SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DIANA ATELJ

UTJECAJ MALIH HIDROELEKTRANA U PROIZVODNJI

ELEKTRIČNE ENERGIJE REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

UTJECAJ MALIH HIDROELEKTRANA U PROIZVODNJI

ELEKTRIČNE ENERGIJE REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Napredna mikroekonomija

Mentor: izv. prof. dr. sc. Ljerka Cerović

Studentica: Diana Atelj

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081126604

Rijeka, srpanj 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ........................................ 1

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA .................................................................. 2

1.3. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................. 2

1.4. ZNANSTVENE METODE ................................................................................... 3

1.5. STRUKURA RADA .............................................................................................. 3

2. KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ZA PROIZVODNJU

ELEKTRIČNE ENERGIJE .............................................................................................. 4

2.1. KARAKTERISTIKE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ............................. 4

2.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ................ 7

2.3. PRIMJENA „NOVIJIH“ OBLIKA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ...... 11

2.3.1. Energija vjetra ............................................................................................... 11

2.3.2. Energija „moderne“ biomase ........................................................................ 13

2.3.3. Male hidroelektrane....................................................................................... 14

3. ADMINISTRATIVNI POSTUPCI I PROCEDURE POKRETANJA MALIH

HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................. 16

3.1. PROCES PRIPREME PROJEKTA I IZGRADNJE MALIH

HIDROELEKTRANA ................................................................................................ 16

3.2. DRŽAVNE POTPORE ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ

MALIH HIDROELEKTRANA .................................................................................. 19

3.3. SLABE TOČKE PROPISA I POSTUPAKA ...................................................... 22

4. UPOTREBA MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ ......... 25

4.1. EKOLOŠKI ASPEKT I PREDNOSTI KORIŠTENJA MALIH

HIDROELEKTRANA ................................................................................................ 25

4.2. POTENCIJAL MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ 28

4.3. ISKORIŠTENOST MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI

HRVATSKOJ ............................................................................................................. 33

4.3.1. Temeljna obilježja malih hidroelektrana u proizvodnji električne energije

Republike Hrvatske ................................................................................................. 33

4.3.2. Male hidroelektrane u državnom vlasništvu ................................................. 36

4.3.3. Male hidroelektrane u privatnom vlasništvu ................................................. 39

4.4. TROŠKOVI MALIH HIDROELEKTRANA ..................................................... 42

4.5. PERSPEKTIVA RAZVOJA MALIH HIDROELEKTRANA ............................ 45

5. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 49

POPIS LITERATURE .................................................................................................... 51

POPIS TABLICA ........................................................................................................... 57

POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 58

POPIS SLIKA ................................................................................................................ 58

POPIS SHEMA .............................................................................................................. 59

1

1. UVOD

U energetskim strategijama Republike Hrvatske, kao i u energetskom zakonodavnom

okviru, korištenje obnovljivih izvora energije, što uključuje energiju vjetra, sunca,

vodotokova, biomase i geotermalne energije, od posebnog je interesa za Republiku

Hrvatsku. Hrvatska ima izvrsne prirodne mogućnosti za iskorištavanje obnovljivih

izvora energije. Istraživanje ovog diplomskog rada usmjereno je ka korištenju malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj.

Male hidroelektrane predstavljaju potencijal koji bi mogao omogućiti važniju ulogu u

pokrivanju potreba za električnom energijom u budućnosti. Male hidroelektrane u

pravilu se grade na već postojećim branama, ustavama ili nekim drugim

hidrokapacitetima, što znači da kod njih nema utjecaja na okoliš. Hrvatska se relativno

kasno uključila u svjetski trend povećavanja uporabe energije dobivene iz obnovljivih

izvora, a tako i hidroenergije, unatoč potencijalima koje ima.

U uvodu su analizirani problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja, radna hipoteza, znanstvene metode i struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja ovog rada je istražiti trenutno stanje, odnosno trenutno korištenje

malih hidroelektrana u svrhu proizvodnje električne energije u Republici Hrvatskoj. U

skladu s navedenim problemom istraživanja, identificira se predmet znanstvenog

istraživanja ovog diplomskog rada: odrediti potencijal i mogućnosti korištenja malih

hidroelektrana u proizvodnji električne energije u Republici Hrvatskoj. Iz problema i

predmeta istraživanja proizlazi i objekt istraživanja: obnovljivi izvori energije, male

hidroelektrane, proizvodnja električne energije u Republici Hrvatskoj.

2

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U skladu sa prethodno navedenim problemom, predmetom, te objektom istraživanja,

svrha i cilj istraživanja su: analizirati potrebne administrativne postupke te utvrditi

iskoristiv potencijal veće primjene malih hidroelektrana u svrhu dobivanja električne

energije.

Da bi se odgovarajuće riješio problem istraživanja, ostvario predmet te postigli svrha i

ciljevi istraživanja, treba dati odgovore na mnoga važna pitanja:

1) Koje su pozitivne karakteristike obnovljivih izvora energije u

proizvodnji električne energije?

2) Koji se obnovljivi izvori energije navode kao održivi ?

3) Koje su procedure potrebne za pokretanje malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj?

4) Postoji li potencijal za korištenje malih hidroelektrana te kakva je

njihova stvarna iskorištenost u Republici Hrvatskoj?

5) Očekuje li se značajniji razvoj malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj?

1.3. RADNA HIPOTEZA

Navodeći problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt istraživanja te svrhu i

ciljeve istraživanja moguće je postaviti radnu hipotezu: male hidroelektrane imaju

relativno neiskorišten potencijal za proizvodnju električne energije u Republici

Hrvatskoj.

3

1.4. ZNANSTVENE METODE

U izradi ovog diplomskog rada, u kombinacijama, korištene su sljedeće znanstvene

metode: metoda promatranja, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metode

generalizacije i specijalizacije, metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije,

metoda kompilacije i metoda deskripcije.

1.5. STRUKURA RADA

U Uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja,

radna hipoteza, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada. Naslov drugog dijela

rada glasi Korištenje obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije.

U tom dijelu rada navedene su karakteristike obnovljivih izvora energije, kao i prednosti

i nedostaci te je analizirana primjena „novijih“ oblika obnovljivih izvora energije s

posebnim osvrtom na energiju vjetra, energiju biomase te energiju vode, odnosno malih

hidroelektrana kao uvod u perspektivni dio ovog rada. Administrativni postupci i

procedure pokretanja malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj naslov je trećeg

dijela rada u kojem se objašnjava proces izgradnje malih hidroelektrana te se analiziraju

državne potpore za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana i slabe točke

propisa i postupaka izgradnje malih hidroelektrana. Naziv četvrtog dijela glasi Uporaba

malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj. Analiziran je utjecaj na okoliš i

obrazložene su prednosti korištenja malih hidroelektrana te je istražen potencijal malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj. Također su prikazane male hidroelektrane u

državnom i privatnom vlasništvu te su analizirani troškovi malih hidroelektrana zatim je

na kraju navedena perspektiva malih hidroelektrana u Hrvatskoj. U posljednjem dijelu,

Zaključku, dana je sinteza rezultata istraživanja čime je dokazana postavljena radna

hipoteza.

4

2. KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ZA PROIZVODNJU

ELEKTRIČNE ENERGIJE

U drugom dijelu ovog rada prikazuju se temeljne karakteristike obnovljivih izvora

energije, sve veće njihove uporabe za proizvodnju električne energije kao i razlozi

većeg promicanja i korištenja obnovljivih izvora energije.

U nastavku su navedene osnovne značajke obnovljivih izvora energije, obrazložene su

prednosti kao i nedostaci obnovljivih izvora te se analiziraju novi oblici obnovljivih

izvora poput vjetra, biomase te male hidroelektrane kao fokus promatranja ovog rada.

2.1. KARAKTERISTIKE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Na početku ovog poglavlja potrebno je navesti temeljne karakteristike obnovljivih

izvora energije.

Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u

cjelosti ili djelomično (Hrvatski sabor, 2001, 1). Obnovljivi izvori energije, zovu ih i

nekonvencionalni izvori energije, eko-izvori, alternativni izvori, aditivni izvori, često se

uzimaju kao spasonosno rješenje u budućoj opskrbi energijom (Kalea, 2010, 1).

Obnovljivi se izvori energije mogu svrstati u nekoliko osnovnih skupina (Šljivac, Šimić,

2009, 1):

§ energija sunčevog zračenja,

§ energija vjetra,

§ energija biomase,

§ geotermalna energija,

§ energija vode.

5

Obnovljivost pojedinog izvora energije najlakše se poima ako se kaže kako je obnovljiv

izvor onaj koji se stalno iznova obnavlja. Dakle, svi danas raspoloživi nekonvencionalni

izvori su obnovljivi. Općenito, nekonvencionalni izvori imaju golem potencijal, no

potrebno je osigurati veću iskoristivost tog potencijala (Marković, 2010, 166).

Na raspolaganju su solarna energija raspoloživa svim kontinentima, kinetička energija

vjetra, valova i morskih struja, biomasa koja svake godine iznova naraste, potencijalna

snaga vodenih masa, geotermalna energija i toplina mora. Ta količina približno

odgovara količini koja je čak 3 000 puta veća od sadašnjih energetskih potreba svijeta a

predstavlja teoretski potencijal iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Ukupni je

globalni tehnički iskoristivi potencijal obnovljivih izvora energije triput veći od

trenutačne potrošnje finalne energije (Potočnik, Lay, 2002, 84).

Pojedine oblike obnovljivih izvora energije je moguće uskladištiti i transportirati u

prirodnom obliku, kao primjerice vodu u vodotocima i akumulacijama te biomasu, a

ostale obnovljive izvore energije nije moguće skladištiti, poput vjetra i zračenja sunca.

Izvore energije koje nije moguće uskladištiti treba iskoristiti u trenutku kad se pojave ili

ih pretvoriti u neki drugi oblik energije (Šljivač, Šimić, 2009, 5). Primarne oblike

obnovljive energije karakterizira promjenljivost njihova energetskog kapaciteta. S

obzirom na to da njihovo skladištenje uglavnom nije riješeno, barem ne s energetskog

gledišta, može se dogoditi da se korisnici energije suoče s njezinom nestašicom baš

onda kad je potrebna. Ne jedini, ali s energetskog aspekta svakako najvažniji izuzetak

jesu akumulacije potencijalne energije, vodeni tokovi u akumulacijskim jezerima

hidroelektrana (Šilić, Stojković, Mikulić, 2012, 21).

Kod većine nekonvencionalnih izvora nema utroška energije prilikom pridobivanja

potrebnog oblika. Potrebno je postrojenja za pretvorbu nekonvencionalnog oblika u

povoljniji oblik izložiti djelovanju tog nekonvencionalnog izvora. Jedino se kod

ogrjevnog drveta, biomase i otpada javljaju određeni utrošci energije, primjerice za

sječu drvne mase, za nadoknadno pošumljavanje i uzgoj šume, za transport od mjesta

sječe do mjesta korištenja te za pripremu drveta za korištenje. Slično je s ostalom

6

biomasom, bioplinom i otpadom, jedino tu može izostati utrošak pri uzgoju, jer se uzgoj

odvija neovisno od eventualnog energetskog korištenja, primjerice slama nastaje kao

rezultat poljoprivredne proizvodnje pšenice, koja može strunuti ili se energetski

iskoristiti (Kalea, 2010, 4).

Nadalje, važna karakteristika je i cijena energije dobivena u elektranama obnovljivih

izvora energije. Naime, cijena električne energije dobivene u konvencionalnim

elektranama je 2 do 3 puta manja od električne energije dobivene korištenjem

obnovljivih izvora. Potrebna su daljnja unaprjeđenja i ulaganja u elektrane na

obnovljive izvore energije kako bi se s vremenom cijena električne energije proizvedena

iz takvih sustava počela smanjivati (Stojkov, 2011, 3). Korištenjem nekonvencionalnih

izvora energije smanjuje se energetska uvozna ovisnost određene države, odnosno

povećava se ukupna sigurnost dobave energenata. To je vrlo važno svojstvo za veliku

većinu europskih zemalja koja imaju uvoznu ovisnost višu i od 50% (Kalea, 2010, 6).

Pozitivna činjenica je da je u posljednjih desetak godina u Euroskoj uniji evidentiran

porast udjela elektrana baziranih na tehnologijama koje imaju manji utjecaj na okoliš.

Tome svjedoči sljedeći grafikon koji prikazuje promjene raspoloživih izvora energije u

zemljama Europske unije u razdoblju od 11 godina odnosno od 2000. godine do 2011.

godine.

Grafikon 1: Promjena raspoloživih izvora energije u zemljama EU-a , 2000. – 2011.

Izvor: Lovrić, Lovrić, 2013

7

Razmatrajući razdoblje od 2000. do 2011. godine, došlo je do značajnog povećanja

udjela novih plinskih elektrana, vjetroelektrana, sunčevih elektrana i neznatnog

povećanja hidroelektrana, dok je s druge strane došlo do smanjenja udjela nuklearnih

elektrana, termoelektrana na tekuća goriva, koje najčešće rekonstrukcijom mijenjaju

pogonsko gorivo i postaju plinske elektrane, te termoelektrana na ugljen.

