E k o n o m s k a i u p r a v n a š k o l a O s i j e k

EKOOS

Učenici 4. f razred-nog odjela 29. si-ječnja 2019. godine u pratnji razrednika Dejana Goljevačkog posjetili su Klinički zavod za transfuzij-sku medicinu Osi-jek. Cilj je bio dobro-voljno dati krv, a u nastavku donosimo dojmove samih uče-nika:

Novo iskustvo. Kada smo došli u bolnicu počeo je mali strah, ali poslije davanja krvi osjećala sam se zado-voljno i sretno jer sam tako nekome pomogla.

Iskreno, mislim da nam darivanje krvi ne treba biti strani pojam. Smatram da bi nam to

trebala biti dužnost jer tako spašavamo ljud-ske živote. Nama je to možda mala stvar, ali njima puno znači.

Darivanje krvi nije samo lijepa gesta ko-jom činimo dobro, to je i dobar način pomaga-nja sebi.

U darivanje krvi uveo nas je naš razrednik. Predložio je da se oku-pimo nakon škole i o-demo do KBC Osijek. Prvi puta sam darovao krv 23. listopada 2018. godine i odlučio kako ću to opet ponoviti. To je jako plemenita odlu-ka jer darujemo tekući-nu od životne važnos-ti. Smatram da bi se

što više ljudi trebalo odlučiti na dobrovolj-no darivanje krvi i ta-ko pomoći nekome. Htio bih još samo reći da je jako lijep osjećaj nakon što daruješ krv jer znaš da si nekome spasio život ili ga po-boljšao.

Nažalost, ovaj puta neki učenici nisu us-pjeli dati krv zbog nedostatka željeza u krvi, ali uvijek pos-toji drugi pokušaj.

Učenici 4. f razrednog odjela

Bravo za naše ple-menite učenike!

Dobrovoljno davanje krvi

Posebne zanimljivosti:

Osječka nogometna bajka

Posjet Proni Centru Osijek

Literarni kutak

Rad koji je upućen na gradsku

razinu Smotre LiDraNO 2019.

Srce za Afriku

Kampanja protiv nasilja nad žena-

ma

U ovom broju:

Sv. Valentin 2

Ženski nogomet 3

LiDraNo 2019. 6

Digitalni kutak 8

Intervju za veljaču—Marija Mesić Škorić, prof.

13

Unicef i Srce za Afriku 18

Ekonomske vijesti 20

veljača 2019.

S VEZ AK 2 . , IZDANJE 5 .

VELJAČA 2019 .

Stranica 2 Svezak 2., Izdanje 5.

Sve ono što znamo o sve-tome Valentinu zapravo je proizašlo iz usmene pre-daje i ti su podatci samo legende prenesene stotina-ma godina „s koljena na koljeno“ za koje ne postoje dokazi. Ono što zapravo sa sigurnošću možemo tvrditi jest samo činjenica da je 14. veljače 269. godi-ne ubijen svećenik pod i-menom Valentin. Latinska izreka kaže: „Nomen est onem!“ (Ime je znak). To je posebno uočljivo u imenu Valentin. Izvor mu je u la-tinskoj riječi válens što znači zdrav/krepak. U Sje-vernoj Americi nastao je običaj da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju če-stitke i darove, žele si sre-ću, zdravlje i svako dobro. Sveti Valentin bio je sveće-nik i mučenik iz 3. sto-ljeća., također je bio prvi biskup grada Terni, stoti-njak kilometara od Rima, a na njegovom grobu je u 17. stoljeću izgrađena katedra-

la gdje se i danas čuva svečevo tijelo. Njegov se blagdan, Valentinovo, sla-vi 14. veljače. Valentinu se svetačka čast iskazuje pu-nih 17. stoljeća. Latinska izreka iz 17. stoljeća kaže: ♥ „Festa Valentino rediit lux – quisque sibi sociam jam legit ales avem“. ♥ („Došao je Valentinov blagdan, i svaka je ptica već sebi izabrala pticu družicu.“). Valentin budi i uspomene starijima. Zaje-dništvo i toplo gnijezdo dragi su svakome, bez ob-zira na životnu dob. Stoga je Valentinovo blagdan za sve ljude, dan radosnijih osobnih susreta, iskrena čestitanja i svečanijega svjedočenja uzajamne pri-vrženosti. U puku je Va-lentin od starine zagovor-nik protiv padavice i zašti-tnik očiju. Prema pučkoj meteorologiji prvi je pro-ljetni svetac. Rituali koji-ma se obilježava Valenti-novo zapravo su mješavi-

na poganskih običaja i kr-šćanstva. U starih je Grka od sredine siječnja do sre-dine veljače bio mjesec Ga-melion u kojem se obilje-žavala svetost braka Here i Zeusa. U antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Juno – zaštitnica braka, a 15. veljače bio je dan kad se slavio Lupercus, bog plodnosti, povodom čijeg slavlja su ljudi izmjenjivali pisma i poruke.

Novinar: učenik Kristijan Kaniža, 3. b

Sveti Valentin—nebeski zaštitnik zaljubljenih ♥

Izvor foto: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Valentin

Izvor foto: https://unsplash.com/photos/QoJ1powdWMU

Izvor foto: https://www.freepik.com/free-photos-vectors/love

Stranica 3 EKOOS

Ove se godine Ekonom-ska i upravna škola Osijek odlučila suprotstaviti drugim školama i poka-zati svoje znanje u žen-skom nogometu. Učeni-ce je na utakmice vodio profesor Tjelesne i zdravstvene kulture Luka Rimac. Prvu utak-micu odigrale su protiv Klasičara (Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti Osi-jek), učenice su vrlo do-bro započele igru što se moglo vidjeti iz završ-nog rezultata koji je bio 8:1 u korist Ekonomca.

Nakon te utakmice sli-jedila je utakmica pro-t i v R a v n i c e (Poljoprivredna i vete-rinarska škola Osijek). Cure su u utakmicu uš-le vrlo dobro, pokazale sjajnu igru te složnost i borbenost na terenu. Iako se Ravnica pokaza-la kao vrlo jak protiv-nik, naša ekipa Ekonom-ca zasluženo je pobije-dila rezultatom 3:2.

Sljedeća utakmica bila je protiv Ugostitelja

( U g o s t i t e l j s k o -turistička škola Osijek). Cure su utakmicu od-mah započele oštro te nisu dopustile Ugostite-ljicama da se približe njihovom golu. Uz do-bru obranu i napad, utakmica je završila 4:0 u korist Ekonomca.

