the physician labor market in croatia and role of the ministry of
TRANSCRIPT
Sveučilište u Zagrebu
Medicinski fakultet
Mario Bagat
ULOGA MINISTARSTVA ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI U
UPRAVLJANJU LJUDSKIM RESURSIMA U SUSTAVU ZDRAVSTVA:
DOKTORI MEDICINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Magistarski rad
Zagreb, lipanj 2007. godine
Sveučilište u Zagrebu
Medicinski fakultet
Mario Bagat
ULOGA MINISTARSTVA ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI U
UPRAVLJANJU LJUDSKIM RESURSIMA U SUSTAVU ZDRAVSTVA:
DOKTORI MEDICINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Magistarski rad
Zagreb, lipanj 2007. godine
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Voditelj rada:
Redni broj rada:
POSVETA I ZAHVALA
SADRŽAJ:
1. Uvod.................................................................................................................................
1.1. Doktori medicine......................................................................................................
1.2. Pripravnički staž.......................................................................................................
1.3. Tržište rada doktora medicine.. ...............................................................................
1.3.1. Tržište rada doktora medicine u Hrvatskoj....................................................
1.3.2. Međunarodno tržište rada doktora medicine.................................................
1.4. Specijalističko usavršavanje....................................................................................
2. Cilj rada...........................................................................................................................
3. Materijali i metode.........................................................................................................
3.1. Ulazak doktora medicine u sustav zdravstva..........................................................
3.2. Pripravnički staž......................................................................................................
3.3. Tržište rada doktora medicine..................................................................................
3.4. Specijalsitičko usavršavanje....................................................................................
4. Statistika.........................................................................................................................
5. Rezultati...........................................................................................................................
5.1. Ulazak doktora medicine u sustav zdravstva............................................................
5.2. Pripravnički staž.......................................................................................................
5.3. Tržište rada doktora medicine..................................................................................
5.4. Specijalističko usavršavanje.....................................................................................
6. Rasprava..........................................................................................................................
7. Zaključci.........................................................................................................................
8. Sažetak...........................................................................................................................
9. Summary........................................................................................................................
10. Literatura........................................................................................................................
11. Životopis........................................................................................................................
12. Prilozi..............................................................................................................................
1. Uvod
Zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja
kao javna služba i koju po stručno- medicinskoj doktrini i uz upotrebu medicinske
tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite. Zdravstvena
djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, te na razini
zdravstvenih zavoda. Zdravstvene ustanove na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti su
domovi zdravlja, ustanove za hitnu medicinsku pomoć, ustanove za zdravstvenu njegu,
ljekarničke ustanove, te ustanove za palijativnu skrb. Dio djelatnosti doma zdravlja može
se obavljati u privatnoj praksi. Zdravstvene ustanove na sekundarnoj razini zdravstvene
djelatnosti su poliklinike, bolnice, te lječilišta. Zdravstvene ustanove na tercijarnoj razini
zdravstvene djelatnosti su kliničke ustanove. Zdravstveni zavodi, kao posebna razina
zdravstvene djelatnosti su državni zdravstveni zavodi i zavodi za javno zdravstvo jedinica
područne (regionalne) samouprave (1).
1.1. Doktori medicine
Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i
neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu. Zdravstveni
radnici obrazuju se na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutsko- biokemijskom
fakultetu, te drugim visokim učilištima zdravstvenog usmjerenja kao i srednjim školama
zdravstvenog usmjerenja.
Doktori medicine su zdravstveni radnici visoke stručne spreme koji su završili medicinski
fakultet. U Republici Hrvatskoj djeluju četiri medicinska fakulteta: Medicinski fakultet u
Osijeku, Medicinski fakultet u Rijeci, Medicinski fakultet u Splitu, te Medicinski fakultet
u Zagrebu. Studij za doktore medicine u Hrvatskoj traje šest godina. Nakon završenog
studija i položenog diplomskog ispita, dipomanti stječu naziv doktor medicine (2).
1.2. Pripravnički staž
Doktori medicine obvezni su nakon završenog medicinskog fakulteta odraditi
pripravnički staž. Pripravnički staž je rad pod nadzorom kojim se doktor medicine
osposobljava za samostalan rad. Pripravnički staž traje jednu godinu, a provodi se prema
Pravilniku o pripravničkom stažu zdravstvenih djelatnika. Nakon završenog
pripravničkog staža doktor medicine polaže stručni ispit pred ispitnom komisijom
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Nakon položenog stručnog ispita doktor
medicine dobiva Odobrenje za samostalan rad, koje izdaje Hrvatska liječnička komora na
temelju uvjerenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o položenom stručnom ispitu.
Odobrenjem za samostalan rad Hrvatske liječničke komore, doktor medicine stječe pravo
samostalno obavljati poslove u svojoj struci (1-5).
Pravilnikom o kriterijima za primanje na pripravnički staž zdravstvenih djelatnika
određen je minimalni broj pripravničkih mjesta po pojedinoj zdravstvenoj ustanovi, i to
na način da je potrebno osigurati najmanje jedno pripravničko mjesto za doktore
medicine na 15 postelja u kliničkim bolnicama, te najmanje jedno mjesto na 25 postelja u
općim bolnicama (4).
Program poticanja zapošljavanja pripravnika pokrenut je u rujnu 2003. godine u suradnji
Ministarstva zdravstva, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za razvoj i
zapošljavanje, a od siječnja 2004. godine i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Program je trebao financijski stimulirati zdravstvene ustanove na zapošljavanje
pripravnika, budući su za potrebe Programa osigurana sredstva za bruto plaću i doprinose
na plaću za 380 doktora medicine pripravnika godišnje. Program je pokrenut prema
zaključku Vlade Republike Hrvatske. U sklopu navedenog Programa izrađena je mreža
pripravničkih mjesta za doktore medicine po županijama s ukupno 380 pripravničkih
mjesta (6-10).
1.3. Tržište rada doktora medicine
1.3.1. Tržište rada doktora medicine u Hrvatskoj
Nakon odrađenog pripravničkog staža i stjecanja odobrenja za samostalan rad, doktori
medicine postaju aktivni sudionici tržišta rada. Svim građanima Hrvatske Ustavom je
zagarantirano pravo na rad, a po stjecanju odobrenja za samostalan rad, doktori medicine
se mogu zaposliti na području cijele države. Za zaposlenje u javnoj službi potrebna je
suglasnost Miistarstva zdravstva (11-14).
Doktori medicine bez specijalizacije se u sustavu zdravstva zapošljavaju na primarnoj
razini zdravstvenoj zaštite. Na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite, te na
razini državnih zavoda zapošljavaju se kao specijalizanti, odnosno kao specijalisti (15).
