STILSKE FIGURE

STILSKE FIGUREAlegorijaNain prenesenog izraavanja u kojemu se metaforiko ili preneseno znaenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji; katkada i u cijeloj pjesmi. Alegorija pokazuje openito i pojmovno u pojedinom, npr. ljubav prikazuje u liku Amora, djeaka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih oiju, s vagom i maem u rukama. Alegoriju se esto definira kao produenu metaforu. To znai da alegorija nastaje kada se metafora protee kroz cijelu misao, tj kroz sve dijelove izreke. Osnovna znaajka alegorije, da ne mijenja znaenje rijei nego samo predmet pjesnikog stvaranja, vidljivo dolazi do izraaja u basni, koja je u cjelini jedna alegorija.

AliteracijaPonavljanje istih glasova na poetku nekoliko rijei u stihu. esta je u starome germanskom stihu. Danas se odreuje kao suglasniko podudaranje rijei u istom ili u razliitim stihovima pjesme. Upotrebljava se kao stilistiki postupak, a katkad i kao postupak u versifikaciji.

AlogizamStilska figura koja krenjem logikih razloga i sveza postie komini ili ironijski efekt: Umro je u pustinji od ei, a imao je vodu u koljenu ili naslov romana Vladana Desnice Zimsko ljetovanje.

AmfibolijaUpotreba rijei u dvolinom znaenju i smislu. Temelji se na dvoznanosti rijei i izreka ili na dvosmislenosti konstrukcija. Dvosmislenost nastaje zbog mogunosti dvojake interpretacije. Pored izgovorenog eli se istaknuti neki drugi, jo jai smisao sadran u izgovorenoj slici. Npr. Ode ti daleko , to moe znaiti: pretjerivanje.

AnadiplozaFigura ponavljanja. Ponavljanje zavrnih rijei iz jednog stiha na poetku drugog stiha. Npr.:Kada sutra bijel dan osvane,Dan osvane i sunce grane.Ili Dragutin Tadijanovi: Tubalica za vinogradomVinograd je moj svenuo, neveseo,Neveseo, i ja venem AnaforaFigura ponavljanja. Na poetku dvaju ili vie stihova, na poetku fraze, ponavlja se rije ili dio reenice.

AntitezaPjesnika figura koja stavlja naporedno dva suprotna pojma, kako bi kontrast bio naglaeniji. U opreku, ili suprotnost stavljaju se rijei, reenice, predmeti ili pojmovi. Primjer za antitezu: Ivan Maurani:Krotko janje pokraj mrkog vuka.Tanka vila pokraj zmaja ljuta. AsindetonNaziv za stilsku figuru nizanja izraza pri emu su veznici izostavljeni. Oituje se u nizanju imenica ili glagola.

AsonacaSamoglasniko podudaranje rijei u istom ili u razliitim stihovima pjesme. Ponavljanje glasova moe biti na poetku rijei, stihova (to je glasovna anafora) ili na kraju takvih dijelova (glasovna epifora). Npr.: uric, skroman cvjeti, sitan, tih i fin,Dre, strepi i zebe kao da je zima,Zvoni bijele psalme svojim zvoniima,Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin. (A.G.Mato)

ElipsaSastoji se od izostavljanja reeninih dijelova bez kojih se misao moe razumjeti. Primjer: Lijepe kolo vode, rune kuu kue (ene) EpiforaStilska figura ponavljanja. Na kraju stihova ponavlja se rije ili dio reenice:Smrt Smail-age engijiaDjedi vai rodie se tudijer,Oci vai rodie se tudijer,I vi isti rodiste se tudijer.(Ivan Maurani)ili Livade izgubljenih ovacaujem u snuSanjam u snuVidim u snu (Jure Katelan)

EufemizamUblaavanje znaenja rijei. Razlozi ublaavanja pojedinih rijei ili fraza mogu biti razliiti: praktiki, razlozi bontona, drutveni, udoredni, filozofijski, a vrlo esto i religiozni.

GradacijaStilska figura u kojoj se niu rijei prema teini, znaenju i smislu, da bi se osnovni dojam pojaao. Ako se stupnjevanje rijei izvodi uzlazno, do odreenog uspona, ili silazno, do odreene toke, onda se govoi o klimaksu i antiklimaksu.

HiperbolaNaziv za stilsku figuru pretjerivanja koja izabire prejake rijei u preuvelianim i nenormalnim razmjerima. U tragici hiperbola istie patos , patetinost; vrlo dobro moe izazvati utisak kominog kad se na odreeni nain intonira. Hiperbola se nalazi na granici neuvjerljivosti i groteske. U epopejama i junakim pjesmama hiperbola slui jaanju afektivnosti pjesnikog govora i to uvjerljivijem predoavanju herojskog ambijenta i mentaliteta. Dolazi u govornom jeziku mladih.

LitotaStilska figura oprena hiperboli. Slabljenje prvog izraza, ublaavanje i umanjivanje odreenih dojmova i predodaba.

MejozaUpotreba slabijeg, umjesto pravog izraza za neki pojam; jednostavnost i naivnost u izrazu i izboru rijei kada se predstavljaju najznaajniji dogaaji, vrijednosti i osjeanja u ljudskom ivotu. Mejoza moe stajati kao stilska oznaka ne samo u jednoj rijei, reenici ili stihu ve u cijeloj pjesmi ili duem knjievnom djelu.

MetaforaNaziv za stilsku figuru upotrebljavanja rijei u prenesenom ili slikovitom smislu. Metafora je u mnogo emu stvaranje novoga, izraajnijeg i sadrajnijeg jezika. Zamjena poiva na vezi po slici. Primjer iz narodne pjesme: I tu majka tvrda srca bila,Da od srca suze ne pustila.

Metafora je najvaniji oblik pjesnikog izraavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uoavanje jednoga sitnog isjeka ivota i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobraen. Metafora osnovno znaenje mijenja u figurativno. Lijepu potvrdu nailazimo u haiku pjesmi od tri stiha staroga japanskog pjesnika:Gle, bilje proljea,Trag snovaBezbrojnih ratnika! Metafora se gradi na razne naine. esto se spajaju rijei koje su posve suprotne jedna drugoj, da se dobije nova kvaliteta sa snanijim i sugestivnijim predodbama. Npr.: No je vani slijepa i gluhaSunce se pokrilo jednim velom(Charles Baudelaire)

MetonimijaNaziv za stilsku figuru u kojoj se obini izraz svagdanjeg jezika zamjenjuje novim koji je s njim u prostornoj, vremenskoj ili uzronoj asocijaciji; zamjena je, dakle, logine prirode. Tako rije tragedija, koja izvorno znai jareva pjesma , jest metonimija, ali danas nema vie nikakve neposredne veze s jarcima.

OksimoronStilska figura koju karakterizira otroumna ludost. To je oblik jednolane antiteze unutar reenice. Nastaje spajanjem proturjenih pojmova, primjerice skromna rasko, mudra budala Oksimoron, koji na prvi pogled zvui glupo, izaziva panju itatelja i doputa da se izraze vrlo dragocjene vrijednosti. Izaziva dublje dojmove.

OnomatopejaNaziv za stilsku figuru prenoenja ili oponaanja akustikih osjeta jezinim sredstvima. U pravom znaenju rijei onomatopeja je grupa glasova koja tei da proizvede neki um, ili da ga oponaa, ili da stvori odgovarajui ekvivalenat, npr. Bum! Plus! Hop! Kuc, kuc! i sl. Onomatopeje transportira u artikulirani ljudski jezik neartikulirane povike ili umove i moe biti samo priblina, nikada potpuna. To se postie s pomou boje i tona, mimike ili artikuliranog mehanizma i s pomou ritma. Svaki jezik ima svoj sustav onomatopeja, jer vrijednost glasa i glasova nije ista u razliitim jezicima.Tako e se pjev grlice u hrvatskom jeziku onomatopejski prikazati rijeima:Kupuj kruh, kupuj kruh! S obzirom na arapsku tradiciju i velike razlike u dnevnim temperaturama, Arapi pjevanje grlice onomatopejski prikazuju kao: Ja duh-ti! (o, teko mi je zbog jutarnje i veernje hladnoe te podnevne topline) Ovaj primjer pokazuje da istu pojavu, isti zvuk iz prirode pripadnici razliitih jezika uju i opisuju razliitom skupinom glasova uz uvjerenje da su oni najbolje pogodili bit tog zvuka.

Onomatopeja ima teite u glazbenim dojmovima, a izgrauje se na zakonima ponavljanja: ponavlja se glas ili slog. Jednu od najuspjelijih onomatopeja ostvario je V. Nazor u pjesmi Cvrak, to je prepoznatljivo i iz stihova: I cvri, cvri cvrak,Na voru crne smre Oponaanje kie se uspjeno vri u iskazu: Sipi sitna kia ParadoksNaziv za originalno miljenje koje se otro razlikuje od opeprihvaenog miljenja i koje protuslovi zdravom smislu: i gol i bos, a opet mu zima ili nismo tako bogati da kupujemo jeftine stvari . Jedan od uspjelijih primjera paradoksa susreemo kod Donevia u dijalogu djela Ljudi iz unjare : - Majko, zato je hladno u naoj sobi?- Jer nema ugljena, sine.- A zato nema ugljena?- Jer tata nema posla.- A zato tata nema posla?- Jer ima previe ugljena. Od oksimorona i ironije razlikuje se paradoks po tome to pojmovi u njemu nisu iste suprotnosti kao u spomenutim stilskim figurama, nego samo neskladni.

ParalelizamParalelizam je stilska figura ponavljanja istog slijeda rijei; simetrina konstrukcija kod priblino istog skupa rijei; ili sadrajno i gramatiki jednakomjerno graeni dijelovi reenice. Oblik ponavljanja koji predstavlja kombinaciju sintaktike figure i figure ponavljanja. Ponavlja se doslovno isti sintaktiki oblik reenice, a samo se rijei mijenjaju i razlikuju, a sve s namjerom da se podvuku slinosti situacije, da se istakne nova, suprotna ili znaajnija misao. Nije ga lako ostvariti i trai vei napor u gradnji reenice. U knjievnosti ima uvijek isti zadatak: usporeivanje dviju pojava koje se paralelno pojavljuju. U mnogim znaajnim djelima susreemo i postupak karakterolokog paralelizma, gdje se suprotstavljaju dva karaktera da se to potpunije prikau, npr. Don Quijote i Sancho Pansa.

ParonomazijaStilska figura u kojoj se dovode u vezu srodne rijei po zvunosti. Paronomazija u sebe ukljuuje i noviju stilsku figuru igru rijeima.

PersonifikacijaStilska figura u kojoj se vri poosobljenje. Prikazivanje svega neivoga: prirodnih pojava, predmeta, pojmova, kao ivih bia, bia sa sposobnostima i reakcijama ljudi. Npr.:Sama knjiga caru besjedila.Drumovi e poeljet Turaka. PerifrazaOpisivanje (pojma, predmeta, svojstva, radnje, doivljaja i sl.) s vie rijei ili s nekoliko reenica. Slina je metafori. Sastoji se u zamjenjivanju jednoga pojma s viim pojmom uz vaniju njegovu oznaku: Jupitrov porod boanski (za Herakla)Ognji neba (za zvijezde)Podnevna zvijezda gori (za sunce) Perifraza pojaava patetinost i retorinost stila: zato se opravdano zove retorika metafora.

PoliptotonOvo je stilski postupak ponavljanja vie oblika fleksije, tj. ista se rije ponavlja u istoj reenici u vie padea i brojeva: Homo homini lupus ovjek ovjeku vukOko za oko, zub za zub.Najbolje od najboljeg.Kralj kraljeva. PolisindetonStilska figura u kojoj se ponavljaju isti ili razliiti veznici izmeu rijei ili reenica. Ovom stilskom figurom esto se koristio A. anti kao u pjesmi Gospoici: Nekad sam i vas na koljenu cupkoI donosio vam slatke eerlameI ljubio dugo vae plavo tjemeI elo, i lice nevino i ljupko Ista stilska figura se susree i u prozi. Vidljivo je to i kod Andria u romanu Na Drini uprija: ovjek je na njoj kao na arobnoj ljuljaci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je vrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu kuu PoredbaNaziv za jednu od najeih figura; povezuje, spaja i suprotstavlja pojmove iz dva razliita podruja ili dva razliita svijeta sa zadatkom da se priblii, objasni ili stilistiki pojaa koje svojstvo, stanje ili djelovanje. Poredbom se pojaava afektivnost onoga pojma kojemu se eli pridati naroito uvstveno djelovanje. Oba lana poredbe moraju imati jedno svojstvo zajedniko, tj. trei dio poredbe, ono svojstvo u koje se oba lana poredbe podudaraju. Veza je po slici, kao i kod metafore. Moe biti jednostavna, samo u jednoj slici, npr.: Sinu lice kao arko sunce.Plae kao ljuta godina. Sloena je poredba razgranata u nekoliko reenica s vie razliitih slika. Nalazimo ih mnogo u Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Poredba ublaava jednolinost prianja, pridonosi plastinijem i slikovitijem prikazivanju likova i zbivanja.

SilepsaStilska figura u kojoj zbog racionalnosti vremena ili prostora dolazi do upotrebe predikata jednog subjekta i za druge subjekte. To se moe vidjeti iz primjera narodne pjesme Jakii kuaju ljube: I dai mu erdan ispod vrataJedan erdan od utih dukataA drugi le od bijelog bisera. Openito silepsa predstavlja nepravilno ili neobino gramatiko slaganje; nepravilnu ili nespretnu uporabu rijei u dva znaenja ili za dvije svrhe, u doslovnom ili metaforikom smislu. SinegdohaPodvrsta metonimije. Zasniva se na zamjenjivanju dviju rijei po koliini i opsegu njihova znaenja. To je zamjenjivanje vee cjeline znatno manjim dijelom iz kojeg se ipak moe razumjeti o kakvoj je cjelini rije. Zamjenjivanje je bez zlobnih namjera i bez lane skromnosti.Kad se kae: Kinez je skroman, ili Nijemac je marljiv, misli se na cijeli narod. Cvijet trenje simbolizira itavo proljee u Japanu. Spominje se dio umjesto cjeline. Sinegdoha je i kada se uzme pojam cjeline, umjesto pojedinanog nabrajanja. Vidljivo je to u stihovima A. B. imia Bolesnik: Moje je TIJELO bolesnoI udi tiho jednu bolnicu.PAGE 1