Polufinale su naše cure igrale protiv Trgosa (Trgovačka i komerci-jalna škola „Davor Mi-las“ Osijek). Trgos je izuzetno jaka ekipa i za njih igraju reprezenta-tivke koje igraju u ŽNK Osijek. Ta je utakmica bila ujedno i „finale prije finala“ budući da se sastaju dvije najbolje ekipe već sada u polu-finalu. Sportsko rival-stvo između Ekonomca i Trgosa traje već godi-nama jer su to dvije najbolje ekipe u žen-skom nogometu. Naše učenice su u utakmicu ušle s velikim motivom da uzvrate Trgosu za prošlogodišnji poraz u finalu grada Osijeka, a i

u finalu na Županij-skom natjecanju. Uče-nice su se vrlo dobro pripremile za utakmi-cu te su već u prvoj mi-nuti dale gol. No naža-lost, Trgos je vrlo brzo izjednačio, a kasnije i potpuno preokrenuo rezultat u svoju korist. Iako je naša ekipa dala sve od sebe kako bi na-pokon pobijedila svog najvećeg rivala, Trgos se pokazao kao prejak protivnik te na kraju zasluženo odnio pobje-du rezultatom 8:1.

Nakon poraza od Trgo-sa, naša je škola igrala utakmicu za 3. mjesto protiv Ugostitelja. Dje-vojke su dobile tu uta-kmicu 9:1 i tako osvoji-le 3. mjesto. Zasluže-no!

Nažalost, naša škola ove godine ne ide na Županijsko natjecanje, ali im želimo čestitati za ostale uspješno odi-grane utakmice i pože-ljeti im malo više sreće iduće godine.

Bravo za naše učenice!

Novinarka: učenica

Barbara Oreč, 3. a

Ženski nogomet

Izvor foto: https://www.vectorstock.com/royalty-free-vectors/football-girl-vectors

Stranica 4 Svezak 2., Izdanje 5.

Uvod

U veljači 2016. godine slu-žbeno je privatiziran NK Osijek. Tim je potezom klub spašen od stečaja i danas je stabilan prvoligaš. Onaj tko me imalo pozna-je, vrlo dobro zna da NK Osijek ima poseban status u mom životu i da sam za svoj Osijek spreman dati sve. Naravno, nisam jedi-ni. Teško je to opisati ne-kome tko to nikada nije doživio... Kada malo vra-tim film unazad, shvaćam u kakvoj smo bili situaciji, sjetim se one gorčine na-kon skoro svake utakmice i to me podsjeti koliko je jaka u tim trenutcima bila ljubav nas navijača prema gradu i klubu. Kako i sa-ma pjesma kaže „Ti si na-ma sve na svijetu, ljubav jedina!“.

Iz godine u godinu ista borba

Nogometni klub Osijek osobno pratim nekih 8 do 9 godina. Kada sam počeo ići na utakmice, klub je

kao i godinama unazad vodio borbu za opstanak. Stanje u gradu preslikava-lo se i na sam klub. Nova-ca i ljudi je uvijek nedosta-jalo… i tako godinama, ali klub je uvijek nekako us-pio sklopiti „kraj s kra-jem“ i uz podršku tribina zadržati prvoligaški sta-tus, no bilo je samo pitanje vremena kada će nam i to malo sreće okrenuti leđa. Svi smo se nadali da taj dan neće nikada doći i da taj scenarij nećemo morati gledati. Nadali smo se ne-kim boljim danima…

Klub se „poklanja“ za kunu, a nigdje nikoga…

U drugoj polovici 2015. godine dogodilo se ono čega smo se svi bojali. Grad Osijek više nije bio u mogućnosti financirati no-gometni klub. Klub je go-milao dugove, igrači su igrali gladni bez ikakve naznake da će uskoro do-biti plaću, a navijači su bespomoćno gledali kako im klub propada. Čudan

je to osjećaj, kada bi učinio sve, a zapravo ne možeš učiniti ništa. Ipak, navijači su raznim porukama i u konačnici bojkotom, dali do znanja ljudima u klubu da neće dozvoliti da se pri-ča kluba tek tako završi i da očekuju da se poduzme sve kako ona najgora noćna mora, onaj najgori scenarij, ne bi postao stvar-nost. Jedina preostala opci-ja u tom trenutku bila je da se klub „pokloni“ za kunu bilo kome tko ima ikakav plan s kojim bi barem još neko vrijeme održao klub „na životu“. Pretjeranog, zapravo skoro pa nikak-vog odaziva nije bilo. Pos-tojala je mogućnost dola-ska njemačkih investitora u klub, no ta priča je od početka izgledala sumnji-vo i obećanja su bila kraj-nje nerealna. Iako njema-čki investitori navodno je-su dali određenu svotu novca klubu, dan prije ne-goli su službeno trebali preuzeti klub, nestali su bez traga... Činilo se da spasa više nema, činilo se kao da je to kraj osječke prvoligaške priče, barem na neko vrijeme.

Osječka nogometna bajka ♥

Izvor foto: http://osjecka.com/prvo-hrvatsko-pivo-nece-dionice-nk-osijek/

Stranica 5 EKOOS

Nije gotovo dok sudac ne svira kraj...

Kada smo mislili da je sve gotovo i kada smo se pomirili da ćemo O-sijek pratiti na gostova-njima u Belišću, pojavili su se Ivan Meštrović i Lorinc Meszaros. S pri-jeko potrebnim novcem i razrađenim poslov-nim planom pokazali su da su ozbiljni ulaga-či koji klub neće samo održavati na životu, već će ulagati u njego-vu budućnost te će sva-ki dio kluba graditi planski i na kraju kraje-va, od njega napraviti svojevrsni brend koji u budućnosti neće ovisiti o drugima, već će moći financirati sam sebe. Ivan Meštrović – inače rođeni Osječanin više je puta naglasio kako on i njegov partner klub ni-su kupili sebi, već žele

dati gradu i njegovim stanovnicima nešto na što mogu biti ponosni i nešto što će ostaviti du-bok trag u osječkoj po-vijesti!

Neki bolji dani

I eto, sada smo tu. Tri godine kasnije. Može-mo reći da živimo ono što smo nekada sanjali. Živimo one „neke bolje dane“. Klub je i više nego stabilan, a ljudi oko kluba su sretni i zadovoljni. Otkako i-mamo nove vlasnike, klub je napravio ogro-man iskorak poglavito

u marketinškom smis-lu, ali i u onom natjeca-teljskom—igračkom smislu. Tu je naravno i novi stadion na Pam-pasu koji bi trebao biti otvoren 2020. godine, a kako tvrde ljudi iz klu-ba sve ide i bolje nego planirano. Nogometni klub Osijek polako po-staje sve prepoznatlji-viji diljem Europe te je za očekivati da će se to odraziti i na samu eko-nomiju i gospodarstvo grada Osijeka. Valja napomenuti da je NK Osijek u zadnje 3 godi-ne ostvario zadivljuju-će rezultate u Europi te si je tako otvorio vrata za prodaju i kupovinu kvalitetnih igrača iz inozemstva, što je na-ravno veliki financijski plus za naš klub. Sve u svemu, ovo je jedna vrlo pozitivna priča koju grad Osijek zaslu-žuje. Svi se zajedno na-damo da će tako biti i kada nas ne bude te da će i buduće generacije imati priliku uživati u onome što se sada stvara.

Novinar: učenik Leonar-do Bijelić, 1. b

Izvor foto: https://www.facebook.com/kohorta88/posts/now-

you-know-who-we-are-grafit-na-vbk-pored-%C5%A1kole/1106928939451543/

Izvor foto: http://republika.eu/novost/66551/sampioni-na-krilima-15000-navijaca-nogometasi-osijeka-srusili-psv

SAMO OSIJEK!

