Seminar iz kolegija knjievnost:Ivo AndriStudent:Jelena Medi Mentor:prof.dr. Drago Tesanovi

Kolegij:KnjievnostBrko,2015

Sadraj11.UVOD

22.IVOTOPIS

32.1.Pitanje nacionalne pripadnosti

43.DIPLOMATSKA SLUBA I POLITIKO DJELOVANJE

74.INTERPRETACIJA DJELA

84.1.Popis djela

95.NAGRADE,ODLIKOVANJA I PRIZNANJA

106.ZAKLJUAK

117.LITERATURA

1.UVODSeminarski rad je raen u svrhu pribliavanja knjievnosti raznih nacionalnosti,te kako bi se pokazalo da suradnja izmeu Hrvatske,Bosne i Hercegovine i Srbije postoji ne samo u materijalnim resursima ve ponajvie u raznim umjetnostima poput knjievnosti.

Od davnina je poznato da sa krajeva bive Jugoslavije dolaze poznate i markantne linosti,posebno umjetnika.Jedni od njih su i knjievnici,koji su zapravo svojim djelovanjem moda i najvie pridonijeli razvoju i pribliavanju naih kultura i naina ivota.

U ovom seminaru e se pisati o Ivi Andriu koji je svoj ivot posvetio knjievnosti i politici usko vezanim sa raznim povijesnim zbivanjima na krajevima bive Jugoslavije.

2.IVOTOPISIvo Andri roen je 9. listopada 1892. u Dolcu u blizini Travnika u Bosni (tada pod vlau Austro-Ugarske) od oca Antuna Andria, podvornika i majke Katarine Andri roene Peji. Stjecajem okolnosti, iako su njegovi roditelji Sarajlije, Andri je roen u Dolcu jer je njegova majka u to vrijeme boravila kod rodbine u Dolcu. Oeva obitelj desetljeima je bila vezana za ovaj grad u kojem se tradicionalno bavila zlatarskim zanatom. Osim bavljenja istim poslom, Andrieve je vezivala zla kob tuberkuloze: mnogi pievi preci, ukljuujui i sve njegove strieve, podlegli su ovoj bolesti u mladosti, a sam Andri bez oca je ostao kao dvogodinji djeak.

Suoavajui se s besparicom, Katarina Andri svoga jedinca daje na uvanje muevljevoj sestri Ani i njenome muu Ivanu Matkoviku u Viegrad. Andri u Viegradu zavrava osnovnu kolu, a potom se vraa majci u Sarajevo, gdje se 1903. godine upisuje u Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovaku srednju kolu. Za gimnazijskih dana, Andri poinje pisati poeziju i 1911. godine u listu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu U sumrak. Dobivi stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog drutva Napredak, Andri se u listopadu 1912. godine upisuje na Mudroslovni fakultetu Kraljevskog sveuilita u Zagrebu. Naredne godine prelazi u Be gdje slua predavanja iz povijesti, filozofije i knjievnosti. Beka klima mu ne prija i Andri zbog osjetljivih plua esto boluje od upala. Stoga se obraa za pomo svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru Alaupoviu, i ve naredne godine prelazi na Filozofski fakultet u Krakw. Tu intenzivno ui poljski jezik, upoznaje kulturu i slua predavanja vrhunskih profesora. Cijelo vrijeme pie pjesme, a u lipnju 1914. Drutvo hrvatskih knjievnika u Zagrebu objavljuje njegovih est pjesama u prozi u knjizi Hrvatska mlada lirika.

1914. Naputa Krakow i dolazi u Split gdje biva uhien. Nakon izlaska iz zatvora zavrava kratko vrijeme u Zagrebu te odlazi u Beograd odakle svojim uspjenim diplomatskim djelovanjem zavrava u Vatikanu kao slubenik

Djela su mu doivjela mnogobrojna izdanja. Prevoen je gotovo na sve europske jezike te na mnoge afrike i azijske jezike. Savez knjievnika i Udruenje izdavakih poduzea i organizacija SFRJ dodijelili su mu 1956. godine Povelju za ivotno djelo. Nobelovu nagradu za knjievnost dobio je 1961., a cijeli iznos nagrade poklonio je iz dva dijela bibliotenom fondu Bosne i Hercegovine. Dok je nagradu AVNOJ-a dobio 1967. godine. Preminuo je 13. oujka 1975. godine u Beogradu u 83-oj godini ivota.