Tijekom 2006. godine Hrvatska liječnička komora imala je ukupno 16.354 članova. Od
ukupnog broja doktora medicine, članova Hrvatske liječničke komore 9.534 rade u
sustavu osnovnog zdravstvenog osiguranja, odnosno svoje usluge pružaju temeljem
ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Tu su uključeni doktori
medicine koji rade u ustanovama na sve tri razine zdravstvene zaštite, kao i doktori
medicine privatnici koji imaju ugovor s HZZO-om. U procesu liječenja nadalje sudjeluje
i 2.692 doktora medicine koja nemaju ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno
osiguranje. Preostalih 3.818 doktora medicine ne sudjeluju u procesu liječenja budući
rade izvan sustava zdravstva (znanstvene i obrazovne institucije), farmaceutskoj
industriji, umirovljeni su ili nisu stalno nastanjeni u Hrvatskoj (16,17).
1.3.2. Međunarodno tržište rada doktora medicine
Broj doktora medicine na 100.000 stanovnika u zemljama tranzicije i zemljama Europske
unije (EU) varira od preko 500 u Italiji, 400 u Bjelorusiji, Norveškoj, Španjolskoj i
Gruziji, do preko 300 u Belgiji, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Litvi. Nekoliko vrlo
bogatih država, poput Nizozemske i SAD-a, imaju manje od 300 doktora medicine na
100.000 stanovnika, dok Velika Britanija i Japan imaju manje od 200 doktora medicine
na 100.000 stanovnika. U Hrvatskoj je 2002. godine bilo 227 doktora medicine na
100.000 stanovnika što je ispod prosjeka Europske unije (18,19). Da bi Velika Britanija
dostigla njemački standard s obzirom na broj zdravstvenih djelatnika, trebala bi zaposliti
još 100.000 doktora medicine. U Nacionalnom zdravstvenom sustavu Velike Britanije
zabrinuti su zbog pomanjkanja zdravstvenih djelatnika koje ima negativno djelovanje na
dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi (20-23). Francuska, koja je 2002. imala 334
doktora medicine na 100.000 stanovnika (ukupno 200 800 doktora medicine), bilježi 15
godina dug trend opadanja broja doktora medicine i očekuje se da će se taj trend nastaviti.
Zbog tog razloga francuska je vlada odlučila preuzeti aktivnu ulogu u kontroliranju broja
doktora medicine na tržištu rada provođenjem niza kratkoročnih i dugoročnih mjera,
jedna od kojih je "uvoz" stranih doktora medicine (24). Također, doktori medicine iz
"novih" država članica EU zainteresirani su za odlazak u "stare" države EU. Na primjer,
od 408 doktora medicine koji su intervjuirani za više od 500 otvorenih radnih mjesta u
Norveškoj, 20% ih je pristiglo iz Istočne Europe (25). Istraživanje provedeno 2002.
godine među litavskim doktorima medicine pokazalo je da je 60,7% pripravnika željelo
emigrirati u EU ili druge strane zemlje; razlozi su bili bolja plaća, profesionalne
mogućnosti i bolja kvaliteta života (26). Osim nedostatka doktora medicine, dobna
struktura zdravstvenih djelatnika predstavlja još jedan problem. Prosječna dob doktora
medicine na Novom Zelandu je 44 godine, 43 za medicinske sestre i preko 40 za
pomoćno osoblje. 1985. godine 55% francuskih doktora medcine imalo je manje od 40
godina, dok je do 2000. broj doktora medicine te dobne skupine pao na samo 23%.
Podaci britanskog popisa stanovništva iz 2001. pokazali su da je samo 19% specijalista
imalo manje od 40 godina, dok je oko 40% onih starijih od 50, koji će biti umirovljeni u
idućih 10-15 godina (27,28).
1.4. Specijalističko usavršavanje
Doktori medicine mogu se specijalizirati u određenoj grani zdravstvene djelatnosti, te
određenim granama uže specijalizacije. Grane specijalizacije, trajanje i program
specijalizacija i užih specijalizacija za doktore medicine utvrđuje pravilnikom ministar
nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatske liječničke komore i stručnih društava. Nakon
uspješno završenog specijalističkog staža doktor medicine polaže specijalistički ispit pred
ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv specijalista određene specijalizacije (1,2,15).
Doktori medicine se upućuju na specijalizaciju prema Planu specijalizacija i užih
specijalizacija kojeg za svaku godinu donosi ministar nadležan za zdravstvo temeljem
prijedloga zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatske
liječničke komore. Potreban broj specijalista određene specijalnosti u pojedinoj ustanovi
određen je Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko
tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (1,2,15,29).
2. Cilj rada
Cilj rada je na primjeru doktora medicine pokazateljima rezultata u četiri segmenata:
1. Ulazak doktora medicine u sustav zdravstva iz sustava visokog obrazovanja,
2. Odrađivanje pripravničkog staža, kao preduvjet za dobivanje odobrenja za
samostalan rad,
3. Upravljanje ukupnim brojem doktora medicine na tržištu rada, usklađivanje
ponude i potražnje,
4. Specijalističko usavršavanje doktora medicine,
prikazati ulogu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u upravljanju ljudskim resursima
u sustavu zdravstva u Hrvatskoj.
3. Materijali i metode
Podaci su prikupljeni iz baza podataka medicnskih fakulteta u Osijeku, Rijeci, Splitu i
Zagrebu, te Državnog zavoda za statistiku (30). Nadalje, podaci su prikupljeni iz baza
podataka Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Odjela za bolničku zdravstvenu zaštitu,
Odjela za plan i analizu, te iz arhive Projekata reforme zdravstva iz razdoblja 2002-2004
(31-34). U analizi su korišteni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz Registra
zdravstvenih djelatnika za 2002. i 2003. godinu, te Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje, Htvatskog zavoda za zapošljavanje, te Hrvatske liječničke komore (16,35-41).
Korišteni su podaci iz baze podataka Zdravlje za sve Svjetske zdravstvene organizacije za
međunarodne usporedbe (18).
3.1. Ulazak doktora medicine u sustav zdravstva
Usporedbom podataka o broju kandidata koji su pristupili razredbenom ispitu na
medicinskim fakultetima u Hrvatskoj, broju studenata upisanih na prvu godinu studija, te
broju dipomanata, prikazan je trend upisa na studij medicine, te trend ulaska u sustav
zdravstva iz sustava visokog obrazovanja. Nadalje dobiveni podaci uspoređeni su sa
zemljama u okruženju.
3.2. Pripravnički staž
Uspoređen je broja doktora medicine pripravnika u zdravstvenim ustanovama i mogući
broj pripravničkih mjesta u zdravstvenim ustanovama sukladno Pravilniku o kriterijima
za primanje na pripravnički staž zdravstvenih djelatnika .
3.3. Tržište rada doktora medicine
Uspoređen je broj nezaposlenih doktora medicine u Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do
2005. godine. Prikazan je broj slobodnih mjesta u Osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti
za timove opće medicine. Broj slobodnih jesta iskazan je po županijama na 100.000
stanovnika, te je uspoređen s brojem nezaposlenih doktora medicine na 100.000
stanovnika.
