koje primamo iz okoline.

Osim uobičajenih pet osjetila, postoje i druga osjetila s receptorima, recimo

osjet za ionske promjene u zraku, za magnetsku orijentaciju, ultraljubičaste

zrake, atmosferski pritisak, za vlažno i suho itd. Mnoštvo različitih podražaja

utječe na našu sliku o sebi i svijetu i polazna su točka iz koje nastaju

kreativnost, misao i znanje.

VJEŽBA: Uz glazbu koju volite svakoga dana plešite 15-tak

minuta, i to tako da zatvorite oči, osjetite ritam u sebi i

pustite tijelo da prati glazbu.

Pretvorite se u pokret, pretvorite se u ples!

Ples je jedna od aktivnosti koje najsnažnije aktiviraju mozak, povezuju

moždane polutke i potiču stvaranje novih živčanih stanica.



LEKCIJA 26

Mnogi složeni oblici ljudskog ponašanja, od razumijevanja govora do sviranja glazbenog instrumenta, počivaju na sposobnosti mozga da precizno odredi vrijeme. No još uvijek nije sasvim jasno kako to mozak radi. Jedna od najpopularnijih teorija smatra da određivanje vremena u mozgu počiva na mehanizmu nalik satu koji stvara i broji redovite fiksirane pokrete.

Novije teorije radije uspoređuju određivanje vremena u mozgu s bacanjem oblutka u vodu. Valovi koji pritom nastanu ponašaju se poput potpisa oblutka u vremenu.

Što dalje val putuje, više vremena prolazi. Pretpostavlja se da se u mozgu događa sličan proces koji omogućuje praćenje vremena. Svaki put kada mozak procesira osjetilni podražaj, to pokrene niz reakcija između živčanih stanica u mozgu i njihovih veza. Svaka reakcija stvara potpis koji omogućuje mreži neurona da odredi vrijeme.

Budući da je shvaćanje mehanizma koji u mozgu određuje vrijeme ključno za razumijevanje govora, moglo bi pomoći i u razumijevanju nekih poremećaja, kao što je disleksija.

VJEŽBA: Odvojite 10-tak minuta dnevno za vježbanje anagrama ili premetaljki. Počnite sa svojim imenom. Vidite koliko „skrivenih riječi“ možete naći u svom imenu. Npr., ako Vam je ime „Vladimir“, skrivene su riječi: rival, vidra, mir, Damir, rad itd.

Kada iscrpite sve mogućnosti, dodajte i prezime. Zatim nasumično birajte i druge riječi koje ćete anagramirati, po

mogućnosti što duže. Evo nekih prijedloga: televizor, torbica, pretjerati, spremačica, vjetrobran, plamenobacač, putokaz, sladoled.

Na svakoj se riječi zadržite dovoljno dugo da razmotrite što više mogućnosti kombiniranja.

Vježba potiče stvaranje neuronskih veza, razvija kreativnost, lingvističku inteligenciju i općenito kognitivne sposobnosti.



LEKCIJA 27

Kada se govori o stanicama u mozgu, obično se govori o neuronima, „radnim“

živčanim stanicama kojih ima oko 100 milijardi. Rjeđe se govori o glija

stanicama, premda ih ima oko deset puta više nego neurona – znači, ima ih

oko bilijun. Ime im dolazi od grčke riječi za ljepilo jer su mnoge od njih kao

prilijepljene za krvne žile ili neurone.

Neke od njih su zadužene za obnavljanje oštećenja; pokretne su, kreću se

mozgom uklanjajući ostatke oštećenih stanica. Jedna vrsta glija stanica –

astrociti (ime su dobile po zvjezdastom obliku) – nakupljaju se oko neurona

održavajući njihov savršeni kemijski mikro okoliš tako što upijaju otrovne

tvari.

Oligodendrociti (grč. oligo= malo, dendros= drvo), jedna vrsta glija stanica,

ima poprilično malo ogranaka, no oni su izuzetno korisni: stvaraju zaštitne

ovojnice oko dijelova neurona. Propadanje tih ovojnica karakteristično je za

bolest multiplu sklerozu.

VJEŽBA: Uzmite bilo koju knjigu, nasumično je otvorite i

izbrojite riječi u jednom odlomku. Zatim ih ponovo izbrojite da

provjerite jeste li dobro izbrojili. Počnite samo s jednim

odlomkom, a kada postane lako, brojite riječi na cijeloj

stranici. Brojite mentalno, samo očima, bez pokazivanja

prstom po tekstu. Ovo izgleda lako, ali zahtijeva Vašu potpunu

pažnju i sposobnost koncentracije.

