SVETITE

William Faulkner

2

1Iza zaslona od grmlja to je okruivalo izvor, Popeye promatrae ovjeka

kako pije. Neutrta staza vodila je od druma do izvora. Popeye promatraeovjeka - visoka, mrava, gologlava, u iznoenim sivim flanelskim hlaama apreko ruke mu kaput od tvida - to se pomolio na stazi i kleknuo da pije saizvora.

Izvor je istjecao iz korijena bukve i otjecao u zavojito i valovito pjeanokorito. Okruivalo ga bujno raslinje trstike i bijela vrijesa, empresa i gumovca,na kojemu neznano odakle poivae razlomljena sunana svjetlost. Odnekud se,skrivena i tajnovita pa ipak bliza, triput oglasi ptica i utihnu.

ovjek koji je pio sa izvora nagnu lice nad razlomljeni i umnogostrueniodraz sebe kako pije. Kad se pridigao, spazi, uza svoj, uzbibani odraz Popeyevaslamnata eira, iako nije uo nikakav um.

Na drugoj strani izvora, okrenuta licem prema njemu, ugleda preniskaovjeka, s rukama u depovima kaputa, s cigaretom nakoenom preko brade.Odijelo mu bijae crno, kaput tijesan i s povienim strukom. Hlae jednompodvinute, slijepljene od blata, ponad blatom slijepljenih cipela. Lice mu bijaeudne, beskrvne boje, kao pod elektrinim svjetlom. Naspram sunane tiine, unakrivljenu slamnatu eiru i blago podboenim rukama, ostavljao je dojamprostake povrnosti s utisnutim natpisom limenke.

Ptica se iza njeg ponovno oglasi; tri ravnomjerno ponovljena otkucaja:besmislen i dubok zvuk naspram dahtave i spokojne tiine koja je uslijedila te seinilo kako je osamila mjesto da bi potom iz nje izronio huk automobila to jeproao drumom i zamro.

ovjek koji je pio kleao je pokraj izvora. - U depu ti je pitolj,pretpostavljam? - ree.

inilo se da ga Popeye s druge strane izvora promatra sa dvije grudice odmeke crne gume. - Pitam - kaza Popeye - to ti je u depu?

Drugom je ovjeku kaput i nadalje bio prebaen preko ruke. Dohvati gadrugom rukom te se iz jednoga depa pomoli zguvana klobuina, a iz drugogaknjiga. - Kojem depu? - ree.

- Ne pokazuj - ree Popeye, - Reci mi.Drugi zaustavi ruku. - To je knjiga.- Kakva knjiga? - ree Popeye.- Naprosto knjiga. Kakvu ljudi itaju. Neki ljudi.

3

- ita li ti knjige? - ree Popeye.Ruka se drugog ovjeka ukrutila na kaputu. Gledahu jedan drugoga preko

izvora. Blijeda se perjanica dima izvijala preko Popeyeva lica, jedna njegovapolovica zrikavo provirivala kroz dim te se ono nadavae poput maske sa dvanaporedna izraza.

Iz stranjega depa Popeye izvue prljavu maramicu i razastre je krajnogu. Potom sjede podnimivi noge, licem okrenut ovjeku s druge straneizvora. Bijae oko etiri sata nekoga svibanjskog poslijepodneva. Sjeahu tako,jedan naspram drugoga, sa svake strane izvora, dva sata. Tu i tamo oglasila bi septica iz movare, kao da je bila navijena; jo u dva navrata nevidljiv automobilproe drumom i utihnu. Ptica nanovo zapjeva.

- I naravno ti ne zna njezino ime - ree ovjek s druge strane izvora. - Nevjerujem da uope poznaje ptice, osim onih koje pjevaju u kavezu ili su poetiri dolara servirane na tanjuru. - Popeye ne ree nita. uio je u crnometijesnom odijelu, desni mu dep kaputa vrsto pripijen uz bedro, vrtei iupkajui cigarete u malim, lutkastim rukama, pijuckajui u izvor. Koa mubijae zagasita, mrtvaki blijeda. Nos pomalo kukast, a brade i nije imao. Licemu je naprosto iezavalo, poput lica votane lutke ostavljene suvie blizusnanoj vatri i zaboravljene. Preko prsluka visio mu je, poput paukove mree,lanac od platine. - uj - ree drugi ovjek. - Zovem se Horace Benbow. Advokatsam u Kinstonu. ivio sam nekad u Jeffersonu; sada sam se tamo uputio. Svatkoe ti u ovome kraju rei da sam bezopasan. Ako je viski u pitanju, ne tie me sekoliko ga svi vi pravite, prodajete ili kupujete. Zaustavio sam se ovdje samo dapopijem vode. Jedino elim stii do grada, do Jeffersona.

Popeyeve su oi nalikovale na gumene krugljice; ugnule bi se na dodir ivratile u prvotni poloaj s oblim otiskom palca na sebi.

- elim stii u Jefferson prije mraka - ree Benbow. - Ne moe me ovakoovdje drati.

Ne pomiui cigarete, Popeye otpljunu u izvor.- Ne moe me tek tako zadravati - ree Benbow. - A ako to prekinem i

pobjegnem.Popeye spusti na Benbowa svoj pogled kao od gume. - eli li bjeati?- Ne - ree Benbow.Popeye svrnu pogled. - Pa onda i nemoj.Benbow ponovno zau pticu i uznastoja se sjetiti kako je ovdje zovu.

Nevidljivim drumom proe jo jedan automobil i huk mu zamre. Izmeu njih i4

toga huka sunce je ve bilo gotovo zalo. Iz depa od hlaa Popeye izvadi sat podolar, pogleda na nj i spusti u dep poput sitnia.

Na mjestu gdje se staza to je vodila od izvora spajala sa pjeanim,postranim puteljkom, neko je nedavno oboreno stablo krilo put. Preskoie ga iproduie ostavljajui drum za sobom. U pijesku bijahu utrte dvije naporedneplitke brazde, ali nigdje traga kopita. Tamo gdje ih je plavio izvorski rukavacBenbow ugleda tragove automobilskih guma. Ispred njega je kroio Popeye, uusku odijelu i nezgrapnu, okastu eiru nalik na pomodnu svjetiljku sastalkom.

Pijesak je prestao. Ukaza se drum zavojito se pruajui iz gutika. Ve sebilo gotovo smrailo. Popeye baci brz pogled preko ramena. - Samo naprijed,Jack - ree.

- Zato nismo presijekli ravno preko brda? - ree Benbow.- Preko svog tog drvea? - ree Popeye. eir mu se klatio sumornim i

zlokobnim sjajem u sumraku dok je pogledavao niz breuljak gdje se dunglasterala poput jezera tinte. - Isuse Kriste.

Gotovo je pao mrak. Popeye uspori hod. Sad je iao uz Benbowa te je ovajmogao pratiti neprestano klaenje njegova eira s jedne na drugu stranu, dok sePopeye osvrtao s nekom vrstom podmukle brinosti. eir je Benbowu dopiraoupravo do brade.

Tad se neto, brzinom uobliena sjena, strelovito obori na njih i izgubi,ostavljajui tek zapuh vjetra na licima, pa i njeg nesta uz beumni lepetzategnuta krila, a Benbow osjeti kako je Popeye cijelim tijelom naglo poskoioprema njemu, zgrabivi ga rukom za kaput. - To je obina sova - ree Benbow. -Samo sova. - Zatim ree: - Toga karolinkog caria zovu ribolovkom. Tako je.Nisam se prije sjetio - dok se Popeye pripijao uza nj, grevito se hvatajui zanjegov dep i sikui kroza zube poput make. On mirie na crno, pomisliBenbow; mirie na onu crnu tekuinu koja je potekla iz usta gospoe Bovarykad su joj podigli glavu, slijevajui se niz njezin nevjestinski veo.

Trenutak zatim, ponad crna, nazubljena mnotva stabala, pomoli se kuapruajui prema zamiruem nebu svoje mono etvrtasto zdanje.

Kua je bila naputena ruevina to su dizala sablasno i ukoeno izumarka neraskrene cedrovine. Bila je ona putokazom, poznata kao kua starogFrancuza, izgraena prije graanskog rata, gospodarsko zdanje usred pojasazemlje; polja pamuka, vrtova i livada to ih je odavno progutala dungla, i gdjesu ljudi iz okoline tijekom pedeset godina ustrajno sjekli drva za ogrjev ili

5

prekapali voeni potajnom i povremenom nadom da e pronai zlato jer segovorkalo kako ga je graditelj tu negdje zakopao kad je Grant za vicksburkogpohoda{1} proao krajem.

Tri su ovjeka sjedjela na stolicama na jednom kraju trijema. Iz dnaotvorena hodnika dopirala je slaba svjetlost. Hodnik se pruao ravno dostranjeg dijela kue. Popeye se uspe stubama, a ona trojica promatrahu njega injegova suputnika. - Evo profesora - ree ne zaustavljajui se. Ue u kuu, uhodnik. Produi i prijee stranji trijem i skrenu i ue u prostoriju u kojoj jegorjela svjetlost. Bila je to kuhinja. ena je stajala za tednjakom. Nosila jeizblijedjelu pamunu haljinu. Dok se kretala, oko golih joj lanaka kloparaeiznoeni par nezauzlanih mukih bakanda. Okrenu se prema Popeyeu, potomprema tednjaku na kojem je cvrio tiganj s mesom.

Popeye se zaustavi na vratima. eir mu koso namaknut na lice. Uzecigaretu iz depa ne vadei kutije, i protrlja je i razmeka i stavi u ustakresnuvi ibicu o nokat palca. - Pred kuom je neka ptica - ree.

ena se ne osvrnu. Okretala je meso. - to to meni govori? - ree. - Neposluujem Leejeve muterije.

- To je profesor - ree Popeye.ena se okrenu, eljezna joj vilica visjela u ruci. U sjeni iza tednjaka

nalazio se nakakav drveni sanduk. - to?- Profesor - ree Popeye. - Ima neku knjigu sa sobom.- to e ovdje?- Ne znam. Nisam se sjetio da ga pitam. Moda da ita knjigu.- Doao je ovamo?- Nao sam ga na izvoru.- Jel traio ba ovu kuu?- Ne znam - ree Popeye. - Nije mi palo na pamet da ga pitam. - ena ga je

jo gledala. - Poslat u ga kamionom u Jefferson - ree Popeye. - Kae da hoeii tamo.

- Zato mi to govori? - ree ena.- Ti kuha. Trait e jelo.- Da - ree ena. Ponovno se okrenu tednjaku. - Ja kuham. Kuham za

mukaroe, pijandure i kretene. Da. Ja kuham.Stojei u dovratku, Popeye ju je promatrao dok mu se dim cigarete

6

kovitlao preko lica. Ruke mu bijahu u depovima. - Moe i otii. Odvest u te unedjelju natrag u Memphis. Vrati se tamo u onu vrevu. - Promatrao joj je lea. -Ovdje si se udebljala. Opustila se na selu. Neu to priati onima iz uliceManuel.

ena se okrenu s vilicom u ruci. - Ti kopile - ree.- Jasno - ree Popeye. - Neu im rei da je Ruby Lamar na selu, da nosi

Lee Goodwinove odbaene cipele i sama cijepa drva. Ne. Rei u im da je LeeGoodwin teki bogata.

- Ti kopile - ree ena. - Kopile.- Jasno - ree Popeye. Potom okrenu glavu. ulo se kako netko vue noge

preko trijema, tad ue ovjek. Bio je u radnu kombinezonu, pognuta dranja.Bosonog; to se uo bat njegovih bosih nogu. Imao je suncem spaljenu upukose, zamrenu i prljavu. Oiju blijedih i divljih, kratke meke brade boje prljavazlata.

- Ja magarac ak taj nije sluaj - ree.- to hoe? - ree ena. ovjek u kombinezonu ne odgovori. U prolazu

svrnu na Popeyea pogled ujedno potajan i ivahan, kao da je spreman nasmijatise na alu, ali eka pravi trenutak za smijeh. Prijee kuhinju nezgrapnim,medvjeim hodom i nadalje s izrazom ivahne i radosne tajnovitosti, pa, iakoim je bio na oku, zadie nezakucanu dasku na podu i izvadi krag od jednoggalona.{2} Popeye ga je promatrao, kaiprsta zadjenutih za prsluk, dok mu secigareta (popuio ju je ne dodirnuvi je rukom) kovitlala preko lica. Izraz mubijae divalj, moda turoban; zamiljen, dok je promatrao ovjeka ukombinezonu kako ponovno prelazi kuhinjom s nekom vrstom ivahne plahosti,nespretno skrivajui krag iza bedra; promatrao je Popeyea s izrazom opreza ispremnosti na veselje, sve dok nije napustio prostoriju. Nanovo zaue njegovebose noge na trijemu.

- Jasno - kaza Popeye. - Neu rei onima iz ulice Manuel da Ruby Lamarkuha i za jednog idiota i blesavca.

- Ti kopile - ree ena. - Kopile.

7

2Kad je ena ula u blagovaonicu nosei pladanj s mesom, Popeye i ovjek

koji je uzeo krag iz kuhinje i stranac ve su bili za stolom nainjenim od trineotesane daske prikucane avlima za dvoje nogare. Kad ju je obasjala svjetlostsvjetiljke to je stajala na stolu, lice joj se ukaza zlovoljno, ne staro; oi jojbijahu hladne. Promatrajui je, Benbow nije primijetio da ga je i jednompogledala dok je stavljala pladanj na stol i zastala na trenutak sa zasjenjenimpogledom kakvim ene po posljednji put promotre stol i udaljila se i sagnulanad otvoreni sanduk za pakovanje u kutu prostorije i izvadila iz njega jo jedantanjur i no i vilicu, donijela ih do stola i poloila ispred Benbowa nekomodlunom pa ipak neuurbanom konanou, okrznuvi rukavom njegovo rame.

