Sparta i njen odgojU drugom tisuljeu pr. Kr. indoeuropska plemena Ahajaca Eolaca i Jonjana su u nekoliko navrata naseljavala prostore sadanje Grke. Zbog zemiljne formacije nisu mogli graditi velike gradove, stoga su uz utvrene burgove nastajali mali gradovi-drave koji su meusobno bili neovisni. Najmonija meu njima je bila Mikena iji su kraljevi od 16. do 12. stoljea pr. Kr. ratnim posezanjima znatno proirili podruje svog utjecaja. Dorani, jedno od grkih plemena, koji su na to podruje doli oko 1000 godina kasnije, uspjeli su podrediti mikensku kulturu. U gradovima-dravama, u kojima su vlast obnaali kraljevi, slobodni ratnici su podloili zateene seljake i obrtnike. Plemstvo je vjerovalo u svoje boansko porijeklo, te je sukladno tome zahtijevalo posebno mjesto u drutvu. Vladajui sloj plemstva, aristokracija, oko 800. godine pr. Krista, u veini grkih gradova-drava, preuzela je vlast. Iako su Grci ivjeli u samostalnim gradovima-dravama, ipak su se osjeali jednim narodom. Razlog je tome bila istovjetna kultura. Oko 800. godine pr. Kr. preuzeli su pismo od Feniana. Njemu su pridodali znakove za vokale. Tako su doli do vlastitog pisma uz pomo kojega su uvali i prenosili herojske pjesme, epove koji su bili od presudne vanosti za njihov svagdanji ivot, ali i za odgoj njihova potomstva (Stari Heleni su smatrali da su boanskoga porijekla, a svoje spoznaje o bogovima crpili su iz mitova). Oko 800. godine pr. Kr. razliita naselja na junom Peloponezu su se ujedinila i tako stvorila famozni polis grad Spartu. Kao i drugi Grci i Spartanci su smatrali polis najidealnijim oblikom grada kome je bio podreen i sam odgoj (On je bio relativno mali i sasvim pregledan tako da je svaki graanin mogao i morao sudjelovati u javnom ivotu, Tako su se svi osjeali kao da su lanovi jedne obitelji). S drugim grkim gradovima dravama Sparta je sklopila tzv. Peloponeski savez i 500. godine pr. Krista postala najmonijim grkim gradom-dravom. U to vrijeme deset tisua spartanskih ratnika s kraljevima na elu vladalo je nad 260.000 ljudi. S drugim grkim gradovima dravama Sparta je sklopila tzv. Peloponeski savez i 500. godine pr. Krista postala najmonijim grkim gradom-dravom. U to vrijeme deset tisua spartanskih ratnika s kraljevima na elu vladalo je nad 260.000 ljudi. Mnogi Spartanci su se odricali bogatstva, a svojom najuzvienijom au smatralo se sluenje domovini. Na taj nain, naime, kao zajednica ratnika po pozivu, mogli su ouvati vlast, a od svoga polisa stvoriti vojniku dravu u kojoj su svi punopravni graani drave Sparte vladali, a ostali ljudi koji su se u njoj zatekli na ovaj ili onaj nain bili obespravljeni.

Spartanski odgojOdgoj nije bio pravo svih podanika spartanske drave, nego privilegij relativno malog broja ljudi, onoga ija je glavna dunost bila obrana drave (Spartanci bili odgajani na dravni troak, dotle su Heloti bili iskljueni iz odgoja, isto kao i slabana djeca privilegiranih).