Koncentracija je izvrsna vježba za mozak. Snimke mozga pokazuju da se

krvotok pojača čim je um stimuliran. Ova stimulacija potiče rast, gustoću i

učinkovitost svih važnih aksona i dendrita.



LEKCIJA 28

Signali koje neuroni prenose po svojoj su prirodi elektrokemijski. Dok putuje

kroz tijelo neurona i duž aksona, signal je električni. No kada dođe do

završetka aksona i treba prijeći na dendrit drugog neurona, pred signalom se

nađe prepreka u vidu snaptičke pukotine. Kako je prijeći?

Na završecima aksona nalaze se sićušni mjehurići ili vrećice kemijskih spojeva

koji imaju ulogu glasnika ili prijenosnika. To su neurotransmiteri. Električni

signal izaziva pražnjenje tih mjehurića u pukotini između neurona. U jednoj se

sinapsi isprazni do desetak mjehurića, a u svakom je i do 10 000 molekula

neurotransmitera.

Oni se povezuju s receptorom na vanjskoj stjenci dendrita drugog neurona,

što izaziva otvaranje ionskog kanala; stvara se novi električni signal i – priča

kreće ispočetka. Taj se proces naziva sinaptička transmisija.

Postoji velik broj neurotransmitera, a svako malo znanstvenici otkriju nove, a

svaki novootkriveni transmiter sve ih više zbunjuje svojim osobinama.

VJEŽBA: Uzmite sat s kazaljkama koji ima kazaljku za

sekunde. Postavite ga ispred sebe da ga jasno vidite.

Pričekajte da “sekundaljka” dođe na 12. Zatim se potpuno

fokusirajte na nju, potpuno ispraznivši um od svih misli.

Ako Vam neka misao omete koncentraciju, ponovo se

fokusirajte, pričekajte da kazaljka dođe na 12 i krenite

ispočetka.

U početku nastojite zadržati fokus barem deset sekundi, a onda postupno

povećavajte trajanje fokusiranosti.

Budući da razvija koncentraciju, vježba potiče aktivaciju mozga, rast i razvoj

svih važnih dendrita i aksona.



LEKCIJA 29

Najpoznatiji i najduže poznati neurotransmiteri su acetilkolin, dopamin,

noradrenalin i serotonin. Glavni izvor acetilkolina nalazi se u bazalnom dijelu

čeonog režnja. Acetilkolin posreduje među neuronima u mozgu, između

mišićnih stanica i živaca po cijelom tijelu. Kod Alzheimerove bolesti primijećen

je nedostatak acetilkolina. On ima važnu ulogu i kod spavanja, budnog stanja

i uzbuđenja.

Noradrenalin utječe na uzbuđenost, osjećaj budnosti i živahnosti. Utječe i na

osjećaj boli i spolno ponašanje. On nastaje iz dopamina koji pak igra važnu

ulogu u sustavu za kretanje (neravnoteža dopamina jednim dijelom je

povezana sa shizofrenijom i Parkinsonovom bolesti). Dopamin se javlja i u

osjetilima te je važan neurotransmiter između mozga i hipofize (žlijezde koja

proizvodi hormone koji djeluju na rast, spolni razvoj i druge važne tjelesne

procese). Serotonin utječe na razne mentalne procese, između ostalog na bol

i spavanje te na raspoloženje.

U svakom mentalnom procesu sudjeluje više neurotransmitera.

VJEŽBA: Zatvorite oči, dišite trbušno i ispraznite um. Svu

svoju pozornost usmjerite na zvukove, postanite svjesni

raznovrsnosti zvukova koji Vas okružuju. Ne trebate ništa

drugo raditi nego slušati. S vremenom ćete primijetiti da

možete registrirati sve više različitih zvukova, kao i onih

slabijeg intenziteta. Izdvojite barem deset minuta za čisto

slušanje.

Tijekom dana nastojte uistinu slušati ljude koji Vas okružuju – što Vam govore

i kako Vam govore (boja glasa, intonacija itd.). Nastojite što manje pričati, a

što više slušati. Bit ćete iznenađeni što sve možete primijetiti!

