stjepan tomislav poglajen: kršćanski personalizam | govori, članci, studije

Stjepan Tomislav PoglajenKranski personalizam

Govori, lanci, studije

BibliotekaHrvatska katolika batina 20. stoljeaKnjiga 14.Ureuje Boidar Petra

Glas KoncilaZagreb, 2010.

Kranskipersonalizam

Stjepan Tomislav Poglajen

Govori, lanci, studije

NakladnikGlas Koncila, Kaptol 8, ZagrebTel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319e-mail: [email protected]

Za nakladnika Nedjeljko Pintari

Priredio i predgovor napisao Ivan estak

Lektura Josip Sinjeri

Prijelom Dragica anti

Oblikovanje naslovnice Mirjana Kos

Tiskano u srpnju 2010.

Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnaati, fo-tokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehaniki, elektroniki i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kultureRepublike Hrvatske.

Knjiga je vezana uz znanstveni projekt Neoskolastika fi-lozofija u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu (ifra projekta: 199-0000000-3368).

ISBN 978-953-241-246-8

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjiniceu Zagrebu pod brojem 738997.

7STJEPAN TOMISLAV POGLAJEN KRANSKI PERSONALIST*

Velikan poznatiji u svijetu

Stjepan Tomislav Poglajen bio je dugo vre-mena nakon Drugoga svjetskoga rata gotovo po-sve nepoznat naoj domaoj javnosti. O njemu se tek malo, i to, naravno, aptom, moglo uti od onih koji su ga osobno poznavali. Nedugo nakon Poglajenove smrti godine 1990., dakle ve nakon sloma komunistikog sustava i uspostave dravne samostalnosti, pojavio se o njemu kratak napis1 njegove nekadanje splitske vjerouenice, novi-narke S. Rendi, a nekoliko godina kasnije i prvi brino dokumentiran prikaz2 Poglajenova ivota i djelovanja iz pera naega istaknuta novinara Ive Filipovia, kojemu je Poglajen jo ujesen 1940. i to premda je on tad bio lijevog svjetonazora! od svojih prijatelja i poznanika priskrbio novac te mu tako omoguio studij novinarstva. Jo iscrpniji pri-

* Studija je vezana uz znanstveni projekt Neoskolastika filozofija u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu (ifra projekta: 199-0000000-3368)

1 Usp. S. Rendi, Patrova sjetva, Glas koncila, 44/1990, 11. lipnja 1990., 9.

2 Usp. I. Sekar [Ivo Filipovi], Veliki i zagonetni S.T. Poglajen, Obnovljeni ivot, (51) 3 (1996), 237 260.

8Kranski personalizam

kaz Poglajenova ivota i rada pronalazimo u zbor-niku3 meunarodnoga znanstvenog simpozija koji se odrao godine 2006., povodom 100. obljetnice njegova roenja. Pokraj takvih izvora smatramo da nije potrebno iznova iznositi Poglajenove bio-grafske podatke, a ni opisivati njegov rad irom globusa. Drimo, naprotiv, da je mnogo vanije na ovome mjestu iznijeti temeljne idejne silnice koje su nadahnjivale njegov ivot i djelovanje.

Poglajen je zbog protunacistikih napisa i dje-lovanja napustio Zagreb u vihoru Drugoga svjet-skog rata godine 1943., sklonivi se od Gestapa u Slovaku. Otad su ga putevi nosili u Rusiju, eku, Belgiju, Francusku, Italiju, Ameriku, Kinu, Indiju i druge dijelove Azije, tamo gdje je, ponajvie zbog bijede dotinih podruja te lukave komunistike propagande, predviao nadiranje sovjetskoga komunizma. I njegova predvianja temeljena na empirikim podacima bila su tona. Poglajenove je izvjetaje i prosudbe, poglavito o situaciji kato-lika u Aziji, rado sluao i sam Pio XII. Sklapao je poznanstva i gajio prijateljstva s veoma utjecajnim ljudima svojeg vremena, zahvaljujui kojima je mnogima, naravno, i svojim zemljacima, mogao i pomoi. Tako je poznavao obitelj Montini, iz koje

3 Usp. I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Ko-lakovi (1906.1990.), zbornik radova meunarodnoga znan-stvenog simpozija odrana u Zagrebu 28. rujna 2006., povo-dom 100. obljetnice roenja S. T. Poglajena, Zagreb, 2007.

9e poniknuti papa Pavao VI., zatim francuskoga kardinala E. Tisseranta dekana kardinalskog zbo-ra, potom njemakog isusovca R. Leibera osob-nog tajnika Pija XII. Gajio je poznanstvo s mnogim poznatima teolozima. Neki su od njih bili i ugledni koncilski periti, primjerice: H. de Lubac, Y. Congar, P. de la Trinit, P. Delhaye, kojima je za vrijeme tra-janja Drugoga vatikanskog koncila bio diskretan savjetnik i suradnik. Za vrijeme svojeg studija u inozemstvu upoznao je belgijskog sveenika, ka-snijega kardinala J. Cardijna osnivaa pokrata Jeunesse Ouvrire Chrtien, potom francuskog filozofa E. Mouniera osnivaa filozofskog perso-nalizma, zatim istaknuta francuskoga katolikoga pisca i povjesniara H. Daniel-Ropsa, i, napokon, velike francuske politiare kranskog usmjerenja G. Bidaulta ministra vanjskih poslova Francu-ske te R. Schumana jednoga od idejnih tvoraca dananje Europske Unije. Poglajen se za vrijeme boravka u SAD-u susreo i s predsjednicima Tru-manom i Eisenhowerom, kao i s vodeim ljudima State Departmenta, kojima je zamjerao njihovu na-ivnu politiku prema sovjetskom komunizmu, koji je zbog toga ekspandirao i osvajao svijet. Borio se naime protiv komunizma svim silama, jer ga je smatrao apsolutno neljudskim, budui da nijee dostojanstvo ljudske osobe i osnovna ljudska pra-va. Poglajen se dakle nakon Drugoga svjetskog ra-ta kretao u najviim svjetskim duhovnim i politi-kim krugovima.

10

Kranski personalizam

Mi smo Hrvati, naalost, takvi da nas nerijetko drugi moraju uvjeravati u nau vlastitu vrijednost, u snagu naega stvaralakog genija. Jasno, razloge za to treba dijelom potraiti i u naoj politikoj po-vijesti, u kojoj smo veinom bili objekt, a ne subjekt svjetskih zbivanja. Tako tomu hrvatskom duhu u susretima s drugima moe nedostajati potrebna psiholoka samosvijest! No u toj istoj povijesti pro-nalazimo i onu sastavnicu koja je bitno oblikovala na narodni duh te mu utisnula koordinate univer-zalnosti, sveobuhvatnosti, a na koju smo, naalost, zaboravili. Da, to je kranstvo, tonije katolian-stvo, po kojem smo postali dionici univerzalnih obzorja. Tako, zapravo, zaborav te specifine ente-leheje raa naom nesigurnou i straljivou.

No sreom postoje i oni pripadnici hrvatskog naroda, koji su tu tipinu katoliku smislenost usvo-jili, njome se nadahnjivali te su tako postali velikani duha. Njihovo je djelovanje na razliitim podru-jima izazivalo potovanje i oduevljenje irom svi-jeta. U takve hrvatske velikane duha L. Krmpoti s pravom ubraja Ivana Stojkovia, zatim J. Kriania i R. Bokovia, a uz njihov bok stavlja i Poglajena4. U tome je smislu na uvaen publicist Krsto Cvii na vie mjesta navodio istaknuta amerikog povjesni-ara R. Grahama: Znadete li vi Hrvati da je Pogla-

4 L. I. Krmpoti, Stjepan Poglajen alias Tomislav Kolakovi evangelizator Slovake, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 242.

11

jen jedan od najveih sinova vaega naroda? Pomno ga studirajte.5 Prema mnogima Poglajen je zaista bio jedan od onih koji su svojim pronicavim uvidom i dovitljivim djelovanjem usmjeravali povijesna zbivanja. Njegov dobar poznanik dr. Milan Sim-i napominje da u naemu narodu postoje mnogi mueve i ene koje valja cijeniti, no istodobno istie nedvojbenu veliinu Stjepana Tomislava Poglajena: Meutim, ono po emu lik patra Poglajna iskae u panorami hrvatskih crkvenih ljudi u prolom sto-ljeu jest univerzalna dimenzija njegove apostolske slube, njegovo inovativno pastoralno djelovanje, njegovo pravovremeno iitavanje znakova vre-mena i njegovo proroko uoavanje izazova Crkve Boje u moderno i postmoderno doba.6

Na Poglajenovu veliinu svratili su pozornost i njegovi nekadanji uenici i suradnici iz Slovake, izrazivi namjeru da pokrenu postupak za njegovu beatifikaciju! Naime Poglajen je svojim glasovitim uredbama pomogao organizirati podzemnu Crk-vu u Slovakoj, koja je unato progonima uspjela preivjeti pad komunizma te s poletnom snagom doekati slobodu: Slovaka crkva je od svih komu-

5 Ch. Cviic, The mysterious missions of Fr Poglajen: a perso-nal memoir, Frontier Magazine, Keston Institute, UK, No 11, 2006, 19.

6 M. Simi, Propovijed na sv. misi zadunici za Stjepana To-mislava Poglajna, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 231.

12


nistikih zemalja najspremnije doekala taj pad, s desecima tajnih sveenikih i redovnikih zvanja, ljudi koji su za vrijeme komunizma radili punom parom.7 Svi oni koji su Poglajena poznavali, ko-jima je irom globusa svojim udesnim vezama i poznanstvima pomagao u najteim ivotnim pri-godama, ali i oni s kojima je, unato svojoj za mno-ge nerazumljivoj konspirativnosti a djelovao je pod pseudonimima: profesor Kolakovi, father George, professeur Georges, Houang njegovao veoma blisko prijateljstvo i privrenost, zasigurno bi se, kako je to vidljivo iz njihovih svjedoanstava, zduno sloili s njegovim nekadanjim slovakim suradnicima!8

ovjek snane osobnosti, proeteignacijevskom duhovnou

Poglajen je bio mukarac gotovo atletske gra-e, prodornih oiju, osobito ljubazna i prijazna

7 Usp. L. I. Krmpoti, Stjepan Poglajen alias Tomislav Ko-lakovi evangelizator Slovake, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 240. Za bolje razumijevanje crkvenih prilika u Slovakoj za vrijeme komunizma usporedi: J. Ch. Korec, Od one barbarske noi, Zagreb, 1999; F. Taka, Uznike uspomene Hrvata isusovca za komunizma u Slovakoj, Zagreb, 2006.

8 Uspomene i sjeanja na Poglajena usporedi u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 165 202.

13

lica, ije je crte oplemenila askeza. Njegova su ga redovnika subraa mogla vidjeti kako svoju jutar-nju meditaciju obavlja kleei na galeriji bazilike Srca Isusova u Palmotievoj ulici u Zagrebu, gdje je ivio i radio. Samom svojom pojavom izazivao je povjerenje. Nitko me nikad nije razumio kao on bila je esta izjava onih koji su s njim razgo-varali. Mnogi njegovi razgovori zavravali su ispo-vijeu. Bio je neobino suosjeajan ovjek, osobito prema sirotinji, koju je znao utjeiti, ohrabriti i uliti nadu kao rijetko tko! Strano je patio zbog neha-ja Zapada za siromane mase Azije, koje su zbog toga padale kao plijen komunistike propagande. Tijekom cijeloga ivota iskazivao je znakove naklo-nosti svojim bivim sluateljima i suradnicima. A mnogi su svjedoili o njegovoj nesebinoj pomoi, i to onda kad je bilo najtee. Bio je izvrstan orga-nizator i dramatian retor. Neki su njegove govo-re kao primjerice onaj na svetkovinu Svih svetih godine 1938. na zagrebakome Mirogoju, koji je prenosio radio, a Sekar ga nazvao najpotresni-ji hrvatski oraison funebre9 pamtili jo i nakon vie od est desetljea! A to pak mora ukazivati na izvanrednu duhovnu dimenziju Stjepana Tomi-slava Poglajena.

9 I. Sekar, 249. Skicu spomenutoga govora pronalazimo u Poglajenovu tumaenju mjesene nakane za mjesec stude-ni godine 1935. Usp. S. T. Pogaljen, Razmiljanje o vjenim istinama, Glasnik Srca Isusova i Marijina, (44) 11 (1935), 324.

14


Sva Poglajenova djelatnost bila je noena ti-pinom isusovakom duhovnou, koju mu je za njegova boravka u novicijatu u Ljubljani posredo-vao uitelj novaka (magister), inae iskusni duhov-ni voa Franjo Beller. Ideju vodilju, ali i snagu za njegovo djelovanje pronalazimo u Formuli Instituta Drube Isusove, koju je odobrio papa Julije III. 21. srpnja 1550., a koja kae da isusovac vojuje pod zastavom kria za Boga, da slui samo Gospodi-nu i Crkvi, njegovoj zarunici, pod rimskim prvo-sveenikom, Kristovim namjesnikom na zemlji.10 Ve spomenuti Ivo Filipovi je s pravom napisao da je zvijezda vodilja Poglajenova apostolata bio Krist Kralj, taj najsilniji magnet za novi duh svi-jeta i socijalnog poretka11. Cijela vizija temelji se, zapravo, na duhovnim vjebama sv. Ignacija, koji egzercitanta, tj. onoga koji obavlja duhovne vje-be, poziva da se pesimistiki ne povlai pred zlom u svijetu, nego da aktivno sudjeluje u Boansko-me soterilokom zahvatu, zapoetu dramom in-karnacije, ostvarujui Kristovo kraljevstvo. To je ta kozmika vizija ignacijevske duhovnosti koja objanjava svu Poglajenovu dinamiku, a snagu za njezino neumorno i stvaralako ivljenje crpio je on iz euharistije, koju je kako to oevici svjedo-

10 Usp. Formule Instituta Drube Isusove, u: Ustanove Drube Isusove i Dopunske odredbe, Zagreb, 1998., 3.

11 I. Sekar, 245.

15

e uvijek slavio s dubokom pobonou. Prem-da je kasnije u dogovoru s poglavarima napustio Drubu Isusovu, zbog ega je i poalio, ta je vizija i dalje ostala temeljno usmjerenje njegova ivota i djelovanja.12 Iz spomenute je vizije proizlazi-la vjera, korijen njegova optimizma, ali koja je s druge strane upuivala i na potrebu zahtjevnog radikalizma, utemeljena na uvidu da se bogatstvo vjere mora predati dalje. U tu je svrhu u svojim pastoralnim nastojanjima prelazio iz obrambene u osvajaku strategiju. Da, osvajaka strategija za kraljevstvo Boje! I to mladih narataja u Europi i milijunskih masa Azije i Afrike, u kojima je vidio budunost Crkve. Govorio je o potrebi obnove i preporoda Crkve, koja se mora deeuropeizirati, postati katolikom te tako biti obnoviteljska snaga oronula Zapada.

Izrazit kranski personalist

Personalizmom se obiava nazivati onaj pra-vac unutar povijesti filozofije dvadesetog stoljea koji je u sredite zanimanja stavio osobu. Sam se

12 Sr te ignacijevske duhovnosti iznio je upravo uzvienim, personalistikim stilom sam Poglajen u uvodniku u sedmi broj asopisa ivot godine 1940., kad su isusovci slavili 400. obljetnicu ustanovljenja reda Drube Isusove. Usp. S. T. Poglajen, Tihi, znaajni jubilej, ivot, (21) 7 (1940), 289 291.

16


naziv, uostalom, izvodi iz latinske rijei persona, osoba. Premda je teorijske osnove tomu pravcu dao C. Renovier (1815. 1903.) svojim djelom Le personalisme (1903.), osnivaem personalizma obi-ava se drati francuski filozof E. Mounier (1905. 1950.), utemeljitelj asopisa Esprit, kojim su se i irile personalistike ideje.13 Personalizam je reflek-sija izazvana openito duhovnom klimom nasta-lom i zbog tekih politikih, ekonomskih i socijal-nih prilika tridesetih godina prolog stoljea, koja je zaprijetila dostojanstvu ljudske osobe. Persona-listiki filozofi su eljeli iznova ukazati na njezinu osobitost, konkretnost, slobodu, individualni poziv te poglavito na njezinu dijaloku dimenziju.

Sve te znaajke personalizma pronalazimo i u Poglajenovim spisima i njegovu djelovanju. Kako je personalizam postao Poglajenov misaoni obrazac?

Poglajen je svoju filozofsku formaciju stjecao od 1926. do 1928. godine u francuskome isusova-kom kolegiju u Valse-prs-de-Puy, gdje je inae trogodinji filozofski studij zavrio u dvije godine, a to oito govori o njegovoj intelektualnoj nada-renosti. Tu se filozofija studirala prema strogim ne-oskolastikim manualima, na tragu enciklike Lava

13 Usp. F. Zenko, Personalizam Emmanuela Moniera, akovec, 1980.; I. estak, Personalizam i osoba kod E. Mouniera. Uz 50. godinjicu smrti (1905.1950.), Crkva u svijetu, (35) 5 (2000), 373 392.

17

XIII. od 4. kolovoza 1879., pod naslovom Aeterni Patris, dakle ad mentem sancti Thomae Aquina-tis. Taj filozofski studij, svakako, nije imao perso-nalistiki Ansatz, ali je Poglajnovom duhu utisnuo vrste koordinate za racionalno utemeljen svjeto-nazor. Vrlo je vjerojatno da se, ipak, u filozofskom studiju osjeao ve utjecaj belgijskoga isusovakog filozofa J. Marchala (1878. 1944.), koji je svojim djelom Le point de dpart de la mtaphysique nasto-jao Kantovu transcendentalnu metodu prenijeti u skolastiku te ju tako dovesti u dijalog s modernim znanostima.

Personalistikom pristupu Poglajen se zaci-jelo poeo otvarati u svojemu teolokom studiju na Katolikom sveuilitu u Louvainu, od 1932. do 1936, gdje je ve odreene impulse na studij morala imati uredba Pija XI. o reformi crkvenih studija pod naslovom Deus scientiarum Dominus, iz 1931. godine. Spomenuti je papa u sklopu svoje velike ideje i pokreta Katolike akcije bio uvjeren da samo dobro intelektualno formirani sveenici mogu odgovoriti zahtjevu tadanjeg vremena, a koji su imali zadatak raditi s laikatom. No u to se vrijeme Poglajen upoznao i s E. Mounierom, za-etnikom personalizma te njegovim iriteljem. Za vrijeme Poglajenova studija teologije Mounier je godine 1935. izdao djelo Revolution personnaliste et communautaire (Personalistika i komunitarna revolu-cija). Ako se pogleda potonje Poglajenovo djelova-

18


nje, osobito njegovu uredniku slubu u asopisu ivot, onda se dolazi do zakljuka da je upravo to djelo moralo na njega snano djelovati. U njemu je naime Mounier estoko kritizirao kapitalizam i individualizam, a potom i sve totalitarizme: komu-nizam, nacizam i faizam.

Poglajenov personalizam nije bio ni u kojem sluaju neka njemu nezgrapna nadgradnja. Pogla-jen je bio roen te je i duhovno stasao u uiteljskoj obitelji, dakle u izriito kulturnoj sredini, koja mu je mogla posredovati rafinirani smisao za poseb-nost duhovnih krajolika nutrine svakoga ovjeka. No valja imati na umu da je i samo kranstvo u svojoj biti personalistiko! Uostalom, i personali-sti su mahom bili praktini vjernici. U kranstvu je naime Bog osobna stvarnost, tovie troosoban, koji kao stvoritelj stupa u osobni odnos s ovjekom, tj. osobom, koji ga napokon svojim soteriolokim inkarnatorskim iskorakom eli u svoje konano zajednitvo, na koje ga poziva apelom na njego-vu slobodu, utemeljenoj na racionalnom uvidu. U tome je smislu ovjek kao osoba najvea vrijednost u ovoj zbiljnosti id quod est perfectissimum in tota natura14, kao je to svojedobno ustvrdio Toma Akvinski, a Poglajen razradio u svojemu socijalnom spisu Temeljni obrisi ljudskog poretka. Istinski socijalni poredak mora u svome sreditu

14 S. Thomae Aq., S. th., I, q. 29, a. 3.

19

imati promociju cjelovite ljudske osobe: Budui da je poredak radi ovjeka, jer je ovjek njegova sredinja konkretna stvarnost i smisaonost, to je prvi preduvjet svakog zdravog poretka da bude ljudski, tj. da uzdri, uskladi i to vie usavri sve ono, to ini ovjeka ovjekom, sve njegove bitne integralne dijelove, povezane u jednu nedjeljivu cjelinu. Koji god stoga sistem podcjenjuje ili pae nijee bilo koji integralni dio ovjeka, bilo ak o-vjeka kao samostalno i u sebi svrsno jedinstvo, taj sistem uope ne dolazi u obzir za ozbiljnu izgrad-nju ovjeanstva.15

15 S. T. Poglajen, Temeljni obrisi ljudskog poretka, Zagreb, 2006., 5. I. Macan je na kraju svojeg prikaza tog Poglajenova djel-ca istaknuo istinsku originalnost i suvremenost mnogih njegovih ideja, premda je pisano prije est desetljea! Usp. I. Macan, Socijalni nauk Stjepana Tomislava Poglajna: Te-meljni obrisi ljudskog poretka, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomi-slav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 230. Neki Poglajenovi napisi uli su u popis literature povodom stote obljetnice katolikoga socijalnog nauka: usp. M. Valkovi (uredio i uvod napisao), Socijalni dokumenti Crkve, Sto godina katolikog socijalnog nauka, Bibliografija (prikupio: Marijan Bikup), Kranska sadanjost, Zagreb, 1991. Rije je o slje-deim Poglajenovim lancima: Boljevizam konkretna apo-logija okrunice Rerum novarum, ivot, 12 (1931), 213 224; Crkva i socijalno pitanje, ivot, 13 (1932), 204 213. Novo pokoljenje radnike omladine, ivot, 15 (1934), 289 307; U znaku Katolike Akcije, ivot, 16 (1935), 1 30. Poglajenov spis Temeljni obrisi ljudskog poretka nije naveden budui da je u Hrvatskoj tiskan tek 2006. godine, a prije je bio poznat u inozemstvu u rukopisu.

20


Osim toga ta je openito personalistika kr-anska postavka pronala svoju dodatnu konkreti-zaciju u posve personalistikoj duhovnosti Ignacija Lojolskoga, u kojoj je isusovac socius Jesu Isusov drug, te se i prema drugima tako odnosi. U igna-cijevskoj duhovnosti pojedinac ne stoji pod nekim pukim univerzalnim Bojim zakonom, nego mu osobni Bog upuuje sasvim poseban i jedinstven poziv te poslanje. A do toga pak iskustva isusovac dolazi u duhovnim vjebama.16

Svi Poglajenovi prilozi odiu izrazito perso-nalistikim stilom! Njegova je retorika posve slo-bodna od prazna fraziranja. Njegovi napisi oslov-ljavaju Boga i ovjeka osobno: Boga u njegovoj uzvienosti, svetosti, ljubavi te kao izvoru i uviru ovjekova ivota; ovjeka pak u njegovoj patnji, grenosti, nedostatnosti, ali u svakom sluaju kao onoga koji inkarniranou svoje slobode a na to je Poglajen ovjeka neprestano pozivao tei pre-ma Bogu kao ispunjenju svojih enji, promovira-jui tako njegovu slavu. Iz Poglajenovih je priloga posve razvidno da je on samo prema Bogu gajio strast (passio), a prema ljudima pak suut (conpa-ssio) u najirem smislu rijei! Zahvaljujui upravo tome Poglajen je bio neobina dramatina osob-nost koja je osvajala druge. Sekar je ovako opisao

16 Usp. J. Stierli, Ignatius von Loyola. Gotteserfahrung und Weg in die Welt, Olten, 1981., 28.

21

Poglajenov spisateljski stil: U njegovu pisanju proimlju se profesorska uenost i stvaralaka do-ivljenost. Rekao bih: kontrolirana neposrednost, konciznost i irina. U izrazu, stilu i rjeniku treperi, zrai unato silogistikoj discipliniranosti subli-mirana grozniavost njegova nemirnog strastve-nog temperamenta i proroke zanosljivosti. Tu su barokne elevacije Bossueta, suptilni maritenovski filozofemi, bernanosovska lirska intuitivnost. U pisanju su prepoznatljiviji francuski utjecaji nego hrvatski (uostalom, bio je nastavnik francuskoga, a i njegova intelektualna formacija bila je u francu-skom ozraju). U njegovoj prozi esta je promjena ritma: od aforistike kratkoe do velikih sloenih reenica (u staroj stilistici nazvanih period) to ipak tvore ritmiko-intonacijsku cjelinu. () Vlastitom ustreptalou, psiholokim suivljavanjem i s me-tafizikim problemima osvajao je itatelje, posebice mlade koji instinktivno proziru: to je istina a to la, to je poza a to iskrenost.17

Protivnik svih totalitarizama

Na pozadini ovih personalistikih silnica, koje su, jednostavno, nosile Poglajenovo djelovanje sasvim je razumljiva njegova netrpeljivost prema svim vrstama totalitarizama, kako najprije prema

17 I. Sekar, 244.

22


komunizmu, tako i kasnije prema faizmu i naciz-mu. Poglajenovo demaskiranje tih sustava posve je jednostavno. On ih je naime nedvosmisleno sveo na zajedniki nazivnik: ateizam i antiteizam. Svi oni s pijedestala rue Boga te apsolutnost tran-sponiraju na klasu, dravu, odnosno rasu. Na taj se nain meutim pojedinac, odnosno osoba, posve podreuje kolektivu, tj. stavlja u njegovu funkciju. Doputeno e postati sve ono to pod biolokim ili pak materijalnim vidikom koristi novim boan-stvima. To na kraju krajeva vodi dokidanju dosto-janstva ljudske osobe u njezinoj neponovljivosti i slobodi. I takvi e sustavi, kao to se to, uostalom, ubrzo i pokazalo, neminovno izazvati sukob svjet-skih razmjera i gotovo apokaliptikih posljedica.

Poglajen se snano borio protiv spomenutih totalitarizama, drmajui njihovim temeljima pisanom i izgovorenom rijei. To je nesumnjivo najbolje dolo do izraaja u njegovu uvodniku u asopisu ivot pod naslovom I nastala je no, koji je sroio povodom potpisivanja pakta o nenapa-danju izmeu Hitlera i Staljina, dotadanjih ljutih neprijatelja. Kao to je naime poznato, der Teufels-Pakt avolski pakt potpisan je prije sedamdeset godina, tonije 23. kolovoza 1939. u Moskvi. Potpi-sali su ga u Staljinovoj nazonosti njegov ministar vanjskih poslova V. Molotov te odnosni Hitlerov ministar J. von Ribbentrop. Taj se datum obino uzima i slubenim poetkom Drugoga svjetskog

23

rata. Pakt je omoguio Hitlerov napad na Poljsku i njezinu podjelu izmeu njega i Staljina. Osim unitenja Poljske, Staljinu je dano pravo i na cijelu Istonu Europu, ime se on pak znao na najbrutal-niji nain posluiti nakon zavretka rata. Tako da-kle Poglajen o Hitlerovu i Staljinovu paktu: Shvati li se rije Bog u tradicijonalnom smislu, tada su obojica bezbonici. Zemlja, kojom upravljaju nee poznavati drugih bogova, osim Staljina i Hitlera. Bit e zemlja bezbona kao i ti njeni bogovi. U tim zemljama dosljedno e se uguiti sve, to ini sa-draj Vesele Vijesti Evanelje. U obim zemljama ima se isto miljenje o ljudima. Slobodna linost rtvuje se za kolektiv. Taj kolektiv, disciplinovan i upravljan po odreenom planu, jest prava inkar-nacija ovjeje naravi. On pojedincu daje eksisten-ciju i cilj ivota. Posvemanje uvrtenje u kolektiv je imperativ izvana, a istodobno i iznutra. Slobodni su jedino oni, koji postaju robovi ovih imperativa, a izgube svaku linu volju. Postoje jo samo e-ljezni zakoni i eljezni okovi, dok ljubavi i milosti nema vie mjesta. Iezle su blaene pjesme, koje su svojim arom ispunjavale katedrale kranskih vremena, ne uju se vie uzdasi izmorenih ljudi, pa novi gospodari svijeta mogu biti sretni, dok na hiljade njihovih rtava krvari. Neprijatelji Boga, koji su do sada stanovali u dvije razliite kue, po-ruili su zid, koji ih je dijelio. Ili bolje, taj se zid sam

24


sruio, jer je postao suvinim.18 U istom uvodni-ku Poglajen je nastavio komparaciju spomenutih sustava: Zaista zidovi, koji su dijelili ova dva si-stema, mogli su neujno pasti. Funkcioner Gesta-poa ni malo se ne razlikuje od uhoda G. P. U.-a. Koncentracijoni logori Dachau i Solovecki otoci pruaju nam istu sliku, a majske slave u Moskvi su isto tako stranaki dani kao i oni u Nrnbergu. Kult voe je tu i tamo jednak, a prije svega je na obim stranama dinamika, koja u velikim potezima stoji na istoj liniji. Ako dva ovjeka ponu s dviju dosta udaljenih polaznih toaka, ruiti sveukupnu kransku kulturu, nuno mora jedanput doi as, kad e se sastati na ruevinama razorenog svetita. Jedan je doao s lijeva, drugi s desna. U velikoj udaljenosti smatrali su se neprijateljima; ta jedan je nosio smeu znaku, a drugi crvenu! No kad su opazili, da su sa svojim razaralakim bakljama unitili isto Boje svetite kad su si u tom jezovi-tom osvjetljenju pogledali u lice, sinulo im je da u stvari izvode isti posao, da imadu istog neprijatelja i da su meusobno sloni u mrnji, koja u dubi-ni njihovih, dua vrije protiv Boga i protiv ljudi. I tako je jednoga dana moralo doi do pakta i saveza i prijateljstva, a taj dan je izabran po mogunosti tako da ulove as, kad se kulturno ovjeanstvo

18 I nastala je no, ivot, (20) 7 (1939), 386.

25

spremalo da uloi zadnje sile u borbu za slobodu, za dostojanstvo linosti, za pravo i moral.19

Nije ni udno to su zbog takvih napisa po-glavari poslije 10. travnja 1941. hitno premjestili Poglajena u Split, jer bi ga temeljit Gestapo zasi-gurno bio potraio i naao! No, zbog svojega anti-totalitarnog djelovanja morao je 6. sijenja 1943., po zapovijedi upravitelja P. Zerbinija, u roku od 48 sati (!) napustiti i grad pod Marijanom, koji je tada bio pod talijanskom faistikom upravom. Preko Makarske prebacuje se u Zagreb, gdje je ilegalno boravio do ljeta iste godine, kad naputa Hrvatsku te odlazi u Slovaku.20 Kasnije je jednako tako bio i nepoeljan i progonjen u zemljama koje su do-lazile pod sovjetsku interesnu sferu i gdje se irio komunizam.

Hrvatska je na taj nain u Stjepanu Tomisla-vu Poglajenu u onome olovnom vremenu imala jednoga od svojih najeminentnijim javnih pro-tivnika svih totalitarizama, ne samo komunizma nego i faizma i nacizma. No njegov stav nije bio utemeljen na praznu klasnom internacionalizmu ili pak mrnji prema oboavanju neke drave, od-nosno nacije, nego u kranskom, tj. katolikom

19 I nastala je no, ivot, (20) 7 (1939), 387.20 Usp. L. I. Krmpoti, Stjepan Poglajen alias Tomislav Kolako-

vi evangelizator Slovake, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 246 247.

26


personalizmu, koji spaava i promovira vrijednost i dostojanstvo svakoga ovjeka kao osobe, a ne da ju funkcionalizira.

Luonoa u tekim hrvatskim politikimprilikama prije Drugoga svjetskog rata

Nakon povratka sa studija teologije na Ka-tolikom sveuilitu u Louvainu te zavrnog di-jela isusovake formacije, tzv. tree probacije u Drongenu u Belgiji, Poglajen je ivio i djelovao u rezidencije Drube Isusove u Palmotievoj ulici u Zagrebu, gdje je, prema slubenim katalozima isu-sovake provincije, obavljao mnoge slube. Jedna od njih, zacijelo ona najznaajnija, bila je i urei-vanje isusovakoga asopisa ivot, namijenjena akademskoj publici. Tu je slubu vrio od 1937. pa do 1941., kada je zbog protunacistikih priloga i ostalih aktivnosti morao otii u Split, dakle u dru-gu dravu, odakle e takoer vrlo brzo kao to je to bilo ve spomenuto biti izgnan, zbog protu-faistikog djelovanja!

asopis ivot je svih godina Poglajenova ure-ivanja bio zaista ivotan. To pak poblie znai da su prilozi bili pisani u odnosu na komunizam i nacionalsocijalizam, ukazujui na opasnost od tih ideologija svjetskih razmjera s motrita klasi-ne filozofije i reflektiranoga katolikog nazora na svijet. Zanimljivo je da se u tadanjim brojevima

27

asopisa ne moemo pronai nijedan izrazito teo-loki lanak. Oito je da je Poglajen smatrao da se teolokim lancima ne moe utjecati na nazor na svijet, a oko ega su se u ono vrijeme zaista lomila koplja.21

Hrvati su se pred poetak Drugoga svjetskog rata zaista nali u tekome politikom poloaju. Rastanak s Beom i Petom nakon Prvoga svjet-skog rata te neoprezan odlazak u novu dravnu tvorevinu vrlo se brzo pokazao stranim promaa-jem. Diktatura je u veliku dijelu hrvatskog naroda potaknula jake silnice za samostalnom dravom. No i meu samim Hrvatima, pa i meu intelektu-alcima, nije bilo punoga jedinstva. Kao veoma ivu ilustraciju moemo spomenuti razmimoilaenja glede nacionalnog pitanja ak i u Hrvatskome ka-tolikom pokretu!22 U takvim se okolnostima, kada je Drugi svjetski rat ustvari ve i zapoeo, nekim imbenicima hrvatske politike vezivanje uz jaku, premda nacistiku Njemaku, uinilo pravom pri-godom za stvaranjem samostalne drave.

to je pak Poglajen mislio o tome, moe se iitati iz uvodnika etvrtog broja u 1938. godini,

21 O Poglajenovoj urednikoj slubi usporedi: I. estak, Stje-pan Tomislav Poglajen kao urednik asopisa ivot, Obnov-ljeni ivot, (62) 1 (2007), 41 71; Isti, Poglajen kao suradnik i urednik asopisa ivot, u: I. estak (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.1990.), 43 84.

22 J. Krito, Hrvatski katoliki pokret 1903.1945., Zagreb, 2004.

28


pod naslovom Opasne ekvivokacije, gdje se on, pod pseudonimom Catholicus, usprotivio oijukanju nekih u Hrvatskoj (naziva ih satelitskim menta-litetom!) s Velikom Njemakom, upozoravajui da nacizam, zapravo, Hrvatsku prezire: Prezire iz nutarnjeg uvjerenja i iz momentane taktike. Prezire, jer sebe smatra superiornom, boanskom rasom, koja je pozvana da dominira, a ne da sura-uje u meunarodnoj obitelji; prezire, jer instin-ktivno osjea da je njegovoj brutalnosti, njegovoj sentimentalnoj maglovitosti, njegovu sustavnom cinizmu duboko etika hrvatska dua sasvim tua; prezire, jer sluti, da e Hrvate za svoje bli-e a pogotovo daljnje planove logiki i gotovo nuno imati protiv sebe. Prezire, jer se konano i boji.23 Poglajen prokazuje i neke katolike koji vjeruju nacistikomu antikomunizmu: Oni su uz nacistiku antikominternu, jer su protiv ko-munistike kominterne, a zaboravlja ju, da se i antikominterna i kominterna konano svode na isti nazivnik: boljevizam t. j., transponiranje transcendentalnoga, apsolutnoga u skueni, uski, infraljudski okvir ekonomskoga, bijolokoga, kla-se, rase. Taj novi absolutum je i norma moralnosti i norma istine: i nacizmu i komunizmu. Obojici je sve doputeno, pravno, moralno, dobro, istinito, to odgovara rasnoj odnosno nacistikoj,

23 Catholicus, Opasne ekvivokacije, ivot, (19) 4 (1938), 177.

29

klasnoj odnosno komunistikoj diktaturi.24 Pogla-jen nije propustio upozoriti itatelje da se jedino po plodovima mora prosuivati sve, pa i jedan sustav, a ti su plodovi i u Njemakoj i u prikljue-noj Austriji bili pogubni kako se to nikada nije umarao pokazivati itateljima u rubrici Dokumen-ti i injenice govore.... U tom kontekstu oijukanja s Velikom Njemakom neka bude spomenut i Poglajenov uvodnik pod pseudonimom Croata, u treem broju 1938., pod naslovom Konac Austri-je: Epilog ili Prolog?, kojim je popraen Anschluss sterreichs. Uvodniar je sagledao etiologiju tog dogaaja, zavirio u dinamiku nacistikoga grablje-nja Lebensrauma te stratekom analizom materijal-nih i psiholokih imbenika predvidio katastrofu u koju e ta nametnuta ideo logija dovesti njema-ki narod: Nur vorwrts, vorwrts: kao 1914 nach Paris, nach Paris... Da kam aber Versailles!25 Na istoj je liniji Poglajen jo jedanput, prije kraja te iste godine, nagovijestio Hitlerov kraj.26

Ukratko, Poglajen je domaoj javnosti iznio razloge zbog kojih se nikako ne smiju nade u stva-ranje hrvatske drave stavljati u ruke nacistike

24 Catholicus, Opasne ekvivokacije, ivot, (19) 4 (1938), 178.25 Croata, Konac Austrije: Epilog ili Prolog?, ivot, (19) 3 (1938),

116.26 Usp. Viator, Churchill Hitler i istona ekspanzija, ivot,

(19) 9-10 (1938), 610 615.

30


Njemake. Razlozi su bili prije svega oni idejne na-ravi, tj. transponiranje apsolutnoga u sferu ograni-enoga u, napokon, germansko poganstvo! Isto tako je i sam nadbiskup Stepinac takoer negodo-vao zbog nacistike pomoi u uspostavi Nezavisne Drave Hrvatske.

Nakon takvih redaka posve je razumljivo za-to Poglajen nakon ulaska njemakih trupa nije mogao ostati u Zagrebu.

Poglajen o crkvenim prilikama i uloziCrkve u drutvu

to je pak Poglajen mislio o unutarnjim crk-venim prilikama? Koja je uloga Katolike Crkve u cjelokupnome narodnom ivotu? Crkva za Po-glajena, dakako, nije bila puka efemerna socijalna kategorija, nego bitno mistina tvorba, koja je po-put aristotelovske forme proela hrvatsko narodno bilo, povijesno ga pronijela i oblikovala te se upra-vo njoj ima zahvaliti opstojnost hrvatskog naroda. Tako u svojemu posljednjem napisu u asopisu ivot, u uvodniku prvog broja u 1941. godini, pod naslovom 13 Vjekovna Hrvatska. 6411941, Pogla-jen u poetskom kreendu izrie enteleheju gole opstojnosti hrvatskog naroda, i to unato mno-gobrojnim nepovoljnim vanjskim imbenicima. Sve zasluge za to urednik Poglajen pronalazi u ka-tolianstvu, u Rimu, u papinstvu: Unato naim

31

naivnostima, unato naoj sitniavoj podjeljivosti, naem nerazumljivom kompleksu podcjenjivanja samih sebe, naem skoro hereditarnom priljeplji-vanju uz druge, naoj skoro milenijskoj navici da pandurujemo drugima i za druge, da vjeno an-tichambriramo: unato svim tim slabostima, jest neto vrsto u nama, neoborivo, silno kohezivno, to nas unato svim razdvajanjima spaja, to nas unato svim klonulostima dri, to nas usprkos svih padova opet die.27

Imajui pred oima ovakvo uzvieno znaenje Crkve, Poglajen je u svojem vremenu, ali i za sva vremena odredio njezin poseban nain djelovanja. Ona se mora uvati uskih stranakih svrstavanja i navijanja, pri emu onda nuno neki njezini sino-vi ostanu s druge strane, protivnici. U tome je smislu u nekrologu nadbiskupu Antunu Baueru istaknuo veliku njegovu zaslugu to je zabranio sveenicima bavljenje politikom, a to je u onom vremenu velikih politikih previranja i ideolokih sueljavanja bila veoma hrabra odluka. Za mnoge sveenike odluka njihova natpastira zasigurno nije bila rodoljubni in. Koja je dakle uloga Crkve? Poglajen kae: Zato Crkva iskazuje najvee rodo-ljublje domovini, kada se ... sva daje na izgradnju ljudi, na stvaranje krana. Jer konanom sudbi-

27 S. T. Poglajen, 13 Vjekovna Hrvatska. 6411941, ivot, (22) 1 (1941), 2.

32


nom domovine ne odluuju ni askari, ni govori-je, ni pisari, ni sitni igrai politikih kombinacija, ni istrenirani kompromiseri nego Ljudi.28 Poglajen osim toga istie Bauerovo zalaganje za katoliko kolstvo i odgoj, jer on kao ovjek nadahnut Igna-cijevom karizmom dobro znade da onaj tko dri kole i odgojne ustanove, ima due! Zatim, uvod-niar nije zaboravio istaknuti ni Bauerovu harnost za ustanove za odgoj sveenika, kojima je on po-svetio najbolju od najboljih svojih panja, jer je znao, da se konano u kleru odigrava budunost Crkve u jednom narodu29. Poglajen je izvanred-no cijenio sveeniki poziv, a svoj je osobni upravo strastveno ivio.30

Nastavak maloprije spomenutog uvodnika nije nita izgubio na aktualnosti. Dapae! On moe biti itekako mjerodavan i za dananje djelovanje Crkve, koja se, naalost, i u ovom vremenu suoa-va ne samo sa sve veim otpadom vjernika ili pak indiferentnou, nego i s otvorenim neprijatelj-stvom prema njoj. Sve na dobri hrvatski svijet,

28 Catholicus, Hrvatskom Metropoliti. In memoriam, ivot, (19) 1 (1938), 2.


30 Usporedi primjerice zanosni Poglajenov napis o sveeni-kom pozivu: Poi za mnom... Razgovor izmeu Isusa i mla-dia, Glasnik Presvetoga Srca Isusova i Marijina, (40) 6 (1931), 167 170.

33

to ga bijeda i odsutnost socijalne politike gomilice ubaci u ralje neorganizovane urbanizacije i kapi-talistike samovolje. Na dobri svijet, u dubini jo due veinom bar kranski, hrvatski. Jo, ali dokle? Dok ne pukne i ona zadnja moda jo samo podsvijesna povezanosti s prolou, s batinjenom duhoevnou. Dok gradska amoralnost i crvena destruktivnost sasvim ne sapnu dua, oko kojih se ve tako snano steu. Dokle? Moda do slijedee generacije. A onda? Onda apostazija u masama, po-ganski pojas oko zagrebake katedrale, crveni obru oko hrvatske metropole.31 Poglajen je dobro znao da non verba sed exempla trahunt, pa je svoje sveeni-tvo ivio u takvoj skromnosti i sebezaboravu da su oni za mnoge bili upravo proroki znakovi.

Kao urednik asopisa ivot uveo je rubriku koja je prokazivala teko materijalno stanje radnitva te je tako meu katolikim itateljima razvijao i dr-ao budnom socijalnu svijest. Zbog svoje socijalne osjetljivosti nije bio dobro gledan u nekim crkvenim krugovima. On je meutim izvanrednom proniclji-vou uvidio da e komunisti upravo svojom luka-vom propagandom, koja obeava raj na zemlji a u obeanjima su pravi majstori! iskoristiti oprav-dano nezadovoljstvo bijednih radnika te klasnom borbom doi na vlast. Upravo se to kasnije doga-


34


alo u nekim azijskim zemljama, a protiv ega se je Poglajen borio svojim socijalnim projektima, dakle organizirano. Poglajen bi se zasigurno i danas svim silama, organizirano, zalagao za promicanje katoli-kih vrijednosti posredstvom prepoznatljivih socijal-nih projekata, dobrih katolikih kola te, naravno, katolikog sveuilita, kao krovne intelektualne te openito duhovne institucije u narodu.

Pobornik Katolike akcije u Hrvatskoji potovatelj Ivana Merza

to je to, zapravo, Katolika akcija i kakvo je ona mjesto zauzimala u hrvatskome javnom ivotu iz meu dva rata? Da bi se bolje razumio sam po-kret u Hrvatskoj, valja ga staviti u iri kontekst.32

Europski katolici su se u ozraju liberalizma 19. stoljea organizirali u razna udruenja, u kojima su u javnosti branili interese i nazore Crkve, ali i svoje vlastite. Taj pokret ostavio je tragove i na politikom podruju. Tako su primjerice katoliki zastupnici u pruskom parlamentu ve 1852. osnovali katoliku

32 Za bolje razumijevanje cjelokupnoga katolikog pokreta op-enito te same Katolike akcije predlaem barem dva djela koji taj cjelokupni pokret osvjetljavaju s raznih strana i mno-gih izvora: Z. Matijevi (ur.), Hrvatski katoliki pokret. Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa odranog u Zagrebu i Krku od 29. do 31. oujka 2001., Zagreb, 2002.; J. Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903.1945.), Zagreb, 2004.

35

frakciju, koja je kasnije nazvana Strankom centra. Pokret se je irio Austrijom, Francuskom, Italijom, Belgijom i drugim zemljama. Ideji takva organi-ziranja bili su blizi rimski prvosveenici Lav XIII. i Pijo X. No snaan peat Katolikoj akciji dao je papa Pijo XI., koji je upravljao Crkvom od 1922. do 1939. godine. Da bi mlade otrgao utjecaju galopi-rajuega i dobro organizirana talijanskog dravnog faizma, nastojao ju je tijesno vezati uz crkvenu hijerarhiju. Razne organizacije Katolike akcije morale su kao takve biti odobrene od mjerodavne crkvene vlasti, kako je to predviala papina enci-klika Ubi arcano Dei, od 23. prosinca 1922. Katolika akcija se je shvaala kao sudjelovanje svjetovnjaka u apostolatu hijerarhije, s ciljem obnove pojedinca i drutva u katolikom duhu. Kao openit model or-ganizacije Katolike akcije sluio je ispoetka onaj talijanski, prema kojemu je pokret bio podijeljen na etiri grane: mukarci, ene, mladii i djevojke. No ubrzo su nastali i specijalizirani pokreti. Tako je primjerice J. Cardijn, kao to je ve bilo gore spo-menuto, osnovao godine 1925. u Belgiji Kransku radniku mlade (tzv. JOC), a ubrzo su nastale i or-ganizacije studenata, akademika, seljaka i dr.

Meu hrvatskim katolicima se takoer osjea-la potreba katolikog organiziranja. Valjalo je da-kako organizirati frontu protiv onih ideja koje su obino bile nazivane liberalistikima, a poblie su bile nabrojene jo u poznatu Syllabusu errorum

36


Pija IX. godine 1864. To su: apsolutni racionalizam, panteizam, naturalizam, indiferentizam, zatim so-cijalizam, komunizam, tajna drutva itd. No isto se tako meu hrvatskim katolicima osjeala potreba da se neto organizirano uini u nadvladavanju tekih socijalnih te openito kulturnih prilika u drutvu. Napokon, ne smiju se zanemariti niti tendencije za ujedinjenjem hrvatskog naroda, o kojima je takoer valjalo povesti rauna.

Idejnim zaetnikom hrvatskoga katolikog organiziranja smatra se zagrebaki biskup Juraj Posilovi (1834. 1914.). On je u svoje vrijeme us-pio okupiti neke vodee intelektualce, kako laike tako i sveenike, na Prvome hrvatskom katolikom sastanku u Zagrebu, od 3. do 5. rujna 1900. godi-ne. Na tome je skupu veoma dobro uspostavljena dijagnoza openitoga katolikog i nacionalnog stanja te zadan prilino zahtjevan program ka-tolikog organiziranja, ali je njegovo provoenje izostalo zbog niza okolnosti, takoer i politikih, koje su uvjetovale poznatu hrvatsku razjedinje-nost. Ipak, sama ideja nunosti katolikog organi-ziranja, izraena na spomenutom skupu, pronai e svoj odjek u Mahnievu studentskom pokretu, zatim u Hrvatskome katolikom pokretu te Kato-likoj akciji.33

33 Usp. S. Vitkovi, Crkva i kultura u Hrvata na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, Bogoslovska smotra 3-4, 1985., 447 452.

37

Biskup Antun Mahni (1850. 1920.) odmah je shvatio da je sveukupni kranski preporod na kulturnom, znanstvenom te openito narodnom i socijalnom podruju nemogu bez sudjelovanja laika, koji u tu svrhu moraju biti zavidno duhov-no i intelektualno izgraeni te dobro organizira-ni. Zato za studente, budue nositelje svekolikoga duhovnog ivota naroda, pokree godine 1903. tromjesenik Hrvatska straa, dok je dvomjesenik Puki prijatelj trebao davati gospodarske i kultur-ne ideje, a mjesenik Presveta Euharistija trebala je promicati openit duhovni ivot. Organiziranje hrvatskih katolikih studenata Mahni je provodio i u inozemstvu, konkretno u Austriji, pa je tako u Beu godine 1903. osnovano Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Hrvatska, a 1905. pokrenut je asopis Lu, koji je izlazio ak sve do kraja Dru-goga svjetskog rata, u kojem su se mladi studenti mogli vjebati u publicistikom radu i koji je ope-nito drao budnom ideju o katolikom organizira-nju. Osim toga, na Mahnievu inicijativu, pokre-nuto je godine 1907. u Zagrebu Hrvatsko katoliko akademsko drutvo Domagoj, koje je okupljalo katolike ake srednjih kola diljem Hrvatske te ih poticalo ne samo na osobni vjerski ivot, nego i na djelotvorno zauzimanje za drutvenu praved-nost u smislu katolikoga drutvenog nauka. Va-lja istaknuti da su upravo iz Domagoja proizila imena koja su dala sukus hrvatskomu katoliko-

38


me javnom ivotu do Drugoga svjetskoga rata. To su: Petar Rogulja, Rudolf Eckert, Stjepan Markulin, Petar Grgec, Ljubomir Marakovi, Avelin epuli, Josip Andri, Velimir Deeli, Juraj etinec, Mario Matuli, uro Ljubi, uro Sudeta, Mate Ujevi, Ivan Merz, Zvonimir Remeta i mnogi drugi. A da bi pak osigurao jedinstvo, stabilnost i trajnost pokreta, Mahni osniva i Seniorat, u koji ulaze katoliki inte-lektualci formirani prethodno u raznim studentskim drutvima. Biskupi su se preko svojih duhovnika brinuli za vjersku i moralnu cjelovitost drutva. Do poetka Prvoga svjetskog rata drutvo je organiza-cijski ojaalo, a osobito je imalo razvijenu izdava-ku djelatnost. Opa mobilizacija, koja je obuhvatila i lanove drutva, prorijedila je lanstvo te je ono gotovo obustavilo djelovanje.

Vodstvo Katolike Crkve u Hrvatskoj vrlo je brzo slijedilo ideju Pija XI. o osnivanju Katolike akcije prepoznajui ujedno u njoj i snagu za cjelo-kupno duhovno buenje hrvatskog naroda. Tako je ve 1925. biskupska konferencija donijela od-luku da se osnuje Katolika akcija, sa sjeditem u Zagrebu, i to kao posve vjerska organizacija, koja ne smije biti povezana ni s jednom politikom strankom, a to je bilo pak posve u skladu s enci-klikom Pija XI. Upravo u tome smjeru djelovao je hrvatski katoliki intelektualac dr. Ivan Merz, koji se je za vrijeme studija u Beu i Parizu susreo s Ka-tolikom akcijom. Ona je u tim zemljama u svojem

39

djelovanju promicala socijalnu osjetljivost, izvan-politinost i izvanstrananost, zalagala se za soli-dan odgoj klera te isticala osobitu ulogu sveenika u svojim organizacijama.

U tom su vremenu razne laike organizacije unutar Hrvatskoga katolikog pokreta bile vrlo razjedinjene, ne samo to se tie shvaanje odno-sa s crkvenom hijerarhijom, nego i s obzirom na politiko djelovanje (navodna nunost osnivanja stranke kao politikoga krila!) kao i s obzirom na nacionalno pitanje (ak i do zagovaranja jugosla-venstva!). Naravno da su tako velike razlike ra-ale netrpeljivou, pa i sukobima meu samim katolicima te openito slabile snagu Pokreta. Te je prijepore nastojao svojim posredovanjem rijeiti i sam episkopat, ali mu to nije posve uspjelo, jer je i u sebi bio podijeljen glede toga pitanja. Unutar Katolike akcije osobito mjesto pripadalo je Ivanu Merzu, koji je ostao izvan svih politikih prijepo-ra. Za njega su svetinje bile euharistija, liturgija te openito potpuna predanost crkvenoj hijerarhiji. Na takvim je poelima Merz uspio objediniti mno-ga mladeka i aka drutva u Hrvatski orlovski savez, koji je ubrzo, zahvaljujui svojoj dobroj or-ganizaciji i predanu radu njegovih lanova, oja-ao i stekao povjerenje episkopata. Orlovstvu je na neizravan nain pomogla i Prva sinoda zagre-bake nadbiskupije koja je zasjedala od 24. do 28. kolovoza 1925. Sinoda je, naime, zakljuila da se

40


K[atolika A[akcija] na jugoslavenskim prostorima mora organizirati prema uputama Sv. Stolice, to je orlovstvu ilo na ruku budui da je od poetka proklamiralo vjernost biskupima i papi.34

Kakav je bio Poglajenov stav prema Katoli-koj akciji?

Kao mlad isusovac Poglajen je za vrijeme svo-jeg studija teologije na Katolikom sveuilitu u Louvainu izbliza upoznao pokret Katoliku akciju, koji je pokrenuo Pio XI., papa kojega je Poglajen neobino cijenio i za iji se je obnoviteljski pokret, utemeljen na ugaonom kamenu Krista Kralja, svim srcem oduevio te ga promicao. U Louvainu je Poglajenu osobitu pozornost privuklo radniko krilo Katolike akcije, tzv. osizam (Jeunesse ouvrire chrtienne Kranska radnika mlade, skraeno JOC), koji je godine 1925. osnovao belgijski svee-nik Joseph Cardijn, s kojim je Poglajen suraivao te je njegovu metodu nastojao prenijeti i u Hr-vatsku. Svrha je tog udruenja bila rad u manjim grupama meu radnikom omladinom, a kasnije i meu intelektualcima. Duhovnost osizma nasto-jala je otkrivati kransku vrijednost i dostojanstvo rada i radnika, gajei istodobno sasvim osobni od-nos prema Kristu radniku.

Papa Pio XI. spada nesumnjivo u najvee pa-stire Crkve dvadesetog stoljea. Prigodom njegove

34 J. Krito, Hrvatski katoliki pokret (1903.1945.), 150.

41

smrti (1939.) Poglajen mu je kao urednik asopisa ivot posvetio uzvien nekrolog, pod naslovom Pijo XI Veliki.35 U tome je uvodniku urednik ista-knuo papine zasluge u jasnu dijagnosticiranju sloenih politikih prilika te idejnih i drutvenih sustava, a koje su onda postale i smjernice djelo-vanja pokreta Katolike akcije, i koje su, uostalom, nadahnjivale Poglajenov organizatorski i spisate-lji rad. Jer je Pijo znao, da je Krist jedini stvarni spasitelj ovjeanstva, Voa kat. eksohen, koji je jedini vrijedan, da se za Njim totalitarno i bez pri-dranja uzbibaju velika svjetska gibanja, zato je on pronicavou Pastira i odlunou Oca skinuo vjeto namjetenu masku s lanih mistika sada-njice, koje izbacuju samo pseudo-spasitelje i stoga donose samo pseudo-rjeenja. Zato je on s jedna-ko otrovidnom energijom gotovo istih dana u enciklici Mit Brennender Sorge (14. III. 1937.) upo-zorio na ne-kransku, pogansku bit rasistikog nacijonal-socijalizma, kao to je u okrunici Divini Redemptoris (19. III. 1937.) upro prstom na nutarnju i nunu destruktivnost bezbonoga komunizma, dok je jo prije u pismima Quadragesimo anno (15. V. 1931.), Nova impendet (2. X. 1931.) i Caritate Chri-sti compulsi (3. V. 1932.) jednako odlunoj i jednako

35 Usp. S. T. Poglajen, Pijo XI Veliki, ivot, (20) 2 (1939), 65 68.

42


objektivnoj analizi podvrgao raspadljivu beskrv-nost liberalnog kapitalizma.36

Sve te temeljne smjernice Pija XI. glede Kato-like akcije vidio je Poglajen ostvarene u radu na-eg blaenika Ivana Merza, kojemu je godine 1938., povodom 10. obljetnice smrti, posvetio velian-stven uvodnik, pod naslovom Providencijalni ovjek Hrvatske.37 Upravo taj uvodnik predstavlja izvrstan prinos tomu znamenitu pokretu, koji je, naalost, u naim hrvatskim stranama meu samim kato-licima doivljavao nemilu sudbinu uzajamnih podmetanja i podjela, a dolaskom komunistikog reima i dokidanje, ime je pak hrvatskomu katoli-anstvu nanesena strahovita teta i od ega se ono jo nije oporavilo.38

36 S. T. Poglajen, Pijo XI Veliki, ivot, (20) 2 (1939), 67.37 Napominjem da je Poglajen jo kao student teologije u Bel-

giji objavio u asopisu ivot veoma opirnu studiju o Katoli-koj akciji [usp. U znaku Katolike Akcije, ivot, (16) 1 (1935), 1 30], koju u ovoj zbirci takoer donosimo u cijelosti. No budui da je u ovom pasusu rije o povezanosti Katolike akcije i Ivana Merza, posluiti emo se dolje citiranim spi-som, pod naslovom Providencijalni ovjek Hrvatske, u kojemu je Poglajen na pregnantan nain izloio i program toga va-na katolikog pokreta u 20. stoljeu.

38 O spomenutim podjelama i podmetanjima moemo danas itati u odnosnoj literaturi, a i sam je Poglajen neto od toga dao naslutiti i u svoje vrijeme u prilogu pod naslovom: Otaj-stvo ljubavi. Novogodinji ispit savjesti uz refleksije on naoj Kat. Akciji pred jaslicama, ivot, (17) 1 (1936), 1 23.

43

Evo najznaajnijih dijelova i Poglajenova pri-loga povodom desete obljetnice smrti naega da-nanjeg blaenika: Nama se inilo, da nas je osta-vio, a on je meu nama ostao. Ostao, kao to ostaju oni, za koje dimenzije prostora i vremena ne posto-je: sveci. Ostao je u dubinama naih dua, kadgod smo mi u tim dubinama boravili, ostavljao nas je t.j. mi njega kadgod smo zaboravivi vlastitu dubinu i dubinu euharistije, liturgije i sinovski beskompromisne predanosti hijerarhiji izbivali na povrini: on nas je tada ostavljao, t. j. mi nje-ga jer ga tada vie nismo razumijevali.39 Potom je Poglajen istaknuo i Merzovu predanost Crkvi, a to je ujedno znailo i jaanje hrvatskoga nacio-nalnoga bila: Pojavio se meu nama onda, kada se gotovo ve sasvim bio iskvario pojam i odnoaj prema onoj, kojoj Hrvatska duguje i svoju zasebnu fizionomiju, i svoju narodnu individualnost i svoju historijsku opstojnost Crkvi. () Kratkovidno se pri tom zaboravilo, da se tim minira i najsnaniju kohezivnu silu Hrvatske.40 Potom je tu spome-nuta i tako potrebna nepolitinost organizacije Katolika akcija, emu je pak u svojem djelovanju Poglajen dao tako jedinstven peat: Tvoja je misi-

39 S.T. Poglajen, Providencijalni ovjek Hrvatske, ivot, (19) 5 (1938), 241.


44


ja bila Ivane, da naglasi apsolutnu depolitizaciju katolikih organizacija. I taj nam je naglasak danas potreban. () Potreban, kadgod zapanemo u na-past, te mislimo da Crkvu in ultima linea spaava politika akcija, i da dok te politike akcije nema, da je dotle Crkva osuena samo na neku vrst i-votarenja. () Ti si nam Ivane dozvao u pamet, da Crkva ima svoju vlastitu nutarnja snagu, svoj vla-stiti dinamizam, i da se ona in ultima linea smije da oslanja samo na te svoje specifine snage, mora da razvije svoj vlastiti dinamizam, da ga uini kako bi Maurin duhovito rekao dinamitnim. Jedino je tako ona kadra da zadri svoju punu vitalnost, i izvri svoju preporodnu misiju. Ona se svim to je dobro moe i mora da pomogne, kao to sve to je dobro ona sa svoje strane pomae ali se ona ni na koga osim na sama sebe t. j. na svoju boansko-ovjeansku, realno-mistinu vitalnost ne moe definitivno da osloni. () Jer kadgod se ona defini-tivno ili bar primarno oslanjala na snage, vitalnosti i metode, koje su izvan nje, Ona je uvijek u svojoj specifinoj misiji doivljavala katastrofu.41 Zatim je i dalje Poglajen ukazivao na nepolitinost, odno-sno izvanpolitinost Crkve i njezinih organizacija: Svatko ima dunost da se brine za boljitak svoje domovine, da izvri svoju obvezu graanina i ro-


45

doljuba, svatko ima pravo da se u tu svrhu upusti i u arenu politike djelatnosti svatko, i katolici kao pojedinci ali nitko nema prava, da u tu po-litiku arenu bilo koje nijanse uvlai i angaira Crkvu, bilo preko njenog sveenstva, bilo preko organizacija, koje su u neposrednoj ovisnosti o hijerarhiji.42 A koja je onda uloga Crkve? Poglajen naglaava: Za Crkvu je danas u Hrvatskoj a i za samu Hrvatsku od presudne vanosti, da Crkva sauva svoju potpunu nutarnju i vanjsku slobodu, nutarnju i vanjsku neovisnost. Tim i samo tim e ona uiniti i najveu uslugu i hrvatskome narodu. Ona e mu otkrivati ilu kucavicu njegove stoljet-ne tradicije: njegov katolicizam i tim mu pomagati da bude to svijesniji najhitnijeg dijela svoje due, to svijesniji samoga sebe; ona e u njemu uzga-jati duboki etiki smisao socijalne, narodne i me-unarodne pravde i time mu izgraivati moralni i kulturni osjeaj vlastite individualnosti. Ona e se kao etika ustanova kat. eksohen u Hrvatskoj identificirati sa svim pravednim i opravdanim za-htjevima hrvatskoga naroda, ali se kao univerzal-na institucija ne e dati zarobiti od niega partiku-larnoga, sitnostranarskoga u Hrvatskoj, i time e ona biti najsnanija kohezivna sila Hrvatske, jer e ju u tim velikim vremenima upozoravati na pred-


46


nost opeg dobra, nad zasebnim, narodnoga nad stranarskim.43

I pri svretku uvodnika saimlje Poglajen Merzove zasluge: Da, Ivane, ti si providencijalni ovjek Hrvatske. Po tebi je Gospodin Hrvatskoj juer u historijskim danima, kad je dola u nepo-sredni i naroiti kontakt s Istokom, danas, kad se nalazi u procjepu suvremenog previranja kon-kretno otkrio i otkriva svu vitalnu realnost Crkve Kristove, najrealniju vitalnost Hrvatske. () Ot-krio si, Ivane omladini Hrvatske ne Crkvu izlizanih for malizama i povrnih komplimenata, ne Crkvu novela, pjesmica i romantike, nego Crkvu ivo Tijelo Kristovo, otkrio si sredinju osnovnu stvar-nost Crkve: Crkvu Krista. () Da, otkrio si nam Krista, gdje nas u Crkvi po hijerarhiji rasvijetljuje i vodi: i stoga si nas nauio da ljubimo hijerarhi-ju, da ljubimo Papu, da ljubimo biskupe, da ih do herojizma ljubimo i do herojizma sluamo. () Otkrio si Krista, gdje se u Crkvi za nas, ispred nas, s nama mi zajedno s Njim i s cjelinom Njegova Mistinoga Tijela u liturgiji daruje i moli. () Ot-krio si nam Krista u Crkvi, gdje nam se u euharistiji i po euharistiji daje, stapa nas sa sobom, pretvara u se, poboanstvenjuje nas, po nama kozmos i sve to je u kozmosu. () Ivane, ti si vratio Hrvatskoj


47

njenu vjenu mladost, jer si joj utjelovljeno otkrio njenu osnovnu vitalnost.44

Ovim je redcima Poglajen ostao jednostavno nadpovijestan, perennis, smjerokaz i za dananje vrijeme, u kojemu mnogi politiki protagonisti ele is koristiti Crkvu, i to, jasno, ne samo njezin hijerar-hijski dio, za svoje trenutane probitke.

Zakljune misli

Hrvati u Poglajenu imaju zemljaka trajne in-spiracije. U svojem se vremenu a koje je bilo jedno od najstranijih razdoblja ljudske povijesti, kako se to vidi po broju ljudskih rtava, po uni-tenju materijalnih i duhovnih vrijednosti nije dao zarobiti nikakvim partikularizmima, kako god oni mogli izgledati trenutano privlanima. Ostao je u drutvu one europske duhovne elite dvadesetog stoljea koja je ivjela u univerzalnim obzorima koje joj je otvorilo kranstvo, tonije katolianstvo! Poglajen tako ostaje jedan od mno-gih demanti ja one krilatice koja paualno optuuje hrvatsko katoliko sveenstvo i njegovo vodstvo za faizam i nacizam. Poglajen je bio protivnik svih totalitarizama, ukljuujui i komunizam. U to smo se mogli uvjeriti promotrivi poglavito


48


njegovu ureivaku politiku asopisa ivot, kao i same njegove napise. Njegov se antitotalitaristiki stav temeljio na ateistikim i antitetistikim pret-postavkama, na kojima su poivali i komunizam i faizam i nacionalsocijalizam. Premda velik rodo-ljub, Poglajen stoga nikako nije mogao poeljeti dobrodolicu hrvatskoj dravi nastaloj uz pomo nacistike Njemake. U tome je stajao uz bok ve-liku Stepincu!

U svojem pak shvaanju Crkve, njezine nu-ne izvanpolitinosti, ostao je Poglajen na evane-oskoj paraboli kvasca, koju su zastupali i svojim dokumentima promicali i uvrivali uistinu veli-ki pape s kraja 19. i iz cijeloga 20. stoljea. Crkva se u svojem djelovanju treba svim silama dati na unutarnju, duhovnu izgradnju ljudi. Mora joj po-glavito biti na srcu da posreduje susret ovjeka s Bogom. Upravo je taj susret izvor svega, da, ba sveg boljitka, i materijalnoga i duhovnoga u jed-nom drutvu. U tom susretu s Bogom, koji se daje i razdaje u inu stvaranja i otkupljenja, i pojedinac prepoznaje svoj vlastiti, jedinstven poziv u uspo-stavi Bojega kraljevstva.

Dr. sc. Ivan estak

DODATAK

369

1906. 8. rujna roen u Podgorau kod Naica u ui-teljskoj obitelji, od oca Konrada (1880-1943) i majke Marije r. Kolakovi (1881-1952). Imao je i stariju sestru Slavicu (1904-1943).

1912.1916. polazi osnovnu kolu u epinu.1916.1922. zavrava prvih est razreda realne gimna-

zije u Osijeku.1922.1924. obavlja isusovaki novicijat pod vodstvom

magistra o. Franje Bellera (1858-1925) u Ljubljani.1924.1926. nalazi se u malom sjemenitu Drube Isu-

sove na Babunaru ponad Travnika te tamo zavrava 7. i 8. razred klasine gimnazije koju vode isusovci.

1926.1928. studira filozofiju u isusovakom kolegiju u Valse prs de Puy (Francuska). Predvieni trogodinji studij zavrio je za dvije godine.

1928.1931. boravi u Travniku kao odgojitelj sjemeni-taraca te nastavnik latinskoga i francuskoga jezika te

IVOTOPIS

370

filozofske propedeutike u tamonjoj isusovakoj sje-meninoj klasinoj gimnaziji. Ujedno je prefekt vanj-skih aka te redatelj akih kazalinih predstava.

1931.1932. radi u urednitvu isusovakoga asopisa ivot, koje je bilo smjeteno u Rezidenciji Drube Isusove u Zagrebu, Palmotieva 31.

1932.1936. studira teologiju na Katolikom sveuili-tu u Louvainu (Belgija). Tu izbliega upoznaje po-kret Katolike akcije, osobito njezino radniko krilo, tzv. osizam (JOC). Oduevljava se i za filozofiju kranskoga personalizma E. Mouniera (1905-1950), te prijateljuje s Cardijnom, Bidaultom, Schumanom i dr. 24. kolovoza 1935. zareen je za sveenika.

1936.1937. obavlja zavrni dio isusovake formacije, tzv. treu probaciju u Drongenu (Belgija).

1937.1941. boravi u isusovakoj rezidenciji u Palmo-tievoj u Zagrebu, gdje prema slubenim katalozima Provincije vri mnoge slube: urednik asopisa ivot, profesor sociologije na Filozofskom institutu Drube Isusove na Jordanovcu, generalni crkveni asistent za Katoliku akciju za mlade i radnike, upravitelj Ma-rijine kongregacije gospoa, uiteljica i mladih rad-nika, propovjednik i kuni savjetnik. Pomagao je u osnutku enskoga svjetovnoga instituta Suradnice Krista Kralja. Vrlo je traeni konferensijer i voditelj duhovnih vjebi.

1941.1943. nakon ljetnog semestra ak. god. 1940./1941. na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu, gdje je pre-davao sociologiju, moralnu teologiju i homiletiku, odlazi u Split u ljetu 1941. zbog opasnosti da ga u Zagrebu ne uhiti Gestapo zbog protunacistikih na-pisa u asopisu ivot. U isusovakoj rezidenciji na

371

Manukoj poljani okuplja mlade te dri predavanja iz raznih podruja znanja, osobito iz personalistike filozofije E. Mouniera. Prezes je Marijinih kongre-gacija srednjokolaca i intelektualaca, takoer pro-povjednik, ispovjednik te voditelj duhovnih vje-bi. Poetkom 1943. faistike ga vlasti protjeruju iz Splita. 6. lipnja 1943, u dobi od 37 godina, istupa iz Drube Isusove.

1943.1946. boravi u Slovakoj pod pseudonimom profesor Kolakovi. Predvidio je dolazak sovjetskih trupa i protuvjerskog reima pa organizira podze-mnu Crkvu, tzv. Obitelji (slovaki Rodina). Slova-ka katolika crkva je na taj nain uspjela preivjeti komunizam te je ujedno nakon njegova sloma od-mah imala i sve redovite crkvene strukture. Boravio je jedno vrijeme i u slovakim partizanima. Krajem svibnja 1945. Poglajen odlazi u Moskvu, kamo stie koncem lipnja, i gdje se prema svemu sudei sastaje sa znaajnim osobama, no itav boravak u Moskvi ostaje nepoznat. U svakom sluaju, namjeravao se sastati sa samim Staljinom. Krajem srpnja 1945. vraa se ponovno u Slovaku. U studenome je sudjelovao u Pragu na prvom Meunarodnom danu studenata i kongresu Pax Romana. 17. studenoga 1945. s jednom grupom ekih studenata teologije putuje u Rim gdje ga u privatnu audijenciju prima Sveti otac Pio XII. Sredinom prosinca te godine vraa se u Prag te inten-zivno pastoralno djeluje, ponajvie dajui duhovne vjebe i rekolekcije, ali i promovirajui Katoliku ak-ciju i tampu. 18. sijenja 1946. u Pragu biva lien slo-bode zbog navodne protudravne djelatnosti, ali je proces obustavljen zbog nedostatka dokaza 29. lipnja

372

1946. Ve 1. kolovoza 1946. ukrcava se u vlak Crveno-ga kria s belgijskim repatrijantima te odlazi u Bruxe-lles. ini se da su odlazak iz ehoslovake omoguili neki njegovi utjecajni prijatelji sa Zapada.

1946.1990. Rije je o jo nedovoljno istraenom razdob-lju, a to se poglavito duguje Poglajnovu konspira-tivnom nain ivota. Znade se da je neko vrijeme boravio u SAD-u. Po nagovoru uvenoga amerikoga biskupa Fultona Sheena diktirao je svoje uspomene novi narki Greti Palmer, koje su objavljene godine 1948. pod naslovom God's Underground - Boje pod-zemlje. S nekim njezinom obradama sam Poglajen nije bio zadovoljan. Neko je vrijeme ivio i djelovao u Kini i Vijetnamu prije dolaska komunista, zatim u nekim dijelovima Indije te na Filipinima. Za vrijeme Drugoga vatikanskoga sabora boravio je i u Rimu. Preminuo je krajem travnja godine 1990. u Parizu, gdje je 1. svibnja za njega bila sluena sprovodna misa u crkvi St. Franois Xavier. Za grob mu se ne zna.

373

BIBLIOGRAFIJA STJEPANATOMISLAVA POGLAJNA

a) Djela 1. Boje podzemlje, Split, 2006. 2. Temeljni obrisi ljudskoga poretka, Zagreb, 2006.

b) Prilozi u glasilu Glasnik Presvetog Srca Isusova i Marijina

1. Spas Rusije osobito njezine mladei (40) 1 (1931) 1-4.

2. Poi za mnom Razgovor izmeu Isusa i mladia (40) 6 (1931) 167-170.

3. Bog u nama (40) 6 (1931) 180-181. 4. Opasnost od boljevizma (40) 7 (1931) 196-201. 5. 40. godinjica zlatne povelje radnikih prava

(1891.-1931.) [40] 10 [1931] 302-306. 6. Odgojilite buduih apostola. Pismo mladom pri-

jatelju (41) 1 (1932) 11-15. 7. Kako se boievalo u boljevikoj Rusiji (41) 3

(1932) 81-85. 8. Budi apostol mojega srca Mladiu na razmilja-

nje (41) 6 (1932) 169-171. 9. Protiv bogatunskog i komunistikoga duha (42) 3

(1933) 65-68. 10. Kao to sam ja ljubio vas (43) 1 (1934) 6-9. 11. Katolika akcija (44) 2 (1935) 45-47. 12. Kraljica Apostola Idealnim mladiima (44) 5

(1935) 132-137. 13. Razmiljajmo o vjenim istinama (44) 11 (1935)

324.

374

14. O, vi svete, plodne patnje (45) 3 (1936) 106-109. 15. Srce Marijino utoite nae (45) 5 (1936) 159-

163. 16. Poput Srca Isusova za due (45) 6 (1936) 212-213. 17. Ovako je u komunistikoj Rusiji s radnicima (45)

5 (1937) 164-168.

c) Prilozi u glasilu Kriarske organizacije Kri 1. Na kriarsku vojnu protiv boljevikog bezbotva,

2/1931, br. 1, 10-12. 2. Opasna aktivnost boljevikih bezboaca, 2/1931,

br. 2, 32-36. 3. Pod crvenim jarmom, 2/1931, br. 3, 57-61

d) Prilozi u asopisu ivot 1. [V. Kolakovi], In Christo Iesu, (10) 1 (1929) 26-31. 2. [V. Kolakovi], Alter Christus, (10) 4 (1929) 204-

209. 3. Boljevika kola, (11) 1 (1930) 24-32. 4. Kriza boljevike prosvjete, (11) 3 (1930) 122-134. 5. Boljevici protiv Boga, (11) 6 (1930) 282-294. 6. Hiromoine Pierre, LUnion de lOrient avec

Rome, (11) 10 (1930) 491-492, [recenzija] 7. N. de Baumgarten, Chronologie Ecclsiastique des

Terres Russes du Xe au XIIIe sicle. Orientalia Christi-ana n. 58; jan-febr. 1930. Roma, (11) 5 (1930) 249-251, [recenzija].

8. Delirij boljevikih bezbonika, (12) 1 (1931) 13-23.

9. Zaputena djeca. Kobne posljedice boljevikog braka, (12)3 (1931) 129-137.

375

10. Boljevizam konkretna apologija enciklike 'Re-rum novarum', (12) 5 (1931) 213-224.

11. Idejna pozadina jednog sukoba , (12) 8 (1931) 353-359.

12. Papa i novopoganska statolatrija, (12)10 (1931) 476-487.

13. Ruski Arhiv I.-IX., sv.: 1928-1930. asopis za po-litiku, kulturu i privredu Rusije, (12) 2 (1931) 84-85 [recenzija]

14. Georg Hoffmann S.I.: Concilium Florentinum, (12) 2 (1931) 86-87 [recenzija]

15. Joseph Douillet: Razgoliena Moskva, (12) 10 (1931) 493-494 [recenzija]

16. Ustanova ljubavi, (13) 2 (1932) 49-53. 17. Crkva i socijalno pitanje, (13) 5 (1932) 204-213. 18. Uzor katolikog intelektualca: Dr. Ivan Merz, (13)

5 (1932) 231-233. 19. Gurian Wald, Der Bolschewismus. Einfhrung in

Geschichte und Lehre, (14) 9 (1933) 425-426 [recenzi-ja]

20. Orientalia christiana (sv. XXI - XXIV), (15) 4 (1934) 187-190 [recenzija]

21. Orientalia christiana (sv. XXV XXVIII), (15) 9 (1934) 418-421 [recenzija]

22. Na novim putovima organizovanoga katolicizma, (15) 6 (1934) 241-247.

23. Novo pokoljenje radnike omladine, (15) 7 (1934) 293.

24. U znaku Katolike Akcije, (16) 1 (1935) 1-30. 25. Dogmatska pozadina Katolike Akcije, (16) 6

(1935) 241-250.