Može se konstatirati da se korištenje obnovljivih izvora energije i „zelena ili energetska

revolucija“ nameće kao nužnost (Višković, 2009, 65). Unatoč njihovom značaju i

koristima obnovljivi izvori energije suočavaju se s brojnim ekonomskim, financijskim,

institucionalnim, tehničkim i društvenim preprekama. Države, uz korištenje

konvencionalnih energetskih resursa, sve više razvijaju alternativne izvore energije zbog

sve veće svijesti o klimatskim promjenama i zaštiti okoliša, zbog oskudnosti i

fluktuirajućih cijena fosilnih goriva te zbog direktiva Europske unije. Zemlje članice

Europske unije moraju se pridržavati energetsko-klimatskoga paketa mjera 20-20-20 do

2020. godine, te novih direktiva i energetskih paketa. U energetskom sektoru događaju

se velike promjene; nužno je izgraditi novu gospodarsku politiku koja će se temeljiti na

povećanju obnovljivih izvora energije i tehnologijama koje proizvode električnu

energiju s minimalnim emisijama CO2 i drugih stakleničkih plinova (Blažević, Krstinić-

Nižić, 2011, 642).

U nastavku će biti navedene prednosti i nedostaci korištenja obnovljivih izvora energije.

2.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Obnovljivi izvori energije imaju brojne prednosti pred konvencionalnim izvorima

energije. Među najistaknutijim navode se smanjenje emisija štetnih plinova, manji uvoz

goriva, korištenje ekoloških izvora, razvoj ruralnih područja, zaštita okoliša i

zapošljavanje (HEP, 2014). Jedna od glavnih prednosti koja se veže uz korištenje

obnovljivih izvora energije je u tome što je obnovljiva, odnosno održiva. Obnovljivi

izvori energije proizvode malo ili nimalo otpadne tvari poput ugljičnog dioksida ili

drugih kemijskih zagađivača, tako da imaju minimalan utjecaj na okoliš. Glavna

prednost obnovljivih izvora za široku primjenu je njihova ekološka održivost to jest

8

korištenje postojećih prirodnih energetskih tokova i neutralan utjecaj na stvaranje

stakleničkih plinova (Lay, Kufrin, Puđak, 2007, 68). Primjerice, korištenje

konvencionalnih izvora poput fosilnih goriva uzrokuje oslobađanje tvari koje

narušavaju prirodnu ravnotežu, kroz onečišćavanje zraka, vode i tla (Awares, 2009, 10).

O tome svjedoče i službeni podaci kao primjerice da su devedesete godine prošlog

stoljeća bile najtoplije u zadnjih 200 godina. Isto tako, bilježi se i porast temperature na

Zemlji. Nagle oscilacije temperatura dovode do topljenja ledenjaka i rasta nivoa

svjetskih mora. Čovjek je prvenstveno uzročnik ovakvih klimatskih poremećaja

(Martinović, Čemelović, Karišik, 2012, 2). Kao glavnina navedenih utjecaja uzrokovana

uporabom fosilnih goriva, očigledno je nužno zamijeniti drugim izvorima energije čija

je trajna uporaba održiva. Zato se danas ulažu veliki napori da se preokrene trend koji

prevladava više od 150 godina, te se neobnovljiva fosilna goriva počinju zamjenjivati

obnovljivim izvorima energije (Awerest, 2009, 12).

Uz širenje uporabe obnovljivih izvora energije, povećava se i broj radnih mjesta

povezanih s tim sektorom. Prema scenariju „Energy (r)evolution“, industrija obnovljivih

izvora energije i energetske učinkovitosti do 2030. godine može stvoriti 11,3 milijuna

novih radnih mjesta. Ta radna mjesta uključuju širok raspon profila i vještina kao što su

inženjeri, električari, strojari, administrativna zanimanja, analitičari i drugi (Awerest,

2009, 22).

Nadalje, kao važno poželjno svojstvo nekonvencionalnih izvora energije je mogućnost

sveobuhvatne disperzirane primjene. Što bi značilo da se gotovo svi obnovljivi izvori

energije mogu koristiti na komunalnoj ili još nižoj razini, kao primjerice opskrba

električnom energijom iz obnovljivih izvora u vlastitom domu. Također, na taj način

omogućava se da elektroenergetski sustav snizuje prosječno opterećenje električnih

mreža i time snižavaju gubici u mrežama. (Kalea, 2010, 4).

Za širu upotrebu obnovljivih izvora energije postoje i određene poteškoće i ograničenja

kao što su visoka investicijska ulaganja, nestalnost, odnosno nekontinuiranost, i

nepredvidivost izvora te nemogućnost skladištenja energije. Međutim, sva navedena

9

ograničenja i poteškoće se mogu riješiti pomnim odabirom lokacije, kvalitetnim

planiranjem, provođenjem mjerenja i izradom studija, smislenim i stručnim odabirom

tehnologije te ostalo (HEP, 2014).

Nedostatak obnovljivih izvora energije je taj što u pravilu zahtijevaju relativno visoka

početna ulaganja. To je najvažniji problem u razvoju obnovljive energije koji se

manifestira u nizu zapreka financijske naravi (Šilić et al., 2004, 23):

§ eksternalije, odnosno vanjski troškovi energije, kao što je zagađenje okoliša,

najvećim dijelom nisu bili uključeni u tržišne cijene energije iz fosilnih

goriva, što obnovljive izvore energije, koji imaju višestruko niže negativne

eksternalije, uvelike ograničava,

§ nerazvijenost financijskoga tržišta, nepovjerenje banaka i skupi kapital za

ulaganja u obnovljive izvore energije,

§ tržišna vrijednost diverzifikacije energetskih izvora, koja ima velik

potencijal ublažavanja rizika od fluktuacije cijena i nestašice fosilnih goriva,

još se nedovoljno uzima u obzir, te

§ subvencije države za fosilna goriva.

Drugi veliki nedostatak je prirodna nestalnost snage većine nekonvencionalnih izvora s

visokim stupnjem slučajnih odstupanja od prosječne veličine. Nestalna prirodna

obilježja obnovljivih izvora energije ograničavaju mogućnost njihovog prihvata u

elektroenergetski sustav. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije

jako varira tijekom dana i teško je planirati kada će elektrana raditi punim kapacitetom

ili biti u prekidu (HEP OIE, 2014). Nemogućnost skladištenja svih nekonvencionalnih

izvora u prirodnom obliku, osim biomase, i nepodudaranje njihove prirodne

raspoloživosti s potražnjom onemogućuje samostalnu sigurnu opskrbu energijom iz

takvih izvora (Kalea, 2010, 9).

Potrebno je napomenuti da svi oblici energije, kako fosilna goriva tako i obnovljivi

izvori energije, na određen način utječu na okoliš i ostavljaju posljedice, a to posebno

vrijedi za samu proizvodnju električne energije. Obnovljivi izvori energije su tu u

prednosti pred fosilnim izvorima energije, jer takva proizvodnja energije, osim u slučaju

10

velikih hidroelektrana, značajno manje utječe na okoliš (Lay, Čengić, Potočnik, 2009,

9).

Dakle, promatra li se čitav energetski lanac, od pridobivanja prirodnog oblika energije,

preko transporta i njegove pripreme za korištenje, kao i energije potrebne za izradu i

transport opreme i materijala za izgradnju postrojenja za transformaciju i njihova

zbrinjavanja nakon korištenja dolazi se do pojma ukupne emisije klimatski štetnih

plinova koja je prikazana u tablici 1.

Tablica 1. Ukupna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana (CO2 ekvivalent,

gram/kWh)

TIP ELEKTRANE UKUPNA EMISIJA

Velike hidroelektrane 13,5-55

Male hidroelektrane 18,5-55

Vjetroelektrane, 600 kW 40

Elektrane na biomasu, 700kW 65

Velika fotonaponska elektrana 180

Mala fotonaponska elektrana 220

Konvencionalne termoelektrane na plin 420

Konvencionalne termoelektrane na ugljen 920

Izvor: Kalea, 2010

Prema podacima iz tablice 1. može se primijetiti kako obnovljivi izvori energije također

stvaraju štetne plinove, ali u znatno manjoj količini nego što to čine konvencionalni

izvori, u ovom slučaju termoeletrane na plin i termoelektrane na ugljen.

Kada se govori o ukupnim nedostacima proizvodnje električne energije iz obnovljivih

izvora može se zaključiti iz prethodno navedenog da su to visoka početna ulaganja, te

nekontinuiranost izvora i nemogućnost skladištenja energije.

11

Prednosti i nedostaci se mogu raščlaniti i na pojedine obnovljive izvore energije, što će

biti obrazloženo u narednom potpoglavlju gdje će se analizirati primjena „novijih“,

odnosno održivih oblika obnovljivih izvora energije, a fokus je usmjeren ka korištenju

energije vjetra, moderne biomase i malih hidroelektrana.

2.3. PRIMJENA „NOVIJIH“ OBLIKA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Primjena „novijih“ oblika obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije

uključuje energiju vjetra, „modernu“ ili „održivu“ biomasu, zatim male hidroelektrane,

energiju mora, odnosno energiju oceana, te geotermalnu energiju i sunčevu energiju.

U „novije“, odnosno održive oblike obnovljivih izvora energije ne spadaju tradicionalna

biomasa niti velike hidroelektrane mada ih se poistovjećuje s obnovljivim izvorima

energije, što nije ispravno jer velike hidroelektrane, u pravilu snage veće od 10 MW,

također koriste obnovljivi izvor energije, a konvencionalne su.

U nastavku ovog dijela slijedi prikaz korištenja odabranih obnovljivih izvora energije;

u ovom slučaju to su energija vjetra, energija biomase i energija voda s fokusom na

male hidroelektrane koje su i tema ovog rada.

2.3.1. Energija vjetra

Od davnina se nastoji iskoristiti kinetička energija vjetra. Povijest korištenja energije

vjetra seže u doba kada su ljudi prvi puta postavili jedra na brodove i time si omogućili

daleka putovanja (Jerkić, 2010, 1). Energija vjetra se također iskorištavala u mlinicama

za mljevenje žitarica te za navodnjavanje i pumpanje vode (Horváth, Karadža, 2007, 9).

Energija vjetra danas stvara stotine tisuća novih radnih mjesta diljem svijeta.

Vjetroelektrane su u zadnjih desetak godina zaslužne za većinu novoinstalirane snage za

proizvodnju električne energije u energetskom sektoru. Vjetroagregati su narasli do

skoro nezamislivih dimenzija i postali su specijalizirani za skoro sve vrste terena i

12

klimatskih uvjeta te ih se može pronaći u tropskim područjima, ali i arktičkim uvjetima

(Jerkić, 2010, 1). Energija vjetra je veoma podobna za okoliš. Ne zahtjeva bušenje,

rudarske zahvate i crpljenje, ne uzrokuje zagađenje zraka ili radioaktivni otpad. Energija

vjetra se često poistovjećuje sa „zlatnom kokom“ okoliša (Pasqualetti, 2004, 30).

U nastavku su navedene prednosti korištenja energije vjetra za proizvodnju električne

energije.

Prednosti korištenja energije vjetra su sljedeći (Horváth, Karadža, 2007, 28) :

§ vjetroelektrane su energetska postrojenja bez štetnih emisija,

§ smanjuje se nacionalna ovisnost o uvozu fosilnih goriva,

§ obnovljivi izvor energije s velikim potencijalom, besplatan je resurs koji je

dostupan svima i ne može se potrošiti,

§ pridonosi ukupnom gospodarskom rastu, razvoju domaće industrije i

uključivanju domaćih poduzeća u razvoj i zapošljavanje,

§ relativno brza i jednostavna montaža/demontaža cijelog postrojenja bez

negativnog utjecaja na kvalitetu okoliša.

Što se tiče nedostataka energije vjetra, negativni argumenti vežu se uglavnom za

vizualni utjecaj. Smatra se da vjetroelektrane, osobito one veće, mogu vizualno

narušavati krajolik, a to se posebice odnosi na vrijedne kulturne i iznimne krajobraze te

na obalna ili druga područja u kojima krajobraz ima važnu ulogu u promociji turizma

(Aničić, Pereković, Tomić, 2013, 120). Kao daljni nedostaci korištenja energije vjetra

navodi se štetnost za ptice, buka koju vjetroelektrane proizvode u radu, stvaranje sjene

te elektromagnetske smetnje (Horváth, Karadža, 2007, 29).

U Republici Hrvatskoj, nakon uvođenja podzakonskih akata koji su definirali korištenje

obnovljivih izvora energije, zamjetan je porast interesa investitora za sektor

vjetroelektrana. Iako energija iz obnovljivih izvora, s izuzetkom velikih hidroelektrana,

u malom postotku sudjeluje u ukupnoj bilanci energije, zamjetan je godišnji rast

proizvodnih kapaciteta i njihova penetracija na tržište. Prema broju prijavljenih

projekata u Registru projekata obnovljivih izvora, očekuje se daljnji rast energije iz

13

obnovljivih izvora u ukupnoj energetskoj bilanci, posebno električne energije iz

vjetroelektrana (Jelavić, Horváth, Bačan, 2009, 185).

Nakon navedenih karakteristika energije vjetra, odnosno vjetroelektrana, slijedi prikaz

energije biomase koja se upotrebljava na održiv način, kao sljedećeg odabranog

obnovljivog izvora u sklopu analize „novijih“ oblika obnovljivih izvora energije.

2.3.2. Energija „moderne“ biomase

Biomasa je sva organska tvar s energetskom vrijednošću podložna pretvorbi u gorivo ili

direktno u toplinu. Tradicionalan način korištenja biomase koji uključuje izravno

izgaranje, odnosno korištenje ogrjevnog drveta za potrebe grijanja, ne spada u „novije“

oblike obnovljivih izvora energije mada se u svijetu još uvijek dominantno koristi

(Mikuličić et al., 2013, 4).