Stranica 6 Svezak 2., Izdanje 5.

I ove godine u našoj Školi održana je Smotra LiDra-No—smotra literarnog, dramskog i novinarskog izričaja.

Nakon što su 17. siječnja 2019. učenici pročitali svo-je radove i pokazali svoje recitatorsko i glumačko umijeće, odlučeno je da će Školu na sljedećoj razini, gradskoj, predstavljati učenici:

Dolores Mak, učenica 4. d razrednog odjela s literar-nim proznim tekstom Pla-men ljubavi, mentorica Bla-ženka Budimčić, profesori-ca mentorica.

Ana Štimac, učenica 1. c razrednog odjela u samos-talnom dramskom nastu-pu recitirajući pjesmu Vje-koslave Huljić Bižuterija, a uvježbala ju je mentorica Marija Luc, profesorica hrv. jezika.

Dramsko-scenska skupina u skupnom dramskom iz-razu s dramsko-scenskom igrom Bez VEZE nema veze za koju su napisali tekst i uvježbali uz pomoć men-torice Blaženke Budimčić, profesorice. U skupini su vrijedno i požrtvovno ra-dili: Elena Atanasovski, Toni Hunjadi, Anamarija Lagator, Marko Rešetar Rudić i Helena Vlaškovac, svi učenici 4. f.

Gradska smotra održana je 31. siječnja u Medicin-skoj školi Osijek u Osijeku i u Dječjem kazalištu Bran-ka Mihaljevića.

Konkurencija je bila veli-ka, a naši učenici svi izvrs-ni. Na županijsku razinu Smotre upućena je Dram-sko-scenska skupina.

Županijska razina Smotre održana je u Našicama. Konkurencija je bila još

jača. Naši glumci fantastič-no su odradili predstavu, jednostavno, odživjeli su ju. Stručno povjerenstvo iznijelo je samo pohvale o izvedbi, ali je odlučilo za državnu razinu Smotre predložiti predstavu Dru-ge gimnazije.

Izvijestile: Elena Atanasov-ski, Anamarija Lagator, Helena Vlaškovac, 4. f

Smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2019.

školska, gradska i županijska razina ♥

Izvor foto: http://eivanec.com/lidrano-2019-u-podrucnoj-skoli-druskovec-odrzana-meduopcinska-smotra-lidrano-2019-evo-

radova/

Stranica 7 Svezak 2., Izdanje 5.

U ponedjeljak 25. veljače 2019. posjetili smo Proni Centar Osijek s ciljem od-laska na radionicu „Ellie on the road“. Prvo je usli-jedilo upoznavanje sa ži-votom Annie Eleanor Roo-sevelt koja je pridonijela stvaranju Deklaracije o ljudskim pravima. Eleanor je stvorila sliku prve dame koju poznajemo danas. Kada je njezin muž postao predsjednik, ona se zala-gala za istu plaću ženama, posjećivala crnačke četvrti, sirotišta, beskućnike i dr.

Nakon što su se naši uče-nici upoznali s njezinim bogatim životom, koji je promicao toleranciju i em-patiju prema potrebitima, predavač ih je upoznao s obilježjima fotografije te su učenici na radionici „Foto-radionica: Bolja fot-ka za ljepši svijet“ načinili skupnu fotografiju o zada-noj temi.

Novinarka: učenica Katarina Šuljug, 3. a

ABECEDA PISMENOSTI Posjet Proni Centru Osijek

Stranica 8 EKOOS

Uz sve korisno i lijepo što se događa tijekom rada na internetu, nažalost ima i problema. Surfanje, elek-tronička pošta, instaliranje programa s neprovjerenih stranica te preuzimanje da-toteka, mogu biti uzrok ne-željenih programa na raču-nalima ili pametnim mobi-telima.

Internet je ogromna mreža korisnih informacija i zaba-ve. Tehnologija olakšava određene aktivnosti i rad-nje. No tu je i druga strana – internet je izvor opasnos-ti za računalo, pametne mobitele, podatke na raču-nalu te njegove korisnike. Pruža mogućnost različi-tim aktivnostima protiv osobne sigurnosti kao što su kriminal, terorizam, ra-sizam, nasilje, pedofilija.

Stranice za preuzimanje programa i igrica bez licen-ce kojima djeca i mladi čes-to pristupaju, sadrže nesi-gurne ili neprimjerene lin-kove koji mogu zaraziti ra-čunalo zlonamjernim pro-gramom svake vrste. Zlo-namjerni programi žele prodrijeti u naše računalo. Osim virusa, crvi i trojana-ca postoje i drugi štetni programi, primjerice spyware (uhodi nas i bilje-ži naše navike) ili adware (zatrpava nas reklamnim porukama). Internet nema prirodne ni državne grani-

ce, zato je lakše izložen ra-zličitim sigurnosnim napa-dima.

Pedofilija, pornografija i nasilje na internetu u stal-nom su porastu. Neki o-pravdavaju tu činjenicu jer je internet napravljen kako bi bio slobodan, a ne sigu-ran. Prilikom pregledava-nja web sadržaja, podatci o aktivnostima korisnika prikupljaju se i pohranjuju, a poslije nam iskaču pop-up prozori vezani uz naše pretraživanje. Sve opasnos-ti koje smo pobrojali čine internet nesigurnom online zajednicom. No, internet je zapravo siguran koliko ga korisnik učini sigurnim. Prema vlastitim željama korisnik društvenih mre-ža može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi. Može postaviti vlasti-ta pravila vezana uz priva-tnost i pristup profilu. Ro-ditelj može ograničiti vrije-me koje njegovo dijete pro-vodi na internetu. Može uz aplikacije roditeljske sigur-nosti nadzirati koje strani-ce dijete posjećuje. Računa-lo može biti smješteno u dnevnoj sobi. Taj korak o-lakšava nadgledavanje dje-tetovih radnji. Mlade treba ograničiti u vremenu koje provode za računalom i na internetu. Nužno je educi-rati roditelje, nastavnike i mlade ljude o opasnostima i sigurnosnim pravilima p r i l i k o m k o r i š t e -

nja interneta i digitalnog svijeta.

Računalo se od zlonamjer-nih programa štiti pravil-nim postupcima tijekom rada.

Evo i nekoliko savjeta:

instalirati vatrozid,

instalirati antivirusni softver, ažurirati anti-virusni softver,

koristiti antispam,

koristiti kvalitetne lozinke za prijavu ko-risnika na računalu i

kreirati korisničke ra-čune koji imaju manje ovlasti od administra-tora za manje iskusne članovi obitelji.

Ako su neki programi nesi-gurni (neki preglednici), postoje alternativni progra-mi koje korisnici mogu ins-talirati I služiti se njima. Svaka stranica vezana uz financije, online kupovinu i bankarstvo posjeduje certi-fikat te ga je potrebno pro-vjeriti prije transakcija. Po-vjerljive podatke potrebno je slati šifrirane putem in-terneta te zaštićene lozin-kom. Neželjeni i štetni pro-grami na računalu funkcio-niraju različito: brišu dato-teke, razmnožavaju se pu-tem mreže, guše promet i uzrokuju štetu.