2.1.Pitanje nacionalne pripadnosti

Dokumenti iz Andrievih studentskih dana svjedoe o njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskoga Mudroslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu koju je Ivo Andri kao dvadesetogodinjak, vlastoruno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912. godine, svjedoi da mu je materinski jezik hrvatski (Slika 1.). Identino se izjasnio i prilikom upisa na Sveuilite u Krakovu u Poljskoj gdje pie da je katoliki Hrvat iz Bosne (Slika 2.). Isto tako i u svome prvome kritiarskome javljanju u asopisu Vihor, piui o romanu hrvatskoga knjievnika Andrije Kovaia Posljednji Nenadi (Matica hrvatska, Zagreb, 1913.), Andri sebe svrstava u Hrvate.

"... nama Hrvatima nepotrebna su ova nagvadanja jer se nema ta traiti od tih neinteresantnih Nenadia... koji se vuku kroz ivot kao prebijeni, a cio vijek im ispuni nekoliko lumperaja, tri ispita, dvije skuptine i jedna ljubav."Tijekom tog razdoblja on postaje i zagovornik ideje jugoslavenstva. Nakon nastanka zajednike drave Andri se poinje izjanjavati kao Srbin i tu nacionalnu identifikaciju on e odrati do kraja ivota. Skoro sav njegov opus, knjievna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na poetku knjievne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istonom inaicom srpskohrvatskoga jezika). U osobnoj prepisci koristio je irilino pismo. Ipak godinama su se oko Andria mnoile nejasnoe i kontroverze.

Slika 2. Prijavnica fakulteta u KrakowuJe li do promjene nacionalnoga identiteta dolo zbog ideolokih razloga ili zbog karijere poto on uskoro postaje dravni slubenik (a potom i veleposlanik u Berlinu) Kraljevine Jugoslavije u kojoj dominira Srbija.

Kako ta kontroverzija nije rijeena, dandanas ga i Hrvati i Srbi smatraju svojim piscem. Prvi jer je roen u hrvatskoj obitelji, a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni identitet.

Prema navodima Enesa engia, Miroslav Krlea je primio pismo Milana Bogdanovia u kome se navodi da je Ivo Andri traio od Milana Bogdanovia neka se iz enciklopedijskoga lanka koji je 1952. godine napisao Milan Bogdanovi brie dio uvoda u kome je naglaeno Andrievo hrvatsko podrijetlo. Krlea je otro odgovorio Bogdanoviu, te odredio brisanje podrijetla iz enciklopedijskoga lanka. Ipak, Opa enciklopedija JLZ iz 1977. u lanku dugom 49 redaka navodi kako Andri produljuje tradiciju hrv. i srp. realistike pripovijetke.3.DIPLOMATSKA SLUBA I POLITIKO DJELOVANJE

Jo kao gimnazijalac, Andri je vatreni pobornik integralnog jugoslavenstva, pripadnik je nacionalistikog pokreta Mlada Bosna i strastveni je borac za osloboenje junoslavenskih naroda od Austro-Ugarske. Dobivi stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog drutva Napredak, Andri se u listopadu 1912. godine upisuje na Mudroslovni fakultetu Kraljevskog sveuilita u Zagrebu. U Zagrebu posjeuje salone, drui se sa zagrebakom inteligencijom od koje e na njega posebno veliki upliv imati dvadeset godina stariji Mato. Naredne godine prelazi u Be gdje slua predavanja iz povijesti, filozofije i knjievnosti. Beka klima mu ne prija i Andri zbog osjetljivih plua esto boluje od upala. Stoga se obraa za pomo svom gimnazijskom profesoru i dobrotvoru, Tugomiru Alaupoviu, i ve naredne godine prelazi na Filozofski fakultet u Krakw. Tu intenzivno ui poljski jezik, upoznaje kulturu i slua predavanja vrhunskih profesora. Cijelo vrijeme pie pjesme, a u lipnju 1914. Drutvo hrvatskih knjievnika u Zagrebu objavljuje njegovih est pjesama u prozi u knjizi Hrvatska mlada lirika.