S druge strane, „moderna“ biomasa uključuje upotrebu šumskih ostataka, odnosno

ostataka drvne industrije, različite ostatke poljoprivrednih proizvoda te otpada iz

kućanstava koji se koristi u proizvodnji električne energije. Prednosti biomase su

rasprostranjene raspoložive količine, mogućnost korištenja u obliku čvrstog, tekućeg ili

plinovitog goriva te smanjene emisije u atmosferu s obzirom na emisiju ugljikovog

dioksida (Prelec, n.d., 8).

Uporaba biomase u proizvodnji energije je jedan od najraširenijih oblika proizvodnje

energije iz obnovljivih izvora koji opravdava svoju ekonomsku isplativost. Glavni

nedostaci uporabe biomase u proizvodnji energije su njezina cijena i problemi oko

transporta te zabrinutost oko održivog korištenja biomase na ograničenom području

(Mikulandrić, 2014, 1). Kao ostali nedostaci korištenja biomase navode se velike

površine za obnovu utrošene biomase, procesi sakupljanja, transporta i obrade biomase

koji produciraju emisije štetnih plinova u okoliš te tehnologija korištenja biomase u

velikim energetskim sustavima koja je još u fazi razvoja (Prelec Z, n.d., 8).

14

Slijedi prikaz karakteristika malih hidroelektrana kao „novijeg“ obnovljivog izvora za

proizvodnju električne energije.

2.3.3. Male hidroelektrane

Male hidroelektrane, kao „noviji“ obnovljivi izvor energije, predstavljaju fokus

istraživanja ovog rada. U nastavku ovog dijela rada dana je definicija malih

hidroelektrana te će se detaljnije opisati njihova uloga u proizvodnji električne energije

kao jednog od „novijih“ obnovljivih izvora energije.

Pojam male hidroelektrane se može promatrati s različitih točaka gledišta i razlikuje se

od države do države, zavisno o njezinom standardu, hidrološkim, meteorološkim,

topografskim i morfološkim karakteristikama lokacije, te o stupnju tehnološkog razvoja

i ekonomskom standardu zemlje. Razlika između hidroelektrana i malih hidroelektrana

je u instaliranoj snazi. Granična snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane

razlikuje se ovisno o državi. Neke države poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i

Belgije su prihvatile 10 MW kao gornju granicu instalirane snage za male

hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u Švedskoj 1.5 MW, u Francuskoj 8 MW, u

Indiji 15 MW, a u Kini čak 25 MW. Međutim u Europi se sve više prihvaća kapacitet od

10 MW instalirane snage kao gornja granica i tu granicu je podržala Europska udruga

malih hidroelektrana (ESHA) i Europska komisija. U Hrvatskoj je, prema postojećim

propisima, mala hidroelektrana određena kao postrojenje za iskorištavanje energije

vodotokova s izlaznom električnom snagom od 10 kW do 10MW (Rajković, 2011, 59).

Male hidroelektrane predstavljaju ogroman potencijal koji bi im mogao omogućiti

značajnu ulogu u pokrivanju potreba za električnom energijom u budućnosti. Iako se

radi o staroj i dobro razvijenoj tehnologiji, još uvijek postoji prostor za poboljšavanja i

optimizaciju, pri čemu pravilno održavanje i rekonstrukcija postojećih objekata te

stečeno iskustvo pri tome također može značajno doprinijeti razvoju energetskog

korištenja malih vodotoka (Bašić, 2003, 28). Postoji više opravdanih razloga koji

upućuju na korištenje obnovljive energije i izgradnju malih hidroelektrana.

15

Neke od njih se mogu navesti kao sljedeće (Kapetanović, 1999, 248):

§ strateški značaj malih hidroelektrana u izvanrednim okolnostima kao

primjerice nestašica ostalih energenata,

§ stalni porast cijena svih primarnih oblika energije,

§ očuvanje fosilnih, neobnovljivih izvora energije poput ugljena i nafte,

§ smanjenje uvoza energije,

§ kompleksno iskorištavanje i regulacija vodenih tokova,

§ postojanje akumulacija koje su izgrađene za navodnjavanje i vodoopskrbu, a

osiguravaju sve uvjete za korištenje malih hidroelektrana,

§ sigurnost opskrbe energijom u lokalnim okvirima,

§ angažiranje relativno malih investicijskih sredstava koja se brzo vraćaju,

§ relativno kratko vrijeme izgradnje malih hidroelektrana i minimalni troškovi

održavanja,

§ mogućnost proizvodnje opreme u domaćim tvornicama i samim time

dodatno zapošljavanje i pokretanje domaće proizvodnje,

§ uključivanjem malih hidroelektrana u mrežu znatno se poboljšavaju

naponske prilike i smanjuju gubici u razvodnoj mreži,

§ mogućnost opskrbe električnom energijom za koje je izgradnja opće

energetske mreže skupa, kao što su udaljeniji objekti u izoliranim

područjima,

§ mogućnost angažiranja privatnog kapitala, te ostalo.

U sljedećim dijelovima rada dan je prikaz malih hidroelektrana za proizvodnju

električne energije u Republici Hrvatskoj. Konkretno, u trećem poglavlju analizirani su

potrebni administrativni postupci za realizaciju projekata malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj te je prikazano trenutno stanje i perspektiva razvoja malih

hidroelektrane u Republici Hrvatskoj.

16

3. ADMINISTRATIVNI POSTUPCI I PROCEDURE POKRETANJA MALIH

HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom poglavlju analiziraju se administrativni postupci i procedure pokretanja malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj.

U nastavku ovog dijela rada analiziran je proces izgradnje malih hidroelektrana,

prikazane su državne potpore, odnosno poticaji za proizvodnju električne energije iz

malih hidroelektrana te je na kraju poglavlja dan osvrt na slabe točke propisa i

postupaka u svrhu realizacije projekta male hidroelektrane.

3.1. PROCES PRIPREME PROJEKTA I IZGRADNJE MALIH

HIDROELEKTRANA

U Hrvatskoj najveće zapreke brzoj realizaciji projekata vezanih za obnovljive izvore

energije uključuju administrativne procedure, spajanje i pristup električnoj mreži,

ograničenu dostupnost informacija i manjak obvezujućih zakona za primjenu

obnovljivih izvora energije. Postupak koji investitor u Hrvatskoj mora proći kako bi

proizvodio električnu energiju iz obnovljivih izvora energije iznimno je opsežan, dok je

sama realizacija spora i otežana. U usporedbi s nekim zemljama Europske unije u

Hrvatskoj su ograničenja veća, a administrativne prepreke u znatnoj mjeri otežavaju

postupak ishođenja potrebnih dozvola i pokretanja projekata. Glavni problemi su

dugotrajne procedure, previše institucija uključenih u proces, manjak znanja javnih

djelatnika, neuskladna primjena zakona i nejasan administrativni okvir (Vejnović, 2014,

1).

Proces pripreme projekta i izgradnje malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj složen

je organizacijski proces koji je uvjetovan društvenim, gospodarskim, pravnim,

ekološkim, tehničko-tehnološkim i drugim razlozima. Cijeli proces se može podijeliti u

različite faze tako da pojedina faza obuhvaća osnovne pravne akte koji nastaju kao

rezultat aktivnosti provedenih u pojedinoj fazi. Svaka faza se sastoji od nekoliko

17

aktivnosti što rezultira činjenicom da 19 osnovnih zakonskih akata zahtijevaju ukupno

48 aktivnosti (Guzović, 2014, 13). To rezultira potrebom ishođenja 67 različitih

dokumenata iz više institucija, a ishođenje svakog dokumenta iziskuje i određene, a

ponekad i značajne troškove (EIHP, 2011, 182).

Da bi se započelo s projektom izgradnje male hidroelektrane potrebno je definitivno

odabrati lokaciju, što treba učiniti sam investitor uz eventualnu konzultaciju sa

stručnjakom za hidroenergetiku. Kako bi se dobili pouzdani polazni podaci potrebno je

na toj lokaciji izvršiti geodetsko mjerenje razina vode te istovremeno pribaviti

hidrološke podatke koji se mogu koristiti na toj poziciji. Važno je znati da zbog

promjenjivih klimatskih uvjeta, potrebno je pribaviti podatke dnevnih protoka vode za

najmanje posljednjih 15 godina. Nakon što su prikupljeni navedeni polazni podaci,

pristupa se izradi idejnog rješenja postrojenja male hidroelektrane s tehno-ekonomskim

podacima i podacima prostornog uređenja. Navedeni je materijal potreban kako bi se

(Ecoplant, 2013):

1. postavio eventualni zahtjev za unošenje u prostorni plan,

2. započelo s postupkom ocjene utjecaja na okoliš,

3. pokrenuo postupak za dobivanje koncesije,

4. započelo s izradom idejnog projekta kojem je idejno rješenje podloga,

5. izradila analiza opravdanosti izgradnje postrojenja i priključka na

elektroenergetsku mrežu s tehno-ekonomskim podacima i podacima prostornog

uređenja.

Što se tiče procjene vremenskog opsega procedure koja se odnosi na vrijeme od ideje o

gradnji do objekta u pogonu potrebno je od 5 do 7 godina što se se smatra dobrim

rezultatom, jer u većini zemalja Europske unije radi se o sličnom ili pak duljem

vremenskom trajanju (EIHP, 2011, 183).

Detaljan proces pripreme i izgradnje male hidroelektrane u Republici Hrvatskoj vidljiv

je na shemi 1. koja slijedi u nastavku.

18

Shema 1: Proces pripreme i izgradnje male hidroelektrane u Republici Hrvatskoj

Izvor: Guzović, 2014

19

Shema 1 opisuje proces pripreme i izgradnje male hidroelektrane u Republici Hrvatskoj,

odnosno analizirani su potrebni postupci i dokumenti za realizaciju male hidroelektrane.

Prema prikazanom, može se konstatirati kako je proces pripreme i izgradnje malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj veoma složen i zahtjevan.

Slijedeći dio rada odnosi se na državne potpore za proizvodnju električne energije iz

malih hidroelektrana.

3.2. DRŽAVNE POTPORE ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ

MALIH HIDROELEKTRANA

U ovom potpoglavlju prikazuju se državne potpore, odnosno poticaji za proizvodnju

električne energije iz malih hidroelektrana; prije svega je važno definirati zakone

kojima se utvrđuje pitanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, a to su

Zakon o energiji i Zakon o tržištu električne energije.

Zakon o energiji utvrđuje da je korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije u

interesu Republike Hrvatske. Definira povlaštenog proizvođača kao energetski subjekt

koji u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku

energiju, koristi otpad ili obnovljive izvore energije na gospodarski primjeren način koji

je usklađen sa zaštitom okoliša te propisuje da se sva pitanja vezana uz korištenje

obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih postrojenja uređuju posebnim pravilnikom

(Zakon o energiji, 2012, 3). Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i

kogeneracije određuje uvjete korištenja obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih

postrojenja, definira grupe postrojenja obnovljivih izvora energije i kogeneracije,

utvrđuje uvjete za upis u Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih

izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača te definira sve korake koje je

energetski subjekt dužan poduzeti kako bi ishodio prethodno, a potom i konačno

odobrenje za izgradnju novog postrojenja. Za vođenje Registra odgovorno je

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (Vlada Republike Hrvatske, 2012). Na

temelju Zakona o energiji donesen je i Tarifni sustav za proizvodnju električne energije

20

iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Povlašteni proizvođači imaju pravo na

poticajnu cijenu koja je definirana ovim Tarifnim sustavom, a ta cijena ovisi o veličini i

tipu postrojenja. Potrebno je naglasiti da se visina poticajne cijene godišnje korigira

prema utvrđenoj metodologiji. Povlašteni proizvođač ima pravo na poticajnu cijenu

temeljem ugovora o otkupu električne energije kojeg je sklopio s operatorom tržišta

energije (Nuli, 2012).

Poticajna cijena je cijena koja se plaća proizvođaču električne energije koji koristi

obnovljive izvore energije iz proizvodnog i kogeneracijskog postrojenja za vrijeme

trajanja ugovora o otkupu električne energije, a iskazuje se u kn/kWh (Vlada Republike

Hrvatske, 2014, 3).

U nastavku slijedi tablica s poticajnim cijenama tarifnog sustava koji je stupio na snagu

1.1.2014. godine.

Tablica 2. Visina poticajne cijene (izražene u kn/kWh za električnu energiju

proizvedenu u hidroelektranama) u 2014. godini

Tip postrojenja Poticajna cijena

Hidroelektrane instalirane snage do

uključivo 300 Kw 1,07

Hidroelektrane instalirane snage veće od

300 kW do uključivo 2 MW 0,93

Hidroelektrane instalirane snage veće od 2

MW 0,88

Izvor: Vlada Republike Hrvatske, 2014

Kako je Tarifni sustav s poticajnim cijenama stupio na snagu u siječnju ove godine, nije

moguće prema njemu utvrditi koliki je bio iznos isplaćen proizvođačima električne

energije na temelju obnovljivih izvora energije prethodne godine. Uspoređujući

prethodno razdoblje, u nastavku su prikazane poticajne cijene iz Tarifnog sustava koji je

bio na snazi od 2012. godine do 2014. godine.