Sigurnost i zaštita na internetu

Stranica 9 Svezak 2., Izdanje 5.

Oni brišu datoteke, us-poravaju rad računala, šalju neugodne i štetne poruke drugome i sl. U posljednje vrijeme nam-nožili su se i programi koji nisu štetni, ali ome-taju normalan rad i ugro-žavaju sigurnost računa-la, primjerice šalju poda-tke o vašem računalu i vašim navikama, a onda instaliraju na vaše raču-nalo programe koji se sami pokreću i prikazuju reklame ili neželjene po-ruke.

Ponovimo, kako se zaš-tititi:

Da biste sačuvali svoje dokumente, redovito tre-bate raditi sigurnosne kopije (backup) dokume-nata i programa. Osim toga potrebno je:

upotrijebiti vatro-zid (Firewall), pro-gram koji kontroli-ra zahtjeve za raz-mjenu podataka između vašeg raču-nala i interneta i po potrebi ih blokira,

ažurirati računalo instalacijom nado-gradnji i ispravaka pogrešaka u susta-vu (automatska na-dogradnja),

instalirati antivirus-

ni program i redo-vito ga nadograđi-vati te

koristiti kvalitetne zaporke.

Lozinka je skup znakova koji uz korisničko ime omogućuje korisniku pristup različitim aplika-cijama ili web mjestima. Preporučuje se da lozin-ka ima najmanje 10 zna-kova koji će biti kombi-nacija slova, brojeva i po-sebnih znakova):

koristiti privatno ili anonimno pregle-davanje (ako želite pretraživati web bez spremanja svo-jih aktivnosti na webu)

Poznatiji antivirusni pro-grami su Norton Antivi-rus, NOD 32, Sophos, Kaspersky i drugi. S Windows operacijskim sustavom dolazi antivi-rusni program Defender.

Pravila za sigurnu upo-rabu interneta

Internet je siguran koliko ga korisnik učini sigurnim.

1. Prema vlastitim že-ljama, korisnik dru-štvenih mreža mo-že sakriti svoj profil

i fotografije od nepoz-natih ljudi.

2. Nikada ne treba otkri-vati osobne podatke!

3. Provjeriti tko je osoba s druge strane mreže!

4. Ukoliko postoji prob-lem, obratiti se rodite-ljima ili nastavnicima.

5. Kod djece mlađe dobi koristiti programe koji automatski zaključava-ju internet nakon odre-đenog vremena te pro-grame koji blokiraju posjet nepoželjnim stranicama.

6. Instalirati alternativ-ne web preglednike.

7. Provjeriti certifikat stranice vezane uz fi-nancije, online kupnju i bankarstvo.

8. Povjerljive podatke pu-tem interneta slati šifri-rane te zaštićene lozin-kom.

prof. Natalija Stjepanek

Stranica 10 Svezak 2., Izdanje 5.

Ljetne kiše

Ljetne kiše pričaju ljubavnu priču

Na prostranoj livadi u zelenoj travi

Mislila sam on je onaj pravi

Zaveo me poput opijuma

Ne sluteći ništa loše

Popila sam otrov

Donesite mi morfij

Bol je prejaka

I ništa više neće biti isto

A ljetne kiše stapaju se sa suzama mojim

Pričaju bolnu priču

I ništa više neće biti isto

nikada više.

Karla Milinković, 3. b

Literarni kutak

Izvor foto: https://www.ted.com/topics/love

Stranica 11 Svezak 2., Izdanje 5.

Ljeto 2018. godine… mama je opet odlučila renovirati nešto u stanu. Ovaj put, to je bila kuhi-nja. Ne previše, uzevši u obzir da smo ju već renovirali par godina unatrag, već je samo odlu-čila mijenjati podove, ormariće i staviti novi hladnjak. Stoga sam ja otišla kod bake u Čepin na tih nekoliko dana, dok ne završe s kuhinjom.

Voljela sam ići kod bake. Ima veliko dvorište i psa pa mi nikada ne bude dosadno. No ovaj put bilo je nešto drukčije… Moja baka nije bila osoba koju sam poznavala, osoba koja me jednom čuvala niti osoba koja me odgojila. Ona je bila osoba koja je vodila nekakvu udrugu, zajedni-cu, nešto nalik tome, gdje su ona i njezin posvojeni sin, mamin brat, preodgajali djevojke godi-na u razmaku od 15 do 18, koje su učili ponašanju, određivali im za koga će se udati, koliko će djece imati i što će raditi. Nitko se nije tomu bunio, sve su djevojke radile što im se reklo kako ne bi izazvale nepotrebno nasilje nad njima. Svakoj djevojci bio je dodijeljen jedan „čuvar“, ko-ji je pazio da rade sve što im se kaže. Meni je također bio dodijeljen čuvar. Čudno, pomislih!? Bio je visok, zgodan, smeđe kose i smeđih očiju. Uvijek je bio obučen u bijelu košulju zavrnu-tih rukava do lakata i sive hlače. Djevojke nisu smjele pričati sa svojim čuvarima, no mene je nešto vuklo k njemu, nešto mi je govorilo da pričam s njim.

Jedne noći, dok su svi spavali, a čuvari bili u svojim sobama, vjerojatno isto spavali, ja sam se iznenada probudila. Pogledala sam lijevo od sebe i ugledala svog čuvara kako zamišljen sjedi za stolom i gleda pred sebe. Ustala sam i otišla do njega te sjela kraj njega. Sve u meni je vikalo kako je to loša ideja i kako bi se trebala maknuti, no nisam poslušala. Tipično… „Hej…“, nesi-gurno sam progovorila. Nije me niti pogledao. To mi je bila vjerojatno zadnja prilika da se vra-tim u krevet, ali nisam to napravila. Pokušala sam nastaviti razgovor, pitanjima što radi i raz-nim potpitanjima o ovoj „zajednici“, ali to je također bilo bezuspješno. Polako je svanula zora. Najednom je samo ustao, u tišini otišao do peći i uzeo nešto nalik na metalni štap i zavitlao to prema prozoru kraj kojega sam sjedila. Na licu mu se nije mogla pročitati niti jedna emocija. U tom trenu sam shvatila kako bi me trebalo biti više strah...