Dana 28. lipnja 1914. na vijest o sarajevskom atentatu i pogibiji nadvojvode Franza Ferdinanda naputa Krakw. Odmah po dolasku u Split, sredinom srpnja, austrijska policija uhiuje ga i odvodi prvo u ibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj e, kao politiki zatvorenik, ostati do oujka 1915. godine. Meu zidovima marburke tamnice u mraku samice intenzivno pie pjesme u prozi. Nakon izlaska s robije, Andri biva protjeran u progonstvo u Ovarevo i Zenicu gdje ostaje sve do ljeta 1917. Zbog ponovno aktivne bolesti plua odlazi na lijeenje u Zagreb u Bolnicu Milosrdnih sestara - stjecite hrvatske inteligencije koja se klonila sudjelovanja u ratu na strani Austro-Ugarske. Tu Andri zajedno s Ivom Vojnoviem doekuje opu amnestiju i aktivno se ukljuuje u pripreme prvog broja asopisa Knjievni jug. Istovremeno, dovrava knjigu stihova u prozi koja e pod nazivom Ex Ponto biti objavljena u Zagrebu 1918. godine s predgovorom Nika Bartulovia. U Zagrebu ga i zatie slom Austro-Ugarske, a potom i ujedinjenje i stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U danima koji neposredno prethode ujedinjenju, Andri u tekstu Nezvani neka ute objavljenom u zagrebakim Novostima, otro odgovara na prve simptome nesloge u dravi koja jo nije ni stvorena i poziva na jedinstvo i razum.

Nezadovoljan atmosferom u Zagrebu, Andri ponovo moli pomo dr Tugomira Alaupovia i ve poetkom listopad 1919. godine poinje raditi kao inovnik u Ministarstvu vjera u Beogradu. Sudei prema pismima koja pie prijateljima, Beograd ga je srdano prihvatio i on intenzivno sudjeluje u knjievnom ivotu glavnog grada, druei se s piscima koji se okupljaju oko kavane Moskva. Ve poetkom 1920. Andri zapoinje svoju vrlo uspjenu diplomatsku karijeru u veleposlanstvu u Vatikanu. Te godine zagrebaki izdava Kugli objavljuje novu zbirku pjesama u prozi Nemiri, a izdava S. B Cvijanovi iz Beograda tiska pripovjetku Put Alije erzeleza.

U jesen 1921. godine Andri je postavljen za inovnika u Generalnom konzulatu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Bucuretu, a iste godine zapoinje suradnju sa Srpskim knjievnim glasnikom objavljujui u broju 8 priu orkan i vabica. Godine 1922. premjeten je na rad u konzulat u Trstu. Tijekom te godine tiska jo dvije pripovjetke (Za logorovanja i ena od slonove kosti), ciklus pjesama ta sanjam i ta mi se dogaa i nekoliko knjievnih prikaza. Poetkom 1923. godine on je vicekonzul u Grazu. Budui da nije zavrio fakultet, prijeti mu otkaz u Ministarstvu vanjskih poslova. Izmeu mogunosti da fakultet zavri dravnim ispitom ili obranom doktorata, Andri bira drugu mogunost i u jesen 1923. upisuje se na Filozofski fakultet u Grazu. Te je godine objavio nekoliko pripovjetki od kojih se neke uvrtavaju meu njegova najznaajnija prozna ostvarenja: Mustafa Madar, Ljubav u kasabi, U musafirhani i Dan u Rimu. U lipnju 1924. godine u Grazu je obranio doktorsku tezu Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine. Dana 15. rujna, poto je obranio doktorat, stjee pravo na vraanje u diplomatsku slubu. Krajem godine prelazi u Beograd u Politiko odjeljenje Ministarstva vanjskih poslova. Iste godine pojavljuje se Andrieva prva zbirka pria u izdanju Srpske knjievne zadruge u koju, pored nekih ve objavljenih u asopisima, ulaze i nove U zindanu i Rzavski bregovi.