Dok je to inila, uao je Goodwin. Nosio je blatnjav kombinezon. Lice mubijae mravo, otvrdlo, vilice pokrivene crnom ekinjom; kosa sijeda nasljepooicama. Vodio je za ruku nekog starca duge bijele brade, umrljane okousana. Benbow promatrae Goodwina kako posjeda starca na stolicu, na kojoj jeon posluno sjedio s ispitujuom i kukavnom pohlepom ovjeka kojemu jepreostalo jo samo jedno zadovoljstvo i do kojega svijet dopire kroz jo samojedno osjetilo, jer bijae on i slijep i gluh: nizak ovjek, elave lubanje iokrugla, mesnata ruiasta lica na kojem mu se mrenave oi nadavahu poputdviju sluzavih grudica. Benbow ga je promatrao dok je iz depa vadio prljavdronjak i u nj ispljunuo neto gotovo bezbojno poput zatiska pamuka to jeneko bio duhan za vakanje, pa potom presavio dronjak i stavio ga u dep.ena mu iz zdjele izvadi jelo na tanjur. Ostali su ve jeli, tiho i uporno, alistarac je sjedio, glave nagnute nad tanjur i polako micao bradom. Brljao je potanjuru bojaljivom, drhtavom rukom, naiao na malen komad mesa i stao gasisati kadli se ena okrenu i kvrcnu ga po prstima. Tad on spusti meso na tanjuri Benbow je promatrae kako mu ree hranu na tanjuru, meso, kruh i ostalo ipotom je zalijeva sirkom.{3} Tad Benbow presta gledati. Kad je obrok biozavren, Goodwin ponovno izvede starca. Benbow promatrae njih dvojicu kakoizlaze kroz vrata i u ih kako prolaze hodnikom.

Ljudi su se vratili na trijem. ena raskri stol i odnese sue u kuhinju.Poloi ga na stol i uputi se prema sanduku iza tednjaka te osta neko vrijemenagnuta nad njim. Tad se okrenu i stavi svoju veeru na tanjur i sjedne za stol ipoveera i upali cigaretu na svjetiljci i opere sue i odloi ga. Tada se vrati uhodnik. Nije izila na trijem. Stajala je u dovratku, sluajui ih kakorazgovaraju, sluajui stranca gdje govori i dubok, meki zvuk kraga koji jekruio izmeu njih. - Ta luda - ree ena. - to trai... - Sluala je stranev glas;

8

ivahan glas s laganim stranim prizvukom, glas ovjeka sklona mnogomgovorenju a malo emu drugome. - Svakako ne piu - ree ena tiho u dovratku.- Bolje nek ide kamo je krenuo, gdje e ene moi voditi brigu o njemu.

Sluala ga je. - S mog sam prozora mogao vidjeti vinovu lozu a zimi sammogao vidjeti i visaljku. Zato i znamo da je priroda ona; zbog te zavjere izmeuenske puti i enske dobi. Tako sam svakog proljea mogao promatrati ponovnupotvrdu starog nicanja to zaklanjae visaljku; zmijoliko-zeleno obeanjenelagode. to loza ima pupove, to je to. Nije mnogo: divlje i kao votanokrvarenje ne toliko cvijeta koliko lista, skrivajui i skrivajui visaljku, sve dokkasno u svibnju, u sumrak njen glas - Male Belle - ne bi postao poput umorasame divlje loze. Nikad ne bi rekla Horace, ovo je Louis ili Paul ili Tkogodbio,ve To je Horace. Ba tako, u maloj bijeloj haljini u sumrak, njih dvoje, veomaedni i prilino uzbueni i malo nestrpljivi. I nisam se mogao osjeati stranijinjenoj puti da sam je sam stvorio.

I tako tog jutra - ne; bilo je to prije etiri dana; bio je etvrtak, vratila se izkole, a danas je utorak - rekao sam Duo, ako si ga nala u vlaku, vjerojatno jeiz eljeznikog poduzea. Ne moe ga odvojiti od eljeznikog poduzea; to jeprotuzakonito, kao to se ne smije skidati izolatore s telegrafskih stupova.

Jednako je dobar kao i ti. Ide u Tulane.Ali u vlaku, duo, rekoh.Nalazila sam ih i na gorim mjestima nego to je vlak.Znam, rekoh. I ja sam. Ali ne dovodi ih u kuu, zna. Prijei preko njih

i produi. Tako nee uprljati cipele, shvaa.Bili smo u dnevnoj sobi tada; bilo je upravo prije objeda; samo nas dvoje

u kui tada. Belle je otila u grad.to se tebe tie tko me posjeuje? Nisi mi otac. Samo si - samo -to? rekoh. 'Samo to?Reci mami, onda! Reci joj. To e ti uiniti. Reci joj!Al u vlaku, duo, rekoh. 'Kad bi uao u tvoju sobu u hotelu, ubio bi ga.

Ali u vlaku, gadi mi se. Poaljimo ga do avola, i ponimo sve ispoetka.Pravi se javio da govori o nalaenju stvari u vlaku! Ba si pravi! Rak

jedan! Rak!- Lud je - ree ena, nepomina u dovratku. Stranev je glas nastavljao

spotiui se, brz i razliven.- Tad je govorila Ne! Ne! a ja sam je drao i ona priljubljena uz mene.

9

Nisam tako mislila! Horace! Horace! A ja sam udisao miris preminula cvijea,njeni miris mrtvog cvijea i suza i tad sam joj ugledao lice u ogledalu. Jedno jeogledalo bilo iza nje, a drugo iza mene, i ona se gledala u onome iza menezaboravljajui ono drugo u kojemu sam mogao vidjeti njeno lice, vidjeti je dokpromatra moj zatiljak s bezazlenom prijetvornou. Zbog toga je priroda ona aNapredak on; priroda je stvorila vinovu lozu, a Napredak izumio ogledalo.

- Lud je - ree ena sluajui u dovratku.- Ali nije to bilo ba sve. Mislio sam kako me je moda proljee, ili

moda mojih etrdeset i tri godine, toliko uznemirilo. Mislio sam kako bi mimoda bilo dobro kad bi samo bilo nekog breuljka na koji bih prilegao natrenutak. - Sve je to zbog ove zemlje. Ravne i bogate i pokvarene pa se ini da isami vjetrovi poraaju novac iz nje. I ne bi se udili kad bi i otpalo lie sadrvea mogli razmijeniti u banci. Ta Delta. Pet hiljada kvadratnih milja{4} bezijednog breuljka osim hrpa smea koje Indijanci gomilaju za sluaj da poplaviRijeka.

Tako sam mislio da je upravo brdo ono to elim. I nije me Mala Belle nato navela. Ve, znate li to?

- On je - ree ena u vratima. - Lee ne bi smio dopustiti...Benbow nije ekao odgovora. - Bila je to krpica umrljana ruem. Znao

sam da u je nai i prije nego sam uao u Belleinu sobu. I bila je tamo,zataknuta za ogledalo; maramica u koju je obrisala suviak minke kad sedotjerivala i gurnula ga iza police nad kaminom. Stavio sam je u putnu torbu iuzeo eir i iziao. Ve me bio povezao neki kamion kad sam se sjetio da nisamponio novac. I to je bio dijelom razlog, vidite; nisam mogao razmijeniti ek.Nisam mogao sii s kamiona, vratiti se u grad i uzeti novac. Nisam to mogaouiniti. Otad sam nastavio pjeice i ponekad moljakao za vonju. Jedne samnoi spavao u gomili strugotina uz neki mlin, jedne u crnakoj kolibi, jedne uteretnom vagonu na sporednom kolosijeku. Jedino sam elio breuljak, daprilegnem, znate. Tada bi mi bilo dobro. Kad se oenite vlastitom enom, vipoinjete od crte... moda rkanja. Kad se oenite tuom enom, kreetemoda od deset godina unatrag, od neije druge crte i rkanja. Jedino sam eliobreuljak da prilegnem na trenutak.

- Budala - ree ena. - Jadna budala - Stajala je u dovratku. Popeye jenailazio hodnikom iza nje. Proe mimo nje bez rijei i izie na trijem.

- Doite - ree on. - Hajde da utovarimo. - ula je kako njih trojica odlaze.Stajala je tamo. Potom zau kako stranac nesigurno ustaje i koraa preko

10

trijema. Tada ga ugleda, blijed obris naspram neba, slabiju tamu: mravaovjeka u ovjetalu odijelu, prorijeene i neoeljane kose i posve pijana. - Nehrane ga dobro - ree ena.

Bila je nepomina, lagano naslonjena na zid, on okrenut licem prema njoj.- Svia li vam se ovakav ivot? - ree. - Zato to inite? Jo ste mladi; mogli bise vratiti u grad i lagodnije ivjeti samo da okom trepnete. - Nije se pokrenula,lagano naslonjena na zid, prekrienih ruku. - Jadna, uplaena budala - ree ona.

- Znate - ree on - nedostaje mi hrabrosti: to mi nije bilo dato. Cijeli jeureaj ovdje, ali nee da radi. - Plaho joj rukom dodirivae obraz. - Jo stemladi. - Nije se pomaknula, osjeajui njegovu ruku na licu, kako joj dodirujeput kao da pokuava upoznati oblik i poloaj kostiju, povrinu koe. - Jo jezapravo cijeli ivot pred vama. Koliko vam je godina? Niste proli ni tridesetu. -Govorio je tiho, gotovo apatom.

Dok je govorila uope nije snizila glas. Nije se pomaknula, rukuprekrienih na grudima. - Zato ste napustili svoju enu? - ree.

- Zato jer jede morske rakove - ree. - Nisam mogao - Vidite, bio je petak,i mislio sam kako u u podne morati ii na kolodvor i kupiti u vlaku kutijurakova i hodati kui s tim, brojei stotinu koraka da bih je prebacio u drugu rukui to...

- To ste radili svaki dan?- Ne. Samo petkom. Ali sam to radio deset godina, otkad smo se vjenali.

I jo ne podnosim miris rakova. Ali nije mi ih bilo tako teko nositi kui. To bihpodnio. Nego je paket prokapljavao. Cijelim putem kui kapalo je i kapalo, doknakon nekog vremena nisam pratio sam sebe na stanicu i stao po strani ipromatrao Horacea Benbowa kako uzima s vlaka tu kutiju i kree s njom premakui, prebacujui je iz ruke u ruku svakih sto koraka, i pratio sam ga misleiOvdje poiva Horace Benbow u izblijedjelu nizu smrdljivih barica na plonikuMississippija.

- Hm - ree ena. Disala je mirno, prekrienih ruku. Pomaknula se; on sepovue prema natrag i krenu za njom du hodnika. Uoe u kuhinju u kojoj jegorjela svjetiljka. - Morat ete izviniti kako izgledam - ree ena. Poe premasanduku iza tednjaka i izvue ga i stane ponad njega, ruku skrivenih u prednjidio haljine. Benbow stajae nasred prostorije. - Moram ga drati u sanduku datakori ne bi mogli do njega - ree ona.

- to? - ree Benbow. - to je to? - Primaknu se da vidi to je u sanduku. Unjemu je bilo zaspalo dijete, mlae od godinu dana. Blago se zagleda dolje u

11

zgreno lie.- O - ree. - Imate sina! - Gledahu dolje u zgreno, zaspalo lice djeteta.

Zau se neka buka izvana; koraci se pribliavahu stranjim trijemom. ena skoljenom gurnu sanduk natrag u kut, kad ue Goodwin.

- U redu je - ree Goodwin. - Tommy e te otpratiti do kamiona. - Izie iode negdje u kuu.

Benbow pogleda enu. Ruke joj i nadalje bile uvuene u haljinu. - Hvalana veeri - ree. - Moda jednog dana ... - Pogleda je; promatrala ga je lica netoliko zlovoljna, koliko hladna, mirna. - Moda bi za vas mogao neto uiniti uJeffersonu. Poslati vam neto to vam treba ...

Ona oslobodi ruke iz nabora haljine usukanom, drhtavom kretnjom pa ihuz trzaj nanovo sakri. - Sa svim tim suem i pranjem ... Mogli bi mi poslatipribor za nokte - ree.

Idui jedan za drugim, Tommy i Benbow silaahu niz breuljak na komese nalazila kua, kroei samotnim puteljkom. Benbow se osvrnu. Sablasnoruevno zdanje dizalo se naspram neba ponad gustih i isprepletenih cedrovihstabala, mrano, oajno, tajnovito. Put je bila izlokana brazda suvie duboka dabi bila put i suvie ravna da bi bila jarak, razrovana zimskim bujicama izakrena paprati i trulim liem i granjem. Idui za Tommyjem, Benbow jekoraao zaraslom stazom na kojoj su noge gaenjem utisnule trulo bilje uilovau. Ponad glava, prema nebu se u luk zatvarale prorijeene krune drvea.

Put se sad sputao strmije i krivudavije. - Tu smo negdje vidjeli sovu -ree Benbow. Tommy ispred njega zahihoe. - Odno me vrag ak se i on niprepao - ree.

- Je - ree Benbow. Slijedio je Tommyjev neodreeni obris, trudei se daide paljivo, da govori paljivo, sa zamornom pomnjom pijana ovjeka.

- Vrag me odno ak on nije nastraljiviji prokleti bijelac kog znam - reeTommy. - Tak dolazi on stazom do trijema i tamo onaj pas istri iz kue iponjofa mu pete, ko to psi oe, i odno me avo ak nije skoio ko da je toposkok a on bos, i epa avtomatski revac i upuca ga namrtvo. Proklet bio aknije.

