tolstoj, andrić i mujo iz doca

4
- Peščanik - http://pescanik.net - Kliknite ovde za štampanje. Tolstoj, Andrić i Mujo iz Doca Boris Dežulović - 20/09/2013 Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, pao oko Travnika prvi snijeg, a Mujo stoji na vratima i ispraća djecu u školu. “Pobogu, Mujo”, drekne u taj čas iza njega žena, “đe će nam djeca gola po snijegu, fasovaće upalu pluća?!” “Ma našo sam u kupatilu ove Polibevit kapsule”, pokazao Mujo pohabanu neku kutiju tableta. “Rok trajanja im do oktobra, pa reko da se ne baci.” Dobar ti je taj, rekoh ja, ali ne može tako, ne može Mujo, jesmol rekli da nema više islamofobije? Znam ja to, poštujem firmu, na to će Kožo, al ovo nije vic. Ovaj Mujo, jebiga, stvarno postoji. Eno ga u Docu na Lašvi. Da se Lav Nikolajevič Tolstoj, eto, nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, već recimo u malom Docu na Lašvi kraj Travnika, ne bi mu “Ana Karenjina” započela onom slavnom rečenicom – “Sve su sretne obitelji iste, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj način.” Tolstoj jest veliki pisac univerzalnih ljudskih tema, ali sreća i nesreća, jebiga, nisu te. Nije sreća univerzalna tema dok je žive Bosne i Hercegovine. Svugdje u svijetu, pa tako i u Tolstojevoj Rusiji, obitelj je tako sretna kad, primjerice, po kući nađe tablete što još valjaju, ali joj ne trebaju jer su djeca zdrava. U Bosni i Hercegovini, pak, obitelj je sretna kad po kući nađe tablete što još valjaju, a djeca taman pokupila upalu pluća.

Upload: bethany-palmer

Post on 08-Nov-2015

219 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

Tolstoj, Andrić i Mujo Iz Doca

TRANSCRIPT

- Peanik - http://pescanik

- Peanik - http://pescanik.net -

Kliknite ovde za tampanje.

Tolstoj, Andri i Mujo iz Doca

Boris Deulovi - 20/09/2013

Zvao me nekidan u dva iza ponoi Koo da ispria vic. Ima on taj obiaj, zovne u gluho doba noi iz kafane da ispria vic.

Elem, pao oko Travnika prvi snijeg, a Mujo stoji na vratima i ispraa djecu u kolu. Pobogu, Mujo, drekne u taj as iza njega ena, e e nam djeca gola po snijegu, fasovae upalu plua?! Ma nao sam u kupatilu ove Polibevit kapsule, pokazao Mujo pohabanu neku kutiju tableta. Rok trajanja im do oktobra, pa reko da se ne baci.

Dobar ti je taj, rekoh ja, ali ne moe tako, ne moe Mujo, jesmol rekli da nema vie islamofobije? Znam ja to, potujem firmu, na to e Koo, al ovo nije vic. Ovaj Mujo, jebiga, stvarno postoji. Eno ga u Docu na Lavi.

Da se Lav Nikolajevi Tolstoj, eto, nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, ve recimo u malom Docu na Lavi kraj Travnika, ne bi mu Ana Karenjina zapoela onom slavnom reenicom Sve su sretne obitelji iste, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj nain. Tolstoj jest veliki pisac univerzalnih ljudskih tema, ali srea i nesrea, jebiga, nisu te. Nije srea univerzalna tema dok je ive Bosne i Hercegovine.

Svugdje u svijetu, pa tako i u Tolstojevoj Rusiji, obitelj je tako sretna kad, primjerice, po kui nae tablete to jo valjaju, ali joj ne trebaju jer su djeca zdrava. U Bosni i Hercegovini, pak, obitelj je sretna kad po kui nae tablete to jo valjaju, a djeca taman pokupila upalu plua.

tota o ljudskoj srei mogao bi tako Lavu Nikolajeviu, samo da se rodio kraj Travnika, rei i na Mujo. On se zapravo zove Muhamed Kari, a umjesto Tolstoja njegovu je priu ovih dana zabiljeio Radio Slobodna Evropa: u najkraemu, Muhamed ima enu koju voli najvie na svijetu, ive u Docu na Lavi s petoro zdrave i prave djece, koja se slobodno i sigurno igraju oko kue, jer na tom podruju to u Bosni i Hercegovini, jebiga, nije lako nai nema zaostalih mina.

I da: Muhamed Kari se rauna u nesretne ljude.