Na prijedlog Bogdana Popovia i Slobodana Jovanovia, 1926. Andri biva primljen za lana Srpske akademije nauka i umjetnosti, a iste godine u Srpskom knjievnom glasniku objavljuje pripovjetke Mara milosnica i udo u Olovu. U listopadu biva postavljen za vicekonzula Generalnog konzulata Kraljevine Jugoslavije u Marseilleu. Naredne godine tri mjeseca provodi na radu u Generalnom konzulatu u Parizu, a gotovo svaki slobodni trenutak provodi u Nacionalnoj biblioteci i Arhivu Ministarstva vanjskih poslova prouavajui povijesnu grau o Bosni s poetka 19. stoljea i itajui korespondenciju Pierrea Davida, francuskog konzula u Travniku. U proljee 1928. godine premjeten je na dunost vicekonzula u veleposlanstvu u Madridu. Te godine objavljuje prie Olujaci, Ispovijed i Most na epi. Sredinom naredne godine prelazi u Bruxelles, na mjesto tajnika veleposlanstva, a u Srpskom knjievnom glasniku pojavljuje se njegov esej Goja. Ve 1. sijenja 1930. godine u enevi poinje raditi kao tajnik stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Drutvu naroda. Te godine objavljuje esej o Simonu Blivaru, priu Kod kazana i tekst Uitelj Ljubomir. U Beogradu 1931. godine izlazi Andrieva druga knjiga pripovjetki u kojoj se, pored pria ranije objavljenih u asopisima, prvi put u cijelini tiskaju Anikina vremena, a u kalendaru-almanahu sarajevske Prosvjete pojavljuje se putopis Portugal, zelena zemlja.

Godine 1932. Andri objavljuje pripovjetke Smrt u Sinanovoj tekiji, Na lai i zapis Letei nad morem. U oujku 1933. godine vraa se u Beograd kao savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova. Iako intenzivno pie, ove godine objavljuje samo pripovjetku Napast i nekoliko zapisa. Iste godine, 14. studenoga pismom odgovara dr Mihovilu Kombolu i odbija mogunost da njegove pjesme budu uvrtene u Antologiju novije hrvatske lirike: "...Ne bih nikada mogao sudjelovati u jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljueni drugi nai meni bliski pjesnici samo zato to su ili druge vjere ili roeni u drugoj pokrajini. To nije moje vjerovanje od juer nego od moje prve mladosti, a sad u zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne mijenjaju." Naredne godine unaprijeen je za savjetnika 4. grupe 2. stupnja Ministarstva vanjskih poslova. Postaje urednik Srpskog knjievnog glasnika i u njemu objavljuje pripovjetke Olujaci, e i prvi dio triptiha Jelena, ena koje nema. Postaje naelnik politikog odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova (1935.) i stanuje u hotelu Excelsior. Objavljuje pripovjetke Bajron u Sintri, Deca, esej Razgovor s Gojom i jedan od svojih znaajnijih knjievnopovijesnih tekstova - Njego kao tragini junak kosovske misli. Naredne godine Srpska knjievna zadruga tiska drugu knjigu Andrievih pripovjetki koja, meu onima koje su objavljivane u asopisima, sadri jo i prie Mila i Prelac te Svadba. Andrieva diplomatska karijera ide uzlaznom linijom i on u studenome 1937. godine biva imenovan za pomonika ministra vanjskih poslova. Te godine dobija i visoka dravna odlikovanja Poljske i Francuske: Orden velikog zapovjednika obnovljene Poljske i Orden velikog asnika Legije asti. Iako zaokupljen diplomatskom slubom, Andri tijekom ove godine objavljuje prie Trup i Likovi, a iste godine u Beu, prikupljajui grau o konzulskim vremenima u Travniku, u Dravnom arhivu prouava izvetaje austrijskih konzula u Travniku od 1808. do 1817. godine - Paula von Mitesera i Jakoba von Paulitscha. Poetkom 1938. godine pojavljuje se prva monografija o Andriu iz pera Nikole Mirkovia. Diplomatska karijera Ive Andria 1939. godine doivljava vrhunac: prvog travnja objavljeno je priopenje da je Ivo Andri postavljen za opunomoenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Andri stie u Berlin 12. travnja, a 19. travnja predaje akreditive kancelaru Raicha - Adolfu Hitleru. U jesen, kada su Nijemci okupirali Poljsku i mnoge znanstvenike i pisce odveli u logore, Andri intervenira kod njemakih vlasti. Politiari u Beogradu, meutim, ne raunaju ba uvijek na svoga veleposlanika i mnoge kontakte s njemakim vlastima odravaju mimo Andria. Pisac i u takvim okolnostima objavljuje: pripovjetka aa te zapisi Staze i Vino izlaze u Srpskom knjievnom glasniku tijekom 1940. godine. U rano proljee 1941. godine Andri nadlenima u Beogradu nudi ostavku: "...Danas mi u prvom redu slubeni, a zatim i osobni mnogobrojni i imperativni razlozi nalau da zamolim da budem ove dunosti osloboen i to prije povuen sa sadanjeg poloaja..." Njegov prijedlog nije prihvaen i 25. oujka u Beu, kao slubeni predstavnik Jugoslavije nazoi potpisivanju Trojnog pakta. Dan poslije bombardiranja Beograda, 7. travnja, Andri s osobljem veleposlanstva naputa Berlin. Potom odbija ponudu njemakih vlasti da ode u sigurniju vicarsku, ali bez ostalih lanova ambasade i njjihovih obitelji. Andri bira povratak u okupirani Beograd. U studenome je umirovljen, ali odbija primati mirovinu. ivi povueno u Prizrenskoj ulici, kao podstanar kod odvjetnika Brane Milenkovia. Dolaskom nacistikih vlasti odbija potpisati proglas srpskom narodu kojim se osuuje otpor okupatoru. Takoer odbija da Srpska knjievna zadruga za vrijeme dok narod pati i strada objavi njegove pripovjetke. U tiini svoje iznajmljene sobe, pie prvo Travniku kroniku, a krajem 1944. godine okonava i Na Drini upriju. Oba romana objavie u Beogradu nekoliko mjeseci po zavretku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman Gospoica.