- iji je to bio pas? - ree Horace.- Moj je on bio - ree Tommy. Hihotao je. - Stari pas koji da je mogo ne

bi ni mrava zgazio.Nizbrdica je prestala i put je postao ravan. Benbow je paljivo gazio, dok

12

mu je ispod nogu kriputao pijesak. Naspram blijedoga pijeska sada je jasnijerazaznavao Tommyja koji je nezgrapno vukao noge kao to bi mazga kroila popijesku, bez vidljiva napora, bosim nogama itavo zabacujui pijesak u malimbrizgavim mlazovima pri svakom trzaju nonih prstiju.

Golema sjena oborena stabla prijeila je put. Tommy ga preskoi, Benbowza njim i nadalje oprezno, paljivo, provlaei se kroz mnotvo neuvela liakoje je jo mirisalo na zeleno. - Jo jedna... - ree Tommy. Okrenu se. - Moeproi?

- Sve u redu - ree Horace. Povratio je ravnoteu. Tommy krenu dalje.- Jo jedna Popeyeva muica - ree Tommy. - Nema koristi ovako zakriti

put. Jer je tu, moramo pjeait cijelu milju do kamiona. Ja sam njemu reko danarod dolazi ovdje ve etri godine i kupuje kod Leeja i da jo niko nije Leejupravio neprilike. A jo je i kupio takav velki auto. Ali, daj ga krsti. Proklet bioak se on i svoje sjene ne boji.

- I ja bih se bojao - ree Benbow. - Kad bi njegova sjena bila moja.Tommy prigueno zagrohota. Put je sada bio cm tunel, na ijem je tlu

tajanstveno, mrtvaki svjetlucao pijesak. - Tu je negdje staza skretala do izvora- miljae Benbow kuajui razaznati mjesto na kojem se staza usijecala u ziddungle. Produili su.

- Tko vozi kamion? - ree Benbow. - Netko od onih iz Memphisa?- Aha - ree Tommy. Popeyev je to kamion.- Zato ti ljudi iz Memphisa ne ostanu u Memphisu, a vas ostave da na

miru pravite alkohol?- Tamo lei lova - ree Tommy. - Nema love od sitnica ko to je prodaja

na kvartove i na pol galona.{5} Lee to radi da preivi, da skupi ekstra dolar ildva. Lova lei tamo gdje dojuri, zgrabi i kidne.

- O - ree Benbow. - Mislim da bih radije umro od gladi nego da imamtakvog ovjeka kraj sebe.

Tommy zagrohoe. - Popeye je u redu. Samo je malko udan. - Koraao jedalje, bezoblian naspram priguena odsjaja puta, pjeana puta. - Proklet bioak on nije sluaj. Jel da?

- Da - ree Benbow. - Sve je on to pomalo.Kamion je ekao na mjestu gdje se put, ponovno od ilovae, stao penjati

prema ljunkovitu drumu. Dva su ovjeka sjedila na blatobranu, puei cigarete;ponad njih drvee se rastiralo naspram prvih zapononih zvijezda.

13

- Vama se oigledno ne uri - ree jedan. - Zar ne? Mogao sam ve biti napol puta do grada. Tamo me eka ena.

- Jasno - ree drugi. - eka te na leima. - Prvi mu opsuje.- Doli smo kolko smo brzo mi mogli - ree Tommy. - Zato, vi momci,

niste upalili svjetla? Da smo ja i on od Zakona, ziher bi nadrapali.- Ah, vrati se na drvo, ti garavo kopile - ree prvi. Bacie cigarete i uspee

se na kamion. Tommy prigueno zahihota: Benbow se okrenu i prui mu ruku.- Zbogom - ree. - Mnogo ste me zaduili, gospodine...- Ime mi je Toommy - ree on. Zatim nezgrapno tutnu mlitavu uljevitu

ruku u Benbowovu, sveano je jedno zatrese i nespretno povue. Stajao je tako,nezgrapan, bezoblian lik naspram blijeda odsjaja puta, dok je Benbow podizaonogu do papuice. Posrnu, prihvativi se da ne padne.

- Pazi stari - kaza glas iz kabine kamiona. Benbow se uspne. Drugi ovjekpoloi dvocijevku uz naslon sjedita. Kamion krenu gromoglasno se penjui uzaizlokanu uzbrdicu do ljunkovita druma te se uputi prema Jeffersonu iMemphisu.

14

3Narednog poslijepodneva Benbow je bio u kui svoje sestre. Bilo je to na

selu, etiri milje od Jeffersona; kua obitelji njezina mua. Bila je ona udovica,imala desetogodinjeg djeaka i stanovala u velikoj kui sa sinom imuevljevom pratetkom, enom od devedeset godina koja je provodila vrijemeu pokretnoj bolesnikoj stolici i zvala se gospoica Jenny. Ona i Benbow stajahupokraj prozora, promatrajui njegovu sestru kako ee vrtom s nekim mladiem.Sestra mu je bila udovicom ve deset godina.

- Zato se nikad nije preudala? - ree Benbow.- To ja vas pitam - ree gospoica Jenny. - Mladoj je eni potreban

mukarac.- Ali ne takav - ree Benbow. Gledao je dvoje ljudi. Mukarac je nosio

flanelske hlae i plav kaput; irok, krupan mladi razmetljiva dranja, doneklestudentskog. - ini se da ona voli djecu. Moda i zato to sada ima i jedno svoje.Koji je onaj? Onaj isti na kojeg je pala prole godine?

- Gowan Stevens - ree gospoica Jenny. - Morali biste se sjeati Gowana.- Da - ree Benbow. - Sad se sjeam. Sjeam se prolog listopada. - U to je

doba proao kroz Jefferson na putu kui i prenoio kod sestre. Kraj istog suprozora on i gospoica Jenny promatrali ove iste ljude u istome vrtu u kojem jeu to doba cvjetalo kasno, sjajno listopadsko cvijee pranjava mirisa. Tada jeStevens bio odjeven u smee i Horace ga jo nije poznavao.

- Navraa tek otkad se prolog proljea vratio iz Virginije - ree gospoicaJenny. - Tada je bio na redu djeak Jones; Herschell. Da. Herschell.

- O - ree Benbow. - Virginijska elita ili samo neki nesretnik u prolazu?- kolovao se, bio je na sveuilitu. Otiao je tamo. Ne sjeate ga se jer je

jo bio u pelenama kad ste napustili Jefferson.- Nemojte da vas Belle uje dok tako govorite - ree Benbow. Promatrao

je dvoje ljudi. Pribliili su se kui i nestali u njoj. Trenutak potom uspeli su sestubitem i uli u sobu. Pomoli se Stevens, glatko zaeljane kose, gojna,sigurna lica. Gospoica mu Jenny prui ruku a on se, pretio, sagnu i poljubi je.

- Svaki dan mlai i ljepi - ree. - Ba sam rekao Narcissi da vie ne biimala izgleda kad biste samo vi ustali iz te stolice i pristali da mi budetedjevojkom.

- Sutra u - ree gospoica Jenny. - Narcissa ...Narcissa je bila visoka ena, crne kose, iroka, glupava, vedra lica. Nosila

15

je uobiajenu bijelu haljinu. - Horace, ovo je Gowan Stevens - ree. - Moj brat,Gowane.

- Drago mi je, gospodine - ree Gowan. Rukovao se s Benbowom kratkim,vrstim, visokim, snanim stiskom. U tom trenutku ue djeak, BenbowSartoris, Benbowljev neak. - uo sam o vama - ree Stevens.

- Gowan je pohaao Virginiju - ree djeak.- O - ree Benbow. - uo sam o tome.- Hvala - ree Stevens. Ne moe svatko dospjeti na Harvard.- Zahvaljujem - ree Benbow. - Bio je to Oxford.- Horace svima pripovijeda kako je bio u Oxfordu, kako bi pomislili da se

radi o dravnom sveuilitu i on imao priliku da razjasni u emu je stvar - reegospoica Jenny.

- Gowan esto odlazi u Oxford - ree djeak. - Tamo ima neku maku.Odvodi ju na ples. Jel da Gowan?

- Tako je, mome - ree Stevens. - Jednu crvenokosu.- Tiho, Bory - ree Narcissa. Pogledala je u brata. - Kako su Belle i Mala

Belle? - Umalo nije kazala i neto drugo, ali se uzdrala. Umjesto togapogledala je brata ozbiljnim i ustremljenim pogledom.

- Bude li i nadalje oekivala da napusti Belle, on e to i uiniti - reegospoica Jenny. - Jednog e dana to uiniti. Ali Narcissa ni tada nee bitizadovoljna - ree. - Ima ena koje ne mogu otrpjeti da se mukarac oeni nekomenom. Ali sve e pobjesniti ako digne ruke i napusti je.

- uti sad - ree Narcissa.- Da, gospodine - ree gospoica Jenny. - Horace se ve neko vrijeme

propinje na ularu. Ali pazite, Horace, da ga ne napnete suvie; moe se desiti dana drugome kraju nije dobro privren.

U hodniku se oglasi malo zvono. Stevens i Benbow u mah pohitae premanaslonu stolice gospoice Jenny.

- Ako doputate, gospodine - ree Benbow. - Jer ja sam ovdje gost.- Pa, Horace - ree gospoica Jenny. - Narcissa, poalji nekog da iz

sanduka na tavanu donese pitolje za dvoboj. - Potom, okrenuv se djeaku: - A tipoi naprijed i reci im da ponu s muzikom i pripreme dvije rue.

- S kakvom muzikom da ponu? - ree djeak.- Rue su na stolu - ree Narcissa. - Gowan ih je poslao. Hajdemo na

16

veeru.

Kroz prozor Benbow i gospoica Jenny promatrahu dvoje ljudi, Narcissujo u bijelome, Stevensa u flanelskim hlaama i plavom kaputu, kako eu uvrtu. - Taj nam je gospodin s Virginije priao neki dan za veerom kako su gauili da pije kao gospodin. Stavite kukca u alkohol i dobit ete skarabeja; dajteovjeku iz Mississippija alkohola, i eto vam gospodina...

- Gowana Stevensa - ree gospoica Jenny. Promatrali su dok su dvojeljudi zamicali za kuu. Nakon nekog je vremena uo korake dvoje ljudi nahodniku. Kad su uli, umjesto Stevensa s Narcissom je bio djeak.

- Nije htio ostati - ree Narcissa. - Ide u Oxford. Na fakultetu je petkomuveer ples. Ima sastanak s nekom mladom damom.

- Tamo e nai iroko polje mogunosti da se gospodski napije - reeHorace. -1 tota drugo gospodski obavi. Mislim da je zato otiao prije vremena.

- Vodi neku staru frajlu na ples - ree djeak. - U subotu ide u Starkvillena utakmicu baseballa. Rekao je da bi me uzeo, ali me ti ne puta.

17

4Gradski ljudi koji su poslije veere poli na etnju automobilom po parku

koleda, ili neki rastreseni i zamiljeni sveuilini profesor ili postdiplomant naputu za knjinicu, mogli su vidjeti Temple, kako sa u urbi preko rukeprebaenim kaputom, dugih nogu bijelih od tranja, poput brzajue sjenkenaspram osvijetljenih prizora Kokoinjca - kako se nazivalo enskuspavaonicu - zamie u sjenu zida biblioteke, ili pak posljednje lepranje njezinihgaica ili tome slinog dok je uskakala u automobil koji ju je upaljena motoraekao te veeri. Automobile su posjedovali mladii iz grada. Studenti nasveuilitu nisu ih smjeli imati pa su - gologlavi u sportskim hlaicama iarenim majicama - svisoka, nadmeno i bijesno gledali na gradske mladie sodluno nabijenim eirima na briljantinom namazanoj kosi, u kaputima malosuvie tijesnim i hlaama malo preirokih nogavica.

Tako je bivalo u veerima preko tjedna. Svake druge subote uveer, iliprilikom triju sveanih godinjih plesova u Knjievnom klubu, mladii bi je izgrada, dokoliei, ratoborno nemarna dranja, s istim eirima i uzdignutihovratnika promatrali kako ulazi u vjebaonicu oslonjena o crnu studentsku rukui nestaje u treptavu sjaju bljetava vrtloga glazbe, njene, visoko uzdignuteglave, smiono, namazanih usana i meke brade, s oima to uprazno gledahuulijevo i udesno, hladnim, poudnim i pritajenim.

Poslije kad bi glazba tuno odzvanjala preko okana, promatrali bi je krozprozor kako u brzim okretajima prelazi iz jednog para crnih rukava u drugi dokjoj se struk pomaljae krhak i poeljan kad bi s nogom ritmiki nadomjetalaprazninu u glazbi. Sagnuvi se, pili bi iz boca i palili cigarete, potom seponovno uspravljali, nepomini naspram svjetla, uzdignutih ovratnika, saeirima na glavi te bi nalikovali na niz umotanih poprsja pokrivenih glavaizdjelanih od crne kositrene rudae i prikucanih na prozorsku dasku.

Uvijek bi ih se nala trojica, etvorica, dok bi sastav svirao Dome, slatkidome, kako dokolie oko ulaza, hladnih, svadljivih lica, malo podnadulih odnespavanja, i promatraju parove to se pomaljaju iz bezline guve pokreta ibuke. Trojica njih promatrahu Temple i Gowana Stevensa kako izlaze u svjenagovjetaj proljetne zore. Lice joj je bilo posve blijedo, netom napudrano, kosau ovjeenim riim uvojcima. Njene oi, sada samo zjenice, zaustavie se nanjima za jedan prazni trenutak. Tad ona pridie ruku umornom kretnjom,upuenom njima ili ne, nije se moglo znati. Oni ne odgovorie, niti treptajemhladnih im oiju. Promatrali su Gowana, kako je podvukao ruku ispod njene, iblago pomaljanje njenih bokova i bedara dok je ulazila u kola. Bijae to dug,

18

nizak dvosjed sa migavim nonim svjetlima.- Tko je taj kurvin sin? - ree jedan.- Moj otac je sudac - ree drugi oporim pjevueim falsetom.- Do avola. Hajdmo u grad.Otili su. Jedno su pokuali zaustaviti neki automobil, ali on nije stao. Na

mostu iznad krianja eljeznike pruge zaustavie se i potegoe iz boce.Posljednji je naumi hitnuti preko ograde, kad mu drugi zaustavi ruku.