Vježba potiče rast neurona, razvoj novih izdanaka i aktivira inače slabije

aktivna područja mozga.



LEKCIJA 30

Osim najpoznatijih neurotransmitera – dopamina, acetilkolina, serotonina i

noradrenalina – postoje još mnogi neurotransmiteri. Jedan razred

neurotransmitera znanstvenici su otkrili šezdesetih godina 20. stoljeća. To su

aminokiseline. Jedna od njih, gama-aminomaslačna kiselina (GAMK) bila je

poznata otprije, ali znanstvenici je nisu bili prepoznali kao neurotransmitera

jer se nalazi posvuda u tijelu. Međutim, u mozgu i u leđnoj moždini

koncentracija GAMK veća je do 1 000 puta od koncentracije dopamina,

noradrenalina i serotonina. Nalazi se u dijelovima mozga zaduženima za

kretanje, ali sudjeluje i u mnogim drugim zadacima mozga. Djelovanje GAMK

još uvijek je slabo ispitano jer je teško razlikovati molekule GAMK koje imaju

ulogu neurotransmitera od onih koje sudjeluju u drugim procesima.

Peptidi su neurotransmiteri koji plijene pozornost od sedamdesetih godina.

Znatno su veći od aminokiselina; peptidi su ustvari lanci od deset ili više

spojenih aminokiselina. Znanstvenike zbunjuje to što se peptidi često nalaze u

istim stanicama s drugim neurotransmiterima, a smatralo se da je potreban

samo jedan transmiter da bi se signal prenio preko sinapse. Primijećeno je da

se to više peptida oslobađa iz mjehurića što je neuron više pobuđen. Sljedeća

neobičnost vezana za peptide je mjesto njihova oslobađanja. Za razliku od

ostalih neurotransmitera, koji se oslobađaju u sinapsu sa završetka aksona,

peptidi se oslobađaju postrance, što znači da je njihovo područje utjecaja

mnogo veće.

Kada je osamdesetih godina otkrivena još jedna vrsta neurotransmitera –

plinoviti neurotransmiteri – dovedeno je u pitanje i samo značenje tog pojma.

Naime, jedan od plinovitih neurotransmitera, dušikov (IV) oksid, koji ima

važnu ulogu u mozgu, u svijetu koji nas okružuje -- sudjeluje u stvaranju

smoga i kiselih kiša!

Vježba povezuje moždane polutke, a ima i neke tjelesne dobrobiti. Tijekom

vježbe ćete osjetiti da Vam rade neki mišići koji su inače dosta rijetko u

uporabi.

VJEŽBA: Stanite uspravno. Istodobno lagano dignite lijevu

potkoljenicu prema natrag i blago spustite desnu ruku,

također prema natrag, te dotaknite dlanom lijevi gležanj s

unutarnje strane.

Zatim to isto učinite sa suprotnom rukom i nogom. Ponovite

to barem petnaestak puta.

Vježbu nemojte raditi brzo, neka tempo bude spor ili umjeren.



LEKCIJA 31

Učenje i pamćenje nisu isti procesi. Učenje je proces kojim se stječe nova

informacija, a pamćenje je proces kojim se to znanje zadržava.

U procesu učenja važnu ulogu igra dugotrajno potenciranje (LTP – long-term

potentiation) – ponavljano pobuđivanje neurona visokom frekvencijom. Kada

se nakon nekog vremena, čak i nakon nekoliko sati, primijeni slabi podražaj,

neuron će biti snažno pobuđen. Dakle, postao je „potenciran“. To je ono što

omogućuje neuronima da promijene način djelovanja i da ga zapamte tijekom

duljeg razdoblja.

Iako se LTP događa u cijelom živčanom sustavu, fokusiran je uglavnom u

hipokampusu, koji je povezan s pamćenjem. Pamćenje vjerojatno uključuje

jačanje sinaptičke aktivnosti. Učenje je popraćeno povećanom komunikacijom

među neuronima.

Međutim, postoji vjerojatnost da je LTP uključen samo u neke oblike učenja.

Vjeruje se da LTP najviše djeluje na taj način što mijenja sposobnost

reagiranja organizma ili percepciju vanjskih podražaja. Osim toga, postoje i

drugi mehanizmi u učenju, od kojih je jedan potpala, koja je slična LTP-u,

osim što je uglavnom trajna i ovisna o pojavi napada.