Uspoređen je potreban broj doktora medicine u bolničkim zdravstvenim ustanovama
dobiven primjenom Pravilniku o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i
medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti sa stvarnim brojem
doktora medicine u bolničkim zdravstvenim ustanovama, te procijenjen potreban broj
doktora medicine za rad u bolnicama, odnosno potreban broj novih specijalizacija
potrebnih za postizanje minimalnih uvjeta definiranih u Pravilniku.
Potreban broj doktora medicine specijalista prema Pravilniku iskazan je na broj bolesnika
na odjelu, odnosno na broj specijalističkih ordinacija. Za izračun potrebnog broja doktora
medicine specijalista u bolnicama korišten je podatak o popunjenosti ugovorenih
bolničkih postelja, odnosno broju ugovorenih ordinacija (specijalističke ordinacije i
ordinacije specijalističke dijagnostike) s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje
za razdoblje od 01. travnja do 31. prosinca 2004. godine. Popunjenost bolničkih postelja
je iskazana kao 93,0% ugovorenih postelja za navedene četiri djelatnosti, koliko je
iznosila prosječna popunjenost u kliničkim i općim bolnicama u Hrvatskoj u 2002.
godini.
U djelatnosti interne medicine minimalni uvjet za obavljanje zdravstvene djelatnosti je
jedan doktor medicine specijalist interne medicine na 6 bolesnika za 8 satno radno
vrijeme, uz napomenu da je za dežurstvo potrebno osigurati još najmanje 30% osoblja
redovite smjene. Navedeni minimum je definiran za bolnički odjel, odnosno za
hospitalizirane pacijente. Pravilnik nadalje definira minimalne uvjeti za specijalističke
ordinacije, prema kojem je u ordinaciji djelatnosti interne medicine potreban jedan
specijalist interne medicine za 8 satno radno vrijeme.
U djelatnosti opće kirurgije minimalni uvjet je jedan doktor medicine specijalist opće
kirurgije na 5,5 bolesnika na odjelu za 8 satno radno vrijeme, uz napomenu da je za
dežurstvo potrebno osigurati još najmanje 30% osoblja redovite smjene. Za
specijalističke ordinacije minimalni uvjet je jedan doktor medicine specijalist opće
kirurgije za 8 satno radno vrijeme.
U djelatnosti ginekologije i porodiljstva minimalni uvjet je jedan doktor medicine
specijalist ginekologije i porodiljstva na 6 bolesnica za 8 satno radno vrijeme, uz
osiguravanje još najmanje 30% osoblja redovite smjene za dežurstvo. Nadalje u
porodiljnom odjelu služba od 24 sata mora imati neprestano na raspolaganju jednog
doktora medicine specijalistu ginekologije i porodiljstva za rad u rađaonici. Taj broj se
odnosi na rodilišta do 500 poroda godišnje, a povećava se sukladno broju poroda u jednoj
godini. Za specijalističke ordinacije minimalni uvjet je jedan doktor medicine specijalist
ginekologije i porodiljstva za 8 satno radno vrijeme.
U djelatnosti pedijatrije minimalni uvjet je jedan specijalist pedijatrije na 6 bolesnika za
8 satno radno vrijeme, uz napomenu da je za dežurstvo potrebno osigurati još najmanje
30% osoblja redovite smjene. Za rad u specijalističkoj ordinaciji minimalni uvjet je jedan
specijalist pedijatrije za 8 satno radno vrijeme.
Ukupno potreban broj doktora medicine specijalista za rad u djelatnostima interne
medicine, opće kirurgije, ginekologije i porodiljstva, te pedijatrije u kliničkim i općim
bolnicama u Hrvatskoj dobiven je zbrojem doktora medicine specijalista potrebnih za rad
na odjelu primjenom standarda definiranog u Pravilniku, broja doktora medicine
potrebnih za rad u specijalističkim ordinacijama i ordinacijama specijalističke
dijagnostike, te broja doktora medicine koji ostvaruju pravo na slobodan dan nakon
dežurstva.
3.4. Specijalističko usavršavanje
Uspoređen je broj odobrenih specijalizacija i subspecijalizacija u Hrvatskoj u razdoblju
od 2000. do 2006. godine.
4. Statistika
Korišteni su testovi x2 za analizu podataka o pripravnicima, te analiza varijance za analizu
podatka o specijalistima. P<0,05 smatran je statistički značajnim. Podaci su analizirani
pomoću Statističkog paketa 10.0 za Windows (SPSS Inc., Chicago, IL, USA).
5. Rezultati
5.1. Ulazak doktora medicine u sustav zdravstva
U razdoblju od 1990. do 2003. godine razredbenom ispitu na medicinskim fakultetima u
Hrvatskoj pristupio je prosječno 1021,2 ±181.3 pristupnika. U razdoblju od 1990. do
1995. godine broj pristupnika razredbenom ispitu na četiri medicinska fakulteta
postepeno je opadao, da bi 1995. godine iznosio svega 693. Nakon 1995. godine broj
pristupnika razredbenom ispitu postepeno raste, te je maksimum dostiže 1999. godine
kada je razredbenom ispitu pristupilo 1276 kandidata.
Prosječan broj upisanih studenata na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj u razdoblju od
1990. do 2003. godine bio je 432,7±50,6. Najviše upisanih studenata bilo je 1990. godine
i to 602, a najmanje 1993. godine i to 368. Graf 1.
Prosječan broj diplomanata na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj u razdoblju od 1990.
do 2003. godine bio je 410,6±37,2. Najviše studenata diplomiralo je 1998. godine i to
488, a najmanje 1993. godine i to 356 studenata. Graf 1.
Prema podacima za 2003. godinu broj diplomanata na medicinskim fakultetima u
Hrvatskoj iskazan na 100.000 stanovnika bio je 9.23, dok je prosječan broj diplomanata
na medicinskim fakultetima u zemljama Europske unije bio 9.31. Broj diplomanata na
medicinskim fakultetima u Hrvatskoj je niži od prosječnog broja diplomanata na
medicinskim fakultetima u zemljama Europske unije. Graf 2.
5.2. Pripravnički staž
U kliničkim i općim bolnicama u listopadu 2002. godine bilo je ugovoreno ukupno
15.380 postelja, te prema odredbama Pravilnika definirano minimalno 840 pripravničkih
mjesta za doktore medicine. U isto vrijeme prema podacima Ministarstva zdravstva u
navedenim ustanovama bilo je zaposleno 226 doktora medicine na obavljanju
pripravničkog staža. Iskorištenost predviđenih pripravničkih mjesta za doktore medicine
u kliničkim i općim bolnicama iznosila je 26,9%.
Na dan 31. listopada 2002. godine na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je
prijavljeno 725 doktora opće medicine, od čega 530 bez odrađenog pripravničkog staža.