Mjesto i uloga LikurgaZa Likurga, kao uostalom i za Homera, ne zna se je li povijesna linost ili je tek legenda. No, to ne umanjuje vrijednost odgojnih propisa koji su vezani za to ime. Spartanski zakonodavac je osmislio i ozakonio (880. pr. Kr.) spartanski odgoj i naznaio osnovne parametre prema kojima spartansko dijete pripada dravi, a ne roditeljima tako da je odgoj iskljuivo pravo drave. prema onima koji ga smatraju povijesnom linou, Likurg je bio lan jedne od dviju vladarskih kua koje su preivjele meusobna trvenja. On je svojim zadatkom smatrao izmirit zavaena plemena, sloiti dvije kraljevske porodice, a potom u zemlji zavesti takve zakone koji e joj jamiti red i mir.USTROJ SPARTANSKE VLASTI. Osjeaj zajednitva meu Spartancima produbljivao se je i zajednikim objedima na kojima su sudjelovali i sami kraljevi. Pri objedima sudionici su dijeljeni na drube, po petnaest ljudi za svakim stolom. Ti isti ljudi su ivjeli u jednom atoru sainjavajui najmanju vojnu etu, a takvih je bilo 300 u cjelokupnom spartanskom vojnom kontingentu. lanom drube se postajalo izborom. Ako je samo jedan bio protivan, nije kandidat mogao postati lanom drube. I hrana koja se posluivala u tim etama bila je krajnje jednostavna i skromna, onakva kakva se mogla posluiti na bojinici. Spominje se tzv. crna juha, odnosno jelo od krvi ubijenih ivotinja, a vino je bilo rijetkost. Svagdanju jednolinost prekidao je smion lov po vrletima i gudurama Tajgeta. Sparta nije bila opasana bedemima kako se Spartanci ne bi u njih pouzdavali, nego je njihov pogled bio uperen samo i iskljuivo u snagu svoje vojske. Da bi se Spartanca posve vezalo za zemlju, on ju nije smio nikada otuiti, niti je strancu bilo dozvoljeno due boraviti u njoj. Bijeg iz Sparte zavravao je smrtnom presudom. Spartanac zapravo nije bio svoj, on je pripadao dravi, za nju je ivio, za nju umirao. Staranje za ivotne potrebe nije smjelo troiti dragocjeno vrijeme. Za to su skrbili drugi. Spartanac zapravo nije volio rad. to vie on ga je prezirao smatrajui ga nedostojnim njegova uzviena vojnikog poziva i stalea. Zato su bili drugi nadleni i zadueni. Njegovo je bilo ratovati ili se pripremati na rat. Spartanac je toliko vrijedio koliko je vrijedio za dravu. Drugim rijeima, on je bio puka svojina drave i za njene ga je potrebe trebalo odgajati. U to ime trebalo je raati zdravu i krepku djecu tako da je dravni zakon i na to podruje protego svoje uredbe. Otuda posebna namjena odgoja djevojaka kod Spartanaca koja je ila rame uz rame s onom mukaraca, kao jamaca zdravog i perspektivnog potomstva. Tko bi oenio boleljivu djevojku bio je tuen i kanjen. Od ene nerotkinje moglo se slobodno rastati bez nadoknade, odnosno uz nju drati drugu i treu kako bi se osiguralo zdravo potomstvo. Tko je imao troje djece bio je osloboen vojnike slube, a tko etvoro nije trebao plaati nikakve dravne dae.