- Daj mi je - ree. Paljivo razbi bocu i razbaca stakalca po putu. Ostali gapromatrahu.

- Nisi zreo za studentski ples - ree prvi. - Ti bijedno kopile.- Moj otac je sudac - ree drugi, uspravljajui nazubljene krhotine na putu.- Evo nekih kola - ree trei.Imao je tri fara. Naslonie se na ogradu, namaknuvi eire prema svjetlu i

promatrahu Temple i Gowana kako prolaze. Templeina je glava bila nisko iuvuena. Automobil se polagano kretao.

- Ti bijedno kopile - ree prvi.- Jel' ja? - ree drugi. Uze neto iz depa, razvi to i uzmaha im se ispred

lica tankim, blago namirisanim tkanjem. - Jel ja?- Sam kae.- Doc je to zaradio u Memphisu - ree trei. - Od neke proklete kurve.- Ti laljivi kurvin sine - ree Doc.Promatrali su lepezu svjetlosti, zamirue rubinsko stranje svjetlo i

automobil koji se zaustavio pred Kokoinjcem. Svjetla se ugasie. Nakon nekogvremena lupnu vrata automobila. Svjetla se upale; automobil krenu. Nanovo sepribliavao. Bili su u redu, naslonjeni na ogradu, eira sputenih prema bljesku.Razbijena stakalca svjetlucahu poput rasprenih iskri. Automobil se priblii izaustavi ispred njih.

- Idu li gospoda u grad? - ree Gowan otvorivi vrata. Bijahu oslonjeni naogradi; tada prvi mrgodno ree: - Veoma ste Ijubezni - i oni uoe, ona dvojicastraga na sjeditu za prtljagu, prvi pokraj Gowana.

- Skreni ovuda - ree. - Netko je tamo razbio bocu.- Hvala - ree Gowan. Automobil krenu. - Idu li gospoda sutra u Starkville

na utakmicu?Ona dvojica na mjestu za prtljagu ne rekoe nita.

19

- Ne znam - ree prvi. - Ne mislim.- Nisam odavde - ree Gowan. - Ponestalo mi je pia za veeras a sutra

ujutro imam sastanak. Moe li mi netko od vas, momci, rei gdje da nabavimjedan kvarat?

- Strano je kasno - ree prvi. Okrenu se ostalima. - Zna li nekoga kog bimogao nai u to doba noi? Doc?

- Moda kod Lukea - ree trei.- Gdje on stanuje? - ree Gowan.- Vozi - ree prvi. - Pokazat u ti. - Preli su trg i vozili se nekih pola

milje izvan grada.- To je put za Taylor, zar ne? - ree Gowan.- Da - odgovori prvi.- Morat u ovuda voziti i sutra rano izjutra - ree Gowan. - Moram biti

ovdje prije posebnog vlaka. Vi ste gospodo rekli da ne idete na utakmicu.- Ne vjerujem - ree prvi. - Stani ovdje. - Pred njima se dizao strm

breuljak oivien krljavim patuljastim hrastom. - Vi ovdje ekajte - ree prvi.Gowan iskljui svjetla. Mogli su uti kako se onaj uspinje uz padinu.

- Ima li Luke dobro pie? - ree Gowan.- Dosta dobro. Dobro kao i svako drugo, vjerujem ree trei.- Ako ti se ne svia, a ti ga nemoj piti - ree Doc. Gowan se tust okrenu i

pogleda ga.- Jednako je dobro kao i ono koje si noas pio - ree trei.- Ni njega nisi trebao piti - ree Doc.- Ne ini mi se da ovdje prave tako dobro pie kao gore u koli - ree

Gowan.- Odakle si? - ree trei.- Virgin - ovaj, iz Jeffersona. Iao sam u kolu u Virginiji. Tamo ovjeka

naue kako se pije.Ostala dvojica ne rekoe nita. Prvi se vraao, a najavio ga blag odron

zemlje niz padinu. Nosio je loni za voe. Gowan ga pridigne prema nebu. Bioje blijed, nevina izgleda. Smaknu poklopac i prui ga ostalima.

- Pijte.Prvi ga uze i doda ostalima u stranjem dijelu.

20

- Pijte.Trei otpi, a Doc odbije. Gowan uze piti.- Blagi boe - ree - kako vi, momci, moete piti ovu jezu?- Mi ne pijemo one splaine iz Virginije - ree Doc. Gowan se okrenu u

sjeditu i pogleda ga.- Zavei, Doc - ree trei. - Ne obaziri se na njega - ree.- Imo je trbobolju cijelu no.- Kurvin sin - ree Doc.- Jel ti to meni? - ree Gowan.- Jasno da ne - ree trei. - Doc je u redu. Hajde Doc. Popi si.- Ne ljivim ti ja to - ree Doc. - Odbi s tim.Vratili su se u grad. - Daara e bit otvorena - ree prvi.- Kod kolodvora.Bila je to bonbonijera-restoran. Bio je prazan izuzev ovjeka u prljavoj

pregai. Uputie se prema dnu sale i smjestie u udubinu u zidu sa stolom ietiri stolice. ovjek im donese etiri ae i koka-kole. - Mogu li dobiti maloeera, vode i limuna, efe? - ree Gowan. ovjek mu donese. Ostali promatrahuGowana dok je umuivao kiseli viski. - Uili su me da se tako pije - ree.Gledali su ga kako pije. - Nije mi dost otro - ree, punei au iz lonia.Popio je.

- Lijepo ste to popili - ree trei.- Uio sam u dobroj koli. - Prozor je bio visok. Iza njega nebo je

postajalo bljee, svjeije. - Ajd jo jednu rundu, gospodo - ree punei svojuau. Ostali se poslue umjereno. - Tamo u koli smatraju da je bolje pasti podstol negol ispast mlakonja - ree. Gledali su ga dok je ispijao i tu au. Vidjelisu mu nosnice iznenadno ozrnjene znojem.

- Gotov je - ree Doc.- Tko kae? - ree Gowan. Napuni au do vrha. - Kad bi samo bilo

pristojnog pia. Znam ovjeka u mom kraju po imenu Goodwin koji pravi...- To oni u koli zovu oblokati se - ree Doc.Gowan ga pogleda. - Misli tako? Gledaj samo. - Natoi au. Gledali su

kako se tekuina die.- Panja, momci - ree trei. Gowan napuni au do ruba i podigne je i

ravnomjerno iskapi. Spominjao se kako je paljivo spustio au i tada istodobno

21

postao svjestan da je negdje vani, osjetio hladnu, sivu svjeinu i bio pokrajlokomotive to je huktala na sporednom kolosijeku ispred crnog niza vagona aon pokuavao ispripovijediti nekome kako je nauio piti kao gospodin. I nadaljeim je pokuavao rei, u nekom skuenom, mranom prostoru u kojem se iriomiris amonijaka i kreozota dok je povraao u neku posudu, pokuavao im reikako u pola sedam mora biti u Tayloru, prije dolaska posebnog vlaka. Kriza jeprola; osjetio je krajnji umor, iscrpljenost, elju da prilegne koju je tekommukom svladavao, i uz krijes se ibice naslonio na zid, dok su mu oi postupnorazabirale neko olovkom napisano ime na zidu. Zatvori jedno oko, podupre se ozid te zanosei se i mumljajui proita ime. Tad ih pogleda kimajui glavom.

- Djevojino ime ... Ime djevojke koju poznajem. Dobra djevojka.Velikoduna. Imam sastanak da je odvedem u Stark... Starkville. Bez pratnje,jasno? - Naslonjen tako, mumljajui, gunajui, zaspao je.

Najednom se stao boriti protiv sna. inilo mu se da se to zbilo u istomtrenutku, pa ipak bio je svjestan proteklog vremena i kako mu se upravo zbogvremena valja probuditi jer e inae poaliti. Ve dugo je znao da su mu oiotvorene i ekao da mu se povrati vid. Tad je progledao, ne shvaajui jo da je ibudan.

Leao je sasvim mirno. inilo mu se da je probudivi se ispunio svrhuzbog koje se budio. Leao je presavijen ispod niske izboine u zidu, ispredproelja neke nepoznate kue ponad koje se sasvim besmisleno natiskivahu maliruiasti oblaci. Tad ga trbuni miii natjerae da povrati to je jo preostalo,nakon ega izgubi svijest, zanjie se i srui pokraj donjeg dijela automobilaudarivi glavom o vrata. Od udarca se posve osvijesti te otvori vrata, gotovo sesrui na tle i pridie se i posruim trkom uputi prema kolodvoru. Padne. Dreise na rukama i koljenima, s nevjericom i oajanjem zagleda se u prazansporedni kolosijek i gore u nebo obasjano suncem. Ustane i nastavi trati, uprljavu veernjem kaputu, s ispalim ovratnikom i kutrave kose. Obeznanih se,mislio je bijesno. Obeznanih se. Obeznanih se.

Peron bijae pust, izuzev nekog crnca s metlom.- Mili bogo, ovi bijelci - ree.- Vlak - ree Gowan - posebni. Onaj koji je bio na ovom kolosijeku.- Oo. Ima oko pet minuta - S metlom jo zamahnutom kao da mete,

promatrao je Gowana kako se okrenuo i potrao natrag prema automobilu isruio se u nj.

Loni je leao na tlu. Hitnu ga u stranu i upali motor. Znao je da bi neto

22

trebao staviti u eludac, ali nije bilo vremena. Svrnu pogled na loni. Njegovase sadrina ravnoduno bibala, i on ga podie i uze lakomo piti, grcajui prigutljajima, tutnu cigaretu u usta da sprijei krizu. Gotovo u istom trenutku osjetida mu je bolje.

Projurio je preko trga sa etrdeset milja na sat. Bilo je est i petnaest.Uputi se cestom za Taylor, poveavajui brzinu. Ponovno otpi iz lonia neusporujui. Kad je stigao u Taylor, vlak je upravo kretao. Pri prolazuposljednjeg dijela kompozicije uskoi u natkriveni hodnik izmeu dva vagona.Vrata se otvore; Temple iskoi i potri nekoliko koraka pokraj vagona kadli seneki slubenik nae preko prozora i priprijeti joj akom.

Gowan sie. Ona se okrenu i pobrza prema njemu. Tad zastane, zaustavise, pa opet krenu zurei u njegovo divlje lice i kosu, njegov poderani ovratnik ikoulju.

- Pijan si - ree. - Ti svinjo. Ti gnjusna svinjo.- Imao sam stranu no. Nema pojma kako je bilo.Ona pogleda uokolo, u turoban ut kolodvor, u ljude u kombinezonima to

je polako vaui promatrahu, pa niz prugu u vlak koji se udaljavao, u etirisukljaja pare to se gotovo rasprie prije negoli je pisak lokomotive dopro donjih. - Ti prljava svinjo - ree. - Ovakav ne moe nikamo. ak se nisi nipresvukao. - Pokraj automobila ponovno zastane. - to je to iza tebe?

- Moja pljoska - ree Gowan. - Ui. - Pogleda ga, usana izazivakigrimiznih, oiju paljivih i hladnih ispod eira bez oboda, s kovravombujicom rie kose. Ponovno se zagleda u kolodvor, odbojan i ruan u svjeemujutru. - Hajdemo odavde. - On upali motor i okrenu automobil. - Bolje da meodvede natrag u Oxford - ree. Jo jedno svmu pogled na kolodvor. Sad jeleao u sjeni, u sjeni visoka, brzog oblaka. - Bolje je - ree ona.

U dva sata istog poslijepodneva, jurei velikom brzinom kroz visoku,umnu pusto borova, Gowan skrenu automobil sa ljunka na uzak put usjeenizmeu izlokanih strmina to se sputae prema udolini empresa i gumovca.Ispod veernjeg kaputa nosio je jeftinu plavu radniku koulju. Oi mupodlivene, nateene, obrazi pokriveni plavom ekinjom, i, gledajui ga,podupirui se i pridravajui dok je automobil poskakivao i treskao prekoizlokanih brazdi, Temple miljae Zalisci su mu narasli otkako smo napustiliDumfries. Popio je ulja za kosu. Kupio je bocu ulja za kosu u Dumfriesu i popioje.

Pogledao ju je osjetivi njene oi. - Ne duri se. Za minutu smo kod

23

Goodwina i nabavit emo bocu. Nee trajati ni deset minuta. Reko sam da u teodvesti u Starkville prije vlaka, i hou. Ne vjeruje mi?

Ona ne ree nita, mislei na vlak okien zastavicama pobjednika koji jeve stigao u Starkville; na arene tribine; orkestar, bljetavi zijev bas-trube,dijamantno zelenilo naikano sagnutim igraima to isputaju kratke, reskekrike poput movarnih ptica kad ih uznemiri aligator, ne znajui tono odaklevreba opasnost, nepomine, tek odravajui ravnoteu, ohrabrujui jedna drugukratkim, besmislenim povicima, otunim, zabrinutim i izgubljenim.

- Misli me prei izigravajui naivku. Ne misli da sam proveo no snekolicinom tvojih namirisanih ljigavaca ni za to. Nisam ih kljukao alkoholomiz velikodunosti. Mudro si to smislila, jel da? Preko tjedna bi se potucalauokolo s bilo kojom seljainom u jazavevu krznu koja ima ford, a subotom odmene pravila budalu, jel? Misli da nisam vidio tvoje ime na zidu onog zahoda.Ne vjeruje?