21

Tablica 3. Visina poticajne cijene (izražena u kn/kWh za električnu energiju

proizvedenu u hidroelektrana) od 2012. do 2014. godine

Tip postrojenja Poticajna cijena

Hidroelektrane do 500 MWh proizvedenih

u kalendarskoj godini 1,20

Hidroelektrane za više od 500 MWh do

1000 MWh proizvedenih u kalendarskoj

godini

0,80

Hidroelektrane za više od 1000 MWh

proizvedenih u kalendaarskoj godini 0,60

Izvor: Vlada Republike Hrvatske, 2012

Smatra se da je novi tarifni sustav, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine,

povoljniji u odnosu na tarifni sustav iz 2012. godine. Novim tarifnim sustavom se

značajno povećala profitabilnost ulaganja u male hidroelektrane.

Povlašteni proizvođači s kojima je Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) sklopio

ugovor o otkupu električne energije i čija su postrojenja u sustavu poticaja su dvije male

hidroelektrane Mataković, mala hidroelektrana Pleternica i agregat biološkog

minimuma hidroelektrane Lešće. Navedene četiri hidroelektrane su u 2013. godini

proizvele 7.928.209 kWh električne energije, ukupne snage 1,34 MW, što je iznosilo

1,32% od ukupno proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije te time povlaštenim proizvođačima isplaćeno 8.032.969,62 kn poticaja

(HROTE, 2014, 18). Sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije funkcionira na način da Hrvatski operator tržišta energije

ima zakonsku obvezu prikupljanja naknade za poticanje proizvodnje električne energije

iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije od opskrbljivača električnom energijom i

isplatu poticajne cijene proizvođačima električne energije koji ispune sve propisane

uvjete za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača (HROTE, 2014, 7).

22

U sljedećem dijelu rada, slabe točke propisa i postupaka, dan je osvrt na nedostatke

propisa za korištenje malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj.

3.3. SLABE TOČKE PROPISA I POSTUPAKA

U zadnjem dijelu trećeg poglavlja prikazuju se ograničenja i nedostaci propisa i

postupaka za izgradnju malih hidroelektrana u Hrvatskoj kao i slabe točke pojedinih

dokumenata potrebnih za realizaciju projekta malih hidroelektrana.

Proces pripreme i izgradnje malih hidroelektrana je vrlo složen organizacijski proces.

Cijeli proces se može podijeliti u različite faze, a svaka faza se sastoji od temeljnih

pravnih akata koje proizlaze iz aktivnosti koje se provode u pojedinoj fazi. Postoji 19

osnovnih pravnih akata koje zahtijevaju ukupno 48 aktivnosti. Potrebno je pribaviti oko

67 različitih dokumenata u više institucija. Važno je napomenuti da je proces istovjetan

za sve obnovljive izvore energije i za različite instalirane snage postrojenja koje mogu

sadržavati od nekoliko kilovata do 10 MW.

U nastavku su navedena ograničenja i nedostaci propisa i postupaka izgradnje te

korištenja malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj (Guzović, et al., 2009, 127):

§ Nedostatak pouzdanih podataka o vodnim resursima, kao i nepotpun

katastar malih hidroelektrana;

§ Za dobivanje lokacijske dozvole potrebno je zatražiti mišljenje o potrebi

izrade studije utjecaja na okoliš i studije utjecaja na prirodu (za elektrane

iznad 1 MW) pri čemu nije jasno i jednoznačno definirano što takvi zahtjevi

trebaju sadržavati i kome ih se upućuje, kao ni kriteriji koji određuju je li

potrebno ili nije raditi navedene studije;

§ Uz zahtjev za lokacijske dozvole potrebno je priložiti i idejni projekt male

hidroelektrane. Sadržaj tog idejnog projekta nije poznat, kao ni opseg koji

treba obraditi. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/2007) samo

23

načelno definira opseg idejnog projekta, uglavnom za gradnju, dok za

vodogradnju nije ništa navedeno;

§ Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemlji nije uvjetovano u cijelom

postupku sve do zahtjeva za građevinsku dozvolu. Do tada se treba u

postupak ishođenja dozvola, studija i projekata uložiti značajna financijska

sredstva, a da ne postoji garancija u pozitivno rješenje imovinsko-pravnih

odnosa. Vrijedi i obratno, tj. rješenje imovinsko-pravnih odnosa na zemlji

ne garantira pozitivan ishod postupka ishođenja dozvola i studija. Drugim

riječima, postupak rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na zemlji nije

uređen odgovarajućim zakonima, posebice ako se radi o privatnoj zemlji;

§ Zakonom o vodama (NN 107/1995) se određuje vrijeme trajanja koncesije

za male hidroelektrane do 5 MW na rok do 30 godina, dok one

hidroelektrane instalirane snage iznad 5 MW imaju mogućnost dobivanja

koncesije na 60 godina;

§ Jedino na male hidroelektrane (iz grupacije svih obnovljivih izvora energije)

postoje davanja od 7,5% na neto dobit hidroelektrane (Odluka Vlade o

visini naknade za korištenje voda, NN 94/2007).

Isto tako, postoje određene manjkavosti Registra projekata i postrojenja za korištenje

obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar

OIEKPP). Registar OIEKPP je jedinstvena i aktualna evidencija o projektima

obnovljivih izvora energije i kogeneracije u Republici Hrvatskoj, postrojenjima koja

koriste obnovljive izvore energije, odnosno kogeneracijskim postrojenjima te

povlaštenim proizvođačima na području Republike Hrvatske. U Registru OIEKPP se

vodi evidencija o nositelju projekta, povlaštenom proizvođaču električne energije i

postrojenju koji uključuju podatke o lokaciji i tipu postrojenja, tehničko-tehnološkim

značajkama i uvjetima korištenja ovisno o primijenjenoj tehnologiji, osnovnim

pogonskim podacima (instalirana snaga postrojenja te planirana proizvodnja električne

energije i toplinske energije) te drugim podacima iz prethodnog energetskog odobrenja i

energetskog odobrenja, prethodnog rješenja i rješenja o stjecanju statusa povlaštenog

proizvođača električne energije (MINGORP, 2014)

24

Navedeni Registar OIEKPP, koji je utemeljen pravilnicima iz 2007. godine, slabo je

ažuriran, tako da se ne može dobiti pouzdana informacija o izdanim rješenjima kao ni o

njihovoj realizaciji, odnosno o njihovom istjecanju. (Ecoplant, 2014). Jedan od razloga

neinvestiranja u male hidroelektrane je upravo neadekvatan Registar OIEKPP. Nadalje,

pravilnici koji definiraju uvjete stjecanja statusa povlaštenog proizvađača i određuju

otkupne cijene energije su nekompletni, pa stvaraju različite probleme u praksi. U

prvom redu to se odnosi na kompliciranu proceduru stjecanja statusa povlaštenog

proizvađača te se izgradnja postrojenja obnovljivih izvora doima vrlo složenom.

Navedene primjedbe su samo jedne od stranih investitora koji su htjeli ulagati u ovaj

segment obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj (Ecoplant, 2014).

U nastavku slijedi najvažniji dio rada pod nazivom Upotreba malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj.

25

4. UPOTREBA MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Uporaba malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj predstavlja glavni dio ovog rada.

Kako je u današnje vrijeme bitno djelovati na smanjenje stakleničkih plinova i očuvanje

planeta Zemlje, analiziran je ekološki aspekt malih hidroelektrana kao i prednosti

njihovog korištenja. Također je prikazan i potencijal malih hidroelektrana kako bi se

moglo utvrditi postoje li mogućnosti za daljni razvoj i realizaciju novih malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj. Nadalje, prikazana je podjela malih

hidroelektrana prema vlasništvu, odnosno analizirane su male hidroelektrane u

privatnom vlasništvu i u državnom vlasništvu, tj. u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede.

Potrebno je još jednom napomenuti da male hidroelektrane u Republici Hrvatskoj

predstavljaju postrojenja za iskorištavanje energije vodotokova s instaliranom snagom

do 10 MW. Prema dostupnim podacima također su prikazani troškovi malih

hidroelektrana. Na kraju poglavlja obrađena je perspektiva razvoja malih hidroelektrana

u Hrvatskoj.

4.1. EKOLOŠKI ASPEKT I PREDNOSTI KORIŠTENJA MALIH

HIDROELEKTRANA

U ovom dijelu rada utvrdit će se ekološki aspekt malih hidroelektrana, odnosno utjecaj

malih hidroelektrana na promjene u okolišu te će se navesti prednosti korištenja malih

hidroelektrana.

Energetski procesi koji su danas većinom u primjeni smatraju se glavnim uzročnicima

globalnog i lokalnog onečišćenja. Zbog toga je budući razvitak energetskog sektora u

Republici Hrvatskoj potrebno temeljiti na takvoj proizvodnji i potrošnji energije koja će

omogućiti pojačanu brigu za zaštitu ljudskog zdravlja te očuvanje prirode i okoliša,

njegujući biološku i krajobraznu raznolikost. Ovaj koncept sadržan je u dokumentu

Agenda 21 koji je prihvaćen na Konferenciji UN o razvitku i okolišu održanoj u Rio de

Janeiru 1994. godine (Bašić, Mahmutović, Pavlin, 1999, 12).

26

Hidroelektrane imaju loš „imidž“ u usporedbi s drugim obnovljivim izvorima energije,

budući se većinom pretpostavlja na velike hidroelektrane koje imaju negativan ekološki

utjecaj zbog promjene okoliša prilikom gradnje brana iz razloga uništavanja

gospodarskih, kulturnih ili prirodnih dobara. Prilikom planiranja i izgradnje malih

hidroelektrana također se trebaju sagledati moguće posljedice na okoliš, pogotovo

utjecaji na vodene ekosustave. Okvirna direktiva o vodama postavlja stroge propise po

tom pitanju, s naglaskom na osiguravanje minimalnog protoka (EAO, 2010, 44).

U usporedbi s velikim hidroelektranama, prednosti malih hidroelektrana se mogu

iskazati u nepostojanju negativnog utjecaja na ekosustav te jeftinijem održavanju

(Rajković, 2011, 59).

Male hidroelektrane ubrajaju se u ekološki prihvatljive proizvođače električne energije,

jer za proizvodnju energije koriste vodu kao obnovljiv izvor te ne emitiraju štetne

plinove u okoliš poput, primjerice, termoelektrana. Potrebno je istaknuti da male

hidroelektrane ne zahtijevaju gradnju velikih brana i promjenu vodenih tokova te ne

isušuju i poplavljuju čitava područja kao u slučaju velikih hidroelektrana (Hrastović

inžinjering, 2014).

Kao najvažnije prednosti korištenja malih hidroelektrana može se navesti sljedeće

(Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009, 235):

§ ekološki su vrlo prihvatljive, proizvodnjom električne energije ne emitiraju

ugljični-dioksid u okoliš;

§ smanjuje se potrošnja fosilnih goriva,

§ pomažu u zaštiti od poplava, ne zahtijevaju korištenje velikih površina.

Jedan gigavat sat (GWh) električne energije proizvedene u malim hidroelektranama

znači izbjegavanje emisije od 480 tona ugljičnog-dioksida (CO2), opskrbu električnom

energijom kroz jednu godinu za 250 kućanstava u razvijenim zemljama, a za 450

kućanstava u zemljama u razvoju, te uštedu 220 tona goriva ili uštedu 335 tona ugljena

(Andričević, 2010, 51). Time male hidroelektrane mogu doprinijeti ne samo ekološkom

aspektu, već i energetskom, odnosno ekonomskom aspektu.

27

Iako u znatno manjoj mjeri u odnosu na velike hidroelektrane, vjerojatan je utjecaj

malih hidroelektrana na lokalnoj flori i fauni, kao što su migracije i ozljede riba ili

nizvodna kvaliteta vode. Definirane su mjere za zaštitu okoliša koje se mogu poduzeti

da se ublaže takvi i slični utjecaji koje mogu biti sljedeći (Elektrotehnički fakultet

Osijek, 2009, 236):

§ rezervni tok,

§ prolazi za ribe,

§ skupljanje i skladištenje smeća,

§ višenamjenski pogoni,

§ tehnike za smanjenje buke i vibracije,

§ prijateljske turbine za ribe,

§ bio-dizajn.

Primjerice radi, kako bi došlo do ublažavanja štetnih utjecaja malih hidroelektrana na

ribe, koristi se bioakustična ograda za ribe. Naime, bioakustična ograda za ribe

usmjerava ribe prema ribljoj stazi, i tako sprječava uginuće riba (EIHP, 2010, 208). Isto

tako važno je naglasiti da ukoliko hidroenergetski potencijal ostane neiskorišten, ne

narušava se prirodna sredina, ali bi se ta neiskorištena energija morala proizvesti na

jedan od drugih načina koji sigurno nanose veću štetu okolišu. Hidroenergetski objekt

sigurno mijenja izgled okoliša i na izvjestan ga način degradira, ali istovremeno može

proizvesti nove vrijednosti koje premašuju visinu štete načinjene degradacijom okoline,

kao što su turizam, ugostiteljstvo, stočarstvo, uzgoj ribe, vodoopskrba, zaštita od

poplava, zaštita tla od erozije (Kapetanović, 1999, 248).

Slijedi dio rada u kojem se analizira potencijal malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj.

28

4.2. POTENCIJAL MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Nakon mnogih ekoloških prednosti korištenja malih hidroelektrana, analizira se i

prikazuje relativno velik potencijal izgradnje i primjene malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj.