Odnos prema novoroenetu i djetetuenine odaje, naroito ako je bila trudna, resilo se kipovima i slikama bogova, junaka i heroja kako bi gledajui u njih i sama raala takve ljude. im bi novoroene dolo na svijet stavljalo bi ga se na tit uz koji je poivalo koplje, a pozdravljali bi ga rijeima: Ili s njim ili na njemu!. Po porodu dijete je kupano u vinu jer se mislilo da samo zdravo moe izdrati takvu kupku dok bi za bolesno ona bila pogubna. O novoroenadi nisu odluivali oevi, nego su ih morali odnositi na mjesto gdje su sjedili starci i pregledali dijete. Kad je bilo dobro graeno, snano, odredili su odgoj za njega; je li bilo slabano ili u neem nepravilno, pustili su da ga odnesu na odlagalite, ponor u peini na gori Tajgetu. Mislili su da je i za dravu, a i za ovjeka koji od poetka nije sposoban, zdrav i snaan, bolje da umre sedme godine oko zdrava djeteta je skrbila njegova majka postupajui s njim vrlo odluno, katkad i surovo. Kad je djeak navrio 7 godina, predan je u javno odgajalite gdje je ostao sve do 18. godine pod vrhovnim nadzorom javnog uitelja, posebnog dravnog inovnika, koji za svoj posao nikome nije bio odgovoran. jo uvijek nije prestajala briga majke za njeno potomstvo. Stalno ga je drale na oku kako bi u njemu bodrile sranost; ponosile su se njime ako je bilo hrabro.Odgoj poslije sedme godinePo navrenoj sedmoj godini ivota, dijete, dakle odlazi posebnom odgajatelju pedonomu koji ga je odgajao o javnom dravnom troku. Djeaci, nakon to su bili primljeni u javno odgajalite, dijelili bi se na male etice ili (ilai), a vie njih sainjavalo bi agelu () kojoj je naelu stajao vrsniji djeak kao voditelj ete ili ilarh. Oni su za sve bili odgovorni pedonomu. Nadglednike su pak pratili mastigofori ili bionoe koji bi kanjavali djeake za prijestupe. Odgajanici su dijeljeni u ete i vodove i to po dobi od 7 do 12. godina, od 12 do 15 i od 15 do 18 godina gdje bi im bio nuen jedinstveni odgoj. im je tko stupio u vii odjel, tim se s njim i stroe postupalo. Svaka eta ili vod imali su svoga kvalificiranog nadglednika, zapovjednika, , starijeg druga koji je imao uz zapovjednike ovlasti i vlast kanjavanja. su mladie stegom i napornim tjelesnim vjebama inili otpornima i osposobljenima za obranu. Odgoj se prvenstveno sastojao od uvrenja tijela. Nakon to je djeak bio primljen u etu, oblaio bi hiton, posebnu haljinu, nakratko bi ga oiali, a postelja mu se sastojala od sijena ili slame, no, bez posebnog pokrova. Navrivi 12. godinu, djeak bi ogrtao plat i spavao na au kojega je morao sam nabrati golim rukama. Neto prije 18 godina mladii su se zvali meleireni a ogrtali su se haljinom koja bi ila preko lea, lijevog ramena te ispod desnog pazuha. S 18. godinom oni postaju eireni , ono zapravo to se u nekim grkim dravama nazivalo efebima. Nakon 18. godine djeje razdoblje bi se zavravalo posebnim posvetnim obredom kada bi odgajanici naputali dotadanje odgojne ustanove te bi sa svojim vrnjacima sve do 30. godine ivjeli u vojarnama. . Navrenom tridesetom godinom morali su preuzeti ratnu ili bilo koju drugu dravnu slubu. Prvo je naelo javnog odgoja bila poslunost. Mlada se osoba jednostavno morala nauiti pokoravati pretpostavljenom. Odgo je u biti bilo vjebanje poslunosti. U Sparti je, naime, vrijedilo naelo da se mlade odgaja muenjem (bievanje, uskraivanje hrane ili ugriz za palac) i da se privikava na kratke i jezgrovite odgovore kako bi svaka rije bila na mjestu i dobro odmjerena. Godinu za godinom znalo se dogaati da bi se mladie za vrijeme blagdana posveena boici Artemidi javno bievalo, a da pritom nisu smjeli izustiti rije, niti krik. Tom su prizoru prisustvovali njihovi roditelji i roaci koji su ih poticali na hrabrost i ustrajnost, a gledala su to i njihova mlaa braa kako bi se polako navikavala na tvrdou ivota koji ih eka. Na blagdan boga Apolona organizirane su i formalne bitke. Djeaci bi se podijelili u tabore i tukli se do krvi.