Nije odgovorila prihvaajui se, jer je automobil, vozei prebrzo,poskakivao od jedne do druge ivice brazde. I dalje ju je gledao, ne trudei se daupravlja volanom.

- Tako mi boga, htjela bi vidjeti enu koja bi... Put postade ravan ipjeskovit, sasvim nadsvoen, zazidan dunglom trstike i brljena. Automobil jeposkakivao s jedne na drugu stranu izmeu raskvaenih brazdi.

Vidjela je drvo koje je krilo put, ali se samo ponovno vrsto prihvatila.inilo joj se to loginim i poraznim okonajem niza okolnosti u koje se uplela.Sjedila je i gledala ukoeno i mirno, dok je Gowan, oigledno zagledan ravnoispred sebe, naletio na drvo sa dvadeset milja na sat. Automobil tresnu o drvo,odbi se natrag, iznova naleti na drvo i prevrnu se na stranu.

Osjetila je kako leti kroza zrak, zadobivi tup udarac u rame i ponijevisliku dva ovjeka kako vire iza zaslona od trstike pokraj puta. S mukom seuspravi, glave okrenute u stranu i ugleda ih kako izlaze na drum, jedan u uskom,crnom odijelu i slamnatu eiru, puei cigaretu, drugi gologlav, ukombinezonu, nosei dvocijevku, bradato mu lice zjapilo u sporu uenju.Nastavi trati, u kostima kao da joj potee voda i pade licem prema zemlji,nastavi trati.

Ne zaustavljajui se, naglo se okrenu i sjedne, usta otvorenih u bezglasnukriku, ponestala daha. ovjek ju je u kombinezonu i dalje gledao, usta otvorenihu bezazlenu uenju, uokvirenih, kratkom, mekom bradom. Drugi se ovjeknagnuo nad prevrnut automobil, tijesan mu kaput naboran preko ramena. Tad se

24

motor zaustavi, iako se uzdignuti prednji kota i dalje lijeno okretao,usporujui.

25

5ovjek je u kombinezonu bio i bosonog. Iao je ispred Temple i Gowana,

dvocijevka mu se klatila u ruci, irokim stopalima oigledno bez napora gazeipo pijesku u koji je Temple pri svakom koraku tonula gotovo do glenjeva. Svremena bi se na vrijeme preko ramena osvrnuo na njih, na Gowanovoraskrvavljeno lice i umrljano odijelo, na Temple to se borila i zanosila navisokim potpeticama.

- Ni lako ii, jel? - ree. - Ak bi skinula tikle bi lake hodala.- Je li? - ree Temple. Zaustavi se, naizmjence stojei na jednoj pa na

drugoj nozi, pridravajui se za Gowana, te izu cipele. ovjek ju je promatraogledajui joj u cipele.

- Vrag me odno ak mognem stavit dva prsta u jednu ovu stvaricu -ree. - Smem pogledat? - Ona mu prui jednu. Polagano ju je okretao u ruci. -Mili bogo - ree. Ponovno se zagleda u Temple blijedim, praznim pogledom.Kosa mu je slobodno rasla, bila nalik na slamu, posijedjela na tjemenu, tamneioko uiju i vrata u neurednim kovrama. - I prave je visine, cura, nema ta -ree. - S tim njezinim koatim nogama. Kolko tei? - Temple isprui ruku.Vrati joj polagano cipelu, gledajui je, njen trbuh i slabine. - Na to polje on jonije spustio sjeme, ha?

- Hajde - ree Gowan - poimo dalje. Moramo nai kola i vratit se doveeri u Jefferson.

Kad je pijesak prestao, Temple sjedne na zemlju i obuje cipele. Spaziovjeka gdje joj promatra zadignuto bedro, pa povue suknju nadolje i skoi. -No - ree - hajdemo. Zar ne znate put?

Pomoli se kua ponad cedrova luga kroz ije je crno granje gizdavoprovirivao vonjak jabuka u sunanu poslijepodnevu.

Bila je ona na pustoj ledini, okruena naputenim poljima i uruenimgospodarskim zgradama. Ali nigdje ni traga plugu ili drugom oruu; ni u kojemse smjeru nije vidjelo neko obraeno polje - samo sablasna, zubom vremenanagrizena ruevina u mranome lugu kroz koji zapuhivae povjetarac tunim,sumornim hukom. Temple zastane.

- Neu ii tamo - ree. - Idi ti i nai kola - ree ovjeku. - Mi emo ovdjepriekati.

- Reko je za sve vas da doete u kuu - ree ovjek.- Tko to? - ree Temple. - Misli li onaj crni ovjek da e mi nareivati to

26

da radim?- Ma hajde, doi - ree Gowan. - Idemo vidjeti Goodwina i nai kola.

Kasno je. Gospoa Goodwin je ovdje, zar ne?- Valjda je - ree ovjek.- Doi - ree Gowan. Poli su prema kui. ovjek se uspne na trijem i

poloi dvocijevku tik uz vrata.- Tu je negdje - ree. Ponovno pogleda u Temple. - Nema se zato vaa

ena plait - ree. - Lee vas e odvesti do grada, ja to mislim.Temple ga pogleda. Gledahu se oprezno, kao dva djeteta ili dva psa. -

Kako se zove?- Moje ime je Toommy - ree on. - Nemojte se vi bojat.Hodnik se otvoren pruao kroz kuu. Ona ue.- Kuda ide? - ree Gowan. - Zato ne eka ovdje vani? - Nije odgovorila.

Uputila se niz hodnik. Iza lea ula je Gowanov glas i glas onog ovjeka.Stranji je trijem bio osunan, dio svjetlosti uokviren vratima. Nie doljevidjela je korovom obraslu strminu i golem hambar, ruevan i tih u sunanojpustoi. Na desno od vrata vidjela je ugao nekoga zasebnog zdanja ili pak krilosame zgrade. Ali nije ula nikakva zvuka, izuzev glasova s proelja. Produipolagano dalje. Potom zastane. Na kvadratu sunane svjetlosti to su gaoblikovala vrata, leala je sjena muke glave, i ona se napol okrenu, u namjerida potri. Ali sjena nije imala eira, pa se okrenula i na prstima prila do vrata izavirila vani. ovjek je sjedio u stolici s razvaljenim dnom, na suncu, stranjimdijelom elava tjemena okrenutim prema njoj, ruku prekrienih na drci neravnatapa. Ona izie na stranji trijem.

- Dobar dan - ree. ovjek se ne pomaknu. Uini jo nekoliko koraka ibaci brz pogled. Krajikom joj se oka priini da je vidjela trag dima to jeizlazio iz vrata zasebne sobe na mjestu gdje se trijem svijao u obliku slova L, alije nestao. Na konopcu izmeu dva kolca ispred vrata, visjele tri etvrtastevlane i ovjeene krpe, kao netom oprane, i enska potkoulja od izblijedjeleruiaste svile. Bila je toliko isprana te se ipka iskrzala u vlaknasto konanotkivo. Na njoj bila uredno saivena zakrpa od blijeda cica. Temple ponovnopogleda u starca.

Na trenutak pomisli da su mu oi zatvorene, potom povjeruje kako uopenema oiju, jer mu izmeu kapaka bijahu usaena dva grumena poput prljaveukaste ilovae. - Gowan - apnu, potom zacvilje - Gowan - i okrenu se trei,glave povijene u stranu, upravo u trenutku kad se iza vrata na kojima joj se bilo

27

priinilo da je spazila dim zau glas:- Ne moe vas uti. to elite?Ponovno se zavrije i ne usporujui koraka i jo motrei starca, potri

ravno preko trijema i nae se na rukama i koljenima u gomili pepela, limenihkanti i pobijeljelih kostiju i ugleda Popeyea kako je promatra iza ugla kue, srukama u depovima, s nakrivljenom cigaretom iz koje mu se preko licakovitlao dim. Ne zaustavljajui se, ona se s mukom uspne na trijem i uletje ukuhinju gdje je za stolom sjedjela ena s upaljenom cigaretom u ruci i gledalaprema vratima.

28

6Popeye je obilazio oko kue, Gowan bio naslonjen preko ograde trijema

paljivo dodirujui svoj raskrvavljeni nos. Bosonogi je ovjek uio na petamanaslonjen na zid.

- Isusa mu - ree Popeye - zato ga ne odvede otraga i opere ga. Hoe lida se ovud vuca cijeli bogovetni dan poput ugave psine s prerezanim vratom?- Baci cigaretu u korov i sjedne na najgornju stubu i stade platinskim perorezomto mu je visio na kraju lanca za sat strugati blato s cipela.

Bosonogi ovjek ustane.- Rekli ste neto o... - ree Gowan.- Pssst! - ree drugi. Stade namigivati i mrtiti se na Gowana pokazujui

glavom na Popeyeva lea.- A poslije da se isti niz ovaj put - ree Popeye. - uje?- Ja mislio sam vi da ste se spremali da tamo dolje pazite - ree ovjek.- Nema ti ta misliti - ree Popeye struui blato s mandeta na hlaama.

- etrdeset si godina ivio bez toga. Radi ono to ti kaem.Kad su stigli do stranjeg trijema bosonogi ree: - Nikog on ne podnosi -

Jel da je udan ovjek, ha? Vrag me odno ak ne bi bolje pasal u cirkus - Netrpi da niko ove pije osim Leeja. Sam pit nee, a meni da samo po gutljaj i vragme odno ak taj jedan dan ne porapla.

- Rekao je da ti je etrdeset godina - ree Gowan.- Ne ba tolko - ree drugi.- Koliko ti je? Trideset?- Ne znam. Ipak ne kolko kae. - Starac je sjedio u stolici na suncu. - To

ti je Tata - kaza ovjek. Modra je sjena cedrova dosegla stareva stopala. Vemu je gotovo sezala do koljena. Podie ruku i uze tapkati po koljenima, pipajuiu sjeni, pa je zaustavi do zglavka u sjeni. Potom ustane, uze stolicu, tapkajuiispred sebe sa tapom, i ponese je brzo vukui noge ravno prema njima te se ovihitro sklonie u stranu. Dovue stolicu do mjesta posve obasjana suncem iponovno sjedne, lica podignuta prema suncu, ruku prekrienih na drku tapa. -To je Tata - ree ovjek. - I gluh i slijep. Proklet bio ak mi ne bi bilo mrsko dasam u takvom govnu pa ne mogu razlikovat il mi ne bi bilo stalo do toga tojedem.

Na dasci postavljenoj na dva kolca stajalo je pocinano vjedro, limeni

29

umivaonik i naprsla posuda s komadom uta sapuna.- Do avola s vodom - ree Gowan. - to je s tim piem?- Reko bi da vam je ve bilo preve. Vrag me odno ak taj auto niste

nabili ravno u drvo.- Sluaj. Ima li negdje malo skrivenog pia?- Moda ga ima malo u hambaru. Al on ne sme za to ut, jer e ga prolit

ak ga nae. Vratio se do vrata i virnuo u hodnik. Potom sioe s trijema iuputie se prema hambaru preko zemljita koje je neko bilo povrtnjak, a danasgusto obraslo mladicama cedra i patuljasta hrasta. Dvaput se ovjek osvrnupreko ramena. Drugi put ree:

- Tvoja ena neto oe.Temple je stajala na vratima kuhinje. - Gowan - pozvala je.- Mahni rukom il ne takva - ree ovjek. - Ak ne uuti, ut e nas. -

Gowan joj odmahnu rukom. Produie i uoe u hambar. Pokraj ulaza dizahu segrube ljestve. - Bolje ekaj dok ja se popnem - ree ovjek. - Dost su trule;nee drat dvojicu.

- Zato ih onda ne popravi? Zar ih ne upotrebljava svaki dan?- Dosad su ist lijepo drale - ree drugi. Uspne se. Gowan poe za njim,

kroz otvor u uto ispresijecanu tminu gdje su vodoravne sunane zrake dopiralekroz pukotine na zidu i krovu. - Idi ge ja idem - ree ovjek. - Natrapat e narasklimanu dasku i nai se dolje prije nego ree britva. - Oprezno je kroiopodom i iskopao krag iz hrpe trulog sijena u uglu. - Tu ga nee trait - ree. -Strah ga zavu ensku ruku u to.

Pili su. - Ve sam te tu vidio - ree ovjek. - Al ti ime ja ne pamtim.- Zovem se Stevens. Kupujem pie od Leeja ve tri godine. Kad e se

vratiti? Moramo stii u grad.- Skoro e bit tu. Jo jedan tip iz Jeffersona bio je tu, pred tri-etri

veeri. Ni njegovo ime ja ne pamtim. Taj vam brblja!Govorio nam kako digo je ruke i ostavio enu. Na jo - ree; tad utihnu i

polagano unu s kragom u podignutoj ruci, oslukujui nagnute glave.Trenutak zatim nanovo se zau glas dolje iz predvorja.

- Jack.ovjek pogleda Gowana. Lice mu se razvue u izraz slaboumna veselja.

Ono zubiju to mu je preostalo bilo je uto i krnje, okrueno mekom, smeombradom.

30

- Ti, Jack, tamo gore - ree glas.- uje ga - aptae ovjek klatei se u tihu radovanju. - Zove me Jack, a

moje ime je Toommy.- Silazi - ree glas. - Znam da si gore.- Mislim bolje - ree Tommy. - Inae ako ne, mogo bi nas upucat kroz

pod.- Za ime boga - ree Gowan. - Zato niste - Evo - povie, - silazimo!Popeye je stajao na vratima, kaiprsta zadjenutih u prsluk. Sunce je bilo

zalo. Kad su sili i pojavili se na vratima, Temple sie sa stranjega trijema.Zaustavi se, promatrajui ih, pa sie niz strminu. Stade trati.