Iako se energija rijeka i potoka u Hrvatskoj od davnina koristila za pogon mlinova i

slično, sustavna istraživanja mogućnosti za njezino iskorištavanje u hidroenergetske

svrhe u malim hidroelektranama na području Hrvatske započela su tek 1980. godine

(Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009, 247). Prva studija ove problematike bila je 'Plan

razvoja malih hidroelektrana u Hrvatskoj do 2000. godine', po narudžbi Zajednice

elektroprivrednih organizacija Hrvatske, današnje Hrvatske elektroprivrede. U toj studiji

bili su definirani osnovni principi i smjernice za sustavan i racionalan pristup uporabe

malih hidroelektrana. Nastao je i prvi studijski elaborat 'Metodologija i smjernice za

projektiranje i izgradnju malih hidroelektrana u Hrvatskoj'. Sljedeći korak je bio izrada

'Metodologije za izradu Katastra malih vodnih snaga', te 'Metodologije za izradu

Katastra malih hidroelektrana'. Katastar malih vodnih snaga izrađen je već 1985.

godine. U prvoj fazi je još 1989. godine izrađen 'Katastar malih hidroelektrana' za 13

vodotokova u Hrvatskoj. U drugoj fazi je trebalo na istim principima obraditi sve ostale

vodotokove, za koje su utvrđeni potezi korištenja. Međutim, do 1993. godine obrađena

su još samo 4 vodotoka i tako je dobiven 'Katastar malih hidroelektrana u Hrvatskoj II'.

Neposredno pred završetak ove faze, bio je donesen tada novi «Zakon o Hrvatskoj

elektroprivredi» u kojem je po prvi put dopušteno fizičkim i pravnim osobama izvan

HEP-a ulagati u izgradnju malih hidroelektrana u Hrvatskoj, te bavljenje proizvodnjom

i distribucijom električne energije za svoje i potrebe drugih korisnika (Šilić i dr., 2004,

36).

Izradom “Katastra malih vodnih snaga u Republici Hrvatskoj“ preliminarno je za 63

vodotoka, od ukupno njih 134 analiziranih, utvrđeno postojanje 699 mogućih poteza

29

korištenja1 približne vrijednosti ukupne instalirane snage oko 177 MW. Time bi se

moglo iskoristiti 570 GWh tehnički iskoristivog energetskog potencijala. Daljnjim

analizama kroz izradu “Katastra malih hidroelektrana – I faza“ i “Katastra malih

hidroelektrana – IIA faza“ od ukupno 63 potencijalno iskoristivih vodotoka obrađeno je

20 malih vodotoka na kojima je utvrđeno ukupno 67 mogućih poteza korištenja za

izgradnju postrojenja snage do 5 MW. Međutim, pokazalo se da je znatno manji broj

(samo 18) realno iskoristivih lokacija, jer izgradnja ovakvih zahvata traži ispunjenje i

niza preduvjeta kao što su prostorni planovi, zaštita prirodne i kulturne baštine, biološki

minimum, koji u vrijeme spomenutih istraživanja nisu adekvatno uzimani u obzir

(Bašić, 2003, 32).

Tablica 4. prikazuje broj mogućih poteza korištenja, odnosno potencijalno iskoristivih

lokalitata na području Republike Hrvatske te njihove pripadajuće instalirane kapacitete.

Tablica 4. Broj potencijalno iskoristivih lokaliteta prema razredu (kW)

RAZRED (kW) Broj potencijalnih lokaliteta Instalirani kapacitet (kW)

1500-5000 20 50 232

1000-1500 17 21 723

500-1000 42 28 768

100-500 296 55 667

<100 324 20 765

UKUPNO 699 177 155

Izvor: Horvath, 2011

Ukupan broj potencijalnih lokaliteta koji se navodi je 699 poteza korištenja, a

potencijalni instalirani kapacitet je 177 155 kW.

Krajem devedesetih godina 20. stoljeća objavljen je Nacionalni energetski program

izgradnje malih hidroelektrana, tzv. Program MAHE. U njemu se pojavljuju projekti

razrađeni u Katastru u skladu s novim zahtjevima vezanim uz zaštitu prirode i okoliša te

1 Pojam potez korištenja predstavlja geografsku površinu na kojoj su locirani svi infrastrukturni objekti

jedne male hidroelektrane, odnosno područje koje jednoznačno određuje malu hidroelektranu (Bašić, 2003, 32)

30

zatečenim stanjem na terenu. Vidljive su djelomične izmjene, ali i potpuno odustajanje

od nekih projekata. Izdvojeno je 49 lokacija poteza korištenja s najizglednijim

mogućnostima realizacije projekta. Imajući u vidu nepotpunost dosadašnjih istraživanja,

procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj postoji mogućnost izgradnje ukupno oko 100

MW malih hidroelektrana (Matijašević, 2012, 6).

Tehnički iskoristivi potencijal vodenih resursa u Hrvatskoj se procjenjuje na 12.45

TWh/godišnje, od čega je u upotrebi 6.13 TWh ili 49.2% godišnje. Stoga ostaje na

raspolaganju polovica hidropotencijala odnosno 6 TWh godišnje koje bi se moglo

koristiti kroz 60 hidroelektrana instalirane snage 1 287 MW, s proizvodnjom od 5816

GWh godišnje (Račić, 2012, 95). Navedeni potencijal mogao bi se iskoristiti

izgradnjom i radom malih hidroelektrana čime bi se osigurala dodatna proizvodnja

električne energije.

Na temelju iskustva sličnih zemalja u geografskom i demografskom smislu, oko 10%

ukupnog potencijala odnosi se na potencijal malih vodotoka te iznosi oko 1

TWh/godišnje. Time se procjenjuje da Hrvatska ima kapacitet za izgradnju malih

hidroelektrana do ukupno 100 MW instalirane snage (Granić, 2011, 100).

Potrebno je istaknuti da neto potencijal, odnosno tehnički iskoristivi potencijal ne znači

automatski i realno ostvariv potencijal, jer su podaci stari 30-ak godina, a tada

projektna rješenja nisu uzimala u obzir biološki minimum. Svi navedeni potencijalni

projekti malih hidroelektrana prikazuju tehničke mogućnosti korištenja vodotoka, ali ne

i ekološku razinu prihvatljivog potencijala koji se jednoznačno utvrđuje u postupku

procjene utjecaja na okoliš (Frištek, 2013, 54).

Sljedeća tablica 5. prikazuje potencijale malih hidroelektrana po odabranim županijama

u Republici Hrvatskoj.

31

Tablica 5. Potencijali malih hidroelektrana po odabranim županijama

Županija Instalirani kapacitet

Šibensko – kninska 49 MW

Primorsko goranska 35 MW

Zadarska 27 MW

Splitsko – dalmatinska 25 MW

Karlovačka 25 MW

Izvor: Frištek, 2013

Najveći potencijal nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji s oko 49 MW mogućeg

instaliranog kapaciteta, zatim slijedi Primorsko-goranska županija s oko 35 MW. Velik

potencijal imaju također i Zadarska županija s 27 MW, te Splitsko-dalmatinska i

Karlovačka županija s 25 MW. Važno je naglasiti da se potencijal odnosi na

hidroelektrane do 5 MW prema staroj definiciji malih hidroelektrana.

U cilju stimuliranja povećane izgradnje malih hidroelektrana pokrenuti su pilot projekti

za potencijalne lokacije malih hidroelektrana. Sljedeća slika prikazuje pilot projekte

malih hidroelektrana na području Hrvatske.

Slika 1. Pilot projekti malih hidroelektrana u Hrvatskoj

Izvor: Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009

32

Slika 1. prikazuje broj potencijalnih lokacija na pojedinom vodotoku, a ukupno je dosad

obrađeno 77 lokacije na području cijele Hrvatske, od Slavonije, Like i Gorskog kotara

do Istre i Dalmacije. Broj u zagradi na slici 3. označava broj potencijalnih lokacija na

pojedinom vodotoku.

Od 77 lokacija koje su istražene u projektu isključeno je njih 53; one se mogu podijeliti

na (Rajković, 2011, 61):

§ 33 lokacije koje predstavljaju prostorno planska ograničenja;

§ 18 lokacija koje se smatraju kulturnom baštinom i predstavljaju zaštitu

okoliša;

§ 2 lokacije koje su spojene novim rješenjem.

Prema pilot projektu malih hidroelektrana u Hrvatskoj od navedenih 77 potencijalnih

lokacija time je preostalo samo 24 potencijalne lokacije.

Na temelju dosadašnjih istraživanja može se zaključiti da na području Republike

Hrvatske postoji poprilično značajan potencijal za izgradnju malih hidroelektrana. Može

se uočiti da su dostupni podaci koji služe za obradu potencijala zastarijeli te se nije

provelo istraživanje potencijala u novije vrijeme u vidu dodatnog korištenja malih

hidroelektrana.

Nadovezujući se na potencijal koji male hidroelektrane imaju u Republici Hrvatskoj, u

nastavku rada se prikazuje trenutno korištenje malih hidroelektrana radi proizvodnje

električne energije u Republici Hrvatskoj.

33

4.3. ISKORIŠTENOST MALIH HIDROELEKTRANA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

U ovom dijelu, koji čini okosnicu rada, analizira se iskorištenost malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj, odnosno dobivanje električne energije iz malih hidroelektrana.

Male hidroelektrane u Hrvatskoj promatrane su kroz dvije skupine vlasništva, tj. kroz

državno i privatno vlasništvo. Promatrajući navedenu podjelu, dan je osvrt na

instaliranu snagu pojedinih malih hidroelektrana, kao i na proizvedenu električnu

energiju malih hidroelektrana u državnom vlasništvu.

4.3.1. Temeljna obilježja malih hidroelektrana u proizvodnji električne energije

Republike Hrvatske

Razvoj energetskog korištenja vodnih snaga u Hrvatskoj započinje još 1895. godine s

prvom hidroelektranom izgrađenom na Skradinskom buku na rijeci Krki, današnjom HE

Jaruga. Godine 1904. izgrađena je nova HE Jaruga instalirane snage 5,4 MW. Potom

slijede HE Miljacka koja je izgrađena 1906. godine (Manojlovac) na rijeci Krki, zatim

HE Ozalj koja je izgrađena 1908. godine na rijeci Kupi te HE Kraljevac, izgrađena

1912. godine na rijeci Cetini (Nakić, 2010, 98).

Jedan od vodotokova na kojem postoje brojne mogućnosti za izgradnju malih

hidroelektrana pregradnjom postojećih ili napuštenih mlinova, odnosno vodenica je

rijeka Mrežnica. Njezina ukupna duljina iznosi 64 km, visinska razlika je 148 m, a

prosječni godišnji protok je u iznosu od 34 m3/s. Ono po čemu je Mrežnica najpoznatija

su čak 93 sedrena slapa između kojih su stvoreni jezerni dijelovi rijeke. Na čak tih 49

slapova tijekom povijesti ljudi su izgradili vodenice za pogon mlinova, a kako je danas

najveći dio tih mlinova napušten ili zapušten, postoje velike mogućnosti za njihovu

pregradnju u male hidroelektrane (Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009, 33).

Postojeći modeli i programi za planiranje i izgradnju elektroenergetskog sektora

podcjenjuju ulogu malih hidroelektrana u sustavu i gospodarstvu prvenstveno zbog toga

što njihovu ulogu vrednuju prvenstveno kroz snagu objekta. Postojeća metodologija

34

planiranja izgradnje malih hidroelektrana pokazala se neosjetljivom na suvremene

zahtjeve za zaštitom prirode i okoliša te kulturne baštine. Važeća zakonska regulativa ne

prepoznaje objekte malih hidroelektrana na adekvatan način, pa su procedure za

dobivanje dozvola i suglasnosti dugotrajne i složene, kao da se radi o znatno većim i

opsežnijim projektima. U Republici Hrvatskoj vrlo mali broj malih hidroelektrana je u

pogonu, pogotovo ako se sagleda usporedba sa susjednim zemljama poput Slovenije i

Austrije. Problemi vezani za projektiranje i puštanje u rad male hidroelektrane leže u

ekonomskim i zakonodavnim izvorima (Rajković, 2011, 61).

Na sljedećem grafikonu je prikazana proizvodnja električne energije iz obnovljivih

izvora u Hrvatskoj u razdoblju od 2004. godine do 2011. godine u GWh. Fokus

promatranja je usmjeren ka proizvodnji električne energije iz malih hidroelektrana u

spomenutom razdoblju.

Grafikon 2. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj,

GWh

Izvor: Ministarstvo gospodarstva, 2012

Na grafikonu 2. je vidljiva tendencija pada proizvodnje električne energije iz malih

hidroelektrana od 2004. godine do 2011. godine. Proizvodnja električne energije iz

hidroelektrana 2004. godine bila je skoro dvostruko veća nego 2011. godine. Također se

35

može uočiti kako se Hrvatska, što se tiče obnovljivih izvora energije, orjentirala samo

na proizvodnju električne energije iz vjetroelektrana.

Nadalje, sljedeća tablica prikazuje proizvodnju električne energije iz malih

hidroelektrana za razdoblje od 2010. godine do 2012. godine u GWh.

Tablica 6. Proizvodnja električne energije iz malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj, 2010.-2012., GWh

Male hidroelektrane Proizvedeno električne energije,

GWh

2010. 124,1

2011. 67,1

2012. 87,7

Izvor: Ministarstvo gospodarstva 2011, Ministarstvo gospodarstva 2012, Ministarstvo gospodarstva 2013

U razdoblju od 2010. do 2012. godine najviše električne energije je proizvedeno 2010.

godine. U narednim godinama proizvodnja električne energije iz malih hidroelektrana

se smanjuje.