Petoboj ili pentatlonJedan od bitnih elemenata javnog odgoja u Sparti bilo je obuavanje u gimnastici, razliitim igrama ili orkestrici te glazbi. Krajnji cilj toga odgoja bio je razvijanje okretnosti i snage tijela. Gimnastika se sastojala od pet sljedeih vjeba koje su drevni Grci nazivali (pentatlon), petoboj, a u olimpijske igre je uvrten 708. godine prije Krista.1) Skakanje: Grci su razlikovali etiri oblika skoka. a) skok u vis ( iz mjesta), b) skok u daljinu ( sa zaletom), c) skok praznih ruku i d) skok pod optereenjem (sa olovnim polugama od 5-7 kg u rukama).2) Tranje: Jedna od najstarijih i najglavnijih vjebi kod starih Helena. Koliko je ona bila vana i prirasla srcu Grka razvidno je i iz toga to se i samo igralite nazivalo trkalitem. Ova se vjeba odravala izvan gimnazija, na otvorenom, a razlikovalo se etiri oblika tranja: a) jednosmjerna trka (125 koraka ili 600 stopa), b) dvosmjerna (natjecatelj kad doe na cilj, vjeto se zaokrene i ponovno tri natrag; Dvosmjerna utrka znala se pretvoriti u trosmjernu, etverosmjernu itd.), c) tranje na daljinu d) konjska utrka. Trkalite je bilo posuto dubokim pijeskom kako se ne bi moglo nogom vrsto oprijeti i otisnuti to je usporavalo brzinu i trailo vei napor ali jaalo plua. Trkai su se prema Platonu dijelili u tri razreda. Djeaci, mladii i muevi. Djeacima je bila namijenjena jednosmjerna trka, mladiima dvosmjerna, a odraslima koji su u ruci nosili strijelu i bili pod tekim naoruanjem pripadala je najmanje trosmjerna utrka.3) Bacanje diska: Na poetku je zapravo rije o bacanju koluta od mjedi ili eljeza, odnosno kamena koji je po sebi bio veoma teak. Poslije je taj kolut dobio oblik diska s promjerom od 20-30 cm, a ponajvie je bio od kamena, iako se zna da ih je bilo i od metala, odnosno drveta. Sam disk se bacao s neto uzvienijeg mjesta.4) Bacanje koplja5) Hrvanje: Obavljalo ga se, naime, posve golim. Tijelo bi bilo natrljano uljem kako bi bilo glatko i gipko. Iza toga bi se posipalo prainom. Stari Grci su razlikovali dva naina hrvanja: stojei i na tlu (nastavak stojeeg hrvanja).

Uz gimnazije koji su sluili kao prostori za gimnastike vjebe, Grci su obiavali podizati i kupalita kako bi se nakon napornih vjebi sudionici mogli oprati i okupati. Prije kupanja svakako bi se otrijim predmetom sa tijela skinulo blato i praina.

Svrha gimnastikih vjebiGimnastike vjebe nisu bile svrha samima sebi, niti se njima mogla narcisoidno zadovoljavati pojedina osoba. One su sluile i za meusobna natjecanja, rivalstva to je pak u konanici imalo kao posljedicu to bolju pripremu za rat. Iako je gimnastika imala za cilj to bolju pripremu za eventualni napadaki ili obrambeni rat, ona je bila i odraz narodne tenje za estetikim, tenje da se postigne sklad duevnoga i tjelesnoga.

Odgoj eirenaEireni su u Sparti predstavljali drutveni sloj koji je bio na prijelazu izmeu djeake u punoljetnu ivotnu dob. U Sparti se dobrim dijelom na eirene odnosilo ono to se u drugim grkim dravicama ticalo efeba. Djeaka odgajalita spartanski su mladii naputali s navrenom 18. godinom ivota. Kao znak zrelosti bilo im je doputeno noenje duge kose i brade te ogrtanje crnim platem hlamidom. Prve dvije godine zvali su ih, meleireni te su se vjebali u oruju i u improviziramo boju. Od dvadesete godine pa nadalje bili su duni sluiti vojsku, a zvali su se eireni sve do navrene 30. godine kada su postajali punoljetni, tj. kada se zavravao dravni odgoj. Spartanski eireni su ivjeli u posebnim vojarnama podijeljeni u ete kojima je predsjedao voa. Pod nadzorom su obavljali propisane otre i zahtjevne tjelesne vjebe. Bili su sustavno kontrolirani svakih deset dana. Vojniku slubu nisu smjeli sluiti izvan granica drave. Tako su brinuli za dravne mee i bili javna straa.