Prve posljeratne godine postaje predsjednik Saveza knjievnika Jugoslavije i potpredsjednik Drutva za kulturnu suradnju sa Sovjetskim Savezom i vjenik III. zasjedanja ZAVNOBIH-a. Tijekom 1946. godine ivi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan lan SANU. Iste godine objavljuje pripovjetke Zlostavljanje i Pismo iz 1920. godine. Naredne godine (1947.) postaje lan Prezidijuma Narodne skuptine NR Bosne i Hercegovine i objavljuje Priu o vezirovom slonu, nekoliko tekstova o Vuku Karadiu i Njegou, a 1948. godine prvi puta e biti tiskana Pria o kmetu Simanu. Narednih nekoliko godina vrlo aktivno bavi se javnim poslovima, dri predavanja, govori na javnim skupovima, kao lan razliitih delegacija putuje u Sovjetski Savez, Bugarsku, Poljsku, Francusku i Kinu. Objavljuje uglavnom krae tekstove, odlomke pripovjedaka, prie Bife Titanik (1950.), Znakovi (1951.), Na sunanoj strani, Na obali, Pod Grabiem, Zeko (1952.), Aska i vuk, Nemirna godina, Lica (1953.). Godine 1954. postaje lan Komunistike partije Jugoslavije, te prvi potpisuje Novosadski dogovor o hrvatskosrpskom knjievnom jeziku. Te godine tiska u Matici srpskoj Prokletu avliju, a pripovjetka Igra objavljuje se 1956. godine.

4.INTERPRETACIJA DJELAAndrievo djelo moemo podijeliti u nekoliko stilsko-tematskih cjelina.