Dobro, nije to u knjievnosti posve nepoznata stvar, sve su sretne obitelji iste skladan brak, voljena ena, zdrava djeca, kuica u cvijeu, sve po ikonografskim kanonima sretne obitelji a svaka nesretna, kako ono, nesretna na svoj nain. Pa fasade sretnih domova zaljubljenih ljudi sa petoro zdrave djece uvaju kojekakve mrane tajne i teke obiteljske drame. Muhamed Kari, meutim, nema ni mranu tajnu ni teku obiteljsku dramu, on se rauna u nesretne ljude upravo i ba zato to ivi a) u braku s voljenom enom, b) s petoro zdrave i prave djece, c) u selu na podruju bez mina.

Ovo, naime, nije knjievnost. Ovo je Bosna i Hercegovina.

Da nije, eto, a) u braku s voljenom enom, Muhamed bi danas bio potovani seoski hoda, to je u jednom selu kraj Doboja i bio prije rata, dok ga etnici nisu potjerali u progonstvo, gdje se zaljubio i oenio Slavicom iz Boinje. Koju su otamo, jasno, potjerali mudahedini. Hoda Muhamed dakle ne samo da rashodio i sretno oenio, ve se sretno oenio Srpkinjom. A tamo gdje on ivi, rashodi srpskom zetu tee je nai posao nego njegovom puncu. Poto je supruga pravoslavka, to ne godi, kae on za Radio Slobodnu Evropu. Ne ide.

Zato Muhamed ve dvadeset godina ne moe nai posao, zato se, eto zbog toga to voli svoju enu rauna u nesretne ljude.

Da pak nije u braku s voljenom enom, ne bi Muhamed imao ni b) petoro zdrave i prave djece. Tamo gdje on ivi, naime, ne samo da bivi hoda oenjen Srpkinjom ne moe dobiti posao, ve ni socijalnu pomo po zakonu ne moe dobiti ukoliko su mu djeca zdrava, ukoliko barem jedno nije na snijegu fasovalo upalu plua. A njegova zdrava, veli on za Radio Slobodnu Evropu, po petnaest kilometara ilo pjeae od kue u Docu do kole u Novom Travniku.

Zato Muhamed ne dobija nikakvu pomo od drave, zato se, eto zbog toga to su mu sva djeca zdrava rauna u nesretne ljude.

Jer, da prima kakvu socijalnu pomo, ne bi Muhamed svako jutro morao odlaziti na rad u polje. Svakako, nije jedini koji ujutro mora u polje, ali zacijelo je jedini kojemu je to polje minsko. On, naime, trai zloglasne mrudove Mine rasprskavajue usmerenog dejstva, posijane iz magazina JNA po bosanskim planinama pa ih demontira, odvaja eksploziv i prodaje u staro eljezo, za jebenih pet maraka po mini. Mora se neto raditi, kae on za Radio Slobodnu Evropu. Nisam nauio da kradem. A tamo gdje on ivi, ne samo da za biveg hodu to sa Srpkinjom ima petoro zdrave djece nema ni a) posla, ni b) socijalne pomoi, nego nema jebem ti ivot ni c) mina.

Zato Muhamed jutrom mora u minsko polje daleko od kue, zato se, eto zbog toga to u njegovom Docu na Lavi nema mina rauna u nesretne ljude.

Kad stoga sljedei put budete pisali roman o sretnim i nesretnim obiteljima, pitajte za te stvari Muhameda i Slavicu Kari iz Doca na Lavi, iz Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj je svaka sretna obitelj sretna na svoj nain, a sve su nesretne obitelji iste. Nesrea je Bosni i Hercegovini prirodno stanje, njezin pejza i ustavni poredak, nema sree van nesree, ni nesree izvan sree.

Da li bi se Muhamed Kari raunao u sretnike da je zatomio svoju ljubav, ili da su mu djeca bolesna? Ili da mu barem oko kue ima negdje skrivenih protupjeadijskih mina? Ne bi, barem ne nigdje na poznatom svijetu. Nigdje, osim u Bosni i Hercegovini. Znai li to da je ovjek u Bosni nesretan ako voli enu, ima zdravu djecu i ivi na sigurnom? Ne nuno, rekli bi u Bosni, ali samo ovdje, u domovini svih poznatih paradoksa, te tri stvari ljubav, zdravlje i sigurnost nisu osnovni preduvjeti za sretnu obitelj, ve mogu biti i njenom ozbiljnom zaprekom.

Da se, uostalom, Lav Nikolajevi nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, ve u Muhamedovom malom Docu kraj Travnika, zvao bi se jasno Ivo Andri. A Ana Karenjina poinjala bi onom slavnom sentencom nobelovca iz Doca na Lavi, to ne boli nije ivot, to ne prolazi nije srea.

Eto, na primjer, upala plua: uvijek boli, a ponekad i proe.

ta zna Tolstoj ta je srea u ivotu.

Osloboenje, 19.09.2013.

Peanik.net, 20.09.2013.

Kliknite ovde za tampanje.

Copyright 2011 Peanik. All rights reserved.