Specifine vjebe eirenaZbog specifinosti njihova poziva, nije se smjelo zaustaviti samo na petoboju nego ga se irilo s dodatnim vjebama koje su bile specifine za obavljanje poziva. Tako se vjebala borba tekim orujem, potom strijeljanje, bacanje prakom, borba na ake, jahanje, orkestika. Pod hoplomahijom stari je Helen razumijevao dvoje: borbu pod punom ratnom spremom, odnosno bojno umijee uope. Simptomatino je to to su Grci gimnastiku stranu obrazovanja nazivali hoplomahijom, a glazbenu orkestrikom. Vojnike vjebe bi zapoinjale stupanjem, a imalo je za svrhu da se mariranjem, a potom tranjem i skakanjem dotjera spretnost i hitrost mladoga vojnika, odnosno da ga se izvjeba za pjeako vojevanje. Uz tjelesni odgoj bio je usko vezan i onaj glazbeni. No sve je to imalo samo vojniku svrhu tako da su se uz harfu, frulu i ples smjele pjevati samo sveane i ratne pjesme u ast bogova i u slavu onih pradjedova koji su slavno pali u boju za dravu. Kako se glazba njegovala u ratnike svrhe, kod nje nije bilo njenih i mekanih tonova i milozvune melodije. Zapravo je vie rije o koranicama i bojnim poklicima.

Svete igre olimpiasPrvog dana organiziralo bi se sveano bogosluje u ast boga Zeusa. Nakon izvlaenja natjecateljskih parova i sveanog ulaska atletiara na stadion, najprije bi se odravala natjecanja mladi. Od drugog do etvrtog dana borili bi se za pobjedu i ast odrasli, dok bi se posljednjeg dana podjeljivala odlija. Olimpijske igre su se na poetku sastojale od utrke bosonogih mukaraca na kratke staze, potom malo due i na koncu veoma duge. S vremenom su se mnoile sportske discipline. Tako je uveden petoboj , potom akanje, konjske utrke, natjecanja za djecu, boks za djecu, utrka pod vojnom opremom itd. U vlastitim mjestima i gradovima organizirali bi se sveani doeci pobjednicima

Intelektualni odgojZa intelektualni odgoj bilo je relativno malo vremena i prilike. itanje, pisanje i raunanjena pamet bili su izborni predmeti, preputeni slobodnu odabiru tako da su tim umijeem vladali samo pojedinci. Posebno za znanost nije bilo mjesta u formiranju spartanskog ovjeka dok su kazaline igre u Sparti bile ak zabranjivane.

Vjerski odgojVjerski sadraji nisu bili zasebni predmet spartanske pouke, pa ipak smisao za religiozno uvao se i njegovao kroz osobno sudjelovanje u mnogim vjerskim slavljima emu su mladii i djevojke davali svoj doprinos zbornim pjevanjem. Vjersko se uilo kroz suivot i suradnju u bogotovlju kako u javnosti tako i u vlastitoj obitelji. Grci su astili silu bogova koje su predstavljali kao bia sa dobrim i loim svojstvima. Za razliku od ljudi, oni su ipak bili vjeno mladi, vladali su prirodnim silama te su stanovali na najviem grkom brdu Olimpu. Homer je opisao odnos meu njima kao da je rije o velikoj plemenitakoj obitelji. Na elu je stajao Zeus koji je sa svojom braom Posejdonom i Hadom sruio okrutnoga oca Krona, a potom meusobno podijelili vlast u svijetu. Hadu je pripalo podzemlje, Posejdonu more, Zeusu nebo, a zemlja je bila zajednika. Njegova ena Hera bila je zatitnica obitelji. Atena i Apolon su najvanija Zeusova djeca. Oboje su bili boanstva mudrosti i znanosti. Atena, Zeusova miljenica, bila je aena i kao boica pravednoga rata, a Atenjani su je tovali kao svoju posebnu zatitnicu. Apolon, bog svjetlosti, umjetnosti i znanosti obdario je ljude znanjem te im je kroz prorotva otkrio budunost. U njegovu svetitu u Delfima, a preko proroice Pitije dijelio je savjete svima koji su ga traili. Za vrijeme velikih sveanosti, oko poznatih svetita okupljali bi se iz svih gradova-drava i slavili slubu boju u procesijama te javnim prinosima darova. Tom bi zgodom odravali i posebne svete igre u ast dotinih boanstava. Malo pomalo od takvih sveanih ophoda te pjesme koja ih je pratila iz grla snanih korova razvile su se kazaline igre. U Delfima bi se organizirala natjecanja u ast Apolona, u Ateni u ast boice Atene, a u Korintu Posejdona. Ti su susreti ujedno bili idealno mjesto praktine primjene grkih pedagokih naela. Na volji bogova Grci su zasnivali svoje etike principe; na njihovoj volji poivao je cjelokupni obiteljski, dravni pa i drutveni ivot tako da su zapravo bogovi bili eminentno ishodite grke obitelji, drave i drutva. Stoga je drava kao tvorevina poivala na religiji, i ona nije bila nita drugo do li konkretno prakticiranje pojedinih religijskih naela i propisa. No, ono to je zanimljivo, takva koncepcija vjerskoga nije zahtijevala poseban sveeniki stale koji bi bio specijalno formiran i nadlean za vjerska pitanja te bi kao takav izravno skrbio za vjersku ortodoksiju i ortopraksu, iako se i kod njih polako nazire institucionaliziranje vjerskoga koje se dogaalo kroz pojedina proroita poput onoga u Delfima gdje je postojala i neka vrst sveenstva. No, religija je jo uvijek posjed sveg naroda. . Podruju religioznog pripadali su gimnastiki agoni, pjesme i igre tako da je ne samo odraslima, nego i mladima bio otvoren maksimalan pristup vjerskome. Kristalizirajui u sebi vrline kroz razliite napore, vjebe, igre, natjecanja, helenski mladii nisu samo razvijali i uljepavali svoje tijelo, iako je to bilo veoma vano, nego i etiku koncepciju svoga djelovanja koje se onda manifestirala kao privrenost obiteljskim i dravnim svetinjama. Njihova moralna formacija je poivala na nasljedovanju junaka i heroja, iako su oni katkad pripadali podruju mitskoga, a ne stvarnoga, te primjerima velikana iz vlastite porodice. Na taj je nain odgoj helenske mladei kako za domai tako i za javni ivot, istovremeno bio i vjerski odgoj. U starih Helena drava i vjerska zajednica nisu bila dva zasebna faktora pa tako ni dravni i vjerski odgoj nisu mogle biti dvije posebne stvarnosti, nego jedna jedinstvena, toliko isprepletena i proeta da ju se ne moe dijeliti i zasebno tretirati.