Četrnaest mjeseci nakon početka primjene Programa poticanja zapošljavanja pripravnika,
kojeg je pokrenilo Ministarstvo zdravstva s ciljem financijske stimulacija poslodavaca za
zapošljavanje doktora medicine pripravnika, popunjeno je 336 pripravničkih mjesta, od
predviđenih 380 mjesta za potrebe Programa. Na isti dan na Zavodu za zapošljavanje
registrirana su 82 nezaposlena doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža. Od
navedena 82 doktora medicine njih 48 je prijavljeno na Zavod kraće od 3 mjeseca, te 17
doktora medicine između 3 i 6 mjeseci. Svega 17 doktora medicine čeka na obavljanje
pripravničkog staža duže od 6 mjeseci. Tablica 1.
Udio doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža u ukupnom broju doktora
medicine prijavljenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje smanjio se sa 76,8% u
listopadu 2003. godine na 21,6% u listopadu 2004. godine (p<0,001). Graf 3.
5.3. Tržište rada doktora medicine
5.3.1. Regionalna raspodjela doktora medicine
U procesu liječenja u Hrvatskoj 2006. godine sudjelovalo je 276 doktora medicine na
100.000 stanovnika, odnosno 215 doktora medicine na 100.000 stanovnika u sustavu
osnovnog zdravstvenog osiguranja. Najmanje doktora medicine u sustavu osnovnog
zdravstvenog osiguranja radilo je u Koprivničko- križevačkoj, Ličko- senjskoj i
Vukovarsko- srijemskoj županiji i to ispod 150 na 100.000 stanovnika. Najviše doktora
medicine u sustavu osnovnog zdravstvenog osiguranja radilo je u Gradu Zagrebu i
Zagrebačkoj županiji, te Primorsko- goranskoj županiji i to iznad 250 na 100.000
stanovnika. Razlika u broju doktora medicine u sustavu osnovnog zdravstvenog
osiguranjana na 100.000 stanovnika po županijama je statistički značajna (χ2=126 ,
P<0,001). Graf 4
5.3.2. Nezaposleni doktori medicine
Broj nezaposlenih doktora medicine u razdoblju od 2002 do 2006 godine u stalnom je
opadanju. U listopadu 2002. godine ukupan broj nezaposlenih doktora medicine bio je
725, dok je u lipnju 2006. godine ukupan broj nezaposlenih doktora medicine bio 295.
Osim smanjenja broja nezaposlenih doktora medicine vidljiva je i sezonska varijacija u
broju nezaposlenih doktora medicine unutar jedne godine, tako da je najmanje
nezaposlenih doktora medicine u ljetnim mjesecima. Graf 5
Prosječan broj nezaposlenih doktora medicine 2002. godine iznossio je 694,3±23,9, dok
je 2006. godine iznosio 350,8±37,5. Usporedbom prosječnog broja nezaposlenih doktora
medicine po godinama u promtranom razdoblju utvrđena je statistički značajna razlika
(χ2=33,9 , P<0,001).
5.3.3. Potražnja za doktorima medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Zapošljavanje doktora medicine na primarnoj razdini zdravstvene zaštite regulirano je
predviđenim brojem timova u Osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti. Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje ima trajno otvoren natječaj za popunu mjesta u Osnovnoj mreži
zdravstvene djelatnosti. Broj slobodnih mjesta za timove opće medicine 2005. godine
iznosio je 171. Prosječan broj slobodnih mjesta za timove opće medicine u Osnovnoj
mreži zdravstvene djelatnosti u 2005. godine iskazan na 100.000 stanovnika iznosio je
4,7±2,6. Prosječan broj nezaposlenih doktora medicine po županijama iskazan na
100.000 stanovnika u 2005. godini iznosio je 5,2±6,1. Usporedbom broja slobodnih
mjesta za timove opće medicine iskazan na 100.000 stanovnika i broja nezaposlenih
doktora medicine iskazan na 100.000 stanovnika utvrđena je obrnuto proporcionalna
povezanost (r=-0,61, P=0,002 ). Graf 6
5.3.4. Potražnja za doktorima medicine u bolnicama
U razdoblju od 01. travnja do 31. prosinca 2004. godine u 36 bolnica u Hrvatskoj,
odnosno 2 klinička bolnička centra, 5 kliničkih bolnica, 7 klinika i 22 opće bolnice
ugovorene su ukupno 3.783 postelje u djelatnosti interne medicine. Nadalje, ugovoreno
je 3.180 postelja u djelatnosti opće kirurgije, 1.975 postelja u djelatnosti ginekologije i
porodiljstva, te 1.026 postelja u djelatnosti pedijatrije. U četiri navedene djelatnosti
ugovorene su ukupno 9.964 postelje, odnosno 64,2% ukupno ugovorenih postelja u
kliničkim i općim bolnicama u Hrvatskoj. U istom razdoblju ugovorena je 471,1
specijalistička ordinacija u punom radnom vremenu i 295,9 ordinacija specijalističke
dijagnostike u punom radnom vremenu u navedene četiri djelatnosti.
Prema Pravilniku o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko
tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti u kliničkim i općim bolnicama
potreban je najmanje 2.831 doktor medicine specijalist interne medicine, opće kirurgije,
ginekologije i porodiljstva i pedijatrije.
U veljači 2005. godine u kliničkim i općim bolnicama u Hrvatskoj u kojima je
ugovorena djelatnost interne medicine bilo je zaposleno ukupno 838 doktora medicine
specijalista interne medicine. Nadalje, na isti dan bilo je zaposleno 491 doktora medicine
specijalista opće kirurgije, 300 doktora medicine specijalista ginekologije i porodiljstva,
te u 277 specijalista pedijatara.
Usporedbom broja doktora medicine specijalista u kliničkim i općim bolnicama u veljači
2005. godine i minimalno potrebnog broja doktora medicine specijalista prema
Pravilniku, u kliničkim i općim bolnicama bolnicama u Hrvatskoj nedostaje ukupno 925
doktora medicine specijalista u četiri promatrane djelatnosti. Rok za usklađivanje broja
zaposlenih doktora medicine specijalista sa potrebnim brojem prema Pravilniku je srpanj
2007. godine. Tablica 2
5.4. Specijalističko usavršavanje doktora medicine
Broj odobrenih specijalizacija i subspecijalizacija u razdoblju od 2000. do 2006. godine
je u porastu. 2000. godine odobrene su ukupno 283 specijalizacije i uže specijalizacije, a
2006. godine odobreno je ukupno 679 specijalizacija i užih specijalizacija. Usporedbom
broja specijalizacija i užih specijalizacija u promatranom razdoblju utvrđena je statističi
značajna razlika (χ2=249 , P<0,001). Graf 7
6. Rasprava
Broj diplomanata na četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj iskazan na 100.000
stanovnika je ispod prosjeka Europe kao regije, te ispod prosjeka zemalja Europske unije
(18). Sam podatak ne bi trebao biti zabrinjavajući, budući manje novodiplomiranim
doktora medicine ima nekoliko razvijenih zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva,
Francuske ili Njemačke. Međutim prema drugim pokazateljima koji određuju tržište rada
doktora medicine u Hrvatskoj evidentno je da je taj broj nedostatan, unatoč ranijim
predviđanjima (42-44).
