totalno pomra~enje meseca - nasport.pmf.ni.ac.rsnasport.pmf.ni.ac.rs/materijali/2892/pomrcenje...
TRANSCRIPT
Mehanizam nastanka
pojave: Zemlja iza sebe
baca senku u obliku
konusa. Do pomra~enja
Meseca dolazi kada on
u|e u senku, koju Zemlja
stvara na svojoj no}noj
strani.
Na poziciji Meseca,
osnovica konusa
Zemljine senke je
oko 2.7 puta ve}eg
pre~nika od
dijametra Meseca.
Pomra~enje se doga|a u
vreme punog Meseca. Vidi
se sa cele Zemljine
hemisfere na kojoj se na
nebu vidi Mesec, za
razliku od pomra~enja
Sunca, koje se vidi sa
uzanog pojasa na Zemlji.
Iz tog razloga samo se ~ini da su
pomra~enja Meseca ~e{}a od
pomra~enja Sunca. Ukupan broj
pomra~enja (Sunca i Meseca) ne
mo`e biti ve}i od 7, ni manji od 2,
godi{nje. Svake godine mora da
bude bar 2 pomra~enja Sunca,
dok otprilike na svakih 5 g. se ne
doga|aju pomra~enja Meseca.
Mese~evih pomra~ena godi{nje ima najvi{e 3. Saros je
period posle kojeg se Sunce, Zemlja i Mesec nalaze
gotovo u istom rasporedu. On traje 223 lunacije, tj. 18
godina i 10.3 dana (ili 11.3 dana, zavisno od broja
prestupnih godina). Nakon isteka perioda od 1 sarosa,
pomra~enja se ponavljaju sa istim datumom u novom
sarosu.
Na Severnoj Zemljinoj polulopti,
Mesec ulazi u senku svojim
levim (isto~nim), a na ju`noj
desnim rubom. Magnituda
pomra~enja je deo Mese~evog
pre~nika pokriven senkom. Kod
delimi~nih pomra~enja ona je
izme|u 0 i 1, a kod totalnih
preko 1.
Dan`onova skala intenziteta pomra~enja
0. Veoma tamno pomra~enje (u vreme maksimuma
Mesec skoro da se i ne vidi).
1. Pomra~en Mesec je tamno siv. Ula`u se napori da
bi se videli detalji njegove povr{ine.
2. Pomra~enje je tamno-crveno, pri ~emu je sredi{nji
deo Mese~evog diska tamniji.
3. Nijansa senke je u boji cigle, a rub je sivo-`ut.
4. Pomra~enje je jarko, bakarno-crveno i detalji
povr{ine se jasno razaznaju.
Du`ina svih faza pomra~enja Meseca traju do 4 h, dok
je vreme totalnog pomra~enja najvi{e 1 h i 50 min. Za
vreme pomra~enja, Mesec nije potpuno taman, ve} je
njegov disk obasjan slabom tamnocrvenom svetlo{}u.
Do toga dolazi jer se u Zemljinoj atmosferi, crveni zraci
Sun~eve svetlosti vi{e od ostalih prelamaju ka osi
konusa Zemljine senke.
Ovakva boja “pomra~enog” Meseca, uzrok je mnogih
praznovernih shvatanja. U na{em narodu se smatralo
da tada ale otkidaju
par~e po par~e Meseca,
koji zbog toga krvari.
Bog, zbog toga, {alje
an|ele, koji ponovo
sastavljaju Mesec.
“U slavnoj, silnoj rimskoj dr`avi,
pred sami pad ba{ svemo}nog Cezara,
otvori{e se grobovi; mrtvaci
u pokrovima kri~ahu, jecahu
po ulicama Rima; javi{e se
komete repa vatrenoga, pa rosa
od krvi, a na Suncu nesre}e.
A vla`na zvezda* , pod ~ijim uplivom
stoji sve carstvo boga Neptuna** ,
pomr~a kao o svom su|en-danu.
Prete~e sli~ne stra{nih doga|aja,
i glasnike {to sudbi prethode,
i prologe nesre}i, {to ide,
pokazali su i zemlja i nebo
zavi~aju na{em i na{im ljudima”(Viljem Šekspir, Hamlet)
*Vlažna zvezda je Mesec.** Neptun je rimski bog mora
Tukidid navodi da Atinjani, za vreme Peloponeskog
rata, nisu isplovili, zbog “krvavog” Meseca.
Anaksagora je otkrio pravu prirodu nastanka
pomra~enja, a Aristotel je na osnovu kru`ne Zemljine
senke na Mesecu utvrdio da je Zemlja okrugla.
Interesantno je da se na Mesecu mogu videti
pomra~enja Sunca i Zemlje. Za vreme pomra~enja
Sunca, koje traje vi{e od 4 h, Zemljin disk, koji je
prividno mnogo ve}i od Sun~evog, je potpuno crn i
obrubljen je tamnocrvenim sjajem svoje atmosfere.
Za vreme pomra~enja Zemlje, na njenom sjajnom
velikom disku vidi se mali tamni krug koji se pomera.