VJEŽBA: Ispred sebe stavite veći papir, a u svaku ruku

uzmite po jednu olovku i crtajte istodobno.

Krenite s jednostavnijim oblicima – trokut, krug, četverokut –

zatim prelazite na sve složenije – kuća, stablo, čovjek – sa sve

više pojedinosti. Na kraju pišite riječi i rečenice istodobno.

Vježba povezuje i balansira moždane polutke te potiče rast i razvoj novih

neurona i neuronskih veza.



LEKCIJA 32

Jedna od najvažnijih molekula u živčanom sustavu je čimbenik rasta živčanih stanica (NGF – nerve growth factor). S drugim neurotrofinima, NGF upravlja razvojem živčanog sustava u embriju i održavanjem živčanog tkiva i neuronske transmisije u odraslih. Djeluje na živčanu stanicu na dva načina: potpomaže rast aksona i dendrita te sprječava samoubojstvo živčanih stanica. To se događa tako što NGF izaziva niz kemijskih reakcija koje će na kraju rezultirati pobuđivanjem određenog gena u jezgri. Pod utjecajem toga gena nastaje protein koji sprječava samoubojstvo neurona ili apoptozu.

Apoptoza omogućuje uklanjanje nepotrebnih stanica, što je općenito dobro kada su stanice oštećene (npr. ako smo se opekli) ili kada se gusjenica pretvara u leptira. No nije dobro kada se to događa u mozgu, jer odumrle stanice u odraslom mozgu ne mogu ponovo izrasti, onako kao u tijelu.

NGF spada u neurotrofine, obitelj proteina koji su ključni u živčanom sustavu. Promjene u razini neurotrofina mogu uzrokovati bol, depresiju i poremećaje u regeneraciji živaca te u učenju i pamćenju.

VJEŽBA: Otvorite nasumično kakvu knjigu i zapišite prvu konkretnu imenicu (koja imenuje nešto vidljivo i opipljivo) koju uočite. Recimo da ste zapisali riječ „olovka“. Nastojte pronaći što više veza između zapisane riječi i predmeta koji Vas okružuju. Pritom nadvladajte ograničenja uobičajenog načina poimanja stvari. Npr., olovka i tepih: 1. olovkom se mogu nacrtati šare na tepihu; 2. divovskom olovkom se može

prignječiti upravo oprani tepih da bi se iscijedio; 3. olovku možete sakriti pod tepih od nekoga (vrlo „posebnu“ olovku) itd. Što asocijacije više odskaču od uobičajenog viđenja svijeta, to će vježba biti učinkovitija. Svakoga dana u tjednu odaberite drugu riječ. Na kraju tjedna od svih sedam riječi stvorite – rečenicu.

Vježba razvija sposobnost asociranja, a time i maštu i kreativnost, čime pak jača pamćenje i potiče stvaranje neurotrofina.



LEKCIJA 33

Vrlo je složen i zanimljiv ljudski vizualni sustav. Jedno od novijih istraživanja

pokazalo je da naš vizualni sustav bolje razaznaje pokrete pojedinca kada su

usklađeni na smislen način s drugim pojedincem. Recimo, mozak će bolje

razabrati da jedna osoba baca ako druga stvara obrambenu blokadu, nego

ako je prikazana samo osoba koja baca. Kada promatramo dvoje ljudi u

interakciji i znamo što jedna osoba radi, to će nam pomoći da razumijemo

akciju druge osobe.

Na najosnovnijoj razini, sposobnost ljudskog mozga da interpretira i reagira u

djeliću sekunde na akciju koju vidi pitanje je života i smrti (npr.

prepoznavanje da se približava tigar s iskešenim zubima). Ali ova je vještina

također važna za uspjeh ljudi kao društvenih bića jer nam dopušta da

prepoznamo je li netko sretan, tužan ili napet na temelju vizualnih znakova,

onih očiglednih, ali i onih mnogo suptilnijih. Istraživanje dokazuje da ova

sposobnost interpretiranja akcija podržava proces vizualne diskriminacije.

Naš će vizualni sustav jednako dobro razaznati dva pojedinca u interakciji bez

obzira jesu li njihovi pokreti koordinirani na neprijateljskoj bazi, kao u

prizorima borbe, ili su koordinirani i kooperativni, kao što su plesni pokreti.

Korteks dekodira složene informacije; u tome može biti jasna evolucijska

prednost – napredna vizualna diskriminacija.