Atena i njen pristup odgojuZa razliku od spartanskog, atenski odgoj se adaptirao privrednom, duhovnom i politikom razvoju kroz koji su prolazili Grci. Umjesto primata sile i moi, to je bilo karakteristino za Spartu, Atena je dala primat pravu, a samim tim i pojedincu, individui, iz ega je nikla jedinstvena kultura duhovnog ivota.

SolonKao to je Likurg uredio javni ivot kod Spartanaca isto je tako Solon (594-553), atiki arhont, uredio ivot Atenjana. On je vie cijenio duevni odgoj nego li tjelesni. Njegovo je uvjerenje bilo da samo moralan narod moe biti velik i sretan, a ovjek da je uzvien tek kad je snaan duhom (inzistirao na religiji, pobonosti i pravdi).Solonove uredbe koje se tiu odgoja mladei1) svaki se roditelj mora brinuti oko toga da mu se sinovi poue u gimnastici i glazbi. Oni koji suprotno postupaju zasluuju prijekor;2) odrasli su sinovi obvezatni dvoriti i hraniti one roditelje koji su nastojali o njihovu valjanom odgoju;3) nijedna kola ne smije otvoriti svoja vrata prije izlaska sunca, a svaka ih mora zatvoriti poslije zalaska;4) nijednoj odrasloj osobi se ne smije omoguiti ulazak u kolu (izuzev uiteljevu sinu, unuku ili zetu) dok uenici borave u njoj; kazna za taj prijestup je smrt;5) gimnazijarh, nadstojnik gimnazije, ne smije za vrijeme kolskog odmora djeaka, omoguiti pristup odraslim ljudima. Uini li to treba ga kazniti po zakonu kojim se sudi oskvrniteljima djeaka;6) koragi koji o svom troku opremaju djeaki zbor moraju biti stariji od 40 godina;7) nijednom robu nije doputeno da se u bilo kojoj palestri mae mau ili vjeba;tko iz kole ukrade neto to vrijedi vie od 10 drahmi treba biti kanjen smru.

