stella mrak primjena geografsko informacijskih …oliver.efri.hr/zavrsni/336.b.pdf · 1.2. radna...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Stella Mrak

PRIMJENA GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH SUSTAVA (GIS) U ZAŠTITI OKOLIŠA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PRIMJENA GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH SUSTAVA (GIS) U ZAŠTITI OKOLIŠA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša Mentor: prof. dr. sc. Nada Denona Bogović Student: Stella Mrak

Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 0081110922

Rijeka, 10.6.2013.

KAZALO

1. UVOD..............................................................................................................1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA................................................1

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE..........................................................1

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA..........................................................................2

1.4. ZNANSTVENE METODE...........................................................................................2

1.5. STRUKTURA RADA...................................................................................................2

2. TEMELJNE ZNAČAJKE GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH

SUSTAVA.......................................................................................................4

2.1. POJAM I ODREĐENJE GIS TEHNOLOGIJA..........................................................4

2.2. POVIJESNI PREGLED...............................................................................................7

2.3. KLASIFIKACIJA GIS-A...........................................................................................10

2.3.1. Klasifikacija GIS-a prema namjeni...................................................................10

2.3.2. Klasifikacija GIS-a prema razmjeri...................................................................12

2.4. ELEMENTI GIS-A....................................................................................................13

2.4.1. Hardware za GIS...............................................................................................13

2.4.2. Software za GIS................................................................................................15

2.4.3. Multimedija.......................................................................................................16

2.5. WEB GIS....................................................................................................................16

3. TEMELJNE ODREDNICE ZAŠTITE OKOLIŠA U REPUBLICI

HRVATSKOJ................................................................................................19

3.1. NAĈELA, CILJEVI I INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA..................................19

3.2. ZAKONSKI I STRATEŠKI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA.......................................21

3.3 AKTUALNO STANJE U PODRUĈJU ZAŠTITE OKOLIŠA U REPUBLICI

HRVATSKOJ.............................................................................................................26

3.3. INFORMACIJSKI SUSTAV ZAŠTITE OKOLIŠA...................................................28

4. PRIMJENE GIS-a U ZAŠTITI OKOLIŠA...............................................33

4.1. GEOGRAFSKO INFORMACIJSKI SUSTAV U EKOLOGIJI...............................33

4.2. PRIMJENA GIS-A U PRAĆENJU STANJA OKOLIŠA.........................................37

4.2.1. Prostorno planiranje...........................................................................................37

4.2.2. Zaštita prirode....................................................................................................40

4.2.3. Kakvoća kopnenih voda i mora.........................................................................42

4.2.4. Zagađenje atmosfere..........................................................................................45

4.2.5. Strateške karte buke...........................................................................................48

4.3. EKOLOŠKO KARTIRANJE I MODELIRANJE U GIS OKRUŢENJU...................50

4.4. PRIMJENA DALJINSKIH ISTRAŢIVANJA U ZAŠTITI OKOLIŠA......................54

5. PERSPEKTIVE PRIMJENE GIS-a U REPUBLICI HRVATSKOJ......53

5.1. BUDUĆNOST GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH SUSTAVA U EKOLOGIJI..53

5.2. SMJERNICE ZA NADOGRADNJU POSTOJEĆIH GIS SUSTAVA U PODRUĈJU

ZAŠTITE OKOLIŠA...................................................................................................58

6. ZAKLJUČAK...............................................................................................61

LITERATURA.............................................................................................64

POPIS CRTEŽA...........................................................................................70

POPIS PRIKAZA.........................................................................................70

POPIS SHEMA.............................................................................................70

POPIS TABLICA ........................................................................................71

1

1. UVOD

U okviru ovog dijela rada potrebno je posebnu pozornost posvetiti ovim tematskim

jedinicama: 1) Problem, predmet i objekt istraţivanja, 2) Radna hipoteza, 3) Svrha i

ciljevi istraţivanja, 4) Znanstvene metode i 5) Struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA

Razvoj raĉunalne tehnologije ima veliki utjecaj u svim granama ljudske djelatnosti pa

tako i u zaštiti okoliša. Podaci su sve više dostupni u digitalnom obliku što pruţa novi i

brţi naĉin obrade i analize prostornih podataka.

U skladu s tim danas je moguće pomoću GIS tehnologija izraditi moderan sustav zaštite

okoliša ĉiji podaci će se lako aţurirati i biti aktualni u svakom trenutku. Aktivnosti na

uspostavi i odrţavanju takvog sustava osigurati će uĉinkovito prikupljanje, voĊenje,

razmjenu i korištenje podataka koji se odnose na stanje okoliša u Republici Hrvatskoj,

ali i razmjenu podataka i informacija na meĊunarodnoj razini.

U okviru ovakvog razmišljanja postavljen je problem istraţivanja - vaţnost primjene

geografsko informacijskih sustava (GIS) u zaštiti okoliša.

Polazeći od navedenog problema istraţivanja, definira se predmet istraţivanja -

objasniti pojam i temeljne znaĉajke geografsko informacijskih sutava, istraţiti i

analizirati politiku zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, te ukazati na povezanost,

odnosno primjenu geografsko informacijskih sustava u zaštiti okoliša.

Iz tako definiranog problema i predmeta istraţivanja slijedi objekt istraţivanja -

primjene geografsko informacijskih sustava u zaštiti okoliša.

1.2. RADNA HIPOTEZA

S obzirom na problem i predmet istraţivanja, temeljna radna hipoteza glasi - na

temelju znanstvenih spoznaja o problematici zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, a

pritom uvaţavajući prednosti GIS tehnologija, moguće je dokazati da će primjena GIS

tehnologija unaprijediti zaštitu okoliša u Republici Hrvatskoj.

2

1.3. SVRHA I CLJEVI ISTRAŢIVANJA

Osnovna svrha i ciljevi istraţivanja proizlaze iz predmeta istraţivanja.

Osnovna svrha je ukazati na sve veću vaţnost GIS tehnologija u podruĉju zaštite

okoliša, uz poseban naglasak na razliĉite primjene geografsko informacijskih sustava u

tom podruĉju.

Cilj istraţivanja je predloţiti mjere za nadogradnju i integriranje postojećih razvijenih i

već implementiranih geografsko informacijskih sustava tematskih podruĉja i/ili

podpodruĉja, te razvijanje, izgradnju i povezivanje geografsko informacijskih sustava

koji još ne postoje u podruĉju zaštite okoliša.

1.4. ZNANSTVENE METODE

U izradi ovog diplomskog rada korištene su u odgovarajućim kombinacijama slijedeće

znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda klasifikacije, deskriptivna

metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, induktivno deduktivna metoda,

povijesna metoda i metoda kompilacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Polazeći od temeljnog problema istraţivanja i definiranog cilja, rezultati istraţivanja su

primjereno sintetizirani u šest meĊusobno povezanih dijelova, vodeći raĉuna o njihovoj

kompleksnosti i vaţnosti.

U prvom dijelu, Uvodu definirani su problem i predmet istraţivanja te je postavljena

radna hipoteza, a zatim je obrazloţena struktura rada i znanstvene metode koje su se

koristile pri izradi rada.

Naslov drugog dijela je Temeljne značajke geografsko informacijskih sustava, u

kojem je definiran pojam i odrednice GIS tehnologija i dan je njihov povijesni pregled.

TakoĊer, objašnjene su komponente i klasifikacija GIS sustava kao i pojam Web GIS-a.

3

Temeljne odrednice zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj naslov je trećeg dijela

rada. U njemu su elaborirana temeljna naĉela, ciljevi i instrumenti te strateški i zakonski

okvir zaštite okoliša. TakoĊer, analizirano je i aktualno stanje u podruĉju zaštite okoliša

u Republici Hrvatskoj, kao i postojeći informacijski sustav zaštite okoliša.

U ĉetvrtom dijelu, Primjene GIS-a u zaštiti okoliša, obraĊeni su razni oblici i primjene

GIS tehnologija u podruĉju zaštite okoliša. Na kraju je objašnjeno ekološko kartiranje i

modeliranje u GIS okruţenju kao i primjena daljinskih istraţivanja u zaštiti okoliša.

Peti dio ima naslov Perspektive primjene GIS- a u Republici Hrvatskoj. U skladu s

naslovom u ovom dijelu rada dan je prijedlog mjera za unapreĊenje korištenja

geografsko informacijskih sustava te se predloţene nove mogućnosti za primjenu ove

tehnologije u zaštiti okoliša.

U posljednjem šestom dijelu diplomskog rada, Zaključku, na sustavan i koncizan naĉin

dana je sinteza svih spoznaja i ĉinjenica proizašlih tokom istraţivanja.

Na kraju diplomskog rada nalazi se popis literature i svih ilustracija u radu.

4

2. TEMELJNE ZNAČAJKE GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH

SUSTAVA

Potreba za što ekonomiĉnijim i efikasnijim metodama korištenja prostornih informacija

postoji već dugo. No, tek se razvojem specijaliziranih softverskih rješenja i općim

razvojem informacijske tehnologije razvijateljima omogućilo stvaranje sustava koji će

korisnicima omogućiti analiziranje prostornih informacija, stvaranje interaktivnih upita

nad digitalnim kartama te vizualizaciju istih. U tu svrhu razvijeni su geografski

informacijski sustavi (GIS) koji su detaljnije obraĊeni u ovom dijelu rada.

2.1. POJAM I ODREĐENJE GIS TEHNOLOGIJA

GIS se moţe smatrati tehnologijom (hardware i software) ili strategijom za obradu

informacija, ovisno o kontekstu u kojem se upotrebljava. U širem smislu, GIS je

integrirani sustav sklopovlja, programske podrške i procedura dizajniranih za

prikupljanje, pohranjivanje, pretraţivanje, pronalaţenje, transformiranje i prikazivanje

prostornih informacija i podataka iz realnog svijeta, identificiranih prema njihovim

lokacijama, a s ciljem rješavanja sloţenih problema planiranja i upravljanja.

U uţem smislu, GIS je sustav koji objedinjuje prostorne i opisne ili atributne podatke u

jedan sustav zajedniĉkog djelovanja, odnosno pruţa informacije o tome gdje se što

nalazi (Peĉar – Ilić, 2011, p. 23) (cf: Prikaz 1.). Naime, većina podataka koje se

svakodnevno koristi ukazuje na prostornu povezanost, a svrha GIS-a je unaprijediti

donošenje odluka koje su na bilo koji naĉin u svezi s prostorom. GIS obraĊuje prostorne

podatke koji su zapravo informacije povezane s prostornim poloţajem. Odnosno, on

omogućuje povezivanje aktivnosti koje su prostorno povezane. Osim toga, GIS integrira

prostorne i druge vrste informacija unutar jednog sustava te na taj naĉin nudi

konzistentni okvir za analizu prostora (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 12). GIS se, dakle,

upotrebljava radi dokumentacije i vizualizacije prostornih fenomena (Lang i Blaschke,

2010, p. 39).

5

Prikaz 1. Povezanost prostornih podataka (slojevi karte za Dunavski sliv) i atributnih

podataka pohranjenih u bazi podataka (tablica o mjernim postajama)

Izvor: Peĉar – Ilić, J. 2011, Informatika o okolišu, Institut RuĊer Bošković – Zavod za istraţivanje mora i

okoliša, Zagreb, p. 23

Podaci o prostoru smještaju se u formi digitalnih karata predstavljenih kao niz razliĉitih

tematskih slojeva (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 35). GIS zapravo dijeli stvarni svijet u

podatkovne modele koji se sastoje od više slojeva, gdje svaki sloj predstavlja drugu

temu podataka u stvarnom svijetu. Ti slojevi se mogu koristiti za izradu sloţenih

karata, ali se takoĊer mogu koristiti i za stvaranje raznih korisnih informacija putem

GIS analize.

GIS moţe povezati inaĉe nespojive podatake na temelju zajedniĉke geografije,

otkrivajući skrivene odnose, uzorke i trendove koji se ne mogu dobiti iz proraĉunskih

tablica ili statistiĉkih paketa, te stvoriti nove informacije koje mogu podrţati

informirano donošenje odluka (Fu i Sun, 2010, p. 5).

Podaci mogu biti prezentirani u obliku 2D ili 3D karata, a mogu se koristiti za

rješavanje stvarnih problema. Kao što prikazuje Crteţ 1., stvarni svijet se moţe

podijeliti u nekoliko slojeva prostornih podataka: korištenje zemljišta, nadmorska

visina, parcele, ulice i korisnici. Na taj se naĉin primjerice mogu pronaći podruĉja koja

6

su pod visokim rizikom od poplava, izraĉunati kolika će ukupna materijalna šteta biti, te

koji alternativni planovi mogu biti izraĊeni za ublaţavanje rizika.

Crteţ 1. Tematski slojevi GIS-a

Izvor: Izrada studenta prema Fu, P., Sun, J. 2010, Web GIS: Principles and Applications, ESRI Press,

New York, p. 6

GIS tehnologija integrira uobiĉajene operacije s bazama podataka, kao što su

pretraţivanje, upiti ili statistiĉke analize s jedinstvenim prednostima vizualizacije i

prostorne analize koju donose karte. Ove mogućnosti izdvajaju GIS od ostalih

informacijskih sustava i ĉine ga dragocjenim alatom za najrazliĉitije namjene i korisnike

(Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 11).

Raspon institucija, profesionalaca i manje zahtjevnih korisnika zaista je impresivan: od

Europske komisije, istraţivaĉkih instituta, lokalnih vlasti, urbanistiĉkih djelatnosti pa do

manjih tvrtki, turistiĉkih zajednica i samih turista te ostalih korisnika sa manjim ili

većim potrebama korištenja tih sustava (Tatarević, 2007, p. 43). Samo neka od podruĉja

primjene GIS-a su: alokacija resursa, planiranje pravaca kretanja uz uštedu vremena i

7

goriva, lociranje zemljišta za izgradnju, katastarska izmjera zemljišta, objekata i

instalacija, otkrivanje podruĉja bogatih rudom, naftom ili plinom, analiza prinosa

biomase u poljoprivredi, praćenje vegetacije usjeva i širenja bolesti, lociranje prekida u

elektroenergetskim mreţama, urbanistiĉka planiranja, upravljanje i arhiviranje

projekata, analiza troškova,...

Danas je GIS za mnoge više od raĉunalne baze podataka i skupa alata: to je takoĊer

filozofija za upravljanje informacijama (Tutić i suradnici, 2002, p. 6). Naime, iako je

pojam „GIS“ u svojim zaĉetcima 60-tih godina imao znaĉenje pomagala, temeljenog na

raĉunalu za obradu velikih koliĉina podataka, u meĊuvremenu se iz razliĉitih koncepata,

metoda te polja primjene razvio u jednu ĉitavu znanost. Sada se prije svega govori o

„GeoInformation Science and Systems“, kako bi se naznaĉilo da je ovdje rijeĉ o jednom

znanstvenom aparatu koji nosi obiljeţja (mlade) znanosti (Lang i Blaschke, 2007, p.

42).

2.4. POVIJESNI PREGLED

Prije 35 000 godina Kromanjonski lovci nacrtali su prvi GIS na pećini u blizini

Lascauxa u Francuskoj. Ţivotinjskim crteţima pridruţili su staze za koje se danas

pretpostavlja da prikazuju migracijske puteve. Ti rani zapisi sadrţe dva osnovna

elementa suvremenog GIS-a: grafiku povezanu sa atributnim podacima.

U 18. stoljeću pojavile su se suvremene geodetske tehnike za topografsko kartiranje uz

ranije verzije tematskog kartiranja, primjerice za znanstvene podatke ili podatke popisa

stanovništva (Jurišić i Plašĉak,2009, p. 13). Naime, 1838. godine ţeljezniĉka tvrtka Irish

Railways je izradila seriju karata-oleata („Atlas zbivanja“), a ĉitav projekt se smatra

prvim ruĉnim GIS-om (Perković, 2010, p. 16). Atlas je sadrţavao zbirku razliĉitih

karata koje su prikazivale populaciju, promet, geologiju i topografiju odreĊenog

prostora (GIS u zaštiti okoliša, pregledano 15.3.2013.).

U ranom 20. stoljeću razvija se fotografska litografija u kojoj su karte bile odvojene u

slojeve, a razvoj raĉunalnog hardwarea potaknutog istraţivanjem nuklearnog oruţja

vodio je primjenama raĉunalnog kartiranja opće namjene.

8

Zbog sve većeg porasta potraţnje za pohranom i upravljanjem planski relevantnim

podacima, kanadski je odjel za šumarstvo i zemljišni razvoj ranih šezdesetih godina

razvio „Canadian Geographic Information System“, skraćeno CGIS (Lang i Blaschke,

2010, p. 40).

Razvoj prvog pravog svjetskog operacijskog GIS-a potaknulo je federalno Ministarstvo

energije, rudarstva i resursa 1967. godine u Ottawi, drţava Ontario, a razvio ga je Roger

Tomlinson. Projekt je okupio velik broj struĉnjaka iz ministarstva poljoprivrede i IBM-

a, a sustav je postao operativan 1971. godine. Sadrţavao je nekoliko aplikacija od kojih

je glavna pohranjivala digitalnu kartu i podatke o terenu u sverazumljivom formatu za

cijelu Kanadu. U odnosu na današnje geoinformacijske sustave bio je jednostavan:

mogao je pohranjivati podatke, preslagivati atribute, mijenjati mjerilo, spajati podatke

kreirajući nove poligone te kreirati izvještaje (Kušan, 2011, p. 5). Koristio se za

spremanje, analiziranje i rukovanje podacima prikupljenima za Kanadski zemljišni

inventar (CLI - Canadian Land Inventory). Zapravo se radilo o incijativi za odreĊivanje

sposobnosti zemlje u ruralnoj Kanadi kartiranjem informacija o tlu, poljoprivredi,

rekreaciji, divljini, vodenim pticama, šumarstvu i upotrebi zemljišta u mjerilu 1:250

000. Već su se tada uzimali u obzir aspekti zaštite prirode, primjerice. obuhvaćanje

prava populacije divljih ţivotinja na staništa (Lang i Blaschke, 2007, p. 42). CGIS je bio

prvi svjetski sustav kao i poboljšanje nad primjenama kartiranja jer je dopuštao

mogućnosti preklapanja, mejrenja, digitaliziranja/skeniranja, a podrţavao je nacionalni

koordinantni sustav koji se proširio kontinentom. Kodirane linije poput lukova imale su

pravu ugraĊenu topologiju te je CGIS spremao znaĉajke i lokacijske informacije u

odvojene datoteke. Danas je njegov osnivaĉ, geograf Tomlinson, poznat i pod nazivom

„otac GIS-a“.

CGIS je trajao do devedesetih te je izgradio najveću digitalnu bazu podataka o

zemljišnim resursima u Kanadi. Razvio se kao glavni sustav u potpori federalnog i

provincijskog planiranja i upravljanja resursima. Njegova snaga je bila u analizi

kompleksnih podatkovnih skupova širom kontinenta. CGIS nikad nije bio dostupan u

komercijalnom obliku, a njegov poĉetni razvoj i uspjeh potaknuo je razliĉite

komercijalne primjene kartiranja poput Intergrapha (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 13). Tvrtka Intergraph zajedno s osnivaĉem Jimom Medlockom dala je veliki doprinos

9

razvoju GIS a. Nastala je 1969. godine i razvijala je rješenja u raĉunalnoj grafici za

gospodarske grane, infrastrukturne sustave i sva podruĉja gdje je potreban kartografski

proizvod na raĉunalu (Perković, 2010, p. 20).

Kako se podruĉje IT-a brzo razvijalo, tako se GIS primjenio u znanstvenim institutima,

upravama za zaštitu okoliša, te institucijama za zaštitu okoliša – najprije kao radne

stanice, a poslije na radnom stolu kao Desktop GIS. Iz podruĉja sustavne analize

okoliša, Jack Dangermod je osnovao Environmental Systems Research Institute (ESRI)

1969. u Redlandsu, Kalifornija, te je tako uvelike utjecao na razvoj GIS softwarea

temeljenog na PC-u (Lang i Blaschke, 2010, p. 42). Do kraja 80-ih, godišnje se prodalo

više od 2000 GIS softwarea za uporabu na osobnom raĉunalu, a ESRI je povećao broj

zaposlenika sa 15 na 350, prošireći djelovanje na globalno trţište (Coppock i Rhind,

1991, p. 33).

Tehnologija za GIS razvila se iz dvaju neovisnih podruĉja (Shema 1.): digitalne

kartografije i CAD-a (Computer Aided Design, raĉunalom podrţano oblikovanje) te

sustava za upravljanje bazama podataka (Data Base Managment Systems). Taj razvoj je

blisko povezan s naglim rastom snage i padom cijena raĉunalne tehnologije nakon

kasnih šezdesetih (Tutić i suradnici, 2002, p. 5).

Shema 1. Razvoj GIS-a

Izvor: Tutić, D., Vuĉetić, N., Lapaine, M. 2002, Uvod u GIS, Geodetski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu,

Zagreb, p. 5

Razvoj mikroraĉunalnog hardwarea proširili su prodavaĉi poput ESRI-a, MapInfo-a i

CARIS-a kako bi uspješno unijeli mnoga obiljeţja CGIS-a, povezujući pristup (Jurišić i

Plašĉak, 2009, p. 14):

1. generacije na odvajanje prostornih i atributnih informacija;

10

2. generacije na organiziranje atributnih podataka u strukture baza podataka.

Rast industrije tijekom osamdesetih i devedesetih ubrzan je rastućom upotrebom GIS-a

na UNIX-ovim radnim stanicama te osobnim raĉunalima. Do kraja 20. stoljeća brzi rast

u razliĉitim sustavima uĉvrstio se i standardizirao na relativno malo platformi pa su

korisnici poĉeli izvoziti koncept gledanja GIS podataka preko interneta, traţeći

oblikovanje podataka i prijenosne standarde.

Devedesetih godina 20. stoljeća poĉinje primjena GIS-a u ekologiji (cvjetanje mora,

globalne promjene klime,...). U podruĉju zaštite okoliša, prve organizacije koje su

poĉele primjenjivati GIS sustav bile su organizacije koje se i inaĉe brinu o okolišnim

podacima, prikupljaju ih i/ili koriste okolišne podatke (GIS u zaštiti okoiša, pregledano

24.3.2013).

2.3. KLASIFIKACIJA GIS-A

S obzirom na upotrebu geografsko informacijskih sustava u razliĉitim disciplinama,

danas postoji veliki broj njihovh podvrsta. Stoga je neophodna klasifikacija GIS-a, i to u

dva podruĉja – prema namjeni i prema razmjeri. Navedena podruĉja detaljnije su

obraĊena u nastavku ove tematske jedinice.

2.3.1. Klasifikacija GIS-a prema namjeni

Geografsko informacijske sustave prema specijalizaciji, odnosno namjeni moţemo

podijeliti na (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 16):

1. Zemljišni informacijski sustav (ZIS)

2. Prostorni informacijski sustav (AIS)

3. Informacijski sustav u ekologiji (EIS)

4. Mreţni informacijski sustav (NES)

5. Specijalizirani informacijski sustav (SIS)

11

Zemljišni informacijski sustav (ZIS) preteţito je geodetski sustav. Prikazuje zemljišta,

graĊevine i druge objekte s većom toĉnošću, na planovima i kartama sa krupnijim

mjerilom (1:10000, 1:5000, 1:2500, 1:2000, 1:1000, 1:500, 1:250) (Perković, 2010, p.

4). ZIS se odnosi primarno na poslove katastra, tj. kartiranje katastarskih ĉestica, s

atribucijom namjene, vlasništva, korisnika, ali i praćenja katastra komunalnih mreţa te

topoloških atribucija. Dakle, ZIS je specifiĉni segment GIS-a koji promatra iste

prostorne jedinice na višem nivou (Maĉek i Lipovšćak, 1993, p. 115). Najĉešća

podruĉja primjene ZIS-a su katastarski planovi, topografski planovi, komunalni sustavi,

urbanistiĉki i regulcijski planovi, planovi namjene površina, itd.

Prostorni informacijski sustav (AIS) predstavlja prostorne podatke za unaprijed

definirane teme i lokalitete u obliku karata i drugih reprezentacija, s naglaskom na

ispravni kartografski izgled, a nudi odreĊeni stupanj interakcije s korisnikom (Jenny i

suradnici, 2006, p. 247). Zadaća ovih sustava je široka i kreće se od obuhvaćanja i

praćenja stanovništva, gospodarstva, prirodnih resursa, naselja, pa do donošenja odluka

razvojnih programa. Najĉešći primjeri primjene su programi ureĊenja prostora,

donošenje i sprovoĊenje regionalnih prostornih planova, programi konunalnog razvoja i

sluţbena statistika (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 19).

Informacijski sustav u ekologiji (EIS) je skup podataka i informacija koje imaju

vaţnost za istraţivanje, praćenje i zaštitu okoliša. Cilj mu je osigurati prostorne

informacije o okolišu u digitalnom, grafiĉkom formatu koristeći geografske

informacijske sustave. Koristi se za procjenu rizika u okolišu, za upravljanje podruĉjima

u kojima dolazi do sukoba u korištenju zemljišta, odnosno za uĉinkovito i odrţivo

korištenje i iskorištavanje prirodnih resursa (Paradzayi i Ruther, 2002, p. 74). Osim

ekologa, korisnici ovih informacijskih sustava su struĉnjaci za podruĉje zaštite okoliša,

zaštite voda, biotopolozi, geolozi, prostorni planeri,... Primjerice, EIS pomaţe u

donošenju odluka odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje

zemljištem. Ostali odjeli gradske uprave i konzultanti u podruĉju planiranja i

upravljanja okolišem takoĊer mogu imati koristi od EIS-a.

Zadaća mreţnih informacijskih sustava (NES) je prikupljanje, obrada, analiza i

prezentacija podataka o infrasturkturnoj mreţi, kako u pogledu geometrije i topologije,

tako i u pogledu karakteristika, eksploatacijskih uvjeta i drugih relevantnih podataka

http://www.rijeka.hr/lgs.axd?t=24&id=66

http://www.rijeka.hr/lgs.axd?t=24&id=66

12

(Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 23). NES se vodi kao podsustav ZIS-a jer se ĉesto oslanja na

katastar zemljišta kao geometrijsku osnovu.

Specijalizirani informacijski sustav (SIS) sadrţi poslovne, znanstvene i struĉne

informacije te ostale podatke potrebne za posebne specijalizirane primjene kao što su

informacijski sustavi za promet, informacijski sustavi u aero i putnoj navigaciji i ostalo.

2.3.2. Klasifikacija GIS-a prema razmjeri

Sa stajališta geodezije klasifikacija prema razmjeri je najznaĉajnija. Njome se svi

geografsko informacijski sustavi mogu podijeliti na sitnorazmjerne informacijske

sustave i krupnorazmjerne informacijske sustave.

Najznaĉajnija karakteristika sitnorazmjernih informacijskih sustava je geokodirani

GIS, izgraĊen na bazi rastera1, a oslonjen na daljinsku detekciju kao osnovni izvor

informacija. U osnovi ovih informacijskih sustava je rasterska tehnologija (Jurišić i

Plašĉak, 2009, p. 24). Model rastera je primjenjiv za kontinuirane i pokrovne fenomene,

te je primjenjiv na prostorne fenomene koji se pojavljuju na zemljinoj površini2. Svaka

se izraţenost tih fenomena pohranjuje u rasterske ćelije (Lang i Blaschke, 2010, p. 48).

Vrlo ĉesto su rasterski podaci slike, ali vrijednost zapisana za svaku ćeliju rastera moţe

biti i zasebna vrijednost (poput zemljišne upotrebe), neprekinuta vrijednost (poput

oborina) ili nikakva vrijednost ako nije dostupan nijedan podatak. Razluĉivost

rasterskog skupa podataka je njegova širina ćelije u zemljišnim jedinicama. Primjerice,

jedna ćelija rasterske slike predstavlja jedan metar na zemlji. Obiĉno ćelije predstavljaju

kvadratna podruĉja zemlje, ali se mogu koristiti i ostali oblici.

Krupnorazmjerni informacijski sustav odlikuje se relacijskom organizacijom

podataka koja u svojoj osnovi ima parcelu. Prevladavajuća tehnika akvizicije podataka

je fotogrametrija, kombinirana s drugim konvencionalnim postupcima. U osnovi ovih

informacijskih sustava je vektorska tehnologija (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 24). Tip

1Raster ili bitmapa je podatak koji predstavlja pravokutnu mrežu piksela ili obojenih točki, na nekom

grafičkom izlaznom uređaju kao što je monitor ili na papiru. Raster je zapravo mreža vedih ili manjih točkica sastavljena nizanjem točaka pojedine boje. 2 Fenomeni koji mogu na bilo kojem mjestu u prostoru poprimiti drugačiju vrijednost. Primjerice, ph-

vrijednost tla ili širenje koncentracije štetnih tvari.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ni%C5%A1ta&action=edit&redlink=1

13

vektorskih podataka za prikaz objekata koristi geometriju poput toĉaka, linija (serije

toĉkastih koordinata) ili poligona, takoĊer zvanih podruĉjima (oblici omeĊeni linijama).

Vektorski je model primjenjiv za prikaz prostorno diskretnih objekata, dakle svih

entiteta koji su jasno razdvojivi unutar prostornog sklada (Lang i Blaschke, 2010, p. 49).

Primjerice, koristi se za prometnice, rijeke, administrativne granice, tipove zemlje, itd.

Iako je danas relativno jednostavno klasificirati geografsko informacijske sustave,

njihova nadogradnja te sve šira primjena u razliĉitim ljudskim djelatnostima u

budućnosti, onemogućiti će jasno povlaĉenje granica izmeĊu pojedinih vrsta GIS

sustava.

2.4. ELEMENTI GIS-A

Kljuĉ za uspostavljanje tehnologije za potrebe donošenja odluka je integracija, tj.

povezivanje tehnologije, podataka i strategija donošenja odluka. Ono što je GIS danas

jest objedinjavanje tehnika prostornih analiza i digitalnih prostornih podataka s

raĉunalnom tehnologijom. U kontekstu toga, u ovoj tematskoj jedinici detaljnije su

analizirane raĉunalne komponente hardware i software te multimedija GIS-a.

2.4.1. Hardware za GIS

Hardware raĉunala ĉine predmeti koji su opipljivi, kao što su diskovi, monitori, pisaĉi,

tipkovnice itd (Tutić, 2002, p. 10). Drugim rjeĉima, hardware je fiziĉko raĉunalno

okruţenje na kojem GIS radi.

Tehniĉku osnovu odnosno hardware za GIS ĉine (Kušan, 2011, p. 15):

raĉunala;

oprema za unos podataka (digitalizatori i skeneri, videokamere, digitalne

kamere, tipkovnica, miš, GPS prijemnici, ĉitaĉi bar koda i dr.);

oprema za ispis (CD pisaĉi, printeri, ploteri).

Raĉunala se nadalje mogu podijeliti na ruĉna, terenska, prijenosna, osobna raĉunala,

radne stanice i velika raĉunala.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vektorska_grafika&action=edit&redlink=1

14

GIS hardver komponente su (Perković, 2010, p. 29):

raĉunalo starije generacije - za vektorski GIS i unos atributnih podataka;

raĉunalo novije generacije - za rasterski i vektorski GIS, ispis karata, rotacija

rastera i izrada mozaik prikaza;

monitor (minimalno 17”);

LAN (lokalna mreţa) ako je GIS u višekorisniĉkom ili klijent-server okruţenju;

Internet veza (zbog podrške s WWWa u obliku programskih rješenja i

korisniĉkih foruma);

skener (rotacijski ili A3 stolni);

ploter (24”, 36”, 42”,...) za ispis duljih, višemetarskih karata;

printer (A4/A3/A2) za ispis manjih karata.

Pojava GIS-a dogodila se u pribliţno isto vrijeme s prvim mikroprocesorima. U to su

vrijeme vladala velika raĉunala s cijenama od milijun i više dolara. Ubrzanim razvojem

ĉipova velika su se raĉunala „urušavala“ sve do današnjih osobnih raĉunala. Iako je

nekad za korištenje GIS-a bio potreban kompjuterski terminal, danas je sasvim

normalno koristiti GIS preko stolnih ili prijenosnih raĉunala, pa ĉak i mobilnih ureĊaja.

GIS hardver se pribliţio korisniku ne samo po pristupaĉnoj cijeni, već po tome da je

omogućio preskakanje psihološke barijere – korisnik radi neposredno na svom zadatku,

bez mnoštva posredniĉkih struĉnjaka.

Danas gotovo sva stolna ili prijenosna raĉunala posve zadovoljavaju potrebe jakog

korisnika GIS-a. Takav korisnik moţe biti vezan na svoje interne mreţe ili dobivati

podatke ako su javno dostupni, sa servera bilo gdje u svijetu. Naime, napretkom

tehnologije hardver proizvoĊaĉi poĉeli su nuditi mreţene arhitekture u svom sustavu

konfiguracije, što znaĉi da danas njihov operativni sustavi kao i njihove baze podataka

podrţavaju povezivanje procesora te djeluju transparentno do krajnjeg korisnika.

Hardver se danas tako dizajnira da podrţava razliĉite koncepte baza podataka, što je

vrlo vaţno za GIS. Umjesto da bude samo skup alata, hardver tako postaje tkanina

unutar koje je lako tkati baze podataka.

15

2.4.2. Software za GIS

Softverom se naziva operacijski sustav i programi pomoću kojih se pokreće i nadzire

hardver, odnosno to je sve ono što upravlja raĉunalom da bi ono moglo obaviti koristan

posao (Nadrljanski, 2007, p. 31). Software moţe se podijeliti u dvije kategorije:

software sustavi (operacijski sustavi) i aplikacijski software. Operacijski sustavi su

Windowsi, Linux, DOS itd., dok se pod aplikacijskim softwareom podrazumijevaju

namjenski programi za obradu teksta, slike, baze podataka,...

GIS softver predstavlja vitalni i kritiĉni dio operativnog GIS-a, a ĉine ga integrirane

zbirke raĉunalnih programa koji provode obradu geografskih podataka.

Programska potpora geografsko informacijskih sustava dijeli se na (Kušan, 2011, p. 16):

podsustav obrade podataka (prihvat, unos, pohrana i odrţavanje podataka);

podsustav analize podataka (pozivanje, pretraţivanje, analiza i ispis podataka) u

raznim oblicima;

korisniĉki podsustav (programi i modeli) za rješavanje zadanog problema.

GIS softver osigurava funkcije i alate neophodne za prikupljanje, analizu i prikazivanje

podataka o prostoru. Njegove kljuĉne komponente su (Perković, 2010, p. 26):

alati za unos i obradu prostornih informacija;

sustavi za upravljanje bazama podataka (DBMS);

alati za podršku prostornim upitima, analizama i vizualizaciji;

grafiĉko korisniĉko suĉelje za jednostavno korištenje alata.

Danas je dostupan veliki broj moćnih GIS softverskih paketa, kako komercijalnih

(ArcGIS, Maplnfo, AutoCAD, Civil 3D, IDRISI, ERDAS itd) tako i besplatnih (open

source - GRASS GIS, Quantum GIS, LWIS, GISHydro itd). Iako je nabavna cijena

komercijalnih softvera ponekad veoma visoka, daleko veći problem predstavlja

nedostatak struĉnjaka koji su obuĉeni za rad na datom softveru. Jedini naĉin kojim se

moţe premostiti spomenuti nedostatak struĉnjaka je konstantno ulaganje u obrazovanje,

usavršavanje i obuku za rad na softveru.

16

2.4.3. Multimedija

Multimedija je interakcija više oblika medija (teksta, slike, tona) podrţana raĉunalom.

Raĉunalo je alat multimedije ali i njezin medij. Razvoj raĉunalne tehnologije i Web-a

dramatiĉno je povećao broj korisnika i upotrebu produkata interaktivne multimedije.

Napredak raĉunalne tehnologije rezultirao je i integracijom GIS-a i multimedije što je

omogućilo ne samo digitalne skupove u obliku vektora/slika već i multimedijske

informacije u obliku (Shunfu, 2002, p. 1):

teksta (pisani tekst ili u obliku govora);

grafike (crteţi, dijagrami, grafikoni, snimke ili fotografije);

digitalnog videa (TV materijal u digitalnom formatu);

digitalnog audio zvuka (glazba ili govor);

raĉunalne animacije (mijenjanje karata, predmeta i slika).

Upotreba multimedije u geografsko informacijskim sustavima danas zauzima sve

znaĉajnije mjesto. Naime, tehnike koje se koriste u multimediji omogućuju pridobivanje

korisnih informacija iz slika, karata, itd. direktnom manipulacijom, a uporabom

razliĉitih animacija moguće je vrlo efikasno prikazati prostorne promjene u vremenu,

primjerice promjenu vegetacije ili zagaĊenje voda.

2.5. WEB GIS

Internet otvara novo trţište prostornih podataka i pruţa razne usluge korisnicima iz

podruĉja geoinformatike (Tatarević, 2007, p. 44). Razvoj i širenje Interneta, odnosno

World Wide Weba kao jedne od njegovih najatraktivnijih usluga, potaknulo je i razvoj

geografskih informacijskih sustava za prezentiranje i analizu geografskih podataka

preko weba (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 73).

Web GIS je u stanju obavljati sve funkcije klasiĉnog GIS-a koje ukljuĉuju prostorne

podatke, kao što su snimanje, skladištenje, obrada, manipulacija, upravljanje, analiza i

dijeljenje i vizualizacija koristeći web tehnologije (Fu i Sun, 2010, p. 17).

17

Web GIS omogućuje (Peĉar – Ilić, 2011, p. 26):

upravljanje geoprostornim podacima u internet (ili intranet) okruţenju;

upravljanje interaktivnim korisniĉkim upitima;

prikaz geoprostornih informacija krajnjim korisnicima koristeći standardne web

preglednike;

integraciju GIS-a s drugim tehnologijama (npr. RDBMS sustavima,

geoprostornim tehnologijama i uslugama) kako bi se osigurala arhitektura za

moćni prostorni sustav za podršku odluĉivanju (sDSS).

Prednost Web GIS-a je dostupnost koja nije ograniĉena softverom ili hardverom, već je

za korištenje dovoljan web preglednik u kojem se nalazi suĉelje sustava. Gotova

rješenja mogu se tako distribuirati putem weba, posebno prilagoĊena svakom korisniku,

te u svakom trenutku nadograĊivati ako klijent uvidi potrebu za time.

U odnosu na klasiĉne geografske sustave, Web GIS nudi nekoliko prednosti (Jurišić i

Plašĉak, 2009, p. 73):

jednostavnost upotrebe;

mali hardverski zahtjevi na raĉunalu korisnika;

smanjeni troškovi distribucije podataka;

dostupnost velikom broju dislociranih korisnika.

Osnovu korisniĉkog suĉelja u Web GIS-u ĉini pretraţitelj (browser) koji preuzima

funkciju prikaza podataka i preusmjeravanja korisniĉkih upita središnjem posluţitelju.

Budući da je okolina pretraţitelja znatno jednostavnija od grafiĉkih suĉelja klasiĉnog

GIS-a, korisnik puno lakše i brţe ovladava metodama upotrebe sustava, te su i troškovi

obuke znatno manji (Jurišić, 2009, p. 73).

U Web GIS-u struĉnost korisnika vezana za kartografiju ili geodeziju više nije potrebna

pa ga svatko moţe koristiti za dobivanje ţeljnih podataka. To je vaţna prednost jer se,

prema Franĉuli i Tutiću (2002, p. 179), korisnost odreĊenog GIS projekta znatno

povećava ako što veći broj korisnika ima jednostavan pristup podacima GIS-a, pri ĉemu

18

se ti podaci mogu spajati s podacima iz drugih sustava, analizirati i prikazati. Primjer

Web GIS preglednika dan je Prikazom 2.

Prikaz 2. Web GIS preglednik Primorsko Goranske Ţupanije

Izvor: http://www.gis.pgz.hr/gis/default.aspx, pregledano 18.4.2013.

Prema sofisticiranosti sustava, Web GIS aplikacije mogu se podijeliti u tri osnovne

skupine (Tatarević, 2007, p. 44):

aplikacije s pristupom pregledu statiĉnih karata i mogućnošću spremanja istih na

raĉunalo korisnika;

aplikacije s dinamiĉkim pregledom digitalnih karata s razliĉitim temama koje

ĉine cjelinu;

aplikacije s dinamiĉkim pregledom digitalnih karata, pristupom prostornim

upitima korištenjem atributnih ili geometrijskih podataka. Informacija dobivena

upitom koristi se za analizu i kvalitetnije tumaĉenje sadrţaja karte, odnosno

tema prikazanih na karti.

Web GIS je sliĉan Web kartografiji, tj. procesu projektiranja, implementacije i

objavljivanja karata na Webu-u, ali ima naglasak na analizu i obradu geoprostornih

podataka te istraţivaĉke aspekte ( Fu i Sun, 2010, p. 17). Moţe se reći da se Web karta

odnosi na prezentaciju podataka, a Web GIS na analitiĉke mogućnosti (Peĉar – Ilić,

2011, p. 27).

http://www.gis.pgz.hr/gis/default.aspx

19

3. TEMELJNE ODREDNICE ZAŠTITE OKOLIŠA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Zaštita okoliša nesumnjivo je jedna od najzahtjevnijih i najsloţenijih aktivnosti, koja

zadire u sva podruĉja ljudskog djelovanja. To se posebice odnosi na meĊudjelovanje

zaštite okoliša i primjerenog razvoja društva što je danas jedan od glavnih izazova u

implementaciji koncepta odrţivog razvoja.

Upravo zbog nepostojanja politike njegove zaštite u prošlosti, okoliš je postao jedna od

najznaĉajnijih tema, što je rezultiralo velikim brojem zakonskih propisa i strateških

dokumenata. Stoga je uĉinkovito institucionalno ustrojavanje sustava zaštite okoliša na

razini drţavne uprave te lokalne samouprave i uprave od iznimne vaţnosti za Republiku

Hrvatsku. Bilo kroz korektivne mjere vezane za specifiĉne ekološke probleme ili kroz

mjere koje integriraju veći broj podruĉja politika, politika zaštite okoliša u Republici

Hrvatskoj doprinosi implementaciji koncepta odrţivog razvoja na naĉine koji su

detaljnije prikazani u ovom dijelu rada.

3.1. NAĈELA, CILJEVI I INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA

Zbog sve većih oneĉišćenja okoliša i neracionalne potrošnje prirodnih dobara javila se

potreba za stvaranjem posebne politike koja će biti usmjerena na sam okoliš. Politika

zaštite okoliša intenzivno se poĉela razvijati krajem 20. stoljeća, a podrazumijeva javno

upravljanje okolišem kao zajedniĉkim dobrom. To je skup aktivnosti i mjera za

spreĉavanje opasnosti za okoliš, nastanka šteta i/ili oneĉišćivanja okoliša, smanjivanja

i/ili otklanjanja šteta nanesenih okolišu te povrata okoliša u stanje prije nastanka štete

(MINGORP, 2009, p. 5). Zadaća je politike zaštite okoliša oĉuvati sve sastavnice ţive i

neţive prirode potrebne za (ljudski) ţivot, zabraniti ili smanjiti štetne utjecaje na okoliš,

osigurati trajno gospodarenje općim prirodnim dobrima, zaštititi vrijedne krajobrazne

prostore od štetnih ljudskih djelatnosti, oĉuvati pojedine ekosustave te ugroţene biljne i

ţivotinjske vrste.

20

Kako bi se politika zaštite okoliša mogla kvalitetno provoditi potrebno je primjenjivati

načela, odnosno osnovna pravila voĊenja politike. Ona su potrebna onima koji stvaraju

i provode politiku kao i onima na koje se ta politika odnosi. Naĉela politike zaštite

okoliša proizlaze iz Ustava i prirodnih zakonitosti, ali i iz meĊunarodnih naĉela politike

društveno – ekonomskog razvoja i politike zaštite okoliša (Ĉrnjar, 2009, p. 125).

Najĉešće se istiĉu ĉetiri osnovna naĉela zaštite okoliša (Lonĉarić – Horvat i suradnici,

2003, p. 21):

1. Načelo preventivnosti - u osnovi je ovog naĉela sprjeĉavanje nastanka novih šteta

po okoliš. Radi se o planiranom postupanju za budućnost - preventiva prije rizika,

opasnosti, oneĉišćavanja i ugroţavanja prirodnih izvora. Pravodobna preventiva djeluje

dugoroĉno, za buduće generacije, i ne smije se ograniĉavati na sadašnja stanja.

2. Načelo uzročnosti (plaćanja troškova oneĉišćenja) - svatko tko oneĉišćuje ili

ugroţava okoliš, odnosno prouzrokuje štetu, mora trpjeti troškove oneĉišćavanja ili pak

naknaditi štetu. Ono je opće naravi jer sadrţi pravilo da je onećišĉivać stvarno i

financijski odgovoran, to jest da je obvezan djelomiĉnim saniranjem, cjelovitim

saniranjem ili financijskim kompenzacijama otkloniti prouzroĉeno oneĉišćavanje

okoliša.

3. Načelo kooperacije (cjelovitosti i sudjelovanja javnosti) - prema ovom naĉelu

potrebno je zajedniĉko djelovanje svih zainteresiranih strana (kooperacija), odnosno

drţava, društvo i gospodarski subjekti ne mogu djelovati odvojeno. Dakle, drţava, ali i

pravne (poduzeća, obrazovne institucije, nevladine organizacije) i fiziĉke osobe

(struĉnjaci raznih profila, seljaci, lovci itd.) imaju obvezu štititi okoliš i zajedniĉki

djelovati. Javnost takoĊer ima pravo na pravodobno informiranje o oneĉišćenju okoliša,

o poduzetim mjerama, i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša.

4. Načelo opće naknade (zajedniĉkih tereta) - ovo je naĉelo u relativnoj suprotnosti s

naĉelom uzroĉnosti. Po ovom se naĉelu, naime, troškovi zaštite okoliša financiraju iz

proraĉuna (dakle, plaćaju ih porezni obveznici), odnosno za odreĊene troškove sredstva

se dobivaju iz poreznog sustava. Ono se temelji na spoznaji da drţavu nije moguće

21

osloboditi onih obveza koje su namijenjene zadovoljavanju ustavnih prava na zdrav

ţivot i zdrav okoliš.

Iz detaljnije analize ĉetiri osnovna naĉela moguće je izdvojiti još nekoliko pomoćnih

(sekundarnih) naĉela prava okoliša:

načelo statusa quo - oĉuvanje ili zabrana pogoršanja postojećeg stanja okoliša;

načelo opreza - zahtjev da se pri postojanju opasnosti od nastupanja ozbiljne

i/ili nepopravljive štete preventivno djeluje i onda kad ne postoji znanstveno

potvrĊena izvjesnost nastupanja štetne posljedice;

načelo integralnosti - podrazumijeva da se razvoj i zaštita razmatraju

integralno, struĉno i da se primjenjuju znanstvena istraţivanja. Prednost u

rješavanju ekoloških problema dat će se najugroţenijim ekosustavima ili

dijelovima okoliša;

načelo realnosti - rješenja koja nudi politika zašte okoliša moraju biti realna i

provediva;

«Cradle-to-grave Princip» - temelji se na brizi o kemijskoj sigurnosti u cijelom

»ţivotnom« ciklusu neke kemikalije, to jest od samog poĉetka proizvodnje sve

do njezinog kraja, tj. potpune i neškodljive razgradnje ili sigurnog spremanja.

Politika zaštite okoliša, prije svega, utvrĊuje ciljeve zaštite okoliša koji vremenski mogu

biti dugoroĉni - na temelju kojih se utjeĉe na cjelokupni gospodarski i društveni razvoj,

i kratkoroĉni (srednjeroĉni i godišnji) - na temelju kojih se prvenstveno štite

najugroţeniji ekosustavi i utjeĉe na izrazite oneĉišćivaĉe ĉovjekova okoliša.

Prema Ĉrnjaru (2009, p. 125), suvremena politika zaštite okoliša treba postići ove

ciljeve:

odrţivi razvoj gospodarskog i društvenog sustava;

zaštitu pojedinih ekosustava i trajno oĉuvanje biološke raznolikosti;

zaštitu i racionalno korištenje prirodnih izvora (voda, zrak, tlo) te odrţavanje

njihove ekološke stabilnosti;

zaštitu od štetnih utjecaja na kulturne i estetske vrijednosti i krajobraza;

22

razvoj ekološke svijesti.

Donositelji odluka raspolaţu razliĉitim instrumentima3 i mjerama kojima mogu

ostvariti ciljeve politike zaštite okoliša. O izboru i kombinaciji tih instrumenata ovisit će

ostvarenje ciljeva zaštite okoliša, ali i cjelokupne ekonomske politike (Kordej – De

Villa i Papafava, 2003, p. 28). Koje instrumente će pojedina drţava koristiti ovisi o

tome hoće li se opredijeliti za strategiju „naredi i kontroliraj“ ili za „trţišnu strategiju“

politike zaštite okoliša.

Sve do poĉetka sedamdesetih godina prošlog stoljeća politikom zaštite okoliša

dominirali su naredbodavno-nadzorni instrumenti, no novi i sve sloţeniji problemi

okoliša traţili su i nova rješenja koja su se pojavila u obliku ekonomskih instrumenata.

U tradicionalnom smislu instrumenti zakonske regulative (zakoni, propisi, porezi,

standardi) ĉine osnovu politike zaštite okoliša, no ipak su se trţišni (ekonomski)

instrumenti sa stajališta ekonomske teorije pokazali najboljim rješenjima za zaštitu

okoliša. Naime, ekološki napredak potkrijepljen je eksplicitnom pretpostavkom da je

trţište najbolje sredstvo za postizanje odrţivosti (Lonĉarić - Horvat i suradnici, 2003, p.

92). Stoga se dio znanstvenika kritiĉki odnosi prema izravnoj zakonskoj regulativi i

utvrĊivanju standarda kontrole oneĉišćenja, odnosno prema tzv. politici „naredi i

kontroliraj“ (Ĉrnjar, 2002, p. 232).

Vaţno je istaknuti da su naredbodavno-nadzorni i ekonomski instrumenti u pravilu

komplementarni, te da upotreba jednih ne iskljuĉuje druge. Zapravo se naredbodavno-

nadzorni i ekonomski instrumenti rijetko nalaze u svom ĉistom obliku, a njihove se

prednosti i nedostaci moraju usporeĊivati u kontekstu svake posebne situacije.

3.2. ZAKONSKI I STRATEŠKI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA

Za provedbu politike zaštite okoliša potrebni su zakonski propisi i norme te njihova

dosljedna primjena, uĉinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura, osmišljena

strategija prostornog ureĊenja, neprekidna kontrola pojedinih sastavnica okoliša, te

3 Instrumente (mjere poltike zaštite okoliša) moţe se podijeliti u osnovne skupine (Ĉrnjar, 2009, p. 127):

1) regulacijski (naredbodavni, nadzorni) instrumenti, 2) ekonomski (trţišni) instrumenti i 3) dobrovoljni

sporazumi i ugovori (samoregulacijski instrumenti).

23

poticaji za trajno odrţivi gospodarski razvoj i korištenje obnovljivih energija (Glavaĉ,

2001, p. 162).

Neke sastavnice okoliša (npr. zrak, kopnene vode ili mora i oceani) ne mogu se

promatrati samo u granicama pojedine drţave jer se prostiru na velikim podruĉjima i

nalaze se u neprekidnom kretanju. Zbog toga se kao osnovni okvir zaštite okoliša

primjenjuje okolišna politika na meĊunarodnoj ili europskoj razini, a zatim i razinama

pojedinih zemlja koje provode konkretne aktivnosti za oĉuvanje i poboljšanje

cjelokupnog stanja okoliša. Republika Hrvatska usvojila je svoj zakonodavni okvir

preuzevši pravnu steĉevinu Europske unije. Europska pravna steĉevina o okolišu sastoji

se od 300 pravnih dokumenata razvrstanih u tematske skupine: horizontalno

zakonodavstvo, kakvoća zraka i vode, klimatske promjene, gospodarenje otpadom,

zaštita prirode, kontrola industrijskog oneĉišćenja i upravljanje rizikom, biotehnologija,

kemikalije i genetski modificirani organizmi (GMO), zaštita od buke i radijacije te

zaštita šuma.

Najvaţnije Europske okolišne direktive koje je i Hrvatska prenijela u svoj sustav su:

Okvirna direktiva o otpadu (2006/12/EC, tj. 2006/12/EZ);

Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC, tj. 2000/60/EZ);

CAFE direktiva o kakvoći zraka (2008/50/EC, tj. 2008/50/EZ), zamijenila

prethodne tri europske direktive;

IPPC Direktiva (96/61/EC, tj. 96/61/EZ) u vezi s integriranim sprjeĉavanjem i

nadzorom oneĉišćenja;

Zaštita prirode koja se temelji na direktivama o pticama i staništima

(79/409/EEC, i 92/43/EEC, tj. 79/409/EEZ i 92/43/EEZ).

Na temelju Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90) i Deklaracije o zaštiti okoliša

(NN 34/92), ustrojava se i dalje razvija pravni sustav zaštite okoliša. Okvir unutar kojeg

se planira, provodi i nadzire zaštita okoliša u RH ukljuĉuje (Peĉar – Ilić, 2011, p. 9):

Legislativu – zakoni i propisi;

Nadleţna upravna tijela – npr. od Sabora do gradskih ureda zaštite okoliša koji

usmjeravaju i kontroliraju provedbu zakona;

24

Provedbene organizacije – obavljaju specijalizirane poslove (npr. obrada

otpada);

Objekte odnosno onečišćivače – oni na koje se propisi primjenjuju.

Ustav RH predstavlja osnovu za oblikovanje okvira i prava okoliša u RH a utvrĊuje

pravo na zdrav ţivot, obvezu drţave da osigura uvjete za zdrav okoliš, duţnost svakoga

da, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećuje zaštiti zdravlja ljudi,

prirode i ljudskog okoliša, pruţanje osobite zaštite svim stvarima i dobrima od osobitog

ekološkog znaĉenja, koji su od interesa za RH i mogućnost ograniĉenja poduzetniĉkih

sloboda i vlasniĉkih prava radi zaštite prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Ustavno pravnim normama zaštite okoliša smatra se ukupnost svih normi (sadrţanih u

Ustavu) koje su specifiĉno usmjerene na tu materiju (Lonĉarić – Horvat i suradnici,

2003, p. 54).

Zakoni koji reguliraju zaštitu okoliša ĉesto se zovu i tzv. ekološki zakoni, pri ĉemu oni

mogu biti „cjeloviti zakoni o zaštiti prirode” (npr. zraka, mora itd.), individualni ili

specifiĉni zakoni (Ĉrnjar, 2009, p. 457). Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07) usklaĊen

je s pravnom steĉevinom EU i predstavlja tzv. „krovni zakon“ te objedinjuje sve

sastavnice okoliša. Zakonom se prenose i odredbe direktive o odgovornosti za okoliš

kojima se pitanje odgovornosti oneĉišćivaĉa za štete u okolišu prilagoĊava novim

potrebama i pravilima koja vrijede u Europskoj uniji. Njime se ureĊuju: naĉela zaštite

okoliša i odrţivog razvitka, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja

opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti odrţivog razvitka i zaštite okoliša,

instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav i osiguranje

pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje

prava na pristup pravosuĊu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće

politike zaštite okoliša te upravni i inspekcijski nadzor.

Ostali vaţniji zakoni u podruĉju zaštite okoliša su: Zakon o vodama (NN 107/95 i

150/05), Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08), Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i

139/08), Zakon o zaštiti i oĉuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03 i 157/03),

Zakon o šumama (NN 140/05, 82/06 i 129/08), Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10,

http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1999/1284.htm



25

127/10, 55/11, 50/12), Zakon o otpadu (NN 178/04, 111/06, 60/08 i 87/09); Zakon o

kemikalijama (NN 150/05 i 53/08), Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09), Zakon o

energiji (NN 120/12), Zakon o prostornom ureĊenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11,

90/11, 50/12, 55/12), Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku uĉinkovitost (NN

107/03 i 144/12), Zakon o potvrĊivanju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko

drţavnih granica (NN-MU 6/96),... Temeljem tih zakona doneseno je i donijet će se niz

provedbenih propisa koji ureĊuju i propisuju elemente provedbe zakonskih odrebi.

Temelj za donošenje Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05) te ujedno jedan od prvih

dokumenata koje je donio Hrvatski sabor, a u kojem se spominje vaţnost odrţivog

razvoj jest Deklaracija o zaštiti okoliša (NN 34/92). To je u osnovi izjava i proglašenje

naĉela kojih će se Republika Hrvatska pridrţava i koje će provoditi kroz svoju politiku

zaštite okoliša i druge javne politike. U njoj se istiĉe da se RH trajno opredjeljuje za

oĉuvanje okoliša, nadzire gospodarsku pretvorbu i zabranjuje uvoz prljave tehnologije

te se navodi „da će se ustrajati na izgradnji pravnog sustava (pa i ekološkog) sukladno

meĊunarodnim standardima“ (Ĉrnjar, 2002, p. 275). Pravna priroda Deklaracije bila je

osnova za donošenje Zakona o zaštiti okoliša, osobito u pogledu njegova sadrţaja koji

je u cijelosti sukladan u njoj utvrĊenim naĉelima (Lonĉarić – Horvat i suradnici, 2003,

p. 66).

Najznaĉajniji dokumenti u procesu zaštite okoliša u RH su:

Nacionalna strategija zaštite okoliša – na razini drţave;

Programi zaštite okoliša – na razini ţupanija i Grada Zagreba;

Izvješća o stanju okoliša – na razini drţave, ţupanija i Grada Zagreba.

U Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša (NN 46/02) su definirana osnovna naĉela koja

se temelje na: prihvaćanju koncepta odrţivog razvoja, poznavanju stanja okoliša i

sustavu zaštite, europskim zasadama, poštovanju meĊunarodnih ugovora i preuzetih

obveza, realistiĉkim i ostvarivim ciljevima, motivirajućim idejama, konkretnim

odgovornotima te na korištenju posebnih instrumenata u zaštiti okoliša (Ĉrnjar, 2009, p.

459). Strategija zaštite okoliša daje odgovore na pitanja što uĉiniti kako bi se postigli

ciljevi sa dostupnim resursima, na koji naĉin to ostvariti, s ĉime i do kada. Da bi se

http://www.zakon.hr/cms.htm?id=99




http://0.0.0.103/


26

ostvarili ti ciljevi donijet je poseban dokument Nacionalni plan djelovanja na okoliš

(NN 46/02) koji se oblikuje prema ciljevima, aktivnostima, rokovima i odgovornosti za

izvršenje. On odreĊuje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u RH, a sadrţi mjere i

aktivnosti u podruĉju zaštite okoliša, naĉin provedbe mjera, redoslijed ostvarivanja

mjera, rok izvršavanja, nositelje provedbe, projekte, procjenu sredstava za provedbu

Plana te analizu troškova i koristi.

3.3. AKTUALNO STANJE U PODRUĈJU ZAŠTITE OKOLIŠA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Zakonodavno i institucionalno jaĉanje jedno je od osnovnih pozitivnih obiljeţja u

podruĉju zaštite okoliša posljednjih nekoliko godina. To je razdoblje obiljeţeno

intenzivnim pregovorima RH s Europskom unijom, što je za podruĉje okoliša znaĉilo i

opseţan posao usklaĊivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom steĉevinom

Europske unije. Gotovo u potpunosti transponirano, opseţno zakonodavstvo EU-a iz

podruĉja okoliša donijelo je RH znatan napredak u postavljanju modernog

zakonodavnog okvira (Izvješće o stanju okoliša u RH, 2012, p. 354).

TakoĊer, oĉiti su i znatni pozitivni pomaci u općem stavu društva u cjelini prema

problemima i temama zaštite okoliša. To se oĉituje kroz pojaĉani interes javnosti, rad i

aktivnosti specijaliziranih organizacija civilnog društva, u podruĉju obrazovanja te kroz

prepoznavanje zaštite okoliša kao gospodarski interesantnog i profitabilnog podruĉja.

Osjetljivost i zainteresiranost javnosti za pitanja okoliša raste i oĉituje se u sve ĉešćoj

zastupljenosti okolišnih tema u medijima, u porastu pitanja upućenih nadleţnim

tijelima, povećanju broja udruga koje se bave pitanjima okoliša4 te njihovih aktivnosti,

programa i projekata.

Generalno gledano, prema kvaliteti sastavnica okoliša moţe se zakljuĉiti kako je stanje

okoliša u Republici Hrvatskoj zadovoljavajuće (Odabrani pokazatelji stanja okoliša u

RH, 2012, p. 5). Prema koncentracijama oneĉišćujućih tvari, zrak je uglavnom ĉist ili

neznatno oneĉišćen, a u pojedinim je urbanim podruĉjima (Zagreb, Kutina, Sisak,

4 2013. godine u RH registrirana je 571 udruga ĉije se djelovanje vezuje uz zaštitu

okoliša i prirode.

27

Slavonski Brod, Rijeka i Split), gdje je zabiljeţeno povremeno prekoraĉenje graniĉnih

vrijednosti pojedinih oneĉišćujućih tvari, umjereno ili prekomjerno oneĉišćen. U skladu

s obvezama prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime

(UNFCCC) te Kyotskom protokolu, Republika Hrvatska ostvaruje ciljeve za smanjenje

stakleniĉkih plinova.

Sustavnim praćenjem stanja voda utvrĊeno je kako koncentracije opasnih tvari na

većini postaja i u većini uzoraka nisu prelazile propisane standarde. Kakvoća vode za

piće iz javnih je vodoopskrbnih objekata vrlo dobra, a godišnje ocjene kakvoće mora za

kupanje pokazuju kako je more za kupanje na plaţama hrvatskoga dijela Jadrana visoke

kakvoće. Ukupno stanje u najvećem dijelu akvatorija Republike Hrvatske i dalje se

moţe ocijeniti najvišim stupnjem kvalitete (vrlo dobro), osim na podruĉjima

Bakarskoga i Kaštelanskoga zaljeva te šibenske luke, gdje je zabiljeţeno oneĉišćenje i

negativan utjecaj uslijed lokalnih izvora oneĉišćenja i geomorfoloških posebnosti.

Nedostatak zakonskoga okvira u podruĉju zaštite tla onemogućava cjelovito praćenje

stanja ovoga resursa te ujedno oteţava ispunjavanje obveza drţave u izvješćivanju

prema meĊunarodnim ugovorima. U provedbi politike zaštite prirode ukupno 47%

kopnene i 39% morske površine Republike Hrvatske ukljuĉeno je u ekološku mreţu,

koja je temelj za buduću europsku mreţu Natura 2000. Više od 3 000 svojti nalazi se

pod reţimom stroge zaštite i zaštite, dok posebno opterećenje u zadnjem desetljeću

predstavljaju invazivne strane vrste. Prema posljednjim dostupnim podacima o namjeni

korištenja zemljišta, trajno je prenamijenjeno 3% površina u odnosu na površinu

drţave, što je maleni udio u usporedbi s drugim zemljama Europske unije.

U podruĉju zaštite okoliša dvije su teme posebno vaţne i dugoroĉno će imati utjecaj na

zaštitu okoliša u Republici Hrvatskoj – prilagodba RH konceptu odrţivog razvoja i

ĉlanstvo RH u Europskoj uniji. Polazeći od koncepta odrţivog razvoja, zaštita okoliša

treba se promatrati kao dimenzija ekonomskog i socijalnog razvoja. Ţeli li RH ispuniti

sve pretpostavke u odnosu na okoliš, a koje joj se kao budućoj zemlji ĉlanici EU

nameću, mora s obzirom na opseţnost posla, osim ţelje i jasno izraţene politiĉke volje

za taj korak imati program i plan. Naime, integracija nije samo prepisivanje legislative

EU već ona nadasve traţi implementaciju europskih standarda i kriterija u zaštiti

okoliša.

28

3.4. INFORMACIJSKI SUSTAV ZAŠTITE OKOLIŠA

Preduvjet za efikasno funkcioniranje zaštite okoliša jest kvalitetan informacijski sustav.

Svrha jedinstvenog Informacijskog sustava zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj je što

uĉinkovitije prikupljanje, voĊenje, razmjena i korištenje podataka koji se odnose na

stanje okoliša u RH, ali i razmjena podataka i informacija na meĊunarodnoj razini kroz

suradnju s Europskom agencijom za okoliš (EEA), a u skladu sa zahtjevima Europske

informacijske i promatraĉke mreţe (EIONET) (Strateški plan MZOP, 2012, p. 13).

Informacijski sustav zaštite okoliša (ISZO) je niz meĊusobno informacijski

povezanih elektroniĉkih baza podataka i izvora podataka o stanju, opterećenjima

pojedinih sastavnica okoliša, pritiscima na okoliš, prostornim obiljeţjima i drugim

podacima i informacijama vaţnim za praćenje stanja okoliša na nacionalnoj razini. Cilj

mu je povezivanje svih postojećih podataka i informacijskih tokova putem korištenja

modernih alata, kao što su internet i satelitska tehnologija te osigurati da se

izvješćivanja u papirnatom obliku zamijene sustavom gdje su podaci dostupni

korisnicima pri samom izvoru podataka na otvoren i transparentan naĉin (Uredba o

informacijskom sustavu zaštite okoliša, NN 68/08). To je decentralizirani ali integrirani

informacijski sustav dostupan kroz jedinstveni internetski portal informacijskoga

sustava zaštite okoliša, temeljen na mreţi pruţatelja informacija i podataka putem

kojega se informacije i podaci zajedniĉki koriste.

Informacijski sustav zaštite okoliša uspostavlja se (Peĉar – Ilić, 2009, p. 10):

za cjelovito upravljanje zaštitom okoliša i sastavnicama okoliša te

opterećenjima;

za izvještavanje o stanju okoliša na nacionalnoj razini, razmjeni podataka na

meĊunarodnoj razini te praćenje dokumenata o provedbi odrţivog razvitka i

zaštite okoliša na nacionalnoj i europskoj razini;

kao ICT platforma na koju će biti vezani i svi relevantni meĊunarodni sustavi

zaštite okoliša (npr. EEA/EIONET, INSPIRE, SEIS).

Iz navedenih funkcija informacijskog sustava zaštite okoliša proizlazi da jedinstveni

informacijski sustav osigurava mogućnost djelovanja utemeljenog na sagledavanju

29

stvarnoga stanja i osnovnih problema okoliša ali i provedbu politike zaštite okoliša na

nacionalnoj razini. Uspostavom sustavnoga, dugoroĉnoga praćenja stanja okoliša i

trendova opterećenja, kroz prikupljanje i obradu podataka, te izradu analiza i izvješća

osigurava se realna podloga za donošenje strateških odluka Vlade Republike Hrvatske, i

to ne samo u podruĉju okoliša već prvenstveno za potrebe strateških dokumenata

odrţivoga razvoja.

Primjena modernih komunikacijskih tehnologija omogućit će svima zainteresiranima

jednostavan i brzi pristup prikupljenim podacima, ĉime će se operacionalizirati usvojena

naĉela dostupnosti informacija i sudjelovanja javnosti u odluĉivanju o okolišu (Program

voĊenja Informacijskog sustava zaštite okoliša RH, 2009, p. 4). Naime, razvoj

internetskih tehnologija osigurava globalnu povezanost i dostupnost podacima, dok

poboljšanje hardverskih, softverskih i komunikacijskih standarda omogućuje izmjenu

informacija s bilo kojega mjesta u bilo koje vrijeme. Razvitkom ISZO‐a uporaba

digitalnih informacija o zaštiti okoliša na nacionalnoj razini tako postaje uobiĉajena.

Zahtjevi EU-a u vezi s ovim podruĉjem gotovo su bezbrojni. Praktiĉki svaka smjernica

ima niz odredbi o potrebnome monitoringu, a zatim o sustavu izvješĉivanja relevantnih

tijela. Svi se ti izvještaji zasebno prosljeĊuju posebnim tijelima koja izraĊuju specijalne

izvještaje za odreĊene prilike. Gotovo je nemoguće sustavno i ukratko objasniti zahtjeve

informacijskog sustava EU-a. Ipak, koordinacije radi, svim su ĉlanicama zajedniĉka i za

osnivanje gotovo obvezna tijela poput Agencije za zaštitu okoliša, koja su uz

Ministarstvo zaštite okoliša središnja toĉka odreĊene zemlje za prikupljanje svih

potrebnih podataka te prosljeĊivanje izvještaja u skladu s obvezama iz raznih

dokumenata ili projekata (Ban, 2004, p. 219).

Prema ĉlanku 37. Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07) Agencija za zaštitu okoliša

(AZO) sukladno svojoj djelatnosti uspostavlja, razvija, vodi i koordinira jedinstveni

informacijski sustav zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. U skladu s djelokrugom

poslovanja, unutar Agencije definiran je i okvir informacijskoga sustava, ujednaĉene su

postojeće baze i uspostavljene nove, postavljene su podloge u GIS-u i zapoĉeto je

objedinjavanje postojećih georeferenciranih podataka i baza podataka, izraĊen je

prijedlog primarnih skupina podataka za odreĊena tematska podruĉja/podpodruĉja i za

30

njih je zapoĉela izrada informacijskih sustava. Informacijski sustav zaštite okoliša

trenutno sadrţi 44 baze podataka podijeljene u 11 podsustava razvrstanih prema te-

matskim podruĉjima i sektorskim opterećenjima na okoliš, a GIS preglednik do sad

koriste baze „Kakvoća prijelaznih, priobalnih i morskih voda, ribarstvo i marikultura“,

„Kakvoća mora na morskim plaţama“, „Strateške karte buke“ te „Gospodarenje

otpadom“. Preglednici geografskog informacijskog sustava Agencije za zaštitu okoliša

izgraĊeni su ESRI alatom te omogućavaju korištenje uobiĉajenih GIS alata kao što su

uvećanje/smanjenje mjerila karte, pomicanje po karti, identifikaciju sadrţaja aktivne

teme, pronalaţenje ţeljenih podataka postavljanjem korisniĉkih upita itd. Primjerice,

najnoviji GIS preglednik Gospodarenje otpadom (Prikaz 3.) za sada sadrţi osnovne

podatke o sluţbenim odlagalištima (aktivno/zatvoreno, status sanacije, podatke o

operateru i sl.), reciklaţnim dvorištima i posebno izgraĊenim plohama (kazetama) na

koje je predviĊeno odlaganje graĊevinskog otpada koji sadrţi azbest, a planira se u

budućim nadogradnjama obuhvatiti i ostale objekte za gospodarenje otpadom kao što su

lokacije objekata skupljaĉa i obraĊivaĉa posebnih kategorija otpada, objekata za

spaljivanje/suspaljivanje otpada i sliĉno.

Prikaz 3. GIS preglednik Gospodarenje otpadom

Izvor: http://gospodarenje-otpadom.azo.hr/, pregledano 25.6.2013.

http://gospodarenje-otpadom.azo.hr/

31

U izgradnji i provedbi ISZO‐a, osim Agencije za zaštitu okoliša, sudjeluju i tijela

drţavne uprave, ţupanije, lokalne samouprave, te znanstveno‐istraţivaĉke institucije

koje su prepoznate kao izvor podataka (Tablica 1.). Znaĉajne institucije u prikupljanju i

obradi podataka su i nacionalni referentni centri za pojedini segment okoliša (zrak,

vodu, tlo, more, itd.).

Tablica 1. Tijela i institucije ukljuĉene u ISZO

Institucije obveznici Informacijski sustav područja

Središnje tijelo drţavne uprave nadleţno za

zaštitu okoliša, DHMZ, upravni odjeli ţupanije,

upravni odjeli Grada Zagreba, IMI

Informacijski sustav o kakvoći

zraka


vode, Hrvatske vode, DHMZ

Informacijski sustav kopnenih voda


zaštitu okoliša i more, IOR, IRB

Informacijski sustav mora


zaštitu prirode, DZZP, Uprave NP i PP

Informacijski sustav zaštite prirode


zaštitu okoliša, šumarstvo i poljoprivredu,

Zavod za tlo, Institut za šumarstvo, DGU

Hrvatski informacijski sustav tla


zaštitu okoliša, upravni odjeli ţupanije, upravni

odjeli Grada Zagreba, FZOEU

Informacijski sustav gospodarenja

otpadom


zaštitu prirode, poljoprivrede i šumarstva

Informacijski sustav poljoprivrede


gospodarstvo, DUZS, EIHP

Informacijski sustav industrije i

energetike


promet i turizam, Hrvatske ceste, CVH

Informacijski sustav prometa i

turizma


zdravstvo, DUZS, ZZJZ

Informacijski sustav zdrastva i

sigurnosti


zaštitu okoliša

Informacijski sustav općih tema

zaštite okoliša

Izvor: AZO, 2009, Program vođenja Informacijskog sustava zaštite okoliša RH za razdoblje 2009. –

2012., p. 15

32

Informacijski sustav zaštite okoliša u RH tek je nedavno ustrojen ponajprije zbog

nedostatnih institucionalnih snaga nadleţnih drţavnih tijela te nepotpuno riješenoga

pravnog i tehniĉkog okvira. Ozbiljna su prepreka uspostavljanju bili i sloţenost sustava,

veliki troškovi uspostave te već postojeći problemi vodoravne i okomite koordinacije

meĊu sudionicima. Oteţavajuća je okolnost bila i neupotrebljivost postojećih baza

podataka. Ni ljudski faktor nije zanemariv, naime još uvijek ne postoji svijest o nuţnosti

kvalitetnih podataka za donošenje odluka u zaštiti okoliša, kao ni potrebna izobrazba i

interes za ukljuĉivanje u meĊunarodne programe i projekte za razmjenu podataka.

33

4. PRIMJENE GIS-a U ZAŠTITI OKOLIŠA

Nadgledanje i zaštita ĉovjekove okoline neprekidna su obveza suvremenog društva.

Veliki broj informacija znaĉajnih za ovo podruĉje postaje upotrebljiv tek kad dobiju

svoju prostornu i vremensku komponentu i ukoliko se dovedu u vezu s drugim

prostornim fenomenima od znaĉaja za ekologiju, a navedeno omogućava upravo GIS

sustav na naĉine prikazane u nastavku ovog dijela rada.

4.1. GEOGRAFSKO INFORMACIJSKI SUSTAV U EKOLOGIJI

Za rješavanje kompleksnih problema u okolišu neupitno je razumijevanje i spajanje

prostornih i ostalih okolišnih podataka i informacija iz mnoštva razliĉitih izvora,

razliĉitih formata te multidisciplinarnih persepektiva. GIS kao lako dostupan alat

prostorne analize pruţa jedinstven i neusporediv uvid u prirodno okruţenje, kao i ono

koje je stvorio ĉovjek, zahvaljujući svojoj mogućnosti da poveţe generiĉke informacije

sa njihovom lokacijom. Kvalitetan GIS sustav nenadomjestiv je temelj za cjeloviti

pristup i uĉinkovitu zaštitu i upravljanje okolišem, kako od razine lokalnih zajednica

tako i do regionalnih, drţavnih i meĊudrţavnih razina. Naime, katastri oneĉišćenja

okoliša, bez stvarne slike o prostornoj distribuciji oneĉišćivaĉa, vrsta, koliĉina i

distribucija emisija, nedostatni su za uĉinkovito upravljanje okolišem i sprjeĉavanje

oneĉišćenja okoliša. Glavna prednost GIS-a je njegova sposobnost da integrira velike

koliĉine informacija o okolišu i osigura snaţan repertoar analitiĉkih alata da ih se istraţi

(Václavík, 2004, p. 21). Sposobnost odvajanja informacija u slojeve, a zatim

kombiniranje s drugim slojevima informacija razlog je zašto GIS ima veliki potencijal

za istraţivanje i donošenje odluka u podruĉju zaštite okoliša.

GIS omogućuje bolje sagledavanje te razumijevanje fiziĉkih obiljeţja i odnosa koji

utjeĉu na odreĊeno kritiĉno stanje okoliša. Primjerice, ĉimbenici kao što su strmost

padina, vrsta tla i vegetacija, mogu se sagledati i obrazloţiti kako bi se utvrdilo razne

ekološke parametre i analizu uĉinka.

34

Samo neka od podruĉja u ekologiji gdje se GIS moţe koristiti za uĉinkovito planiranje i

upravljanje su:

analiza i praćenje kvalitete zraka, zemljišta i vode;

planiranje okoliša i upravljanje prirodnim resursima;

zbrinjavanje krutog otpada i otpadnih voda;

prevencija šumskih poţara;

mjerenje i predviĊanje buke;

izlijevanje nafte i mjere za ublaţavanje posljedica;

utvrĊivanje rizika za zdravlje i biljni svijet;

elementarne nepogode i njihovo ublaţavanje;

utjecaj i propagancija radioaktivnosti i kemijskih tvari na ĉovjekovu okolinu,...

Veliku vaţnost za GIS u ekologiji prestavlja uporaba satelitskih snimki. Naime, GIS

takoĊer moţe prikazati i analizirati fotografije iz zraka. Digitalne informacije se mogu

prikazivati na takvim fotografijama te tako analitiĉarima okolišnih podataka pruţiti već

poznati pogled na krajolik i povezane podatke na potpuno novi naĉin (Sharma i

suradnici, 2003, p. 1). Korelacijom podataka dobivenih satelitskim snimkama sa

georeferenciranim terenski izmjerenim vrijednostima, pojednostavljuje se izraĉun

inventarizacijskih karakteristika jednog resursa. Koliĉine podataka koje se mogu dobiti

digitalnom interpretacijom snimki iz satelita su veoma velike. Ove se prednosti GIS-a u

ekologiji osobito istiĉu pri izraĉunu i kartiranju ekoloških parametara, obradi digitalnih

aero i satelitskih snimki te u modeliranju pojava u prirodi (Jurišić i Plašĉak, 2009, p.

23).

GIS pomaţe i u planiranju i gospodarenju ekoloških opasnosti i rizika. Naime, on moţe

osigurati brz, usporedni prikaz opasnosti (vrlo sklonih podruĉja) i rizike (podruĉja

visokih rizika koji se mogu pojaviti) kao i podruĉja koja treba štititi (Sharma i suradnici,

2003, p. 1). Kako bi se planirali i pratili problemi okoliša, takva procjena opasnosti i

rizika postaje temelj za planiranje odluka i ublaţavanje razliĉitih aktivnosti.

GIS je dovoljno fleksibilan alat i za rad na terenu jer moţe dati toĉnu lokaciju uništenja

te koliĉinu devastacije okoliša. Primjerice, koristeći GIS na terenu, inspektor zaštite

okoliša moţe vrlo brzo kartirati odlagališta otpada te opisati volumen, sadrţaj i stanje

35

otpada u spremicima. Zatim moţe preuzeti prethodne inspekcijske zapise i usporediti ih

s postojećim stanjem odnosno podacima. TakoĊer, te podatke moguće je sagledati i u

odnosu na okolne geografske znaĉajke kao što su vodeni putovi, naselja ili druga

osjetljiva podruĉja poput zona visokog rizika za odron tla, zagaĊenje vode i sl.

Shema 2. prikazuje istaknuta glavna podruĉja, kao što su razvoj, istraţivanje i širenje

primjene GIS-a onako kako je danas postavljen, unutar porodiĉno orijentirane ekologije,

znanosti o okolišu i zaštite prirode.

Shema 2. GIS u ekologiji i zaštiti prirode

Izvor: Lang, S., Blaschke, T. 2010, Analiza krajolika pomoću GIS-a, ITD Gaudeamus d.o.o., Poţega, p.

40

GIS tehnologija posebno je djelotvorna pri monitoringu okoliša u podruĉjima sloţenog

stanja okoliša izazvanog ljudskom djelatnošću ili prirodnim faktorima. U novije vrijeme

GIS je postao univerzalan alat za cjelovite analize geoloških, geomorfoloških, ekoloških

i studija o krajoliku.

Tablica 2. pokazuje neka od podruĉja primjene geografsko informacijskih sustava u

zaštiti okoliša i prirode, te srodnim podruĉjima planiranja.

36

Tablica 2. Polja primjene i primjeri uporabe GIS-a

POLJE PRIMJENE OBJAŠNJENJE/PRIMJERI

Kartiranje biotopa -obuhvaćanje tipova biotopa kroz manualnu

interpretaciju i digitalizaciju infracrvenih slika

-bilance površina

-navoĊenje

-istraţivanje vremenskih promjena

Zaštita vrste -rasprostranjivanje karata vrste koje stoje na crvenoj listi

-analiza promjena

Područja iz mreţe Natura

2000

-obuhvaćanje FFH staništa

-djelomiĉna automatizacija i indikacija

-promjena za pomoć pri obveznim izvještajima EU

Razvoj korištenja zemljišta -obuhvaćanje zemljišne pokrivenosti i korištenja kroz

klasifikaciju snimaka iz zraka i satelita

-analize promjena (change detection)

Planiranje krajolika -izrada plana za trenutno stanje, te prikaz scenarija kao

pomoć pri donošenju odluke te odreĊenih mjera

Širenje otrovnih plinova -analiza širenja otrovnih plinova

-emitenti mjesta i poloţaja

-usmjerena i izotropna širenja

Regulacije intervencija -buka

-planiranje infrastrukture i prometnica

-procjena intervencije

-mjere za uravnoteţenje

-ocjena varijante

Analiza strukture krajolika -diverzitet krajolika

-uzorak krajolika

-izolacija staništa

-hijerarhije

37

Menadţment prirodnih

opasnosti

-analiza i ocjena prirodnih opasnosti i njihovih

posljedica

-primjenjivanje mjera zaštita za naselja

-simulacija potencijala opasnosti

Poljodjelstvo i šumarstvo -pošumljavanje

-analiza prihoda

-upotreba umjetnog gnojiva

Izvor: Lang, S., Blaschke, T. 2010, Analiza krajolika pomoću GIS-a, ITD Gaudeamus d.o.o., Poţega, p.

44

GIS kao moćan alat ne samo da analizira sadašnje ekološko stanje, već takoĊer pomaţe

u projektiranju budućnosti. Drugim rijeĉima, GIS se moţe uĉinkovito koristiti za prošle,

sadašnje i buduće studije o antropogenim utjecajima na okoliš te time osigurati

kvalitetne informacije za donošenje odluka i formiranje politike zaštite okoliša za

generacije koje dolaze.

4.2. PRIMJENA GIS-A U PRAĆENJU STANJA OKOLIŠA

Potreba prikupljanja i analize informacija o okolišu je bila jedna od prvih osnova za

razvoj GIS-a, a organizacije koje prikupljaju, brinu se i koriste podatke o okolini bile su

meĊu njegovim prvim korisnicima. Na najniţoj razini praćenja stanja okoliša GIS se

koristi za informacije o tipu prirodne kulture (šuma, pašnjak, oranica...). Sloţenije

primjene koriste analitiĉke sposobnosti GIS-a za analize procesa u okolišu kao što su

erozija tla, reakcija rijeĉnog sliva na velike koliĉine kiše, itd. Brojne su primjene GIS-a

u praćenju stanja okoliša, a u nastavku su obraĊene samo neke od njih.

4.2.1. Prostorno planiranje

Polazeći od ĉinjenice da je «bolje sprijeĉiti nego lijeĉiti», moguće je već pri planiranju

odreĊene djelatnosti u prostoru procijeniti odgovarajući utjecaj na stanje kakvoće

okoliša. Stoga planiranje prostorom, izradom prostornih planova, ekoloških studija i

38

studija o utjecaju na okoliš, omogućava razboritu zaštitu okoliša. Temeljem takvih

procjena nuţno je propisati zaštitne mjere, pa ĉak i promjenu mjesta razmatrane

djelatnosti u dijelove manje osjetljivog okoliša.

Kako bi se uskladili vrlo razliĉiti probici pojedinih gospodarskih grana sa zaštitom i

oĉuvanjem kvalitete okoliša, svrsishodno je primjenjivati cjelovito ili sveobuhvatno

(integralno) planiranje pojedinih većih podruĉja (primjerice slivova vodnih sustava).

Sveobuhvatnim planiranjem omogućava se usklaĊivanje višestrukih i preklapajućih

probitaka pojedinih gospodarskih grana na razuman naĉin, uz oĉuvanje i zaštitu okoliša,

ĉime se ujedno osigurava i najveća društvena i gospodarska dobit za sadašnje i buduće

generacije (Buzuk, 2013, p. 29). Time je oĉito kako se temeljne postavke planiranja

prostorom moraju uskladiti s naĉelima odrţivog razvoja. Naime, planiranje koje se

bazira na sektorskom pristupu, a ne uzima u obzir sveukupan utjecaj na prirodna

bogatstva nije razumno. Na taj naĉin nije moguće sprijeĉiti oneĉišćenje sastavnih

dijelova okoliša (zraka, tla, voda,...) kao ni gubitak prirodnih bogatstava.

Integralno planiranje i gospodarenje prostorom temelji se na sljedećim naĉelima

(Buzuk, 2013, p. 29):

utvrĊivanje bogatstva koja se mogu iskorištavati, bez njihovog oštećenja i/ili

osiromašenja (umanjenja);

oĉuvanje i obnavljanje oštećenih dijelova okoliša za postojeće i/ili nove

namjene;

odreĊivanje odreĊene razine korištenja ili zahvata tako da se ne ugrozi kvaliteta

okoliša;

oĉuvanje biološke raznolikosti i krajobraznih vrijednosti razmatranih

ekosustava;

smanjenje rizika, posebice kod osjetljivih dijelova okoliša;

odrţavanje prirodnih dinamiĉkih procesa, uz sprjeĉavanje nepoţeljnih utjecaja.

U prostornom planiranju primjena satelitskih snimki zauzima sve znaĉajnije mjesto, pa

u razvijenim, te ĉak i u nerazvijenim zemljama klasiĉne metode prostornog planiranja

39

sve više postaju prošlost, a satelitski podaci preuzimaju ulogu najobjektivnije podloge i

najjefnijeg izvora informacija urbanistima i planerima. Stoga su satelitske snimke

postale osnovni izvor informacija o dogaĊajima u prostoru, a internet je omogućio vrlo

brz pristup postojećim, već snimljenim podacima.

Prostorni planeri koriste GIS tehnologiju za pripremu izrade planova kao i za

istraţivanje, razvoj, implementaciju i praćenje razvoja plana. Samo neke od prednosti

GIS-a u prostornom planiranju su ušteda vremena, brţe i lakše donošenje odluka, lakša

kontrola nad izradom projekta, efikasna priprema i diseminacija podataka, brţa i lakša

usporedba s drugim prostornim planovima, brţa razmjena podataka s drugim uredima

za prostorno planiranje, mogućnost publiciranja prostornih planova dizajniranih u GIS-u

javnosti kroz GIS Web servise itd.

Primjer WEB GIS preglednika dan je prikazom Prostornog plana za grad Opatiju

(Prikaz 4.). U pregledniku na interaktivnoj karti mogu se mijenjati podloge (topografska

karta, katastar i ortofoto snimka Opatije), povećavati i smanjivati grafika te ukljuĉivati i

iskljuĉivati slojevi karti prostornog plana npr. (graĊevinska podruĉja, zaštićena kulturna

baština i dr.).

Prikaz 4. GIS preglednik Prostornog plana ureĊenja grada Opatije

Izvor: http://178.218.169.251/opatija_ppugo/, pregledano 28.6.2013.

http://178.218.169.251/opatija_ppugo/

40

Danas su GIS tehnologije postale nezaobilazan alat pri urbanom razvoju jer se pomoću

njih omogućuje razmatranje širokog raspona preselektiranih atributa u izboru najbolje

lokacije za gradnju i definiranje pravca optimalnog razvoja (Juršić i Plašĉak, 2009, p.

197). Primjena je GIS-a unutar planiranja prostora dakle logiĉna. Metode obrade

geoinformacija podobne su za pomoć pri razliĉitim zadacima planiranja, prije svega što

se tiĉe obuhvaćanja trenutnog stanja i fleksibilne kombinacije razliĉitih slojeva

podataka. Uz to je vaţno istaknuti sveobuhvatne mogućnosti vizualizacije i izrade

podataka kako jaĉu stranu digitalne obrade podataka, nasuprot manualnoj obradi (Lang i

Blaschke, 2010, p. 288).

Geoinformacijski sustavi postali su instrumenti za regluaciju intervencije u prostoru, a

pretkazanje utjecaja planirane intervencije sluţi minimalizaciji nastale štete. GIS

zajedno s drugim instrumentima moţe pruţiti pomoć pri donošenju odluka u planiranju

prostora, odluka koje su razumljive i ekološki kompatibilne, odnosno u skladu sa

odrţivim razvojem. Vaţno je naglasiti da je odrţivi razvoj danas posebno vaţan u

regijama s brzim ekonomskim napretkom. Za te potrebe satelitska daljinska istraţivanja

i GIS tehnologije su korisno sredstvo za definiranje, provoĊenje i monitornig rasta

urbanih aglomeracija u kontekstu strategije odrţivog razvoja. Naime, odrţivi razvoj ne

podrazumijeva samo vaţnost resursa u ograniĉenim koliĉinama i ekonomski rast, nego i

potrebe za razvojem metoda koje ljudskoj populaciji omogućuju ţivot u harmoniji s

okolišem, naglašavajući potencijalnu komplementarnost odnosa izmeĊu ekonomskog

rasta i unaprjeĊenja okoliša (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 196).

4.2.2. Zaštita prirode

Oĉuvanje prirodnih procesa te zaštita i razvoj prirodnih vrijednosti unutar nacionalnih

parkova i parkova prirode od velike su vaţnosti. Geografski informacijski sustavi i

vezane tehnologije kao što su GPS i daljinska istraţivanja danas postaju neophodni alati

za upravljanje zaštićenim podruĉjima.

41

Uspostava geografsko informacijskog sustava zaštićenih podruĉja vaţna je kako bi se

zaštićenim podruĉjima, nacionalnim parkovima, parkovima prirode i podruĉjima kojima

upravljaju ţupanijske javne ustanove, upravljalo na temelju toĉnih i aţurnih podataka.

Naime, GIS omogućuje toĉan prikaz topografskih, katastarskih, zemljišnih i prostornih

podataka zaštićenih podruĉja te praćenje stanja prirode uz prostorno odreĊivanje

rasprostranjenosti vrsta i stanišnih tipova. Uspostava baze podataka koja sadrţi

prostorne podatke razliĉite vrste (geografski podaci, hidrološki, geološki, pedološki,

podaci nadzora šuma itd.) omogućuje upravi zaštićenog podruĉja da pretraţuje,

povezuje, prikazuje i analizira sakupljene podatke. Kao rezultat dobivaju se tematske

karte koje se koriste za odreĊivanje uvjeta zaštite prirode, upravljanje zaštićenim

podruĉjima i korištenje prirodnih dobara (http://croatia.gdi.net/?page_id=1114,

pregledano 20.5.2013.). Geografski informacijski sustav takoĊer omogućava redovito

odrţavanje baze te analize i izrade razliĉitih tematskih karata kao što su npr. turistiĉke

karte. GIS omogućava i analize korištenja zaštićenih podruĉja, poput intenziteta

turistiĉkog prometa, a sve s ciljem postizanja oĉuvanja i odrţivog korištenja zaštićenih

podruĉja.

Primjer korištenja GIS-a u svrhu zaštite prirode je GIS Nacionalnog parka Mljet.

Djelatnici parka koriste GIS tehnologiju kako bi efikasnije upravljali prirodnom

baštinom i infrastrukturom na podruĉju nacionalnog parka. Prikupljaju se razliĉiti

tematski podaci koji se spremaju u bazu podataka, kartiraju se staništa, speleološki

objekti, pješaĉke staze, protupoţarni prosjeci i ostalo. Pješaĉke staze obilaze se i

snimaju GPS ureĊajima, uz prikupljanje dodatnih atributa (markacije, ureĊenost, širina i

sl.). GPS tragovi se zatim dalje topološki obraĊuju u ArcGIS programu i unose u bazu.

Osim staza, u bazi se nalaze i prometnice te protupoţarni prosjeci koje potrebno je

redovito odrţavati pri ĉemu se GIS koristi kao alat za planiranje.

Vaţno je spomenuti da se sa svrhom boljeg i uĉinkovitijeg upravljanja zaštićenim

podruĉjima u Republici Hrvatskoj uspostavio i jedinstveni geoinformacijski sustav

zaštićenih podruĉja nacionalnih parkova, parkova prirode i ţupanijskih javnih ustanova

kao jedan od strateških ciljeva zaštite prirode. Njegov GIS preglednik dan je prikazom

5.

http://croatia.gdi.net/?page_id=1114

http://195.29.218.202/ZASTITA_PRIRODE/


42

Prikaz 5. GIS portal zaštite prirode Ministarstva kulture

Izvor: http://195.29.218.202/ZASTITA_PRIRODE/, pregledano 28.6.2013.

Izradom geografsko informacijskog sustava olakšana je dostupnost informacija široj

javnosti s pravom odluĉivanja u zaštiti prirode, te poboljšana koordinacija politike

zaštite prirode na drţavnoj i regionalnoj razini. TakoĊer je ostvarena mogućnost razvoja

daljnjih aplikacija iz baza podataka usmjerenih prema korisnicima te konaĉno, a

zapravo najvaţnije, bolja provedba zaštite (upravljanje) parkovima i drugim zaštićenim

podruĉjima i kulturnim dobrima Republike Hrvatske.

4.2.3. Kakvoća kopnenih voda i mora

Vode su zbog svoje mobilnosti i sposobnosti otapanja najugorţeniji dio ekosustava.

Razvoj industrije i poljoprivrede te širenje urbanih centara prati nastanak razliĉitih

otpadnih tvari, koje se odlaţu na površini, pohranjuju u tlu ili ispuštaju u vodotoke i

podzemlje. Pri tomu se produkti prenose u širi prostor i oneĉišćuju okoliš. Oneĉišćenje

priobalnih djelova mora uzrokovano je i dotocima kanalizacijskih ispusta, površinskim

vodotocima, vruljama i oborinama. Pomorskim prometom takoĊer se oneĉišćuje more.

Potencijalna je opasnost oneĉišćenja prisutna je i zbog mogućih havarija, kao i

namjernog izbacivanja većih koliĉina otpadnih tvari u more.


43

U nastojanju da se zaštite vode i mora, sve se veća pozornost predaje satelitskim

snimanjima i GIS-u jer se pomoću njih mogu uspješno identificirati kritiĉna podruĉja,

naroĉito u priobalnim zonama. Naime, satelitskim snimanjem mogu se dobiti podaci u

realnom vremenu (odmah nakon snimanja) što je vaţno za pravodobno reagiranje u

akcidentnim situacijama na moru, za otkrivanje nedopuštenog ispuštanja otpada, za

usmjerenje ribolovne flote u produktivna podruĉja i ostalo (Jurišić i Plašĉak, 2009, p.

178).

Informacije o kakvoći voda imaju razliĉite prostorne atribute kao i razine tih atributa.

Stoga korištenje GIS-a u tom podruĉju jasnije otkriva razliĉite regije vodenog okoliša,

odraţava trend kvalitete vodenog okoliša u prostoru, prati mogućnost poplava, te ĉak

moţe i prognozirati trend razvoja poplava. TakoĊer je moguće nadzirati nedopuštena

ispuštanja naftnih derivata u more te urbane i industrijske izljeve (kanalizacija), pri

ĉemu se moţe dokumentirati ilegalno ispuštanje u more i utvrditi razliĉite tipove

zagaĊenja. GIS se moţe koristiti i u predviĊanju kvalitete vode, vodnih kapaciteta

okoliša, predviĊanja oneĉišćenja, ili pak distribuciji iznosa smanjenja oneĉišćujućih

tvari. Dakle, GIS moţe pruţiti višestruku i raznovrsnu podršku, tablicama i grafikama,

za razliĉite odluke upravljanja vodama (Yang i suradnici, 2011, p. 179).

GIS danas pruţa razne metode unosa prostornih podataka povezanih sa vodnim

resursima, te je najuĉinkovitiji naĉin za upravljanje bazom podataka o kakvoći mora,

aţuriranje, odrţavanje, brzo pretraţivanje i razliĉite inspekcije (Shema 3.). GIS pomoću

modela funkcije i mogućnosti predviĊanja prostorne dinamike, pruţa potporu za

odluĉivanje i upravljanje zaštitom voda zajedno s ekspertnim sustavima, sustavima za

podršku odluĉivanju i drugim tehnologijama (daljinska istraţivanja i GPS).

44

Shema 3. GIS u planiranju i upravljanju vodnim resursima

Vodogradnja

Urbano palniranje i upravljanje

vodama

Zaštita i sanacija vodnih resursa

Upravljanje vodnim resursima

Procjena trenutnog stanja okoliša

Pradenje dinamičkih procesa, otkrivanje

promjena

Prognoza bududeg razvoja

Analiza mogudnosti, višekriterijska

analiza

Planiranje aktivnosti,

oblikovanje strategija i

tehnoloških rješenja

Snimanje, skladištenje i obrađivanje

podataka

Izrada karata, kartografski prikazi

i izvješdivanje

Digitalni modeli terena

Statistička analiza

Regionalizacija i interpolacija

podataka

Preklapanje, križanje,

međupohrana i preobrazba podataka

Vizualizacija prostornih podataka

Obrada i podataka i rezultata

Procjena parametara za simulacijske

modele

Usporedna analiza vremenskog razvoja

Analiza prostorne povezanosti i

ravnoteže

Nabava i pohranjivanje

prostornih podataka

VO

DN

I O

KO

LIŠ

VO

DN

I U

TJEC

AJI

GENERALIZIRANI ZADACI

GIS

ZADACI ALATI

Izvor: Izrada studenta prema Kaden, S. O. 1993, GIS in water-related environmental planning and

managment: problem and solutions, HydroGIS 93: Application of Geographic Information System in

Hydrology and Water Resources, no. 211, p. 390

Za utvrĊivanje mjera upravljanja morem za kupanje izraĊen je GIS kakvoće mora u

Republici Hrvatskoj (Prikaz 6.). Navedeni GIS sadrţi pregled profila plaţa, a ukljuĉuje

ocjenu kakvoće mora te dostupne sadrţaje na plaţi. Baze sadrţe i podatke o

stacionarnim potencijalnim oneĉišćivaćima, dotoku slatke vode i sl., a odabirom

pojedine toĉke ispitivanja dostupan je pregled konaĉne, godišnje i pojedinaĉne ocjene

kakvoće mora za kupanje na plaţama.

45

Prikaz 6. Kakvoća mora u Republici Hrvatskoj

Izvor: http://baltazar.izor.hr/plazepub/kakvoca_detalji10, pregledano 28.6.2013.

Povezivanjem mjernih stanica, postavljenih na specifiĉnim mjestima, geografsko

informacijskim sustavom omogućiti će se upravljanje i zaštita kopnenih voda i mora u

stvarnom vremenu, praćenje uĉinkovitosti mjera zaštite s obzirom na stvaran utjecaj

zagaĊenja te mogućnost signaliziranja i »predviĊanja« potencijalnih opasnosti od

izlijevanja ili utjecaja opasnih tvari.

4.2.4. ZagaĊenje atmosfere

Efekt globalnog zatopljenja i smanjivanja ozonskog omotaĉa zabrinjavajuća su pitanja

današnjice zbog ĉega se utjecaj oneĉišćenja zraka u novije vrijeme sve se više motri.

Putem GIS-a moguće je kontinuirano automatsko praćenje oneĉišćujućih tvari u zraku,

te pristup trenutnim informacijama o zagaĊenju zraka i analizi podataka. U isto vrijeme,

takoĊer se moţe kontrolirati stanje oneĉišćenja zraka i vremenski uvjeti kroz

kontinuirano praćenje nakon što se atmosfersko oneĉišćenje dogodi. Na taj naĉin GIS

pruţa informacije iz prve ruke za analizu oneĉišćenja i daje osnovu za provjeru modela

disperzije zagaĊivaĉa i upravljanje kakvoćom zraka (Yang i suradnici, 2011, p. 180). U

http://baltazar.izor.hr/plazepub/kakvoca_detalji10

46

sluĉaju iznenadnih oneĉišćenja, odjeli zaštite okoliša mogu izravno kvantitativno i

kvalitativno pratiti i analizirati koncentraciju štetnih tvari u atmosferi. GIS takoĊer moţe

omogućiti procjenu kvalitete, predviĊanje utjecaja, upozorenja i provedbu raznih

projekata, ili pak napraviti pozadinu za mjerenje oneĉišćenja zraka uzrokovanog

velikim dogaĊajima, predviditi moguće oneĉišćenje zraka, te osigurati osnovu za

naknadne zakljuĉke.

Satelitska detekcija uparena sa GIS-om jedna je od najuĉinkovitijih metoda za snimanje

i registriranje izvora oneĉišćenja zraka, posebno od onih postrojenja koja za gorivo

koriste ugljen (termoelektrane). Promjene u prirodi i disprezija plinovitih efluenata

mogu se pratiti ponovljenim snimanjima iste površine, uz podatke o pogonskim

karakteristikama postrojenja te poznavanje meteroloških prilika (Jurišić i Plašĉak, 2009,

p. 177). Primjerice, osim snimanja duţine lepeze dima i njenog smjera kretanja, putem

GIS-a moguće je pratiti i vlaţnu lepezu iz rashladnih tornjeva. Prigodnim izborom

satelitskih snimki moguće je razgraniĉiti fiziĉke znaĉajke dimne lepeze, a takoĊer je

moguće izraĉunati i njenu duţinu, širinu i visinu.

Budući da se stupanj zagaĊenosti zraka uvijek izraţava nizom parametara, koji se mjere

na razliĉitim lokacijama, oni se mogu tretirati kao kriteriji. Na taj se naĉin pomoću GIS-

a dobiva znaĉajni pokazatelj karakteristika i interakcija meĊu razliĉitim parametrima

zagaĊenja zraka u relativno sloţenim ekosustavima. S obzirom da je njihov utjecaj na

cjelokupni „bonitet“ ekosustava razliĉit, ekspertnim ocjenama se taj utjecaj valorizira

dodjeljivanjem odgovarajućih teţina svakom kriteriju, odnosno parametru zagaĊenja

(Knezić i suradnici, 1997, p. 110). Za zrak su karakteristiĉne dnevne vrijednosti

parametara zagaĊenja koje se odreĊuju mjeseĉno, a zatim se utvrĊuju prosjeĉne godišnje

vrijednosti.

Agencija za zaštitu okoliša je u okviru Informacijskog sustava o kvaliteti zraka izradila

informacijsku bazu „Podaci o kvaliteti zraka u Republici Hrvatskoj“ baziranu na GIS

sustavu (cf: Prikaz 7.).

47

Unutar baze nalaze se dvije cjeline podataka: 1) mjerni podaci, podaci o postaji (naziv,

lokacija, ciljevi mjerenja, geografske koordinate, oneĉišćujuće tvari koje se mjere,

meteorološki parametri,...) i 2) izvješća: godišnja izvješća o provedenom mjerenju

imisija.

Prikaz 7. Baza podataka o kvaliteti zraka u Republici Hrvatskoj

Izvor: http://kvalitetazraka.azo.hr/iszo/iskzl/, pregledano 28.6.2013.

Koristeći GIS kontrola zagaĊenja zraka je najuĉinkovitija jer se zna više o tome kada i

gdje se emisije zagaĊenja javljaju i kako se mogu svesti na najniţe razine. TakoĊer,

moţe se poboljšati kvaliteta zraka u onim podruĉjima koja su pogoĊena nesrazmjernim

oneĉišćenjima zraka, jer se mogu analizirati detaljne informacije o susjednim razinama

emisija i toksiĉnim opasnostima (Gaffney, 2002, p. 11).

Primjena GIS-a još uvijek je relativno nov i nedovoljno iskorišten pristup u analizi

oneĉišćenja zraka. U budućnosti, GIS baze podataka zagaĊenja zraka znatno će olakšati

razvijanje uĉinkovitih planova za zadovoljenje standarda kvalitete zraka te će pomoći u

boljem razumijevanju lokalnih uĉinaka oneĉišćenja zraka. U tom pogledu, realno je za

oĉekivati da će unutar nekoliko godina GIS postati standardan alat u analizama

oneĉišćenja zraka.

http://kvalitetazraka.azo.hr/iszo/iskzl/

48

4.2.5. Strateške karte buke

Iako je zvuk sastavni dio prirode, u posljednjem stoljeću kada svijet postaje sve više

urban, zvuk postaje štetan za okoliš i ljude stvarajući industrijsku ili kroniĉnu buku. S

obzirom da u današnje vrijeme naseljena podruĉja obiluju izvorima buke, radi

poboljšanja kvalitete ţivota stanovništva potrebno je upravljati bukom te provoditi

mjere zaštite od buke kako bi se njen utjecaj na ljudsko zdravlje sveo na najmanju

moguću mjeru (Bublić, 2011, p. 1). Stoga se danas provodi mjerenje buke radi provjere

i stalnog nadzora u cilju spreĉavanja njenog nastajanja, odnosno smanjenja postojeće

buke ispod dopuštene razine utvrĊene provedbenim propisima. Strateška karta buke

temeljni je alat sustava upravljanja bukom okoliša, a njenom izradom dobiva se uvid u

postojeće stanje u prostoru s obzirom na razine buke okoliša. Zbog toga karte buke

danas sluţe kao polazište u procesu definiranja mjera za sprjeĉavanje porasta, odnosno

smanjenje emisije i imisije buke u budućnosti (Dragĉević i suradnici, 2008, p. 788).

U studijama utjecaja buke na okoliš razine buke predviĊaju se posebno razvijenim

raĉunalnim modelima buke, a njihovi rezultati mogu posluţiti kao ulazni podaci za GIS.

U kombinaciji s drugim zemljopisnim informacijama, kao što su lokacija kuća, zgrada i

podruĉja osjetljivih na buku, uĉinci buke mogu se kvantificirati i vizualizirati pomoću

funkcija dostupnih u GIS-u. Kvantificiranje uĉinaka buke u GIS-u ukljuĉuje (De

Kluijver i Stoter, 2000, p. 2) :

raĉunanje površine koja je pod utjecajem buke;

utvrĊivanje broja graĊana koji su izloţeni buci;

utvrĊivanje broja zgrada osjetljivih na prekoraĉenje dozvoljene razine buke;

odreĊivanje podruĉja unutar zaštićene prirode gdje se ţeljena razina buke

prekoraĉuje.

Primjerice, u sklopu cjelovitog upravljanja okolišem na podruĉju grada Rijeke, izraĊena

je strateška karte buke cestovnog prometa koja obuhvaća cjelokupno podruĉje izrade

49

Generalnog urbanistiĉkog plana grada Rijeke5. TakoĊer, izraĊena je i konfliktna karta

buke cestovnog prometa te strateška i konfliktna karta pruţnog prometa. Prikaz 8.

prikazuje GIS preglednik strateške karte buke grada Rijeke.

Prikaz 8. Strateška karta buke grada Rijeke

Izvor: http://www.kartebuke.com.hr/pmapper32/map.phtml?config=rijeka, pregledano 28.6.2013.

GIS u praćenju razine buke ne samo da moţe osigurati pravovremenu, pouzdanu i

uĉinkovitu osnovu za provedbu projekata u okolišu koji uzrokuju buku, već i procjenu

njihova budućeg utjecaja na okoliš i lijeĉenje mogućih posljedica. GIS modeli za

predviĊanje buke oslanjaju se na geomaterijske izraĉune i bez takvog finog zrnatog

pristupa geometriji objekata koji su ukljuĉeni (ceste, zgrade, stanovništvo, itd) bilo bi

nemoguće toĉno izraĉunati razinu buke u budućnosti (Farcaş i Sivertun, 2009, p.2).

5 Ukupna dužina modeliranih prometnica na promatranom području izrade strateške karte buke iznosi

171,1 km, uključujudi sve kategorije prometnica na području Grada Rijeke.

http://www.kartebuke.com.hr/pmapper32/map.phtml?config=rijeka

50

4.3. EKOLOŠKO MODELIRANJE I KARTIRANJE U GIS OKRUŢENJU

Da bi se osigurala trajnost resursa postavljena meĊunarodnim konvencijama kao

osnovna smjernica gospodarenja okolišem, potrebni su pouzdani alati za donošenje

optimalnih odluka u upravljanju okolišem. Razvitak dinamiĉnih ekološko - ekonomskih

modela ĉini znanstvenu osnovu praćenja, inventarizacije i predviĊanja pojava u okolišu,

a time i donošenja odluka, planiranja i provedbe gospodarenja (Jurišić i Plašĉak, 2009,

p. 205). Naime, kako ekologija postaje sofisticiranija i sve zahtjevnija disciplina,

ekološki modeli sve se više koriste kao pomoć pri odluĉivanju, posebice od strane

drţave ili lokalnih vlasti pri donošenju odluka ili strategija.

Ekološki modeli predstavljaju vrlo koristan alat za simulaciju i analizu dugoroĉne

dinamike i stabilnosti sloţenih ekoloških sustava. Omogućuju integriranje informacija

iz razliĉitih disciplina, kao i analizu, tumaĉenje i razumijevanje opaţanja na terenu, a

imaju dva glavna cilja: dati opći uvid u funkciju i interakciju ekoloških sustava, kako bi

se omogućile predikcije pojedinih populacija, zajednica ili ekosustava. Takvi modeli se

koriste za ispitivanje mogućnosti ili predviĊanje najvjerojatnijeg ishoda dinamike

razvoja populacija ili ekosustava (http://kvant.biologija.unios.hr/LEM/lem.html,

pregledano 30.5.2013.).

Ekološko modeliranje u GIS-u ukljuĉuje njihovu komplementarnu uporabu za

rješavanje ekoloških problema. Postoje dva naĉina povezivanja ekoloških modela sa

GIS-om: pokretanje modela izvan GIS-a i korištenje GIS-a za predobradu (npr.

transformacija koordinata, projekcija promjena) ili naknadna obrada podataka (npr.

kartografska i vizualni prikaz, jednostavna prostorna analiza) (Vogiatzakis, 2003, p. 5).

Alternativno, GIS i ekološki model mogu dijeliti iste strukture podataka omogućujući

tako interakciju s istom bazom podataka. U ovom sluĉaju, ekološki model je procijenjen

i pokrenut izravno u GIS-u, koristeći GIS-ov jezik naredbi. Prednosti koje proizlaze iz

potpuno integriranog pristupa GIS-a i ekoloških modela su (Vogiatzakis, 2003, p. 5):

ulazne varijable definirane su kao kontinuirana površina, ĉime se površine

razliĉite od prosjeka mogu se prepoznati u modelu;

prostorno zavisni operateri poput efektivne udaljenosti mogu biti ukljuĉeni;

mogućnost rješavanja propagacije pogreške u modelu.

http://kvant.biologija.unios.hr/LEM/lem.html

51

Trendovi u svjetskom gospodarstvu pokazuju da će uskoro za svaki zahvat u okolišu biti

potrebna ekološka studija, a ekološko modeliranje jedna je od najvaţnijih metodoloških

vještina u modernom istraţivanju okoliša. Uporabom GIS-a u ekološkom modeliranju

smanjuje se znatna koliĉina utrošenog vremena, rada i struĉne intervencije. Olakšan je

pregled podataka vizualizacijom, automatizirana je analiza, a time je olakšano i

donošenje odluka. U vizualizaciji i analizi podataka osobito su vaţne nove tehnike

poput digitalne obrade snimki, virtualne stvarnosti i simulacijskog modeliranja (Jurišić i

Plašĉak, 2009, p. 206).

Za planiranje odrţivog razvoja i korištenja prostora potrebno je raspolagati velikim

brojem kvalitetnih i pouzdanih informacija, temeljem ĉega je onda moguće donošenje

pravovremenih i valjanih odluka. Jedan od najvaţnijih oblika informacija predstavljaju

razne kartografske podloge. Karte su se tradicionalno koristile za istraţivanje Zemlje i

iskorištavanje njenih bogatstava. GIS tehnologija, kao proširenje kartografske znanosti,

unaprijedila je uĉinkovitost i analitiĉku snagu tradicionalnog kartiranja. Danas, kada

znanstvena zajednica prepoznaje posljedice ljudske aktivnosti na okolinu, GIS

tehnologija postaje znaĉajni alat u nastojanju razumijevanja procesa globalnih

promjena. Razliĉite karte i izvori satelitskih informacija mogu se spajati na naĉine koji

simuliraju interakcije kompleksnih prirodnih sustava te prikazuju prostorno vremenske

promjene.

Izrada kartografskih podloga do nedavno je bila dosta kompleksna no danas je,

zahvaljujući GIS tehnologiji, moguće izraditi odgovarajuće geografsko informacijske

sustave s bazama podataka na temelju kojih je moguće relativno jednostavno i brzo

izraĊivati brojne potrebne tematske karte (Husnjak i suradnici, 2003, p. 14). Dok je u

klasiĉnoj geodetskoj izmjeri i kartografiji osnovna svrha prikazati uglavnom

topografske objekte u onom odnosu kako oni dolaze u prirodi, za struke koje se bave

gospodarenjem prirodnim resursima vaţnija je izmjera i statistiĉka analiza parametara

bitnih za gospodarenje (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 205).

U poĉetku su se aerosnimke i satelitske snimke rabile za vizualnu interpretaciju pojava,

a GIS alati mogli su izvoditi samo jednostavnije izraĉune. Razvitkom digitalne

kartografije i fotogrametrije, digitalne obrade snimke, te općenito informatike i

programiranja, poĉele su se intenzivnije razvijati i aplikacije u ekologiji. Osnovne

52

prednosti primjene geografsko informacijskih tehnologija s obzirom na klasiĉne metode

obrade u ekologiji su (Jurišić i Plašĉak, 2009, p. 206):

mogućnost povezivanja razliĉitih tipova podataka u jedinstvenu bazu,;

veća pouzdanost i preglednost podataka dobivenih daljinskim istraţivanjima;

pojednostavljeno georeferenciranje terenske izmjere pomoću GPS prijemnika;

mogućnost automatizacije obrade, tj. izraĉuna i analize podataka.

Te se prednosti GIS-a u ekologiji osobito istiĉu pri izraĉunu i kartiranju ekoloških

parametara, obradi digitalnih aerosnimki i satelitskih snimki te u modeliranju pojava u

prirodi.

U klasiĉnoj ekologiji postupak kartiranja razumijeva pridruţivanje vrijednosti nekog

ekološkog parametra većem podruĉju ili lokaciji obiĉno prema nazivu. Velik broj

postojećih metoda u ekologiji, što ih primjenjuju znanstvenici i inţinjeri, nemaju

odreĊenu prostornu komponentu niti mogu prikazati detaljnu prostornu distribuciju

rezultata. U suvremenijem pristupu, karta distribucije parametara koji se direktno mjere,

raĉuna se obiĉno na temelju sustavnih toĉkastih uzoraka. Vrijednosti se izmeĊu toĉaka

uzrokovanja interpoliraju i na taj se naĉin dobiva karta. S druge strane, postoji veliki

broj vaţnih parametara koji se ne mogu mjeriti neposredno na terenu ili je taj postupak

prezahtjevan, te se oni procjenjuju ili raĉunaju za veća ili manja geografska podruĉja.

Osnova preciznog kartiranja tih sloţenih parametara je stvaranje jedinstvenog

rasterskog GIS-a iz razliĉitih osnovnih vektorskih (digitalizirane karte) i rasterskih

slojeva (Shema 4..). Takav sustav pruţa podatke za jedinicu rastera koja je definirana

rezolucijom rastera ovisno o potrebi za detaljnošću i mogućnostima hardwarea. Obiĉno

se najmanji detalj u rasterskom GIS-u odreĊuje tako da se on podudara s terenskom

rezolucijom satelitskih snimki (10x10m, 20x20m,...).

53

Shema 4. Postupak stvaranja jedinstvenog rasterskog GIS-a

EKOLOŠKI MODEL BILJKA-TLO-KLIMA

PODACI DALJINSKIH

ISTRAŢIVANJA -

Podaci o tlu

Klimatski

podaci

500 490

490 510

520

MODELIRANI

PODACI

VEKTORSKI OBLIK RASTERSKI OBLIK

DIGITALIZIRANI

PODACI

INTERPOLIRAN

I

10 a

b

d

Gospodarski podaci

c

preklapanje slojeva

izrada jedinstvenog rasterskog GIS-a

toĉka 1

X Y H rezolucija 200123,14 210034,50 176,5 15

TOPOGRAFSKI PODACI

uporaba 21.03.1998

prinos tip tla sadrţaj N C2.3.1 4,5 PgA-B 22

MJERENI PODACI

temperatura god

oborine insolacija period 560 25 14,3

MODELIRANI PODACI

SUMARNA TABLICA - BAZA PODATAKA

datum

Izvor: Jurišić, M., Plašĉak, I. 2012, „Metodologija izrade karata namjene za upravljanje resursima sa

osvrtom na IACS/LPIS(ARKOD) i geotermalne izvore u GIS-u“ in Procjena geotermalnog kapaciteta u

bazenu Drava, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, p. 207

Na osnovi te integracije u jedinstveni sustav, moţe se izraĉunati zbirna tablica za svaki

piksel (najmanji detalj) rastera, na osnovi ĉega se raĉunaju parametri, te ponovo

prikazuju kao karta.

Tijekom posljednjeg desetljeća široko rasprostranjena upotreba geoinformacijskih

sustava znatno je povećala broj izraĊenih karata. Mnoge od tih karata nisu izraĊene kao

54

krajnji proizvod već prije kao meĊuproizvod koji pomaţe korisniku u njegovu radu s

prostornim podacima. Takva je karta dobila potpuno novu ulogu: ona nije samo

sredstvo za komunikaciju već takoĊer sredsvo za pomoć korisnikovu (vizualnom)

procesu mišljenja (Frangeš i suradnici, 2002, p. 11).

4.4. PRIMJENA DALJINSKIH ISTRAŢIVANJA U ZAŠTITI OKOLIŠA

Brzi rast stanovništva nameće nuţnu potrebu za racionalnim korištenjem prirodnih

resursa (ili bogatstva). Zato je sveobuhvatna analiza prirodnog okoliša i procjena

promjena koje se dogaĊaju u njemu postala bitan aspekt njegova oĉuvanja. Jedan od

naĉina globalnog pruĉavanja stanja i promjena svih medija ţivotne sredina na Zemlji

jesu daljinska istraţivanja, odnosno satelitska detekcija, kojom se pomoću razliĉitih

mjerenja i snimanja registriraju promjene u prirodi. Daljinsko istraţivanje pruţa

mogućnost prikupljanja podataka velikih površina preko promjena u krajoliku putem

satelita radi redovnog i intezivnog monitorniga površine. Temeljna je misao pri tome da

se putem daljinskog istraţivanja utvrde one površine koje pokazuju promjene relevantne

za zaštitu prirode. Odnosno, moţe se reći da primjena metoda daljinskog istraţivanja

djeluje kao filter ili fokus (Lang i Blaschke, 2010, p. 317). Zbog toga postoji potreba da

se slikovni sadrţaj transformira u brojku, koja kao indikator prikazuje promjene pod

odreĊenim okolnostima.

Satelitska detekcija prikladna je metoda za snimanje i registriranje izvora oneĉišćenja

zraka, posebno onih postrojenja koja za gorivo koriste ugljen. Daljinskim istraţivanjima

takoĊer je moguće pratiti posljedice ekoloških katastrofa na morima i oceanima (Jurišić

i Plašĉak, 2009, p. 176).

Neke od primjena daljinskih istraţivanja u zaštiti okoliša su (Perković, 2010, p. 22):

ispitivanje i procjena obnovljivih resursa;

opaţanje stanja i promjene Zemljinog pokrivaĉa;

nadgledanje i kontrola zagaĊenosti vodnih resursa;

kontrola i monitoring interakcije izmedu kopna i mora u priobalju i procjena

stanja zagaĊenosti;

55

opaţanje stanja vegetacije i šuma u kritiĉnom stanju;

procjena klimatskih faktora na regionalnoj i lokalnoj razini;

procjena i nadgledanje fenomena degradacije okoliša;

aktivnosti povezane s geološkim i geobotaniĉkim problemima (procjena

mineralnih i energetskih sirovina, tzv. neobnovljivih resursa)

prouĉavanje prirodnih katastrofa (razaranja): potresi, vulkanske erupcije, šumski

poţari, poplave i dr.,

razna antropogena devastiranja (incidenti na instalacijama, zagaĊenje vode i sl.).

Lansiranjem Zemljinih satelita otvorena je nova mogućnost promatranja i zaštite, u

prvom redu globalnog, a potom regionalnog i lokalnog okoliša. Bez takvih prouĉavanja

gotovo da bi bilo nemoguće detreminirati prirodne sustave kao što su ĉvrsta Zemljina

kora, biosfera, atmosfera, hidrosfera, kriosfera, zatim hidrološki ciklus, biokemijski

ciklus i klimatski procesi. Nove generacije senzora ugraĊenih u svemirske letjelice

omogućuju opetovano – u kraćim ili duţim vremenskim intervalima – motrenje,

snimanje i mjerenje razliĉitih relevantnih podataka vaţnih za utvrĊivanje promjena i

procesa u moru, na kopnu i u atmosferi. Na temelju tako prikupljenih informacija

moguće je ukazati na aktualna zbivanja u tim sredinama, ali i prognozirati prirodne

katastrofe.

Iako je daljinsko istraţivanje postalo kljuĉni mehanizam za generiranje ekoloških

podataka, postoje odreĊena ograniĉenja u vezi s prostornim detaljima tih podataka.

Naime, sve do nedavno, prostorna rezolucija satelitskih snimki bila je previše gruba za

otkrivanje većine organizama, sprijeĉavajući tako detaljnu ekološkog analizu (Aplin,

2004, p. 104). Ekolozi su uglavnom bili ograniĉeni na 10, 20 ili 30 metara prostorne

razluĉivosti te ostale grublje prostorne razluĉivosti slike. No, nova generacija satelitskih

senzora sposobna je pruţiti slike (1 m pankromatski i 4 m multispektar) s razinom

detalja koji mogu biti dostatni za smislene i toĉne ekološke istrage na lokalnoj razini. S

obzirom da su takva satelitska zapaţanja na prostornoj skali ekvivalent terenskim

mjerenjima koja se obiĉno provode u ekološkom istraţivanjima, implikacije za ekološka

istraţivanja su znaĉajne.

56

5. PERSPEKTIVE PRIMJENE GIS-a U REPUBLICI

HRVATSKOJ

S obzirom da danas postoji praznina izmeĊu tzv. mainstream kartografije (Google

Maps) i profesionalnih karti (GIS) pretpostavlja se da će ta praznina u budućnosti biti

sve manja te će doći do sve većeg uspona GIS-a, odnosno prepoznavanja njegove

koristi u širim krugovima. Ako se polazi od ĉinjenice da je prije nekoliko godina rijetko

tko znao što je to digitalna karta i kako se ona koristi, a danas su te karte u

svakodnevnoj uporabi (traţenje ulice ili restorana), vjeruje se kako će na temelju toga

mnogi prepoznati vaţnost i koristi GIS-a u svojem profesionalnom radu.

GIS se danas postepeno širi prema uslugama koje se temelje na lokaciji, a koje

omogućuju GPS-u na mobilnim ureĊajima da prikaţu svoje mjesto u odnosu na druge

objekte (npr. najbliţa trgovina, benzinska postaja, vatrogasni hidrant, bankomat,...),

prijatelje, djecu, i sl. ili pak prijenos njihovog poloţaja natrag na centralni server, za

prikaz ili druge obrade. Ove usluge će se i dalje razvijati s povećanom integracijom

GPS funkcionalnosti sa sve moćnijim prijenosim ureĊajima (mobiteli, dlanovnici,

prijenosna raĉunala,...). U tom pogledu, u ovom dijelu rada dana je perspektiva primjene

GIS-a u ekologiji i predloţene su smjernice za nadogradnju postojećih GIS sustava u

podruĉju zaštite okoliša danas.

5.1. BUDUĆNOST GEOGRAFSKO INFORMACIJSKIH SUSTAVA U

EKOLOGIJI

Aktivno GIS trţište rezultiralo je niţim cijenama i neprestanim poboljšanjima

hardverskih i softverskih komponenata GIS-a. Razvoj GIS infrastruktura rezultirati će

širom upotrebom GIS tehnologije kako u svim podruĉjima ljudske aktivnosti (npr.

znanosti, javnoj upravi, trgovini, industriji, trţištu nekretnina, javnom zdravstvu,

kartiranju kriminala, nacionalnoj obrani, odrţivom razvoju, prometu i logistici,

upravljanju prirodnim resursima, ekologiji itd. GIS i njemu srodna tehnologija pomoći

će uvelike u upravljanju i analizi velikih obujmova podataka, dopuštajući bolje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Trgovina

http://hr.wikipedia.org/wiki/Industrija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nekretnine

http://hr.wikipedia.org/wiki/Javno_zdravstvo

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kartiranje_kriminala&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalna_obrana&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Odr%C5%BEivi_razvoj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Prirodni_resursi

57

razumijevanje Zemljinih procesa, a nadasve bolje upravljanje ljudskim aktivnostima za

odrţavanje kvalitete ljudske okoline, kako prirodne, tako i one koju je ĉovjek sam

stvorio.

Dodavanje vremenske dimenzije jedno je od slijedećih obiljeţja geografsko

informacijskih tehnologija, a koje će biti posebno znaĉajno u podruĉju zaštite okliša.

Naime, stanje Zemljine površine, atmosfere i litosfere moţe se prouĉavati

pohranjivanjem satelitskih podataka u GIS. GIS tehnologija tako daje istraţivaĉima

mogućnost da prouĉavaju razliĉitosti u Zemljinim procesima tijekom dana, mjeseci i

godina. Primjerice, promjene vegetacijske vitalnosti tijekom razdoblja rasta mogu se

animirati radi odreĊivanja vremena kada je suša najraširenija u odreĊenoj regiji.

Rezultirajući crteţ, poznat kao normaliziran vegetacijski indeks, predstavlja grubu

mjeru zdravlja biljaka. Radeći s dvije varijable tijekom vremena, omogućilo bi

istraţivaĉima detektiranje regionalnih razlika u zastoju izmeĊu smanjenja oborina i

njihovog uĉinka na vegetaciju.

Znaĉajan ĉinitelj budućnosti GIS-a postaje internacionalizacija, odnosno internacionalna

koordinacija meĊu svim svjetskim podruĉjima i narodima, te spajanje postojećih

internacionalnih zajednica. Naime, kao i kod svih projekata za upravljanje podacima,

kvaliteta je kljuĉ za uĉinkovito funkcioniranje GIS-a. Kad se već postojeći podaci

dodaju u GIS, pojedinosti koje se odnose na podatke, primjerice, mjerilo ili koordinatni

sustav, moraju biti poznati. S tim ciljem stvorena je INSPIRE (Infrastructure for Spatial

Information in the European Community) direktiva koja se odnosi na prostorne podatke

i podrţava kreiranje politike vezane uz okoliš, a zahtijeva od svih tijela javne vlasti

stvaranje metapodataka (opise dostupnih prostornih podataka, tj. podatke o podacima) i

osiguranje pristupa standardnom obliku skupova podataka koje su prikupili ili stvorili.

Nakon što je usvojena 2007. godine Direktiva je bila glavna prekretnica za korištenje

geoinformacijskih sustava u Europi kao prilog okolišnoj politici i odrţivom razvoju.

Poslovni korisnici i šira javnost tako će u budućnosti dobiti bolji i stalan pristup

geoinformacijama iz razliĉitih i široko rasprostranjenih izvora na globalnoj, nacionalnoj,

lokalnoj i regionalnoj razini na interoperabilan naĉin (Biljecki, 2007, p. 94).

Razmatrajući budućnost GIS-a u ekologiji vaţno je spomenuti i OGC (Open Geospatial

Consortium), neprofitabilni meĊunarodni industrijski konzorcij za normizaciju, ĉija je

58

misija promoviranje otvorenog razvoja i korištenje normi naprednih sustava i

tehnologija u podruĉju obrade geopodataka i popratnih informacijskih tehnologija.

Njegove su ĉlanice predloţile i prikazale znaĉajno otvoreno suĉelje koje bi moglo

izazvati revoluciju u upotrebi geoprostornih informacija na webu. Otvoreno suĉelje je

zapravo rezultat projekta o mogućnosti zajedniĉkog rada više razliĉitih sustava ili

ureĊaja na mreţi. Naime, ĉinjenica je da tisuće web stranica sadrţe slikovne prikaze ili

karte Zemlje koje ne funkcioniraju zajedno. Budućnost GIS-a tako je u upotrebi

preglednika za web koji ima bezgraniĉan pristup i s kojim se moţe pregledavati i

istraţivati velik, šarolik i široko distribuiran sadrţaj geoprostornih podataka, pa tako i

onih povezanih sa zaštitom okoliša.

Za pomak od razvojnog alata prema istinskoj disciplini u budućnosti, GIS-u je potreban

doprinos ideja iz drugih disciplina na koje se tradicionalno ne misli kao njemu srodne,

primjerice društvenih znanosti. Naime, kako se budućnost GIS-a otkriva, karte se sve

manje promatraju kao statiĉki opis krajolika, a sve više kao aktivni proces raĉunanja

uroĊenih varijabilnosti u percepciji. Stoga je za budućnost GIS-a vaţno priznanje

percepcije kao dodatnog elementa krajolika zato što svaki pojedinac ima jedinstven

skup duhovnih, kulturnih, socijalnih i interpersonalnih iskustava koja oblikuju njihovu

perspektivu krajolika. Sposobnost za mapiranje tih razmatranja zahtjeva jaĉu vezu

izmeĊu GIS-a i društvenih znanosti u vremenima koja dolaze.

5.2. SMJERNICE ZA NADOGRADNJU POSTOJEĆIH GIS SUSTAVA U

PODRUĈJU ZAŠTITE OKOLIŠA

Potreba da se podrţi kompleksnost i interakcija izmeĊu ljudskih aktivnosti i pritisaka i

utjecaja iz okoliša stvara veliku potrebu za kvalitetnim georeferentnim informacijama.

U ovom trenutku postoje praznine u Europskoj Uniji u domeni prostornih informacija,

fragmentacije nizova podataka, razliĉite specifikacije i standardi, razliĉite kartografske

projekcije, datumi, nedostatak usklaĊenosti izmeĊu nizova podataka u razliĉitim

kartografskim mjerilima i paralelnim prikupljanjima podataka. Zatim, nestandardizirani

metapodaci to još više oteţavaju na naĉin kojim se geopodaci identificiraju i koriste.

Naime, na svim se razinama planiranja krajolika proteklih godina radilo na tome da se

59

pomoću GIS-a obuhvate velike koliĉine podataka koje se odnose na prostor. Razliĉite

razine rade u skladu s prirodom na razliĉitim mjerilima, te na taj naĉin uvaţavaju

pojedine okolnosti ekološkog prostora kao i cjelokupne povezanosti krajolika. No,

obuhvaćanje podataka se do sada uglavnom provodilo u pojedinim izoliranim

projektima, koje, kao i na svim drugim podruĉjima GIS intervencije, gotovo da i nije

kompatibilno, dakle opremljeno je drugaĉijim konceptom baze podataka, modelom

podataka, projekcijama, itd. Stoga je slijedeći korak harmonizacija i integracija tih

skupova podataka što je veliki izazov. Posebna poteškoća leţi u tome da nije dovoljno

samo prikupiti i ujediniti odreĊene koliĉine podataka koje su relevantne za zaštitu

okoliša, već je potrebno i primjeniti na nacionalnoj i globalnoj infrastrukturi prostornih

podataka. Da bi se u potpunosti iskoristio potencijal GIS u zaštiti okoliša nuţno je da se

mogu kombinirati prostorni podaci iz razliĉitih izvora i dijeliti meĊu korisnicima i

aplikacijama. Ti bi se podaci trebali skupljati na jednoj razini upravljaĉke strukture, a

zatim dijeliti na svim razinama. TakoĊer, prostorni podaci potrebni za dobro upravljanje

okolišem trebali bi biti dostupni pod uvjetima koji ne ograniĉavaju njihovu opseţnu

upotrebu, te bi trebalo biti lakše otkriti koji su prostorni podaci dostupni, vrednovati nji-

hovu pogodnost za odreĊene svrhe i znati koji se uvjeti moraju ispuniti za njihovu

upotrebu. GIS podaci moraju biti jednostavni za razumijevanje i tumaĉenje ne samo

ekolozima i ostalim struĉnjacima već i lacima, te trebali bi se vizualizirati unutar

odgovarajućeg konteksta i selektirati na naĉin primjeren korisnicima.

Harmonizacija podataka samo je jedna komponenta GIS intervencije koja postaje sve

uĉinkovitija, u vrijeme rastućeg pritiska vezanog za oĉuvanje Zemljinih resursa i sve

većih konflikata u korištenju zemljišta. Stoga je potrebno dodatno poticati uporabu

analitiĉkog potencijala GIS-a, kako bi se pomoću novih i suvremenih metoda moglo

proaktivno reagirati na probleme zaštite okoliša. Zaštita prirode koja djeluje unaprijed

zahtjeva planiranje koje je ekološki usmjereno, a GIS zajedno s drugim instrumentima

moţe pri tome biti od velike pomoći.

GIS budućnosti gradi se na kognitivnoj osnovi. Ovaj novi pogled gura GIS izvan

kartiranja, modeliranja i upravljanja podacima, ka prostornom razmišljanju i dijalogu s

naglaskom na komunikaciju ideja. U izvjesnom smislu, GIS proširuje analitiĉke alate na

društvenu platformu, gdje se alternativne perspektive grade i raspravljaju, a zajedniĉko

60

znanje i mudrost neograniĉeno iznova koriste (Berry, 1999, p. 24). Ovaj korak treba u

potpunosti angaţirati krajnjeg korisnika u samu srţ GIS-a, a ne samo u njihove

proizvode i rješenja. To zahtijeva oslobaĊanje GIS-a koje nadilazi grafiĉko korisniĉko

suĉelje i ikone, te obvezuje GIS struĉnjake objasniti koncepte u laiĉkim uvjetima te

pruţiti pristup svojim pojmovnim izrazima zemljopisnog prostora. S druge strane, to

zahtijeva od ekoloških struĉnjaka prihvaćanje novih pristupa prostornog razmišljanja i

dijaloga. GIS ima priliku osnaţiti ekologe s novim alatima odluĉivanja, a ne im samo

pruţiti novu tehnologiju i lavinu podataka. Kartiranje, upravljanje i modeliranje

prostornih podataka je potrebno, ali ne i dovoljno za uĉinkovita rješenja. Naime, GIS

neće biti vaţna tehnologija u politici zaštite okoliša i upravljanja okolišem sve dok se ne

ukorijeni u proces donošenja odluka i uzima zdravo za gotovo. Njegova uporaba mora

postati potpuno prirodna za pristupanje prostornim podacima / informacijama te

njihovom pretvaranju u znanje / mudrost potrebnu za rješavanje sve sloţenijih pitanja

zaštite okoliša.

61

6. ZAKLJUČAK

Pojam zaštite okoliša relativno je novijeg datuma, iako su pojedini segmenti zaštite

okoliša već odavno predmetom ekološke regulative. Politika zaštite okoliša pojavila se

kao odgovor na lokalne ekološke probleme, a kasnije se proširila izvan nacionalnih

granica. Zaštita okoliša danas se smatra ozbiljnim socijalnim i ekonomskim problemom

kojemu se mora pristupiti savjesno ţeli li se saĉuvati kvaliteta ţivota za nas same, kao i

za generacije koje dolaze.

Porast skrbi za kakvoćom ljudskoga prirodnog okoliša poslijednjih godina osobito je

podrţan meĊunarodnom inicijativom stvaranja baze podataka o okolišu, ekološkim

studijama te pouzdanim praćenjem promjena u globalnom ekosustavu. Sposobnost

prikupljanja i obrade vjerodostojnih informacija o raznim aspektima okoliša omogućuje

kvalitetan nadzor i upravljanje, kako prirodnim resursima tako i tvarima koje mogu

ugroziti okoliš. Dostupnost tih informacija na mjestima gdje su potrebne, kako i brzina

njihovog prijenosa, omogućuju brzu i uĉinkovitu reakciju u svim sluĉajevima

ugroţavanja prirodnog okoliša te minimiziranje mogućih šteta. Stoga je logiĉno da

primjena podataka dobivenih satelitskim snimanjem u detekciji i monitoringu zagaĊenja

okoliša postaje sve vaţnija. Dinamiĉke modifikacije na površini Zemlje svakim se

danom povećavaju narušujući prirodni izgled krajolika, a veliki zahvati koji se izvode

širom svijeta mijenjaju prvotnu sliku Zemljine površine. Sve takve pojave mogu se

registrirati na satelistskim snimkama, kao što se moţe pratiti i njihov razvoj i utjecaj.

GIS i daljinska istraţivanja odraţavaju noviji razvoj u ekologiji koji je s jedne strane bio

uvjetovan tehnološkim napretkom, ali isto tako i novim problemima općeg razvoja kao

što su briga za okoliš i posljedice globalnih (klimatskih) promjena.

Geografski informacijski sustav (GIS) je vrsta informacijskih sustava (informacijske

tehnologije) za podršku unosu, obradu i analizu te prikaz prostornih informacija. Sadrţi

prostorne informacije organizirane kao skup prostornih podataka, neprostornih (opisnih

podataka), tzv. atributa, te topoloških odrednica (odnos objekata prema okolini).

Drukĉije reĉeno, GIS je raĉunalni alat koji sluţi pretraţivanju baze podataka nekog

sustava te vizualizaciji rezultata pretraţivanja ili upita, i to na razliĉite naĉine i u

razliĉitim oblicima (bilo kao tematske karte, grafiĉki ili tabliĉni prikazi i dr.).

Vizualizacijom podataka u GIS-u omogućeno je da se velika koliĉina atributnih

62

podataka pohranjenih u raĉunalu prikazuje u jednostavnom, slikovitom i ĉovjeku

bliskom obliku. Unošenje prostornih podataka u raĉunalo, te njihovo povezivanje s

atributnim podacima, omogućuje analizu, zakljuĉivanje i logiĉko interpretiranje. Široku

primjenu GIS sutavi opravdavaju svojim velikim mogućnostima pruţanja toĉnih i lako

razumljivih informacija. Mnoge discipline prepoznale su svoju potrebu za ovakvim

alatom dajući kvalitetnije i pouzdanije odgovore do kojih bi bilo nemoguće doći bez

moćnog sustava kao što je GIS. Tako GIS u rješavanju nekog ekološkog problema moţe

povezati poglede praktiĉki svih struka relevantnih za taj problem.

GIS se već dokazao kao jedan od najpogodnijih, djelotvornih i troškovno uĉinkovitih

alata za ciljano ekološko planiranje. Danas on pomaţe planerima, ekolozima i drugim

struĉnjacima koji odluĉuju o budućem razvoju krajolika proizvesti pravu informaciju za

objektivno odluĉivanje tako što im omogućuje primjenu razliĉitih metoda kartiranja,

praćenja i analize svih vrsta podataka koje imaju zemljopisni ili prostorni aspekt.

TakoĊer im pruţa mogućnost povezivanja informacija iz razliĉitih izvora i izradu

analitiĉkih i sintetiĉkih operacija koje su od znaĉaja u razvoju metoda planiranja

prostora. Naime, integralno planiranje prostorom nuţno je kao temelj, odnosno

preduvjet, ostvarenja odrţivog razvoja i time sprjeĉavanja oneĉišćenja (zagaĊenja) i

otklanjanje oštećenja okoliša. Ujedno, da bi sveobuhvatno planiranje prostorom bilo

usmjereno k odrţivom razvoju odreĊenog podruĉja, ono je odreĊeno i kao postupak

upravljanja okolišem na prihvatljiv naĉin. Stalnim motrenjem okoliša, kao i izvora

oneĉišćenja (zagaĊenja), moguće je donositi upravljaĉke odluke o uĉinkovitosti

predviĊenih mjera zaštite te potrebu uvoĊenja dodatnih postupaka za poboljšanje i

oĉuvanje pojedinih ekosustava.

Općenito se moţe reći da je GIS postao standard u racionalnom pristupu rješavanja

većine problema koji nas okruţuju, tako da je danas znatno zastupljen i u suvremenom

rješavanju ekoloških problema. Mogućnosti analize, prikupljanja, obrade, prikazivanja i

arhiviranja podataka o objektima razliĉitog podrijetla (graĊevinski i prirodni objekti),

znatno su povećane uporabom metoda daljinskih istraţivanja, razvitkom GPS-a, a

osobito razvitkom GIS pristupa ili općenito, razvitkom geoinformacijskih tehnologija.

Dizajn i izrada GIS-a ovise najprije o primjeni, pa je stoga logiĉno da ti procesi

razvijaju multidisciplinaran pristup i meĊustrukovnu komunikaciju radi lakšeg

63

pronalaţenja optimalne aplikacije. Postupak kojem se teţi ponajprije u procesu

ekološkog modeliranja je integracija GIS baza podataka radi analize prostorne

varijabilnosti u prirodnom ekosustavu. To ujedinjavanje postignuto je u raznim

klimatskim, hidrološkim, biokemijskim i drugim modelima, ali postoje i mnoge

tehniĉke i teoretske prepreke koje treba svladati prije nego ova integracija postane

potpuno efektivna.

Moţe se ustvrditi da je u svega desetak godina u Republici Hrvatskoj naĉinjen divovski

korak u praktiĉnoj implementaciji GIS-a. No, tu nije kraj i RH će se u budućnosti

nesumnjivo ukljuĉivati u meĊunarodne programe, ali i uspostavljati razliĉite nacionalne

programe u GIS-u. Od nacionalnih programa sasvim je sigurno da će trebati uvesti

dodatne socio-ekonomske primjene (primjerice, demografske primjene, planerske

primjene prostornog ureĊenja, regionalni razvitak, demografska obnova i sl.), daljnje

primjene u zaštiti okoliša (zaštita mora i priobalja, nacionalni parkovi i ostala zaštićena

podruĉja, zaštita voda, praćenje zagaĊenja zraka itd.) i odreĊene upravljaĉke programe

(upravljanje gradovima i komunalnim elementima, upravljanje prometnicama i

njihovim odrţavanjem i sl.).

Kako GIS postaje sveprisutna tehnologija, inovacije poput interoperabilnosti, web

usluga, te vremenskog i mobilnog GIS-a tjerati će razvoj tehnologije još dalje.

Tehnološke inovacije i budućnost GIS-a omogućiti će još veću jednostavnost korištenja

i napredne obrade geoinformacija, a ekolozi neće morati postati GIS struĉnjaci za

rješavanje problema, već će jednostavno moći koristiti GIS alate koji će u potpunosti

biti integrirani u cjeloviti informacijski sustav.

Potencijal Geografsko informacijskih sustava u zaštiti okoliša doseţe daleko izvan

njegove sadašnje tehniĉke provedbe. On već sad obećava da će se u budućnosti

radikalno mijenjati naĉin donošenja odluka koje se odnose na okoliš kao i njegovu

zaštitu. MeĊutim, iako GIS tehnologija uvelike poboljšava sposobnost donošenja

odluka, ona ih ne moţe zamijeniti. GIS je još uvijek samo alat i platforma gdje

donositelji odluka zaštite okoliša mogu izraziti svoju zabrinutost, inspiraciju i najvaţnije

- kreativnost.

64

LITERATURA

1) Knjige

1. Ban, A. 2004, „Zaštita okoliša: informiranje i sudjelovanje javnosti“ in

Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji, ed. Ott, K., Institut za javne financije,

Zagreb, pp. 211.-234.

2. Berry, J. K. 1999, „GIS technology in environmental management: a Brief History,

Trends and Probable Future“ in Handbook of Global Environmental Policy and

Administration, ed. Soden, D. L., Steel, B. S., Marcel Dekkered, New York, pp. 49.-

80.

3. Coppock, J.T., Rhind D.W. 1991, „The History of GIS“ in Geographical

Information Systems : Principles and Applications, ed. Maguire, D. J., Goodchild,

M. F., Rhind, D. W., Wiley, Vol. 1, pp. 21-43.

4. Ĉrnjar, M. 2002, Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet

Sveuĉilišta u Rijeci, Rijeka

5. Ĉrnjar, M. 2009, Menadžment održivog razvoja, Fakultet za menadţment u turizmu

i ugostiteljstvu u Opatiji Sveuĉilišta u Rijeci, Rijeka

6. Fu, P., Sun, J. 2010, Web GIS: Principles and Applications, ESRI Press, New York

7. Glavaĉ, H. 2001, „Politika zaštite okoliša“ in Ekološki leksikon, ed. Springer, O. P.,

Barbat, Zagreb, pp. 161.-174.

8. Goodchild, M. F., Parks, B. O., Steyaert, L. T. 1993, Environmental Modeling with

GIS, Oxford University Press, USA

9. Jurišić, M., Plašĉak, I. 2009, Geoinformacijski sustavi – GIS u poljoprivredi i zaštiti

okoliša, Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek

10. Jurišić, M., Plašĉak, I. 2012, „Metodologija izrade karata namjene za upravljanje

resursima sa osvrtom na IACS/LPIS(ARKOD) i geotermalne izvore u GIS-u“ in

Procjena geotermalnog kapaciteta u bazenu Drava, ed. Barković, D., Golub, M.,

Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, pp. 193-218

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_1?_encoding=UTF8&field-author=Michael%20F.%20Goodchild&search-alias=books&sort=relevancerank

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_2?_encoding=UTF8&field-author=Bradley%20O.%20Parks&search-alias=books&sort=relevancerank

http://www.amazon.com/s/ref=ntt_athr_dp_sr_3?_encoding=UTF8&field-author=Louis%20T.%20Steyaert&search-alias=books&sort=relevancerank

65

11. Knezić, S., Miloš, B., Mladineo, N., Pavasović, S. 1997, „Vrednovanje zagaĊenja

atmosfere i procjena utjecaja industrijskih izvora na kvalitetu zraka metodom

višekriterijalne analize“, in GIS u Hrvatskoj, ed. Kereković, D., INA – Industrija

nafte, Zagreb, pp. 109.-122.

12. Lang, S., Blaschke, T. 2010, Analiza krajolika pomoću GIS-a, ITD Gaudeamus

d.o.o., Poţega

13. Lonĉarić-Horvat, O., Cvitanović, L., Gliha, I., Josipović, T., Medvedović, D.,

Omejec, J., Seršić, M. 2003, Pravo okoliša, Organizator, Zagreb

14. Nadrljanski, Đ., Nadrljanski, M., 2007, Osnove informatike, Filozofski fakultet

Sveuĉilišta u Splitu, Split

15. Tutić, D., Vuĉetić, N., Lapaine, M. 2002, Uvod u GIS, Geodetski fakultet

Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb

16. Vlašić I., Vlašić Feketija, M. 2007, „Vaţnost zaštite okoliša u Hrvatskoj u procesu

pristupanja Europskoj uniji“, in Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji - izazovi

sudjelovanja, ed. Ott, K., Institut za javne financije, Zagreb, pp. 309. – 332.

2) Časopisi

17. Aplin, P. 2004, Remote sensing as a means of ecological investigation, Proceedings

of the 20th Congress of the International Society for Photogrammetry and Remote

Sensing (ISPRS), vol. 29., no. 1., pp. 104

18. Biljecki, Z. 2007, INSPIRE i CROTIS kao upravljaĉke i temeljne komponente

NSDI-a, Ekscentar, no. 10., pp. 94-100

19. Dragĉević, V., Lakušić, S., Ahac, S., Ahac M. 2008, Prilog optimizaciji postupka

izrade karata buke, Građevinar, vol. 60, no.9, pp. 787.-795.

20. Farcaş, F., Sivertunb, Å. 2009,Road traffic noise: GIS tools for noise mapping and

a case study for skåne region, The International Archives of the Photogrammetry,

Remote Sensing and Spatial Information Sciences, vol. 34, no. 30.

21. Franĉula, N., Tutić, D. 2002, Kartografija, GIS i internet, Kartografija i

geoinformacije, no. 1, pp. 170-185

66

22. Frangeš, S., Franĉula, N., Lapaine, M. 2002, Budućnost kartografije, Kartografija i

geoinformacije, no. 1, 6-21.

23. Husnjak, S., Bogunović M., Jurišić M., Hengl, T. 2003, Izrada tematskih karata u

GIS okruţenju, Agriculturae Conspectus Scientificus, vol. 68., no. 1., pp. 13.-20.

24. Jenny B., Terribilini, A., Jenny, H., Gogu R., Hurni, L., Dietrich, V. 2006, Modular

Web-based Atlas Information Systems, Cartographica, vol. 46, no. 3, pp. 247-256.

25. Kaden, S. O., 1993, GIS in water- related environmental planning and managment:

problem and solutions, HydroGIS 93: Application of Geographic Information

System in Hydrology and Water Resources, no. 211, pp. 385.-397.

26. Kluijver H. de, Stoter, J. 2000, Noise mapping and GIS: Optimising quality,

accuracy and efficiency of noise studies, The 29th International Congress and

Exhibition on Noise Control Engineering, Nice

27. Kordej – De Villa Ţ., Papafava M. 2003, Ekonomski instrumenti u politici zaštite

okoliša u Hrvatskoj – teorijska saznanja i iskustva, Privredna kretanja i ekonomska

politika, no. 94, pp. 27.-66.

28. Latu, S. 2009, Sustainable development: the role of GIS and visualisation, The

Electronic Journal on Information Systems in Developing Countries, vol. 38, no. 5,

pp. 1.-17.

29. Maĉek V., Lipovšĉak B. 1993, Primjena geografskog informacijskog sustava na

informacijske sustave društveno politiĉke zajednice, Journal of Information and

Organizational Sciences, no.17, pp. 113.-134.

30. Paradzayi C., Rüther H. 2002, Evolution of environmental information systems in

Africa, The International Archives of the Photogrammetry, Remote Sensing and

Spatial Information Sciences, vol. 34, no. 6/W6, pp. 73.-77.

31. Sharma V. N., Mohammed, J., Uppuluri S. 1999, GIS in Environmental Studies –

An overview, Journal of Environmental Science

32. Shunfu H. 2002, Web-Based Multimedia GIS for the analysis and visualization of

spatial environmental database, Proc. Symposium on Geospatial Theory, Processing

and Applications, Ottawa

33. Vogiatzakis, N. I. 2003, GIS-based Modelling and Ecology: A Review of Tools and

Methods, Geographical Paper, no. 170

http://hrcak.srce.hr/jios

http://hrcak.srce.hr/jios

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=6424

67

34. Yang, F., Liang, F., Shi, J. 2011, Applications of GIS in Environment Monitoring,

Proceedings of 2011 International Symposium - Geospatial Information Technology

& Disaster Prevention and Reduction, China, pp. 178.-181.

35. Tatarević V. 2007, WEB GIS – od ideje do realizacije, Ekscentar, no. 9, pp. 43.- 46.

3) Ostali izvori

36. Agencija za zaštitu okoliša 2010, Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za

razdoblje 2005.-2008., dostupno na: http://www.azo.hr/Izvjesca29

37. Agencija za zaštitu okoliša 2009, Program vođenja Informacijskog sustava zaštite

okoliša Republike Hrvatske za razdoblje 2009. – 2012., dostupno na:

http://iszo.azo.hr/

38. Agencija za zaštitu okoliša 2012, Odabrani pokazatelji stanja okoliša u Republici

Hrvatskoj, dostupno na:

http://www.mzoip.hr/doc/publikacije/Minivodic_za_poslovnu_zajednicu_zastita_ok

olisa.pdf

39. Bublić, I. Izrada strateške karte buke kao dio sustava upravljanja bukom okoliša

naseljenim područjima, dostupno na:

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Ivan_Bublic_KDI.pdf

40. Buzuk, M. 2013, Sustavi upravljanja okolišem, dostupno na: http://www.ktf-

split.hr/zko/VJEZBE%20I%20SEMINARI_files/suo/MATERIJALI_UKUPNO.pdf

41. Fisher B., The future of the GIS: Much more than just maps, dostupno na:

http://www.rsk.co.uk/about-us/our-view/the-future-of-the-gis-much-more-than-just-

maps.html

42. Gaffney, P. 2002, Developing a Statewide Emission Inventory Using Geographic

Information Systems (GIS), dostupno na:

http://epa.gov/ttnchie1/conference/ei11/modeling/gaffney.pdf

http://www.azo.hr/Izvjesca29

http://iszo.azo.hr/

http://www.mzoip.hr/doc/publikacije/Minivodic_za_poslovnu_zajednicu_zastita_okolisa.pdf


http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Ivan_Bublic_KDI.pdf

http://www.ktf-split.hr/zko/VJEZBE%20I%20SEMINARI_files/suo/MATERIJALI_UKUPNO.pdf

http://www.ktf-split.hr/zko/VJEZBE%20I%20SEMINARI_files/suo/MATERIJALI_UKUPNO.pdf

http://www.rsk.co.uk/about-us/our-view/the-future-of-the-gis-much-more-than-just-maps.html

http://www.rsk.co.uk/about-us/our-view/the-future-of-the-gis-much-more-than-just-maps.html

http://epa.gov/ttnchie1/conference/ei11/modeling/gaffney.pdf

68

43. GIS u zaštiti okoliša, dostupno na:

http://ponude.biz/ppt/geografski%20informacijski%20sustav%20u%20zastiti%20ok

olisa%2021.ppt.

44. Kušan V. 2011, Uvod u GIS, dostupno na:

http://www.oikon.hr/Portals/0/nastava/UVOD%20U%20GIS.pdf

45. MacLeod, C. D. 2011, Why is GIS useful in ecology?, dostupno na:

http://www.gisinecology.com/why_is_gis_useful.htm

46. Mark, D. M., Chrisman, N., Frank, A. U., McHaffie, P. H., Pickles, J. 1997, The

GIS History Project, dostupno na:

http://www.ncgia.buffalo.edu/gishist/bar_harbor.html

47. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva 2009, Zaštita okoliša – Minivodič

za poslovnu zajednicu, dostupno na:

http://www.mzoip.hr/doc/publikacije/Minivodic_za_poslovnu_zajednicu_zastita_ok

olisa.pdf

48. Prometni geoinformacijski sustavi, 2010, dostupno na:

http://www.fpz.unizg.hr/hgold/PROGIS201011/predavanja/01-PROGIS-UvodGIS-

201011.pdf

49. Peĉar – Ilić, J. 2011, Informatika o okolišu, Institut RuĊer Bošković – Zavod za

istraţivanje mora i okoliša, Zagreb, dostupno na:

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/ENVIROINFO_skripta_25_5_JPI.pd

f

50. Perković, D. 2010, Daljinska istraživanja 2. dio, dostupno na:

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/08_Daljinska_istrazivanja_2_dio_

01092010.pdf

51. Perković, D. 2010, Faze razvoja GIS-a, dostupno na:

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/06_Faze_razvoja_GIS-

a_01092010.pdf

52. Perković, D. 2010, Povijesni razvoj kartografije i GIS-a, dostupno na:

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/03_Povijesni_razvoj_kartografije_

i_GIS-a_09062010.pdf

53. Perković, D. 2010, Značajke GIS-a, dostupno na:

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/04_Znacajke_GIS-a_10062010.pdf

http://ponude.biz/ppt/geografski%20informacijski%20sustav%20u%20zastiti%20okolisa%2021.ppt

http://ponude.biz/ppt/geografski%20informacijski%20sustav%20u%20zastiti%20okolisa%2021.ppt

http://www.oikon.hr/Portals/0/nastava/UVOD%20U%20GIS.pdf

http://www.gisinecology.com/why_is_gis_useful.htm

http://www.ncgia.buffalo.edu/gishist/bar_harbor.html



http://www.fpz.unizg.hr/hgold/PROGIS201011/predavanja/01-PROGIS-UvodGIS-201011.pdf

http://www.fpz.unizg.hr/hgold/PROGIS201011/predavanja/01-PROGIS-UvodGIS-201011.pdf

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/ENVIROINFO_skripta_25_5_JPI.pdf

http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/ENVIROINFO_skripta_25_5_JPI.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/08_Daljinska_istrazivanja_2_dio_01092010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/08_Daljinska_istrazivanja_2_dio_01092010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/06_Faze_razvoja_GIS-a_01092010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/06_Faze_razvoja_GIS-a_01092010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/03_Povijesni_razvoj_kartografije_i_GIS-a_09062010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/03_Povijesni_razvoj_kartografije_i_GIS-a_09062010.pdf

http://rgn.hr/~dperko/nids_dperkovic/predavanja/04_Znacajke_GIS-a_10062010.pdf

69

54. Puţar, I. 2004, Geografski informacijski sustavi, Fakultet elektrotehnike i

raĉunarstva Sveuĉilišta u Zagrebu, dostupno na:

http://spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2004/GIS-ipuzar.pdf

55. Registar udruga Republike Hrvatske, dostupno na:

http://www.appluprava.hr/RegistarUdruga/login

56. Šiljeg, A. 2008, Primjena GIS-a u prostornom planiranju, dostupno na:

http://sajt.com.hr/naslovnica/wp-content/uploads/2010/12/Primjena-GIS-a-u-

prostornom-planiranju.pdf

57. Václavík, T. 2004, The Use of GIS in Ecological Planning, magistarski rad, Faculty

of Sciences, Palacky University, Olomouc, dostupno na:

http://tomasvaclavik.files.wordpress.com/2013/04/tvaclavik_master_thesis.pdf

58. Vlada Republike Hrvatske, Uredba o Informacijskom sustavu zaštite okoliša, NN

68/08, dostupno na: http://www.propisi.hr/print.php?id=8181

59. Vlada Republike Hrvatske, Zakon o zaštiti okoliša, NN 110/07, dostupno na:

http://www.zakon.hr/z/194/Zakon-o-za%C5%A1titi-okoli%C5%A1a

60. Zavod za kvantitativnu ekologiju 2012, dostupno na:


http://spvp.zesoi.fer.hr/seminari/2004/GIS-ipuzar.pdf

http://www.appluprava.hr/RegistarUdruga/login

http://sajt.com.hr/naslovnica/wp-content/uploads/2010/12/Primjena-GIS-a-u-prostornom-planiranju.pdf

http://sajt.com.hr/naslovnica/wp-content/uploads/2010/12/Primjena-GIS-a-u-prostornom-planiranju.pdf

http://tomasvaclavik.files.wordpress.com/2013/04/tvaclavik_master_thesis.pdf

http://www.propisi.hr/print.php?id=8181

http://www.zakon.hr/z/194/Zakon-o-za%C5%A1titi-okoli%C5%A1a


70

POPIS CRTEŢA

Broj Naziv crteţa Stranica

1. Tematski slojevi GIS-a 6

2. Polja primjene i primjeri uporabe GIS-a 35

POPIS PRIKAZA

Broj Naziv prikaza Stranica

1. Povezanost prostornih podataka (slojevi karte za Dunavski sliv) i

atributnih podataka pohranjenih u bazi podataka (tablica o mjernim

postajama)

5

2. Web GIS preglednik Primorsko Goranske Ţupanije 18

3. GIS preglednik Gospodarenje otpadom 30

4. GIS preglednik Prostornog plana ureĊenja grada Opatije 39

5. GIS portal zaštite prirode Ministarstva kulture 42

6. Kakvoća mora u Republici Hrvatskoj 34

7. Baza podataka o kvaliteti zraka u Republici Hrvatskoj 47

8. Strateška karta buke grada Rijeke 49

POPIS SHEMA

Broj Naziv sheme Stranica

1. Razvoj GIS-a 9

2. GIS u ekologiji i zaštiti prirode 35

3. GIS u planiranju i upravljanju vodnim resursima 44

4. Postupak stvaranja jedinstvenog rasterskog GIS-a 53

71

POPIS TABLICA

Broj Naziv tablice Stranica

1. Tijela i institucije ukljuĉene u ISZO 31

2. Polja primjene i primjeri uporabe GIS-a 36

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRIMJENA GEOGRAFSKO

INFORMACIJSKIH SUSTAVA (GIS) U ZAŠTITI OKOLIŠA izradila samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Nade Denone Bogović, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi

je i asistent Saša Čegar. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada

i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. TuĎe spoznaje, stavove,

zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom

radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Stella Mrak

stella mrak primjena geografsko informacijskih …oliver.efri.hr/zavrsni/336.b.pdf · 1.2. radna...

Documents