- Nisam li ti rekao da sie na put? - ree Popeye.- Ja i on samo na minutu skoknuli smo ovamo - ree Tommy.- Jesam li ti rekao da sie na put, ili nisam?- Je - ree Tommy. - Reko si. - Popeye se okrenu jedva udostojivi

Gowana pogledom. Tommy poe za njim. Lea mu se i nadalje drmusala odpriguena smijeha. Temple susretne Popeyea na pola puta do kue. Iako nijeprestala trati inilo se da se zaustavila. ak je ni kaput to je vijorio oko nje jonije bio sustigao, a ipak se na jedva zamjetljiv trenutak zagledala u Popeyea sgrimasom napete i iscerene koketerije. On nije zastao; uska mu lea i nadaljenadmena dranja. Temple ponovno potri. Proe pokraj Tommyja i zgrabiGowana za ruku.

- Gowan, bojim se. Rekla mi je da ne - Opet si pio; ak nisi ni oprao krv -Rekla nam je da odemo odavde ... - Oi joj bile posve crne, lice malo i blijedo usumraku. Pogleda prema kui. Popeye je upravo zamicao za ugao. - Ona moraii ak do izvora po vodu; ona - Oni imaju preslatku malu bebu u sanduku izapei. Gowan, rekla mi je da ne budem ovdje iza mraka. Rekla je da gazamolimo. On ima auto. Rekla je da ne vjeruje da on...

- Koga da zamolimo? - ree Gowan. Tommy se osvrnu na njih. Potomprodui.

- Toga crnog ovjeka. Rekla je da ne misli da e pristati, ali moda i hoe.Doi. - Ili su prema kui. Staza je vodila oko nje do proelja. Kola bijahuparkirana u visoku korovlju izmeu staze i kue. Temple iznova pogledaGowana sputajui ruku na vrata automobila. - Ne bi izgubio mnogo vremena stim kolima. Znam kod kue jednog mladia koji ima takva. Vozi osamdeset nasat. Treba nas samo odvesti do grada i rekla je ako nas pita da li smo vjenani da

31

kaemo da jesmo. Samo do eljeznike stanice. Moda ima i jedna prijeJeffersona - aptala je gledajui ga irom otvorenih oiju, lupkajui rukom porubu vrata.

- O - ree Gowan - znai ja bi ga trebao pitati? Jel tako? Svi ste enuli.Misli li da bi taj majmun htio? Rae bih ovdje ostao cijeli tjedan nego da snjim idem bilo gdje.

- Ona je tako rekla. Rekla mi je da ne ostanem ovdje.- aknuta si skroz naskroz. Hajde ovamo.- Nee ga pitati? Nee to uiniti?- Ne. ekaj dok se Lee vrati, kaem ti. On e nam nabaviti kola.Ili su stazom. Oslonjen na gredu, Popeye je palio cigaretu. Temple potri

uza slomljene stube. - Recite - kaza - hoete li nas povesti do grada?On okrenu glavu, s cigaretom u ustima, rukom zaklanjajui ibicu.

Templeina su usta zadrala moleiv izraz. Popeye prinese cigaretu ibici. - Ne -ree.

- Ma hajde - ree Temple. - Budite tako dobri. Neete izgubit mnogovremena s tim packardom. Jeste li za to? Platit emo vam.

Popeye povue dim. Baci ibicu u korov. Tad ree mekim, hladnimglasom: - Reci tvojoj drolji, Jack, da odbije.

Gowan se nezgrapno pomaknu, poput nespretna dobroudna konja kojegsu iznenadno podboli. - Sluaj ti - ree. Popeye ispusti dim te je klizio nadolje udva tanka mlaza. - Ne svia mi se to - ree Gowan. - Zna li s kim govori? - Inadalje se nezgrapno micao, ne znajui da li da se zaustavi ili dovri pokret. -Ne svia mi se to. - Popeye okrenu glavu i pogleda Gowana. Tad ga prestanegledati i Temple iznenadno ree:

- U koju ste rijeku pali s tim odijelom na sebi? Mora da ga uveer skidates brijaem. - Tad se uputi prema vratima, s Gowanovom rukom na suenju lea,glave okrenute u stranu, kloparajui s potpeticama. Popeye je nepomino stajaonaslonjen na gredu, glave okrenute preko ramena, u profilu.

- Hoe li da ... - proita Gowan.- Ti odurni stari gad! - viknu Temple. - Odurni stari gad!Gowan je gumu u kuu. - Hoe li da ti prosvira tu blesavu glavu? - ree.- Boji ga se! - ree Temple. - Boji se!- Zaepi gubicu! - ree Gowan. Stade je drmusati. Strugali su nogama po

32

golome podu kao da pleu neki nezgrapan ples i pripijeni tako zateturali do zida.- Sluaj - ree - zbog tebe mi se opet sve diglo u elucu. - Ona se oslobodi ipotri. Ostao je naslonjen na zidu, promatrajui njen lik kako je protrao krozastranja vrata.

Utrala je u kuhinju. Bilo je tamno izuzev renja svjetlosti to jesvjetlucao oko vrata na tednjaku. Zavrtje se i potri kroz vrata i vidje Gowanagdje silazi strminom prema hambaru. Ide dalje piti, mislila je; opet e se napiti.To je danas ve trei put. U hodniku je postalo jo sumranije. Stajala je naprstima, oslukujui, mislei Gladna sam. Nisam nita jela cijeli dan; mislei okoli, osvijetljenim prozorima, na parove to se lagano kreu na zvuk zvonca zaveeru i na svog oca kod kue dok sjedi na trijemu, s nogama na ogradi, ipromatra crnca koji kosi travu. Tiho se kretala na prstima. U uglu pokraj vratabila je naslonjena dvocijevka i ona se skutri u kut kraj nje i zaplae.

Odmah prestane i zaustavi dah. Neto se kretalo uza zid na koji seoslonila. Prelo je sobom, uz priguen tapkav um kojem je prethodio udaracpotplatom. Pomoli se u predvorju i ona kriknu osjeajui kako joj se plua idalje prazne dugo nakon to je izdahnula i kako joj dijafragma i dalje radi dugonakon to su joj se grudi ispraznile i vidje starca gdje odlazi hodnikomraskreenim i gegavim hodom, sa tapom u jednoj ruci s drugom podboenom iotro savijenom u laktu. Trei, mimoie ga - mranu, rasplinutu spodobu tostajae na rubu trijema - i utri u kuhinju i poletje u ugao iza tednjaka.unuvi izvue sanduk i dovue ga ispred sebe. Rukom dodirnu djetetovo lice,potom rukama obgrli sanduk, steui ga, zurei preko njega u blijed okvir vratai pokua se moliti. Ali nije se mogla dosjetiti ni jednog naina kako se obraanebeskome ocu, pa uze govoriti Moj otac je sudac; moj otac je sudac iznova iiznova dok Goodwin laganim korakom ne utra u prostoriju. Kresnu ibicom idrei je ponad glave zagleda se dolje u nju sve dok mu plamen ne zahvati prste.

- Ohooo - ree. ula je kako je dvaput lagano, brzo koraknuo, tad jojnjegova ruka dodirnu obraz die je iza sanduka drei je za iju poput maeta. -to ti radi u mojoj kui? - ree.

33

7Odnekud iz hodnika u kojem je gorjela svjetiljka do nje dopirahu glasovi -

poneka rije; tu i tamo smijeh: rezak, podrugljiv smijeh ovjeka kojega njegovamladost ili starost lagano nagna na smijeh, ispresijecan sa cvranjem mesa tose peklo na tednjaku pokraj kojeg je stajala ena. Jedno zau dvojicu izmeunjih kako tekim cipelama prelaze hodnikom i trenutak zatim kloparanje loniapo pocinanom vjedru i glas koji se smijao kako psuje. Steui kaput tjenje uztijelo, ona virnu kroz vrata s otvorenom, snebivljivom znatieljom djeteta iugleda Gowana i drugog ovjeka u zelenkastim hlaama. Opet se napio, mislilaje. Ve se etiri puta napio otkad smo napustili Taylor.

- Jel vam on brat? - ree ona.- Tko? - ree ena. - Tko jel mi on? - okreui meso u tavi koja je

cvrala.- Mislila sam da je ovdje bio va mlai brat.- Gospode - ree ena. Okretala je meso eljeznom viljukom. - Nadam se

da nije.- Gdje vam je brat? - ree Temple, virei kroz vrata. - Ja imam etiri

brata. Dva su advokati, a jedan novinar. etvrti je jo u koli. U Yaleu. Moj otacje sudac. Sudac Drake, iz Jacksona. - Mislila je na oca kako sjedi na verandi uplatnenu odijelu, s lepezom od palmina lista u ruci i promatra crnca kako kositravu.

ena otvori penicu i pogleda unutra. - Nitko te nije zvao da doe ovamo.Nisam te zvala da ostane. Rekla sam ti da ode jo za dana.

- Kako sam mogla? Molila sam ga. Gowan nije htio, pa sam ga ja pitala.ena zatvori penicu i okrene se i pogleda Temple, leima zaklanjajui

svjetlost. - Kako si mogla? Zna li ti odakle ja donosim vodu? Pjeaim po nju.Jednu milju. est puta na dan. Zbroji to. Ne zbog toga jer sam negdje gdje me jestrah ostati. - Prie stolu i uze kutiju cigareta i izvadi jednu.

- Smijem li ja jednu? - ree Temple. ena hitnu kutiju preko stola. Skinezaslon sa svjetiljke i upali cigaretu na stijenju. Temple dohvati kutiju i zastaneoslukujui kako se Gowan i drugi ovjek vraaju u kuu. - Toliko ih je - reetuno, promatrajui kako joj cigareta izgara izmeu prstiju. - Ali moda, uztoliko njih ... - ena se vratila do tednjaka. Okretala je meso. - Gowan se opetnapio. Danas se ve triput napio. Bio je pijan kad sam silazila iz vlaka uTayloru, a ja sam na uvjetnom i rekla sam mu to e se dogoditi i pokuala sam

34

ga nagovoriti da baci loni i kad se zaustavio u tom malom seoskom duanu dakupi koulju opet se napio. I tako nismo jeli i zaustavili smo se u Dumfriesu i onje iao u restoran ali ja sam bila previe zabrinuta da bi mogla jesti i nisam gamogla nai i tada se pojavio iz neke druge ulice i osjetila sam da mu je boca udepu prije nego mi je otklonio ruku. Stalno je govorio da je kod mene njegovupalja i tada, kad ga je izgubio i ja mu rekla da ga je, zaklinjao se da ga nikad uivotu nije ni imao.

Meso je italo i cvrilo u tignju. - U tri navrata se napio - ree Temple. -U tri navrata u jednome danu. Buddy - to je Hubert, moj najmlai brat - je rekaoda e ako me ikad uhvati s pijanim ovjekom, da e izbiti boga u meni. A sadsam s jednim koji se opija tri put na dan. - Naslonjena bokom o stol, vrteicigaretu u ruci, uze se smijati. - Ne mislite da je to smijeno? - ree. Tad seprestane smijati, zadri dah i mogla je uti slabano pucketanje svjetiljke i mesou tignju i itanje kotlia na tednjaku i glasove, reske, nagle, besmislene mukezvukove iz kue. - I vi svake veeri morate kuhati za sve njih. Svi ti ljudi ovdjejedu, kua ih je puna nou, u tami... - Baci otpuenu cigaretu. - Smijem lipridrati dijete? Znam kako treba; dobro u ga drati. - Potri do sanduka, nagnuse i podie zaspalo dijete. Ono otvori oi i zacvilje. - No, no; Temple te dri. -Zibala ga je, drei ga visoko i nespretno svojim mravim rukama. - Sluajte -ree, gledajui eni u lea - hoete li ga vi pitati, mislim vaeg mua. On moenai kola i odvesti me nekamo. Hoete li? Hoete li ga pitati? - Dijete prestanecviljeti. Ispod kapaka olovne boje pomoli se tanka crta one jabuice. - Nebojim se - ree Temple. - Takve se stvari ne dogaaju. Zar ne? Oni su poputostalih. Vi ste kao i drugi ljudi. S malom bebom. A osim toga, moj otac je su-sudac. Gu-guverner dolazi kod nas na ru-ruak - Kakva slatka mala be-be-ba -tuila je pridiui dijete k licu; - ako zloesti ljudi povrijede Temple, tuit emoih guvernerovim vojnicima, jel da?

- Kao i koji ljudi? - ree ena okreui meso. - Misli da Lee nemapametnijeg posla nego da juri za svakom malom jeftinom.- Ona otvori vratatednjaka i baci cigaretu u vatru i zalupi ih. Unosei se u dijete, Temple zabacieir te joj se ovaj nehajno i razuzdano ovjesi preko vrstih kovra. - Zato sidola ovamo?

- Zbog Gowana. Molila sam ga. Ve smo propustili utakmicu, ali sam gamolila da me barem odveze u Starkville prije povratka posebnog vlaka, tako nebi znali da nisam bila u njemu, jer oni koji su me vidjeli da sam sila ne bi rekli.Ali nije htio. Rekao je da emo se ovdje zaustaviti samo na trenutak i kupiti jomalo viskija a tada je ve bio pijan. Ponovo.se napio otkad smo napustili Taylor

35

a ja sam na uvjetnom i Tatu bi to ubilo. Ali on to nije htio uiniti. Napio seponovo dok sam ga ja molila da me odvede u bilo koji gradi i tamo ostavi.

- Na uvjetnom?- Jer sam bjeala nou. Jer samo gradski momci smiju imati kola, i kad

imate sastanak s nekim momkom iz grada u petak, ili subotu, ili nedjelju,mladii iz kole nee se s vama sastajati, jer oni nemaju kola. Zato sam moralabjeati. A djevojka koja me ne voli rekla je Dekanu, jer sam ja imala sastanak smladiem u kojeg je zaljubljena i nikad joj vie nije zakazao sastanak. Zato sammorala.