Početkom odrađivanja pripravničkog staža doktori medicine ulaze iz sustava visokog
obrazovanja u sustav zdravstva. Pravilnikom o kriterijima za primanje na pripravnički
staž određen je minimalni broj pripravničkih mjesta za doktore medicine koje
zdravstvene ustanove moraju osigurati. Navedeni minimalni broj u kliničkim i općim
bolnicama je 840, te premašuje godišnje potrebe u Hrvatskoj. Broj doktora medicine bez
odrađenog pripravničkog staža prijavljenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u
listopadu 2002. godine iznosio je 530, dok je u kliničkim i općim bolnicama bilo
upražnjeno 614 pripravničkih mjesta. U 14 mjeseci provođenjem Programa poticanja
zapošljavanja pripravnika, broj nezaposlenih doktora medicine bez odrađnog
pripravničkog staža smanjio se za 75,5%, te se kao glavni razlog velikog boja
nezaposlenih doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža nameće nedostatak
poticaja zapošljavanju. Naime, pripravnici ne sudjeluju u procesu rada, odnosno ustanove
ne mogu njihov rad fakturirati Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Zdravstvena
ustanova isplaćuje plaće pripravnicima iz unaprijed utvrđenog bolničkog limita koji se ne
mijenja ukoliko bolnica zaposli pripravnike (39,45,46).
Pravilnikom o kriterijima za obavljanje pripravničkog staža određen je minimalni broj
pripravničkih mjesta po ustanovama, ali nije definiran mehanizam kontrole niti
mehanizam sankcioniranja ustanova koje se ne pridržavaju odredbi Pravilnika (4). Kako
ustanove nisu financijski stimulirane za zapošljavanje pripravnika, te ne postoje efikasan
mehanizam kontrole provedbe Pravilnika, bolnice se nisu ni pridržavale istog. Bolnice su
primale u radni odnos onoliko pripravnika koliko im je bilo potrebno za poslove koje
pripravnici mogu samostalno obavljati, a da pri tome ne budu preveliko financijsko
opterećenje za ustanovu.
Nakon obavljenog pripravničkog staža, položenog stručnog ispita, te dobivanja
Odobrenja za samostalan rad, doktori medicine se mogu zaposliti na primarnoj razini
zdravstvene zaštite, te se mogu uputiti na specijalističko usavršavanje za potrebe svih
razina zdravstvene zaštite.
Kretanjem broja nezaposlenih doktora medicine prijavljenih na Hrvatskom zavodu za
zapošljavanje vidljivo je da je potražnja za doktorima medicine u promatranom razdoblju
od 2002. do 2006. godine u porastu. Dok je 2002. godine ukupan broj nezaposlenih
doktora medicine bio veći od 700, četiri godine kasnije se spostio ispod 300.
Doktori medicine se zapošljavaju na primarnoj razini zdravstvene zaštite popunjavajući
slobodna mjesta u Osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti. 2005 godine bilo je
upražnjeno 171 mjesto za timove opće medicine (47). Međutim raspodjela upražnjenih
mjesta po županijama je obrnuto proporcionalna broju nezaposlenih doktora medicine po
županijama. Očito je da doktori medicine više preferiraju zapošljavanje u određenim
županijama. Donekle slična situacija je zabilježena i među pripravnicima (48). Razlog
zbog kojeg pojedini doktori medicine na obavljanje pripravničkog staža čekaju duže od
tri mjeseca nije popunjenost pripravničkih mjesta u sklopu Programa, budući su 44
pripravnička mjesta u sklopu Programa ostala upražnjena. Navedena slobodna
pripravnička mjesta se nalaze izvan velikih urbanih centara, dok su doktori medicine koji
čekaju na pripravnički staž duže od 3 mjeseca uglavnom prijavljeni na Zavodu za
zapošljavanje u velikim gradovima, pa se kao razlog nameće smanjena mobilnost
nezaposlenih i nedostatak želje za promjenom mjesta boravka radi zaposlenja što nije
specifičnost samo za doktore medicine, ali ni za Hrvatsku (49-52).
Potrebno je naglasiti da želju doktora medicine za zaposlenjem u određenim županijama
prati i neravnomjerna distribucija doktora medicine u Hrvatskoj. Primjerice u Gradu
Zagrebu i Primorsko- goranskoj županiji radi više od 250 doktora medicine na 100.000
stanovnika, dok u Koprivničko- križevačkoj, Ličko- senjskoj i Vukovarsko- srijemskoj
radi manje od 150 doktora medicine na 100.000 stanovnika.
Uz relativno nizak broj diplomanata na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj i konstantno
smanjenje broja nezaposlenih doktora medicine, utvrđeno je da u bolnicama nedostaje
doktora medicine specijalista. Prema Pravilniku u kliničkim i općim bolnicama u
Hrvatskoj do 2007. godine bit će potrebna ukupno 2.831 doktora medicine specijalista
interne medicine, opće kirurgije, ginekologije i porodiljstva, te pedijatrije, odnosno
nedostajat će ukupno 925 doktora medicine specijalista u navedenim djelatnostima. Na
nedostatan broj doktora medicine specijalista u bolnicama ukazuje i povećanje broja
realiziranih specijalizacija i užih specijalizacije. Dok su 2000. godine bile realizirane
svega 283 specijalizacije i uže specijalizacije, 2006. godine taj je broj porastao na 679, od
čega 466 specijalizacija i 213 užih specijalizacija.
Iz iznesenog je evidentno da se godišnje odobri više specijalizacija od broja doktora
medicine koji diplomiraju na medicinskim fakultetima.
Prema broju doktora medicine na 100.000 stanovnika Hrvatska se nalazi ispod prosjeka
zemalja srednje i istočne Europe, nordijskih zemalja, zemalja članica Europske unije, kao
i zemalja članica bivšeg Sovjetskog saveza. (18,19).
Jedan od načina rješavanja problema nedostatnog broja doktora medicine u jednoj zemlji
je regrutiranje iz drugih zemalja, odnosno uvoz radne snage. Politika regrutiranja doktora
može biti učinkovita samo ako postoji grupa odgovarajuće kvalificiranih radnika iz koje
se mogu regrutirati zaposlenici. Međunarodne migracije i regrutiranje mogu imati i neke
pozitivne aspekte: mogu pomoći zemljama iz kojih liječnici emigriraju koje imaju višak
osoblja i omogućiti pojedinim zdravstvenim radnicima da poboljšaju svoje vještine i
životni standard. Međutim, ovi trendovi mogu povećati probleme u zemljama koje već
imaju manjak osoblja i mogu negativno utjecati na učinkovitost njihovog zdravstvenog
sustava. Poljska i Litva, na primjer, izvijestile su da značajan broj njihovih zdravstvenih
djelatnika razmatra mogućnost odlaska u druge zemlje EU nakon pristupanja zajednici.