U tablici koja slijedi prikazane su isplaćene poticajne cijene povlaštenim proizvođačima

iz malih hidroelektrana na osnovi predane energije u mrežu prikazane u kWh. Isplaćena

sredstva su prikazana u hrvatskim kunama.

36

Tablica 7. Isplaćene poticajne cijene povlaštenim proizvođačima iz malih

hidroelektrana, 2010-2012, HRK

Male hidroelektrane Predano u mrežu/ kWh

Isplaćena poticajna novčana sredstva

povlaštenim proizvođačima malih hidroelektrana, HRK

2010. 130 411 103 513

2011. 110 826 106 231

2012. 2 000 980 2 683 345 Izvor: Ministarstvo gospodarstva 2011, Ministarstvo gospodarstva 2012, Ministarstvo gospodarstva 2013

Što se tiče predane energije u mrežu, uspoređujući tri navedene godine, 2012. godina je

godina s najvećim iznosnom isporučenih kWh u mrežu te najvećim isplaćenim iznosom

preko 2,6 milijuna kuna. Razlog tome, osim velike razlike u kWh predanih u mrežu, je i

zasigurno promjena tarifnog sustava s povećanjem poticaja u 2012 godini.

U nastavku slijedi prikaz malih hidroelektrana u državnom vlasništvu, odnosno u

vlasništvu državnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda.

4.3.2. Male hidroelektrane u državnom vlasništvu

U ovom dijelu rada dan je osvrt na male hidroelektrane u državnom vlasništvu, u ovom

slučaju u vlasništvu Hrvatske elektroprivredi (HEP-a).

Većina malih hidroelektrana u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede je u sklopu velikih

hidroelektrana odnosno većih hidroenergetskih sustava, pa se male hidroelektrane u

prikazu instalirane snage i isporučene električne energije ne promatraju zasebno te su

njihovi pojedinačni podaci nedostupni široj javnosti (EIHP, 2010, 151). Ukupan

kapacitet, tj. instalirana snaga za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana

u vlasništvu HEP-a iznosi 16,74 MW (HEP Proizvodnja, 2014). Iako Hrvatska

elektroprivreda uglavnom ne kvalificira male hidroelektrane kao samostalne proizvodne

37

jedinice, za potrebe ovog rada u nastavku se navode hidroelektrane u vlasništvu

Hrvatske elektroprivrede koje imaju instaliranu snagu do 10 MW.

Tablica 8. prikazuje neke od malih hidroelektrana u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede,

njihovu instaliranu snagu te njihovu proizvodnju električne energije u razdoblju od

2009. godine do 2013. godine.

Tablica 8. Proizvodnja električne energije iz odabranih malih hidroelektrana u

vlasništvu HEP-a, 2009-2013, GWh

Mala HE 2009.

GWh

2010.

GWh

2011.

GWh

2012.

GWh

2013.

GWh

HE Ozalj

(5,5 MW) 19 26 17 21 25,6

CHE Fužine

(4,6 MW) 2,4 5,9 3,227 1,8 5,7

RHE Lepenica

(0,8 MW) 0,1 0,7 0,23 0,4 0,56

HE Zeleni Vir

(1,7MW) 5,8 8,4 5,2 6,7 8,43

HE Golubić

(7,5 MW) 20,4 29 13 12 25,3

HE Jaruga

(7,2 MW) 34,3 33 17 24 24

HE Krčić 0,8 1 1 1 1,4

Izvor: HEP Proizvodnja, 2014

HEP Proizvodnja, tvrtka kći HEP grupe, uz velike hidroelektrane i rekonstrukciju

postojećih s povećanjem njihove snage, planira izgradnju novih malih hidroelektrana

snage do 10 MW čime će se povećati udio u proizvodnji električne energije iz

obnovljivih izvora. Male hidroelektrane se planiraju graditi na dosadašnjim lokacijama

brana, jer je to isplativo u novom tarifnom sustavu.

38

Prvi projekt za koji je Hrvatska elektroprivreda dobila status povlaštenog proizvođača

električne energije je Agregat biološkog minimuma HE Lešće te time i pravo na

poticajnu otkupnu cijenu električne energije isporučene iz tog postrojenja (Migeš, 2012,

12). Agregat biološkog minimuma je dio vodnog kapaciteta na svim hidroelektranama

koji se radi održavanja flore i faune u riječnim tokovima propušta u stara riječna korita,

ali se taj “biološki minimum“ također može iskoristiti za proizvodnju električne

energije. HEP, kao odgovorna kompanija, osigurava biološki minimum na 28 lokacija

svojih hidroelektrana. Na njima postoji mogućnost da agregati biološkog minimuma

rade i kao male hidroelektrane te da kao obnovljivi izvori za proizvodnju električne

energije postanu dio sustava poticaja (Jalušić, 2012,9).

Za optimalno korištenje vode biološkog minimuma rijeke Cetine predviđena su dva

nova proizvodna objekta koja su MHE Prančevići (1,15 MW) i MHE Peruća (2,6 MW).

Izgradnja MHE Prančevići, derivacijskog postrojenja na rijeci Cetini, instalirane snage

1,15 MW i moguće godišnje proizvodnje od 9 GWh, započela je krajem prošle godine.

Pripreme za izgradnju MHE Prančevići započele su još 2000. godine. U lipnju 2015.

godine planira se završetak izgradnje i ishođenje statusa povlaštenog proizvođača

električne energije te uključenje u sustav poticaja za MHE Prančevići, a u studenom

2016. godine i za MHE Peruča, kao i rekonstrukcija i uključenje u sustav poticaja

postojećih malih hidroelektrana (Sušec, 2014, 1).

Revitalizacija postojećih elektrana također ima važnu ulogu u poboljšanju energetske

učinkovitosti i stukture izvora u Hrvatskoj. Naime, prosječna starost hrvatskih

hidroelektrana je 47 godina i većinu treba obnoviti. Rekonstrukcijom postojećih malih

hidroelektrana do 10 MW HEP Proizvodnja može steći status povlaštenog proizvođača

električne energije za kapacitete približno od 40 MW u 14 objekata sa 23 proizvodne

jedinice. Planira se povećanje proizvodnje električne energije iz malih hidroelektrana sa

120 GWh godišnje na 160 GWh godišnje tijekom petogodišnjeg razdoblja (Migleš,

2012, 13).

Ove godine planira se završetak ugradnje zamjenskog Agregata biološkog minimuma

HE Varaždin (635 kW), a u tijeku su pripreme za rekonstrukciju CHE Fužine (6 MW) i

HE Zeleni Vir (3 MW). Tim zahvatima će se povećati instalirana snaga, učinkovitost te

39

pogonska spremnost starijih hidroelektrana. Tijekom ove godine započet će se pripreme

(ispitivanje isplativosti rekonstrukcije i veličine zahvata) za HE Kraljevac, HE Golubić,

HE Krčić, HE Jaruga, HE Zavrelje, ABM HE Čakovec i CHE Lepenica. Izgradnjom

novih i revitalizacijom starijih hidroelektrana te ishođenjem statusa povlaštenog

proizvođača i uključenjem u sustav poticaja, povećat će se udjel obnovljivih izvora

energije u bruto neposrednoj potrošnji te sigurnost opskrbe domicilnih potrošača,

osobito u otežanim vremenskim okolnostima (Sušec, 2014, 1).

Nakon analize malih hidroelektrana u državnom vlasništvu, slijedi prikaz malih

hidroelektrana u privatnom vlasništvu.

4.3.3. Male hidroelektrane u privatnom vlasništvu

U ovom dijelu rada navode se male hidroelektrane u privatnom vlasništvu te njihove

karakteristike.

Jedan od temeljnih gospodarskih interesa Republike Hrvatske je kvalitetna i sigurna

opskrba električnom energijom, što je preduvjet ne samo za stabilan industrijski

odnosno gospodarski rast, već i sveukupni prosperitet države. Iz tog razloga male

hidroelektrane su vrlo interesantne sa stanovišta ulaganja privatnog kapitala. Kao

dodatni državni interes, izgradnjom većeg broja takvih proizvodnih objekata, pojavljuje

se i povećana mogućnost zapošljavanja ljudi, kao i angažiranja domaće industrije

(Bašić, Mahmutović, Pavlin, 1999, 18).

Trenutno u Republici Hrvatskoj u privatnom vlasništvu je 12 objekata sa 22 agregata

snage 4,9 MW (EIHP, 2010, 107).

U nastavku slijedi tablica koja prikazuje privatne male hidroelektrane u pogonu.

40

Tablica 9. Privatne male hidroelektrane u pogonu

Elektrana Snaga (kW) Godina puštanja u pogon

Roški slap 1400 1910., 1998.

Majdan 1200 1913. (trenutno ne radi)

Duga Resa 1160 1937.

Finvest 1 1000 1991.

Orljava 7 65 1985.

Kupčina 6 45 1995.

Finvest 2 30 1939., 1996

Mrežnica M 15 2003.

Kupa M 10 1983

Čabranka U 8 1988

Mrežnica P 6 1939., 1981

Mrežnica K 4 2001.

Pleternica 220 2012.

Izvor: Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009

Na tablici su navedene male hidroelektrane u privatnom vlasništvu i njihova instalirana

snaga prikazana u kW te godina puštanja u pogon. Roški slap je mala hidroelektrana s

najvećom instaliranom snagom koja je u privatnom vlasništvu. Također je i najstarija

hidroelektrana (puštena u pogon 1910. godine) koja je rekonstruirana 1998. godine.

Prema dostupnim podacima energetskog instituta Hrvoje Požar u 2008. godini

hidroelektrana Roški slap proizvela je 7,11 GWh, Pamučna industrija Duga Resa 2,01

GWh, Kupčina 0,11 GWh, a Čabranka 50 MWh (EIHP, 2010, 107-130).

Sljedeća slika 2. prikazuje prostorni razmještaj privatnih malih hidroelektrana u pogonu

u Republici Hrvatskoj.

41

Slika 2. Prostorni razmještaj privatnih hidroelektrana u pogonu u Republici Hrvatskoj

Izvor: Šimić, 2010

Prema prikazanoj slici, najveći broj privatnih malih hidroelektrana nalazi se u

Karlovačkoj županiji zbog toga što se na tom području nalazi veći broj rijeka te malw

hidroelektrane s proizvodnjom električne energije sudjeluju kao podrška industriji.

Dobar primjer investiranja u male hidroelektrane je projekt grada Pleternice koji se

nalazi u Požeško-slavonskoj županiji. Mini hidroelektrana Pleternica je mala

hidroelektrana na rijeci Orljavi i prva hidroelektrana u vlasništvu jedinice lokalne

samouprave u Hrvatskoj, grada Pleternice, i ujedno jedna od prvih malih hidroelektrana

izgrađena nakon osamostaljenja Hrvatske. Riječ je o investiciji od 4,8 milijuna kuna od

čega je grad Pleternica osigurao 50% sredstva, Fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost 1,7 milijuna kuna, a Ministarstvo regionalnog razvoja pola milijuna kuna.

Projekt je započeo 2006. godine, a mala hidroelektrana je započela s radom 2012.

godine. Mala hidroelektrana Pleternica je snage 220 kW, a planira se da će godišnje

proizvoditi 1,1 milijuna kWh električne energije, što je dovoljno za javnu rasvjetu svih

35 naselja na tom području, te će gradskom proračunu godišnje donositi oko 850 000

kuna dodatnog prihoda. Opremu male hidroelektrane Pleternica ugradio je Končar.

Inače, na rijeci Orljavi ima još desetak mjesta pogodnih za izgradnju malih

42

hidroelektrana, a mala hidroelektrana Pleternica nema gotovo nikakvog utjecaja na

okoliš te se koristi isključivo prirodni pad slapa (Wikipedia, 2014).

Sljedeći dio rada odnosi se na analizu troškova malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj.

4.4. TROŠKOVI MALIH HIDROELEKTRANA

U ovom dijelu fokus istraživanja je usmjeren ka troškovima malih hidroelektrana.

Prikazani su dostupni podaci s procjenama investicijskih troškova i troškova pogona.

Dan je osvrt i na potrebne naknade za pogon malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj.

Što se tiče troškova malih hidroelektrana početni investicijski troškovi ulaganja po kW

su veliki, ali su troškovi rada hidroelektrana iznimno mali, budući da nema potrebe

plaćati gorivo (Andričević, 2011, 47). Troškovi, odnosno potreban kapital za male

hidroelektrane ovisi o efektivnom padu, protoku, geološkim i geografskim značajkama,

opremi (turbine, generatori, itd.) i građevinskim radovima, te o kontinuitetu toka.

Elektrane s malim padom i velikim protokom zahtijevaju veća početna ulaganja, jer

građevinski radovi i turbinska mehanizacija mora podnijeti veći protok vode. Uzevši u

obzir 5000 sati punog opterećenja na godinu dana, investicijski troškovi za malu

hidroelektranu od 100 kW su u opsegu od 0,95 do 1,8 eura po kWh/god. ili ukupno od

475 000 do 900 000 eura, dok je za malu hidroelektranu od 2 MW taj raspon između

0,55 i 0,75 eura po kWh/god. ili između 5,5 i 7,5 milijuna eura (Elektrotehnički fakultet

Osijek, 2009, 25).