- Kad ne bi brisala, ne bi bilo ni vozikanja - ree ena. - Jel tako? A sad sipretjerala, pa cmizdri.

- Gowan nije mladi iz grada. On je iz Jeffersona. Pohaao je Virginiju.Stalno je govorio kako su ga tamo nauili da pije kao gospodin, a ja sam gamolila da me samo pusti da iziem bilo gdje i da mi posudi novac za kartu jersam imala samo dva dolara, ali on ...

- Poznam ja tvoju sortu - ree ena. - estite ene. Previe fine da bi imaleposla s obinim svijetom. Bjeite nou s mladiima, al boe ne daj da vam sepriblii mukarac. - Okrenula je meso. - Uzmete sve to stignete, a ne dajetenita. Ja sam estita djevojka; ja to ne radim. Pobjei e s mladiima, troitinjihov benzin i jesti njihovu hranu, al nek te mukarac samo pogleda klisnute jer se to tvome ocu sucu i tvoja etri brata moda ne bi svialo. Ali imupadnete u sos, kome dolazite cmizdriti? Nama, koji nismo dostojni niti dasveemo nirance suevih svemonih cipela. - Preko djeteta Temple je gledalaenina lea, lica nalik na malu bijelu obrazinu ispod nehajno zabaena eira.

- Moj brat je rekao da e ubiti Franka. Nije rekao da e me iibati ako meuhvati s njim; rekao je da e ubiti prokletog kurvinog sina u njegovoj utojkrntiji i otac je opsovao bratu i rekao da jo moe upravljati svojom porodicom iodveo me u kuu i zakljuao i poao do mosta da doeka Franka. Ali ja nisambila kukavica. Spustila sam se niz oluk i predusrela Franka i kazala mu.Preklinjala sam ga da ode, a on je rekao da emo zajedno otii. Kad smo ponovouli u kola znala sam da je to posljednji put. Znala sam to i molila ga da ode, aon je rekao da e me odvesti kui da uzmem kovege i da emo rei ocu. Ni onnije bio kukavica. Moj je otac sjedio na trijemu. Rekao je Izlazi iz te krntije ija sam izila i molila Franka da produi, ali je i on iziao i uputili smo sestazom i otac je traio neto oko vrata i pojavio se sa dvocijevkom. Ja sam stalapred Franka a otac je rekao Hoe li i ti? i ja sam pokuavala stajati isprednjega ali me Frank gurnuo iza sebe i drao me a otac je pucao u njega i rekao

36

Sagni se i poisti ovo smee za sobom, ti droljo.- Tako me je nazvao - proape Temple, drei zaspalo dijete visoko na

mravim rukama, zagledana u enina lea.- Ali vi estite ene. Slaba hasna od vas. Nita ne dajete, a onda, kad vas

uhvate ... Zna li u to si ovdje upala? - gledala ju je preko ramena s vilicom uruci. - Misli li da ovdje ima posla s klincima? s klincima kojima je stalo volili ti to ili ne? Da ti kaem u kakvu si kuu dospjela a da te nitko nije zvao nielio; zar misli da e sve ostaviti i voziti te tamo odakle nisi trebala ni otii.Kad je bio vojnik na Filipinima, ubio je drugog vojnika zbog jedne od onihcrnakih ena i poslali su ga u Leavenworth. Tada je doao rat i pustili su ga daratuje. Dobio je dve medalje, a kad je s tim bilo svreno ponovo su ga strpali uLeavenworth dok advokat nije potkupio nekog lana Kongresa da ga izvue.Tada sam se mogla prestati tucati...

- Tucati? - proapta Temple drei dijete, i sama izgledajui poputrazrasla, dugonoga djeteta u maloj haljini i eiru s podignutim obodom.

- Da, guskice! - ree ena. - S ime misli da sam plaala advokata? Eto,takav je ovjek od kojeg ti oekuje da mu bude posebno stalo... - s vilicom uruci, prila je i meko i podrugljivo pucnula prstima Templei u lice - do onog tose s tobom dogaa. A ti, ti mala lutkasta glupao, misli da ne moe ui u sobuu kojoj je mukarac a da on ... - Ispod izblijedjele haljine grudi joj se duboko isnano dizahu. S rukama na bokovima gledala je u Temple hladnim, uspaljenimoima. - Mukarac? Ti nikad nisi ni vidla pravog mukarca. I ne zna to toznai kad te eli pravi mukarac. Nisi, i hvala nebesima nikad ni nee, jer bitada znala koliko ti vrijedi to lice guskice i sve ono to ljubomorno uva azapravo se boji toga. I ako je on dovoljno mukarac da te nazove droljom, ti erei Da Da i puzit e za njim gola po glibu i kalu samo da bi te zvao timimenom ... Daj mi to dijete. - Temple je drala dijete, zurei u enu, dok su jojse usnice pomicale kao da govori Da Da Da. ena baci vilicu na stol. - Pusti ga -ree, diui dijete. Ono otvori oi i zacvilje. ena izvue stolicu i sjedne sdjetetom na krilu. - Hoe li mi dodati jednu od pelena tamo dolje na konopcu? -ree. Temple je stajala i nadalje miui usnicama. - Boji se izii, zar ne? - reeena. Ustala je.

- Ne - ree Temple; - ja u ...- Ja u je donijeti. - Nezauzlane cokule zakloparahu po kuhinji. Vrati se i

izvue drugu stolicu i primakne je tednjaku i razastre po njoj dvije preostalepelene i djeje rublje, pa ponovno sjedne i poloi dijete u krilo. Plakalo je. -Tiho - ree - tiho, sad - lice joj obasjano svjetlou svjetiljke poprimi vedar,

37

majinski izgled. Presvue dijete i poloi ga u sanduk. Potom dolje iz kredencazastrta zavjesom od grube kuine izvadi vilicu i prie i ponovno se zagledaTemplei u lice.

- Sluaj. Ako ti nabavim kola, hoe li otii odavde? - ree. Zurei u nju,Temple je micala usnama kao da isprobava rijei, ispitujui ih. - Hoe li iziisa stranje strane i ui u njih i otii da se nikad vie ne vrati?

- Da - aptae Temple - bilo gdje. Bilo to.Gotovo i ne pomaknuvi svoje hladne oi, ena je odmjeri od glave do

pete. Temple outi kako su joj se svi miii zgrili poput vornate loze napodnevnu suncu. - Jadna mala izgladnjela budala - ree ena svojim hladnim,priguenim glasom. - Ti se s tim igra.

- Nisam. Nisam.- Sad e im imati to ispriati kad se vrati. Zar ne? - Licem u lice,

glasovi im bijahu poput sjena na dva suvie bliza glatka zida. - Poigrava setime.

- Bilo to. Samo da odem. Bilo gdje.- Ne bojim se ja Leeja. Misli da tri poput psa za svakom malom

uspaljenom kukom koja naie? Tebe se ja bojim.- Da, otii u bilo gdje.- Znam ja takve. Vidjela sam ih. Sve vi trite, ali ne suvie brzo. Ne tako

brzo da ne bi osjetile pravog mukarca kad ga ugledate. Misli li da si nalajedinoga na svijetu?

- Gowan - apnu Temple - Gowan.- Robovala sam za tog ovjeka - aptae ena svojim mirnim bestrasnim

glasom, jedva miui usnama. Bilo je kao da izgovara recept za kruh. - Radilasam u nonoj smjeni kao konobarica kako bih ga nedjeljom mogla posjetiti uzatvoru. ivjela sam dvije godine u jednom predvorju, kuhajui na plinskomkuhalu, zato to sam mu obeala. Lagala sam mu i zaraivala novac da bi gaoslobodila iz zatvora a kad sam mu rekla.kako sam ga zaradila, istukao me je. Asad si ti morala doi ovdje gdje te nitko nije elio. Nitko te nije zvao da doe.Nikog se ne tie je li te strah ili ne. Strah? Nema ti petlje da se doista boji, ajo manje da voli.

- Platit u vam - proapta Temple. - Sve to kaete. Moj otac e mi dati. -ena je promatrae nepokretna lica, kruta kao i dok je govorila. - Poslat u vamodjee. Imam nov krzneni kaput. Nosim ga tek od Boia. Kao nov je.

38

ena se nasmije. Usne joj se smijahu, bez glasa, bez pokreta lica. -Odjeu? Imala sam jednom tri krznena kaputa. Jednog sam dala nekoj eni uuliici blizu bara. Odjeu? Blagi boe. - Iznenadno se okrenu. - Nai u kola.Otii e odavde i nikad se vie nee vratiti. uje li?

- Da - apnu Temple. Nepomina, blijeda, poput mjeseara, promatraeona enu kako prebacuje meso na pladanj i prelijeva ga sokom. Potom izvaditepsiju s prepeencem iz penice i stavi ga na tanjur. - Mogu li vam pomoi? -aptala je Temple. ena ne ree nita. Uze dva tanjura i izie. Temple priestolu i uze cigaretu iz kutije i zastane glupo zurei u svjetiljku. Jedna stranasjenila bijae pocrnjela. Preko nje se u tankom srebrnom luku sterala napuklina.Zapali cigaretu na svjetiljci. Nekako, miljae Temple, drei cigaretu u ruci,zagledana u nejednolik plamen. ena se vrati. Uze rub svoje suknje i podieaavi loni s kavom sa tednjaka.

- Mogu li ja ponijeti? - ree Temple.- Ne. Doi i veeraj. - Izila je.Temple je stajala pokraj stola s cigaretom u ruci. Sjena tednjaka padae

na sanduk u kojem je lealo dijete. Izmeu guvastih nabora krevetia,razaznavalo ga se tek kao niz blijedih sjenki u malim blagim uleknuima i onaprie i nae se nad sanduk gledajui u lie kao od bijela praha s plavkastimkapcima. Blag apat sjenke krunio mu glavu i vlano poivao na elu; mravamu nagore okrenuta ruica leala stisnuta uz obraz. Temple je stajala nadsandukom.

- Umrijet e - apnu Temple. Jer je bila sagnuta, sjena joj se visokoocrtavala na zidu, kaput bezoblian, eir sablasno nadsvoen ponad sablasnebujice kose. - Jadna mala beba - aptae - jadna mala beba. - Muki glasovipostadoe glasniji. ula je kloparanje nogu u hodniku, kripu stolica i ponadsvega glas ovjeka koji se smijao, nasmija se iznova. Ona se okrenu, ponovnonepomina, zagleda se u vrata. ena ue.

- Idi i pojedi veeru - ree.- Auto - ree Temple. - Mogla bi sad otii, dok jedu.- Kakav auto? Idi i jedi. Nitko ti nee uiniti nita na ao.- Nisam gladna. Nisam danas jela. Uope nisam gladna.- Idi i pojedi veeru - ree ena.- Priekat u i jesti kad vi budete jeli.- Idi i pojedi veeru. Moram jo veeras ovo zavrit.

39

8Temple ue u blagovaonicu iz kuhinje, lica ukoena u poniznu i pomirenu

izrazu; bila je posve slijepa kad je ula, steui kaput oko sebe, eira zabaenaprema gore i unatrag pod tim razuzdanim kutem. Nakon trenutka ugledaTommyja. Uputi se ravno prema njemu, kao da ga je bila cijelo vrijeme traila.Neto joj preprijei put: snana podlaktica; kua je mimoii, gledajui uTommyja.

- Ovamo - ree Gowan preko stola, nagnuvi se sa kripom prema natrag ustolici - doi ovuda, okolo.

- Odbi, bratac - kaza onaj koji ju je zaustavio i u kojem je sada prepoznalaovjeka to se tako esto smijao; - pijan si. Doi ovam, mala. - Tekom jojpodlakticom podnimi struk. Ona je kua odgurnuti, usiljeno se osmjehujui naTommyja. - Mii se, Tommy - ree ovjek. - Nisu te uili ponaanju, ti garavokopile? - Tommy prasnu u smijeh struui stolicom po podu. ovjek je uhvatiza zglavak i privue k sebi. Gowan s druge strane stola ustane, pridravajui seza nj. Ona se stade odupirati, kezei se Tommyju, rainjui ovjeku prste.

- Prekini, Van - ree Goodwin.- Ravno meni u krilo - ree Van.- Pusti je - ree Goodwin.- Tko da me prisili? - ree Van. - Tko je dovoljno jak?- Pusti je - ree Goodwin. Bila je slobodna. Stade se polagano povlaiti

prema natrag. Iza nje se ena to je ulazila sa zdjelom povue u stranu. I nadaljese smijeei u bolnoj, usiljenoj grimasi, Temple natrake izie iz sobe. Nahodniku se zavrtje i potri. Trala je ravno preko trijema, nala se u korovu ipojurila dalje. Trala je do druma i dalje pedeset jarda{6} niz njega po mraku,potom se bez predaha naglo okrenu i potri natrag prema kui i skoi na trijem izguri pokraj vrata upravo kad je netko prolazio hodnikom. Bio je to Tommy.

- O, tu si - ree on. Neto joj nespretno tutnu. - Evo - ree.- to je to? - apnu ona.- Par mrvica hrane. Kladim se da niste jela od jutra.- Ne. Niti tada - aptala je.- Malko jedne i bolje ti je - ree, gurajui tanjur prema njoj. - Ovdje

sjedi i malo pojede gdje nitko te nee gnjavit. Prokleti da su.Temple se nae kroz vrata, mimo njegova tamna lika, lica beskrvna poput

40

male sablasti u odsjaju svjetla iz blagovaonice.- Gospoo - gospoo... - aptala je.- U kuhnji je. Oe ja s tobom da tamo poem? - U blagovaonici zakripi

stolica. Izmeu dvaju treptaja Tommy spazi Temple na stazi, njeno krhko i zatrenutak nepomino tijelo kao da eka da joj se pridrui neki zaostali dio nje.Potom poput sjene zamaknu za ugao kue. Stajao je na vratima, s tanjuromhrane u ruci. Tad okrenu glavu i pogleda niz hodnik upravo na vrijeme da je vidikad je zaleprala kroz tminu u kuhinju. - Prokleti da su.