Velika Britanija izvještava o značajnom dolasku liječnika, uglavnom iz zemalja izvan
EU, a Norveška aktivno regrutira inozemne liječnike. Malta, Poljska i Litva kao nove
članice EU očekuju zbog pristupanja povećanje odlaska liječnika (23,25,26,28).
Istraživanje tržišta rada liječnika u Češkoj, Mađarskoj, Litvi i Poljskoj iz 2002. godine
pokazalo je da 25-50% ispitanika razmišlja o odlasku u neku drugu zemlju EU, dok je 4-
10% odlučilo preseliti prvenstveno u Nordijske zemlje, Veliku Britaniju i Njemačku (28).
Hrvatska nije značajnije ugroženo međunaronom migracijom doktora medicine u zemlje
Europske unije, međutim utjecaj pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na međunarodnu
migraciju liječnika tek će se vidjeti (53-55).
Hrvatsko tržište rada doktora medicine je pravnim aktima dobro pokriveni, uz zakone
postoji niz pravilnika, te općih akata zdravstvenih ustanova koje reguliraju tržište rada i
zapošljavanje. Prostora za zapošljavanje doktora medicine u sustavu zdravstva ima
dovoljno, što pokazuju analize mogućeg broja pripravničkih mjesta u bolnicama,
nepopunjena mreža primarne zdravstvene zaštite, te analiza potrebnog broja doktora
medicine specijalista u bolnicama.
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je prisutan kontinuiran pad broja nezaposlenih
doktora medicine prijavljenih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, dok broj slobodnih
radnih mjesta u sustavu zdravstva ne bilježi smanjenje.
Ministarstvo zdravstva pokušava provedbom odgovarajućih mjera utjecati na tržište rada
doktora medicine. Programom zapošljavanja pripravnika ubrzava se ulazak diplomanata
u sustav zdravstva, a povećanjem broja odobrenih specijalizacija pokušava se nadoknaditi
manjak doktora medicine specijalista u bolnicama.
Međutim u bolnicama i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje više od 1.000 doktora
medicine, dok bi se zapošljavanjem svih nezaposlenih doktora medicine uspjela pokriti
svega četrtina potreba. Iz navedenog proizlazi da hrvatsko tržište rada već sad nije u
mogućnosti vlastitom ponudom zadovoljiti potrebe zdravstvenog sustava u Hrvatskoj za
doktorima medicine.
7. Zaključak
Analizirajući četiri segmenta tržišta rada doktora medicine, ulazak doktora medicine u
sustav zdravstva iz sustava visokog obrazovanja, odrađivanje pripravničkog staža kao
preduvjet za dobivanje odobrenja za samostalan rad, upravljanje ukupnim brojem doktora
medicine na tržištu rada, te specijalističko usavršavanje doktora medicine, utvrđeno je da
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u potpunosti kontrolira tržište rada doktora
medicine u Hrvatskoj.
Ministarstvo ima ulogu «čuvara vrata» u tri segmenta:
- ulazak doktora medicine u sustav zdravstva reguliran je brojem pripravničkih
mjesta, kojeg definira Ministarstvo svojim Pravilnikom
- za zapošljavanje u sustavu zdravstva na sve tri razine zdravstvene djelatnosti u
sustavu osnovnog zdravstvenog osiguranja, potrebna je pisana suglasnost
Ministarstva
- broj specijalizacija i užih specijalizacija za svaku kalendarsku godinu Planom
specijalizacija određuje ministar zdravstva
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi zakonima u svojoj nadležnosti te
podzakonskim aktima regulira kako broj, tako i brznu protoka doktora medicine na
tržištu rada od trenutka ulaska u sustav kao pripravnika, do zapošljavanja kao
specijalista, odnosno užih specijalista. Međutim, izvan nadležnosti Ministarstva
zdravstva i socijalne skrbi je broj diplomanata na medicinskim fakultetima u
Hrvatskoj kao potencijalnih sudionika tržišta rada.
8. Sažetak
Broj diplomanata na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj je ispod prosjeka zemalja EU,
te se pokazuje kao nedostatan za zadovoljavanje potreba hrvatskog zdravstvenog sustava.
Zapošljavanjem na odrađivanju pripravničkog staža doktori medicine ulaze u sustav
zdravstva iz sustava visokog obrazovanja. Definiranjem broja pripravničkih mjesta i
poticanjem zapošljavanja pripravnika Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi utječe na
ulazak doktora medicine u sustav. Definiranjem minimalnih standarda broja doktora
medicine za obavljanje zdravstvene djelatnosti, te podzakonskim aktima koji iz toga
proizlaze, Ministarstvo utječe na potražnju za doktorima medicine. Osim definiranja
minimalnih standarda, odobravanjem zapošljavanja te odobravanjem specijalizacija
Ministarstvo utječe na brzinu popunjavanja upražnjenih mjesta za zapošljavanje doktora
medicine u sustavu. Provedbom aktivnosti iz svoje nadležnosti, a s ciljem zadovoljavanja
minimalnog standarda broja doktora medicine, broj nezaposlenih doktora medicine se u
četverogodišnjem razdoblju smanjio tri puta. Prosječan broj godišnje odobrenih
specijalizacija u posljednjih nekoliko godina premašuje godišnji broj diplomanata na
medicinskim fakultetima, dok je u Osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti nepopunjeno
ukupno 171 mjesto za timove opće medicine. Iz navedenog proizlazi da hrvatsko tržište
rada već sad nije u mogućnosti vlastitom ponudom zadovoljiti potrebe zdravstvenog
sustava u Hrvatskoj za doktorima medicine.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi zakonima u svojoj nadležnosti te podzakonskim
aktima regulira kako broj, tako i brznu protoka doktora medicine na tržištu rada,
međutim izvan nadležnosti Ministarstva su upisne kvote na medicinskim fakultetitma, te
broj diplomanata kao potencijalni sudionika tržišta rada.
9. Summery
10. Literatura
1 Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Narodne Novine. 2003; (121):1706.
2 Zakon o liječništvu. Narodne Novine. 2003;(121):1707.
3 Pravilnik o pripravničkom stažu zdravstvenih djelatnika. Narodne Novine. 1999;
(58):2069.
4 Pravilnik o kriterijima za primanje na pripravnički staž. Narodne Novine. 1994;
(22):386.
5 Statut Hrvatske liječničke komore. Narodne Novine. 2004;(47):1096.
6 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Protokol o provedbi i plaćanju staža
zdravstvenih radnika VSS i VŠS za 2004. godinu. Zagreb; 2004.
7 Hrvatska liječnička komora. Izlaganje ministra zdravstva Andre Vlahušića, 18.
prosinca 2001. Liječničke Novine. 2002;6:19-20.
8 Ministarstvo zdravstva. Izvješće o radu Ministarstva zdravstva u razdoblju od
2000. do 2003. Zagreb; 2003.