43

Procjena investicijskih troškova zajedno sa troškovima pogona može se navesti kao

sljedeće (Andričević, 2010, 50) :

1. kategorija vodotokova (108 poteza, 3 kW): do 2500 €/kW

2. kategorija vodotokova (244 poteza, 35 kW): 2500 – 4500 €/kW

3. kategorija vodotokova (231 potez, 47 kW): 4500 – 6000 €/kW

4. kategorija vodotokova (111 potez, 53 kW): preko 6000 €/kW

Primjerice, za pojedine male hidroelektrane u Hrvatskoj troškovi pogona iznose od 1.3

do 2.5 eura po proizvedenom MW električne energije. Tako su pogonski troškovi prema

iskustvenim podacima iz prakse za malu hidroelektranu Roški slap (koja ima instaliranu

snagu od 1.4 MW) oko 18.37 kn/MWh, a za malu hidroelektranu Varaždin (instalirane

snage 585 kW) oko 10 kn/MWh (Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009, 26).

Također, vrlo je bitno spomenuti da postoje i određene naknade za pogon malih

hidroelektrana. Kad se govori o naknadama vezanim za pogon elektrana, pretpostavljaju

sljedeće naknade (Bašić, 2003, 178):

§ naknada za korištenje prostora (iznad 500 kW instalirane snage),

§ naknada za korištenje voda,

§ slivna vodna naknada,

§ naknada za zaštitu voda,

§ koncesijska naknada za korištenje voda i javnog vodnog dobra,

§ komunalna naknada,

§ naknada za korištenje pomorskog dobra.

Ukupno godišnje izdvajanje poduzeća Hrvatska elektroprivreda, kao vlasnika svih

velikih te većeg dijela malih hidroelektrana u Republici Hrvatskoj, za sve spomenute

naknade iznosi oko 100 milijuna kuna godišnje, a udio naknada u proizvodnoj cijeni je

u rasponu od 12 do 16%, ovisno o kojoj se konkretno hidroelektrani radi. Ako se

primjeni vrlo grubo preslikavanja na male hidroelektrane, može se uvjetno procijeniti da

44

za male hidroagregate snage do 10 MW u Republici Hrvatskoj ukupni iznos svih

naknada iznosi oko 3,5 milijuna kuna godišnje (Bašić, 2003, 178).

Ilustracije radi, iznos naknade za jednu malu hidroelektranu instalirane snage 1 MW

može predstavljati približno 88 000 kn godišnje. Detaljniji prikaz pojedinih naknada

navodi se u narednoj tablici.

Tablica 10. Godišne naknade za malu hidroelektranu instalirane snage 1 MW

GODIŠNJE NAKNADE Godišnji iznos

(Kn)

Naknada za korištenje prostora 73 500

Koncesijska naknada 9 800

Slivna i komunalna naknada 5 500

UKUPNO 88 800

Izvor: Bašić, 2003

U tablici je izostavljena vrijednost naknade za zaštitu voda, jer se smatra da na male

hidroelektrane ne treba primjenjivati stupanj zaštite od ispuštanja zagađene vode. Isto

tako je izostavljena naknada za korišten je pomorskog dobra, jer vrlo mali broj malih

hidroelektrane se nalazi uz područje i koristi pomorsko dobro.

Ono što je bitno istaknuti, u razmatranju hidroelektrana s ekonomskog aspekta, jest da

moderne hidroelektrane zahtijevaju vrlo malen broj osoblja, zbog velikog stupnja

automatiziranosti. Nadalje, cijena investicije u izgradnju malih hidroelektrana se povrati

u periodu od pet do desetak godina (Rajković, 2011, 64).

Ulaganje u male hidroelektrane jedna je od najsigurnijih investicija koja garantira

dugoročnu dobit uz minimalan utjecaj na okoliš. Čak i uz novi tarifni sustav koji je

uspostavljen 2013. godine te se značajno povećala profitabilnost ulaganja, investicija u

ovaj segment obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno s

45

obzirom na velik potencijal i mogućnosti korištenja malih hidroelektrana u dobivanju

električne energije.

Na kraju ovog poglavlja potrebno je prikazati perspektivu korištenja i razvoja malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj.

4.5. PERSPEKTIVA RAZVOJA MALIH HIDROELEKTRANA

U ovom dijelu rada analizira se perspektiva razvitka malih hidroelektrana u Republici

Hrvatskoj.

Opće je poznata činjenica da se Hrvatska, sada kao punopravna članica Europske unije,

obvezala sukladno EU direktivama ostvariti određene ciljeve u sektoru smanjenja

emisija stakleničkih plinova, većoj primjeni obnovljivih izvora energije i uvođenju

mjera energetske efikasnosti. Hrvatska se tako obvezala do 2020. godine ispuniti cilj od

20% ukupne energetske potrošnje iz obnovljivih izvora energije (Jerkić, 2013, 1).

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske temeljni je dokument kojim se

utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj zemlje za razdoblje do 2020.

godine, donesen s ciljem usklađenja sa strateškim dokumentima Europske unije.

Strategija nudi rješenja za sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskog

sektora i održivost energetskog sustava. Prema Strategiji energetskog razvoja Republike

Hrvatske te usklađivanju Republike Hrvatske s ciljevima strateških dokumenata

Europske unije, udio proizvodnje iz različitih obnovljivih izvora energije potiče se

izgradnjom malih hidroelektrana ukupne snage 100 MW do 2020. godine. Postavljeni

cilj zahtijeva iznimno visoke stope porasta proizvodnje električne energije iz

obnovljivih izvora do 2020. godine (Lovrić, Lovrić, 2013, 279).

Sljedeći grafikon 3. prikazuje instaliranu snagu obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj

u 2013. godini te planiranu snagu za 2020. godinu s osvrtom na male hidroelektrane.

46

Grafikon 3. Instalirana snaga obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj u 2013. godini i

planiranje udjela za 2020. godinu

Izvor: Vlada Republike Hrvatske, 2013

Do 2020. godine u Republici Hrvatskoj se planira izgraditi malih hidroelektrana snage

59 MW što bi značilo da bi ukupna instalirana snaga bila 100 MW do 2020. godine.

Nadalje, sljedeći grafikon prikazuje proizvodnju električne energije iz obnovljivih

izvora energije u Hrvatskoj u 2013. godini te planiranu proizvodnju u 2020. godini s

osvrtom na male hidroelektrane.

Grafikon 4. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj u 2013.

godini i planirana proizvodnja u 2020. godini

Izvor: Vlada Republike Hrvatske, 2013

47

Na grafikonu je vidljivo kako je u 2013. godini realizirano 131 GWh električne energije

iz malih hidroelektrana te da se do 2020. godine planira omogućiti proizvodnja dodatnih

187 GWh, odnosno planira se do 2020. godine proizvesti ukupno 318 GWh električne

energije iz malih hidroelektrana.

Gradnja malih hidroelektrana predstavlja jedan od osnovnih energetskih programa

Hrvatske u budućnosti. Gradnjom malih hidroelektrana ne samo da se obnavljaju stare

zapuštene vodenice i mlinovi, već se potiče i turistički napredak zapuštenih krajeva,

uređivanje vodotoka rijeka, obrada poljoprivrednih zemljišta navodnjavanjem, poticanje

industrije te, i najvažnije, vlastito napajanje električnom energijom. Male hidroelektrane

najinteresantnije su sa stanovišta ulaganja privatnog kapitala. Izgradnjom većeg broja

proizvodnih hidrokapaciteta pojavljuje se i povećana mogućnost zapošljavanja ljudi,

kao i angažiranja domaće industrije poput proizvodnje turbina, građevinarstva,

strojarstva i održavanja (Landeka, 2011, 1).

Prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske („NN“ 130/09), zbog visokih

specifičnih investicija i ograničenja vezanih za utjecaj na okoliš, zaštitu kulturno-

povijesne baštine i krajobraza, cilj od 100 MW instalirane snage malih hidroelektrana

do 2020. godine će biti teško postići. Radi ostvarenja ciljeva postavljenih strategijom,

Republika Hrvatska će potaknuti istraživanja preostalih vodotokova da bi se utvrdile

točne lokacije i potencijali za izgradnju malih hidroelektrana te olakšati administrativnu

proceduru za ishođenje dozvola te uskladiti energetsko zakonodavstvo i zakonodavstvo

gospodarenja vodama.

Male hidroelektrane, ali i hidroelektrane općenito, su možda jedini proizvodni

energetski objekti u Hrvatskoj koji mogu biti u cjelosti projektirani, izgrađeni i

opremljeni korištenjem vlastitog znanstvenog i stručnog potencijala, odnosno pokriveni

vlastitom proizvodnjom. Pripremom većeg broja relativno ostvarivih projekata javlja se

mogućnost i za znatnijim angažiranjem tih potencijala, što može imati izravne pozitivne

utjecaje na porast zaposlenosti i proizvodnje. Domaće hidroelektrane su objekti sa

svojstvom da su i proizvodnja i energent locirani na teritoriju matične države, čime

predstavljaju izvore električne energije s vrlo malom osjetljivošću na dobavu i cijene

48

energenata na svjetskom tržištu iako su za jedan manji dio postrojenja ipak nužne

određene supstance koje se uvoze, ali važno je naglasiti da se radi o manjim količinama

potrebnim za održavanje pogona (Bašić, 2003, 180).

Perspektive razvoju malih hidroelektrana u Hrvatskoj zasigurno postoje s obzirom na

neiskorišten potencijal koji je gotovo polovina izmjerenog tehničkog potencijala. Da bi

se postigao razvoj malih hidroelektrana treba zasigurno poboljšati administrativne

uvjete kako bi ulaganja u male hidroelektrane bila atraktivnija.

49

5. ZAKLJUČAK

U današnje vrijeme korištenje obnovljivih izvora energije nameće se kao nužnost.

Obnovljivi izvori energije smatraju se neiscrpnim izvorima energije i, što je najbitnije,

ekološki prihvatljivim. Fosilna goriva i nuklearna energije, odnosno konvencionalni

izvori energije, danas predstavljaju okosnicu energetskog sustava u svijetu. Unatoč

određenim prednostima konvencionalnih izvora, buduća opskrba energijom ne smije se

oslanjati isključivo na takve resurse, jer oni uvelike doprinose narušavanju ekološke

ravnoteže.

Republika Hrvatska ima potencijala za proizvodnju električne enegije iz obnovljivih

izvora iz čega proizlazi zaključak da bi se trebala više usmjeriti korištenju

nekonvencionalnih, odnosno obnovljivih izvora energije kako bi snizila energetsku

uvoznu ovisnost i djelovala u skladu sa ekološkim zakonitostima.

Što se tiče obnovljivih izvora energije, male hidroelektrane su jedan od najmanje

iskorištenih energetskih resursa u Hrvatskoj. Dosadašnje provedeno istraživanje upućuje

na popriličan, ali nedovoljno iskorišten potencijal korištenja malih hidroelektrana u

Republici Hrvatskoj. Male hidroelektrane su obnovljivi izvori energije i energetski

projekti pri čijoj izgradnji može biti potpuno zastupljena domaća industrija. Pri

izgradnji malih hidroelektrana domaća industrija može obaviti većinu projektantskih

radova, opreme i građevinskih radova. Time bi mogli ostvariti izravni učinci na porast

proizvodnje i zaposlenosti što doprinosi gospodarstvu Hrvatske.

Kod malih hidroelektrana uočena je ekološka i ekonomska isplativost. Trebalo bi

poticati obnavljanje zapuštenih mlinica čime bi se doprinijelo i ruralnom turizmu. Isto

tako, uočen je problem birokratske prirode, odnosno složenost zakonskih i

administrativnih procedura oko pripreme projekata i izgradnje malih hidroelektrana.

Komplikacije proizlaze iz prevelikog broja potrebnih dokumenata kao i aktivnosti oko

pripreme projekata i izgradnje malih hidroelektrana koje su potrebne za ostvarivanje

izgradnje i funkcioniranja malih hidroelektrana.

U Hrvatskoj je zastupljenost malih hidroelektrana relativno mala. Gradnja malih

hidroelektrana u Hrvatskoj je ekonomski veoma zahtjevan projekt. Veoma izražen

50

problem je i taj što su podaci o potencijalu malih hidroelektrana, koji su navedeni i u

ovom radu, stari preko trideset godina. Imajući to u vidu, potrebno je provesti novo

istraživanje u svezi definiranja točno iskoristivog potencijala s obzirom da su se

značajno promijenile zakonske i ekološke regulative. Drugim riječima, potrebno je

utvrditi stvarno stanje na terenu kako bi se znalo koje su lokacije povoljne za ulaganje i

gradnju malih hidroelektrana što bi zasigurno doprinijelo većoj zainteresiranosti

investitora.