Ljudski mozak se stalno prilagođava ograničenoj količini vizualnih informacija,

omogućujući nam, npr., da zamislimo cijelu sliku tigra iako mu stabla i grmlje

zaklanjaju dijelove tijela. Naš čudesni mozak može i puno više: vidjeti sliku

čovjeka tamo gdje su samo kružići i crtice, čak na temelju toga odrediti spol i

raspoloženje tog „bića“!

Vježba:

Okrenite knjigu naopako pa čitajte odozdo prema gore

(odnosno, u ovom položaju, opet odozgo prema dolje!). Osjetit

ćete kako se mozak rasteže dok pokušavate pročitati riječi i

razumjeti značenje rečenica.

Vježbom se stvaraju nove neuronske veze.





LEKCIJA 34

Teorija o načinu „okidanja“ neurona, odnosno kako neuroni prenose jedni drugima informacije, donedavno je podsjećala na „prelijevanje zdjele“. Naime, smatralo se da neuron prenosi poruku drugom neuronu određenim brojem impulsa u određenom razdoblju. Kada punimo zdjelu vodom, ne prelijeva se do određene točke, do kritičnog trenutka. Tako neuroni primaju informacije od drugih neurona, ali prenose ih dalje susjednim neuronima samo ako se dosegne određeni prag, određena kritična točka.

Prema novijim istraživanjima, ova „teorija zdjele“ mogla bi biti pogrešna. Čini se da neuroni funkcioniraju više poput dijelova telegrafskog sustava koji očitava impulse ili „šiljke“ koje prima kao da su točke i crte u Morseovoj abecedi. Nema čekanja da se dosegne kritična točka – svaki neuron bez prestanka prenosi informacije o svom trenutačnom statusu. Slikovito rečeno: stalno govori svojim susjedima koliko je zdjela puna.

Ovakav sustav prijenosa informacija znači da svaki neuron ima kapacitet kodiranja i do 100 puta više podataka u sekundi nego što se prije mislilo. Ako to povežemo sa saznanjem da mozak ima oko 100 milijardi neurona i da svaki neuron može komunicirati s 10 000 drugih neurona, kapacitet mozga se uzdiže do vrtoglavih visina.

Vježba:

U susretima s drugim ljudima postavljajte što više pitanja: Tko? Što? Gdje? Kada? Kako? Zašto? Npr. „Gdje radite?“ „Kada ste počeli tu raditi?“ „Koji je najveći izazov u vašem poslu?“ Jednostavno svoj mozak usmjerite na postavljanje pitanja.

Vježba razvija znatiželju, širi bazu znanja i poboljšava pamćenje. Također, stvara nove neuronske mreže te aktivira i jača postojeće.

Za tjedan dana smo opet u kontaktu sa novim lekcijama, do tada pozdrav! P.S. Bili bismo zahvalni za vaše sugestije te feedback ovog treninga koji možete uputiti na mail [email protected]


LEKCIJA 36

Istraživajući središta za užitak, znanstvenici su ustanovili da su sva središta

smještena u bazi putanje dopamina. Dopamin je hormon i neurotransmiter,

najvažniji kemijski spoj vezan za pobuđenost, stanje pripravnosti i uzbuđenja.

Oslobađa se uglavnom u hipotalamusu i moždanom deblu. Stanje

pobuđenosti u izravnoj je vezi s osjećajima. Još uvijek nije potpuno jasna ta

njihova veza, no evidentno je njihovo uzajamno djelovanje.

Dopamin ima niz uloga: u motivaciji i nagradi (povezan je sa sustavom za

užitak, oslobađa se u iskustvima koja prirodno donose nagradu, kao što su

hranjenje i seks), u ponašanju, spavanju, raspoloženju, pozornosti, kogniciji i

učenju. Uočeno je da razina dopamina raste kada se dogodi neočekivana

nagrada, a pada kada očekivana nagrada izostane. Stoga mnogi smatraju da

tako dopamin šalje signal za učenje dijelovima mozga odgovornima za

usvajanje novog ponašanja.

U čeonim režnjevima dopamin kontrolira tijek informacija iz drugih područja

mozga, a poremećaj u ovom dijelu može izazvati opadanje pozornosti,

kognitivnih funkcija, naročito pamćenja, te sposobnosti rješavanja problema.

