Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Ana Marija Škrivanek

Ponašanje svinja u prirodnim uvjetima

ZAVRŠNI RAD

Zagreb, 2016.

Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Animalne znanosti

Ana Marija Škrivanek

Ponašanje svinja u prirodnim uvjetima

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Izv. prof. dr. sc. Zoran Lukovi ć

Zagreb, 2016.

Ovaj završni rad je ocijenjen i obranjen dana ____________________ s ocjenom

_________________________ pred Stručnim povjerenstvom u sastavu:

1. Izv. prof. dr. sc. Zoran Luković _____________________________

2. Izv. prof. dr. sc. Krešimir Salajpal _____________________________

3. Izv. prof. dr. sc. Danijel Karolyi _____________________________

Sažetak

Svinje imaju dobro razvijena osjetila vida, njuha, sluha i okusa. Vole dobro osvijetljena

područja i hranu slatkog okusa. Vrlo su inteligentne, društvene i znatiželjne. U međusobnoj se

komunikaciji oslanjaju na mirisne i auditivne signale. Njihovo socijalno ponašanje obilježava

socijalna dominacija koja se pojavljuje već u njihovoj najranijoj dobi. Dominantniji su

mužjaci, odrasle svinje te one borbenoga ponašanja, odnosno jače građe. Za njihov su uzgoj

vrlo važni dobri uvjeti poput pružanja odgovarajuće hrane i osiguravanja odgovarajućeg

prostora. Nepravilna briga o svinjama može prouzrokovati promjene u obrascima ponašanja te

rezultirati abnormalnim ponašanjem, poput kanibalizma, griženja repova, njuškanja trbuha i

dr. Kako bi se spriječila abnormalna ponašanja u svinja, potrebno je razumijevanje osjetilnih

sposobnosti i obrazaca normalnoga ponašanja u svinja.

Klju čne riječi: svinje, prirodno ponašanje, abnormalno ponašanje

Abstract

Pigs have well-developed senses of sight, smell, hearing and taste. They prefer well-lit areas

and food of sweet taste. They are very intelligent, social and curious. In the mutual

communication pigs rely on olfactory and auditory signals. Their social behavior is

characterized by social dominance that appears already at an early age. Dominant animals are

males, adult pigs and those of fighting behavior, and strongly built. Good conditions, such as

adequate food and adequate space are very important for their growth. Improper care of the

pigs can cause changes in behavior patterns and result in abnormal behavior, such as

cannibalism, tail biting, sniffing of the abdomen and others. In order to prevent abnormal

behavior in pigs, it is necessary to understand the sensory abilities and patterns of normal

behavior in pigs.

Keywords: pigs, natural behavior, abnormal behavior

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1

2. PONAŠANJE SVINJA U PRIRODNIM UVJETIMA................................................................... 2

2.1. Čimbenici koji utječu na ponašanje svinja................................................................................... 4

2.2. Normalno i abnormalno ponašanje svinja.................................................................................... 8

2.3. Ponašanje svinja pri termoregulaciji.......................................................................................... 12

2.4. Ponašanje krmače prije i nakon prasenja.................................................................................... 13

2.5. Ponašanje krmače i prasadi tijekom sisanja............................................................................... 15

2.6. Čimbenici koji utječu na konzumiranje hrane i vode kod odbite prasadi................................... 17

2.7. Ponašanje krmača i nerasta za vrijeme spolne aktivnosti........................................................... 18

2.8. Socijalno ponašanje svinja......................................................................................................... 20

2.9. Utjecaj tova na dubokoj stelji i klasičnog tova na ponašanje svinja........................................... 21

3. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 23

4. LITERATURA .............................................................................................................................. 24

1

1. UVOD

Znanost koja se bavi proučavanjem ponašanja životinja zove se etologija, a utemeljena

je 1936. godine. Ponašanje životinje prilagodba je na djelovanje različitih vanjskih i

unutarnjih čimbenika - podražaja kao što su životni prostor životinje odnosno smještaj,

toplina, zvuk, opskrba hranom i vodom, strah i drugo. Osjetila, odnosno sluh, njuh, vid i dodir

uvjetuju različite oblike ponašanja.

Svinje imaju izrađeno i diferencirano društveno ponašanje te se prilagođavaju prostoru

i uvjetima u kojima žive. Njihova prilagodba im pomaže u brzom privikavanju na prostor i

okolinu gdje dalje razvijaju emocionalnu ili socijalnu povezanost. Svinje se emocionalno vežu

unutar skupine te za njih možemo reći da su životinje „tjelesnog dodira“ koje razvijaju

međusobnu komunikaciju i hijerarhiju između jedinki svoje vrste te poseban odnos prema

čovjeku. U prirodnim uvjetima one žive u malim i trajnim obiteljskim zajednicama koje vodi

majka. Ponašanje svinja ovisi o načinu njihova uzgoja, koje, ako je fokusirano na njihovu

dobrobit, može imati pozitivan učinak na ponašanje. Danas se sve više teži pronalaženju

upravo takvih sustava držanja svinja koji će imati pozitivan učinak na njihovo ponašanje,

zdravlje i proizvodnju.

Držanje svinja na otvorenom uvelike utječe na samu dobrobit životinja te zaštitu

okoliša, ali i na pojeftinjenje svinjogojske proizvodnje. Da bi se moglo pratiti ponašanje

svinja u prirodnim uvjetima, važan nam je prostor odnosno površina na kojoj uzgajamo

svinje. Površine za uzgoj svinja trebale bi biti bez visokih podzemnih voda te bi trebale imati

kućice ili nadstrešnice kako bi se životinje mogle skloniti od oborina i lošeg vremena.

Općenito, slobodnim načinom držanja svinja u prirodnim uvjetima uvelike osiguravamo bolju

dobrobit životinja jer životinji omogućujemo normalan rast i razvoj u prirodi bez stresova što

nadalje pogoduje i kvaliteti mesa i mesnih prerađevina.

U ovome će radu biti riječ o ponašanju svinja u prirodnom uzgoju, koje osim njihovih

uobičajenih obrazaca ponašanja, ponekad može uključivati i abnormalne obrasce ponašanja

koji su najčešće posljedicom loše brige o njima.

2

2. PONAŠANJE SVINJA U PRIRODNIM UVJETIMA

Etologija ili znanost o ponašanju životinja ima i jednu od svojih podvrsta, a to je

veterinarska etologija koja se bavi proučavanjem ponašanja svih životinja, ali posebice

domaćih (Senčić i sur., 1996). Dobrobit životinja je jedna od stavki o kojoj je također važno

voditi brigu jer je uvelike povezana sa ponašanjem životinja.

Dobrobiti se u posljednje vrijeme pridaje sve veća pozornost, pa su i mnoge zemlje

zakonski odredile postupke sa životinjama koji su u funkciji dobrobiti. Zakon o dobrobiti

životinja određuje se samim postupanjem sa životinjama te uvjetima držanja i njihovim

zdravljem. Budući da je definiciju „dobrobiti“ teško odrediti, postoji više njih, a sve su točne.

Jedna od definicija za dobrobit svinja glasi: “Pod dobrobiti svinja podrazumijeva se uporaba

životinja za potrebe ljudi (hrana, druženje, razonoda, istraživanja i dr.) sve dok životinje ne

trpe bol, stresove, nestašice hrane, vode i ostalog.” Druga definicija glasi: “Dobrobit je stanje

ukupnog mentalnog i fizičkog zdravlja u kojem je životinja u skladnom odnosu s okolišem.”

Budući da čimbenici sredine mogu imati i pozitivne i negativne utjecaje (Uremović i

Uremović, 1997), teško je u potpunosti osigurati dobrobit, ali se može prosuditi i to u

nekoliko točaka. Prvo i najvažnije je zdravlje životinje jer je ono pokazatelj dobrog

postupanja sa životinjom, zatim stanje metabolizma, što je procijenjeno prema fiziološkim

parametrima te prema načinu ponašanja i samoj proizvodnji koja ovisi o genotipu. Životinje

moraju imati dovoljne količine vode i hrane, u nastambama je potrebno regulirati

temperaturu, vlagu, strujanje zraka i održavanje higijene. Osiguravanjem dobrobiti svinja

utječemo i na njihovo ponašanje. Ponašanje životinja odnosi se na prilagodbu pojedine

životinje na djelovanje različitih vanjskih i unutarnjih podražajnih čimbenika. Ponašanje

pojedinih životinjskih vrsta ovisi o pasmini, spolu, temperamentu i starosti životinja, ali i o

načinu njihova uzgoja i postupanja s njima.

Ponašanje svinja kao i svih životinja ovisi o: smještaju, prostoru, toplini, zvuku,

opskrbi hranom i vodom te o strahu. Osjetila poput njuha i vida uvelike utječu na ponašanje.