51

POPIS LITERATURE

KNJIGE

1. Awarest, 2009: Obnovljivi izvori energije u mojoj zajednici, Društvo za oblikovanje

održivog razvoja, Zagreb

2. Bašić, H., 2003: Novi pristup planiranju izgradnje malih hidroelektrana, Sveučilište

u Zagrebu, Zagreb

3. Bašić, H., Mahmutović, I., Pavlin, Ž., 1999: Mogućnosti korištenja vodnog

potencijala u strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske, Zagreb

4. Frištek, Ž., 2013: Predstavljanje studija potencijala obnovljivih izvora energije po

županijama, Javno zagovaranje i praćenje politika vezanih za obnovljive izvore

energije, Završna konferencija projekta, Zagreb

5. Guzović, et al., 2009: Male hidroelektrane u Europi: Priručnik o potrebnim

administrativnim postupcima, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

6. Horváth, L., 2011: Potencijal obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj,

Stručni skup: Provedba energetske certifikacije zgrada u Republici Hrvatskoj,

Zagreb

7. Horváth, L., Karadža, N., 2007.: Primjena i korištenje energije vjetra, Energetski

instiut Hrvoje Požar, Čakovec

8. Kapetanović I., et al., 1999: Prilog poticanju izgradnje malih hidroelektrana, 8.

forum: Dan energije u Hrvatskoj: Energetska tržišta i energetska efikasnost u

zemljama tranzicije, Zagreb

9. Lay, V., Čengić, D., Potočnik, V., Puđak, J. 2009.: Obnovljivi izvori energije :

Studija ostvarivosti, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

10. Lay, V.,Kufrin, K., Puđak, J., 2007.: Kap preko ruba čaše, klimatske promjene-

svijet i Hrvatska, Hrvatski centar „ Znanje za okoliš“ Zagreb, Zagreb

11. Marković, D., 2010: Procesna i energetska efikasnost, Univerzitet Singidunum,

Beograd

12. Nakić, Z., 2010: Skripta - Geologija okoliša: Energetski resursi i alternativni izvori

energije, Zagreb

52

13. Potočnik, V., Lay, V., 2002.: Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja Zagreb

14. Račić, D., et al., 2012: Analiza gospodarstva i poslovnog okruženja u Osijeku s

naglaskom na sektor obnovljivih izvora energije i sektor zaštite okoliša, Projekt

FEDREE, Osijek

15. Rajković, D., 2011: Proizvodnja i pretvorba energije, Rudarsko- naftni fakultet,

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

16. Šilić, Đ., et al., 2004.: Mogućnost domaće industrije u proizvodnji uređaja i

korištenju obnovljivih izvora energije , Mistarstvo gospodarstva, rada i

poduzetništva Republike Hrvatske, Zagreb

17. Šilić, Đ., Stojković, V., Mikulić, D., 2012: Goriva i maziva, Veleučilište Velika

Gorica, Velika Gorica

18. Šljivac, D., Šimić, Ž., 2009: Obnovljivi izvori energije, Awares- Awareness and

Education in Renewable Energy Sources, Zagreb

19. Višković, A., 2009: Svijetlo ili mrak, Energetska sigurnost- političko pitanje,

Akademija tehničkih znanosti, Zagreb

ČASOPISI

20. Aničić, B., Pereković, P., Tomić, D., 2013.: Kriteriji uklapanja vjetroelektrana u

krajobraz, Prostor, Vol.21, No.1, Zagreb

21. Blažević, B., Krsinić-Nižić, M., 2011.: Ocjena investicijskog modela primjenom

diskrecijske diskontne stope – slučaj obnovljivih izvora energije u turizmu,

Ekonomski pregled, Vol. 62, No. 11, Zagreb

22. Granić, G., et al., 2011: Kakve procese trebamo očekivati u hrvatskom energetskom

sektoru do 2050., Nafta, Vol. 62, Zagreb

23. Jalušić, T., 2012: MHE Lešće – povlašteni proizvođač električne energije, HEP

Vjesnik, 260/300, Zagreb

24. Jelavić, B., Horváth, L., Bačan, A., 2009: Trend i razvoj projekta korištenja

obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije s naglaskom na energiju vjetra

i Sunca, HUNIK - Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa, Zagreb

53

25. Lovrić, M., Lovrić, D., 2013: Obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj: Prednosti i

nedostaci, Kemijska industrija, Vol. 62, Zagreb

26. Martinović, D., Čemelović, M., Karišik, J., 2012: Izazovi primjene obnovljivih

izvora energije, Tranzicija, Vol. 14, No.30, Tuzla

27. Migleš, L., 2012: Male hidroelektrane velikog potencijala, HEP Vjesnik, 261/301,

Zagreb

28. Pasqualetti, M, 2004: Wind power: Obstacles and Opportunities, Environment, Vol.

46, No. 7, Texas, United States

INTERNET IZVORI

29. Andričević R., 2010: Male hidroelektrane:

http://www.gradst.hr/Portals/9/PropertyAgent/1167/Files/3219/Iskoristavanje%20vo

dnih%20snaga-pred5.pdf, preuzeto: 20.05.2014.

30. EAO, 2010: Dokument o integriranom konceptu održivosti:

http://sustainablemountains.epu.ntua.gr/Portals/susmaount/content/D5.3%20Integrate

d%20Sustainable%20Design%20Document_Croatian.pdf, preuzeto: 27.04.2014.

35. Ecoplant, 2013: Neka iskustva u dosadašnjoj izgradnji malih hidroelektrana:

http://www.ecoplant.hr/informacije/neka-iskustva-u-dosada%C5%A1njoj-izgradnji-

malih-hidroelektrana, preuzeto: 20.05.2014.

36. Ecoplant, 2013: Osnivanje male hidroelektrane:

http://www.ecoplant.hr/informacije/osnivanje-mhe, preuzeto: 01.05.2014.

37. Elektrotehnički fakultet Osijek, 2009: Male hidroelektrane:

http://www.etfos.unios.hr/upload/OBAVIJESTI/obavijesti_diplomski/91424oie_3po

glavlje_0809.pdf, preuzeto: 17.05.2014.

38. EIHP, 2010: Male hidroelektrane, South East Europe Transnational Cooperation

Programme ,Ener-Supply projekt: energetska efikasnost i obnovljivi izvor energije,

potpora kreiranju energetske politike na lokalnoj razini

http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/see_ener-supply/pdf/5_Mahe.pdf, preuzeto:

02.05.2014.

54

39. Guzović Z., 2014: Male hidroelektrane u Hrvatskoj: http://www.menea.hr/wp-

content/uploads/2014/04/Guzovic_MHE.pdf, preuzeto: 15.05.2014

40. Hrastović inžinjering, 2014:

http://www.hrastovic-inzenjering.hr/primjena-energije/energetski-clanci/item/153-

male-hidroelektrane.html, preuzeto: 16.05.2014.

41. HROTE, 2014: Godišnji izvještaj o o sustavu poticanja proizvodnje električne

energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije u Republici Hrvatskoj za

2013. godinu: http://files.hrote.hr/files/PDF/OIEIK/GI_2013_OIEiK_web.pdf,

preuzeto: 14.05.2014.

42. Hrvatski sabor: Zakon o energiji:

http://www.hep.hr/opskrba/propisi/Zakon_o_energiji1.pdf, preuzeto 10.06.2014.

43. HEP, 2014: Nedostaci korištenja obnovljivih izvora energije:

http://www.hep.hr/oie/oie/poteskoce.aspx, preuzeto: 15.05.2014.

44. HEP, 2014: Prednosti korištenja obnovljivih izvora energije:

http://www.hep.hr/oie/oie/prednosti.aspx, preuzeto: 15.05.2014.

45. HEP Proizvodnja, 2014: Hidroelektrane:

http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/default.aspx, preuzeto: 17.05.2014.

46. Jerkić E., 2010.: Energija vjetra u energetici:

http://www.vjetroelektrane.com/energija-vjetra-u-energetici?showall=1, preuzeto:

03.04.2014.

47. Jerkić, L., 2010: Električna energija iz biomase raste u Europi:

http://www.obnovljivi.com/svijet/354-elektricna-energija-iz-biomasa-raste-u-europi,

preuzeto: 10.04.2014.

48. Jerkić, L., 2013: Nacionani plan za obnovljive izvore energije:

http://www.obnovljivi.com/aktualno/2383-nacionalni-akcijski-plan-za-obnovljive-

izvore-energije-naknada-za-poticanje-i-tarifni-sustav, preuzeto: 10.04.2014.

49. Kalea , M., 2010.: Opća svojstva obnovljivih izvora energije:

http://www.obnovljivi.com/pdf/PDF_OBNOVLJIVI_COM/Kalea_Opca_svojstva_n

ekonv_obnov_izvora_ORIG.pdf, preuzeto: 03.05.2014.

50. Landeka, N., 2011: Male hidroelektrane:

http://www.magicus.info/pr2.php?id=69482, preuzeto: 23.05.2014.

55

51. Matijašević, N., 2012: Potencijal malih hidroelektrana:

http://repam.net/uploads/repam/document_translations/doc/000/000/062/REPAM_-

_mHE_-_Karlovac.pdf?2012, preuzeto: 17.05.2014.

52. Mikulčić, V., et al., 2013: Energija biomase:

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/ET12_Biomasa.pdf, pogledano 10.6.

2014.

53. Ministarstvo gospodarstva, 2011: Energija u Hrvatskoj 2010.:

https://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/Energija2010.pdf, preuzeto:

15.05.2014.

54. Ministarstvo gospodarstva, 2012: Energija u Hrvatskoj 2011. :

http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/EUH11web.pdf, preuzeto:

15.05.2014.

55. Ministarstvo gospodarstva, 2013: Energija u Hrvatskoj 2012. :

http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/EUHweb12.pdf,

preuzeto:15.05.2014.

56. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP), 2014: Registar

projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te

povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) :

http://oie.mingorp.hr/default.aspx?id=24, preuzeto: 14.05.2014.

57. Mikulandrić, 2014: Analiza pogona hibridnog solarnog postrojenja:

http://www.em.com.hr/eipp/rad/512, preuzeto: 25.05.2014.

58. Nuli R., 2012: Poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora: http://www.e-

telum.com/poticanje-proizvodnje-energije-iz-obnovljivih-izvora/, preuzeto:

12.05.2014.

59. Prelec, Z., n.d.: Utjecaj energetike na okoliš:

http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/katedra4/Inzenjerstvo_

zastite_okolisa/2.pdf, preuzeto 20.6.2014.

60. Stojkov, M. 2011.: Obnovljivi izvori energije: Mogućnosti, prednosti i nedostaci :

http://repam.net/uploads/repam/document_translations/doc/000/000/011/Stroj_fakul

tet_Sl_brod_OIE_procedura.pdf?2011, preuzeto: 01.04.2014.

56

61. Sušec, Đ., 2014: Male hidroelektrane HEP-ov poslovni adut:

http://www.poslovni.hr/hrvatska/male-hidroelektrane-hep-ov-poslovni-adut

264907, preuzeto: 26.05.2014.

62. Šimić, Z.,2010.: Korištenje energije biomase za proizvodnju električne energije:

http://oie.mingo.hr/UserDocsImages/Biomasa%20prezentacija.pdf, preuzeto:

10.04.2014.

63. Vejnović, S., 2011: Obnovljivi izvori energije u raljama administracije

http://www.poslovni.hr/mobile/domace-kompanije/obnovljivi-izvori-energije-u-

raljama-administracije-180820, preuzeto: 15.04.2014.

64. Vlada Republike Hrvatske, 2014: Tarifni sustav za proizvodnj uelektrične energije

iz obnovljivih izvora ni kogeneracije: http://www.menea.hr/wp-

content/uploads/2013/12/Tarifni-sustav-2014-nn13320131.pdf, preuzeto:

15.05.2014.

65. Vlada Republike Hrvatske, 2012 : Tarifni sustav :

http://cadial.hidra.hr/searchdoc.php?query=&lang=hr&bid=kgfYcTGvUk7Utdn2kp

gN5w%3D%3D, preuzeto: 17.05.2014.

66. Wikipedia, 2014: Mala hidroelektrana Pleternica :

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mini_hidroelektrana_Pleternica, 17.05.2014.

67. Zakon o energiji: http://www.zakon.hr/z/368/Zakon-o-energiji, preuzeto 10.6.

57

POPIS TABLICA

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Ukupna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana 10

2.

Visina poticajne cijene, kn/kWh za električnu

energiju proizvedenu u hidroelektranama, u 2014.

Godini

20

3.

Visina poticajne cijene, kn/kWh za električnu

energiju proizvedenu u hidroelektranama, od 2012 do

2104 godine

21

4. Broj potencijalno iskoristivih lokaliteta za izgradnju

malih hidroelektrana prema razredu (kW) 29

5. Potencijali po odabranim županijama 31

6.

Proizvodnja električne energije iz malih

hidroelektrana u Republici Hrvatskoj, 2010-2012,

GWh

35

7.

Isplaćene poticajne cijene povlaštenim

proizvođačima iz malih hidroelektrana, 2010-2012,

HRK

36

8. Proizvodnja električne energije iz odabranih malih

hidroelektrana u vlasništvu HEP-a, 2009-2013., GWh 37

9. Privatne male hidroelektrane u pogonu 40

10. Godišnje naknade za malu hidroelektranu instalirane

snage 1 MW 52

58

POPIS GRAFIKONA

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Promjena raspoloživih izvora energije u zemljama

Europske unije, 2000.-2011. 6

2. Proizvodna električne energije iz obnovljivih izvora

u Hrvatskoj, GWh 34

3. Instalirana snaga obnovljivih izvora energije u

Hrvatskoj u 2013. i planiranje udjela u 2020. godini 46

4. Proizvodna električne energije iz obnovljivih izvora

u Hrvatskoj u 2013. i planiranje udjela u 2020. godini 46

POPIS SLIKA

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Pilot projekti malih hidroelektrana u republici

Hrvatskoj 31

2. Prostorni razmještaj privatnih hidroelektrana u

pogonu u Republici Hrvatskoj 40

59

POPIS SHEMA

REDNI BROJ NASLOV STRANICA

1. Proces pripreme i izgradnje male hidroelektrane u

Republici Hrvatskoj 18

60