Stajao je tamo kad se ostali vratie na trijem.- Dri tanjur s klopom - ree Van. - Nada se postii svoje s tanjurom

punim unke.- Postii moje to? - ree Tommy.- Pazi ovo - ree Gowan.Van izbi tanjur iz Tommyjeve ruke. Okrenu se Gowanu. - Ne svia ti se

to?- Ne - ree Gowan - ne svia.- to e onda uiniti? - ree Van.- Van - ree Goodwin.- Misli li da si dovoljno tipina da ti se to ne svidi? - ree Van.- Jesam - ree Goodwin.Kad se Van uputio prema kuhinji, Tommy poe za njim. Zaustavi se na

vratima i u Vana u kuhinji.- Hajde, mala, da proetamo - ree Van.- Izlazi odavde, Van - ree ena.- Doi da malo proetamo - ree Van. - Ja sam dobar dasa. Nek ti ree

Ruby.- Smjesta van odavde - ree ena. - Hoe li da pozovem Leeja?Van je stajao leima okrenut svjetlosti, u zelenkastoj koulji i hlaama,

cigarete zataknute za uhom naspram glatke linije plave kose. Podalje od njegastajala je Temple iza stolice na kojoj je sjedjela ena za stolom, usana malorazmaknutih, oiju posve crnih.

Kad se Tommy vratio s kragom na trijem ree Goodwinu: - Zato dekine prestanu gnjavit tu curu?

- Tko ju gnjavi?

41

- Van. Ona se boji. Zato ju ne puste?- Ne tie te se. Dr se dalje od toga. uje li?- Oni bi ju deki zbiljam trebali prestat gnjavit - ree Tommy. unuo je

uza zid. Pili su, dodavajui si krag, i razgovarali. Sluao ih je napinjui se izpetnih ila; Vanove masne i glupave prie o gradskom ivotu gutao je spoudnim zanimanjem, hihoui se tu i tamo, pijui kad bi na nj doao red. Vani Gowan su vodili razgovor, a Tommy ih je sluao. - Oni dva se zbiljamspremaju za gadnu tuu jedan s drugim - aptao je Goodwinu u stolici pokrajnjega. - uje njih? - Govorili su prilino glasno; Goodwin skliznu spretno ilagano sa stolice, noge mu lako zatrupkahu podom; Tommy vidje Vana kakostoji i Goodwina koji se drao uspravno oslanjajui se o naslon stolice.

- Nisam ni pomislio... - ree Van.- Onda ne govori tako - ree Goodwin.Gowan neto zausti. Vrag ih odno, miljae Tommy. Ni govorit nisu u

stanju vie.- Ti zavei - ree Goodwin.- Misli da moe priat o mojoj... - ree Gowan. Pomaknu se, zaklati prema

stolici. Ona se srui. Gowan posrnu prema zidu.- Tako mi boga ja u ... - ree Van.- Ginijski gospodin; ne dam ni... - ree Gowan. Goodwin ga udarcem

prema natrag gurnu u stranu i zgrabi Vana. Gowan udari o zid.- Kad kaem sjedi, to i mislim - ree Goodwin.Nakon toga bili su neko vrijeme mirni. Goodwin se vrati do svoje stolice.

Nastavili su razgovor, dodajui si krag, a Tommy je sluao. Ali doskora stadeponovno misliti na Temple. Mogao je osjetiti kako mu stopala podrhtavaju napodu i cijelo se tijelo gri od nekoga silnog nemira. - Oni trebaju tu curu pustitna miru - apnu Goodwinu. - Trebaju nju prestat gnjavit.

- To te se ne tie - ree Goodwin. - Neka sve te prokletnike...- Oni trebaju prestat nju gnjavit.Popeye se pomoli na vratima. Upali cigaretu. Tommy promatrae kako mu

se lice zasvijetlilo izmeu ruku, obraza uvuenih dok je uvlaio dim; pratio jepogledom malu kometu ibice koja je padala u korov. On takoe, ree. Njihdva. Tijelo mu se polako stezalo. Bogo malo stvorenje. Vrag me odno aknajrae ne bi oo u hambar i tamo osto, vrag me odno ak ne bi. Ustao je istopala mu nisu pravila nikakav um na trijemu. Sie na stazu i zaobie kuu.

42

Svjetlo je bilo tamo u prozoru. Nikad niko tu ne spava, ree, zastajui. Tu e onaspavat, i prie prozoru i pogleda unutra. Okvir je bio sputen. Nije bilo oknave je umjesto njega bio prikucan komad zarala lima.

Temple je sjedjela na krevetu, podvijenih nogu, uspravna, ruku poloenihu krilu, eira zabaena unatrag. inila se posve malena, tek joj dranje nije bilou skladu s miiima i graom njenih navrenih sedamnaest godina i bolje bipristajalo da joj je bilo osam ili deset, laktova priljubljenih uz tijelo, licaokrenuta prema vratima koja je podboila stolicom. U sobi nije bilo niega dolikreveta s izblijedjelim jorganom od samih krpica i stolice. Zidovi jedno bijahuobukani, ali je buka popucala i mjestimice otpala otkrivajui grede i sipkekomadie grae. Na zidu je visio baloner i zelenkastom ohom presvuenautura.

Temple stade pomicati glavu. Lagano je pokretala kao da prati neijekretanje s druge strane zida. Iskrenu je gotovo do bola, mada joj se nijedanmii nije pomaknuo, nalik na one uskrnje igrake od kaasta papira puneslatkia te osta nepomina u tom iskrenutom poloaju. Potom je polaganookretae natrag, kao da slijedi nevidljive korake s izvanjske strane zida, dostolice naspram vrata i osta tako nepomina neko vrijeme. Tad pogleda ispredsebe i Tommy je promatrae kako ispod arape izvlai malen sat i gleda ga.Drei sat u ruci podie glavu i pogleda ravno u njega, oiju mirnih i praznihpoput dviju duplji. Malo zatim ponovno svrnu pogled dolje na sat i spremi gapod arapu.

Ustane s kreveta i skine kaput i stajae nepokretna, poput strelice u svojojmaloj haljini, sagnute glave, ruku sklopljenih ispred sebe. Ponovno sjedne nakrevet. Sjedila je tijesno pripijenih nogu, pognute glave. Podie glavu i pogledapo sobi. Tommy je mogao uti glasove s tamna trijema. Oni se ponovnopodigoe, potom utonue u jednolian mrmor.

Temple skoi na noge. Otkopa haljinu, ruke joj se izvie u tanak i visokluk, sjena podraavae njezine kretnje. Oslobodi je se jednim pokretom, zgurivise malo, tanka poput ibice u oskudnome donjem rublju. Pomoli joj se glavalicem okrenuta prema stolici na vratima. Odbaci haljinu hvatajui kaput. Zgrabiga i obvi oko sebe, nespretno uvlaei ruke u rukave. Tada se s kaputomprivijenim na grudi, okrenu i pogleda ravno Tommyju u oi i zavrtje se i potri isrnu na stolicu. - Vrag ih odno - aptae Tommy - vrag ih odno. - Mogao ih jeuti na prednjemu trijemu i tijelo mu se stade griti od teka emera. - Vrag ihodno.

Kad je ponovno pogledao u sobu, Temple je kroila prema njemu, steui

43

kaput oko sebe. Skide s avla baloner i obue ga preko svog kaputa i zakopa.Podie uturicu i vrati se prema krevetu. Poloi uturicu na krevet i podiehaljinu s poda i isprai je rukom i sloi je paljivo i poloi na krevet. Potomzadignu jorgan i ukaza se slamarica. Nije bilo posteljine ni jastuka, a kad jedotaknula slamaricu izvi se iz komuina slab, suh apat.

Skinu cipele i poloi ih na krevet i podvi se pod jorgan. Tommy je mogaouti pucketanje slamarice. Nije odmah legla. Sjedjela je uspravna, posve mirna,eira razuzdano zabaena iza glave. Potom poloi uturicu, haljinu i cipelepokraj glave i pokri balonerom noge i lee, povlaei jorgan prema gore, tadasjedne i skine eir i izvue kosu i poloi eir pokraj ostale odjee i pripremi seda ponovno legne. Opet zastane. Raskopa baloner i odnekud izvadi puderijeru ipromatrajui svoje pokrete u malenu ogledalu razastre i raspri kosu prstima inapudra lice i spremi torbicu i ponovno pogleda na sat i zakopa baloner.Podvue odjeu komad po komad ispod jorgana i lee i navue jorgan do brade.Glasovi su na trenutak utihnuli i Tommy je u tiini mogao uti slabu,ravnomjernu kripu komuina u slamarici na kojoj leae Temple, rukuprekrienih na grudima, nogu ravnih i sljubljenih i tananih poput leeega likana sarkofagu.

Glasovi bijahu tihi; bio ih je sasvim zaboravio kadli do njeg dopreGoodwinov glas - Dosta. Dosta s tim! - Stolica se stropota; zau Goodwinovmek toptav hod; stolica zaklopara preko trijema kao da ju je netko gurnuonogom i zguren, laktova malo isturenih u unju, u medvjeoj pripravnosti,Tommy zau suhe lake udarce kao pri sudaru biljarskih kugli. - Tommy - reeGoodwin. U sluaju potrebe, umio se kretati nezgrapnom, munjevitom brzinomjazavca ili rakuna. Obiao je kuu i naao se na trijemu na vrijeme da vidiGowana kako je tresnuo o zid i skliznuo niz njega i prostro se svom duinom ukorov i Popeyea na vratima, glave nagnute prema naprijed. - Zgrabi onog tamo!- ree Goodwin. Tommy skoi i postrance jurnu na Popeyea.

- Imam ga - ah! - ree on dok ga je Popeye divljaki udarao po licu; - htiobi? Ha? Dr tu.

Popeye popusti. - Isuse Kriste. Puta ih ovdje da sjede cijele noi, louitaj prokleti otrov. Rekao sam ti. Isuse Kriste.

Goodwin i Van bijahu jedna sjena, isprepleteni, tihi i bijesni. - Putaj! -vikao je Van. - Ubit u ... - Tommy im priskoi. Prilijepie Vana uza zid i draega nepomina.

- Ima ga? - ree Goodwin.

44

- Je. Imam ga. Dr tu. Naisto si ga prebio.- Tako mi boga, ja u...- No, no; zbog zato ga oete ubit? Ne moete ga pojest, ha? Oete da

nas gosn Popeye pome svih napucavati s onim svojim avtomatskim?S time je sve zavrilo, odhujalo poput bjesomuna zapuha crnoga vjetra

ostavljajui za sobom mirnu prazninu u kojoj se oni tiho kretahu, diui Gowanaiz korova upuujui si meusobno priguene, prijateljske naputke. Ponijee gado hodnika gdje je stajala ena i do vrata sobe u kojoj je bila Temple.

- Zakljuala je - ree Van. On snano udari u vrata. - Otvori vrata - vikaoje. - Donosimo ti muteriju.

- Tiho - ree Goodwin. - Nema brave na njima. Gurni.- Jasno - ree Van; - gurnut u. - Udari ih nogom. Stolica se izvi i odskoi.

Van udarcem irom otvori vrata i oni uoe nosei Gowanove noge. Van nogomhitnu stolicu preko sobe. Tad ugleda Temple kako stoji u kutu iza kreveta. Kosamu se rasula preko lica, dugaka poput kose djevojke. Zabaci je trzajem glave.Brada mu bijae zakrvavljena i on namjerno otpljunu krv na tle.

- Hajde - ree Goodwin nosei Gowanova ramena - stavi ga na krevet. -Bacili su ga na postelju. Krvlju umrljana glava ovjesi mu se preko ivice. Van gapovue nagore i tresnu njime na slamaricu. On zastenje, podiui ruku. Van gadlanom raspali po licu.

- Mirno lei, ti...- Pusti ga - ree Goodwin. Uhvati Vana za ruku. Za trenutak su se

netremice promatrali.- Rekao sam pusti ga - ree Goodwin. - Hajdemo odavde.- Moram zatit... - mumljao je Gowan - ... djevojku, ginijski gos ...

goodin mora zat...- Izlazite - ree Goodwin.ena stajae u vratima pokraj Tommyja, leima naslonjena na dovratak.

Ispod jeftina kaputa, nona joj se koulja sterala do peta.Van podigne Templeinu haljinu s kreveta. - Van - ree Goodwin. - Rekao

sam da se gubi.- uo sam te - ree Van. On zamahnu haljinom. Potom pogleda Temple u

kutu, njene prekriene ruke, ake zarivene u ramena. Goodwin krenu premaVanu. On ispusti haljinu i zaobie krevet. Popeye se pomoli na vratima scigaretom izmeu prstiju. Stojei pokraj ene, Tommy uvue dah itei kroz

45

krnje zube.Vidje kako Van zgrabi baloner na Templeinim grudima i trzajem ga dere.

Goodwin skoi izmeu njih; vidje Vana kako se povlai, okree, i Temple kakonespretno prtlja po poderanu kaputu. Sada su Van i Goodwin stajali nasred sobe,zanosei jedan drugoga, a on pogleda Popeyea koji je iao prema Templei. Skrajikom oka vidje Vana kako lei na podu i Goodwina uspravnoga nad njim,malo sagnuta, a sve gledajui Popeyeu u lea.

- Popeye - ree Goodwin. Popeye produi, dim mu se cigarete vijoriopreko ramena, glave malo nagnute u stranu kao da ne gleda kamo ide, c