Svinje se dobro prilagođavaju uvjetima i okolini u kojoj žive i razvijaju emocionalnu

povezanost sa drugim svinjama, ali i sa drugim životinjama i čovjekom. Možemo reći da su

svinje socijalni tipovi, odnosno društvene životinje. Njihovo socijalno ponašanje započinje

vrlo rano i jako je izražena socijalna dominacija u prasadi u borbi za sisu. Osim što pripadaju

socijalnom tipu životinje, svinje su ponekad agresivne i borbene. Primjerice, krmače štite

svoju mladunčad pokazujući agresivnost. Također, kod njih postoji i hijerarhija između

jedinki u stadu - dominacija mužjaka nad ženkama i ženki nad mladunčadi.

3

Svinje su pripitomljeni potomci divlje svinje - Sus scrofa (Merchant-Forde, 2009).

Arheološki zapisi kazuju da se prvo pripitomljavanje dogodilo na Bliskom Istoku prije 9 000

do 10 000 godina. U samome početku procesa pripitomljavanja, svinjama je bilo dopušteno da

lutaju relativno slobodno šumama koje su okruživale ljudska naselja. Te su se svinje malo

razlikovale od divljih svinja – bile su nešto manje veličine i pogodnije za kontakt s čovjekom.

Te svinje su bile trenirane s hranom da se vrate na zvuk svinjareva roga. Ponašanje

pripitomljene, domaće svinje, može se bolje razumjeti u usporedbi s ponašanjem njezinih

divljih predaka jer razlika u obrascima njihova ponašanja nema puno.

Slika 1. Svinje na otvorenom (Foto: Karolyi, 2015)

Svinjine su oči veće i funkcionalnije od čovjekovih. Slično ljudskome oku, oko svinje

je promjera oko 24 mm (Yuzhi, 2014). Optička snaga svinjina oka veća je od optičke snage

ljudskoga oka. Svinje su kratkovidnije u odnosu na čovjeka. Njihovo vidno polje iznosi

približno 310°, a imaju sposobnost vidjeti i boje, no plavu boju mogu identificirati bolje od

bilo koje druge boje. Uočava se da svinje više vole osvjetljenije prostore od onih tamnih.

Također svinje imaju vrlo osjetljiv njuh. Svinje identificiraju svoju prasad kroz mirise, a

prasad svoju sisu nalazi također putem mirisnih tragova. Putem mirisnih tragova jedna odrasla

jedinka može prepoznati drugu za parenje, kao i dominantne jedinke. Osjet okusa kod svinja

sličan je onom kod čovjeka jer one mogu razlikovati slatko, slano, kiselo i gorko. Više vole

kiselo-slatki okus, dok će onaj gorki odbaciti. Slatki, mesnati i sirasti okusi poželjni su okusi

za svinju, a umjetna se sladila mogu koristiti za poticanje na konzumiranje krute hrane kod

tek odbite prasadi. Raspon sluha kod svinja nešto je veći nego kod čovjeka te s većom

osjetljivošću. Svinje često komuniciraju jedna s drugom putem akustičkih signala, bilo da je

riječ o roktanju krmače kojim poziva svoju prasad na sisanje ili o akustičkim signalima koje si

svinje međusobno šalju u vrijeme parenja.

4

2.1. Čimbenici koji utje ču na ponašanje svinja

Kako bi se određeni stresni čimbenici koji utječu na ponašanje životinja sveli na

minimum, potrebno je poznavati načine ponašanja pojedinih životinja. Promjene u ponašanju

svinja mogu biti prouzročene djelovanjem različitih čimbenika (Senčić i sur., 1996), a

najvažniji su:

• prevelika buka,

• veličina životnog prostora,

• nedostatna opskrba vodom i hranom,

• promjene mikroklime (temperatura, relativna vlažnost i brzina strujanja zraka,

količina svježeg zraka i osvjetljenje).

Kao što je već spomenuto, svinje imaju veći raspon frekvencije sluha nego ljudi, stoga

stalna glasna ili nagla buka može dovesti do panike među životinjama (Vodič o zaštiti svinja

na farmama, 2008). Ako se svinje na bilo koji način uznemire, to će rezultirati njihovim

bježanjem u razjedinjenim skupinama. Osim što kod svinja može izazvati stresnu situaciju,

buka može uzrokovati i gubitak sluha te prikriti i akustičke signale kojima se svinje koriste u

međusobnom komuniciranju (Senčić i sur.,1996). Prasad koja je izložena buci može imati

poremećen model normalnog sisanja, odnosno buka može uzrokovati gubitak tjelesne težine

kod prasadi zbog nedovoljnog sisanja. Kod krmača kontinuirana buka može izazvati slabije

sinkronizirano ponašanje kod sisanja. Na svinjogojskim se farmama sve češće upotrebljavaju

ventilatori i automatske hranilice koji stvaraju veliku buku koja ima utjecaj na ponašanje

krmača i prasadi. Istraživanjima je potvrđeno da je prasad koja je izložena buci ventilatora od

85 decibela manje privučena prednjim bradavicama te tako te bradavice ostaju neiskorištene.

Prasadi tako na raspolaganju ostaje manji broj bradavica koji nije dovoljan za sisanje prasadi

u većim leglima. To nadalje uzrokuje razlike u tjelesnoj masi prasadi što dalje utječe i na

njihov uzgoj. Buka jača od 130 decibela utječe na rad srca životinje, na prirast i iskorištavanje

hrane, stoga je važno da buka bude ispod te vrijednosti.

Štetan utjecaj na ponašanje svinja može imati i nedovoljna veličina prostora u kojemu

životinje obitavaju stoga je potrebno i nužno osigurati dovoljan prostor za obitavanje (Slika

2). Potvrđeno je da vodoravne, umjesto okomitih šipki, za smještaj krmača u prasilišne

odjeljke, prasadi otežava kretanje i pristup vimenu kod sisanja. Također, uočeno je i da

uporaba vodoravnih šipki može uzrokovati neujednačenu tjelesnu težinu kod prasadi.

Vodoravne šipke utječu i na osjetilnu komunikaciju prasadi s krmačom jer prasad nije u

mogućnosti dobro izvoditi masažu bradavica uz vime krmače. Vrlo je važno i da veličina

5

boksa u kojem se nalaze prasad i krmača odgovara veličini krmače jer su pojedine pasmine

krmača izrazito duge, poput pasmina iz skupine landrasa, koje svojom veličinom mogu

zatvoriti cijelo uklještenje te onemogućiti prelazak prasadi iz jednog dijela boksa u drugi.

Vrlo je važno voditi računa o držanju željenih pasmina krmača i veličini boksa, kako bi i one i

prasad mogli ostvariti pravilnu međusobnu komunikaciju te kako bi se prasad pravilno

razvila. Osim kod krmača i prasadi, potrebno je voditi brigu o veličini prostora u kojem se

drže i nerasti. Naime, prostor u kojem se drže nerasti treba biti veličine 3,0 x 2,5 m, a mora

sadržavati i ispust s opločenom plohom veličine 8 do 10 m2. Ako veličina prostora nije

navedene veličine, može doći do poremećenog ponašanja kod nerasta, što može utjecati i na

njihovu spolnu aktivnost.

Slika 2. Prostor za obitavanje svinja (Foto: Karolyi, 2015)

Sljedeći čimbenik koji ima važnu ulogu u ponašanju svinja jest njihova pravilna

opskrba hranom i vodom. Drastične promjene u ishrani predstavljaju stres za bilo koju

kategoriju svinja što se posebice odražava kod prasadi koja smanjeno jede te dolazi do pada

tjelesne težine ili pak zbog nagle promjene dolazi do probavnih poremećaja. Ako se prasad

koja je naglo odbijena ne privikava na koncentriranu hranu, kod njih dolazi do probavnih

poremećaja, pada tjelesne težine, a u težim slučajevima i do uginuća. Ako se krmača ne hrani

pravilno, kod nje se, nakon poroda, može pojaviti metritis-mastitis-agalakcija (MMA)

sindrom. Pojavom agalakcije može doći do uginuća i do 80% prasadi. Ako se odrasli nerasti,

ali i mladi nerastići nepravilno hrane, to se može štetno odraziti na njihovu spolnu aktivnost,

odnosno rezultirati poremećajem u spermatogenezi te je takvome nerastu potrebno duže

vrijeme da se vrati u rasplodnu kondiciju. Svinje, kao i ostale životinjske vrste, mogu izdržati

bez hrane duže razdoblje, no nedostatak vode se može odraziti na njihov organizam u

cijelosti. Nedostatak vode može, između ostaloga, prouzrokovati i živčane poremećaje,

razdražljivost i uznemirenost. Opskrba vodom uključuje, osim vode za piće, i vodu za

6

čišćenje i dezinfekciju. U boksovima za prasenje je potrebno postaviti dvije odvojene pojilice,

jednu za krmaču, a drugu za prasad. Pojilice za krmače treba postaviti osam centimetara od tla

kako se krmače s njom ne bi mogle igrati. Dok siše, prasad potroši dnevno oko 700 ml vode, a

kroz tri do pet tjedana ta količina raste na 30 do 70 ml vode po prasetu na dan. Prasad po

tjelesnoj težini treba veće količine vode od odraslih životinja. Pred kraj graviditeta, krmačama

treba nešto više vode. Naravno, potrebne količine vode se povećavaju ovisno o temperaturi

prostora u kojemu se životinje nalaze pa se tako količine vode u ljetnom razdoblju mogu

povećati i za više od 50%. Dojne krmače mogu tijekom ljetnoga razdoblja dnevno

konzumirati i do 30 l vode po grlu. Za vrijeme visokih temperatura, korisno je neraste prskati

vodom ili im omogućiti rashlađivanje u bazenima.