Dopamin je povezan s dva velika poremećaja središnjeg nervnog sustava –

shizofrenijom i Parkinsonovom bolešću, pa su mnoga istraživanja uloge

dopamina usmjerena upravo na tu vezu. Istražuje se i njegova uloga u

zlouporabi droga kao što su kokain i amfetamini, koji djeluju tako što

povećavaju koncentraciju dopamina u sinaptičkoj pukotini. Daljnja istraživanja

trebaju pokazati koje aktivnosti i tretmani mijenjaju razinu dopamina i drugih

neurotransmitera te koje su moguće posljedice tih promjena.

Vježba:

Svakoga dana u tjednu prepričajte jednu tradicionalnu

priču iz druge perspektive, npr. Snjeguljicu iz perspektive

zle maćehe, Crvenkapicu iz perspektive vuka itd. Nastojte

se potpuno uživjeti u taj lik, doživjeti njegove osjećaje i

vidjeti svijet njegovim očima. Budite „luckasti“, budite

„zločesti“, budite „naivni“ – što god vam dođe kao

odgovarajuće tom liku. U svakom slučaju, nastojte se

pritom zabaviti!

Vježba razvija kreativnost, poboljšava pamćenje, širi percepciju, potiče rast

dendrita i podiže razinu dopamina.





LEKCIJA 37

Ljudski je mozak u stanju proizvesti što niti jedan drugi ne može: govor. Budući da mnoge životinje imaju razvijene sustave komuniciranja, postavljalo se pitanje je li govor isključiva povlastica čovjeka. Jedini je čovjek anatomski osposobljen za govor. To mu omogućuje spušteni grkljan koji nema niti jedan drugi sisavac. Istraživanjima na čimpanzama nastojalo se ustanoviti je li to jedina prepreka govoru, i to tako što su poučavali čimpanze jeziku znakova ili obliku sporazumijevanja uporabom znakova. Ustanovilo se da je jezik mnogo više od pukog govora; jezik je osobina mozga. Čimpanze su i nakon višegodišnjeg učenja uspjele naučiti tek oko 150 riječi kojima su se služile potpuno nestvaralački, samo za postizanje određenog cilja.

Postoji teorija da je jezik urođen čovjeku kao biološkoj vrsti, što znači da je postojao evolucijski razlog za njegov nastanak. Pretpostavlja se da je nastao u razdoblju evolucije kada je došlo do povećanja skupine, radi lakšeg uspostavljanja kontakta. Jedino je čovjek u stanju vidjeti stvari kao znakove za druge stvari (recimo, prsten na ruci kao znak bračne zauzetosti) i razmišljati metaforički, dakle tako da jednu stvar vidi u više značenja. Ove su sposobnosti izravno povezane s jezikom – kao njegova posljedica, ili su se razvijale usporedo s njim.

Najpoznatiji centri za jezik su Brocino i Wernickeovo područje koji se nalaze u lijevoj polutki. Međutim, snimanja mozga tijekom govora pokazala su da samo jedna izgovorena riječ pokrene mreškanje moždane kore; pokrenu se sve predodžbe i sjećanja vezana za tu riječ. Neurokirurg George A. Ojemann elektrodom je poticao mozak pacijenata koji su bili pri svijesti tijekom operacije na mozgu. Dodirivanje nekih mjesta izazvalo bi gutanje slogova, a dodirivanje drugih – prekid govora. Zanimljivo je da su ta mjesta kod različitih ljudi bila potpuno različita. Zaključak je da dvije polutke imaju različite zadatke, ali su te razlike vrlo suptilne. Ojemann smatra da je lijeva polutka zadužena za pronalaženje riječi i razmišljanje, a desna za osjećajnu obojenost riječi i istančanost značenja. Kako god bilo, svoju sposobnost govora zahvaljujemo usporednom radu mnogih područja mozga.

Vježba:

Odaberite u novinama jedan članak te, dok ga čitate, zamišljajte što razni ljudi, spomenuti u članku, misle i osjećaju. Npr., ako je riječ o vremenskoj nepogodi u nekom kraju, zamislite kako se osjeća pripadnik spasilačke službe, o čemu razmišlja i što ga pokreće; kako se osjeća zabrinuti roditelj, kako građevinski poduzetnik itd. Svakoga dana u tjednu odaberite drugi članak.

Vježba razvija lingvističke sposobnosti, imaginaciju, asocijativnost i kreativnost. Stvara nove dendrite i nove neuronske veze.