Prva je faza, koju tvore lirika i pjesme u prozi ("Ex Ponto, "Nemiri"), obojena osobnim egzistencijalno-spiritualnim traganjem, to je dijelom i nastalo kao posljedak itanja tekstova kranskoga egzistencijalista Kierkegaarda. Kritika je podijeljena miljenja o dosezima tih ranih radova: dok srpski kritik Nikola Miloevi u njima gleda vrhunac Andrieva stvaralatva, hrvatski polihistor, Andriev zemljak iz srednje Bosne Tomislav Ladan dri da se radi o nevanim plaljivim adolescentskim jadikovkama to odraavaju pievu nezrelost i nemaju dublje ni univerzalnije vrijednosti ni na jezinom, ni estetskom, a najmanje spoznajnom ili mudrosnom polju.

Druga faza, koja traje do 2. svjetskoga rata, obiljeena je Andrievim okretanjem pripovjednoj prozi i, na jezinom planu, postupnim prijelazom na srpsku ekavicu (to je u veem broju djela stvorilo udnu mjeavinu u kojoj narator pie srpski ekavski, a likovi esto fratri ili kranski i muslimanski puk iz srednje Bosne govore nekim od hrvatskih/bonjakih ijekavskih ili ikavskih dijalekata). S jezine toke motrita ta je faza razliito ocjenjivana: veinski srpski kritiari smatrali su da je Andrievo spisateljstvo od 30-ih godina nadalje (s vrhuncima u 40-im i 50-im) kontinuacija jezinoga modela Vuka Karadia s naglaskom na obogaenome folklornom izrazu, pa je po njima Andri umjetniki kodifikator vukovskoga folklornoga idioma po nekim ocjenama zreli ostvaraj toga oblika jezika. Hrvatski se kritiari nisu podrobnije bavili Andrievim jezinim izriajem u zrelom razdoblju, no, nekolicina koja je o tom pisala zamijetila je pievo ienje tekstova od kroatizama koji su mu se ipak, tu i tamo, ipak potkrali (unutarnji, vanjtina,..). Takoer, implicite su se sloili s ocjenom srpskih kritiara da Andri u toj fazi nije u sredinjoj struji hrvatske jezine kulture- ne samo zbog ekavice, nego jo vie poradi otklona od hrvatskoga jezinoga purizma, novotvorenica i oblika sintaktikih struktura. Ukratko jezik Andriev nasljeduje izriaj Stankovia i Novakovia, a ne, kao Krlea i Ladan, jezinu tradiciju enoe i uleka. Glede umjetnikoga dosega, u veini je pripovjedaka je Andri naao sebe, pa je ta zrela faza meu umjetniki najproduktivnijima, s oveim korpusom najcjenjenijih pria. Ostvarene na tradiciji srpske realistike pripovijetke 19. i poetka 20. stoljea (Laza Lazarevi, Petar Koi, Borisav Stankovi), te se Andrieve pripovijesti odlikuju dojmljivom evokacijom atmosfere i izraavaju pievu vizuru Bosne kao uklete zemlje sraza istoka i zapada, prezasiene konfesionalnim netrpeljivostima, strahovima i nasiljima i razdirane snanim strastima- od erotskih do vlastohlepnih. Autor prikazuje likove na crti zolinskoga naturalizma: bez opisa interioriziranih svijesti i potencijala mijene osobnosti, glavni su Andrievi likovi najee tjerani paralelogramom sila biolokih poriva i zlosilja orijentalnoga despotizma. Osobe su iz triju konfesija (katolike, istono-pravoslavne i muslimanske), dok se, tu i tamo, pojavljuju i sefardski idovi, kao i useljenici iz doba austro-ugarske okupacije. Pripovijesti su locirane u razliita vremena, iako su najee one iz 19. stoljea i poetka 20.