S obzirom na to da svinje često leže, potrebna je razmjena topline kondukcijom, na što

bitno utječu dodirna površina, termalne karakteristike poda, uporaba stelje (pojačana termalna

izolacija oko tijela koja umanjuje izravni gubitak topline preko poda) i slično. Konvekcija

podrazumijeva izmjenjivanje topline između organizma te plinova i tekućina, pri čemu čestice

koje prenose toplinu mijenjaju svoj položaj. Svinja gubi temperaturu i isparavanjem, koje je

osobito izraženo u ljetnom razdoblju, kada se one rashlađuju vodom. Količina topline

izlučena konvekcijom može iznositi od 40 do 50% od cjelokupne evaporativno izlučene

topline, odnosno kad su temperature zraka i zidova slične (Senčić i sur.,1996). Ako je

temperatura zidova niža od temperature zraka, onda raste gubitak topline radijacijom. Iz

navedenoga proizlazi da svinja razmjenjuje toplinu s okolinom kondukcijom, konvekcijom,

evaporacijom i radijacijom, a izmjena topline ovisi o temperaturi u nastambi, kao i o

fiziološkom stanju organizma svinje. Visoka vlažnost zraka u nastambi također može štetno

utjecati na ponašanje svinja. Visoka vlažnost zraka kod temperature zraka od 23 do 24ºC

može smanjiti dnevni prirast životinja te pogoršati konverziju hrane, što se zatim odražava na

cjelokupnu proizvodnju u tom objektu. Ako su uvjeti u nastambi nepovoljni, odnosno ako je

temperatura zraka preniska, to će rezultirati neotpornošću prasadi i njihovom podlijeganju

oboljenju od raznih bolesti.

Za vrijeme visokih temperatura prirodno je da je strujanje zraka pogodno svinjama.

Kod svinja tjelesne težine od 40 kg uočljiv je povoljan utjecaj propuha tek kod temperature

37,8 ºC, odnosno, učinak pojačanog strujanja zraka pozitivan je jedino kod temperatura od 32

do 40ºC. Propuh je štetan za mladu prasad jer uzrokuje slabiji prirast i lošu konverziju hrane.

Pravilna brzina strujanja zraka pozitivno utječe na fizikalnu termoregulaciju kod pojedinih

kategorija svinja. Pojava štetnih plinova u nastambi odražava se na ponašanje svinja, a samim

time i na njihovo zdravlje i proizvodnost. Veće količine amonijaka, ugljičnog dioksida te

sumporovodika, osim smanjenja dnevnog prirasta i poremećene konverzije hrane, uzrokuju i

7

poremećaje procesa imunogeneze, pojavu anemije i respiratornih oboljenja. Svinjama je u

jednom satu na 500 kg težine potrebno tri kubična metra kisika, a ponekad čak i više.

Potrebno je odabrati najkorisniji sustav umjetne ventilacije (podtlak, nadtlak ili sustav

uravnotežene ventilacije), ali uz osiguranje jednog kubičnog metra svježeg zraka po

kilogramu na sat.

Prejaka svjetlost može imati štetan utjecaj na životinju, a preslaba svjetlost može biti

nepoticajna u različitim proizvodnim stupnjevima. Reducirana svjetlost ne utječe izravno na

tov i iskorištavanje hrane, no tamna staja neizravno utječe na tov i prirast jer umiruje

životinje. U takvim je stajama manje izražen kanibalizam u životinja. Mađarski stručnjaci

tvrde da se mlade životinje trebaju držati pod jakom rasvjetom 16 sati te da se tovljenici

trebaju držati u tami 20 sati jer je tada prirast veći. Rezultati jednih drugih istraživanja u tome

području su pokazali da su životinje u tamnoj nastambi manje nemirne, dok su druge naprotiv

bile nemirnije, no zasada postoji malo podataka o tome kako ritmičnost rasvjete utječe na

svinje. Yuzhi (2014) tvrdi da ako se poveća vrijeme provedeno u osvijetljenom prostoru,

svinje će pojesti veći broj obroka, što će smanjiti dnevne varijacije u hranidbenom ponašanju

svinja. Izvor rasvjete u nastambama u kojima se drže svinje najčešće je umjetno svjetlo, dok

prirodno svjetlo iznosi 1/20 do 1/30 površine poda i prozora. Preporučaju se fluoroscentne

svjetiljke jačine 40 W ili obične žarulje jačine 75 W na dva do četiri boksa u prasilištu ili na

četiri do šest boksova u tovilištu.

Kao pomoć kod pokretanja svinja mogu se upotrebljavati štapovi s plastičnim ili

krpenim trakama na vrhovima kojima se svinje usmjeravaju, a one se mogu usmjeravati i uz

pomoć drvenih ili plastičnih ploča koje radnici nose u rukama dok hodaju iza svinja (Vodič o

zaštiti svinja na farmama, 2008). Ne preporučuje se upotreba elektrogoniča jer uzrokuju

povišenje tjelesne temperature u svinja, a mogu prouzročiti i uginuće zbog zatajenja srca kod

stresno osjetljivih genotipova.

Pri projektiranju objekta u kojemu će svinje biti smještene, potrebno je uzeti u obzir i

njihovu potrebu za kontrolom vlastitoga prostora. Ako čovjek koji se brine o njima priđe bliže

od udaljenosti koja se označava kao sigurnosno područje, domaće će životinje pokušati

pobjeći. To je sigurnosno područje različito kod različitih vrsta životinja, pa tako životinje

koje su uzgajane u neposrednoj blizini čovjeka, imaju malo sigurnosno područje, dok kod

životinja uzgajanih u ekstenzivnom uzgoju to područje može iznositi od jednog do više

metara. Osobe koje vode brigu o životinjama trebaju izbjegavati iznenadne ulaske u objekte u

kojima se životinje nalaze jer bi to moglo uznemiriti životinje, a uznemirene će životinje imati

veće sigurnosno područje od onih mirnih. Osobe koje vode brigu o životinjama trebaju se pri

pokretanju životinja služiti točkom ravnoteže u ramenom području tako da, kad se životinje

8

treba pomaknuti prema naprijed, im pristupaju iza točke ravnoteže ili, kad se životinju želi

pomaknuti prema unazad, da joj pristupaju ispred točke ravnoteže (Vodič o zaštiti svinja na

farmama, 2008). Domaće životinje mogu vidjeti objekte i kretnje pokraj i iza sebe, a mogu

procijeniti udaljenost samo onih objekata koji se nalaze ravno ispred njih. Razlog tomu je što

domaće životinje imaju veliku širinu vidnog polja, ali ograničen vid prema naprijed, kao i

slabu dubinu vida. One imaju i vrlo dobro razvijen osjet njuha, stoga se, pri postupanju s

životinjama, trebaju uzeti u obzir mirisi koji uzrokuju strah ili neke druge negativne reakcije.

Prijevoz životinja jedan je od najstresnijih događaja u životu životinje te znatno utječe

na njezino zdravlje (stres, smanjenje otpornosti, lošiji imunološki odgovor na različite

uzročnike bolesti), ali i na dobrobit jer čini životinju uplašenom, uznemirenom i umornom.

Potrebno je optimalizirati uvjete okruženja u kojemu svinje žive i maksimalno onemogućiti

utjecaj čimbenika koji remete njihovu udobnost i potrebe. Kao što to navode Senčić i sur.

(1996) svako premještanje životinja iz njihove prvotne nastambe imat će štetne učinke na

njihovo ponašanje jer je potrebno vremena da se životinja prilagodi novoj okolini.

2.2. Normalno i abnormalno ponašanje svinja

Osnova dobrobiti svih životinja, pa tako i svinja, zasniva se na načelu „pet sloboda“ :

• sloboda od žeđi, gladi ili pothranjenosti,

• sloboda od toplinske ili fizičke nelagode,

• sloboda od boli, ozljede ili bolesti,

• sloboda od straha ili nesreće,

• sloboda izražavanja normalnog ponašanja.

Kako bi se prepoznalo da je dobrobit jedne životinje ugrožena, potrebno je razumjeti

normalne obrasce ponašanja svinja i njihovih očekivanja. Normalno ponašanje u svinja odnosi

se na ponašanje u prirodnim uvjetima. Takva ponašanja promiču biološke funkcije u svinja

poput opstanka i reprodukcije. Ponašanje svinja razlikuje se od načina na koji se uzgajaju, pa

tako, primjerice, svinje u otvorenom sustavu provedu od 35 do 55% svoga vremena u traganju

za hranom, dok svinje u zatvorenom sustavu to ne čine jer im je hrana lako dostupna (Yuzhi,

2014).