Baka je naišla, pogledala u njega, također bez ikakve čitljive emocije na licu, došla do prozora i samo prolaznicima mirno rekla kako je njezin sin slučajno razbio prozor. Njezin sin? Sve je o-vo postajalo čudnije… Najednom je nešto samo kliknulo u meni, kao da je netko pritisnuo ne-kakav imaginarni prekidač. To je rezultiralo tome da ja pogledam prema njima i krenem sa svojim klasičnim feminističkim izjavama, tipa: „Ja sam feministkinja i ne želim ovako živjeti dok sam tu. Ja sam sasvim sposobna sama pronaći nekoga tko će me voljeti i koga ću ja voljeti, bez obzira jesam li naučena da budem „savršena“ kućanica ili ne. Sama ću si izgraditi karijeru i živjeti život po svojim načelima, a ne po načelima neke apsurdne zajednice koja se radije ok-reće nasilju prema ženama umjesto da nauče muškarce cijeniti žene.“ Uz posljednje riječi po-pela sam se na prozorsku dasku i skočila na pločnik. Preletjevši pogledom preko bake i čuva-ra, ustanovila sam da na njihovim licima i dalje nema nikakve emocije. Kao da nikada ne miču lice…

Rastresena kao inače, nisam razmišljala te sam tek nakon skoka uvidjela da i dalje imam deku oko sebe u koju sam se umotala kada sam ustala kako bih pričala s čuvarom. Donijela sam još jednu u nizu loših odluka, a to je da vratim deku. Iako mi je svaki glas u glavi govorio: „Bježim i ne vraćaj se, trči i ne gledaj natrag, zaboravim na ovo!“, okrenula sam se prema pro-zoru i ugledala baku i čuvara kako stoje jednako kao i kada sam bila unutra, jednakih izraza lica.

...

Stranica 12 EKOOS

Izvor foto: https://www.dreams.co.uk/sleep-matters-club/why-do-we-forget-our-dreams/

Pokušala sam kroz prozor, odnosno rupu nekadašnjeg prozora, vratiti deku no staklo je bilo tamo kao da se nije ništa dogodilo. Zašto ja još ne bježim? Zašto se brinem oko neke tako ba-nalne stvari kada sam već mogla biti daleko odavde? Kao da ja ne kontroliram svoje tijelo, svoje postupke. Ušla sam u dvorište i nekako se spotaknula ni na što i pala. Čuvar se stvorio kraj mene i pogledao me. Imao je isti izraz lica kao inače, no bilo je nečega u njegovom pogle-du zbog čega sam znala da je gotovo. „Gotovo je. Moj život je gotov. Sve je gotovo.“, svi glaso-vi su mi govorili. Čuvar se udaljio i stajao kraj vrata dvorišta i nekako su mu se u ruci pojavili luk i strijela. Ako mi prije nije ništa bilo jasno, sada je još manje. Ne mogu se pomaknuti. Jedva imam glasa. Vikala sam baki da dođe, da mi pomogne. Ona je došla, pogledala u čuvara i otiš-la. To nije moja baka.

To nisu osobe, tada mi je postalo kristalno jasno. Naciljao je prema meni, dok su mi suze curile niz lice. Sve je postalo kao u usporenom filmu. Ispalio je strijelu prema meni. Zatvorila sam oči i otvorila ih u sekundi kada je strijela došla do mene. Pogodio me u stomak i u trenu kada me strijela pogodila, sve se zacrnilo. Polako sve postaje čisto. U početku bjelina. Počinjem razabi-rati oblike oko mene. Budna sam. Ono je bio san. Trepnem par puta i pogledam oko sebe. Srce mi preskače ubrzano. Ne mogu disati. Ja sam u svojoj sobi u Čepinu. Svi oko mene spavaju. Moj čuvar je za stolom…

Laura Novotni, 3. a

Stranica 13 EKOOS

Poštovana profesorice, zahva-ljujemo Vam što ste izdvojili svoje vrijeme i prihvatili odgo-voriti na pitanja za intervju. Imamo nekoliko pitanja vezana za školu te nekoliko pitanja ve-zana uz Vaš privatni život. Pa počnimo… Novinarke: Koji Vas tri rije-či najbolje opisuju? Prof. Mesić Škorić: Teško je opisati sebe trima riječima, ali najviše su zastupljene vrijedna, uporna i kreativna. N: Koliko dugo već radite u školi? Jeste li prije prosvjete radili neki drugi posao? Prof. Mesić Škorić: U školi radim punih 26 godina. Počela sam raditi davne 1992. godine. Kao studentica, radila sam pre-ko Studentskog centra u Sla-vonskoj banci, sada Addiko ban-ci. N: Što mislite o novoj obra-zovnoj (kurikularnoj) refor-mi? Prof. Mesić Škorić: Promjene su nužne i potrebno je kontinu-irano ulaganje u obrazovanje ako želite pratiti tržišne izazo-ve. Kurikularnu reformu potre-bno je provesti do kraja i podr-žavam promjene koje se prila-gođavaju novim metodama ob-razovanja, ali nije potrebno mi-jenjati osnove.

N: Kakve su generacije uče-nika danas s obzirom na one prijašnje?

Prof. Mesić Škorić: Danas su generacije drugačije. Naša ško-la ima prekrasne mlade ljude koji žele učiti i aktivno sudjelu-ju u nastavnom procesu. Naža-lost, ima i onih koji nisu sprem-ni za rad i ulaganje u znanje, sve im je komplicirano, nemaju vremena, jednostavno žive u virtualnom svijetu i u stvar-nom se svijetu ne snalaze. Dru-gačije su i obitelji, što također utječe na razvoj djece. Današ-nju generaciju često nazivamo „Fejs“ generacija ili „iPhone“. Osnovna karakteristika im je sposobnost multitaskinga jer istovremeno mogu obavljati više zadataka istovremeno. In-formacije su im lako dostupne i brzo ih obrađuju, umreženi su, odrasli su uz modernu tehnolo-giju, teže materijalizmu, brzoj zaradi itd. Mobitel im postaje kao „kućni ljubimac“ bez kojih ne mogu. Uz pomoć informacij-sko-komunikacijske tehnologije svijet im je na dlanu i samo jednim klikom dolaze do svih informacija.

Radi njihovog drugačijem pog-leda na život i sve što ih okru-žuje, potrebno je prilagoditi metode obrazovanja novim ge-neracijama, dakle, kurikularnu reformu. N: Autorica ste udžbenika s područja ekonomije. Koliko je pisanje udžbenika zahtje-van posao, stignete li ga u-skladiti s poslom u školi?

Prof. Mesić Škorić: Pisanje udžbenika je veliki izazov i zahtjeva puno rada, odricanja, istraživanja, proučavanja, ali i kreativnosti u pisanju. Osim udžbenika napisala sam i puno stručnih i znanstvenih radova, priručnika itd. Bitna je samo dobra volja, želja i organizaci-ja. Važno je voljeti sve što ra-dite, ako to nije bila vaša želja i niste mislili da ćete ikada raditi taj posao, bitno je učiniti ga najboljim što možete. Slobodno vrijeme neka bude za ono što volite.

N: Koliko je posao nastav-nika stresan i odgovoran? Prof. Mesić Škorić: Posao nastavnika je izrazito stresan i odgovoran. Kad nas vidite da ulazimo u razred i stanemo pred ploču morate znati da je do tada uloženo puno rada i truda.

Intervju za veljaču – dr. sc. Marija Mesić Škorić, nastavnica ekonomske grupe predmeta

Stranica 14 Svezak 2., Izdanje 5.