Kuni odgojNositelj odgoja na prvom mjestu jest obitelj, bolje reeno otac. Otac, a ne drava kao to je bio sluaj u Sparti, mogao je primiti novoroene u obitelj ili ga iz nje iskljuiti, to se rijetko dogaalo. im bi novoroene ugledalo svjetlo dana, oni bi ga okupali u mlakoj vodi i omotali u pelene. Nakon nekoliko dana primalje bi ga odnijele pred rtvenik bogova ime se obavilo ienje majke, posveta djeteta bogovima te zahvaljivanje za dobar porod. Dojenad se povijalo i stezalo, a za njihovu ishranu bile su zaduene dojilje naroito tamo gdje je obitelj bila imunija. One su obino bile ropkinje te po mogunosti Spartanke koje su bile na glasu zbog kvalitetne njege djece. esto su iste i nakon to bi im prestala prava, ostajale u kui kao dadilje, odnosno uvarice svojih odgajanika, a kadto i cijeloga ivota kao vjerne slubenice i osobe od povjerenja. Nakon este godine djevojice su ostajale uz majku, dok su djeaci dobivali jednog od najpouzdanijih robova koji ga je pratio, upuivao u kojekakve poslove u kui i pratio izvan kue. Rije je o tzv. pedagogu. Roditelji bi slali svoju djecu u pedagogium, prvu kolu, katkad neuglednu prostoriju, gdje su djeca osim itanja, pisanja i raunanja dobivala i prve informacije o glazbi, crtanju i gimnastici. Atenjani su, manje-vie razlikovali tri vrste kole barem to se tie poznijega vremena:

1) osnovnu (gramatista u koju se polazilo sa 7 godina) koja je bila temelj osnovnokolskom odgoju, a pouavalo se u itanju, pisanju, raunanju i glazbi, emu je kasnije bilo pridodano i crtanje,2) srednju gdje se uila gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, astronomija i glazba,3) te viu (polazila se sa 18 godina) koja je nastala znatno kasnije a manje-vie bi odgovarala dananjoj sveuilinoj izobrazbi u vrijeme koje se posebno insistiralo na filozofiji, retorici, dijalektici.

Osnovnokolski odgojZa oznaavanje osnovne kole stari su Heleni upotrebljavali tri pojma.

1) grammatodidaskaleion- insistiranje na uenju slova, ono to e kasnije Rimljani prozvati litteres, a uitelja litterator2) gramata- osnovna kola s posebnim naglaskom na uenje itanja i pisanja, te osnovnih raunskih operacija,3) didaskaleion- koji je oznaavao kolu uope. Osnovna kola u Ateni nije bila javna, dravna ustanova, nego privatna inicijativa koju su pokretali ljudi koji su odluili baviti se obukom djece. Drava ih je nadzirala samo utoliko da se u njima ne bi dogaalo neto protiv javnog reda i morala. Kao prostor bi posluilo kakvo skromno sklonite, a esto se pouavalo na otvorenoj cesti ili po trgovima gdje bi uitelji i uenici sjedili na golom kamenju. Natkriveni ili daskama ograeni prostor, ator, trijem ispred trnice ve su bile kvalitetne kolske prostorije te je bio sretan uitelj koji se toga domogao. U kolu se ilo ve u zoru, negdje oko 6 sati. Nastava je trajala do podne, a potom bi uenici krenuli na ruak kako bi se poslije njega opet vratili u kolu. Vrijeme prije podne je bilo namijenjeno itanju, pisanju, raunanju, gramatici itd., a poslije podne tjelesnim vjebama u palestri, odnosno gimnaziju.Literarni odgoja) itanjeKod uenja itanja primjenjivala se metoda sricanja slova i slogova. Uenik bi najprije nauio slova, potom bi ih vezao u slogove, rijei, fraze i reenice. Kao tivo koristili su se Homerovi epovi, Ezopove basne i Zakoni velikog Solona (gramatisti= posebni itelji itanja koji su nudili svoje usluge pouavanja). Budui da su knjige bile rijetkost, uilo se napamet cijele ulomke iz Homerovih spjevova.