Svinje provode većinu svoga vremena odmarajući se i ležeći. One se najčešće

odmaraju nakon sumraka, a najčešće međusobno slijede obrasce ponašanja jedna druge

9

(Arey i sur., 2006). Prosječno, odrasle svinje provode 75 - 85% svoga vremena ležeći, 5-10%

hraneći se, a ostatak svog vremena provode u drugim aktivnostima poput hodanja, sjedenja,

rovanja ili njuškanja te pijenja vode (Yuzhi, 2014). Svinje najčešće leže u bočnom položaju, a

40 do 50% njih leži tako da dodiruju jedna drugu. Kad su temperature niže, svinje leže na

svojim prsima i trbuhu te se skupljaju jedna uz drugu kako bi što manja površina kože bila

izložena gubitku topline. Kad su temperature jako niske, svinje nerijetko leže jedna na drugoj

kako bi se ugrijale. Kad su temperature jako visoke, svinje mijenjaju svoj ležeći položaj u

bočni pružajući jednu nogu naprijed te izbjegavajući kontakt s ostalim svinjama. Kad je jako

vruće, svinje ubrzavaju svoje disanje kako bi se toplina potrošila isparavanjem iz dišnih

putova. Previsoka ili preniska temperatura ili vlažnost zraka u nastambi može rezultirati

štetnim posljedicama poput smanjenja dnevnog prirasta životinja ili pogoršanja konverzije

hrane, ali i na poremećeno ponašanje životinja, osobito na velikim vrućinama kad je veća

vjerojatnost da postanu agresivne.

Svinje često formiraju gnijezda za spavanje, pogotovo kad je hladno

(Arey i sur., 2006). Često koriste stabla za trljanje te kaljuže za valjanje u blatu. Takvim

ponašanjem njihova koža ostaje u dobrom stanju te se na taj način uklanjaju paraziti. Svinje se

kaljužanjem hlade tijekom vrućih razdoblja (Slika 3). Ako ne postoji drugi način, svinje se

ponekad valjaju u vlastitom urinu i izmetu kako bi se ohladile.

Slika 3. Valjanje svinja (Foto: Karolyi, 2015)

Svinje prosječno jedu 10 do 25 obroka dnevno, a mlade svinje jedu više od starijih.

Prasad može pojesti 20 do 25 obroka dnevno, dok starije svinje mogu pojesti 10 do 15 obroka

dnevno (Yuzhi, 2014). Kako rastu, svinje jedu brže, tako da odrasle svinje provode manje

vremena jedući od mlađih svinja. Svinje najčešće jedu ujutro i navečer. Iako ponekad jedu i

10

tijekom noći, broj i trajanje obroka su manji nego tijekom dana. Kad je hranidbeno mjesto

ograničeno, svinje će povećati količinu vremena provedenog u hranidbi tijekom noći, što

mijenja njihov obrazac hranidbenog ponašanja tijekom dana. Primjerice, dnevna varijacija u

hranidbenom ponašanju se smanjuje kad je 20 svinja u jednom hranidbenom prostoru, a u

potpunosti se smanjuje ako se u jednom hranidbenom prostoru nalazi 30 svinja. Ako se

poveća vrijeme provedeno u osvijetljenom prostoru, svinje će pojesti veći broj obroka, što će

smanjiti dnevne varijacije u hranidbenom ponašanju svinja. Hranidbeno ponašanje može biti

socijalno povezano, primjerice, dok gladna svinja jede, često će i ona sita isto tako početi

jesti. Osim toga, svinje u susjednim boksovima imaju tendenciju jesti u isto vrijeme.

Međutim, ako su hranilice blizu i ako ne postoji zaštitna pregrada, svinje će izbjegavati jesti

zajedno i bit će agresivne jedna prema drugoj. Svinje uče jedna od druge što jesti i gdje jesti.

Ako svinja uoči da druga svinja jede iz samo jedne od tri hranilice, i ona će vjerojatno jesti

upravo iz te hranilice ako joj se pruži prilika.

Svinje će najčešće piti vodu 10 minuta nakon što su jele, stoga svinje podjednak broj

puta u danu jedu i piju. Odrasle svinje najčešće provode 25 do 30 minuta dnevno pijući vodu,

dok svako pijenje traje od 15 do 30 sekundi. Međutim, kad je jako vruće svinje su izložene

stresu, stoga provode više vremena pijući vodu ili se igrajući s njom. Također, svinje koje

imaju proljev konzumirat će veće količine vode. Prekomjerna potrošnja vode može se koristiti

kao mjera za praćenje dobrobiti i zdravlja svinja. Svinje vole ležati u suhim i toplim

prostorima. Svinje će često piti, urinirati i defecirati u blizini jedna druge. Često će napraviti

prostor za izmet u blizini mjesta gdje piju vodu.

Za razliku od goveda i ovaca, svinje su vrlo inteligentne životinje te pokazuju veću

znatiželju i individualističke obrasce ponašanja. Svinjama treba pružiti okruženje u kojemu se

mogu igrati jer to može pomoći otklanjaju stresa te omogućiti svinji da se bolje nosi s

nepovoljnom okolinom. Odrasle svinje će se rjeđe igrati s predmetima u svojoj okolini.

Međutim, reprodukcija glazbe može imati smirujući učinak, a koristi se najčešće da se smanji

kanibalizam prisutan kod nazimica. Krmačama u prasilištu se može dati isjeckani papir, slama

ili sijeno kako bi im se omogućilo da se ponašaju kao da prave svoje gnijezdo. Odraslim se

krmačama može dati i usitnjena slama. Svinje se vole igrati s lancima, zvečkama, plastičnim

bocama, gumom, starim čizmama te vrećicama za hranu. Treba izbjegavati davanje

automobilskih guma jer ako ih svinja proguta to može prouzročiti crijevna puknuća. Izgled

nastambe može također potaknuti svinje na igru. Međutim, u nastambama koje su duge i uske

može doći do ozljeda ako se svinje brzo trčeći u igri poskliznu.

Osim normalnog ponašanja, kod svinja se pojavljuju i oblici abnormalnoga ponašanja.

Ponekad je kod svinja prisutan kanibalizam, odnosno nazimice ili krmače ponekad ubijaju

11

svoju prasad nakon rođenja (Yuzhi, 2014). To je učestalije kod nazimica, nego kod krmača.

Ako je nazimica usmrtila svoju prasad iz prvog legla, vjerojatno je da će se to ponoviti i s

drugim leglom. To se može spriječiti stalnom rasvjetom u nastambi.

Njuškanje trbuha je vrlo često ponašanje u svinja. Ono je najučestalije u rano odbite

prasadi, a započinje 3 do 7 dana nakon odbića. Smatra se da je uzrok tomu stres zbog ranog

odbića. Prasad koja je odbita u dobi od dva tjedna njuškat će trbuh ostale prasadi 2 do 5 puta

više, nego prasad koja je odbita u dobi od 4 tjedna. Rano odbita prasad može provesti 15 do

25 minuta dnevno u njuškanju trbuha. Svinje koje njuškaju trbuh, provode manje vremena

jedući te rastu sporije od ostalih. Smatra se da tekuća hrana može smanjiti njuškanje trbuha i

poboljšati rast kod rano odbite prasadi.

Grižnja repova, koja je najčešća kod odraslih svinja, predstavlja najštetnije

abnormalno ponašanje u svinja. Grižnja repova je kategorizirana kao kanibalizam u svinja.

Grižnja repa zabilježena je u 9% svinja s normalnim repom, više nego kod svinja s usidrenim

repom kod kojih je u 3% slučajeva uočeno takvo ponašanje. Uz grižnju repova, javlja se i

grižnja ušiju (Slika 4). Ugrizena će životinja reagirati snažnim mahanjem repa, što dalje

izaziva ugrize i od drugih životinja (Kittawornrat i sur., 2010).

Slika 4. Grižnja repova i ušiju svinja

Uzroci ovakvog ponašanja nisu definirani, no smatra se da su povezani s

pothranjenosti, nemirom te neudobnošću. Uzroci mogu biti jako strujanje zraka, visoke

koncentracije amonijaka i ugljičnog dioksida, ograničen prostor za piće i hranu te prevelik

broj svinja u jednom objektu. S obzirom na to da je više uzroka grižnji repova, nema nekog

specifičnog rješenja za taj problem. U praksi se žrtve i one koje su pokazale ovakvu

agresivnost uklanjaju. To je vrlo važno jer, jednom kad svinja okusi krv druge svinje, teško ju

je spriječiti da to ne učini ponovno.

12

Obrasci ponašanja kod bolesnih i ugroženih životinja većinom uključuju smanjenje

konzumacije hrane i vode te interakcije s drugim svinjama, češće odmaranje te drhtanje.

Krmače su u skupini individualno prepoznate od strane drugih svinja u skupini, a

linearna hijerarhija dominacije nastavlja postojati jer podređeni izbjegavaju sukobe

(Merchant-Forde, 2009). Visoki se društveni status temelji na zrelosti, visokoj tjelesnoj masi

te tjelesnoj snazi. Odrasle krmače su dominantnije u skupini od mlađih svinja, iako

dominantna hijerarhija postoji i unutar tih demografskih klasa. Odrasle su svinje dominantne

nad svim ostalim svinjama i kad je vrijeme sezone parenja. Agresivnost se može pojaviti i

između jedinki zbog natjecanja za hranu, što je najviše izraženo kod prasadi koja se

međusobno bori za sisu. Ta se agresija javlja ubrzo nakon rođenja jer prasad zauzima svoj

položaj na sisi upravo zbog tog natjecanja.

