Status osoba treće životne dobiprema obiteljskom zakonodavstvu

Nenad HlačaPravni fakultetSveučilište u Rijeci

Pregledni članakUDK 347.61-053.9

Primljeno: rujan 1994.

Status osoba treće životne dobi u obitelji čije se mogućnosti i odgovornosti krajemdvadesetog stoljeća mijenjaju dovodi do potrebe da se društvo pripremi na preuzimanjezaštitnih funkcija i da ponudi pravne instrumente koji će omogućiti pomoć, predsta-vljanje i zaštitu interesa starih osoba. U osnovi pravnog statusa starih osoba ili osobatreće životne dobi mora biti temeljno ljudsko pravo na samoodređenje putem izjavavolje. Kada je nesposobnost uključivanja u životne troškove prouzročena otežanomfizičkom pokretljivošću, predstavljanje volje moguće je putem punopomoći. ~zu izmeđunesposobne osobe i skrbnika trebalo bi graditi na odnosu presumiranog povjerenja kojeje temelj punomoći. Država putem pravosudnih organapridržavapravo intervencije radizaštite interesa nesposobnih osoba, jer te osobe imaju istaprava kao i sva ostala ljudskabića, ali kad je potrebno imaju i pravo na stručnog skrbnika radi njihove dobrobiti izaštite interesa.

Opća skupština UN proglasila je 1994. go-dinu Međunarodnom godinom obitelji, amoto pod kojim se poduzimaju aktivnosti je:Obitelj mogućnosti i odgovornosti u svijetukoji se mijenja. Antropološki pristup obiteljikarakterizira kulturni relativizam, kulturniobrasci prenose se kroz generacije preko obi-telji. Obitelj je most koja prošlost povezuje sbudućnošću. Provjerenim modelima ponaša-nja gradi se sigurnost novih obitelji, čuva tra-dicija i svijest o vlastitom kulturnom identite-tu.'

Zamjetne su promjene obrazaca pona-šanja u obitelji. Klasičan sadržaj obiteljskogzajedništva, primjerice skrb žene o nemoćnimčlanovima obitelji, napušta se zapošljavanjemžena. Suvremena se obitelj pojavljuje u ra-zličitim oblicima: proširena-trogeneracijska,staračka, nuklearna obitelj. Pretpostavlja se daoblik obitelji upućuje na to koje će se funkcijeu obiteljskom krugu moći uspješno obavljati.

za ostatak nužnih aktivnosti koje su bile tra-dicionalne funkcije obitelji moraju brinuti su-vremena društva. "U zemljama članicamaVijeća Europe preko 60 milijuna ljudi odukupno 480 milijuna osobe su treće životnedobi, i taj se broj stalno povečava'v

U Japanu je, primjerice, 1990. godine živ-jelo 10.000.000 ljudi u dobi iznad 60 godina -to je bilo 10% ukupne populacije.' "Novija so-cijalna politika usmjerena je na to da starimaomogući život u zajednici i da izbjegne kolikoje god moguće smještaj u institucijama. Izbje-gavanje društvene izolacije i samoće mogućeje u domaćinstvima s djecom ili s drugim sta-rim osobama."

Razmatrajući problem starih osoba u Ja-panu mnogo se nade polagalo u tradicionalnimodel trogeneracijske obitelji, u kojem mlađageneracija skrbi o starijoj," Međutim, 1970.god. u Japanu je bilo 55% trogeneracijskihdomaćinstava s osobama starijim od 60 godi-

l United Nations, Occasional Papers Series, No.5, 1993, Family As an Environment: an Ecosystem Perspective on FamilyLife.

Z Report on social policies for elderly persons and their self-reliance, Council of Europe, Parliamentary Assembly, Doc. 6857,7 june 1993, vetx, Strasbourg, 1993.

3 Shimazu, Ichiro, Japan: The Elderly-a Challenge for Japanese Law, Journal of Family Law, 12, 1990, 564.4 Ibid., 566, 567.s Ninomiya, Thkatomi, Welfare and Support for the Elderly in the Community, An Aging World, ed. John Eekelaar and

David Pearl, Oxford, 1989, 189.

255

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994.

na, a 1985. god. bilo ih je 41%, s time da sezaključuje kako je pad i dalje vrlo vjerojatan,"Različiti su pravci razmišljanja o odnosudruštva prema zadovoljavanju potreba starih:

1) U nizozemskom modelu zapadnoeu-ropske welfare state ne prihvaća se prijedlogprocjene troškova i korisnosti sustava skrbiprema starima (Costs and Benefits). Taj pri-stup pojašnjava se temeljnim načelom jedna-kosti ljudskog života, bez obzira na dob, i navrijednosti koju stari predstavljaju u društvu,"

2) U anglosaksonskoj teoriji postavlja sepitanje granice prava na zdravstveni tretmanstarih osoba, polazeći od prosječno dosizaneživotne dobi od 70 godina života. Procjenjujuse (ne)mogućnostima društva da u praksi širo-ko primjenjuje nove .tehnološke mogućnostiusmjerene na produženje i održanje životastarih osoba. Ograničenost materijalnih resur-sa potiče na preispitivanje alternativnih mode-la skrbi poput kućne njege, dnevne skrbi, me-dicinske sestrinske njege," Etički problemi po-stavljaju se s obzirom na ograničenost javnihfondova, dok se za osobu koje imaju dostatnasredstva, ili ta sredstva ima njihova obitelj, nerazmišlja, u pravilu, o izboru odnosno ogra-ničenju mjera pomoći starijima. U razvijenimzemljama šire se skupi komercijalni socijalniservisi za čije troškove prosječni prihodi starihosoba nisu dostatni,"

Obiteljsko zakonodavstvo RepublikeHrvatske sadrži nekoliko odredbi kojimaodređuje status osoba treće životne dobi.Pravnom normom izražen je tek minimumsadržaja koji životno postoje između baka,djedova, unučadi i ostalih srodnika. Ako je je-dan od djetetovih roditelja umro, njegovi bakai djed po tom roditelju sporazumjet će se sdrugim roditeljem o načinu održavanja osob-nih odnosa s djetetom. Ako se do takvog spo-razuma ne dođe, o tome će odlučiti organ sta-rateljstva.!? Vrhovni sud Poljske (presuda br.

Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi ...

10 od 14. lipnja 1989) zaključio je da djedovi-ma i bakama treba omogućiti osobne kontaktes unučadi ako je to u skladu s najvećim inte-resom djeteta. H Poljski Zakon o obitelji i sta-rateljstvu iz 1965. god. normirao je pravo nakontakte samo između djeteta i roditelja. Ro-diteljska skrb ne znači isključivo pravo rodi-telja nad djetetom, radi dobrobiti djeteta tre-ba omogućiti kontakte s djedom i bakom kojiobogaćuju duhovni razvoj djeteta promica-njem tradicionalnih multigeneracijskih vezameđu članovima obitelji.P

Simone de Beauvoir ovako opisuje odnosbaka i djedova prema unučadi: "...Oni moguvoljeti djecu bez ikakve naknade, velikodušnozato što nemaju na njih prava, niti odgovor-nosti prema njima, na njima nije nezahvalanzadatak dječjeg odgoja, ne moraju reći ne, nemoraju sadašnji trenutak žrtvovati budućnosti.Stoga je dijete često vrlo nježno prema njima,kod njih nalazi zaštitu od roditeljske stro-goće... Oni pak u ljubavi koju daju svojim unu-cima nalaze naknadu za netrpeljivost posred-ne generacije, osjećaju se pomlađeni u dodirus njihovom mladošću. I kada nisu u srodstvu,prijateljstvo mladih sa starima je dragocjeno,ono im pruža utisak da žive i dalje njihovovrijeme, budi se njihova vlastita mladost, štoih nosi u beskraj budućnosti" (Starost, II, str.242-243). Obitelj tako postaje most koji spajaprošlost i budućnost. Prema Zakonu o brakui porodičnim odnosima u slučaju smrti rodi-telja kome je dijete odlukom suda ili organastarateljstva povjereno na čuvanje i odgoj, kaoi smrti roditelja koji je sam izvršavao roditel-jsko pravo ili je čuvanje i odgoj povjerio dru-goj osobi, preživjeli roditelj ima pravo tražitiod nadležnog organa starateljstva da mu oso-ba kod koje se dijete nalazi preda dijete načuvanje i odgoj.P

Djedovi i bake po ocu bit će tuženi u par-nicama radi utvrđivanja izvanbračnog očinstva

6 Loc.cit.7 ChOU:e9in Health care, A Report by the Government Committee on Choices in Health care, The Netherlands, 1992,

61.8 Loe.cit.

9 Ninomiya, op. cit., 189.10 Zakon o braku iporodičnim odnosima (kratica ZBPO), pročišćeni tekst, NN 51/89, 59190.11 Stojanowska, Wanda, Poland: Personal Contacts Between Children and Grandparents Journal DF Family Low. 13 1989

407. J 'J ",

12 Ibid., 408.13 ZBPO, čl. 77 i 78.

256

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994. Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi ...

u slučaju da nije živa osoba za koju se tvrdida je djetetov otac (ZBPO, čl. 121). Nasljed-nici muža nisu ovlašteni na tužbu radi ospo-ravanja muževljeva očinstva, ali mogu nastavitizapočeti postupak (ZBPO, čl. 126).

Jedna od temeljnih funkcija obitelji, osigu-ranje materijalnih sredstava radi zadovoljenjapotreba članova obitelji, u slučaju neispunje-nja, osigurava se obvezom uzdržavanja kaoprisilnim izrazom obiteljske solidarnosti u in-teresu društvene zajednice.

Pravo na uzdržavanje postoji i između dru-gih krvnih srodnika u prvoj uzlaznoj i silaznojliniji (ZBPO, čl. 246). Pravo na uzdržavanjeod krvnih srodnika ostvaruje se onim redomkojim su oni pozvani na nasljeđivanje (ZBPO,čl. 247). Ako je više obveza uzdržavanja iz-među njih dijeli se prema njihovim mogućno-stima (ZBPO, čl. 248).

Pravni status fizičkih osoba u europskompravnom krugu određen je poslovnom sposob-nošću, a institut staratelj stva bio je povijesnipokušaj zaštite osobnih i imovinskih interesapredstavljanjem volje nesposobnih osoba. Akoosoba nije izgubila sposobnost rasuđivanja,njezina pravna samostalnost ostaje nedimu-tom, volja će, primjerice preko oporuke,ostvarivati učinke i nakon njezine smrti. Gu-bitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastu-pio nakon što je oporuka napravljena neutječe na njezinu pravovaljanost."

Sačuvani intelekt osnova je za izdavanjepunomoći, kao izraza pravnorelevantne izjavevolje, kojom punomoćnik može poduzimatipravne radnje u ime i za račun zastupane oso-be, bez njezina fizičkog pojavljivanja u javno-sti.

Starateljstvom za posebne slučajeve(ZBPO, čl. 215) štite se interesi osoba s obzi-rom na zaključenje pravnog posla ili određenuvrstu poslova osobe koja nema punomoćnika,kad je to potrebno radi zaštite prava i interesapojedinih osoba. Staratelja za poseban slučajpostavlja organ starateljstva. U teoriji se kaoprimjer situacije u kojoj dolazi u obzir posta-vljanje staratelja za poseban slučaj navodi

teško bolesna i nemoćna osoba koja nije ime-novala punomoćnika. IS

Povijesni primjeri pokazuju da je onometko je u Dubrovniku tijekom 15. st. "... zbogstarosti postao slabouman, a nema pouzdanihljudi koji bi rukovali njegovom imovinomMalo vijeće određivalo staratelj e da se dobrobrinu o povjerenim dobrima, a oni koji se iza-beru za starateije ne mogu to odbiti ako neplate kaznu od 25 perpera ..."16

Pravni status starih osoba koje su zbog se-nilnosti postale nesposobne za rasuđivanje de-terminiran je u pravnom sustavu RepublikeHrvatske djelomičnim lišenjem poslovne spo-sobnosti i postavljanjem staratelja.

Senilnost je u Zakonu o braku i poro-dičnim odnosima navedena kao jedan od ra-zloga za donošenje odluke o djelomičnomlišenju poslovne sposobnosti (čl. 205) kad pu-noljetna osoba svojim postupcima neposrednougrožava svoja prava i interese ili prava i in-terese drugih osoba. Psihijatrijsko vještačenjebitan je sadržaj izvanparničnog postupka radilišenja poslovne sposobnosti.

U suvremenim društvima, napose onimana višem stupnju razvoja, zamjetan je porastbroja starijih osoba u općoj populaciji, što do-vodi do izraženijih gerijatrijskih psihičkih po-remećaja. Društvena skrb preko djelovanjazdravstvenih i socijalnih ustanova dobiva navažnosti budući da se prati raspadanje tradi-cionalne proširene obitelji i uopće slabljenjeobiteljskih veza u nuklearnim obiteljskim sku-pinama.!?

Senilne promjene prati progresivno propa-danje inteligencije, a zamjetne su i smetnjegovora, sluha, vida, nesigurnost hoda, atrofijakože i mišića. IS

Za staratelja se postavlja osoba koja imaosobna svojstva i sposobnosti potrebne za oba-vljanje te dužnosti i koja pristane da bude sta-ratelj. Ako je moguće, a nije u suprotnosti sinteresima štićenika, za staratelja se postavljaponajprije njegov srodnik (ZBPO, čl. 174).

Pravni institut starateljstva u europskim sepravnim sustavima razvijao kao dio građan-

14 Zakon o nasljeđivanju (kartica ZON), pročiščeni tekst NN 52(71, 47 {T8.

IS Alinčić, Mira, Bakarić Mihanović, Ana, Porodično pravo, drugo izdanje, Zagreb, 1986, 276.

16 Filip de Diversis, Opis Dubrovnika iz 1440. godine, pretisak Dubrovnik, 1983, 57.17 Hudolin, Vladimir, Psihijatrija, drugo izdanje, Zagreb, 1984, 205.18 Ibid., 206.

257

Rev. sac. palit., god. I, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994.

skog prava neposredno povezan s odredbamao pravnom statusu fizičkih osoba. Status osobeodređen je sposobnostima, primjerice prav-nom i poslovnom sposobnošću, koje su nUŽDeda izjave volje proizvode pravne učinke. Timinstrumentarijem determiniraju se bitna svoj-stva subjekata, osobne sposobnosti kao pret-postavke za vršenje prava i preuzimanje obve-za.

Na nužnost adaptacije instituta staratelj-stva utječe i Deklaracija Organizacije ujedi-njenih naroda 28651XXVI od 20. prosinca1971. kojom su postavljena temeljna pravaometenih osoba (Disabled persons). Posebnoje naglašeno da ometene osobe ne smiju bitidiskriminirane prema ostalim pravnim subjek-tima. Cilj Deklaracije bio je da usmjeri pozor-nost na dostojanstvo i vrijednost svih ljudskihbića i da potiče njihovo uključivanje što je višemoguće u normalan ŽiVOt.l9

Komitet ministara Vijeća Europe "...pola-zeći od cilja ujednačavanja prakse u europ-skim zakonodavstvima" preporukom O prav-noj zaštiti osoba s mentalnim poremećajima iprisilnom smještaju br. R(83)2, koja je usvoje-na 22. veljače 1983, preporučuje vladama ze-malja članica minimum standarda koji bi na-cionalna zakonodavstva trebala uvažavati."Smještaj u psihijatrijsku ustanovu sam zasebe ne smije u pravnom pogledu uzrokovatiograničenja pravne sposobnosti pacijenta (čl.9), a ograničenja koja su postavljena osobnimslobodama pacijenata trebaju biti svedena naona nUŽDa s obzirom na stanje bolesti iuspješnost tretmana. Prava pacijenta su da ko-municira s odgovarajućim tijelima preko pravana žalbu, s odvjetnikom, pravo na slanje zat-vorenih pisama, i ta mu prava ne smiju bitiograničena" (čl. 6 Preporuke).

Promjene u pravnom sustavu Austrijeizvršene su izmjenama Građanskog zakonika1983. godine (Bundesgesetz 2 Tebr. 1983 uberdie Sachwalterschaft fiir behinderte Personen,BGBi, 1983, n.1). Sudac koji donosi odluku opostavljanju skrbnika mora u svakom pojedi-nom slučaju procijeniti granice postupanjaskrbnika. Time se ostvaruje individualizacija

Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi ...

pristupa, za razliku od ranije uobičajenih"općih mjera zaštite", prema par. 273 st.3AGZ. Sudac će za svaki pojedini slučaj proci-jeniti prava i interese štićenika čija će sezaštita povjeriti skrbniku, a poslovna sposob-nost ako nije izričito umanjena ostaje neogra-ničena.š'

Zaštita nesposobnih osoba ostvaruje seprocjenom stanja psihičkog zdravlja i provje-rom životnih uvjeta osobe. ''Napuštena je kon-cepcija potpunog odnosno djelomičnog sta-vljanja pod starateljstvo kao relikt europskepravne tradicije i uvedeni su instituti primje-reni novom društvenom senzibilitetu.F'

Temelji mjera zaštite nesposobnih osoba ueuropskom pravnom krugu postavljeni sugrađanskim kodifikacijama preko pretpostavkiza lišenje poslovne sposobnosti. Svrha tih in-stituta bila je zaštita sigurnosti pravnog pro-meta i posredno imovinskih interesa obitelji inesposobnih osoba. Trendovi u usporednompravu upućuju na nužnost napuštanja građan-skopravnih modela zaštite preko instituta sta-rateljstva i na potrebu individualizacije pristu-pa koja polazi od najvećeg interesa nesposob-ne osobe. Veza između štićenika i skrbnikagradi se na odnosu povjerenja koji se nadove-zuje na pravni instrument predstavljanja pre-ko punomoćnika. Država putem pravosudnihorgana pridržava preko intervencije radizaštite interesa nesposobnih osoba.

Zaštitna uloga obitelji prema starima osta-je nedirnutom ako obitelj ispunjava svoje fun-kcije. U pravnom sustavu Engleske postavlja-nje staratelja ne smatra se nužnim kada osobaima srodnika.P

"Stavljanje pod starateljstvo trebalo bi do-punjavati različitim mjerama, primjerice: ak-tivnostima koje organiziraju doborovoljneagencije, mjesni starateljski organi, potporaposebnih servisa (servis za pomoć u kući, pro-grami dnevne brige). Usmjeravanje tih aktiv-nosti često je neusklađeno. Posebno je zamje-tan manjak tih servisa za starije osobe, zbogtoga je često potrebna osoba koja će stalnobrinuti za stariju osoba, tj. staratelj.F'

19 Hoggetl, Brenda, Mental Health Law, drugo izdanje, London, 1984, 285.20 Vecchi, P. Maria, La riforma austriaca della tutela degli incapaci, Rivista di diritto civile, 33, 1987, l, 41.21 Ibid., 50.

22 Hoggetl, op.cit, 302.

23 Schulte, Bernd, Reform of Guardianship Laws in Europe - A Comparative and Interdisciplinary Approach, An AgingWorld, ed. John Eekelaar and David Pearl, Oxford, 1989, 602.

258

Rev. sac. polij., god. I, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994.

Njemačka teorija pod anglosaksonskim ut-jecajima osamdesetih godina počinje razma-trati prijedlog za uvođenjem Enduring Powerof Attorney. Taj novi institut predstavljanjavolje nesposobnih osoba pokušava se uskladitis ranije poznatim građanskopravnim sustavomzaštite nesposobnih osoba koji se kao stogo-dišnji model zaštite drži potpuno neprimjere-nim razvoju znanosti kraja dvadesetog sto-Ijeća.24

Prema zakonskom prijedlogu iz 1987,skrbnika (caretaker, betreuer) imenuje sud naprijedlog osobe ili bez takvog prijedloga kadaje osoba zbog duševne bolesti, psihičke iliduševne nerazvijenosti nesposobna brinuti seo svim ili nekim interesima.š Zakonodavnimreformama nastojalo se sačuvati dostojanstvoosobe kojoj se pomaže i koju se štiti, očuvatigrađanska prava i slobode tako da: "Skrbniktreba nastojati pomagati osobi procjenjujućinjezin najveći interes što uključuje usmjera-vanje života te osobe prema njezinim osobnimželjama i idejama ako to njezine sposobnostiomogućavaju"." Težnja je da se skrbništvudade osoban karakter, otpada mogućnost dato bude pravna osoba, ali je skrbnik osobnoodgovoran pred starateljskim sucem.š?

"Kanadski model zaštite nastoji što boljeuskladiti građanska prava i slobode starih nasamoodređenje, privatnost i psihičku sigurnosts obvezom države da brine o starima koji višenisu sposobni brinuti o sebi ili su opasnost zaostale."28Starateljsko pravo polazi od pretpo-stavke različitih stupnjeva nesposobnosti iusvaja načelo očuvanja slobode od intervenci-ja koje nisu nužne. Te se postavke dopunjujuodgovornostima osobnih skrbnika.š' Federalnikanadski ustav 1982.god. amandmanimaizričito zabranjuje diskriminaciju koja se te-melji na životnoj dobi.

Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi. :,

Pravo čovjeka da slobodno i samostalnoodlučuje o cjelokupnosti svojih prava dovodiin extremis i do uvažavanja prava na "kvalite-tan život" preko "prava na smrt". CaliforniaNatural Death Act (Cal. Health il SafetyCode par. 7185 et seq. od 1.1. 1977.) prvi jeuveo kategoriju akta kojim osoba o trenutkusmrti, u pravilu isključivanjem tehnološkihmjera potpore, odlučuje ranije no što je izgu-bila moć rasuđivanja."

"Američko ustavno i common law pravo(?rihvaćaju pravo pacijenta da odbije tretman.Zivotna oporuka, Living Will, pojavljuje sekao idealni pravni instrument kojim pojedinacštiti svoja prava i u stanju nesposobnostidonošenja odluka u vezi sa zdravstvenim tret-manom. Međutim, s obzirom na delikatnostodluka zakonima je ipak ograničena njihovaprimjenjivost, tako da će u praksi relativnomalo pacijenata imati korist od valjanih život-nih oporuka,'?'

Životne oporuke vrlo delikatno mogu za-dirati u emocionalno tkivo obiteljskih odnosa,Dramatičnost je zamjetila kada su izvršiteljičlanovi obitelji, ali i u slučajevima da tko trećitemeljem tog akta poduzima radnje koje čla-novi obitelji drže moralno neprihvatljivima. Uhomoseksualnim zajednicama, koje su običnoneshvaćane u obiteljima iz kojih potječu par-tneri, koriste se ti mehanizmi koji omogućava-ju predstavljanje volje jednog partnera prekodrugog. U američkoj praksi primjenjuju sedvije vrste punomoći (Powers of Attorney iDurable Powers of Attorney) koje omo-gućavaju predstavljanje volje partnera, s timeda je ova druga po obliku pravno obvezujućai valjana i kada opunomoćitelj postane nespo-soban za rasuđivanie."

24 Zenz, Gisela, The End of Guardianship for the Elderly? Facts and Objectives in Current Discussions on the ProposedReform Legislation in the Federal Republic of germany, An Aging World, ed. John Eekelaar and David Pearl, Oxford, 1989,609.

25 Ibid., 614.

26 Loe.cit.27 Ibid., 615.

28 Hughes, E. Margaret, Personal Guardianship and the Elderly in the Canadian Common Law Provinces: An Overviewof the Law and Charter Implications, An Aging World, ed. John Eekelaar and David Pearl, Oxford, 1989, 630.

29 Loe.cit.30 Shapiro, H. Michael, Spece, G. Roy, Cases, Materials and Problems on Biotehnics and Law, St.Paul. Minn., 1981, 705,

719.31 Rosettenstein, S. David, living Wills in the United States: The Role of the Family, An Aging World, ed. John Eekelaae

and David Pearl, Oxford, 1989, 666.32 Sullivan, M. Kathleen, Developments in the Law-Sexual Orientation and the Law, Harvard Law Review, 102, 1989, 7,

1623.

259

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994. Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi ...

Tim pravnim instrumentom otklanja sepravna osnova za uplitanje srodnika nadonošenje odluka u vezi s osobnim statusomhomoseksualnog partnera koji je zbog side po-stao nesposoban za rasuđivanje. Punomoćnikmože samostalno donositi odluke o vrstama inačinu liječenja, o prekidu liječenja, kao i omjestu i načinu sahrane preminuloga.

Temeljno ljudsko pravo na samoo-dređenje, za slučajeve kada volju nije mogućeutvrditi, a radi otklanjanja odgovornostiliječnika, kod medicinskih zahvata zamjenjujese suglasnošću skrbnika. Preporuke Zakono-davne komisije Engleske u vezi sa zdravstve-nim tretmanom pravno nesposobnih osoba(Medical care for the legality incompetent:Law Commission proposals )33 obuhvaćajusudsku kontrolu valjanosti odluka ali i obve-zatnost trajne punomoći (Enduring Powers ofAttorney). "Treba omogućiti da osoba izdatrajnu punomoć dajući drugoj osobi ovlaštenjeda daje ili odbija suglasnost u njezinu ili nje-govu korist na neke ili sve medicinske zahvates obzirom na koje je davatelj punomoći postaonesposoban.P'

Biološka kategorija smrti počinje se razli-kovati u nijansama, pa se govori o dostojan-stvenoj smrti, a na žalost kraj života starihčesto se razmatra u kontekstu eutanazije iliprava na samoubojstvo. Pravo na smrt stranoje religijskoj utemeljenosti prava na život ko-jeg grade židovska i kršćanska religija iislam.35

"Eutanazija jest i ostaje protuslovlje u sebi:bori se za čovjeka uništavajući čovjeka. Podizgovorom brige za dostojanstvo, uništava sečovjek u samom svom postojanju i u ostvare-nju zadaće života koju može i treba da izvršikako tijekom tako i u posljednjem razdobljusvoga života. Jedino djelotvorna pomoć u bo-lesti, starosti i umiranju, a koja je istinska

pomoć da čovjek može živjeti svoj život sve dokraja kao život vrijedan čovjeka, ispravno je idjelotvorno suzbijanje eutanazijskog mentali-teta, kulture smrti, a ujedno unapređivanjekulture života i umiranja u skladu s ljudskimdostojanstvom. "36

Status osobe treće životne dobi u obiteljičije se mogućnosti i odgovornosti krajem dva-desetog stoljeća mijenjaju dovodi do potrebeda se društvo pripremi na preuzimanje zaštit-nih. funkcija i da ponudi pravne instrumentekoji će omogućiti pomoć, predstavljanje izaštitu interesa starih osoba. U osnovi prav-nog statusa starih osoba ili osoba treće životnedobi mora biti temeljno ljudsko pravo na sa-moodređenje putem izjava volje. Kada je ne-sposobnost uključivanja u životne tijekoveprouzročena otežanom fizičkom pokretlji-vošću, predstavljanje volje moguće je putempunomoći. Primjer oporuke i usporednoprav-ne mjere predstavljanja osoba koje su postalenesposobne za rasuđivanje pokazuju da jemoguće predstavljanje volje u granicamaodređenim tim aktima i nakon što je osobapostala nesposobna za rasuđivanje.

Kada kod osoba treće životne dobi nastupinesposobnost za rasuđivanje, mjere pravnezaštite trebaju polaziti od individualizacije pri-stupa procjenom najvećeg interesa nesposob-ne osobe i možda preostalih sposobnosti zarazborito donošenje nekih odluka. Vezuizmeđu nesposobne osobe i skrbnika trebalobi graditi na odnosu presumiranog povjerenjakoje je temelj punomoći. Država putem pra-vosudnih organa pridržava pravo intervencijeradi zaštite interesa nesposobnih osoba, jer teosobe imaju ista prava kao i sva ostala ljudskabića, ali kad je potrebno imaju i pravo nastručnog skrbnika radi njihove dobrobiti izaštite interesa.

33 Medical care for the legally incompetent: Law Commission proposals, Bulletin of Medical Ethics, 88, May, 1993, 33-36.34 Farrand, T. Julian, Enduring Powers of Attorney, An Aging World, ed. John Eekelaaer and David Pearl, Oxford, 1989,

637,652.35 Boyd, Kenneth, Euthanasia: back to the future, Bulletin ofMedical Ethics, 88, May 1993, 26.36 Pozaić, Valentin, tivot dostojan čovjeka, Zagreb, 1985, 94, 95.

260

Rev. sac. polit., god. l, br. 3, str. 255-261, Zagreb 1994. Hlača, N.: Status osoba treće životne dobi ...

Summary

STATUS OF PERSONS IN THIRD LIFE-PHASEACCORDING TO FAMILY LEGISLATURE*

Nenad Hlača

The status of persons in the third life-phase in the family, whose abilites and respon-sibilities at the end of the twentieth century have changed, has led to necessity of societyundertaking some protective measures including legal instruments to ensure support,representation and protection of interests of the elderly. The basis of an elder's legalstatus has to be the fundamental human right to self-determination through the expres-sion of individual free will. When the inability to participate is caused by a difficulty inphysical mobility, the expression of one's own free will is provided for in a power ofattomey. The relationship between a disabled person and his or her responsible othersshould be based on the presupposed trust which is the basis of a power of attomey.Through its judicial bodies, the state has reserved the right of intervention for the sakeof protection of interests of disabled persons, who have the same rights as all otherhuman beings. When necessary, these rights include access to a professional responsibleother, who will care for their welfare and the protection of their interests.

261