9 Vlada Republike Hrvatska [Podaci na Internetu]. Odluka Vlade sa sjednice
održane 30. travnja 2003. [Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na:
http://www.vlada.hr/default.asp?ru=191&gl=200304290000016&sid=&jezik=1.
10 Vlada Republike Hrvatske [Podaci na Internetu]. Povjerenstva za praćenje i
nadzor ostvarivanja programa zapošljavanja, zapisnik sa 10. sjednice.
[Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na:
http://www.vlada.hr/Download/2003/04/30/042-01.pdf.
11 Zakon o zapošljavanju. Narodne novine. 2004;(92):1890.
12 Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.
Narodne novine. 2002;(32):694.
13 Odluka o prijamu službenika i namještenika u tijela državne uprave i javne službe
koje se financiraju iz državnog proračuna. Narodne novine.2000(25):734
14 Ustav Republike Hrvatske. Narodne novine.2001;(41):705.
15 Pravilnik o specijalsitičkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika. Narodne
Novine. 2003;(43):551.
16 Hrvatska liječnička komora [Podaci na Internetu]. Članovi Hrvatske liječničke
komore. [Pristupljeno 8. travnja 2007]. Dostupno na: http://www.hlk.hr.
17 International Labur office[Podaci na Internetu]. Health worker migration flows in
Europe: Overview and case studies in selected CEE countries –Romania, Czech
Republic, Serbia and Croatia. [Pristupljeno 8. veljače 2007]. Dostupno na:
http:// www.ilo.org/public/english/dialogue/sector/papers/health/wp245.pdf .
18 World Health Organization; Regional Office for Europe [Podaci na Internetu].
European health for all databases. [Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na:
http://www.euro.who.int/informationsources.
19 Bagat M, Sekelj Kauzlaric K. Physician labor market in Croatia. Croat Med J.
2006;47:376-84. Medline: 16758515
20 Forgacs I. The required number of physicians: is it an optimal figure? Cah Sociol
Demogr Med. 2002;42:269-82. Medline:12078
21 Appleby J, Boyle S. Health spending. Extra time. Health Serv J. 2001;111:22-5.
Medline:11706805
22 Mahoney R, Katona C, McParland M, Noble L, Livingston G. Shortage
specialties: changes in career intentions from medical student to newly qualified
doctor. Med Teach. 2004;26:650-4. Medline:15763858
23 Marinetti MT. Physician shortage at the regional level in the United Kingdom.
Cah Sociol Demogr Med. 2003;43:357-77. Medline:14679982
24 Doan BD, Levy D, Pavot J. Demographic forecasts of medical workforce supply
in France (2000-2050).What numerous clauses for what future?. Cah Sociol
Demogr Med. 2004;44:101-48. Medline:15146660
25 Eknes KG, Kristiansen IS. Foreign physicians in Norway. Where do they come
from – how do they work – what are their plans for the future?. Tidsskr Nor
Laegeforen. 1992;112:3827-30. Medline:1485301
26 Stankunas M, Lovkyte L, Padaiga Z. The survey of Lithuanian physicians and
medical residents regarding possible migration to the European Union. Medicina
(Kaunas). 2004;40:68-74. Medline:14764985
27 New Zealand Ministry of Health [Podaci na Internetu]. Health workforce
development, an overview. [Pristupljeno 30. travnja 2006]. Dostupno na:
http://www.moh.govt.nz.
28 Dubois CA, McKee M, Nolte E, urednici. Human recourses for health in Europe.
European Observatory on Health Care Systems and Policies Series Open
University Press. London; 2006.
29 Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, medicinsko tehničke
opreme i zaposlenika za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Narodne Novine.
2004;(90):1694.
30 Državni zavod za statistiku. Visoko obrazovanje u 2003. godini. Zagreb; 2005.
31 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi [Podaci na Internetu]. Natječaji za
zapošljavanje. [Pristupljeno 12. svibnja 2006]. Dostupno na:
http://www.mzss.hr/index.cgi?menu_id=70&lang=1&navi=5!5!1.
32 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Popis liječnika specijalista u bolnicama u
2005. Zagreb; 2005.
33 Ministarstvo zdravstva. Izvješće o stanju reforme. Zagreb; 2002.
34 Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Projekt planiranja zdravstvenih
kapaciteta i reorganizacije bolničke djelatnosti. Zagreb; 2004.
35 Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Registar zdravstvenih radnika u Republici
Hrvatskoj. Zagreb; 2004.
36 Mreža zdravstvene djelatnosti. Narodne Novine. 2002; (85):1396.
37 Osnovna mreža zdravstvene djelatnosti. Narodne Novine. 2004;(188):3235.
38 Hrvatski zavod za zdravsveno osiguranje. Godišnje izvješće o poslovanju
zdravstvenog osiguranja i zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj za 2002.
Zagreb; 2003.
39 Odluka o osnovama za ugovaranje sa zdravstvenim ustanova i privatnim
zdravstvenim radnicima za razdoblje od 01. travnja do 31. prosinca 2004.
Narodne Novine. 2004;(54):1226.
40 Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje[Podaci na Internetu]. Ugovoreni
sadržaji u bolničkim zdarvstvenim ustanovama u razdoblju od 01. travnja do 31.
prosinca 2004. [Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na: http://www.hzzo-
net.hr.
41 Hrvatski zavod za zapošljevenje. Broj nezaposlenih zdravstvenih radnika
registriranih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Zagreb; 2004.
42 Reamy J. Managing physician resources: East and West. Croat Med J.
1998;39:234-40. Medline:9740634
43 Trošelj M, Mayer V, Kuzman M, Tomić B. Demografske i izobrazbene značajke
liječnika zaposlenih u sustavu zdravstva Hrvatske: Opći pregled. Lijec Vjesn.
2002;124:341-6. Medline:12679974
44 Budak A, Božikov J. Are there too many doctors in Croatia? [in Croatian]. Lijec
Vjesn. 1993;115:261-7. Medline:8170 269
45 Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama. Narodne Novine.
2002;(3):122.
46 Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Narodne
Novine. 1997;(2):148.
47 Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje[Podaci na Internetu]. Natječaj za
popunu osnovne mreže zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene
zaštite. [Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na: http://www.hzzo-net.hr.
48 Polašek O, Kolčić I, Džakula A, Bagat M. Internship workplace preferences of
final-year medical students at Zagreb University Medical School, Croatia: all
roads lead to Zagreb. Hum Resour Health. 2006;4:7. Medline:16579857
49 Bejaković P, Lowther J, urednici. Konkurentnost hrvatskog tržišta rada. Institut za
javne financije. Zagreb; 2004.
50 Vlada Republike Hrvatske[Podaci na Internetu]. Nacionalni akcijaki plan
zapošljavanja od 2005 do 2008. Trend 10 Europske strategije zapošljavanja.
[Pristupljeno 10. svibnja 2006]. Dostupno na:
http://hidra.srce.hr/arhiva/10/512/www.vlada.hr/Download/2004/12/02/54-
011.pdf.