LEKCIJA 38

Tijekom noći, dok mi čvrsto spavamo, naš mozak ne samo da ne spava, već je vrlo aktivan. Obično prolazimo kroz pet faza sna: 1., 2., 3., 4. i REM (rapid eye movement – brzi pokreti očiju) fazu. Ove se faze smjenjuju u ciklusima jedna za drugom pa ispočetka. Odrasli ljudi provedu oko 50 % sna u drugoj fazi, oko 20 % u REM fazi, a preostalih 30 % u ostalim fazama sna. Prvu fazu karakterizira lagani san iz kojeg se lako probuditi. Oči se vrlo sporo miču, a mišićna se aktivnost usporava. U drugoj fazi nam se oči prestaju pokretati, a moždani se valovi usporavaju. U trećoj fazi se pojavljuju izuzetno spori delta valovi, isprekidani kraćim, bržim valovima. U četvrtoj fazi mozak proizvodi gotovo isključivo delta valove. Treća i četvrta faza su faze dubokoga sna kada je spavača teško probuditi. Nema mišićne aktivnosti, a oči miruju. Kada uđemo u REM fazu, oči nam se počnu kretati brzo u raznim smjerovima, disanje nam se ubrza i postane pliće, ubrza kucanje srca, poraste krvni pritisak, a mišići naših udova postanu privremeno paralizirani. I tada nam se događaju snovi. Prva REM faza obično se događa oko 70-90 minuta nakon što smo zaspali. Cijeli ciklus traje u prosjeku 90-110 minuta. Tijekom sna duljina REM faze se povećava.

Još uvijek znanstvenici istražuju što se to sve događa u mozgu za vrijeme sna. Jedno je sigurno: spavanje je neophodno za opstanak. Nedostatak sna očituje se na mnogim razinama, a dugotrajni poremećaj spavanja može imati dalekosežne posljedice. Neki stručnjaci vjeruju da se tijekom sna obnavljaju neuroni korišteni za vrijeme budnog stanja. Aktivnost u dijelovima mozga zaduženima odlučivanje, kontrolu emocija i društvenu interakciju drastično se smanjuje tijekom spavanja, što bi moglo značiti da san pomaže da održimo optimalno socijalno i emocionalno funkcioniranje dok smo budni. REM faza stimulira područja mozga zadužena za učenje i pamćenje. Nedostatak ove faze ima izravne posljedice na sposobnost učenja.

Vježba:

Ovoga tjedna svako jutro, odmah nakon buđenja, zapišite svoje snove. Čak i ako se ničega ne budete mogli sjetiti, opišite osjećaje i raspoloženje. Nacrtajte svoj san, ne doslovno, ne cijeli san, već jednom slikom prikažite san ili raspoloženje koje san u Vama izaziva.

Još ćemo govoriti o snovima i sanjanju i razjasniti što sve postižete ovim!




LEKCIJA 39

Neurotransmiteri upravljaju time hoćemo li biti budni ili spavati aktivirajući

različite skupine neurona u mozgu. Faza dubokoga sna podudara se s

otpuštanjem hormona rasta u djece i mladih. Tada i mnoge tjelesne stanice

pojačano proizvode protein (koji je potreban za rast stanica i njihov

oporavak). REM faza počinje signalima iz bazičnog dijela mozga zvanog most.

Talamus ih prima i prosljeđuje moždanoj kori. Most šalje i signale koji

isključuju neurone u leđnoj moždini, čime se izaziva privremena paraliza

mišića ruku i nogu.

Spavanje je zanimljiv fenomen i u području proučavanja svijesti. Svijest je

teško definirati; može se reći da je to stanje koje nastupa ujutro po buđenju i

nestaje navečer kada zaspimo, no očigledno je da postoji više razina svijesti

pa takva „definicija“ postaje upitna. Spavanje se općenito smatra stanjem bez

svijesti, međutim REM faza sliči budnom stanju po tome što tada mozak ne

proizvodi kemijske spojeve potrebne za održavanje stanica, kao što to čini za

vrijeme spavanja bez snova. I snimke mozga govore da nema razlike između

REM faze i budnog stanja. Tijekom REM faze mišići su paralizirani da ne bi

došlo do obavljanja radnji iz snova. Oči se vrlo brzo pokreću, vjerojatno

prateći slike iz snova.