Treba naći način kako zadržati pažnju učenika tijekom nastav-nog procesa, na koji način izgo-voriti svaku riječ, paziti na pok-rete, održati radnu atmosferu, ali istovremeno opuštenu i ugo-dno da se svi dobro osjećamo. Ponekad je to izrazito teško jer ima puno stvari iz okruženja koji utječu, kako na učenike, tako i na nas. Mi smo menadže-ri u razredu i to s vrlo osjetlji-vom dobi učenika. Kada sve to uzmete u obzir, nije jednostav-no. Moj su život obilježili moji profesori, tako i mi sada utječe-mo na odrastanje djece i zato smo vrlo odgovorni i bitna kari-ka u društvu. Sve što nas je netko naučio, kako mene tako i vas, bili su nastavnici. Zato je naš posao stresan i odgovoran. A svi ponekada zaboravimo tko nas je naučio čitati i pisati, tko nas je naučio tablicu množenja itd. Jedan jedini odgovor i to uvijek—nastavnik. N: Koliko je važno stručno usavršavanje nastavnika i rad na sebi? Koliko je važan profesionalan razvoj svakog nastavnika? Prof. Mesić Škorić: Svatko ima pravo na svoj izbor. Netko želi ulagati više, a netko manje u svoje usavršavanje. Zato pos-toje razlike među nastavnicima što je jako dobro. Učenicima bi bilo monotono da smo svi isti. Rad nastavnika zahtjeva konti-nuirano ulaganje u svoje zna-nje. Bez cjeloživotnog učenja danas ne možete ni zamisliti rad nastavnika kao ni bilo koji drugi posao. Svoje sam cjeloži-votno učenje posvetila upravo

ekonomskoj struci i prošla cije-lu vertikalu ekonomskog obra-zovanja od srednje škole, fakul-teta, magisterija i na kraju do-ktorata. Znanje je moć! Morate znati da vam u životu sve mogu uze-ti, ali znanje ne. Zato se ne treba okretati za onima koji uz pomoć raznih trikova dolaze do svojih uspjeha, već treba ulaga-ti u svoje znanje jer ono vječno ostaje.

N: Imate li hobije?

Prof. Mesić Škorić: Da, i-mam nekoliko hobija, ovisno o godišnjem dobu, vožnja bici-klom, skijanje, klizanje, vozim brod, plivanje, plesanje, pjeva-nje, volim putovanja i volim izmišljati kolače i pripremati hranu.

N: Koji biste grad željeli posjetiti i zašto?

Prof. Mesić Škorić: Obišla sam ih puno jer volim putova-ti. Ne mogu izdvojiti samo je-dan jer ne znam od ovih triju koji mi je bitniji – Pariz, New York i Peking. Želim uvijek gledati poslovni svijet u dru-gim državama i doznati tajnu njihovog uspjeha. Želim učiti od boljih i ekonomski stabilnih gospodarstava.

N: Nabrojte tri stvari koje Vas usrećuju? Zašto?

Prof. Mesić Škorić: Ne mogu reći da je to stvar, ali me pr-

venstveno usrećuju moja dje-ca, želim njih vidjeti kako su sretni i zadovoljni. Teško je izdvojiti samo tri stvari jer je život malo složeniji. Volim sve što vole prosječne Hrvati-ce mojih godina. Prvenstveno zdravlje, malo sreće. Volim aute jer volim voziti i ne ovi-siti o nikome ni kada krećem ni kada se vraćam odnekuda.

N: Koliko su naša zanima-nja u školi konkurentna na tržištu rada? Što kažu po-slodavci?

Prof. Mesić Škorić: Ne mo-gu se složiti s tako postavlje-nim pitanjem. Danas biti eko-nomist nije jednostavno. Mo-rate znati da svaka tvrtka, bez obzira na broj zaposlenih, mo-ra imati jednog ekonomistu koji je svestran, kreativan i inovativan. Ekonomisti vode tvrtke, ali je za to potrebno znanje. U računovodstvu ra-de ekonomisti i to uglavnom naši učenici. Pogledajte samo u našem okruženju. I njih smo učili ovdje u školi. Kon-kurentni su na tržištu rada jer se bez njih ne može zamis-liti postojanje bilo koje tvrtke. Ali što morate znate, trebate biti dobri ili izvrsni, ulagati puno u svoje znanje i učiti u školi, poslodavci žele dobre učenike izvrsnog znanja, biti svjesni da se u školi dobiju dobri temelji za tržište rada, ali na žalost mali broj učenika to ostvari.

Stranica 15 EKOOS

Možete pokrenuti vlastiti po-sao, raditi u marketingu kojeg svaka tvrtka treba, u osigura-nju, banci, bolnici, građevinar-stvu, hotelu itd. Nema djelat-nosti koja može bez vas, ali i od vas se nešto traži. Trebate biti svjesni i spremni kontinuirano se stručno osposobljavati, odla-ziti na stručna usavršavanja, čitati zakone i propise, biti oda-ni svom poslodavcu. Svaka tvr-tka je specifična i morate se pri-lagođavati i biti fleksibilni. U protivnom, pokrenite vlastitu tvrtku. S obzirom da smo mi strukovna škola, prolaznost naših učenika na Državnoj ma-turi je iznad 80% što je odlično i učenici uglavnom upisuju Ekonomski fakultet, Pravni fakultet ili Poljoprivredni fa-kultet, smjer Agroekonomika. Našu struku svaka tvrtka treba i bez nje se ne može. Svaka tvr-tka treba računovođu, pravnika i ekonomistu za marketing, Naši učenici dobiju sva potreb-na znanja, ali koliko usvoje, to ovisi o pojedincima.

Uspjesi su vidljivi, rezultati o položenoj maturi također, što u konačnici ne znači da učeni-ci koji malo kasnije shvate od-govornost, ne mogu postići dobre rezultate. U svakom slučaju, osnovu iz svih pred-meta dobiju i puno više, što sam već napomenula da to isključivo ovisi o svakom poje-dinom učeniku.

N: Što biste poručili za kraj novim generacijama učenika? Prof. Mesić Škorić: Dragi učenici, ako imate svoj hobi i želite raditi posao koji volite, dođite i upišite Ekonomsku i upravnu školu. Naša škola će vas pripremiti kako biste kas-nije uspješno vodili vlastiti posao od osnivanja do realiza-cije na tržištu i ostvarili svoj san. Kreativni i inovativni nastavnici pomoći će vam us-vojiti potrebno znanje za u-ključivanje na tržište rada.

Ako se tijekom strukovne škole odlučite za daljnje školovanje, na bilo kojem srodnom fakul-tetu dobit ćete potrebno zna-nje za nastavak školovanja, što potvrđuje visoka prolaznost na Državnoj maturi. Hvala Vam na odvojenom vremenu i želimo Vam pu-no uspjeha u daljnjem ra-

du. Novinarke: učenice Barbara

Oreč i Ivona Guštin, 3.a

Stranica 16 Svezak 2., Izdanje 5.

Rad koji je upućen na gradsku razinu Smotre LiDraNO 2019. mentorica: Blaženka Budimčić, prof.