2.3. Ponašanje svinja pri termoregulaciji

Termoregulacija svinja postiže se njihovom fiziološkom i fizikalnom prilagodbom na

okolinu u kojoj se nalaze (Senčić i sur., 1996). Fiziološka se prilagodba očituje u aktiviranju

somatskih reakcija bez sudjelovanja volje, ali i u voljnom podešavanju načina ponašanja.

Fizikalna prilagodba podrazumijeva promjene u položaju tijela te različitom uzimanju vode u

kvalitativnom i kvantitativnom smislu, ali pri određenim aktivnostima. Prednji dio

hipotalamusa osjetilni je receptorni organ termoregulacije, a smatra se i da je temperatura

kože važnija od temperature mozga u području određenog reagiranja na temperaturu vanjskog

okoliša. Kod životinja se zapaža niz različitih oblika termoregulacijskog ponašanja jer

životinje traže mikro-okoliš u kojemu će se osjećati najugodnije pa tako, primjerice, svinje

vole ležati u položaju pogodnom za spavanje te izlagati svoju njušku djelovanju hladnijeg

zraka (Slika 5). Novorođena prasad ima manju termoregulacijsku sposobnost, odnosno

nekoliko dana nakon prasenja nisu u stanju regulirati svoju tjelesnu temperaturu, stoga glede

topline ovise o majci ili grijalici. Upravo kod prasadi nakon poroda temperatura tijela padne

za 1,5ºC do 2ºC, a u normalu se može vratiti u roku od 24 sata ako su termički uvjeti u

prasilištu pogodni. Ako je temperatura okoline niža od normalne, snižavanje temperature

tijela prasadi će biti veće pa će i restitucija trajati duže, a može doći i do pojave hipoglikemije.

Ako su uvjeti nepovoljni, prasad postaje i nevitalna, ne posiše dovoljno kolostruma te postaje

neotporna i podliježe oboljenju od salmoneloze ili kolibaciloze. Osim toga, prasad je slabo

zaštićena od hladnoće i zbog činjenice da je slabo obrasla dlakom i ima premalo potkožnog

masnog tkiva (svega 1-2%). Uzrok smanjenju njihove tjelesne temperature jest i to što nakon

13

poroda ispari i voda s površine tijela. U tome se slučaju njihova prosječna tjelesna

temperatura od 39ºC smanji na 37-38ºC, no u roku od 24 sata se vrati u normalu, ukoliko je

temperatura biozone prasadi od 32 do 35ºC. Nakon 10 dana starosti otpornost prasadi se

povećava s povećanjem sadržaja masno tkiva od 10%.

Kao i sve ostale životinjske vrste kod kojih se rađa više mladunčadi u leglu, i prasad se

grije grupiranjem u skupine, no sklonost grupiranju u skupine je karakteristična i za starije

svinje u hladnim prostorima. Ukoliko je temperatura u njihovoj okolini ispod nule, svinje se

griju ležeći jedna preko druge. Budući da svinja ne mijenja svoj način disanja pri vrućini, kao

neke druge životinje, ona izlučuje vrlo malo topline evaporacijom iz dišnog trakta, iako se

mala količina topline gubi i na zagrijavanje udisanog hladnijeg zraka. Svinje su na visokoj

temperaturi podložne stresnim čimbenicima, što se odražava u smanjenom apetitu, pogoršanju

konverzije hrane te umanjenom prirastu. One lakše podnose hladnoću nego vrućinu, što utječe

na njihovo ponašanje i proizvodne sposobnosti.

Slika 5. Domaća bijela svinja u kaljuži

2.4. Ponašanje krmače prije i nakon prasenja

Poznavanje procesa sisanja od velike je važnosti zbog razumijevanja evolucijskih i

ontogenetskih procesa kod prasadi, no i zbog razumijevanja različitih pojava radi postizanja

optimalnog prijenosa hranjivih tvari od majke na njezino potomstvo.

Krmača prije prasenja priprema, odnosno gradi gnijezdo za svoju mladunčad, što

predstavlja karakteristiku svih onih životinja koje na svijet donose veći broj potomaka

(Senčić i sur.,1996). Ona to čini jedan do tri dana prije prasenja. Kao materijal za prostirku,

krmača skuplja zelenu i posušenu travu, a na zemljištu na kojemu nema vegetacija skuplja

otpatke u jednu hrpu. Zatim kružno uobličuje materijal, a onaj koji izviruje van biva

iščeprkan, sve dok se ne napravi pravi rub. Materijal se raspoređuje po gnijezdu tako da ono

14

postupno dobiva na visini. Krmače u gnijezdo ugrađuju i čvršće grane kako bi mu dale

postojanost. Mjesto na kojemu priprema svoj ležaj održava čistim i suhim, odnosno na njemu

ne urinira niti defecira. Za izbor tog mjesta važna je određena najmanja udaljenost od gnijezda

drugih krmača iz skupine, kako bi se tom razdaljinom prasad zaštitila konkurencije za

mlijekom od prasadi drugih krmača ili prignječenja od drugih svinja

(Pavičić i sur., 2007). Svinje gradnju gnijezda prilagođavaju klimatskim uvjetima, pa su tako

gnijezda zimi veća i bolje podstavljena nego ljeti.

Ako je krmača uzgajana od strane čovjeka, njezino ponašanje prije prasenja će ovisiti o

načinu na koji je uzgajana i smještena. Ako je uzgajana u boksu, ona će njuškom skupljati

piljevinu i slamu ispod sebe, ponašajući se na isti način kao i svinje u divljini. Prije prasenja

one postaju nemirne, a prasenje započinju u stavu oslanjanja. U vrijeme prasenja ona ne

priklanja veliku pozornost svojoj mladunčadi, odnosno rijetko će ih lizati, i takvo će

ponašanje trajati sve dok se ne oprasi i posljednje prase. Tada postaje vrlo brižna prema svojoj

mladunčadi.

Prema tuđoj mladunčadi krmače su ponekad agresivne, no s vremenom prihvaćaju i tuđu

prasad. Odgoj tuđe mladunčadi može biti vrlo uspješan, pogotovo ako započne što prije kako

bi i ta prasad mogla na vrijeme zauzeti sisu zajedno s prasadi iz njezinoga legla. Uzgajivač

treba pripaziti, ukoliko stavi tuđu mladunčad u neko leglo, da svako prase ima dovoljno sisa

za sisanje. Nakon završetka prasenja, krmača njuškom potiskuje prasad prema trbuhu i sisama

ili ih povlači natrag prednjim nogama.

Najvažniji signali povezanosti krmače i prasadi tijekom sisanja, uz vizualne i kemijske

signale, jesu signali glasovne i taktilne prirode. Krmača roktanjem poziva prasad na sisanje te

su stupnjevi sisanja na sustavan način povezani sa ritmom njezina roktanja. U prvim danima

nakon poroda, većinu sisanja potiče krmača. Šest do osam sati nakon početka prasenja, većina

je prasadi oprasena i razvijaju se duži razmaci između vrhunca roktanja, a prasad siše ciklično

i sinkronizirano. Kad se roktanje smanji, prasad nastavlja s masažom vimena. Kad se

oksitocin oslobađa u krvotok krmače, dvadeset sekundi prije otpuštanja mlijeka, ona ubrzano

rokće dajući prasadi signal da promjene dotadašnje ponašanje i počnu sisati. Prasad može

sisati usporeno ili ubrzano, a nakon završenog sisanja uobičajeno nastavljaju s masiranjem

vimena. Kako prasad stari, osim glasovne komunikacije krmače s njima prije sisanja, prasad

započinje poticati sisanje taktilnom komunikacijom s krmačom. Kako se približava vrijeme

odbića prasadi od sise, prasad sve više potiče sisanje masiranjem vimena. Krmača tako

postaje spremnom za sisanje i dopušta sisanje prasadi tek nakon što oni određeno vrijeme

masiraju bradavice. Zaključuje se da zbog početka sisanja, tijekom zajedničkog življenja

15

krmače s prasadi dolazi do glasovne komunikacije krmače s prasadi, ali nešto kasnije i do

taktilne komunikacije prasadi s krmačom.

Krmača će prekinuti sisanje ako joj ono nanosi bol, što se dogodi ako su sjekutići prasadi

oštri, ili ako osjeti opasnost, poput iznenadnog ulaska čovjeka u boks. Njezina dojna

sposobnost ovisi o vanjskim podražajima koji potječu od mladunčadi. Razvoj odnosa između

krmače i prasadi ovisi o njihovom stalnom međusobnom dodiru, što je moguće postići

normalnim uzgojem na farmi.

