terapija rezistentnih depresija - bib.irb.hr · pdf fileterapija rezistentnih depresija...

TERAPIJA REZISTENTNIH DEPRESIJA

Statistièke studije pokazuju da 20 do 30% populacijemo�e patiti od depresivnih simptoma tijekom godine.Najveæi dio su blagi, dok umjerena i teška simptomatikazadesi 3 do 4% populacije. Od navedenih u 20% sluèajeva potrebna je medikament-na terapija, a u 2% sluèajeva i bolnièko lijeèenje. Odlukuo poèetku primjene antidepresiva potrebno je donijeti natemelju utvrðenih kriterija koji su sadr�ani u transverzalnoji longitudinalnoj evaluaciji bolesnikova stanja.Transverzalna evaluacija:" te�ina simptomatike (suicidalni rizik, komorbiditet), " socijalno i radno djelovanje. Longitudinalna evaluacija:" prethodne epizode (tijek i trajanje), " "meki" bipolarni znaci (ciklotimija, hipertimija), rizikod komplikacija (adikcija...).Iz navedenog je vidljivo da je te�ina simptomatike i rizikod suicida kljuèan za poèetak terapije. Danas je prih-vaæeno da 60 do 70% bolesnika s akutnom velikomdepresivnom epizodom ima dobar terapijski odgovor naantidepresive. Postoje opširne studije uèinkovitosti TCAs-a, MAOIs-a terecentnije o SSRIs-u u akutnoj unipolarnoj depresivnojepizodi. No, izbor lijeka, doze, moguæe farmakološkekombinacije i duljina terapije ovise o brojnim klinièkimkarakteristikama.Terapijski rezistentne depresije su one u kojih nakon prim-jene dvaju razlièitih antidepresiva u odgovarajuæe dugomrazdoblju i dozi i/ili EKT-om nismo ostvarili terapijski usp-jeh. Smatra se da oko 15 do 20% depresivnih bolesnikarazvije otpornost na terapijske postupke. Metodološki terapijski pristup u navedenoj skupinibolesnika prema Kielholzu je sljedeæi:1. kombinacija antidepresiva s neuroleptikom,2. kombinacija antidepresiva s MAOIs-om,3. monoinfuzijska terapija antidepresivom,4. kombinirana infuzijska terapija dvaju antidepresiva uzmoguæu peroralnu primjenu neuroleptika,5. kombinirana infuzijska terapija, uz serotoninski preku-sor ili deprivaciju spavanja,6. eletrokonvulzivna terapija.Podatci iz literature, kao i vlastita ispitivanja, ukazali su naterapijsku vrijednost monoinfuzijske terapijeklomipraminom, a poboljšanje, odnosno zadovoljavajuæaremisija, postignuto je u 79% bolesnika, uz 16% registri-ranih nuspojava.

Naslov postera:

Ime i prezime autora:

Poster prikazan na skupu:

Mjesto odr�avanja skupa:

Datum odr�avanja skupa:

Sa�etak postera objavljen u:

TERAPIJA REZISTENTNIH DEPRESIJA

Gordan Makariæ, Vera Folnegoviæ-Šmalc, Dragica Kozariæ-Kovaèiæ, Margita Rušinoviæ,Ninoslav Mimica

Prvi hrvatski psihijatrijski kongres

Split, Hrvatska

21. - 24. rujna 1994.

Sa�etak nije tiskan

Knjiga postera struènjaka Psihijatrijske bolnice Vrapèe96

Afektivni poremeæaji

Autorice postera (s lijeva na desno): dr.Vera Folnegoviæ-Šmalc, dr. Margita Rušinoviæ, dr. Dragica Kozariæ-Kovaèiæ