Posljednja, i u svijetu najpoznatija faza Andrieva stvaralatva obiljeena je opsenijim djelima. Romane Na Drini uprija i Travnika hronika napisao je tijekom samonametnute izolacije u od Nijemaca okupiranome Beogradu, dok su Gospoica i nedovreni Omerpaa Latas ostali pomalo u sjeni navedenih romana. Kritici esto svrstavaju meu romane dulju pripovijest Prokleta avlija, koju mnogi poznavatelji dre vrhuncem Andrieva pripovjedakoga umijea. Osim atipine Gospoice, koja je na crti balzakovskih studija monomanijakalnih likova u opisu krtice Rajke Radakovi i njene sterilne egzistencije, ostala su djela uronjena u bosansku sredinu (dodue, valja napomenuti da je i dio romana Gospoica srediten u Bosni) i tradicionalnom kroniarskom naracijom tkaju ozraje bosanske proklete zemlje i njenih usudom sukobljenih vjerskocivilizacijskih zajednica, prikovanih nabojem netrpeljivosti i meuovisnosti. Ocjena Andria-romanopisca daleko je od suglasja: po nekima je pisac, na zasadama franjevakih ljetopisa i minucioznim, dojmljivim realistikim opaajima i eleginom mudrou protkanim pripovijedanjem uspio kreirati svijet sraza civilizacija na rubu Europeuniverzalnoga opsega i dosega; po drugima je Andri velik jedino u novelama i pripovijestima, dok se za njegove romane dri da su staromodna proza- vjerodostojna kao kronika, no umjetniki nedovoljno ostvarena na emocionalnom ili misaonom polju. Bilo kako bilo, Ivo je Andri u svijetu uglavnom poznat po svoja dva romana, Na Drini uprija i Travnika hronika. U prvom je romanu junak Viegradski most kao protimbama nabijen simbol ljudske tvorake snage i nerazorivosti pred silama vremena koje troe osobe, dogaaje, ustanke, politike sustave, ambicije i civilizacije; radnja mu se protee u preko pet stoljea i obiluje slikama brutalnosti istonjakoga despotizma i uzmicanja istoga pred nadiruim zapadom. Drugi roman, Travnika hronika, smjeten je u srednju Bosnu u doba Napoleonove vlasti i glavni su mu likovi, uz domae ljude, francuski i austrijski diplomati asignirani u konzulskom Travniku. Odlike Andrieve pripovjedake umjetnosti su smiren, epiarski ton i pristup, naglasak na tjelesnosti i determinizmu ljudskih poriva koji esto potjeu iz uljudbom oblikovanih silnica to tvore karakter- njegovi su likovi i preesto paralelogram civilizacijsko-prostornovremenskih sila, locirani i uvjetovani drutvenopovijesnim kontekstom, a sa zanemarivo malom dimenzijom unutarnje slobode i problematizacije moralnih konflikata. Pisac je u tom surjeju prikaziva pasivne, receptivne svijesti nemone da se odupre snazi okolia. Iako je esto navoen utjecaj Kierkegaarda, Tomasa Manna i, dijelom, Dostojevskoga na Andria (sam je autor bio knjievno veoma obrazovan), iz pievih djela to nije vidljivo- kritika je ustanovila plodonosnije sveze sa srpskom knjievnom tradicijom, poglavito tekstovima Bore Stankovia, Koia, i, jo dalje u prolost, Vuka Karadia. Posljednje je Andrievo (a po mnogima i najbolje) djelo postumno objelodanjena zbirka meditativnih zapisa Znakovi pored puta - testamentarni brevijar melankolije koji se moe oznaiti kao zreli dovretak dubleta mladenakih knjiga o jadu ivljenja to ga tvore Ex Ponto i Nemiri. Ironija je da je ta, moda najbolja Andrieva knjiga i vjerojatno njegov glavni zalog literarne besmrtnosti praktiki neprevoena na strane jezike, a u srpskom itateljskom krugu tek poinje dobivati kanonski status.

4.1.Popis djela

Ex Ponto (pjesme u prozi, 1918.)

Nemiri (pjesme u prozi, 1921.)

Put Alije Gjerzeleza (ovea novela, pod imenom Ivan Andri[1] 1920.)

Pripovetke, I (1924.)

Pripovetke (1931.)

Njego kao tragini junak kosovske misli (1935.)

Pripovetke, II (1936.)

Na Drini uprija (roman, 1945.)

Travnika hronika (roman, 1945.)

Gospoica (roman, 1945.)

Rzavski bregovi (pripovijetke, 1947.)

Nove pripovetke (1948.)

Pria o vezirovom slonu (1948.)

Sjeme iz Kalifornije (pripovijetka, 1948.)

