marasović priedlog kronološko stilske periodizacije rsv umj u hrv

Tomislav Marasovi}

Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj

Graditeljska i umjetni~ka topografija Dalmacije i Istre pokazuje jednu od najve}ih regionalnih koncentracija crkava ranoga srednjeg vijeka u Europi, znakovitu po bogatstvu tipova i oblika te po iznimno vrijednim sa~uvanim primjerima predromani~ke arhitekture.1 Liturgi~ki namje{taj tih crkava odlikuje se plitkoreljefnim ukrasom koji je i sa {ireg, europskog stajali{ta, vaàn kako po raznovrsnosti pleternih motiva, tako i po okolnosti {to je veliki broj reljefa popra}en natpisima, a oni, u mnogim slu~ajevima obiljeèni godinama ili imenima donatora, omogu}avaju precizno datiranje pa pridonose istraìvanju ranosrednjovjekovne kronologije. Zahvaljuju}i podacima {to ih pruàju takva unutra{nja vrela, isto kao i vanjskim izvorima, tj. arhivskim podacima i komparativnoj gra|i datiranih gra|evina i skulpturalnih dijelova iz drugih europskih regija, mogu}e je danas, nakon vi{e od jednog stolje}a istraìvanja tog razdoblja hrvatske umjetnosti, uspostaviti relativno ~vrstu kronologiju njezina razvitka.2 U okviru vremenskog raspona izme|u VII. i XI. stolje}a predloìo sam kronolo{ku klasifikaciju ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj zasnovanu uglavnom na graditeljskoj i kiparskoj ba{tini i razlu~io 4 osnovna razdoblja. To su: 1. pretkarolin{ko razdoblje u VII. stolje}u i u prvoj polovici VIII. stolje}a 2. karolin{ko razdoblje od sredine VIII. do kraja IX. stolje}a 3. zrela predromanika otonskog razdoblja u X. stolje}u 4. kasna predromanika i protoromanika u XI. stolje}u.

na kojima starokr{}anski motivi i simboli poprimaju po~etni izraz predromani~ke stilizacije (I, A, B).3 Niz vrlo sli~nih motiva i iste obrade na pluteju iz Crkve sv. Andrije na îovu upu}uje na zaklju~ak o istoj klesarskoj radionici (I, C),4 kojoj je blizak je i plutej iz Gale kraj Trilja (I, D).5 I sama arhitektura Crkve sv. Andrije nosi ista obilje`ja prijelaza od starokr{}anske graditeljske tradicije na predromani~ki uzdu`ni jednoapsidni tip.6 Vrlo je kontroverzno datiranje osnutka Splita i njegove nadbiskupije u Dioklecijanovoj pala~i i kre}e se od vezivanja tog doga|aja neposredno uz ru{enje Salone, dakle oko sredine VII. stolje}a7 do preskakanja tzv. stolje}a tame, pri ~emu bi od prestanka ìvota u dalmatinskoj metropoli do njegove prelokacije u nekada{njoj Dioklecijanovoj rezidenciji pro{lo jedno ili vi{e stolje}a,8 a u dijelu historiografije osporava se osnutak splitske nadbiskupije prije X. stolje}a.9 Povijesni podaci i likovne analize pojedinih me|a{nih spomenika govore u prilog ranijoj pretpostavci o po~etku ìvota Splita neposredno poslije ru{enja Salone. S time se povezuje i datiranje pojedinih primjera graditeljske i likovne ba{tine (II). Me|u njima je i kri`, uklesan na mjestu otklesanog reljefa anti~ke boìce Pobjede nad Zlatnim vratima (II, A), likovnom analizom datiran u sredinu VII. stolje}a,10 {to se sasvim poklapa s povijesnim podacima o osnutku Splita oko godine 641.11 S istim doga|ajem valja povezati i adaptaciju anti~kog Jupiterova hrama, odnosno Dioklecijanova mauzoleja u splitsku stolnu crkvu. Tom su prilikom otvorena njezina ju`na vrata (II, B), za koja sam nedavno uz pomo} komparativne gra|e poku{ao obrazloìti dataciju u pretkarolin{ko doba.12 Iz splitske Katedrale potje~e i veliki broj ulomaka kamenog namje{taja, datiranje kojih ovisi i o tuma~enju prijepornog pitanja vremena i uop}e egzistencije nadbiskupa Ivana iz Ravenne.13 Neosporna je, me|utim, ~injenica da jedan sarkofag s imenom nadbiskupa Ivana, izrazito ranih ukrasnih i epigrafi~kih osobina, ipak postoji u splitskoj krstionici.14 Njegov se ukras kiparskom obradom zaista moè smatrati prijelaznim izrazom na granici izme|u kasnoanti~kih prirodnih modela i ranosrednjovjekovne stilizacije (II, C). Samo dva krajnje desna ljiljana na tom sarkofagu obra|ena su na na~in kojim se nagovje{tava stilizacija svojstvena pleternom ukrasu (II, C, uve}ani detalj). Isti motiv unakrsnih ljiljana obiljeàva i druge ulomke oltarne ograde iz splitske Katedrale (II, D), uklju~uju}i i plo~u koja danas za23

1. Pretkarolin{ka umjetnost u VII. i u prvoj polovici VIII. stolje}a Po~etak prvog razdoblja obiljeàva avarsko-slavenski nalet u VII. stolje}u u kojem su poru{eni neki od anti~kih gradova bizantske Dalmacije, uklju~uju}i i Salonu kao sjedi{te velike isto~nojadranske crkvene metropolije. Uz posljednju fazu ìvota Salone vezana su i djela klesarske radionice koja se mogu smatrati najranijim primjerima ranosrednjovjekovne plastike, odnosno prijelaznim likovnim govorom izme|u starokr{}anskog i predromani~kog kiparstva. Ranijoj fazi Crkve sv. Marte u Bija}ima pripadali su reljefi

Arhitektura urbanizam

tvara sarkofag oltara sv. Dujma pa se zaista moè govoriti o jednoj klesarskoj radionici koja je oko sredine VII. stolje}a, najkasnije do po~etka VIII. stolje}a, angaìrana na kamenom namje{taju stolne crkve, ukrasila i sarkofag prvog splitskog nadbiskupa. Najraniji primjeri predromani~kih crkava longitudinalnog i centralnog tipa tako|er pripadaju pretkarolin{kom razdoblju. Mala jednobrodna Crkvica sv. Mihovila in ripa maris u vrelima se povezuje s nadbiskupom Ivanom Ravenjaninom, a njezin tlocrt sa {irokom apsidom zaista upu}uje na starokr{}ansku graditeljsku tradiciju.15 Po jednom povijesnom podatku i {esterokonhna Crkva sv. Marije u Trogiru pripadala bi pretkarolin{kom razdoblju, sagra|ena u doba bizantskog cara Teodozija III. (715.-717.).16

gonalno ukriènih ljiljana, pokazuje klesarsku obradu u duhu potpune geometrizacije tog motiva i moè se usporediti s langobarskim primjerima s kraja VIII. stolje}a.25 Po~etkom IX. stolje}a, osim ve} spomenute dogradnje Crkve sv. Donata u Zadru datiraju se dvije gra|evine i kameni namje{taj u Boki Kotorskoj: Crkva sv. Tripuna u Kotoru iz 809.26 i oblikom vrlo srodna Crkva sv. Tome u Pr~nju, koja se tipolo{ki vezuje uz karolin{ki Theodulfov oratorij u Germiny-des-Prsu (799.-818.). Za kasniju karolin{ku fazu IX. stolje}a posebno su va`ni lokaliteti na podru~ju prve hrvatske kneèvine. Pratimo ih ve} od prvih desetlje}a tog stolje}a na kamenom namje{taju Crkve sv. Marte u Bija}ima uz adaptiranu rezidenciju hrvatskih vladara koji su sigurno datirani vladarskim ispravama.27 Uz oblik te crkve (IV, A) tipski se povezuju i drugi primjeri prve polovice IX. stolje}a: Sv. Marija u Biskupiji (IV, C), adaptirana starokr{}anska crkva u @a`vi}u (IV, B) te bazilika u Koljanima,28 iz koje potje~e plutej s karakteristi~nim troprutim ispletenim kru`nicama ispunjenim stiliziranim pticama, ~vorovima i rozetama. Taj se reljef, u literaturi ve} ustaljenog atribuiranja majstoru koljanskog pluteja, stilski vezuje uz radove iste radionice u Biskupiji i u drugim mjestima.29 ^vrst oslonac za datiranje sa~uvane ba{tine iz sredine IX. stolje}a ~ine isprave i natpis koji spominju kneza Trpimira. Na zabatu oltarne ograde iz crkve u Riìnicama kod Solina uz natpis s imenom kneza nalaze se elementi pleterne plastike prepoznatljive kiparske radionice koja je izra|ivala liturgi~ki namje{taj u kneèvini pa se time posredno datira i samu arhitekturu (IV, G).30 Ta }e obilje`ja jo{ vi{e do}i do izraàja u zadnjoj ~etvrtini IX. stolje}a, kada su mnogi dijelovi namje{taja, pa prema tome i same gra|evine, pouzdano datirane natpisima hrvatskog kneza Branimira (IV, H). Stilskim su analizama utvr|ene dvije razli~ite klesarske radionice koje su djelovale pribli`no u isto doba.31 Prva je ostavila svoje tragove u primorskim gradovima Ninu, Zadru i Splitu, a pripisuje se benediktincima, dok druga skupina reljefa pokazuje razli~itu obradu, znakovitu za {ire kninsko podru~je. Kako se na natpisima tih reljefa spominju vladari i dvorski ùpani, ta je skupina pripisana dvorskoj klesarskoj radionici.32 Dobiveni su tako, zahvaljuju}i skulpturi povezanoj s poznatim povijesnim li~nostima, dragocjeni podaci za odre|ivanje nastanka predromani~kih gra|evina, me|u kojima su naro~ito va`ne Crkva sv. Spasa na vrelu Cetine, primjer jednobrodne gra|evine s troapsidnim prezbiterijem i s westwerkom (IV, E1, E2), kojoj natpis na oltarnoj ogradi otkriva donatora ùpana Gostihu (IV, E3)33 te Crkva sv. Celicije (Stupovi) u Biskupiji, kao primjer trobrodne troapsidne bazilike sa zidanim pilonima (IV, .1, .2).34

2. Karolin{ka umjetnost od druge polovice VIII. do kraja IX. stolje}a Osnovni povijesni me|a{ na po~etku drugog razdoblja je po~etak vladanja karolin{ke dinastije u .rana~koj sredinom VIII. stolje}a. Najmonumentalnija predromani~ka crkva u Dalmaciji, zadarska rotunda sv. Trojstva (sv. Donata, III, A) sagra|ena je u ranijoj karolin{koj fazi, oko sredine VIII. stolje}a, kako se to zaklju~uje po radiokarbonskom datiranju njezinih drvenih greda, kada je crkva bila slobodno stoje}a kru`na gra|evina (III, A1).17 Po~etkom IX. stolje}a, u doba biskupa Donata, koji je imao izravne veze s karolin{kim dvorom, crkva je obnovljena i od slobodno stoje}e rotunde postala je sloèni gra|evni sklop (III, A2, A3).18 Crkve {esterokonhnog tipa, poput najbolje sa~uvane Sv. Trojice u Splitu (III, B1, B2),19 Sv. Mihovila u Brnazama kod Sinja i nekoliko sli~nih gra|evina posve}enih sv. Mariji ili sv. Mihovilu u Zadru i okolici, tako|er se datiraju u drugu polovicu VIII. ili u IX. stolje}e.20 Za datiranje drugih tipova centralne skupine od najjednostavnijih jednoprostornih jednoapsidnih oblika Sv. Marije u Iù, dviju crkava na Dugom otoku (sl. 18) i Crkve sv. Jurja u Ravanjskoj, nema sigurnih podataka, ali se pretpostavlja da su sve te gra|evine podignute u IX. stolje}u, a mo`da i ~etverokonhno-kri`na morfolo{ka sinteza, koju pokazuju crteì poru{ene Crkve sv. Vida u Zadru,21 ili sa~uvani primjer istoga tipa, Crkva sv. Krià u Ninu, ali prije obnove u XI. stolje}u. Ranijoj karolin{koj fazi pripada i nekoliko reljefa iz Istre i Dalmacije, sigurne ili pretpostavljene datacije. Po biskupu Mauriciju iz po~etka tre}e ~etvrtine VIII. stolje}a datiran je ciborij krstionice stolne Crkve sv. Pelagija.22 Krajem VIII. stolje}a datira se, me|u ostalim, i Crkva sv. Marije Velike kraj Bala, trobrodna gra|evina s bogatim plasti~nim ukrasom kapitela, imposta i oltarne ograde23 te nekoliko drugih istarskih primjera. Sarkofag priora Petra u peripteru splitske Katedrale, o kojem su izre~ena razli~ita mi{ljenja,24 vjerojatno je tako|er izra|en krajem VIII. stolje}a. Ukra{en ve} poznatim motivom dija24

3. Umjetnost otonskog razdoblja u X. stolje}u Deseto je stolje}e zrelo razdoblje predromanike. Povijesno ga obiljeàva u Europi pojava saske dinastije, ~iji su vladari (Oton I., Oton II., Oton III.), upravljaju}i Njema~kim (tzv.

T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj

Svetim Rimskim) Carstvom, najzna~ajnijom zapadnoeuropskom dràvom svog doba, obiljeìli i pojedine gra|evine, skulpture i djela umjetni~kog obrta. U Hrvatskoj je to razdoblje vladara dinastije Trpimirovi}a, koji nose naslov kraljeva, bliè povezanih s dalmatinskim gradovima i sa splitskom crkvom velikih metropolitanskih ovlasti. Po~etkom stolje}a na ~elu je te velike dalmatinske metropolije nadbiskup Ivan, sin Tvrdaka, ~iji sarkofag dokazuje da se pleterni motiv krièva pod arkadama, karakteristi~an za karolin{ko razdoblje IX. stolje}a, zadrào u dalmatinskim radionicama i u X. stolje}u (V, A).35 Nekoliko datiranih natpisa ~ine osnovu kronolo{koj shemi druge polovice X. stolje}a. Me|u njima su za kronologiju skulpture va`ne dvije plo~e ambona (V, B.), ukra{ene ispresijecanim krugovima i rombovima, s natpisom koji spominje kralja Drìslava (o. 969.o. 997).36 Glasoviti epitaf kraljice Jelene, osim {to je dragocjen za genealogiju hrvatskih vladara, odre|uje vrijeme gradnje (ili pregradnje) Crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu, trobrodne gra|evine s kupolom (V, C).37 Sli~nih je tipskih obilje`ja bila i Crkva sv. Martina (sv. Barbare) u Trogiru, kojoj se prva faza gradnje, prije temeljite ranoromani~ke obnove, povezuje sa zadarskim prokonzulom i trogirskim gradskim priorom Majusom iz zadnje ~etvrtine X. stolje}a.38

i Splitu u kojima je vidljiv bizantski utjecaj. To su: dubrova~ke Crkva sv. Vlaha (kasnije Katedrala sv. Marije) u dvjema ranijim fazama (VII, A)43 i Crkva sv. Petra (VII, B).44 Godine 1068. datirane su ispravom o utemeljenju samostana benediktinki i dviju splitskih crkava tipa upisanog transepta: Crkva sv. Eufemije (VII, C), kojoj je taj dokument terminus ante quem,45 i Crkva sv. Mikule (VII, D), koju se, po jednoj bilje{ci u istom dokumentu, moè identificirati s gra|evinom {to ju je podigla Nemira, k}erka Mesagaline, a dogradio njezin brat Ivan.46 Westwerk na zapadnom i skriveni prostori na isto~nom korpusu Sv. Lovre u Zadru pokazuju i u toj crkvi, uz nedvojbenu prisutnost romanike, jo{ uvijek sna`ne reminiscencije predromanike (VII, E).47 I dok se tako u arhitekturi i kiparstvu predromanika na pojedinim prostorima zavla~ila sve do kraja stolje}a, ponegdje }e se rana romanika pojaviti znatno ranije. U arhitekturi }e se, najvi{e posredstvom benediktinaca, razviti tzv. internacionalni tip trobrodne bazilike, natkrivene kao i drugdje u Europi drvenom potkrovnom konstrukcijom (VIII.).48 Ta obilje`ja pokazuju, me|u ostalima, Crkva sv. Petra u Drazi na otoku Rabu iz 1060. godine, bazilike sv. Petra u Osoru i sv. Mihovila u Krku te ranoromani~ka pregradnja Crkve sv. Ivana Evan|elista u gradu Rabu. U Bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu, znakovitoj po upisanim apsidama unutar ravnog isto~nog pro~elja, papin je legat okrunio hrvatskoga kralja Zvonimira 1075. {to je i termium ante quem za datiranje gra|evine.49 Na crkvi je izrazito jasno korespondiranje vanjskog i unutra{njeg ra{~lanjenja kao jedna od bitnih distinkcija rane romanike od predromanike. Ukras liturgi~kog namje{taja pokazuje s jedne strane nastavak plitkoreljefne pleterne plastike, ali istodobno i pojavu ljudskog lika, svojstvenu prvim po~ecima romanike. Tim obilje`jima liturgi~ki se namje{taj solinske bazilike veè uz tzv. zadarsko-splitsku stilsku skupinu izrazito plo{nih stiliziranih reljefa koji su kronolo{ki ~vrsto odre|eni datirani spomenicima kao {to je ciborij zadarskog prokonzula Grgura.50 Skupina se stilski razlikuje od tek ne{to plasti~nije modelacije proizvoda tzv. zadarsko-kninske stilske skupine.51 Najstariji zvonik u Splitu, sa~uvan nad Crkvom sv. Teodora (Gospe od Zvonika), obi~no se svrstava u ranu romaniku, iako jo{ uvijek nosi sna`na obilje`ja kasne predromanike svojom zatvorenom masom, na~inom gradnje, potkrovnim konzolicama, ali i izrazito pleternim zna~ajkama ukrasa na oltarnoj ogradi, datiranoj natpisom koji spominje splitskog priora .irmina, utvr|ene povijesne li~nosti Splita s kraja devetog desetlje}a XI. stolje}a.52 Po~etak XII. stolje}a u Hrvatskoj, koja ulazi u Ugarsko-Hrvatsku Kraljevinu pod Arpadovi}ima, ozna~ava vrlo ~vrstu povijesnu granicu izme|u ranog i visokog srednjeg vijeka. Ta se granica poklapa s novim razdobljem i u povijesti graditeljstva i umjetnosti, koje uvodi arhitekturu i likovne umjetnosti Hrvatske u krug europske zrele romanike. 25

4. Kasna predromanika i protoromanika XI. stolje}a Dok je umjetnost XI. stolje}a Zapadne Europe u znaku romanike, do sedamdesetih godina one rane, a potom i one zrele, u perifernoj dalmatinskoj i istarskoj sredini zapaà se usporedan razvoj dviju stilskih kategorija. Na dijelu hrvatskog prostora jo{ se uvijek odràva predromani~ki slog u arhitekturi i naro~ito u skulpturi, a samo u nekim sredinama, otvorenijima prema vanjskim utjecajima, afirmira se ranoromani~ko graditeljstvo i pojedini elementi romani~kog kiparstva.39 Kasna je predromanika preìvjela kroz cijelo XI. stolje}e, poglavito u perifernim sredinama, primjerice na neretvanskoj obali i otocima. U jedanaesto je stolje}e datiran najve}i broj crkava jednobrodnog tipa ra{~lanjenih ili nera{~lanjenih vanjskih zidnih ploha, bez kupole ili s kupolom (VI). Sa~uvani primjeri jednobrodnog tipa bez kupole su crkve sv. Luke na Lastovu (VI, A), sv. Jurja u Ka{tel Starome (VI, B) i mnogobrojne crkve na otoku Bra~u.40 Za kasnu hrvatsku predromaniku posebno je znakovit jednobrodni kupolni tip razvijen na ju`nodalmatinskom prostoru od Boke Kotorske do Omi{a, a najvi{e usredoto~en na dubrova~kom podru~ju (prije svega na elafitskim otocima, VI, C, D, E, .).41 Crkve tog tipa spominju vrela krajem XI. stolje}a, a jedna od klju~nih gra|evina, Crkva sv. Mihajla u Stonu, oslikana je freskom {to me|u ostalim prikazuje lik ktitora, u kojem ve}ina istraìva~a prepoznaje istoimenog dukljanskog kralja (o. 1050.-o. 1082).42 Predromani~ke zna~ajke pokazuje i skupina gra|evina iz XI. stolje}a s kupolom nad upisanim transeptom u Dubrovniku


Bilje{ke1 Predromani~ko je graditeljstvo i umjetnosti u Dalmaciji i Istri od sredine XIX. stolje}a do danas u àri{tu interesa istraìva~a, koji su o tome napisali mnogobrojne knjige, rasprave i ~lanke. Upozoravam samo na noviju relevantnu literaturu, objavljenju tijekom zadnjih dvadesetak godina, putem koje se moè dobiti i potpuniji pregled istraìvanja tog razdoblja: V. Delonga, Latinski epigrafi~ki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.; Pismenost karolin{kog doba i njeni hrvatski odjeci latinska epigrafi~ka ba{tina u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi I (u daljem tekstu HiK), Split, 2000., str. 216-249; V. Goss, Early Croatian Architecture, A study of the Pre-Romanesque, London, 1987.; I. .iskovi}, Slikarstvo, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 493-509; N. Jak{i}, Klesarstvo u slu`bi evangelizacije, u: HiK I, str. 192-213; M. Jurkovi}, Pojava romani~ke arhitekture u Hrvatskoj, u: Ra|anje prvog hrvatskog kulturnog pejzaà, Zagreb, 1996., str. 325-338; Problemi periodizacije predromani~ke skulpture u Istri, u: Izdanja HAD-a, 18/1997., str. 265-274; Arhitektura karolin{kog doba, u HiK I, str. 164-189; T. Marasovi}, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994.; Predromani~ko graditeljstvo, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 445472; A. Milo{evi}, Karolin{ki utjecaji u Hrvatskoj kneèvini u svjetlu arheolo{kih nalaza, u: HiK I, str. 106-139; M. Pejakovi}, Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb, 1982.; I. Petricioli, Oko datiranja umjetni~kih spomenika ranog srednjeg vijeka, u: Gunja~in zbornik, Zagreb, 1980., str. 113-120; Od Donata do Radovana, Split, 1990.; Skulptura od VIII. do XI. stolje}a, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 475-491; @. Rapani}, Predromani~ko doba u Dalmaciji, Split, 1987.; Od gr~kih kolonista do frana~kih misionara, povijesno kulturna slika hrvatskog prostora, u: HiK I, str. 32-67; M. Vicelja, Elementi kronolo{ke stratifikacije kamene skulpture u Istri od antike do rane romanike, u: Ra|anje prvog hrvatskog kulturnog pejzaà, Zagreb, 1996., str. 297-303. 2 Metodolo{ki okvir za kronologiju ranosrednjovjekovne umjetnosti u Dalmaciji iznio sam u radu: T. Marasovi}, Prilog kronologiji predromani~ke arhitekture u Dalmaciji, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti (Milanu Prelogu u spomen), Zagreb, 1990., str. 27. 3 A. Milo{evi}, IV. 7. plutej oltarne ograde, 7./8. stolje}e, u: Hrvati i Karolinzi II, Katalog, Split, 2000., str. 184. 4 I. Babi}, Sv. Andrija na îovu, u: Prilozi povijesti umjetnosti Dalmacije, 33/1995., str. 203-222; P. Chevalier, Salona II, Ecclesiae Dalmatiae I, Rome Split, 1995., str. 228-229. 5 A. Milo{evi}, Sinj i Cetina u starohrvatsko doba, Split, 1996., str. 14. 6 I. Babi}, nav. dj.; P. Chevalier, nav. dj. 7 S. Saka~, O kr{tenju i ugovoru Hrvata sa Sv. Stolicom u VII. vijeku, u: @ivot, XVII/1936., str. 103-106; M. Barada, Nadvratnik VII. stolje}a iz Ka{tel Su}urca, u: Hoffilerov zbornik, Zagreb, str. 417.; M. Horvat, Oporuka priora Petra, u: Historijski zbornik, V/1952., str. 11-115; L. Kati}, Vjerodostojnost Tome Arci|akona i posljednji dani Solina, u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (VAHD), LIII/1950.-1951., str. 99-120; R. Kati~i}, Vetustiores ec-

clesiae spalatensis memoriae, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. XVII/1987., str. 17. 8 .. Buli} J. Bervaldi, Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, Zagreb, 1913., str. 116-113; .. [i{i}, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., str. 292; V. Novak, Pitanje pripadnosti splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije, u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (VAHD), 1923., str. 38; Lj. Karaman, Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosrednjovjekovna pleterna ornamentika u Dalmaciji, u: Starinar, 3. ser., t. III/1924.-1925.; Lj. Karaman, O spomenicima VII. i VIII. stolje}a u Dalmaciji, u: Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva, N. S. XII-XIII/1941.-1942., str. 74. 9 N. Klai}, Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije, u: VHAD, 55-67/1963.-1965., str. 209; N. Klai}, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971. 10 N. Cambi, Kri` nad zapadnim vratima Dioklecijanove pala~e, u: Kulturna ba{tina, 7/1981., str. 6. 11 T. Marasovi}, Prva stolje}a grada Splita, Split, 1998. 12 T. Marasovi}, O ju`nom portalu splitske katedrale, u: Prijateljev zbornik, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32/1992., str. 165-180. 13 O tome sam nedavno govorio na me|unarodnom skupu (Sinj, 2001.) u povodu manifestacije Hrvati i Karolinzi. Usp. T. Marasovi}, Spalato nellepoca precarolingia e carolingia, u: Hortus Artium Medievalium, Motovun (u tisku). 14 U ranijoj je literaturi sarkofag u splitskoj krstionici, neko} porijeklom iz Mauzoleja splitskih nadbiskupa (Crkva sv. Mate), bio pripisan Ivanu Ravenjaninu, kojeg Toma Arci|akon navodi kao prvog splitskog nadbiskupa, T. Arhi|akon, Kronika (ed. Rismondo), Split, 1977., str. 40. (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. Ra~ki). S kriti~kim stavom prema tom Tominom opisu u dijelu historiografije odbacuje se vezivanje sarkofaga s prvim splitskim nadbiskupom, dok je dio istraìva~a ostao pri toj identifikaciji. U novije se doba nastoji sarkofag iz splitske krstionice povezati s jednim splitskim nadbiskupom Ivanom koji je 787. godine sudjelovao na nicejskom koncilu; V. Delonga, Pismenost karolin{kog doba i njeni hrvatski odjeci latinska epigrafi~ka ba{tina u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi I, Split, 2000., str. 230.; @. Rapani}, III. 24., Sarkofag Ivana Ravenjanina, kraj 8. stolje}a; u: Hrvati i Karolinzi II, Katalog, Split, 2001., str. 138-140.; N. Jak{i}, Kiparstvo u slu`bi evangelizacije, u: HiK I, str. 200. 15 T. Marasovi} M. Zekan, Istraìvanje ranosrednjovjekovne Crkve sv. Mihovila na obali u Splitu, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. XII/1982., str. 111. 16 M. Ivani{evi}, Trogir u povijesnim izvorima, u: Mogu}nosti, 1011/1980., str. 968-969. R. Kati~i}, Vetustiores ecclesiae spalatensi memoriae, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. XVII/1957., str. 17-51.

26

T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj 17 P. Veì}, Crkva Sv. Trojstva (sv. Donata) u Zadru, u: Godi{njak Za{tite spomenika kulture, 8-9/1893.-1895., Prilog. 18 Nav. dj. 19 J. Marasovi}, T. Marasovi}, M. Marasovi}, Crkva sv. Trojice u Splitu, Split, 1971. 20 T. Marasovi}, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994.; P. Veì}, O centralnim gra|evinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, u: Diadora, 13/1991., str. 323-375.; M. Jurkovi}, nav. dj. (HiK I) 21 M. Jurkovi}, nav. dj. 22 HiK II, str. 52-54. 23 HiK II, str. 16-26. 24 @. Rapani}, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, u: Arheolo{ki radovi i rasprave, 8-9/1982., str. 233-258.; M. Horvat, Oporuka splitskog priora Petra, u: Rad Jugoslavenske akademije 283., Zagreb, 1951. 25 A. Peroni, Larte nelleta longobarda. Una traccia, u: Magistra Barbaritas, i barbari in Italia, Milano, 1984., str. 173-174. 26 J. Martinovi}, Prolegomena za problem prvobitne Crkve sv. Tripuna u Kotoru, u: Prijateljev zbornik (PPUD 30), I/1990., str. 5-29. 27 M. Jurkovi}, nav. dj., u: HiK I, str. 182-183. 28 Nav. dj. 29 M. Jak{i}, Majstor koljanskog pluteja, u: Izdanja HAD-a, 8/1984., str. 243-252. 30 M. Jak{i}, nav. dj., u: HiK I. 31 M. Jak{i}, nav. dj., str. 204-211. 32 M. Jak{i}, nav. dj., str. 212-213. 33 Crkva je do sada najpotpunije obra|ena u tematskom svesku Starohrvatske prosvjete, 3. ser., 22/1995. 34 Lglise et ltat en Croatie au IXe sicle, le probleme du massif occidental carolingien, u: Hortus Artium Medievalium, 3/1997., str. 23. 35 B. Gabri~evi}, Sarkofag nadbiskupa Ivana, prona|en u podrumima Dioklecijanove pala~e, u: VAHD, 62/1960., str. 87. 36 I. Petricioli, Skulptura od VIII. do XI. stolje}a, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 480. 37 R. Buàn~i}, Mauzolej kraljice Jelene na Gospinu otoku, u: Stota obljetnica otkri}a nadgrobnog natpisa kraljice Jelene, 1898-1998., Split, 1998., str. 10. 38 R. Buàn~i}, Nova saznanja o gradnji crkve sv. Martina u Trogiru, Split, 1966. (Magistarski rad na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu). 39 U dijelu hrvatske historiografije umjetnosti sve gra|evine, skulptura i epigrafika, ukoliko su datirani XI. stolje}em, smatraju se ranoromani~kim i ne prepoznaje se stilske distinkcija, odnosno mogu}nost usporednog postojanja kasne predromanike i rane romanike. 40 T. Marasovi}, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994., str. 149-152. 41 T. Marasovi}, nav. dj., str. 160-166. 42 Nav. dj. 43 @. Pekovi}, Dubrovnik, nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Split, 1998., str. 90-142. 44 @. Pekovi}, Crkva sv. Petra u Dubrovniku, u: Ra|anje prvog hrvatskog kulturnog pejzaà, Zagreb, 1996., str. 267-277. 45 Codex Diplomaticus, Diplomati~ki zbornik I, Zagreb, 1967., str. 109-112. 46 T. Marasovi}, nav. dj. (1994.), str. 212-216. 47 T. Marasovi}, nav. dj. (1994.), str. 208-209.; I. Petricioli, Crkva sv. Lovre u Zadru, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. XVII/1988.-89., str. 25. 48 M. Jurkovi}, nav. dj. (1996.) 49 I. Petricioli, Reliefs de lglise de St-Pierre, u: Disputationes Salonitanae I, Split, str. 111-117. 50 I. Petricioli, Pojava romani~ke skulpture u Dalmaciji, Zagreb, 1960. 51 Nav. dj. 52 T. Marasovi}, Zvonici u graditeljstvu ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji, u: Adrias, I/1987., str. 197-206.

27


Summary

Tomislav Marasovi} Proposition for the Chronological and Stylistic Periodization of Early-medieval Art in CroatiaThe architectural and artistic topography of Dalmatia and Istria shows one of the greatest regional concentrations of early-medieval churches. Today, after over a century of scientific research, it is possible to establish a relatively firm chronology based on the liturgical installations usually decorated with shallow relief and inscriptions, as well as according to the archive documents and the comparative context of the related European monuments. In the interval between the 7th and the 11th century it would be possible to distinguish four chronological and stylistic periods: 1) the pre-Carolingian period of the 7th and first half of the 8th century; 2) the Carolingian period from the mid 8th till the end of the 9th century; 3) the mature pre-Romanesque of the Ottonian period of the 10th century; 4) the late preRomanesque and proto-Romanesque of the 11th century.

Pretkarolin{ka skulptura u Dalmaciji: A, B. Plutej i luk iz Crkve sv. Marte u Bija}ima; C. Plutej iz Crkve sv. Andrije kod Trogira.

Pretkarolin{ka skulptura u Splitu: A. Reljef s krièm nad zapadnim vratima Dioklecijanove pala~e; B. Ju`na vrata Katedrale, cjelina (M. Marasovi}) i detalji; C. Sarkofag nadbiskupa Ivana, cjelina i detalj desnog kraja ukrasa; D. Pluteji iz Katedrale.

28


Centralne gra|evine karolin{kog razdoblja: A1. Crkva sv. Trojstva u Zadru, tlocrt I. faze (P. Veì}); A2. tlocrt II. faze, A3. dana{nji izgled; B1. Crkva sv. Trojice u Splitu, dana{nji izgled, B2. tlocrt; C. Sv. Marija u Malom Iù, tlocrt (I. Petricioli); D. Sv. Juraj u Ravanjskoj, dana{nji izgled; E. Sv. Pelegrin kod Savra (Dugi otok), dana{nji izgled.

Uzdu`ne gra|evine i skulptura karolin{kog razdoblja: A. Sv. Marta u Bija}ima; B. Bazilika u @a`vi}u; C. Sv. Marija u Biskupiji; D. Bazilika u Koljanima; E1. Sv. Spas u Cetini, dana{nji izgled; E2. tlocrt (T. Marasovi}); E3. grede oltarne ograde s natpisom ùpana Gostihe; .1. Sv. Cecilija (Stupovi) u Biskupiji; .2. dana{nji ostaci; G. Riìnice, zabat s natpisom kneza Trpimira i srodni reljefi; H. [opot kod Benkovca, oltarna ograda s natpisom kneza Branimira.

29

Arhitektura urbanizam Skulptura i arhitektura X. stolje}a: A. Sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana Tvrdakova; B. Plo~e ambona s natpisom kralja Drìslava iz Kapitula u Kninu; C. Crkva sv. Stjepana u Solinu, tlocrt i pretpostavljeni izvorni izgled (E. Dyggve), natpis kraljice Jelene.

Jednobrodne crkve XI. stolje}a bez kupole: A. Sv. Luka u Lastovu, tlocrt; B. Sv. Juraj kod Ka{tel Staroga; Ju`nodalmatinski tip s kupolom: C. Sv. Petar u Priku u Omi{u, izgled i tlocrt; D. Sv. Mihajlo, freska s likom donatora; E. Sv. Petar na [ipanu (nakon obnove); .. Sv. Ivan Krstitelj na Lopudu.

30


Crkve XI. stolje}a s kupolom: A. Dubrova~ka katedrala (II. faza); B. Crkva sv. Petra u Dubrovniku, tlocrt, presjek, elevacija (@. Pekovi}); C. Sv. Eufemija u Splitu, pretpostavljeni izvorni izgled (J. Marasovi}); D. Sv. Mikula u Splitu, dana{nji izgled; E. Sv. Lovre u Zadru, pretpostavljeni izvorni presjek i tlocrt (I. Petricioli)

Neki od primjera ranoromani~ke internacionalne arhitekture (prema M. Jurkovi}u): A. Sv. Lovre}, @upna crkva sv. Martina; B. Osor, Sv. Petar, Rab; C. Sv. Petar u Supetarskoj drazi; D. Zadar, Sv. Marija; E. Rab, Sv. Andrija; .. Nin, Sv. Marija (nakon pregradnje u XI. stolje}u); G. Sv. Petar i Mojsije u Solinu, pretpostavljeni izvorni tlocrt (Dyggve) i zabat oltarne ograde.

31

marasović priedlog kronološko stilske periodizacije rsv umj u hrv

Documents