Knjiga postera struènjaka Psihijatrijske bolnice Vrapèe 97

39

UÈESTALOST I INTENZITET DEPRESIJE UPROGNANIKA I IZBJEGLICA S POSTTRAUMATSKIM STRESNIM POREMEÆAJEM

Dijagnostièki kriteriji za posttraumatski stresniporemeæaj (PTSP) u današnje su vrijeme jasnoodreðeni, a temelje se na postojanju trau-matiènog dogaðaja i klinièkoj osobitosti tj. napostojanju definiranih simptoma. U dijagnos-tièkoj proceduri upotrijebili smo kriterijeMeðunarodne klasifikacije bolesti 10 (MKB-10).Prema toj klasifikaciji depresija je èestopovezana s ostalim simptomima, a suicidalneideje nisu rijetke. Prema tome, oèito je da depre-sija nije conditio sine qua non.U skladu sa spomenutim postavili smo cilj naše-ga istra�ivanja: utvrditi uèestalost i intenzitetdepresije u osoba s PTSP-om.Istra�ivanje je bilo provedeno meðu 74 prog-nanika i izbjeglica (u dobi od 18 do 67 godina,obaju spolova), s akutnim PTSP-om. Bolesnici subili ukljuèeni u terapijsku proceduru. Na samom poèetku (bolesnici su lijeèeni kogni-tivno-bihevioralnom terapijom i lijekovima), usvakoga bolesnika primijenjen je dijagnostièkiintervju, nestrukturirani klinièki intervju,Hamiltonova ljestvica anksioznosti (HAMAS) iHamiltonova ljestvica za depresiju (HAMDS).Takoðer, primijenjene su i ostale strukturiraneljestvice, ali za ovo istra�ivanje od najveæeg suznaèaja bile dijagnostièke ljestvice i HAMDS.Rezultati su pokazali da depresija nije tolikoèesto prisutna u osoba s PTSP-om, kao što smona poèetku pretpostavili. Naime, gledamo lisamo prvu toèku HAMDS-a, depresija je prisut-na u samo 47 ispitanih bolesnika (63,5%), akouzmemo u obzir odgovore u svim modalitetimaod 1 do 4. Uzmemo li u obzir samo modalitete3 i 4, dobili smo pozitivan odgovor u samo 18bolesnika (24,3%).Ako je depresija opisana sa sveukupnim rezul-tatom HAMDS-a, rezultat veæi od 24 imalo jesamo 20 bolesnika (27,0%). To znaèi da je teškadepresija prisutna samo nešto èešæe nego usvakog èetvrtog bolesnika s PTSP-om.

Naslov postera:






OCCURENCE AND INTENSITY OF DEPRESSION IN DISPLACED PERSONS AND REFUGEESWITH PTSD

Vera Folnegoviæ-Šmalc, Zdenko Folnegoviæ, Neven Henigsberg, Vlado Jukiæ, Gordan Makariæ,Ninoslav Mimica

35th International Neuropsychiatric Symposium

Pula, Hrvatska

14. - 17. lipnja 1995.

Neurologia Croatica 1995;44(Suppl. 1):47.




40

Naslov postera:








GENETIKA AFEKTIVNIH POREMEÆAJA

Vjeruje se da su afektivni poremeæaji uzrokovaniveæim brojem gena s malini efektom èija ekspre-sija ovisi o faktorima okolineAfeklivni poremeæaji spadaju u slo�ene genetskeporemeæaje, a to znaèi da se poremeæaj nemo�e pripisati pojedinaènim dominantinim ilirecesivnim genima u opæoj populaciji Vrlo jevjerojatno da je podlo�nosi za razvoj afektivnogporemeæaja uvjetovana varijacijama na velikombroju gena. Da bi poremeæaj postao manifestan, neophodanje i utjecaj vanjskih faktora okoline. Nakon nekoliko rijeèi o potencijalno odgovorn-im genima, genetièkim markerima i rezultatima"linkage" i asocijacijskih studija, autori opisujusvoj projekt kojem je cilj testiranje hipoteze da libi geni na kromosimima 18, 21, 4, 5, 11 i Xmogli bili odgovorni za nastanak afektivnih pore-meæaja. Autori nadalje naširoko opisuju metoderada. U zakljuèku navode da je istra�ivanje genetikeafektivnih poremeæaja u trendu interesa u svije-tu u tra�enja gena odgovornih za nasljednebolesti pomoæu metoda molekularne genetike. Da bi došlo do napretka u podruèju genetièkihistra�ivanja potreban je multidisciplinarni pristupizmeðu klinièkih centara, molekularnih genetièk-ih laboratorija, statistièara i informatièara.Uprkos rezultatima epidemioloških studija, kojiupuæuju na utjecaj gena na nastanak afektivnihporemeæaja, "linkage" i asocijacijske studije jošuvijek istra�uju predisponirajuæe gene. U etiologiji afektivnih poremeæaja znaèajnuulogu imaju i faktori okoline koji do sada nisuistra�ivani na primjeren naèin. Napredak u psihijatrijskoj genetici je usporenzbog teškoæa da se ponove i potvrde rezultatirazlièitih studija. Nada za napredak je u napretku psihijatrijskedijagnostike, molekularnih i statistièkih metodaza istra�ivanje kompleksnih genetskih poreme-æaja u koje spadaju i afektivni poremeæaji.

GENETIKA AFEKTIVNIH POREMEÆAJA

Slaðana Iveziæ, P. Raeymakers, G. Verheyen, Christine Van Brockhoven, Vera Folnegoviæ-Šmalc,Ninoslav Mimica, Maja Bajs Bjegoviæ, Ante Bagariæ, Svjetlana Kalanj-Bognar, Ivan Krpan

Jednodnevni simpozij prigodom otvaranja Hrvatskog instituta za istra�ivanje mozga - Novija dostignuæa u neuroznanostiZagreb, Hrvatska

17. prosinca 1998.

sa�eci sa ovog skupa nisu tiskani


41

KARAKTERISTIKE DEPRESIVNIH POREMEÆAJAI PSIHOFARMAKOLOŠKE TERAPIJE BOLESNICA LIJEÈENIH U PSIHIJATRIJSKOJBOLNICI VRAPÈE TIJEKOM 2000. I 2001.GODINE

Rad obuhvaæa sluèajni uzorak od 102 bolesnice,dobi od 18 do 76 godina starosti, bolnièkilijeèenih od depresivnih poremeæaja uPsihijatrijskoj bolnici Vrapèe Zagreb, u razdobljuod 1 sijeènja 2000. do 31. prosinca 2001.godine. Podatci o bolesnicama i lijeèenju retrospektivnosu prikupljeni iz bolnièke medicinske doku-mentacije. Prikupljeni podatci obraðeni su statis-tièki i prikazom u grafikonima. Pri dijagnosticiranju depresivnih poremeæajaslu�ili smo se kriterijima prema Meðunarodnojklasifikaciji bolesti - 10 revizija (MKB - 10).

Zakljuèci:1. Najèešæe dijagnoze u �enskoj bolnièkojpopulaciji oboljelih od depresivnih poremeæajalijeèenih u Psihijatrijskoj bolnici Vrapèe su: teškadepresivna epizoda bez psihotiènih simptoma(povratna ili prva epizoda). Na drugom mjestu jemiješana anksioznost i depresivni poremeæaj.2. U preko polovice bolesnica spominju sevanjski stresogeni èimbenici u vrijeme dolaska ubolnicu, a prevladavaju problemi u obitelji.3. 96 % bolesnica lijeèilo se po prvi ili drugi putu bolnici Vrapèe.4. Monoterapija je vrlo rijetko bila zastuplje-na u lijeèenju, dok je najveæi postotak bolesnicabio lijeèen kombinacijom od 3 ili 4 lijeka.5. Bolesnice su najèešæe bile lijeèene kombi-nacijom antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika(osim bipolarnog afektivnog poremeæaja).

Preko 50% bolesnica bilo je otpušteno sa SSRI-om u terapiji (osim bipolarnog afektivnog pore-meæaja).

Naslov postera:






KARAKTERISTIKE DEPRESIVNIH POREMEÆAJA I PSIHOFARMAKOLOŠKE TERAPIJE PACIJENTICA LIJEÈENIH U PSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI VRAPÈE TIJEKOM 2000. I 2001.GODINESanja Martiæ-Bioèina, Vesna Bariæ, Jadranka Èulav-Sumiæ, Miroslav Herceg, Dra�en Perkov,Vlado Jukiæ

Treæi hrvatski psihijatrijski kongres

Osijek, Hrvatska

25. - 28. rujna 2002.

Sa�eci radova, str. 168.