PLAMEN LJUBAVI Sanjao sam te sinoć… Onakva vrckava, vesela, rumena i nasmijana trčala si kroz žitno polje isprepleteno crvenim makovima i plavim različcima. Bila si ona mokra, sićušna kap rose, blistava kao zrcalo koje ti odsijava dušu. Ti, koja me zna bolje od ikoga drugoga… Čisto, do-voljno čisto da prodre do najskrivenijeg kutka moje duše. Iza nas ostala je samo prazna stranica naše neispisane knjige ljubavi, nedovršena priča, knji-ga bez kraja. Bez sretnog kraja. A ja nisam imao samopouzdanja. Nedostajalo mi je dovoljno hrabrosti da ti se javim nakon svega. Nisam imao snage trčati poljima, lutati šumama, dozi-vati te ulicama grada, zavirivati u tramvaje nisi li negdje šćućurena na sjedalu, s knjigom u ruci i čekaš svoju stanicu. Nikada nisam napravio ono što sam trebao… Kada bih barem mogao vratiti vrijeme, sve bih promijenio! Nažalost, vrijeme ne mogu vratiti. Ono neprekidno protječe, inateći se našim željama i snovima... S tobom sam proveo najljepše dane kakve nisam proveo ni s kim životu, tako brzo, strastveno, prolazno, nezaboravno… Kada se samo sjetim kakvim si me pogle-dom promatrala, kako su tvoje sjajne oči prodirale u dubinu mene, kako si voljela svaki mili-metar moga lica, svaku moju boru, nepravilnost, pjegicu na licu mome… Kako si… Sjećanja, samo sjećanja. Voljela si i sve ono što ja kod sebe i nisam baš volio. Sve moje loše pretvarala si u moje dob-ro. Nije trajalo dugo. Barem ne onoliko dugo koliko sam to želio. Jednostavno, nestala si, ne ostavljajući nikakav vidljivi trag svojih stopa. Nisam te htio pustiti, nisam te trebao pustiti, a pustio sam te prerano. Nisam te čvrsto držao svojim slabim rukama. Trebao sam se boriti da ostaneš, trebao sam se boriti za tebe. Gdje je nestala ta upornost koju sam mislio da imam? Bez borbe, pustio sam te da odeš.

Iza nas je deset dugih godina. Nisam te nijedanput ni u prolazu susreo. Nisam iz daljine čuo tvoj mekani cvrkutavi glas. Načuo sam samo neke priče da si se preselila u Zagreb, da imaš tvrtku s odjećom i da si slavna i uspješna dizajnerica koja putuje Europom i svijetom. Sve što si željela, to si i ostvari-la. Volio bih te susresti, pitati te jesi li sretna, jesi li pronašla svoju srodnu dušu? Nitko mi nije znao odgovoriti na ova pitanja koja su često, nehotice, bila u mojoj glavi. Ako me pitaš, ja sam pronašao srodnu dušu. Mislio sam da sam ju našao. Bila ja slična tebi, tako nalik tebi, ali opet nije bila ti. Bila je tako vrckava, zaigrana i uvijek nasmiješena, ali sam ju brzo izgubio. Izgubio sam ju, kao što sam i tebe. Ovaj put nenamjerno i ne svojom krivi-com. Kako je čudan taj život, ta bolest koja se tako brzo pojavi i poremeti ti cijeli tok života. Ipak ima jedna svijetla točka, netko tko me drži na putu, moja i njezina petogodišnja djevojčica. Osjećam se krivim što joj nitko nikada neće moći nadomjestiti majčinu ljubav.

Stranica 17 EKOOS

Nemam puno godina a već sam izgubio dvije ljubavi svoga života. Ono što mi ostaje je nada, vječno vjerovanje da će i meni zasjati sunce. Ostaje mi želja i pokušaj da te, možda, pronađem. Prošlo je već previše godina. Možda si se sretno udala, možda imaš djecu, možda si se preselila u drugi grad ili me jednostavno ne želiš više vidjeti. Sjećam se onih dana provedenih s tobom… Nismo se dugo poznavali, a činilo se kao da se poz-najemo godinama. Izgledalo mi je kao da te poznajem čitavog svog života, kao da poznajem čitavu dubinu tvoje duše. Sjećam se i onih tvojih vlažnih ruku, crvenih, rumenih obraza, tvoga dodira. Kada bi me dodir-nula, svaki puta sam pomislio da leptir slijeće na moju ruku, na moje rame. Vrijeme provedeno s tobom prošlo bi u djeliću sekunde, ma u djeliću stotinke. U tim trenucima osjećao sam kao da sam u najljepšem snu i nisam se htio probuditi jer kao da sam negdje daleko u snovima vidio naš brzi i skori rastanak. Bojao sam se, ako bih pogledao stvarnost, možda te ne bi bilo. U tim trenucima osjetio sam puninu tvoga srca, a znam da si i ti to osjetila. Ljudi kažu: „Bilo je presavršeno da bi bilo istinito.“ Neki drugi kažu: „Sve što je lijepo, kratko traje.“ Nakon tvog odlaska, našao sam našu priču u tim poslovicama. Preselio sam i ja sa svojom djevojčicom u Zagreb jer za rodni grad me više ništa i nitko nije ve-zao… Ti si živjela u mojim sjećanjima, snovima i mislima danonoćno. Znao sam da gledamo isto veličanstveno zvjezdano nebo na kojem sam tražio zvijezdu koja će me odvesti tebi, znao sam da nas grije isto sunce koje se svakog jutra rađa i da nas svake večeri isti mjesec uspavljuje. Tražio sam te u romanima, bila si moja junakinja. U isto vrijeme bila si moj spokoj i mir, ali i nemir i prolaznost. Često sam pomislio možda se ipak nekad slučajno i sretnemo u prolazu, ili u daljini, tko će znati. Možda se jednoga dana opet nađemo na istoj stazi. I bilo je tako… Stajala si na trgu onakva savršena, nasmiješena i nepromijenjena, ista kao i prije gotovo dvana-est godina. Ugledao sam te i nisam vjerovao svom pogledu. I tada sam osjetio isto ono što sam osjetio kada sam te prvi puta vidio. Tog trenutka nitko me nije mogao prevariti: bio sam sigu-ran da si to ti! Učinilo mi se kao da toliko vremena nije prošlo, kao da se sve dogodilo jučer. Ka-da si usmjerila svoj pogled prema meni, zapazio sam onu još neugašenu i nepromjenjivu vatru u tvojim očima, vatru u kojoj gori onaj stari plamen, koji se nije nimalo promijenio. Osjetio sam da me voliš kao i prije mnogo godina. Htio sam vjerovati da me nikada nisi prestala voljeti, kao što nisam ni ja tebe. Pomislio sam da je ljubav narasla kako su i godine narasle. Plamen ljubavi se nije ugasio, samo se još više rasplamsao u našim očima, u našim srcima, u našoj stvarnosti koja više nije samo puko sjećanje. Riječi nam nisu bile potrebne. Ljubav, strast, požuda, emocije su bile u zraku i miješale su se pod plavetnilom nebeskog svoda. Sada, kada sam te ponovno našao, stisak mojih ruku je jak, čvrst, zatvoren poput kruga iz koje-ga više nikada nećeš izići! Ti i moja, naša, djevojčica. Dolores Mak, 4. d

Stranica 18 Svezak 2., Izdanje 5.