51 Catalano RA. Investment in a rural residency program: a case study. J Rural
Health. 2000;16:224-9. Medline:11131762
52 Miller RS, Dunn MR, Richter TH, Whitcomb ME. Employment-seeking
experiences of resident physicians completing training during 1996. JAMA.
1998;280:777-83. Medline:9729988
53 Kolčić I, Polašek O, Mihalj H, Gombac E, Kraljević V, Kraljević I, et al.
Research involvement, specialty choice, and emigration preferences of final year
medical students in Croatia. Croat Med J. 2005;46:88-95. Medline:15726681
54 Pifat-Mrzljak G, Juros L, Vizek-Vidovic V [Podaci na Internetu]. Brain drain and
the academic and intellectual labor market in Croatia – a case study. [Pristupljeno
10. svibnja 2006]. Dostupno na: http://www.unizg.hr/unesco/braindrain / .
55 Polašek O, Kolčić I. Croatia’s brain drain. BMJ. 2005;331: 1204.
Medline:16293858
11. Životopis
Rođen sam u Splitu 31. ožujka 1975. godine. Osnovnu školu završio sam 1989. godine s
odličnim uspjehom. Zdravstvenu školu u Splitu, smjer laboratorijski tehničar, završio
sam 1993. godine s odličnim uspjehom. Iste godine upisao sam se na Medicinski fakultet
Sveučilišta u Rijeci. Diplomirao sam 11. srpnja 1999. godine.
Završio sam četiri poslijediplomska studija, Master Course „Leadership and
Management of Health Services“, 2003. godine, Stručni poslijediplomski studij
«Menadžment u zdravstvu», 2004. godine, Doktorski poslijediplomski studij
«Biomedicina i zdravstvo», 2007. godine (izrada doktorske disertacije u tijeku), te
Stručni poslijediplomski studij «Fizikalna medicina i rehabilitacija», 2007. godine.
Završio sam program specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, te pripremam
specijalistički ispit.
Trenutno sam zaposlen u Službi za lijekove Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
a radio sam kao stručni suradnik u Upravi za ekonomske poslove Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi, v.d. načelnika Odjela za bolnice Ministarstva zdravstva, te kao kordinator
Projekta reforme zdravstva. 2006. godine sam imenovan na mjesto Counterpart-a
Svjetske zdravstvene organizacije za područje financiranja zdravstva u Hrvatskoj. Radio
sam kao savjetnik pri izradi strateških dokumenata iz područja organizacije, upravljanja i
financiranja sustava zdravstva. Za vrijeme studija bio sam tajnik Nacionalnog odbora
studenata medicine, te predstavnik Hrvatske u Međunarodnoj federaciji udruga studenata
medicine.
Završio sam nekoliko treninga iz područja organizacije i upravljanja sustavom zdravstva
u organizaciji Svjetske banke, Svjetske zdravstvene organizacije, UNESCO-a,
Ministarstva europskih integracija, Ministarstva financija, Ministarstva zdravstva,
Sveučilišta Semmelweis iz Budimpešte, te Svjetskog udruženja ekonomista u zdravstvu.
Sudjelovao sam na brojnim hrvatskim i međunarodnim kongesima i skupovima, te
objavio desetak stručnih i znanstvenih radova u hrvatskim i međunarodnim
publikacijama. Sudjelovao sam kao predavač na dodiplomskoj i poslijediplomskoj
nastavi Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
12. Prilozi
Graf 1. Kretanja broja upisanih studenata i diplomanata na četiri medicinska fakulteta u
Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 2003. godine. (Puni kvadrati upisani studenti, prazni
kvadrati diplomanti).
Graf 2. Broja diplomanata na medicinskim fakultetima u europskim zemljama iskazan na
100.000 stanovnika.
Tablica 1. Iskorištenost pripravničkih mjesta u sklopu Programa plaćenog pripravničkog
staža i broj nezaposlenih doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža po
županijama na dan 31. listopada 2004. godine.
Županija
ukupno
pripravničkih
mjesta
popunjeno slobodno
Broj nezaposlenih doktora medicine bez
odrađenog pripravničkog staža
ukupno
trajanje
nezaposlenosti
0-3 mj.
trajanje
nezaposlenosti
duže od 3 mj.
Bjelovarsko- bilogorska 11 6 5 0
Brodsko- posavska 15 15 0 0
Dubrovačko- neretvanska 11 10 1 0
Zagrebačka i Grad Zagreb 92 92 0 22 17 5
Istarska 18 18 0 2 1 1
Karlovačka 12 12 0 2 2
Koprivničko- križevačka 11 1 10 0
Krapinsko- zagorska 12 8 4 0
Ličko- senjska 4 4 0 0
Međimurska 10 10 0 2 2
Osječko- baranjska 30 30 0 8 3 5
Požeško- slavonska 7 5 2 0 0
Primorsko- goranska 27 27 0 22 7 15
Sisačko- moslavačka 14 13 1 0
Splitsko- dalmatinska 39 39 0 17 11 6
Šibensko- kninska 10 9 1 1 0 1
Varaždinska 16 8 8 2 2
Virovitičko- podravska 8 2 6 0
Vukovarsko- srijemska 19 13 6 0
Zadarska 14 14 0 4 3 1
ukupno 380 336 44 82 48 34
Graf 3. Udio doktora medicine bez odrađenog pripravničkog staža u ukupnom broju
nezaposlenih doktora medicine u listopadu 2002., 2003. i 2004. godine. (Pune kolone-
nezaposleni doktori medicine s odrađenim pripravničkim stažom, prazne kolone-
nezaposleni doktori medicine bez odrađenog pripravničkog staža).
0%
20%
40%
60%
80%
100%
2002 2003 2004
percent
Graf 4. Broj doktora medicine na 100.000 stanovnika po županijama prema podacima za
2006. godinu
Graf 5. Nezaposleni doktori medicine prijavljeni na Hrvatskom zavodu za zapošljevenje
u razdoblju od 2002. do 2006. godine.
Graf 6. Usporedba slobodnih mjesta u Osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti i broja
nezaposlenih doktora medicine među županijama. (Stupci nezaposleni doktori medicine
na 100.000 stanovnika, kvadrati slobodna mjesta u Mreži na 100.000 stanovnika).
Tablica 2. Procjena potrebnog broja doktora medicine specijalista u kliničkim i općim
bolnicama u Hrvatskoj do 2007. godine
Kliničke i opće bolnice u Hrvatskoj
djelatnost
broj doktora medicine
specijalista veljača
2005.
potreban broj doktora
medicine specijalista
do 2007.
RAZLIKA
interna medicina 838 1166 328
opća kirurgija 491 810 319
ginekologija i porodiljstvo 300 509 209
pedijatrija 277 346 69
UKUPNO 1906 2831 925
Graf 7. Realizirane specijalizacije i subspecijalizacije u Hrvatskoj u razdoblju od 2000.
do 2006. godine.