O Vuku kao piscu, o Vuku kao reformatoru (studija, 1950.)

Prokleta avlija (pripovijest, 1954.)

Lica (pripovijetke, 1960.)

Zapisi o Goji (1961.)

O prii i prianju govor prigodom dodjele Nobelove nagrade za knjievnost (1961.)

ena na kamenu (1962.)

Sabrana djela, 1 10 (1963.)

Goya (1974.)

Sabrana djela Ive Andria, 1 17 (1976.)

Omerpaa Latas (nedovreni roman, u okviru Sabranih djela, 1976.)

Kua na osami (pripovijesti, u okviru Sabranih djela, 1976.)

Znakovi pored puta (u okviru Sabranih djela, 1976.)

Sabrana djela Ive Andria, 1 17 (1981.)

5.NAGRADE,ODLIKOVANJA I PRIZNANJA

Nagrade:

Nagrada Komiteta za kulturu Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije, za roman Na Drini uprija (1946.) i za Nove pripovetke (1949.)

Nagrada izdavakog poduzea Svjetlost, za Travniku hroniku (1954.)

Nagrada Saveza knjievnika Jugoslavije, za Prokletu Avliju (1954.)

Povelja Saveza knjievnika Jugoslavije i Udruenja izdavakih poduzea i organizacija Jugoslavije, za ivotno djelo, (koncem 1956.)

Nobelova nagrada za knjievnost, 1961.

Nagrada Antifaistikoga vijea narodnoga osloboenja Jugoslavije, Odbor za Nagradu Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, 1967.

Dvadesetsedmojulska nagrada, Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, za ivotno djelo, 1970.

Vukova nagrada, 1972., Kulturno-prosvetna zajednica Srbije; nagradu mu je predao Pavle Savi.

Odlikovanja:

Zapovjedniki kri Obnovljene Poljske (lat. Polonia Restituta)

Veliki asnik Legije asti, 1933.

Veliki kri Reda njemakoga orla (njem. Grokreuz des Deutschen Adlerordens), za vrijeme posjeta Konstantina von Neuratha Beogradu, mjeseca lipnja 1937.

Orden zasluge za narod I. reda (Prezidij Narodne skuptine Federativne Narodne Republike Jugoslavije za izvanredne zasluge na kulturnom polju, 1952.)

Orden Republike sa zlatnim vijencem (9. listopada 1962.)

Orden junaka socijalistikoga rada (10. listopada 1972.). Orden mu je uruio Rato Dugonji.

Poasni doktorati:

Sveuilite u Sarajevu, 1962.

Sveuilite u Krakovu, 1964.

Sveuilite u Beogradu, 1972.

Priznanja:

Zlatna plaketa grada Kruevca, 18. kolovoza 1971.

Zlatna spomen-plaketa grada Beograda, 8. listopada 1972.

Zlatna plaketa grada Mostara, 1973.

lanstva u akademijama

dopisni lan Srpske kraljevske akademije, 18. veljae 1926.

redoviti lan Srpske kraljevske akademije, 1939.

redoviti lan Srpske akademije nauka (SAN), 1946.

dopisni lan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), 1951.

dopisni lan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (SAZU), 1953.

poasni lan Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), 1969.

6.ZAKLJUAKIvo Andri bio je knjievnik i politiar koji je svojim knjievnim opusom i samim djelima znatno utjecao na politiku i razvoj drutva koje je za to doba oito bilo konzervativno i zatvoreno,te naposljetku uplaeno prijetnjama i zatvorima ukoliko se pokua ikako opovrgnuti Austro-ugarsku.Njegovi stavovi kosili su se sa stavovima tadanje Austro-ugarske vlasti koja ga je naposljetku i strpala u zatvor upravo zbog naina na koji je djelovao na ljude svojim pisanjem i protivljenjem.

Imao je viziju ravnopravnih naroda,ukoliko s ovih prostora otiu Turci i Germani.

7.LITERATURA1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Andri%C4%87

2. http://www.moljac.hr/biografije/andric.htm

3. http://www.ivoandric.org.rs/html/biografija.html Slika 1.Prijavnica za upis u prvi semestar Filozofskoga Mudroslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu