religija, demokracija i solidarni personalizam: na putu ka svjetskoj

IzvorničlanakUDK2–67:321.7 [2–67:141.144]:316.42

Primljeno 11. 6. 2010.

Bojan ŽalecUniverzavLjubljani,Teološkafakulteta,Poljanskac.4,SI–1000Ljubljana

[email protected]

Religija, demokracija i solidarni personalizam: na putu ka svjetskoj kulturi i civilizaciji

SažetakNa početku članka autor se bavi najnovijim radovima Petera Sloterdijka i Ulricha Becka, koji pokušavaju ocrtati kozmopolitsku kulturu i civilizaciju mira i tolerancije, pa i sudjelovanja, koja bi bila primjerena sadašnjoj situaciji. Autor upozorava na određene poteškoće, ograničenja ili manjkavosti njihovih pogleda i prijedloga i okreće se, u traženju odgovora o značaju i vrijednosti vjere za moderan svijet, radu Renéa Girarda. Njegov značaj ilustrira na primjeru problema faktičkog ostvarivanja ljudskih prava. Članak završava zagovorom solidarnog personalizma i obradom značaja vjere i religije u njegovom ostvarivanju s jedne strane, ali i, u njegovom svjetlu, doprinosom odgovoru na pitanje o pravoj vjeri i religiji (danas).

Ključne riječivjera, religija, svjetskakultura,civiliziranost,mir, (liberalna)demokracija, solidarnipersonalizam

1.

Peter Sloterdijk se sa svojomknjigomSrdžba i vrijeme1 iz 2006. dodatno učvrstiokaoznačajanmomentunutarfilozofskepolitičkepsihologije.UnjojizlažepovijestZapadasaspektathymosaodnosnosrdžbe.Radiseojednomod najimpresivnijih radova poslije Fukuyaminog bestselera Kraj povijesti i posljednji čovjek (1992).2IakosemožemovišeilimanjesložitidajeFukuyaminaknjigarecikliraniKojève,ipakseradiomalomremek-dijeluiradujemedagajeSloterdijkrehabilitirao.ŠtopredlažeSloterdijk?Štomoramohtjetiikakopostupati?Njegovodgovorrelevantanzanašuraspravunalazimoprijesvegaudvijenjegoveknjige,obaputa u zadnjim poglavljima: u već spomenutoj, u poglavlju »Zaključak: Sonestraneresentimenta«,iunjegovojgodinudanakasnijeobjavljenojknjizi

1

PeterSloterdik,Zorn und Zeit. Politisch-psy-chologischer Versuch,SuhrkampVerlag,Frank-furtamMain2008.

2

Francis Fukuyama,The End of History and the Last Man,PenguinBooks,London1992.Bliskiizvorovogradapredstavlja,kaoštojeautor zapisao u uvodu (str. xi), Fukuyamin

članak »TheEnd ofHistory«,The National Interest 16 (Summer1989), str. 3–18.U tojknjizi Fukuyama se bavi thymosom odnosno željompopriznanjuod stranedrugoga (Hegel,Kojève)kaoglavnim»motorom«ljudskepovijesti.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(85–100)

B.Žalec,Religija, demokracija i solidarnipersonalizam:naputukasvjetskojkulturi…86

Božja revnost: o borbi triju monoteizama,3 u poglavlju s naslovom »Postrevnost« (Nach-Eifer).Nabrojimomomentekulturekojepredlažeautor,kojijeu Eurotaoizmu zapisaodamožebitipametansamopojedinac:temeljnalockeovskaprava(život,slobodaivlasništvo);Nietzscheovhigijenskiprogramoslobođenjaodresentimenta;postmonoteističnost;poštivanjeneotuđivihpravaosobe;gajenjepolitike,kojajevježbauravnoteži;sukobljavanjesentropičkimprocesima,prijesvegasdemoraliziranošćuiugrožavanjemokoline;gajenjegledanjaočimadrugoga,nakojemsetemeljirazumnakultura,kojagradinazapažanjimadrugogreda.Uzugodantijekvježbemogaobiserazvitikompletmeđukulturno povezanih disciplina, koji bi si, prema Sloterdijku,moždaprviputdosadazaslužioimesvjetska kultura.4MalopodrobnijiiinformativnijijeSloterdijkovodgovoruBožjoj revnosti. Tu uzaključnompoglavljupočinjesaspoznajom,kojasetemeljinacjelokupnojrefleksijiuknjizi,dačinovinasiljaonihkojisuslijedilikršćanstvo i islamnisubilisamoizopačenjaodnosno»krivotvorenja«inačebenignedoktrine,nego se radilo o manifestaciji ratozovnog (polemogeničkog) potencijala,nerazdruživog od njih. Sloterdijk se oslanja na radove JanaAssmanna, nanjegova razmatranja psihopovijesne cijene monopolnih zahtjeva za istinom i na njegov pojam antireligije.5Sloterdijkseposvetioistraživanjuposljedicaantireligija.Kaoprimjereantireligijeonnavodianti-egipatsku,anti-kanaanskuianti-babilonskuantireligijužidova,raznolikuantireligijukršćanina,kojajekombiniralaantirimske,antigrčke,antižidovske iantipoganskekvalitete,antižidovsku religiju muslimana, koja je prvenstveno povezivala antipoliteističke,a takođerdjelomiceantikršćanske iantižidovskemotiveprotesta.DaljnjiprimjerciantireligijekojenavodiSloterdijksu:građanskoprosvjetiteljstvo18.stoljeća,posebiceuzelotskimtijekovimaFrancuske revolucije s totalitarnim kultom razuma i kreposti koje je razotkrivalo antireligijske karakteristike,unekimprimjerimasfanatičkomantikatoličkomiantifeudalnomusmjerenošću;6 militantni ateizam komunista koji se temeljio na odbacivanju većineprijašnjihkulturnihtradicija(građanstvojepostaloprimarnipredmetmržnjekomunizma);fašističkipokretisusetakođerepizodičkipokazalikaonacionalističke-apokaliptičkeantireligijekojima je tondavalaantisemitska,antikršćanskaiantikapitalističkarevnost.Većiznabrojanogvidisedasuobimandiozapadnepovijestiobilježilerazneantireligijekojimajezajedničkakombinacijaborbenostiiprisvajanjaistine,štojenaravnopoticalonestrpljivost.Sloterdijksezauzima,slijedećiAssmanna,zapovratakpotisnuteipogaženekulturetolerancijeegipatskog(potencijalnotakođermediteranskogiindijskog)tipa,itonesamonarazinietikevećtakođerontologijeikozmologije,zaštojeAssmannpredložioimekozmoteizam. Radi seoreligioznompogledunasvijet,jezgrukojegpredstavljaprincipraznolikogpredočavanjanajvišeg,kojiisključujejednostranezelotskeredukcionizme.Sloterdijkujestalodoaktivnogprisjećanjanalakšu,zračnijureligioznuklimu,ukojojotrovneprijateljstvadoalternativnihkultova(još)nijeprožeo(čitavo)društvo.Onželiprocvatstare-noveparadigmemudrostikojabiuništilatemeljereligioznogfanatizmaisključujućihmonoteizama.7Prema Sloterdijku, liberalna i kozmofilska renesansa se manifestirala uNietzscheovoj »didaktičkoj poemi« Tako je govorio Zaratustra u kojoj je Nietzscheizveoreligiozno-filozofskezaključkeizmodernekritikenestrpljivosti.Utom»petomevanđelju«,kakojedjelonazvaosamautor,formuliranjeuzorakantireligije.Ovodjelo,premaSloterdijku,označavapočetakperiodaprosvijetljenepovatrenosti.Njenujezgrupredstavljanadilaženjebinarnogilidualističkogshematizma,kojijekarakterističanzacjelokupnimonoteističkizelotizam,dočimjeZaratustrasuprotnoizabraopostmonoteističkukulturu mudrosti.Nietzschejeizložiokulturnoterapeutskiprogramkojibitrebaodo-



vestidopluralističkograzmatranjakritikeperspektivističkoguma.CiljNietzscheovog posthigijenskog projekta bila je erozija resentimenta koja vodi u metafiziku, što uključuje destrukciju svake opsesije onostranim (ustrajanjunasvijetuporedovog,»našeg«),akojegbicijenanavodnobilaizdajaživotanatom,»istinitom«svijetu.Nietzscheovakritikaresentimentatemeljisenapsihološkojtvrdnjidasekodsvakogmetafizički-religioznogzelotizmaradiokripto-samoubilačkomporivuksvijetusonestrane,patološkomsimptomu,nihilizmukojisekrijepodmaskomreligioznogidealizma,nasilnomprenošenjuobezvređenjaodnosnopripisivanjubezvrijednostidrugima.ImeBogajesamouvodantekstželjezaistrebljenjem,uništenjem,preneseneodnosnopreusmjerene iznutra prema van.Upokušajudaseriješisamasebe,takvadušapokušavaspriječitisvijetokosebeda idaljepostoji.Radi seomržnji samogsebe, svihdrugih ičitavogsvijeta, omizantropiji imizoniji. Sloterdijk upozorava da konvencionalne,kroničke i blage oblike takvog oboljenja, koje se utjelovljuje u gostoljubivimcrkvamaikompatibilnojesradostimadugogživotaičaksodređenimsekularizmom (Sloterdijk navodi primjer običnog talijanskog katolicizma),nesmijemozamjenjivatisnjegovimakutnimmanifestacijama,predstavnicikojihželenametnutisvojekonačnorješenjezbog,tj.uime,dobrogionostranog.Njihovametafizikajeorispozivanasvetirat.8Uzdižućumetafizikuzamjenjujegorkiaktivizam,religioznunetrpeljivost,nepotpunostsebeidrugih,štovodiurevnostuapokaliptičkomimesijanskomizdanju.Radiseobolnojnetrpeljivosti,dabiseprekinulosastvarnošćuštojemogućehitnije,zadjelovanjeusmjerupaljenjasamoubilačkihvatri,zasuicidalnoiujednoglobalnousmjerenudinamiku,zateatralnoostvarivanjesecundum non datur. Kad se jednomnađemouapokaliptičkomtunelu,gubisehorizontitimesvakiosjećajdaučestvujemouokolinikojusemožeoblikovati.Natojraziniotuđenjanestajesvakitragodgovornostipremapostojećemsvijetu.Sveštovrijedijehipnozapomoćukojeseaktivistipripremajunakrajusvetojcrnojrupi.9 U po

3

PeterSloterdijk,Gottes Eifer: Vom Kampf der drei Monotheismen, SuhrkampVerlag,Frank-furtamMain2007.AmeričkiprijevodGod’s Zeal: The Battle of the Three Monotheisms (prev.W. Hoban), Polity Press, Cambridge,UK&Malden,USA,2009.

4

P.Sloterdijk,Zorn und Zeit,str.356.

5

P.Sloterdijk,God’s Zeal,str.150–151.

6

Ibid.,str.153.

7

Ibid.,str.154–155.

8

Ibid.,str.156–157.

9

Ohipnotiziranostipromjenom,kojajeposljedica pomanjkanja odgovornosti prema drugima i prema svijetu,moglo bi se s dobrimrazlozima raspravljati ne samo s obzirom na proteklu komunističku,marksističku i ljevičarskuteoretskumisao,negoisobziromna

suvremenu, slavnu i popularnu. Možemo listvarno zbog nezadovoljstva sadašnjim svijetom kapitalizma i liberalne demokracije opet riskirati sto milijuna žrtava, koliko iznosicijena komunističke pustolovine? Inače setakorazličitifilozofikaoštosuS.Žižek,W.Galston (Liberal Purposes: Goods, Virtues, and Diversity in the Liberal State,CambridgeUniversity Press,Cambridge 1991.; usp. takođermoju studiju»Izvoripravog liberalizma:omoralnimi religioznimtemeljimadobrogdruštvaidržave«,u:W.Galston,Liberalni nameni, Študentska založba,Ljubljana2008.,str.425–462)iF.Fukuyama(The End of History and the Last Man)slažuutomedaliberalizam nije samodostatan, da nema neutralnog liberalizma i da liberalizam za svoj opstanaktrebavanjsku(dublju)pomoć.Žižekje,naprimjer,zapisao:»Liberalizamsamnijedovoljno jak da bi spasio svoje bitne vrijednosti.«(Usp.SlavojŽižek,First as Tragedy, Then as Farce,Verso,London&NewYork2009., str. 76.) Ako te »pomoći« ne bude,proturječjaliberalnedemokracijećejeusvakomslučajuuništiti.Dasetonećedogoditi,uzimajućiuobzirrazvojdogađaja,nikakonemožemoreći.



gledutih»monomitskih«redukcija,Zaratustrinjepristup,premaSloterdijku,s njegovim upozorenjem da moramo biti vjerni zemlji i da trebamo one koji pripovijedajuodrugomsvijetuposlatiliječniku(filozofjepremaNietzscheuodnosnoSloterdijkukulturniliječnik),veomaaktualan.Zapravo,tvrdiSloterdijk,aktualnijinegoštojebiopotkraj19.stoljeća.Ipak, dodaje Sloterdijk, s Nietzscheovim »dijagnostičkim instrumentima«mimožemozahvatitisamomanjidiomnoštvasuvremenihopasnihpojava.Kaoštonaprimjermeđuočajnimkriminalcimapostoji»samoubojstvopolicajcem«,upozoravaSloterdijk, takopostoji i»samoubojstvoantikristom«kodmnogihapokaliptičkihratnika.Bijessuvremenihkršćanskih,židovskihi islamskih apokaliptičkih revnih osoba prikriva religiozno prikriven umorodsvijetaiživota.10 Umjereni vjernici mogu zapaziti da su zeloti i apokaliptičkiratniciuobičajenoaktivistiizakojihjekratkaobuka,kodkojihsrdžba,resentiment,ambicijaitraženjerazlogazanasilnostprethodeistinitojvjeri.Religioznikôdslužiisključivo»tekstualizaciji«društvenouvjetovanog,egzis-tencijalnogbijesakojinavire,moravan.Vrlorijetkogamožemoograničitireligioznim upozorenjima. Navodna religiozna pitanja su zapravo povratak društvenih pitanja na globalnoj razini biopolitike.Takvajedaklesuvremenasituacija.Štojepotrebnoučiniti?Sloterdijkpreporučujedemografskoprosvjetljivanje(kritika»prekomjernogproizvođenjaljudi«) i suvremenu razvojnu politiku koja bi izvozila tajne proizvodnje i distribucijeiusiromašneilinerazvijenezemlje.Monoteizmi,premaSloterdijku,neznajuništaotomeilisuutompogledučakkontraproduktivni.Utakvojsituacijirazumnereligijemorajutražitisavezništvosasekularnomcivilizacijom i njenim teoretskim zbirkama u kulturnim znanostima odnosno disciplinama.Samo takoćebitimogućeneutralizirati »apokaliptičkedirektore«.11 Potrebnojetakođerosiguratidasesviosjećajukaopobjednici.Samoonikojinisugubitnicibitćespremnipreuzetiodgovornostzazadaćekojezahtijevajuvelike koalicije.Globalizacijaznačidacivilizacijecivilizirajujednadrugu.Odsudnjegdanapotrebno je preusmjeriti se k svakodnevnom radu. Otkrivenje će postatiekološki izvještaj i ocjenao stanju ljudskihprava.Sloterdijk traži temeljsvognazorau»etosuopćekulturneznanosti«.Činisedaseonnadadabitaj etos mogao (kod nereligioznih) nadomjestiti religiju. Religiozni vjernici imajuibezkulturnihznanostireligiju,anereligioznivjernici(međunjimaiSloterdijk?)umjestoreligijeimajukulturneznanosti.ČinisedajetakvorazumnonadilaženjezelotstvaistvaranjeodnosnogajenjesvjetskekultureononaštoSloterdijkciljariječima‘civiliziranje’,‘svjetskakultura’,‘post-zelotizam’,‘postmonoteizam’. Na kraju Božje revnosti onovakoformulirasvojuvjeru:

»Toćuponovitikaokredo,zakojegželimdaimamoćdaseširijezicimaognja:putcivilizacijejejedini,ijošuvijekotvoren.«12

Prematome,ništanijekrivosrevnošćukaotakvom.Naprotiv.Bezrevnostinemaništa,onajeizvorsvega13štoinačemožebitidobroililoše.Alidobrarevnost (post-revnost,alikoja je jošuvijekrevnost),koja je (danas) jedina(moguća)dobrarevnost(samojejedanputjošotvoren)jerevnostzaonimnaštoSloterdijkreferirasizrazima‘civilizacija’i‘svjetskakultura’.Štorećiposlijeizloženog?ČinisedaseiSloterdijkslažedabeztakveilionak-ve vjere i bez thymosanemaništa.Obojesukaožene(kaoštoihpredočujeposlovica):snjimajemuka,beznjihsenemože.Neradise»samo«otomeda bez thymosačovjeknebivstvujekaočovjek,negootomedačovjekubez



thymosaivjereprijetinestanakuopće.Sekularninereligioznisvijettrebalabispasitivjerakojasetemeljinaopćojkulturnojznanosti.Iznjetrebaobirastithymos, hrabrost,pravednost,umjerenost, sposobnostodricanja, žrtvovanjezadrugogitd.,ukratko,kvaliteteljudikojesupotrebnedabi(idalje)postojalikaoljudi.Jelitorealnaopcija?U pogledu sadašnjice mogu upozoriti primjerice na maćehinski odnos dofilozofije i teologije(inekvantitativnogilinepozitivističkogistraživanjanapodručjuhumanistikeuopće)uokvirimafinanciranjaistraživačkihprojekatanaraziniEU,paiupogledufinanciranjaprijevodahumanističkihtekstova.Auprošlostivećjesv.Augustinfilozofimakojisudospjelidoprihvaćanjamonoteizmapriznaopravilnostnjihovognaziranja,alijeistovremenonjihovudruštvenumoćocijeniokaovelikunemoć.Moglibismorećidaihjeproglasiozapolitičkenule.14 Možemolistvarnovjerovatidaćekulturnaznanost,beznekedrugevjere,samabitidostatnaljudimapomoćidasačuvajuvlastitučovječnostičovječnostdrugih?Imalistvarnosekularnakulturnaznanosttumoć?KodSloterdijka,kojiumnogočemuslijediNietzschea,potpunojeodsutangovoropotrebizaponiznošćuisućuti.Možemolipreživjeti,kaoljudi,bezsućuti?Goloverbalnoponavljanjedajepotrebnopoštivatineotuđivaprava osobe je premalo.15

KadaSloterdijkgovoriorazvojnojpolitici,kojauključujepomoćusmisluuvođenjasiromašnihilinerazvijenihu»tajne«proizvođenja,onproglašavamonoteiste (kao takve) kontraproduktivnima. To je teško prihvatljiva tvrdnja sobziromnamnoštvomonoteistakojizagovarajuupravotakvouključivanjeslabijih i marginaliziranih.16Odgovorbimogaoglasitidariječ‘monoteizam’Sloterdijkupotrebljavasamozaisključujućimonoteizam.Alitonijepošteno.Monoteizamkaotakavjošnijenužnoisključujućiiakousebiimapotencijalzaisključivanje.Kakavresentimentmonoteističkihreligijasekrijeuustrajanjunatakvojupotrebiriječi‘monoteizam’?Beletristikuzasvojživotbezsumnjenetrebajupojedineosobejerimamnogotakvihkojiživebezknjige,paipaksudobriiimajulijepživot.Aliknjigubezsumnjetrebačovječanstvo.Sličnomožemorećizareligiju.Zatonijepitanjereligija–dailine,negokak-va (je primjerena) religija.

10

P.Sloterdijk,God’s Zeal,str.157–158.

11

Ibid.,str.159.

12

Ibid.,str.160.

13

SličnomožemorećioGirardovojmimetičkojželji.Itanijelošakaotakva,naprotiv,onajenešto dobro jer iz nje, kao što kažeGirard,izviresve:»Možebitiubilačka,možebitirivalska; ali ona je i osnova herojstva i predanostidrugimaisvega.«(Prim.J.G.Williams(ur.),The Girard Reader, A Herder & Herder Book, The Crossroad Publishing Company,NewYork2004.,str.64.)

14

Prim.ErnestL.Fortin,»St.Augustin«,u:LeoStraussiJosephCropsey(ur.),History of Political Philosophy, TheUniversityofChicagoPress,Chicago–London1987.,str.191.

15

Kakoćetonaprimjerpomoći»dojilji«Africiunatjecanjusostalima2050.,kadaćenasvijetu biti otprilike 9 milijardi ljudi i mogućaoskudicahrane ivode?Razvijenedržaveveć sada akumuliraju zalihe vode i hrane, aAfrika…Štoćebiti2050.sAfrikom,akonebudemilosrđaikonkretnihmilosrdnihosoba?HoćelibitidovoljnodaAfrikancimapomognemo da se odupru, pobune, s oružjem, uratu, kao što predlažu marksistički ukorijenjeniljevičari?

16

Usp.npr.radpredstavnikaameričkekatoličke moralne i socijalne misli Davida Hollenbacha,S.J.,The Common Good and Christian Ethics,CambridgeUniversityPress,Cambrid-ge 2003.



2.

MaloodređenijiodgovornatopitanjemožemodobitiuknjiziUlrichaBeckaVlastiti Bog: o sposobnosti religija za mir i njihovom potencijalu za nasilje,17 kojajeumnogočemuzapravosociološkaaplikacijairazradaSloterdijkovefilozofijeizknjigaSrdžba i vrijeme i Božja revnost.Naglašavanjepoliteizma,značajapolivalentnelogike,kozmopolitizam(kaosuprotnostuniverzalizmu),gledanjeočimadrugog,problematiziranjeodnosaizmeđuistineimira,čakiLessingova parabola o prstenu iz njegova dijela Mudri Natan(Sloterdijkjerazvija u Božjoj revnosti),svetonalazimonajprijeuSloterdijku,advijeodnosno jednu godinu kasnije u Beckovom Vlastitom Bogu.ČitanjeBeckasvakakopomažekodformiranjaboljepredodžbeirazumijevanjaSloterdijkovihzamisli.MoglibirećidajeBeckmoždaipoštenijijeronjasnogovoriotomedareligijaimadvaobraza:onogakojinaglašavabriguzabližnjeg,bratstvo,mir,idrugog,kojijenasilaniisključujući.Sloterdijktakođergovoriotomeda religijemogubiti razumne ipostzelotske, ali jenjegovaupotreba riječi‘monoteizam’ neprimjerena i po meni nepoštena jer on o razumnim religijama govorisamokaoopostmonoteističkim.IupogleduodnosaistineimiramoždajeBeckovodgovormanjedubok,alijezatoartikuliraniji.18

Ukakvomsupoložaju,premaBecku,religijedanas?Sjednestraneglobalizacijaimnudimogućnostdananovootkrijusvojutransnacionalnudimenziju.Alipostojiidrugastrana:akosureligijeuvijektranscendiraleteritorijalneinacionalnegranice,kojesusečiniletakvedaihnijemogućerasklimati,ali(ujedno)iotvaralenoveponoremeđuvjernicimainevjernicima,štoondaimanovog?Beckodgovara:Udanašnjemsvijetugustoćakomunikacijskihtehnologija,čijirezultatjetodajesvatkosvakomesusjedilibližnji,vodiukontaktmeđusvjetskimreligijamaiunjihovuinterpretaciju,aovaposljedičnousudar,suprotnost,sukobuniverzalizama,usveprisutankonfliktotkrivenihistina,kaoidotendencijakmeđusobnojdemonizacijidrugihvjernikačijeseljudsko dostojanstvo stavlja pod upitnik. Nadalje se u europskom kontekstu javljaparadoksdruge,religioznemoderne:(is)pražnjenjecrkavaiistovremenoponovno religioznozačaranjemisli i radnji, postupanja ljudi, slabljenjereligijskihorganizacijaiistovremenojačanje»tekuće«(Bauman)religioznostipredstavljajudvijestraneistogarazvoja.PremaBecku,religijamasusvojstvenadvaobraza(ambivalencijatolerancijeinasiljauokvirimareligija):1.čovječnii2.totalitarnoiskušenjeureligiji,kojejeneodvojivoodnje.Takođerpostojedvijestraneuniverzalizmareligija:1.kozmopolitskobratstvo,kojetranscendirarazredeinarode,i2.demonizacijareligioznodrugoga,kojasedogađala tijekompovijesti. ZatoBeck tvrdi daBogmože civilizirati, ali ibarbarizirati ljude.Becksipostavljapitanje:Akojereligijaonoštonasrazdvaja,zaštoreligijanebimoglabitionočimemožemopremostititarazdvajanjaodnosnorazdvojenosti?Radiseopovezivanjurazvojareligije,kojegizrazitozapažamounašojsuvremenosti,usmjeruindividualizacijereligijeipotencijalateindividualizacije u pogledu doprinosa odnosno gajenja mira i koegzistencije na svijetu. Usprkos globalno postavljenoj težnji,Beck se u svom razmatranju religijekoncentriraprijesveganakršćanstvo.ŠtojezaBeckaindividualizacijareligijeodnosnoreligija/vjeravlastitogBoga?OnseusklopugovoraovlastitomBoguprotiviteziokrajureligijeigovoriodolaženjunovevrsteanarhizmasubjektivne vjere, koja transcendira sve religiozne granice i kojoj svemanje odgovaraju dogmatski okviri postavljeni od strane institucionalizirane religije.Tasinkretičkatolerancijaneširisesamounutarreligioznosti,kojajeodvojenaodinstitucija,većsemožeprakticirati iunutarinstitucionalnih



oblika(BecknavodiprimjerJapana).OsnovnuidejuvlastitogBogapokušavačitateljupribližitinaneznanstven,nesociološkinačin,naprimjerudirljivogdnevnikažrtveholokaustaEttyHillesum.ReligijavlastitogBogakaotakvanijevezanananekuposebnuokolinu,obrede,crkvu,naukiliteologiju.Možeseodvijatimeđuzidovimaiusamoćivlastitesobe.ReligijavlastitogBogajezapravodrugiizrazzavišeilimanjeindividualiziranureligiju,kojapredstavljasuprotnostcrkvenoj,kolektivnojidogmatskojreligiji.Karakterističnozaindividualiziranureligijujeprimatemocionalnogpredracionalnim,primatosobnog iskustva pred ovom ili onom teologijom.PremaBecku, individualizacijareligije jeugrađenaukršćanstvo.Beckpojavečestorazmatra,moglibismoreći,skoronahegelovskinačin,sobziromna suprotnosti ili, njegovim rječnikom, »proturječja« koja ih konstituiraju.I takvoproturječje,koje tvorikršćanstvo,upravo je iosnovanjegovoj tezidajeindividualizacijainherentnakršćanstvu.Ukršćanstvujenaimesjednestrane naglašen pojedinac, stvorenost čovjeka na sliku božju, naglašena jesavjestpojedineosobei(vjerska)sloboda,alisdrugestranepojedinacmožeigriješiti.Tasuprotnostjeprisutnaukršćanstvuvećodsamogpočetka.Jedanod vrhunaca prijeboja individualnog momenta bez sumnje predstavlja Lutherova»revolucija«.Lutherjesâmrekaodanećeinemožezanijekatiništaštojerekaoiučiniojernemožeićiprotivsvojesavjesti.Aliipakjeprotestant-ska individualizacija u usporedbi sa suvremenom individualizacijom ostala nekako na pola puta jer je ostala pri mjerilu teksta kao onog objektivnog i univerzalnogmjerilakršćanstva.Zato jeostalauodnosupremahereticimaisto takonemilosrdnakaokatoličkadoktrina(sv.TomaAkvinski) ipraksa.PrisjetimosesamoCalvina.BeckutomkontekstuupozoravanaSébastienaChâtillona(SebastianCastellio)injegovuknjiguDe haereticis(1554.),kojijezanjegapravisvjetionikuborbizavjerskusloboduitoleranciju.ChâtillonjenekovrijemesurađivaosCalvinom,alijezatimbioogorčenzbognjegovogspaljivanjaprotestantauŽenevi.

»ChâtillonutemeljujesvojeogorčenjetimedajeBiblijapunazagonetkikojesusekršćanivećdugimstoljećimatrudiliriješiti.Svetopismojezbirkariječiiizjavakojejemogućeinterpretiratinarazličitenačine.Štoutomkontekstuznačiriječ‘krivovjerac’,pitaseChâtillon,kojinavodiisvojodgovor:nemožemoprepoznatinijednodrugoznačenjeodonogadasukrivovjercikršćanikojinamseprotiveisnamasesvađajuopravilnomtumačenjuBiblije.«19

Proces individualizacijeukršćanstvujekasnije jasnoprimijetioDurkheim,kojijerekaodasesvetostreligijeprenosinapojedinca.Prematome,individualizacijapremaBeckunijeneštoštobiušloukršćanstvoizvana(kaousiljeno)ilibimuonobilopodvrgnuto,većjeonakršćanstvuunutarnja.Pojavakojasesasuvremenomindividualizacijomreligijetijesnoispreplićejekozmopolitizacijareligije,kojunesmijemozamjenjivatisbilokakvimuniverzalizmom.Kozmopolitizacija religije takođernije samonekakav religiozniaspektglobalizacije.Dočimsekodglobalizacijeradionečemuštoseodvijavanpojedinca,individualizacijajebitnounutarnjiproces.Religijesubilevećodsamogpočetkaglobalniakteriimožemorećitakođerdaje»proturječje«

17

UlrichBeck,Der eigene Gott. Von der Friedensfähigkeit und dem Gewaltpotential der Religionen, VerlagderWeltreligionenimInselVerlag,FrankfurtamMain–Leipzig2008.

18

Svakako Srdžba i vrijeme, Božja revnost i Vlastiti Bog dobro i korisno dopunjavaju jed

nadruguiformirajunekakavkomplet(danekažemtrilogiju).Svakaodtetriknjigeječitateljunajrazumljivijaondakadapročitaostaledvije.

19

U.Beck,Der eigene Gott,str.145.



između individualizacijskog ikolektivnogmomenta religije,premaBecku,usprkosnjegovomkoncentriranjunakršćanstvo,više ilimanjeprisutnoiuostalimreligijama.Također,nesmijemopoistovjećivatiindividualističkimomentreligijesegoizmom.Religiozniindividualizamnijeegoizam,negoprijesvegaslobodaodkakvihkrutih(dogmatičkih)okvirakojiograničavajupojedincadaipakonsamodlučujeotomevjerujeliiline,štojepravavjera,nenajzadiotomekakavjepravireligiozniiliposebicekršćanskinačinživota.Tako je, premaBecku, kršćanstvo, pa i katoličko, religija koja ima u sebiizrazito ugrađen individualizacijskimoment usprkos tome da 2000 godinaobznanjujeisto(datrebapomagationimakojimatrebapomoć).Kozmopolitizacijareligijeimaviševidova,jedanodnjihjesinkretistički,amogućnosttogsinkretizma omogućuje individualizacija religije odnosno religija vlastitogBoga.Alitajsinkretizamikozmopolitizam,kaoštovećrečeno,nijenikakavuniverzalizam:univerzalizamipakisključujeistvarakrivovjerce,dočimtonevažizakozmopolitičkusinkretističkuindividualiziranureligioznost.Primjertakve kozmopolitske religioznosti predstavljaju npr.: oni švicarski katolicikoji,unatočsvojojkatoličkojvjeri,vjerujuiureinkarnaciju;Gandhi,kojijetekkrozočiZapadashvatiodubinuvlastitehinduističkereligije;ilipakreligioznostuJapanu,gdjekombiniranješintoističkih,kršćanskihibudističkihelemenataureligioznostijedneosobeiligrupenijeništaneuobičajeno.Becknaglašavačinjenicudajezapovijed»nemojimatidrugihBogovaosimmene«tuđaazijskojreligioznostiipremaPeteruBergerunavodiriječipoznatogjapanskogfilozofadakodnjihsvakiinteligentančovjekznadajebogovavišeidazakonisključenekontradikcijenevrijediuniverzalno.UpogledustvaranjamiraBeckodbacujeuniverzalističkureligijuikladisenakozmopolitsku religioznostkoja, izgleda, tražinekuvrstu individualiziranereligije.Alitajeindividualiziranareligija,premaBecku,dalekoodsigurnostiodopasnostizapadanjaupraznuinstantmješavinu,pripremljenupopotrebiodtogadaodBoganapravimosvojuigračku.Kaoštopostojiopasnostfundamentalističkogprisvajanjareligije,takopostojiiopasnostnjenogindividualističkogprisvajanja.Sdrugestrane,individualiziranareligijajenačinreligioznostikojijemogućusadašnjemvremenuodnosnokojimuodgovara.Beckutvrđuje,kaoštojetoprednjimustanoviovećThomasLuckmannkojijeuveoizraz‘nevidljivareligija’, da religioznost ne nestaje, nego se samo promijenio oblik ili način religioznosti.Granica izmeđuobjevrste religioznosti, individualiziranenajednojstraniivišecrkvenetekolektivnenadrugoj,takođerjeigeneracijskiobilježena.Mladimasovnonapuštajureligiozninačinsvojihroditeljaisto takokao štonapuštaju stranačkinačinpolitičkogdjelovanja, socijalnuučlanjenostusindikateislično.Svesutoaspektiindividualizacijekojiipaksamiposebijošnedozvoljavajuzaključivanjeomanjojreligioznostiimanjojdruštvenojangažiranosti.Alitakvostanjenasipakpostavljapredpolitičko-teološkeizazovekojiuključujuipitanjekolikije(ilimožebiti)društveniipolitičkipotencijaltakveindividualiziranereligioznosti.Beckupozoravaina»nečistost«religijausmislunjihoveuzajamneisprepletenosti,međusobnogpreuzimanjaelemenataitakođeruzajamneuvjetovanosti.Nitijemogućenitibi bilo pošteno odvojiti niti te pletenice jednu od druge i to je još dodatni razlogprotivvjerodostojnosti ikakvihfundamentalističkih težnjipočistostiisterilnosti.Beckutomekontekstunegovorisamootolerancijiizmeđureligijaveć,sdrugestrane,io»podjelivlasti«međunjima.Udanašnjedobajeusvakomslučajuzamnogeneprihvatljivaduhovnostkojabiseprotivilasnažnim ili osrednjim idealima (zapadne) sadašnjice: određeni individualizam,idealsamoostvarenja,idealautentičnosti.20 Religija vlastitog Boga ta



kođerneznačinužnoreligioznostuzasebnojsferi;individualiziranareligijaireligijauzasebnostisudvarazličitapojmakojiseposvojojekstenzijinikakone pokrivaju u potpunosti.Beckrazlikuje,upogledureligije,predmodernuduhovnost,modernu,post-modernu(relativizamiodbacivanjegovoraoistini)idrugumodernu,zakojujekarakterističnakozmopolitskareligioznost:

»Izmeđupostmoderne-antimodernereligioznostisjednestrane,iobećanjaiprijetnjipostmodernereligioznostisdruge,otvarasekozmopolitskareligioznostdrugemoderne.Ovanegiraoboje–postmoderniapsolutističkirelativizam,kaoiprivatizacijureligije.Tavizijatemeljisenafaktičkidanojhistorijskoj‘nečistosti’svjetskihreligija,priznavanjunjihoveisprepletenosti,njihoverazličitostiijednakosti.Time,dasereligijeučegledatinasebekrozočidrugihitakosena-novorazumjeti,onenegubesvojeposebnostiitakođernepropadajuunekakvomdekadentnom,anarhičnom,sekularnomrelativizmu.Naprotiv,onetimebogatesvojureligioznost,uzajamnosejačajuitakomogučak–bezdaseuhvateuzamkefundamentalističke,religijskeantimoderne–nanovnačinizvoditiioblikovatijavnuulogureligijeipostsekularnemoderne.Sizrazom‘kozmopolitski’mišljenajereligijskapromjenaperspektive,internaliziranakonverzija‘kaoda’,uživotnojpraksiostvarenaistovremenostisposobnostvidjetivlastitureligijuikulturukrozočidrugereligijeikultureDrugih.Alikolikajerealističkamogućnostdabisetaj‘kozmopolitskiduh’svjetskogdruštvaifaktičkiostvario?«21

U zadnja dva poglavlja knjige Beck se bavi s pet modela civiliziranja svjetskihreligijskihkonflikta(modelsporednogučinka:civiliziranjesindividu-alizacijomreligija;tržišnimodel:robnioblikBoga;modelreligijskeneutralneustanove/Habermas/;svjetovnietos;metodološkakonverzija/Gandhi/),sproblematikomprvenstvaistineimiratesbudućnošćureligijausvjetovnomdruštvurizika.SjednestraneBecksezalažezaprednostmirapredistinom,asdrugestraneonzavršavaunekakvom»dualističkompluralizmu«jersenakrajuzalažezaprvenstvoobaju,kakoistinetakoimira.Njegovostajališteprema tomenije sasvim jasno. Ipak,ako tvrdida jepotrebnaivjerauistinusvojihpogledaivjerovanja,kaoibrigazamir,dajepotrebnopragmatičnomudroikontekstuprimjerenozalaganjezajednoodnosnodrugo,možemosesnjimsložiti.Ljudinemoguživjetikaopotpuniskeptici i pri tom se u svojim uvjerenjima i vjerovanjima o tome što je istinito ištonije(bitno)razlikuju,aujednonužnomorajusudjelovatiistvarati,štopretpostavljamir,aujednogaigaji.Kakvajeondazadaćaisudbinareligije?Becknakrajuknjigetvrdi,nadovezujućisenaekološkuproblematiku,dajetemeljnopitanjesadašnjicekakopostićiglobalnupravednost.Nasocijalneipolitičkeposljedicepodnebnihpromjenanijemogućeodgovoritisasolističkimnacionalnimakcijama,aitehničkeinovacijenaravnonisudostatne.KodostvarivanjatepravednostiodbitnogjeznačajauključivanjekulturnoDrugihuvlastitoodlučivanjeituseotvaraizazovizadaćazareligijskeaktere:

»Nisuli,usvjetluglobalnihrizikaizbogterorairatova,podnebnihpromjenaisiromaštvaaizbogpogođenečastireligijskiDrugih,upravoonisposobninaroderazličitihvjerovanjaizvestina‘zajednički’putpravednosti?Iliutomsmisluusvjetovnojjavnostibaremprimjetnopodićisvojglaszatoštotrebaučinititenatajnačinpragmatičkismekšatiiublažitisvojedogmatičkenapetosti?MoždajeupravotoimaoumislimapapaBenediktXVIsizjavom‘Oporavjernihnekabudeporedvjere razumumjestonasilja’.Želi li rasklopiti vjeru i nasilje, pri čemuonpostavljavjerupodtutorstvorazuma,itakojenaodgovarajućinačin‘civilizira’?Tomeželimmoždadodati:islukavstvom uma. Radi se o tome da se ne ocrnjuje individualizacija religije jer seisnjom,prekoinačepostojećihgranicareligije,odvijaprivikavanjenamiroljubivoraskrajanjeapsolutizamaistine.Istovažiizaprimjereniodmjerak‘Godsellinga’–tojekorisnoza

20

Usp.CharlesTaylor,The Malaise of Modernity,Anansi,Toronto1991.

21

U.Beck,Der eigene Gott,str.174–175.



vježbuutransnacionalnojaliimeđureligijskojtolerancijireligija.Alipotomjošseuvijekpostavljapitanjekakoćesepojedinačnereligijeodazivatinaindividualizacijuikozmopolitizacijuvjere.Odgovornatonekaostanezadaćanekogbudućegknjižnogčeprkanjaumagli.Dasvetopromišljanjenećenapravitinekogvećegutiskanafundamentaliste,slijepozaljubljeneukrvavoipobjesnjelonasilje,kamolidabigaonozaustavilo,inačejenadlanu.Alištoimamouopćeoddrugoga na raspolaganju?«22

Beckova knjiga je rad sociologa koji izbjegava eksplicitne vrijednosne sudoveikojegje,uzimajućiuobzirtučinjenicu,potrebnoshvaćatiipresuđivati.Onnudidiferenciran,dobroutemeljeniizrađenopissadašnjesituacije,njenegenezeipotencijala.Ali,usprkostome,knjigaimaivrijednosnustranujerucjelini gledano ona ipak ostavlja utisak sociološke obrane individualizacije i kozmopolitizacije religioznosti u smislu naglašavanja njihovog potencijala upogledudoprinosamiruikoegzistenciji.MogusesložitisBeckomdajeindividualizacija religije u tom pogledu nešto pozitivno. Ali kakva bi morala bitiindividualizacijadabionastvarnodoprinijelaostvarivanjupoželjnogstanja?Sigurnonetakvadabisekroznjuizgubilaonapozadina,background,kojajedinamožeomogućitidasestvarimogupojavljivatikaodobreililoše,smislene ili besmislene. A takve pozadine mogu biti samo partikularne i ujednosuupravoonepotrebanuvjetzatodamožemosâmkozmopolitizam,pačakiuniverzalizam,stvarnoosjetitikaosmislen.Tojemoralegzistencijalistič-ke,fenomenološkepaiWittgensteinovefilozofije,aodsuvremenemislivaljaspomenutiprijesvegaradhermeneutičarahorizonataCharlesaTaylora,kojijevećnapisaomnogotogaštokonstatiraBeck,uključujućiičinjenicudaseindividualizacijanaodređennačindružisastandardizacijom.Aliegzistencijalizamifenomenologijasu,kakosečini,Beckustrani(»njegov«filozofjeHabermasaujedno,zanimljivo,iSlotedijk)zarazliku,naprimjer,odnekogLuckmanna.Tobimogaobitijedanodčimbenikazaštouknjizinemarazmatranja(pozitivnihstrana)ovihpartikularnijihpozadina,aizrazitojenaglašenznačaj(dodušenevišeuniverzalizma)kozmopolitizma.Alipravikozmopolitizammožebitisamoukorijenjenikozmopolitizam.ZbogtogajeBeckovaanaliza manjkava i vrijednosni ton knjige malo neizbalansiran.Beckukratkomisli,slijedećinekakvudijalektiku,daakosureligijeonekoje(najdublje)razdvajaju,dasuujednovjerojatnoionekojemoguudruživati.23 UtomstilumoglibismorećidaobjerazmotreneSloterdijkoveknjigegovorenesamoodvaobrazareligije,negoiodvaobrazarevnosti iodvaobrazathymosa.Bezsvakevjere,thymosairevnostičovjeknemožebivstvovatikaočovjek.Bitčovjekakaočovjekanijepragmatička,čovjeknijeutilitarnaživotinja kao što su to na primjer štakori.24Dovestičovjekadogoleutilitarnerazinebivstvovanjaznačirasčovječenostilinihilizam.Asdrugestraneistotakoznamo kako su bestijalno završila zalaganja s namjerom izbjegavanja spomenutognihilizmailirasčovječenja,kapitalizma,komunizmailipak»Americanwayoflife«.Političkabilancadosadašnjihsekularnihteologijajepopriličnoporažavajuća.

3.

NatojtočkivrijediupozoritinaradRenéaGirarda.AkojeGirardupogledumimetičkeželjeupravu,ondajeteškovidjetikakosemogunarazinidruštvaicivilizacija,bezusmjerenjanatranscendenciju,izbjećinjenislabiučinci.Tomožemoilustriratispoteškoćamaostvarivanjaljudskihprava.Gotovojeopćeprihvaćenatvrdnjadajepoštivanjeljudskihpravapotrebno,alikaoštoznamopostojimnogoopravdanihkritikafaktičkihpraksinjihovihučinakaipravihnamjerakojeseodvijajupodparolomzaštiteljudskihprava.Štoučinitidabi



se stanje promijenilo odnosno da bi se poštivanje ljudskih prava ostvarivalo uvećojmjeri?Taylorupozoravanaključnostgajenjaodgovarajućihkulturnihpraksi(kojemoguinačebitirazličite).Žižeknalaziglavniuzrokukapitalističkomliberalno-demokratskomuređenjusvijeta,kojitrebaradikalnopreobraziti.Ljudskapravaseupotrebljavajuzadepolitizacijuipolitičkudesubjektivizacijuonihkoje bi navodno trebalo štititi u imeupravo tih prava.RichardRorty, kojipotkrajsvogživotaosebivišenijegovoriokaooateistu,nego(samo)kaooantiklerikalcu,25odgovaraojenagornjepitanjeusvjetlusvoghistoričkogneutemeljujućeg neopragmatizma. Ispravnost poštivanja ljudskih prava nemožemorazumnoutemeljiti.Svakoodnas tko jepovijesno ikontingentnobićemora se odlučiti bi li volio živjeti u svijetu u kojem se (univerzalno)poštujuljudskapravailine.Akadaseodluči,ondanijepravazadaćapronaćiracionalnoopravdanjezasvojestajalište,negojetotraženjenačinazaostvarivanjevizijesvijetazakojusamseodlučio.UtomsesmisluRortybavi izadaćomfilozofakojaseponjegovomuvjerenjunesastojiuopravdavanjuilidokazivanju(univerzalne)pravilnostiovogailionogastajališta,npr.etičkog(takvoobjektivnoopravdanjepremanjemuionakonijemoguće),negoutomedajeuzgajivačsentimenata.26Rortyjevoupozoravanjenaznačajnostširenja i prevladavanjaprimjerenevizije svijeta, nanačinnapredaka sentimenta,čuvstvovanja,vrijediuzetiuobzir,aliipakjezarješavanjeproblemavećegfaktičkogostvarivanjaljudskihpravapotrebandubljiiobuhvatnijiuvidodnosno temelj.TakvuosnovunuditeorijaRenéaGirarda.27Njenajezgrajeteorijaželje.PremaGirardu,željajemimetička.Željadrugogponekomobjektusignaliziradatajobjektvrijediželjeti.Takoshvaćenaželjastvarakonflikte,jerseželjerazličitihsubjekatausmjeravajunaistipredmet.Taseželjamožestupnjevatido temjere da želja po objektu koincidira sa željompo eliminaciji rivala.PremaGirardu,nasilnestruktureprisvajajućegpodražavanja su takodubokousađeneučovjekada imsečovječanstvonemože izviti samopomoćuvlastitihsnaga.Zbogdjelovanja tihstruktura,mogui institucije,kaošto jeinstitucijaljudskihprava,bitinemoćne.Našamimetičkaželjajeisila,kojasenalaziizanašetežnjezasrećom,jednakošćuipriznanjem.Podražajnanarav

22

Ibid.,str.249.

23

Usp.UlrichBeck,»TheTwoFacesofReli-gion«,u:JanezJuhantiBojanŽalec(ur.),Art of Life: Origins, Foundations and Perspectives,LitVerlag,Berlin2010.,str.17–30.

24

Razliku između životinje i čovjeka kao čovjeka osvjetljuje eksperiment koji je opisao Jacques-Alain Miller. Znanstvenici su dalištakorima okusiti »nebesku hranu« koja je »beskonačno« nadmašivala njihovu običnuhranu. A zatim su postavili nepremostivu zapreku do te »nebeske hrane«. Štakori su nekolikoputapokušalidoćidonje,aondasusepomirilistimedatonijemogućeizadovoljilisesobičnomhranom.Zatimsuznanstveniciizvršiliodređeneintervencijeumozguštakora,koje su ihučinileviše ljudskima.Poslijetog»humaniziranja« štakori supočeli ustrajati u svojim pokušajima da se domognu »ne

beske hrane« i nikad se nisu potpuno pomirili s njenim gubitkom i zadovoljili se njenim manje vrijednim surogatom. Eksperiment sugeriradajeprirodaživotinjakaoživotinjapragmatička ili utilitarna, štonevaži za čovjekakaočovjeka.(Prim.FrederikDepoortere,Christ in Postmodern Philosophy: Gianni Vattimo, René Girard and Slavoj Žižek,T&TClark,London2008.,str.104–106.)

25

TajpodatakdugujemkolegiLenartuŠkofu.

26

Usp.RichardRorty, »HumanRights,Rationality and Sentimentality«, u: Obrad Savić(ur.), The Politics of Human Rights, Verso,London–NewYork2002.,str.80.

27

Dobar uvod u Giradov rad nudi F. Depoortere,Christ in Postmodern Philosophy.



čovjekoveželjeuplićenasubeskonačanprocesuzajamnihzahtjevaimivišepokušavamodosegnutu sreću, jednakost i priznanje, više postajemo sklonikonfliktima.Timmimetizmommože se objasniti i činjenica da konfliktnoponašanjerasteugrupamakojesuprijebileugnjetavane.Bližesuostvarenjujednakosti, osjetljivije su za svakunejednakost, što stvara zavist, a posljedičnopovisujenjihovuspremnostdasezaplićuukonflikte.Činjenicajeda(suvremeni)svijetpokrećerivalitetidaseunjemugajizavistkaosredstvozadosezanjeuspjeha.Sjednestrane,testrastiseoslobađaju,npr.uoblikuborbezaštovišematerijalnihipozicijskihdobara,asdrugestranetaborba,odnosnokontekstiilipozadine, backgroundikojeonastvara,okrepljujutestrasti.Posljedicemogubiti više ilimanjepogubnenamnoštvo raznolikihnačina(uvidu stabilnosti /svjetskog,globalnog/društvaodnosnouvidueskalacijekonflikta,sukoba,nasilja,uviduprožimanjapodručjaljudskihodnosaodstranetihstrasti,nakojimanjima/rivalitetu,takmičarstvu,zavistiisličnom/apsolutno nijemjesto…), kojemožemo okarakterizirati, uzimajući u obzirnjihovkonačniishod,generalnomformulacijomugrožavanja,ugnjetavanjaiiskorjenjivanjačovječnosti.Jasnojedanitiprojekt ljudskihpravanitimodrenanacionalnadržavanisuriješili problemmimetičke želje.S jedne strane,mi smo svjedoci borbi zapodjelutihdobaraa,sdrugestrane,borbizapriznanjepojedinacaigrupasposebnim interesima kao nosiocima prava i pravnih subjekata. Više se obećavajednakost,srećaipriznanjezasve,višerastevjerojatnostdaćemoželjetionoštoželinekodrugi,višesmonasmetnjijedandrugome,štostvarafrustracije,resentimente,štovrlolakovodiuraznevrstenasilja.TečinjeniceukazujunatodaGirardovamimetičkaantropologijamožebitiplodnopolazište za razumijevanje uzroka neuspjeha projekta ljudskih prava (usprkos porastumeđunarodnihnormi,OZNagencijaistotinamaNVO-akojepromatrajuostvarivanje ljudskih prava28).Narodiidrugeskupine,usvojimideološkimigeopolitičkimoprekama,čestokoristedeklaracijeikonvencijeoljudskimpravima samo kao kozmetiku koja zakriva njihovu vlastitu nasilnost.29Budućidaje(zbogmimetičkeželje)nasilnostprisutnausvakomdruštvu,svadruštvasupoznavalamehanizmezasprječavanjenasilja.Starodavnadruštvasuutusvrhuprovodilaritualežrtvovanja,ausuvremenimdruštvimatafunkcijapripadapravnimsistemima.Dabiserazlikovaoodnelegitimnognasilja,pravnisistem mora svoje nasilje razglasiti za »sveto« i legitimno. To ekskluzivno pravonanasiljetemeljisenapolitičkojmoćikojamoženesamooslobađati,negoiugnjetavati.Ukratko,nasiljeostajekonačnosredstvozalegitimiziranjeautoritetazakona.Takosuljudskapravaneštodvosmislenousmislunasilja:sjednestranepokušavajusmanjitinasilje,alisdrugestranezaviseodnasiljakaolegitimizirajućemoći.30

Putdoostvarivanjauniverzalnogdobra,kojemustremiprojektljudskihprava,nijeubujanjupravnihnormi(usprkosnjihovojnesumnjivojznačajnosti),negoprije svegau oslobađanju ljudske želje,31 čije bi postizanje na društvenojraziniznačilopojavunečegaštobimoždazaslužiloime‘novacivilizacija’32 (uusporedbisnašom).Svakakobineuzimanjeuobzirspoznajapsihoanalize i filozofske antropologije o čovjekovoj naravi i pokušavanjerješavanjasituacijesamonaovaj ilionaj»tehnički« iliutilitarističkinačinbilo pogubno.Kakoondapostići spomenuti civilizacijski preobražaj, koji ne samo jedinimožedonijetiboljisvijet,negospriječitinazadovanjeunepreglednevrletnedubine?Činisedaničeovskadopuštajućaagresivnost,čijegajenjepredlažeSloterdijk,zatonećebitidovoljna.33 Naše sadašnje društvo je rezultat dis



cipliniranjamimetičke želje pomoću zakona.Stork34 kao rješenje predlažedamoramonastojatiostvariticivilizacijukojabisetemeljilanapodržavanjuvišeg redakoje jeoslobođenonasilja.Takvuvrstupodržavanjapredstavljaimitatio Christi.Krhkostsistemaljudskihpravanijeneštoslučajnonitijenjenuzrokumanjkavominženjeringuostvarivanjaljudskihprava,negoizvireiznesvjesnihstrukturakojebitnoodređujučovjekaikojesuizvoriosnovasadašnjeg stanja naše civilizacije.

4.

Smatramdajeetičkistav,kojijeprimjerenzasuvremenisvijet,solidarni personalizam.35 Personalizam označavastajalištepremakojemjesvakaosobanajvišavrednotaiznačiodbacivanjesvakoginstrumentalizmainihilizma(upogleduosoba).Svoje(političko-filozofsko)stajalištemogaobioznačitiikaotranscendentni liberalizam. Liberalno društvo je potrebno da se izbjegne ovaj ilionajoblikautokratizma,totalitarizma,inkvizicijeisličnog,ukratkosvakosprječavanjerazvojaljudskihpotencijala.Transcendentnostjepotrebnazatojer se liberalizam bez utemeljenosti u transcendenciji (zbog svojih unutarnjih proturječja)izopačujeusvojusuprotnost.Pod solidarnošću nemam na umu samo solidarnost u nekom ekonomskom ilimaterijalnomsmislu,negoopćenitouzimanjeučešćauživotudrugihitouraznimnjegovimaspektima,također(imoždaprijesvega)nadoživljava

28

Usp.PeterStork,»TheAmbiguityofHumanRights«, dostupno na: http://www.livingpeacesite.org/The_Ambiguity_of_Human_Rights.pdf,pristup:25.rujna2009.

29

Usp. ibid.

30

Usp. ibid.

31

Usp. ibid.

32

Značajnost uvažavanja duhovnih i civilizacijskih aspekta za razumijevanje i faktičkoostvarivanjeljudskihpravaobrađujeinaglašava i pravnik Miro Cerar. Prim. Miro Cerar, »Human Rights and Duties –A BridgeBetweenDifferentCultures«,u:JanezJuhantiBojanŽalec(ur.),Surviving Globalization: The Uneasy Gift of Interdependence,Lit,Berlin–Münster2008.,str.177–189.Zaduhovneaspektepravaprim. isti,(I)racionalnost modernega prava,Bonex,Ljubljana2001.

33

ZaštoSloterdijk,kojijenapisaopopratnuriječnjemačkomprijevoduGiradoveknjigeiz1999., Girarda, kao jednog od ključnih mislitelja u pogledu pitanja religije i nasilja, itakođer što se tičepitanja srdžbe i političkepsihologije,nitiujednojodgoreobrađivanihknjiganijednomčakinespominje.Usp.PeterSloterdijk,»ErwachenimReichderEifersucht:NotizzuRenéGirardsantropologischer

Sendung«,u:Ich sah den Satan vom Himmel fallen wie einen Blitz: Eine kritische Apologie des Christentums (prev.E.Mainberger-Ruh),Carl Hanser Verlag, München–Wien 2002.,str. 241–254. Popratnu riječ zaključuje sljedećim riječima (str. 254): »Ako bi današnjateorijakultureimoralnafilozofija–nenajzadpotaknutaRenéomGirardom–smjelaformuliratipitanjenaslovljenona21.stoljeće,onobi bilo: Kako ćemoderna svoj eksperiments globaliziranjem ljubomore opet staviti pod nadzor?«

34

Usp.PeterStork,»TheAmbiguityofHumanRights«.

35

U određenom smislu je solidarni personalizam pleonazam, razvučenost, jer je svakipravi personalizam solidaran. Svaki personalizam bez sumnje naglašava i značaj pojedinca i zato je i neke vrste individualizam. Aliriječ‘individualizam’imakonotacijekojenisu kompatibilne s personalizmom. Prije svega, u njoj semože izgubiti značaj odnosa izajednice za formiranje, razvoj i rast svakeosobe.Sličnapoteškoćapratiriječ‘komunitarizam’, u kojoj je naglašena zajednica, alipostoji opasnost zanemarivanja transcendentnedimenzijepojedineosobe,kojatranscendira svaku zajednicu, i neuzimanje u obzirznačajaegzistencije(ukierkegaardovsko-hei-deggerovskom smislu) te »mistike« svakog pojedinca.



njudrugog(doživljajnasolidarnost).36 Kršenje solidarnosti je sudbonosno. O tomesvjedočiznanstvenaevidencijakojudonosenpr.spoznajeizpodručjaneurologijeodnosnokognitivneznanosti,psihoanalize ipsihopovijesti zločina.37

Najznačajnija i temeljna zadaća našega vremena jest postići da na svijetubudeštovišesolidarnihpersonalista.Tazadaćauključujeibavljenjepitanjempozadina odnosno »uzgajališta« solidarnih personalista. Za pobjedu nad nihilizmom (izravnavanjem svega) i instrumentalizmom potrebna je promjena pozadinakojeihrađajujerjeprimarničovjekovodnossasvijetompraktički,ane teoretski.Samooni stavovikoji izviru izneteoretskih i razumskone-opredjeljivihslojevačovjekovogbitkasufaktičkiobavezujući,ozbiljni.Bitanmomentsvakogmoralasuvrline,kojeimajufunkcijuupoznavanjaifaktičkogostvarivanjavrednota.Vrligrađanisuconditio sine qua non djelovanja (liberalne)demokracije.Zatoliberalnademokracijaireligijanisuusuprotnosti,negotrebajujednadrugu.Liberalnademokracijaomogućujeslobodu,kojajepotrebnazagajenjeautentičnereligioznosti,asdrugestraneistinskareligijapredstavljauzgajalištesolidarnihpersonalista,kojisupotrebantemeljsvakogistinskislobodnog,otvorenogidemokratskogdruštva.Za religije je karakterističan specifičan čovječan ilimožemo reći personalistički stav:uvećinu religijautkano jepoštivanječovječnosti; čovjeknijesamosredstvo,negociljineštonajviše.Tezadapovrijeditipojedincaznačipovrijediticijelisvijetodnosnočovječanstvonevrijedisamozakršćanstvo,negoizažidovstvoiislam38(usuprotnostisizopačenimoblicimakršćanstva,židovstvailiislama).Timeneželimrećidadoneinstrumentalističkogstavanijemogućedoćiinereligioznimputem.39 Tvrdim samo da je prava religioznostuzgajališteneinstrumentalističkekulture.Religijitrebaliberalnodemokratskodruštvokakobimoglidoćidoizražajaonikojigajepravu,autentičnuvjeru,aneoniukojimanemaistinskevjere,kojajeneinstrumentalističkaičovječna.Slobodaodvjereudemokracijizapravoštitireligijuodzloupotrebajerzauspjehudruštvunijenužnoiskazivanjevjernosti.Zloupotrebereligijemogusejošuvijekdogađati,alimnogiodonihkojibiudruštvu,kojezapovijedareligiju,moralisebeproglasitizavjernikeitimebizapravoštetilireligiji,uslobodnomdruštvumoguideklarativnoostativanreligije.Uslobodnom,demokratskomdruštvumogućajevećatransparentnostinapodručjureligijeitoideonimakojireligijupoimajučovječanski, neinstrumentalistički i politički sekularno u smislu poštivanjaodvojenosti crkve od države (što nikako ne znači prihvaćanje laicizma),40 samouprilog.MožemosesložitisMacIntyreomkojijezapisaodajemalopojavau20.stoljećukojisukatolicizmunapravilitolikoštetekaoštojetouspjeloFrancovomrežimuuŠpanjolskoj,kojisejeinačeproglašavaozabranioca katolicizma.41

Zaključak

HannahArendtjeodličnooznačila»predmet«politike:»Politikasebavizajednicomirecipročnošćurazličitihbića.«42Političkipredstavniciimajuodgovornostpremaonimakojezastupaju,aliporedtogaimajuiširuodgovornostrazvijanjazajednicemeđudrugačijima.Politikasemorazalagatizastvaranjezajednicekojauključujesvakoga.Zajednicanijemogućabezuzajamnogljudskogodnosnomoralnogodnosa,bezuzajamnebrige,pozornosti iuvažavanja.Toimpliciradamoramo,snegativnogaspekta,pokušatieliminiratičimbenikekojiuništavajuzajednicuiuzajamnost,aupozitivnomjačatifak



torekojipridonosezajedniciiuzajamnostimeđusvima.43 Mislim da bi se za to morale zalagati sve religiozne zajednice i da je to zadatak u kojem se mogu podudarati ciljevi dobre politike i dobre religije. Religiozne zajednice nemaju samoodgovornostpremazaštitiopstojanjavlastitereligije,negoizadatakdadoprinesuformiranjuzajedniceukojojćebitiuključeniinjihovipripadniciiljudikojiimajudrugačije,pačakibitnosuprotnepoglede.Taodgovornostjemomentodgovornosticrkviireligioznihzajednicapremazajedničkomdobručitavogdruštva u kojemužive, ne samonjenih članova ili vlastite religioznekulture.Instrumentalizamuništavaodgovornost,itimeostvarivanjepravednosti,jeruvijekomogućujeizgovorezaopuštanjepravednogpostupanja.Potrebna je deontološka etika da to presječe.Deontološke etike nema bezvjere jer jenijemogućeutemeljitinanačinkaošto je tomogućeuslučajuznanstvenihistina.Aodsutnostpravednostijenadužirokpogibeljnazasvakodruštvo.Moralnorazvijenodruštvobimoralozapravoisključiti,netolerirationepolitičke silekojenevodebriguo stvaranjuzajednice svih.Ponekad (ueks-tremnimslučajevima)inaraziniprava(zakona),44aliusvakomslučajunarazinicivilnogdruštva,gdjesubjektvršenjaisključivanjainetolerancijenijedržava,negozajednicasama.45Potrebnojegajitietikuzajedničkogdobrai

36

Za takvo poimanje solidarnosti usp. D. Hollenbach,S.J.,The Common Good and Christian Ethics. Onom što je o solidarnosti zapisano u spomenutoj Hollenbachovoj knjizi moždanije suvišno dodati upozorenje da nastojanje zatakvomsolidarnošćumorapratitisvijestdaje svaka pojedina osoba transcendentna i da su poštivanje transcendencije drugog i svijest o njoj potrebni da bismo se prema drugome zaista odnosili kao prema osobi i za razvoj pravogčovječjegodnosameđuljudima.

37

Usp.: Neurologija odnosno kognitivna znanost:JoachimBauer,Prinzip Menschlichkeit: Warum wir von Natur aus kooperieren,Hof-fman und Campe, Hamburg 2006.; MargotSunderland, The Science of Parenting, DKAdult,London2006.Psihoanaliza:JankoBo-hak,»Religijainnasilje–psihoanalitskipristop«, Znamenje 38 (3–4/2008), str. 35–48.Psihopovijestzločina:JožeDežman,»Tranzicijskapravičnost«,u:Poročilo Komisije Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč 2005–2008,Družina,Ljubljana2008.,str.251–404.

38

Usp.JosephRunzo,»SecularRightsandReligious Responsibilities«, u: Joseph Runzo,NancyM.MartiniArvindSharma(ur.),Human Rights and Responsibilities, Oneworld,Oxford2003.,str.22.

39

MoždabismomogličakiKantanavestikaotakavprimjer,njegovuetikusvrhovnimnačelom,kategoričkimimperativomdajepotrebnočovječnostusvakojosobiuvijektretiratiikaociljinikadsamokaosredstvo.Ali,rukunasrce,kakojeuvjerljivodokazivaoAlasdair

MacIntyre, i samaKantovaetika je zapravofilozofskaartikulacijaprotestantskogmoralanjegovihroditeljainjegoveokoline,takodaje i u Kantovom slučaju kršćanska kulturafaktički bila ono uzgajalište na kojem se jerazvijala njegova osobnost i njegova etika.

40

Načelo laičnostizahtjevaodvojenostcrkve idržave, a laicizam se protivi svakompojavljivanju religijskih subjekata (kao religijskih) u javnosti.

41

Usp.AlasdairMacIntyre,»TolerationandtheGoodsofConflict«,u:isti,Ethics and Politics: Selected Essays, Vol.2,CambridgeUniversityPress,Cambridge2006.,str.214.

42

Navodimprema:JuliaKristeva,This Incredible Need to Believe (prev. Beverley Bie Brahic), ColumbiaUniversity Press, NewYork2009.,str. 73.

43

Tomemožemododatida je temeljzapostojanje prave zajednice pravednost. Ako dolazi dosporova,moramosezalagatizapravednorješenje.

44

Kada se radi primjericeougrožavanju ljudskih prava.

45

Osimkrajnjihprimjera,uvećinislučajevasubjektisključivanjainetolerancijenebitrebalabitidržava(jeronanijenikadobjektivnaineutralna,negonjenopostupanjeovisiotometkojenavlasti),negocivilnodruštvosamo.



ujednosolidarnodruštvodijaloškogpluralizma,štovjerujemmožedovestinaodređenojraziniidodijaloškoguniverzalizma(općegprihvaćanjaodređenihistina).Potrebnojegajitipravednipersonalizamičovječnostisukladnotomesvedjelatnosti ipozadinekojasu»uzgajališta«osobasčovječnimstavom.Akojetako,ondareligijemogupunodoprinositi,alimorajubitipritomsvjes-neopasnostikojaprijetisvakojreligiji,nakojusuupozoravalivećBergson46 ipersonalistBerdjajev,47atojedapostanustatične,atimezatvoreneinasilne.Duhje»tečan«,nijepredmet,nijeobjekt,negodjelovanje.Udruštvenomipolitičkomsmislutoznačidareligijemorajupobijeditistrahiizvršitisvojudužnost s obziromnadrugi diogoredefiniranedobrepolitike.Aza takvuhrabrost je potrebna upravo vjera. Nije istina da otvorenost i dijaloški stav rasipaju, trate,a fundamentalizamodržavareligiju.Religijuukonačnoj instanciipakodržavasamovjera,asamootvorenostbezvjere(ipozadinakojajeomogućuje)jetrati.Religioznezajednicesemorajupotruditistvaratinužnepozadinezaodgajanjeosobakojesuvjerne,alinepozadinezafundamentalizam.Tosudvijerazličitestvari,avjeratrebasamoprvu.Vjeraiotvorenost,dakle,jernevjerujemdajevjerumogućeodržatisamozatvorenošću.

Bojan Žalec

Religion, Democracy and Solidary Personalism: On the Way to World Culture and Civilization

AbstractAt the beginning of the article the author considers recent works of Peter Sloterdijk and Ulrich Beck who want to outline the cosmopolitan culture and civilization of peace and tolerance, and also of cooperation which would be suitable for the present situation. The author points to certain problems, limitations and deficiency of their views and suggestions. He turns, in his searching for the answer about the meaning and value of faith for the modern world, to the work of René Girard, and illustrates his importance through the consideration of the problem of the factual implementation of human rights. The article ends with the defense of solidary personalism and with the consideration of the meaning of faith and religion for its realization on the one hand, and with a contribution to the answer about the proper faith and religion at present times on the other.

Key wordsfaith,religion,worldculture,civilization,peace,(liberal)democracy,solidarypersonalism

46

Usp.AnriBergson,Dva izvora morala i religije (prev. B. Jelić), Književna zajednicaNovogSada,NoviSad1989.,posebnopog.II (»Statična religija«) i III (»Dinamična religija«). Također: Andrej Capuder, Henri Bergson: Intuicija in misel,Mohorjevadružba,Celje 2008., pog. »Dva izviramorale inreligije«.

47

Usp. Nikolaj Berdjajev, Duh in resničnost: Temelji bogočloveške duhovnosti (prev. B. Šinigoj),Cankarjevazaložba,Ljubljana2000.

religija, demokracija i solidarni personalizam: na putu ka svjetskoj

Documents