Uloga snova i dalje je poprilično nejasna. Jedno je od najčešćih tumačenja da

se za vrijeme sna sređuju dnevna iskustva. Međutim, koliko je održivo to

tumačenje ako znamo da se ljudski fetus star 26 tjedana stalno nalazi u REM

fazi? Zasad nijedno objašnjenje uloge snova nije potpuno niti konačno.

Vježba:

Ovaj tjedan svaku večer prije spavanja radite na

opuštanju koje će Vam omogućiti kvalitetan,

regenerirajući san. Ležeći na leđima, usmjeravajte svoju

pozornost na dio po dio tijela, krećući od stopala prema

glavi. Na svakom dijelu tijela zadržite se po nekoliko

sekundi promatrajući kako se taj dio opušta. Na taj način

prođite cijelo tijelo tri-četiri puta.

Kvalitetan san je neophodan za obnavljanje neurona i njihov rast.





LEKCIJA 40

Pojavu poznatu pod nazivom deja vu (franc. „već viđeno“) ili paramnezija, prema ispitivanjima proživljava oko 70 % ljudi. Događa se naizgled nasumično i traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Često je popraćena osjećajem nejasne slutnje ili znakovitosti. Općeprihvaćena definicija ove pojave bila bi: „Svaka subjektivno neprikladna impresija poznatosti, povezanosti sadašnjega iskustva s neodređenom prošlošću“. Sama definicija, dakle, ne govori mnogo. Postoje različiti oblici ove pojave. Jedan od njih je deja vecu („već proživljeno“) koji uključuje sva osjetila, ne samo vid.

Religija, psihologija i parapsihologija nude razna objašnjenja ove pojave: sjećanja iz prošlih života, izvantjelesna iskustva, vidovitost, zaboravljeni snovi (deja reve – „već sanjano“). Freud je ustvrdio da je ona uzrokovana sličnošću sadašnje situacije s potisnutim fantazijama te zaključio da je previše zbunjujuća za istraživanje. Neurolozi u objašnjenje uvode zalutale električne signale. Ova teorija kaže da, ako dva signala nose informacije od osjetila do mozga, kašnjenje drugog signala može uzrokovati osjećaj prisjećanja.

Nova istraživanja u neuroznanosti nude nova objašnjenja. Znanstvenici s Picower Institute for Learning and Memory proveli su eksperiment s genetički izmijenjenim miševima i uočili zanimljivost u hipokampusu, dijelu mozga zaduženom za pamćenje mjesta i konteksta. Naime, „mjesne stanice“, tj. set neurona koji se „pali“ da bi osigurao trag za svako novo mjesto s kojim se susretnemo, ponovo se pali kada sljedeći put vidimo ta mjesta. Ako se nađemo u prostoru vrlo sličnom onome koji smo vidjeli prije, trag stvara novi set neurona – koji se preklapa s većim postojećim. Kad ima dovoljno preklapanja među setovima, događa se deja vu. U tome važnu ulogu igra jedan dio trodijelne strukture hipokampusa (dentate gyrus) koji je presudan u brzom prepoznavanju malih razlika koje svako mjesto čine jedinstvenim. On pridonosi prostornom učenju i „finom podešavanju“ u razlikovanju obrazaca.

Ni ovo znanje, kao ni ostala znanja, nije konačno ni vječno. Do neke nove teorije, evo i nekih zanimljivosti u vezi s ovom pojavom. Istraživanja pokazuju da se deja vu ne događa do osme ili devete godine, indicirajući da ta pojava možda zahtijeva određenu razinu razvijenosti mozga da bi se iskusila ili opisala. Najučestalija je od adolescencije do dvadesetih godina, a najveća je vjerojatnost da će se dogoditi kada smo umorni ili pod stresom.

Vježba:

Napišite slova A-Ž niz lijevi rub papira. U svaki red napišite po jedno slovo. Kraj svakog slova napišite riječ koja počinje tim slovom, a koja je povezana s praznicima. Sljedećeg dana zapisujte riječi povezane npr. s morem, odnosno – svakoga dana odaberite drugu temu u vezi s kojom ćete zapisivati riječi (recimo, znanstvena otkrića, životinje, vaš posao ili škola itd.). Sama tema nije važna; važan je izazov vašem mozgu.

Vježba potiče nastajanje novih neuronskih veza i jačanje postojećih.



train your brain 1-40

Documents