2.5. Ponašanje krmače i prasadi tijekom sisanja

Mlada prasad je vrlo aktivna, a može stati na svoje noge već nekoliko sati nakon

poroda. Budući da je u leglu velik broj prasadi i da se oni svi međusobno bore u zauzimanju

položaja na sisama (Slika 6), evolucijski je proces omogućio krmači da svoje mlijeko prasadi

rasporedi na odgovarajući način. Prije nadolaženja mlijeka krmača provjerava da li je sva

prasad oko vimena i jesu li pronašli svoju bradavicu. Prasad dobiva informaciju o

nadolazećem sisanju glasovnim signalom i masiranjem prije nadolaženja mlijeka. Ponašanje u

procesu sisanja kod prasadi može se razdijeliti u nekoliko faza (Senčić i sur., 1996):

• natjecanje za bradavice,

• masiranje bradavica,

• sporo sisanje,

• brzo sisanje te

• vraćanje masiranju bradavica.

Prasad se počinje natjecati za bradavice već nekoliko sati nakon poroda, a češće je kad

je leglo veliko te kad postoji velika razlika u porodnoj masi legla. Prije nego što se počnu

natjecati za sisu, prasad prvo kuša svih 14 sisa krmače (Arey i sur., 2006). Često se događa da

prasad s većom porodnom masom prilikom natjecanja za bradavice u prvim danima života

uspješnije obrani bradavice u prednjem dijelu vimena (Senčić i sur., 1996). Jače će prase

dobiti bolju bradavicu, no daljnja regulacija mlijeka uvelike ovisi o tome je li prase dovoljno

potaklo bradavicu. Prase masira bradavicu prije i nakon nadolaženja mlijeka, a trajanje

masiranja prije nadolaženja mlijeka uobičajeno traje jednu do dvije minute, a ponekad i do pet

minuta. U prva tri dana nakon poroda, prase u prosjeku provede oko tri minute u masiranju

bradavica, ali do otpuštanja mlijeka dolazi tek ako je većina legla istovremeno poticala vime.

Masiranjem bradavica prasad nadražuje bradavice nakon čega u organizmu krmače dolazi do

16

oslobađanja oksitocina, koji uvjetuje grčenje alveolarnog mioepitela i lučenje mlijeka, ali i do

oslobađanja prolaktina. Mehanizmi masiranja bradavica krmače igraju veliku ulogu u

oslobađanju hormona, a isti se mehanizmi provode i kod ručne mužnje krava, koza i ovaca.

Smještaj u novijim konvencionalnim sustavima se organizira tako da krmača s leglom

ostaje 14 dana u odjeljku za prasenje s izlazom. Majke mogu izlaziti iz prasilišta, dok se

prasadi sprječava izlazak postavljanjem pragova ili valjaka (Pavičić i sur., 2011). Na taj se

način sprječava i sisanje strane prasadi, što može izazvati nemir i poremetiti ponašanje

krmače. Prije početka sisanja, prasad se skuplja s jedne strane krmače. Ponekad se dogodi da

se pojedino prase nađe ispod krmače, na što ono glasno skvikne, nakon čega krmača u istome

trenu mijenja svoj položaj ili ustaje. Ako krmača ne reagira na skvičanje praseta, ono se

ponekad može osloboditi samo snažnom borbom. U prirodnim uvjetima, nakon dan ili dva,

krmača počinje napuštati gnijezdo u kratkim razdobljima, a nakon nekoliko dana ona potiče

prasad da ju slijedi, no ostaju u njezinoj blizini. Nakon jednog tjedna, prasad postaje

samostalnijom. Tijekom tog razdoblja krmača može postati vrlo zaštitnički nastrojena te

napadati potencijalne protivnike. Krmača napušta gnijezdo u roku od 7 do 14 dana, ovisno o

vremenskim uvjetima. Prasad se u početku hrani isključivo krmačinim mlijekom, a krutu

hranu počinje kušati nakon 3 tjedna.

Socijalna interakcija među leglima započinje vrlo rano. Krmače često usklađuju svoja

ponašanja u skrbi nad prasadi. U prirodnim uvjetima prasad se odbija dosta kasno, između 13

i 17 tjedana. Nakon odbijanja prasadi od krmače, ona više ne ovise o majčinoj zaštiti, već

osiguravaju vlastito mjesto u hijerarhijskim odnosima koji vladaju u jednom uzgoju. Ostaju

unutar svoga legla s majkom sve dok se sljedeće godine krmača ne bude ponovno oprasila.

Prije potrage za mjestom za prasenje, krmača će potjerati svoju prasad.

Slika 6. Sisanje prasadi

17

2.6. Čimbenici koji utje ču na konzumiranje hrane i vode kod odbite prasadi

U razdoblju od poroda do odbića, prasad je najosjetljivija i izložena nizu stresora čije

negativne posljedice mogu odrediti kasniji tijek proizvodnje (Margeta i sur., 2012). Kako bi

prasad to razdoblje što bolje podnijela, potrebno ih je pripremati na trenutak kad će prestati

ovisiti o majčinom mlijeku. Prasad se od krmače u intenzivnoj proizvodnji odbija u dobi od

21 do 28 dana i smješta se u dezinficirane i prazne objekte. U objektima mora biti dovoljan

broj hranidbenih mjesta, a ona moraju biti i dovoljno široka kako se konzumacija hrane ne bi

smanjila.

Nakon odbića, prasad se drži u skupinama jer pokazuje sinkronizirano ponašanje

tijekom hranjenja. Prasad koja ima manju tjelesnu težinu podložnija je utjecaju negativnih

stresnih čimbenika te slabije napreduje. Ako je prasad male porodne mase, ona je osjetljivija

na hladnoću, ima manje energetske zalihe te nepovoljniji položaj tijekom sisanja u odnosu na

prasad veće tjelesne težine. Osim toga, ako prasad ima malu porodnu masu, ona zaostaje u

rastu i daje slabije proizvodne rezultate, ali pokazuje i agresivnost i smanjeno konzumira

hranu. Posljedica toga je smanjena otpornost prasadi prema stresu. Broj jedinki koje imaju

manju tjelesnu masu povećava se u leglima s više od 11 prasadi. Vremensko razdoblje od

trenutka odbića do prvog samostalnog konzumiranja hrane može biti veliko. Mali postotak

prasadi prvi obrok konzumira tek 40 sati nakon odbića. Od posebne je važnosti pravilna

hranidba prasadi nakon odbića, kao i konzumiranje hrane u dovoljnim količinama zbog veće

mogućnosti učinkovitijeg iskorištavanja aminokiselina te biosinteze bjelančevina mlađih

kategorija životinja u odnosu na starije. Nekoliko dana nakon odbića uočava se smanjeno

konzumiranje hrane, a takvom je ponašanju uzrok stres te tjelesna težina i spol prasadi

(Margeta i sur., 2012).

Prasad prelazi s hranidbe majčinim mlijekom koje je bogato bjelančevinama, na

hranidbu krmivima koja imaju drugačiji okus i probavljivost, zbog čega se njihov organizam

treba priviknuti na novi način prehrane. Uočava se promjena u njihovom ponašanju nakon

odbića. Naime, prasad stječe hranidbeno ponašanja slijedeći i oponašajući majku, a nakon

odbića mora samo naučiti razlikovati osjećaj gladi i žeđi. Prasad više ne dobiva glasovni

stimulans od svoje majke, a njihovim odvajanjem u objekte za odbiće gube stimulans grupnog

hranjenja. Posljedica ranog odbića može biti ponašanje prasadi koje uključuje sisanje ili

griženje drugih pripadnika legla, a za koje se smatra da je povezano s načinom hranidbe jer

nalikuje sisanju vimena. Prasad mora odmah nakon prasenja posisati kolostrum za stjecanje

imunosti koja je nužna za preživljavanje. Mlijeko krmače sadrži potrebne nutrijente,

bjelančevine, peptide i imunoglobuline koji stimuliraju razvoj imunološkog sustava, no prasad

18

je potrebno priviknuti i na konzumiranje krute hrane još od najranije dobi. Uočava se da

ženska prasad konzumira veće količine hrane od muške. Također, prasad držana u otvorenim

sustavima konzumira veće količine hrane od prasadi u zatvorenim sustavima. Prasad držana u

zatvorenom sustavu pokazuje i veći stupanj agresivnosti (griženje repova i ušiju te njuškanje

trbuha druge prasadi). Prasad držana u otvorenom sustavu češće konzumira krutu hranu te ima

razvijenije društveno, hranidbeno i istraživačko ponašanje.

Uočeno je da prasad u prvih nekoliko sati nakon odbića u manjoj mjeri konzumira

vodu, što se povezuje s njihovom izloženošću svjetlosti. Ako prasad konzumira male količine

vode, javlja se dehidracija i poremećaj homeostaze organizma, a u slučaju prevelike

konzumacije vode, prasad ima osjećaj sitosti, stoga se konzumacija hrane smanjuje. Na

njihovu konzumaciju vode utječe i tip automatske pojilice. Ako nisu postavljene pojilice tipa

sisaljke, prasad će provesti manje vremena pijući vodu te neće razviti ponašanje koje

uključuje njuškanje trbuha druge prasadi, a konzumirat će i veće količine hrane u prva dva

dana nakon odbića. Ono što također utječe na količinu hrane koju će prasad konzumirati jest i

veličina hranidbenog prostora. Što je on manji, bit će manji i unos hrane. Potrebno je voditi i

brigu o temperaturi objekta jer ako je temperatura niža, prasad neće tražiti hranu, već će se

okupljati u skupine kako bi se ugrijala. Prasad će konzumirati manje količine hrane i ako je

temperatura u objektu visoka te će u tome slučaju mirovati. Konzumacija vode je pod većim

utjecajem vanjskih čimbenika od konzumacije hrane. Nakon odbića može doći do

prekomjerne konzumacije vode, kao posljedice potrebe za hranom jer prasad nije u

mogućnosti razlikovati glad od žeđi. Također, uočeno je i da prasad veće tjelesne težine

provodi više vremena tijekom uzimanja vode od prasadi manje tjelesne težine.