376

26. Haessle Johannes, Le Travail; Rocha Manuel, Les origines de Quadragesimo anno, Travail et Salaire travers la Scolastique, (16) 4 (1935) 187-188 [recen-zija]

27. Otajstvo ljubavi. Novogodinji ispit savjesti uz re-fleksije o naoj kat. akciji pred jaslicama, (17) 1 (1936) 1-23.

28. Scheller E. dr., Das Priestertum Christi im Anschlu-ss an den hl. Thomas von Aquin. Vom Mysterium des Mittlers in seinem Opfer und unserer Anteilnahme (str. 448.) Schningh-Paderborn, 1934, (17) 4 (1936) 186 [recenzija]

29. Dictionnaire de Spititualit Asctique et Mystique, Doctrine et Histoire, Publi sous la direction de Mar-cel Viller S.J., assist de F. Cavallera et J. De Guibert S.J. avec la concours dun grand nombre de collabo-raterus. Edit. Beauchesne, paris (117, rue de Rennes), (17) 4 (1936) 186-187 [recenzija]

30. Adam K., Jsus le Christ, traduit de lallemand par E. Ricard. Nouvelle dition revue et augmente (str. 374), Editions Salvator Mulhouse et Casterman a Paris (66, rue Bonaparte) 1934, (17) 5 (1936) 236-237 [recenzija]

31. Revolucija to dolazi, (18) 7 (1937) 321-329. 32. [Catholicus], Hrvatskom Metropoliti. In memo-

riam, (19) 1 (1938) 1-5. 33. [Catholicus], Plebiscit prilikom konkordata, (19)

2 (1938) 49-53. 34. Komunizam i obitelj, (19) 2 (1938) 99-105. 35. Korizmene misli, (19) 3 (1938) 153-155. 36. [Croata], Konac Austrije: Epilog ili Prolog?, (19) 3

(1938) 113-118.

377

37. [Catholicus], Opasne ekvivokacije, (19) 4 (1938) 177-179.

38. ovjeka nemam, (19) 4 (1938) 203-206. 39. Providencijalni ovjek Hrvatske, (19) 5 (1938) 241-

244. 40. Euharistijski Kralj na Dunavu, (19) 6 (1938) 321-

331. 41. Naosmo ovjeka, (19) 7 (1938) 437-439. 42. G. Bernoville, Isusovci. Tajna uspjeha, (19) 8 (1938)

459-471. 43. Kralju vjekova, kome sve ivi, (19) 9-10 (1938) 584-

586. 44. [Viator], Churchill Hitler i istona ekspanzija,

(19) 9-10 (1938) 610-615. 45. Pijo XI Veliki, (20) 2 (1939) 65-68. 46. [Miroslav], I nastala je no, (20) 7 (1939) 385-

387. 47. Tihi, znaajni jubilej..., (21) 7 (1940) 289-291. 48. 13 Vjekovna Hrvatska. 641-1941, (22) 1 (1941)

1-4.

378

LITERATURA1*

Rendi, Smiljana, Patrova sjetva, Glas Koncila 44/1990, 11. lipnja, 1990, 9.

Sekar, Ivo [Ivo Filipovi], Veliki i zagonetni S.T. Pogla-jen, Obnovljeni ivot (51) 3 (1996) 237-260.

Luki, Slavica, Hrvatski James Bond u sveenikoj halji, Tjednik, 8 oujka, 1997.

Maduni, Branko, Najmanje poznat u Hrvatskoj, Vje-snik, 6. travnja 1997, 9.

Vako, Vaclav, Profesor Kolakovi, I dio - Knjievna revija br. 3/4/5/6/ 1997, 34. do 49. s tim to su prve 3 stranice (od 34. do 36.) uvod Jaroslava Pecnika pod naslovom O knjizi Vaclav Vako PROFESOR KOLAKOVI, 37. str. ima naslov Vaclav Vako, kroniar Tomislava Poglajena - Kolakovia, ne pie iji je tekst, tako da pravi Vakov tekst poinje tek s 38. stranicom i traje do 49; II dio - Knjievna revija br. 1/2 1998, 67-79; III dio - Knjievna revija br. 3 - 6 1998,161-173.

Maduni, Branko, Najmanje poznat u Hrvatskoj, Vje-snik, 6. lipnja 1998, 9.

Horvat,Vladimir, Stjepan Tomislav Poglajen - alias pro-fesor Kolakovi, Obnovljeni ivot (61) 4 (2006) 515-519.

Popis vrela i literature na slovakom jeziku nainio je L. I. Krmpoti na kraju svoje studije Stjepan Poglajen alias To-mislav Kolakovi evangelizator Slovake, u: estak, Ivan (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profesor Kolakovi (1906.-1990.), Zbornik radova meunarodnog znanstvenog simpozija odranog u Zagrebu 28. rujna 2006. povodom 100. obljetnice roenja S.T. Poglajena, Zagreb, 2007, 371-372.

379

Horvat, Vladimir, Apostol u najteim vremenima XX. stoljea, Fokus, 15. rujna 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Predava na katolikim susretima, Fokus, 22. rujna 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Osnovao Zajednicu suradnica Krista Kralja, Fokus, 29. rujna 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Bio je dobroinitelj, Fokus, 6. listopa-da 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Bio je trn u oku i faistima i nacistima, Fokus, 13. listopada 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Drao predavanja studentima i sred-njokolcima, Fokus, 20. listopada 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Bijeg u Slovaku, Fokus, 27. listopa-da 2006. 58.

Horvat, Vladimir, Na udaru crvenih, Fokus, 3. studeno-ga 2006. 58.

Horvat, Vladimir, Uvijek je bio na strani siromanih, Fokus, 10. studenoga 2006, 58.

Horvat, Vladimir, Poglajen i Drugi vatikanski koncil, Fokus, 17. studenoga 2006, 58.

Donat, Branimir, Preueni ivot jednog od najmistini-jih Hrvata, Globus, 20. listopada 2006, 68.

Veki, Matija Maa, Lucidni evangelizator XX. stoljea, razgovor s prof. dr. Vladimirom Horvatom o Stjepa-nu Tomislavu Poglajenu, Katoliki tjednik, 2006.

Cviic, Christopher, The mysterious missions of Fr Pogla-jen: a personal memoir, Frontier Magazine, Keston Institute, UK, No 11, 2006, 19-24.

estak, Ivan, Stjepan Tomislav Poglajen kao urednik asopisa ivot. Idejna prosudba urednike slube, Obnovljeni ivot 1 (2007) 41-71.

380

estak, Ivan, Stjepan Tomislav Poglajen ako spolupra-covnik a redaktor asopisu ivot. Ideove posudenie doby a udalosti, Viera a ivot (17) 1 (2007) 42-53.

estak, Ivan (ur.), Stjepan Tomislav Poglajen alias profe-sor Kolakovi (1906.-1990.), Zbornik radova meuna-rodnog znanstvenog simpozija odranog u Zagrebu 28. rujna 2006. povodom 100. obljetnice roenja S.T. Poglajena, Zagreb, 2007. Zbornik obuhvaa sljedee priloge:

Krsto Cvii, Poglajen u svjetskom kontekstu, 27-31. Milan Simi, ovjek koji je stvarao povijest, 33-42. Ivan estak, Poglajen kao suradnik i urednik asopisa

ivot, 43-84. Miroslav Klobunik, Kolakovi i konfontacija s komuni-

stikom vladom, 85-99. Frano Glavina, Tomislav Poglajen u svjetlu izvora nastalih

radom OZNA-e, UDBA-e i SDB-a, 101-154. Vladimir Horvat, Poglajen kao vizionar i realizator, 155-

162. Bartulica, Nikola, Uspomene na nekoliko susreta s pa-

trom Poglajnom od ljeta 1965. do 1985, 165-170. Peraica, Margarita, Sjeanja na patra Poglajna, 171-183. Tukan, Slavica, Uspomena na patra Poglajena, 185-192. Tomljanovi, Ivan, Poglajen i radnika mlade, 193-196. Zenko, Franjo, Sjeanja na Poglajna, 197-202. Balta, Petar, Uz hrvatsko izdanje Bojeg podzemlja, 205-

207. Roland Jovanovi-Barolda, Rolando Barolda i Krsto Cvii

(priredili), Nesmireni zov, Prijatelji, U pustoj zemlji, Anto-logija iz olovnih vremena, 109-213.

Herak, Tomislav, Prikaz slovakoga zbornika Moderni evangelizator 20. st. Prof. Kolakovi i njegov uenik Anton Neuwirth i njihovo poslanje mladoj generaciji, 215-218.

Macan, Ivan, Socijalni nauk Stjepana Tomislava Poglajna: Temeljni obrisi ljudskog poretka, 219-230.

381

Simi, Milan, Propovijed na sv. Misi zadunici za Stje-pana Tomislava Poglajna, 231-234.

Horvat, Vladimir, Predgovor o autoru studije Stjepan Poglajen alias Tomislav Kolakovi evangelizator Slovake mr. Lazaru Ivanu Krmpotiu, 237-238.

Krmpoti, Lazar Ivan, Stjepan Poglajen alias Tomislav Kolakovi - evangelizator Slovake, 239-369.

382

SADRAJ

Ivan estak: Stjepan Tomislav Poglajen kranski personalist ................................................... 7

Duhovnost i domoljublje

Poi za mnom Razgovor izmeuIsusa i mladia ............................................................ 51O, vi svete, plodne patnje ..................................... 55Korizmene misli ......................................................... 60ovjeka nemam .................................................. 67Naosmo ovjeka ...................................................... 75Kralju vjekova, kome sve ivi ............................... 82Tihi, znaajni jubilej............................................... 89Uredba Obitelji ....................................................... 98U znaku Katolike Akcije ........................................ 109Pijo XI. veliki ............................................................. 16813 Vjekovna Hrvatska ............................................. 175Hrvatskom Metropoliti In memoriam .................. 182Providencijalni ovjek Hrvatske............................ 191

Antitotalitarni napisi

Konac Austrije: Epilog ili Prolog? .......................... 201Opasne Ekvivokacije ............................................... 215Churchill Hitler i istona ekspanzija.................. 221I nastala je no .......................................................... 232

383

Socijalna misao

Temeljni obrisi ljudskog poretka ........................... 241

Dodatak

ivotopis.................................................................... 369Bibliografija Stjepana Tomislava Poglajna ........... 373Literatura ................................................................... 378

BibliotekaHrvatska katolika batina 20. stoljea

1. Petar Grgec Na Goru Gospodnju Anketa o hrvatskoj katolikoj knjievnosti

2. Antun Mahni O lijepoj umjetnosti Kritike, studije i eseji

3. Drago epuli ivot i duh Studije i eseji

4. Ton Smerdel Duh umjetnosti Eseji

5. Rajmund Kupareo Um i umjetnost Eseji

6. Petar Grgec Katolicizam, kultura i politika lanci, govori i studije

7. uro Arnold Vjera, filozofija i umjetnost Govori i lanci

8. Ivo Lendi Katolicizam i kultura Eseji, lanci i polemike

9. Ilija Jakovljevi Izazov kranskog humanizma lanci, eseji i komentari

10. Bonifacije Perovi Drutveno-socijalne misli Eseji i lanci

11. Ivan Evanelist ari Suvremene spasonosne misli Eseji i okrunice

12. Ljubomir Marakovi Katoliki idealizam i realizam Studije, kritike, intervjui, lanci

13. Milan Ivi Socijalni duh i narodna kultura Studije, eseji i lanci

14. Stjepan Tomislav Poglajen Kranski personalizam Govori, lanci, studije

Knjige moete kupiti ili naruiti kod nakladnika:

Glas KoncilaKaptol 8, 10000 Zagreb

Tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319http://knjizara.glas-koncila.hr

E-pota: [email protected]

TisakGrafika Markulin, Lukavec

stjepan tomislav poglajen: kršćanski personalizam | govori, članci, studije

Documents