42

SLUÈAJNI RADIOLOŠKI NALAZI NA MR-MOZGA U SHIZOAFEKTIVNOM I BIPOLARNOM POREMEÆAJU

U psihijatrijskim istra�ivanjima u velikoj mjerikoristi se prikaz mozga in vivo ( in vivo brainimaging) zbog otkrivanja finijih promjena u mor-fologiji mozga, posebice u sluèaju shizofrenije.Uoèeno je da psihijatrijski bolesnici imaju veæuprevalenciju abnormalnih nalaza CT-a, uusporedbi s asimptomatskim dobrovoljcima.Najnoviji podatci na temelju snimki MR-apokazuju da bolesnici koji boluju od kronièneshizofrenije imaju poveæanu prevalenciju sluèa-jnih abnormalnosti mozga, koji u manjem brojuzahtijevaju hitnu medicinsku obradu. Cilj ovestudije bio je istra�iti sluèajno naðene abnormal-nosti mozga na nalazima MR-a mozga u bolesni-ka koji boluju od shizoafektivnog i bipolarnogporemeæaja tip I.MR-snimke mozga u 45 ispitanika (kontrole, n =15; shizoafektivni poremeæaj, n = 15; bipolarniporemeæaj tip I, n = 15), analizirao je neuroradi-olog, koji nije imao raniji uvid u dijagnoze, a kat-egorizirane su ovisno o uputnim kriterijima (nijeupuæen, rutinska obrada, promptna ili hitnaobrada).Obje skupine bolesnika imale su poveæanuprevalenciju sluèajnih radioloških nalaza uusporedbi s kontrolama. Bolesnici koji boluju odbipolarnog afektivnog poremeæaja tip I imali suznaèajno veæu prevalenciju sluèajnih radiološkihnalaza od bolesnika koji boluju od shizoafek-tivnog poremeæaja. U ovoj skupini bolesnikaprevalencija je bila viša nego što se uobièajenoprijavljivalo kod nalaza CT-a u psihijatrijskihbolesnika. Ni jedan od nalaza nije zahtijevaohitnu medicinsku obradu.MR otkriva poveæanu prevalenciju sluèajnih radi-oloških nalaza u bolesnika koji boluju od shi-zoafektivnog i bipolarnog poremeæaja tip I.Bolesnici koji boluju od bipolarnog poremeæajatip I imaju veæu vjerojatnost sluèajnih radiološkihnalaza nego bolesnici koji boluju od shizoafek-tivnog poremeæaja. Ovi nalazi ne mijenjajulijeèenje tih bolesnika, ali mogu razjasnitipatologiju mozga u svezi s tom bolešæu.

Naslov postera:






INCIDENTAL RADIOLOGICAL FINDINGS ON BRAIN MRI IN SCHIZOAFFECTIVE AND BIPOLAR I DISORDER

Elizabeta Radoniæ, Ninoslav Mimica, Marko Radoš, Suzana Uzun, Vera Folnegoviæ-Šmalc

The First Croatian Congress of Neuroscience

Zagreb, Hrvatska

21. - 22. studenog 2003.

Neurologia Croatica 2003;52(Suppl. 4):43.




43

SINDROM NEMIRNIH NOGU UDRU�EN SDEPRESIJOM - TROGODIŠNJE PRAÆENJE 39BOLESNIKA OBOLJELIH OD SINDROMANEMIRNIH NOGU

Metode: Tijekom tri godine prospektivno sampratio ambulantne pacijente oboljele od sindro-ma nemirnih nogu (SNN), te sam primijetio da seovaj poremeæaj èesto pojavljuje udru�en sdepresijom što ote�ava dijagnostiku lijeèenjeovih bolesnika.

Rezultati: Dijagnoza SNN-a postavljena je u 39bolesnika, 17 muškaraca i 22 �ene, dobi od 33do 79 godina, prosjeène starosti 54,5 godina.Dijagnoza SNN-a postavljena je klinièki natemelju primarnih i sekundarnih simptoma inoæne poligrafije. Primarni SSN imalo je 28 bolesnika (73,7%), asekundarni u sastavu anemije 9 bolesnika(26,3%). U 9 bolesnika, 2 muškarca i 7 �ena sprimarnim SNN-om dijagnosticirana je i depresi-ja na temelju kriterija DSM-IV.

Zakljuèak: Depresija i SNN su poremeæaji koji sepojavljuju s visokom prevalencijom u opæoj pop-ulaciji, meðutim, podatci iz literature i vlastitoopa�anje potvrðuje èinjenicu da se depresijapojavljuje s veæom uèestalošæu u oboljelih odsindroma nemirnih nogu, nego u opæoj popu-laciji i da se ove bolesti èesto pojavljujuudru�eno. Preklapanje simptoma ovih dvaju poremeæajarezultira dijagnostièkim i terapijskim pogrješka-ma. Lijeènik treba biti dobro informiran o obaporemeæaja kako bi ih mogao ispravno dijagnos-ticirati i lijeèiti.

Naslov postera:






RESTLESS LEGS SYNDROME ASSOCIATED WITH DEPRESSION THREE YEARS FOLLOW UP OF 39 PATIENT

Ivan Bošnjak

18th Congress of the European Sleep Research Society

Innsbruck, Austrija

12. - 16. rujna 2006.

Journal of Sleep Research 2006;15(Suppl. 1):92.




44

terapija rezistentnih depresija - bib.irb.hr · pdf fileterapija rezistentnih depresija...

Documents