2.7. Ponašanje krmača i nerasta za vrijeme spolne aktivnosti

Oblici ponašanja pri parenju mogu se podijeliti u tri skupine (Senčić i sur., 1996):

• prekopulatorno ponašanje odnosno udvaranje,

• kopulatorno ponašanje i

• postkopulatorno ponašanje.

Za razliku od drugih životinja, kod svinja je prekopulatorno ponašanje dugotrajno. Nerast

ispušta tzv. pjesmu parenja u obliku mekanog grlenog roktanja u trajanju od otprilike šest do

osam sekundi, jačine od 85 do 95 decibela. Nerast njuši ženkine slabine te zavlači njušku

između njezinih zadnjih nogu te je iznenadno gurne ili nadigne. Osim toga, on melje zubima

19

pokrećući vilicu u stranu te se nakon kratkog vremena na njegovim ustima pojavljuje pjena.

Penis nerasta se potpuno izvlači tek nakon što vrh penisa prodre kroz vaginalni ili rektalni

otvor. U slučaju ulaska penisa u rektum može se pojaviti serija pokreta zdjelice, no penis se

brzo vadi i ne dolazi do ejakulacije. Nerast, uz pastuha, najduže ejakulira od svih ostalih

domaćih životinja te ima najveći volumen ejakulata. Za vrijeme ejakulacije butovi se nerasta

stežu vršeći pritisak prema naprijed, a mišićni se pokreti uočavaju po laganom grčenju i

relaksiranju anusa. Nerast se spušta sa ženke nakon dva do tri vala ejakulacije nakon čega

slijedi opuštanje mišića.

Nerasti su vrlo osjetljivi ukoliko dođe do iznenadnih promjena životne sredine, varijacija

u temperaturi, ishrani i ostalog, stoga se i njihova rasplodna sposobnost može smanjiti.

Izlaganje nerasta termičkom stresu kroz svega tri dana može umanjiti kakvoću njihova

sjemena za šest do osam tjedana. U početnom razvoju dozrijevanja sperme (spermiogeneza)

temperatura u testisima mora uvijek biti niža od normalne. Proces spermiogeneze traje od 45

do 50 dana, a u tome je razdoblju vrlo važno zaštiti nerasta od stresnih čimbenika. Previsoka

temperatura u životnoj sredini nerasta, kao i povišena temperatura organizma, ne moraju

utjecati na plodnost nerasta tijekom razdoblja stresa, no posljedice će se javiti četiri do sedam

tjedana nakon stresa. Iz toga je razloga vrlo važno za vrijeme velikih vrućina osigurati

mogućnost rashlađivanja rasplodnih životinja. Osim toga, korisno je i staviti u hranu dva do

tri grama askorbinske kiseline po nerastu na dan.

Za vrijeme estrusa, krmače često skaču na druge životinje u nastambi. Osim toga, velik

broj njih zauzima karakterističan položaj parenja koji se očituje u ukočenim zadnjim nogama,

kada ju timaritelj pritišće rukom na leđa. One zauzimaju svoj položaj parenja i kad čuju

nerastovu pjesmu parenja. Provedena su brojna istraživanja u cijelome svijetu o hormonalnoj

regulaciji spolne aktivnosti i zaključeno je da kod oba spola hormonalni čimbenici imaju

važnu ulogu tijekom parenja. S obzirom na to da su spolni hormoni pod utjecajem središnjeg

živčanog sustava, za djelovanje spolnih hormona potrebni su podražaji iz okoline, poput

svjetla, mirisa, temperature, itd. Životinje se ponekad ponašaju i nenormalno tijekom spolne

aktivnosti. Takvo se ponašanje kod mužjaka očituje u skoku bez erekcije, u nedovoljnom

izražavanju zanimanja za ženku, nespremnosti na skok ili u pojavi homoseksualizma. Kod

ženki u estrusu može doći do pojave nimfomanije te pojave slabijih znakova estrusa .Uzroci

tome mogu biti loš uzgoj, loša ishrana, hormonalni poremećaji, bolesna stanja i drugo. Ako

dođe do navedenih poremećaja, takve životinje treba isključiti iz uzgoja.

20

2.8. Socijalno ponašanje svinja

Socijalno je ponašanje životinja povezano s načinom njihova uzgoja na farmama,

razvojem samostalnosti i vezanosti te s hranom i društvom (Senčić i sur., 1996). Svinje

počinju razvijati socijalnu dominaciju vrlo rano. Kao što je već spomenuto, prasad se već

nakon rođenja počinje boriti za sise. U tek nekoliko sati tek rođena prasad uspostavlja

socijalno-dominantne odnose te je stabilna hijerarhija u skupini ubrzo formirana (Arey i sur.,

2006).

Rana povezanost između prasadi često se održi i u odrasloj dobi, osobito među

ženkama. Smatra se da jedna svinja može zapamtiti do trideset ostalih jedinki, što je u skladu

sa saznanjem da se svinje uobičajeno okupljaju u skupinama iznad dvadeset individua.

Osnovna društvena jedinica sastoji se od jedne do nekoliko ženki i njihovih potomaka te

drugih, slabije povezanih svinji. Ovakva organizacija skupina ostaje stabilna sve do početka

sezone parenja u listopadu kad se nerasti pridružuju ženkama. Zreli su mužjaci često

usamljeni, ali se prve skupine počinju formirati u kasno ljeto. Krmače uobičajeno prase u

proljeće, iako je poznato da mogu se mogu prasiti tijekom cijele godine. U dobrim uvjetima

hranidbe, one mogu prasiti dva puta godišnje.

Socijalna dominacija povećano dolazi do izražaja pri velikoj gustoći smještaja i

držanja (Senčić i sur., 1996). Osim toga, na socijalnu dominaciju, odnosno društvenu

hijerarhiju, utječu i starost, težina, spol i vrsta. Kako bi postojala mogućnost pojedinačnog

raspoznavanja svinja, veličina grupe treba sadržavati maksimalno 20 do 30 jedinki.

Odrasli mužjaci dominiraju nad svim odraslim ženkama, no isto tako i odrasli mužjaci

i ženke dominiraju nad mlađima. Razlike se uočavaju i u borbenom ponašanju, a mogu se

pripisati anatomskoj građi lubanje te lokomotornim sposobnostima vrste. Svinje se u borbi

grizu, a odrasli nerasti udaraju protivnika glavom, a u borbi rabe i svoje zube. Mužjaci su

agresivniji od ženki, a njihova agresivnost raste s njihovim spolnim razvojem. Za vrijeme

dojenja krmača pokazuje agresivnost štiteći svoju prasad. Borbenost će se pojačati ako je

ishrana životinja loša, ako su smještene u skučenom prostoru ili u lošim mikroklimatskim

uvjetima. Ako je uzgoj životinja loš, on se može odraziti i u kanibalizmu životinja koje se

očituje u odgrizanju repova.

Životinje međusobnom komunikacijom prenose svoj socijalni status, koordiniraju

pojedine aktivnosti (početak sisanja kod prasadi), upozoravaju na pojavu opasnosti, ukazuju

na pravilnu orijentaciju te na početak spolne aktivnosti (pjesma parenja). One komuniciraju

pomoću vizualnih, akustičkih, taktilnih i olfaktivnih signala ili kombinacijom tih signala.

Pojedinim signalima upućuju pozive na sisanje, pozive za orijentaciju mladunčadi koje sisa,

21

pozive za dojenje kod majki koje doje, pozive za uzbunu te pozive na seksualnu aktivnost.

Poziv za orijentaciju uobičajeno upućuje prasad, kako bi obavijestila majku o tome gdje se

nalaze. Majka odgovara sličnim ili jačim pozivom na sisanje, koje može privući i drugu

prasad. Akustični signali, odnosno zvuci, nastaju posredstvom glotisa, a nastali se zvuk

mijenja prolaskom kroz usnu šupljinu. Nabori glotisa vibriraju u osnovnoj frekvenciji

rezultirajući niskim ili visokim tonovima. Taktilna je komunikacija prisutna već kod tek

rođene prasadi koja dodirom njuške pokušava pronaći sisu. Takva se komunikacija povećava

sa starošću prasadi, kad ona počinju poticati krmaču na otpuštanje mlijeka. Vizualna se

komunikacija očituje prvenstveno u traženju prasadi te u promatranju okoline u svrhu

pravodobnog obavještavanja o prijetećoj opasnosti. Takva komunikacija povezana je i s

položajem tijela životinje, pa tako, primjerice, ukočen položaj tijela mogu smatrati prijetećim

signalima za drugu životinju, odnosno protivnika.