Svi otprilike već nagađamo što je Unicef, ali ja sam pro-vela malo istraživanje i upi-tala odrasle i svoje vršnjake što je to. Većina ih je odgo-vorila da je to fond za po-maganje potrebitih. Pravi je odgovor da je Unicef među-narodni fond koji skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i mladih. Utemeljen je 11. prosinca 1946. godine na skupštini Ujedinjenih naro-da. Prvobitno pomaganje bilo je usmjereno na djecu Europe nakon Drugog svjetskog rata, no kasnije je Unicef svoj zadatak usmje-rio na druge dijelove svijeta kako bi pomogli djeci iz Af-rike, Azije i Južne Amerike. Fond se u cijelosti financira dobrovoljnim prilozima

vlada, građana i sl. Tako je i naša škola nedavno skupljala školski pribor za djecu iz Ru-ande koji smo odnijeli obite-lji Garmaz. Oni ponovno od-laze u Ruandu tako će nas doprinos nekome pomoći. Obitelj Garmaz ima puno lijepih iskustava iz Ruande, njihov je prvi put bio posjet kada su bili na medenom mjesecu. Od tada odlaze o-namo redovito i organiziraju puno humanitarnih akcija kako bi pomogli djeci. Više o svim njihovim odlas-cima i akcijama prikupljanja možete pronaći na linku: http://www.vjeko-rwanda.info ili na Facebook stranici Srce za Afriku.

Kao volonterka naše škole jako sam sretna što smo na-pravili i ovo prikupljanje te se nadam da ćemo se kao i do sada u puno događaja uključiti. Iskustvo je volon-tiranja plemenito, a sve nam se vrati kada vidimo osmijeh onih kojima smo pomogli.

Novinarka: učenica Lucija Bertol, 2. b

Unicef i Srce za Afriku

Izvor foto: https://www.un.org/youthenvoy/2013/09/unicef-the-united-nations-childrens-fund/

Izvor foto: https://www.facebook.com/srce.za.afriku/photos/p.1720900094671420/17209

00094671420/?type=1&theater

Stranica 19 EKOOS

ku kada otputuje u Afriku. Nakon povratka, pozvana je u našu Školu kako bi prezentirala rad Udruge te iskustvo s posljednjeg pu-tovanja. Maja je rado pristala te ju očekujemo u travnju! Jelena Soudil-Prokopec, prof.

Naše volonterke Lucija Bertol, Emra Bilali, Isabela Livaja i Mia Grgić 20. velja-če dostavile su prikupljenu donaciju školskog pribora za djecu iz grada Kivumu u Ruandi. Gospođa Maja Sajler Garmaz, predsjedni-ca Udruge „Srce za Afriku“ dostavit će donaciju u ožuj-

SRCE ZA AFRIKU

Izvor foto: https://thenextweb.com/entrepreneur/2017/08/01/14-things-better-love-becoming-entrepreneur/

Sretno Valentinovo dragi učenici i nastavnici!

Stranica EKOOS

Nagradni natječaj za videoradove informacijskih centara Europe Direct

u Hrvatskoj #EDICHrvatska #Ovajputglasam

Tijekom veljače otvoren je nagradni natječaj Informacijskih centara Europe Direct (EDIC) u Hrvatskoj za videora-dove u trajanju do 60 sekundi sa svr-hom poticanja mladih na aktivno u-ključivanje u izbore za Europski parla-ment 2019. Natjecatelji imaju zadatak da u zada-nom vremenu na kreativan i primje-ren način objasne zbog čega će glasati na izborima za Europski parlament 2019. godine. Sadržaj videorada mora obuhvaćati promicanje europskih vri-jednosti, aktivnog građanstva te važ-nost i ulogu mladih u Europskoj uni-ji. Žiri će nagraditi ukupno dvana-est najuspješnijih natjecatelja—desetero za najkreativnije videorado-ve, jednog za najduhovitiji i jednog za najautentičniji videorad. Natječaj je otvoren do 1. ožujka 2019. godine! Više o natječaju na linku: https://bit.ly/2WC82lo

Izvor foto: http://www.europedirect-vpz.eu/vijesti/nagradni-natjecaj-za-videoradove-informacijskih-centara-europe-direct-u-hrvatskoj-

edichrvatska-ovajputglasam/379

Ekonomske vijesti

Natječaj za učenike osnovnih i sred-njih škola

za najbolji videorad, strip, plakat te infografiku na temu:

„Pametno s pametnim tehnologija-ma—Zaštita potrošača u digitalnom

svijetu“ Povodom Svjetskog dana prava potro-šača, koji se obilježava svake godine 15. ožujka, Ministarstvo gospodars-tva, poduzetništva i obrta u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazova-nja, Hrvatskom regulatornom agen-cijom za mrežne djelatnosti, Hrvat-skom agencijom za nadzor financij-skih usluga, Hrvatskom narodnom bankom, Ministarstvom unutarnjih poslova, Državnim zavodom za inte-lektualno vlasništvo te Nacionalnim CERT-om Hrvatske akademske i is-t r a ž i v a č k e m r e ž e raspisao je nagradni natječaj za uče-nike osnovnih i srednjih škola za naj-bolji videorad, strip, plakat te info-grafiku na temu: „Pametno s pamet-nim tehnologijama—Zaštita potroša-ča u digitalnom svijetu“. Natječajem se želi potaknuti učenike na stjecanje potrebnog znanja i razvi-janje svijesti o potrošačkim pravima u svijetu digitalne tehnologije.

Izvor foto: http://skole.hr/obrazovanje-i-tehnologija?news_id=18717#menu

Uredništvo:

Doris Goljevački, prof.

Korektura:

Marijana Biljan, prof.

Recenzenti u ovom broju:

dr. sc. Marija Mesić Škorić

Blaženka Budimčić, prof.

Jelena Soudil-Prokopec, prof.

Natalija Stjepanek, prof.

Dejan Goljevački, dipl. eoc.

Logo novina: Sanda Duk, dipl. oec.

Internetska stranica: Draženka Galošević, prof.

Trg sv. Trojstva 4 31000 Osijek

E KONOMSKA I UPRAVNA ŠKOLA O SIJEK

vnih i javnih institucija zaplesali protiv nasilja nad ženama i pridruži-li se milijardi ljudi u svijetu.

Jelena Soudil-Prokopec, prof.

Bravo naši učenici!

Trinaest je učenika naše Škole 14. veljače sudjelovalo u plesnoj kampanji „Milijarda ustaje“ te tako pružilo podršku pokretu pro-tiv nasilja nad žena-ma. Kampanju je za-počeo UN, a danas je u nju uključeno 200 zemalja svijeta. U gra-du Osijeku taj je do-gađaj organizirala PU osječko-baranjska, u sk lop u pro jek ta „Živim život bez nasi-lja“.

U Arheološkom su muzeju članovi broj-nih sportskih, obrazo-

KAMPANJA PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

031/212-670 fax: 399-353

e-mail: ured@ss-ekonomska-upravna-

os.skole.hr

Web: http://ss-ekonomska-upravna

-os.skole.hr/