Slika 7. Briga krmače o mladunčadi

2.9. Utjecaj tova na dubokoj stelji i klasičnog tova na ponašanje svinja

Kralik i sur. (2005) u svome su radu iznijeli istraživanje kojemu je cilj bila usporedba

dva načina tova svinja – na dubokoj stelji i klasični (puni pod). Uz izdvajanje učinaka koje ta

dva načina tova svinja imaju na proizvodna i klaonička svojstva svinja, u radu su se osvrnuli i

na učinke na njihovo ponašanje. Istraživanje su proveli na 110 tovnih svinja obaju spolova,

podijeljenih u dvije skupine. Prva skupina bila je držana na dubokoj stelji, dok je druga bila

držana u oborima na punom podu bez stelje. Istraživanje su proveli na tropasminskim

križancima velikog jorkšira i njemačkog landrasa na strani majke te njemačkog landrasa na

strani oca.

22

Kao stelja bila je upotrijebljena drvena piljevina debljine od približno 30 cm, a svaka

je dva tjedna tijekom toga istraživanja u obor nasipan novi sloj piljevine debljine približno 5

cm. Prije smještanja u obore, svinje su prethodno bile izvagane, a tijekom istraživanja su

provedena još četiri vaganja. Sve su svinje dobivale hranu istog bjelančevinastog i

energetskog sastava, a tijekom istraživanja su se bilježila opažanja ponašanja svinja tijekom

hranidbe, odmora i kretanja u oba sustava držanja.

Istraživanje je rezultiralo saznanjem da svinje koje su držane na dubokoj stelji provode

znatno više vremena u kretanju po oboru te igri, dok su svinje držane u boksovima bez stelje

najveći dio vremena provodile ležeći na podu. U prvome tjednu nakon naseljavanja svinja u

boks s dubokom steljom uspostavljena je hijerarhija unutar skupine, odnosno, uvijek su iste

svinje prve išle na hranjenje. Svinje držane na dubokoj stelji rjeđe su išle na hranjenje od

svinja u oborima bez stelje, čemu bi razlog moglo biti nepoštivanje normativa kod nastiranja

steljom. Naime, preporuča se nastiranje sloja od 50 do 60 cm piljevine, a u ovom istraživanju

debljina stelje nije prelazila 30 cm. Česti odlasci do hranilica svinjama su predstavljali napor

jer je razlika u razinama između dijela obora koji se nastire i dijela za hranjenje bila prevelika.

Kao posljedica toga javio se i znatno niži prosječni dnevni prirast u početku i na kraju tova, u

usporedbi sa svinjama držanima bez stelje.

Zamijećeno je da su svinje držane u oboru bez stelje bile znatno agresivnije, odnosno,

kod čak 43% svinja držanih u oboru bez stelje utvrđene su ozljede na tijelu nastale griženjem.

Osim toga, kod 18% svinja uočena je šepavost stražnjih nogu. Kod svinja držanih u oboru sa

dubokom steljom uočene su ozljede od griženja kod deset životinja, dok šepavost nije

zabilježena niti kod jedne životinje. Životinjama smještenima na dubokoj stelji omogućeno je

rovanje, što doprinosi smanjivanju pojave agresivnog ponašanja. Guy i sur. (2002) utvrdili su

da su svinje držane na dubokoj stelji imale manje ozljeda na tijelu, šepavost je uočena u maloj

mjeri, a smrtnost je bila značajno niža u odnosu na svinje držane u klasičnom sustavu tova, a s

njima se slažu i Lyons i sur. (1995). Međutim, Arey i Franklin (1995) tvrde da je broj

tučnjava i griženja u oborima s dubokom steljom bio veći nego u oborima bez stelje, a njihovo

mišljenje dijele i Morgan i sur. (1998.) koji su također zamijetili veću agresivnost kod svinja u

oborima s dubokom steljom nego kod onih u oborima bez stelje.

23

3. ZAKLJU ČAK

Svinje su najinteligentnije farmske domaće životinje. One su društvene i vrlo

znatiželjne, vole živjeti u malim grupama, istraživati okolinu i tražiti hranu rujući njuškom po

tlu. Krmača je vrlo posvećena svojoj mladunčadi, a prije prasenja se osamljuje i pravi

gnijezdo. Svinje međusobno komuniciraju različitim vizualnim, akustičkim i mirisnim

signalima, a obrasce ponašanja, primjerice u hranidbi, često preuzimaju jedna od druge. Vrlo

rano počinju razvijati socijalnu dominaciju. Socijalna dominacija povećano dolazi do izražaja

pri velikoj gustoći smještaja i držanja. Na nju, osim toga, utječu i starost, težina, spol i

pasmina. Odrasli mužjaci dominiraju nad svim odraslim ženkama, no isto tako i odrasli

mužjaci i ženke dominiraju nad mlađima. Razlike se uočavaju i u borbenom ponašanju, a

mogu se pripisati anatomskoj građi lubanje te lokomotornim sposobnostima vrste.

Svinje treba držati u uvjetima koji udovoljavaju njihovoj vrsti i etološkim potrebama

uz nesmetan pristup hrani i vodi. Izolacijom, grijanjem i ventilacijom objekta mora se

osigurati da strujanje zraka, koncentracija prašine, temperatura, relativna vlaga i zasićenost

plinovima ne ugrožavaju životinju. Ako se životinja pravilno ne uzgaja, odnosno, ako se ne

pridaje određena briga njezinoj dobrobiti, to bi se moglo štetno odraziti na njezino ponašanje,

odnosno, rezultirati agresivnošću u obliku napada na druge životinje, što se kod svinja

najčešće očituje u griženju repova ili ušiju. Prirodniji načini držanja, kao što je držanje svinja

na otvorenom i držanje svinja na dubokoj stelji, osiguravaju bolje uvjete dobrobiti pri čemu

svinje provode znatno više vremena u kretanju i igri, od svinja koje su držane u zatvorenim

objektima bez stelje, koje najveći dio vremena provode ležeći, a pokazuju i znatno veći

stupanj agresivnosti.

24

4. LITERATURA

1. Arey, D.; Brooke, P. (2006). Natural behaviour of pigs in: Animal Welfare Aspects of Good

Agricultural Practice., 11-16. http://www.fao.org/fileadmin/user_upload/

animalwelfare/gap_book_pig%20production.pdf,

2. Guy, J.H., Rowlinson, P., Chadwick, J.P., Ellis, M. (2002). Behaviour of two genotypes of

growingfinishing pig in three different housing system. Applied Animal Behaviour Science,

75, 193-206.

3. Kralik, G.; Margeta, V.; Gajčević, Z.; Hanžek, D. (2005). Komparativni prikaz tovnih i

klaoničkih obilježja svinja utovljenih na dubokoj stelji i na konvencionalan način u: Krmiva,

47:4, 179-187.

4. Kittawornrat, A.; Zimmerman, J. (2010). Toward a better understanding of pig behavior and

pig welfare in: Animal Health Research Reviews, Cambridge University Press, 1-8.

5. Lyons, C.A.P., Bruce, J.M:, Fowler, V.R., English, P.R. (1995). A comparison of productivity

and welfare of growing pigs in four intensive systems. Livestock Production Science, 43, 265-

274.

6. Margeta, V.; Kralik, G.; Budimir, K. (2012). Čimbenici koji utječu na konzumiranje hrane i

vode kod odbite prasadi u: Krmiva, 53:6, 233-239.

7. Merchant-Forde, J. N. (2009). The Welfare of Pigs In: Animale welfare.

8. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja. (2008.) Vodič o zaštiti svinja na

farmama. Hrvatska gospodarska komora. Zagreb

9. Morgan, C.A., Deans, L.A., Lawrence, A.B., Nielsen, B.L. (1998). The effects of straw

bedding on the feeding and social behaviour of growing pigs fed by means of single-space

feeders. Applied Behaviour Science, 58, 23-33.

10. Pavičić, Ž.; Balenović, T.; Ekert Kabalin, A. (2007). Opći principi uzgoja svinja na ekološki

prihvatljiv način u: Stočarstvo, 61:1, str. 53-60.

11. Pavičić, Ž.; Ostović, M. (2011). Smještaj i držanje svinja u uvjetima ekološkog uzgoja u:

Meso, prvi hrvatski časopis o mesu, 13, 1, 36-42.

12. Radoević, Z.; Pavičić, Ž. (2006). Ekološki uzgoj svinja u: Meso, 5, 294-299.

13. Senčić, Đ.; Pavičić, Ž.; Bukvić, Ž. (1996) Intenzivno svinjogojstvo. Novinsko-izdavačko

poduzeće Nova Zemlja, Osijek.

14. Yuzhi, L. (2014). Normal and abnormal behaviors of swine under production conditions.

http://www.porkgateway.org/FileLibrary/PIGLibrary/Factsheets/Normal%20&%20Abnormal

%20Behaviors%20&%20Conditions%20PIG%2005-03-02.pdf

15. Uremović, M., Uremović, Z. (1997). Svinjogojstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.