b) PisanjeNakon to su djeaci nauili itati, prelo se na pisanje. Pri tome se koristilo drvenom ploicom koja je s obje strane bila presvuena voskom te pisaljkom (stylos) od kovine ili slonove kosti koja je s jedne strane bila zaotrena kako bi se moglo urezivati pojedina slova u vosak, a s druge zaravnana da bi se ispisana slova moglo poravnavati i po tome ponovno pisati. Kada bi lijepo oblikovali slovo na ploici, djeaci bi ga potom prepisivali na papirus, a kasnije, negdje u 3. st. pr. Krista i na pergament.

c) RaunanjeKod Atenjana u osnovnoj koli se uilo i raunanje i to po svemu sudei one raunske operacije koje su se odnosile na zbrajanje,oduzimanje, mnoenje i dijeljenje. To se postizavalo na dva naina: pomou prstiju ili koristei se posebnim raunaljkama abacus (abak) sa ljebovima ili icama.[footnoteRef:2] Kod jednih su bili kamenii, a kod drugi kuglice. [2: Nagl, A., Abacus, RE Suppl. VII (1955) ss; Pullan, J.M., The history of the Abacus, London 1968.]

d) Glazbeni odgojDok je kod Atenjana gimnastika prvenstveno sluila promicanju zdravlja i tjelesne snage, dotle se glazbu uilo kako bi dokolica bila to osmiljenija, a do nje su Atenjani itekako drali. Djecu se pouavalo u osnovnim umijeima pjevanja i sviranja pri emu se koristilo himnima kako bi vjebala glasove, a frulom i lirom da uu u prvi doticaj s glazbenim instrumentima. Vjerojatno se s glazbenom podukom u Helena krenulo tek onda kad se kod djece pokazao odreeni napredak u itanju i pisanju. U osnovnoj koli isti je uitelj koji je djecu pouavao slova, pouavao i glazbu. S vremenom se to razdvojilo.

e) Tjelesni odgojZa gimnastiki odgoj u Ateni je postojala tzv. palestra, posebno prilagoen prostor za atletsko uvjebavanje mladih koji su uz svoje literarno znanje i ono glazbeno morali posebno vjebati i svoje tijelo da bi bilo to fleksibilnije, skladnije te odavalo dojam nutarnje uzvienosti, ono to e kasnije Rimljani prozvati mens sana in corpore sano - zdrav duh u zdravu tijelu. Tjelesne vjebe su se sastojale od igara koje su se djeci posebno sviale i koje prakticiraju manje-vie sva djeca i svih vremena. Kasnije su se uvjebavale i one koje su pripadale podruju pentatlona i to u mjeri koja je priliila djeci.

Srednjokolski odgojNakon elementarne kole koja je po prilici trajala pet godina, siromani bi se Atenjani posveivali po oevu nalogu poljodjelstvu, trgovini ili kakvom zanatu, a bogatiji daljnjem kolovanju koje se sastojalo od , tj. uenja gramatike, (svirati u kitaru), (hrvati se), te daljnjeg glazbenog odgoja, koji je bio znatno ire postavljen nego to bi se to moglo nadati i vjerovati, kao i tjelesnog usavravanja, emu su pridolazile matematika, crtanje te neto retorike i filozofije.a) Literarni odgojNad literarnim odgojem je bdio i promicao ga gramatik a njegov se predmet zvao gramatika to bi donekle odgovaralo suvremenom shvaanju filologije. Rije je zapravo o nadopuni onoga literarnog to se steklo u niim razredima. Sada se vie posveuje pozornost gramatici pod im se podrazumijevalo kritiko poznavanje teksta, njegova interpretacija, naglaen estetski pristup djelu, te eventualna struna kritika istoga u mjeri koja je bila dostupna tome uzrastu. Heleni uvijek poseu za pjesnikim djelima kad je u pitanju etiki odgoj i to zbog toga to jo nema prozaika, adekvatnih proznih djela koja bi mogla nadopuniti ili pak u pojedinim zgodama i nadomjestiti ona pjesnika. Ipak su iznimku inili Solonovi zakoni koje su ve djeca morala uiti na pamet, a u koli su predstavljali neku vrst katekizma atenskog udorea. Istoj svrsi posluit e i Ezopove basne koje su se stavljale u ruke zrelijih djeaka.

b) MatematikaMatematiko obrazovanje u ovoj dobi nastavljalo se na ono prethodno. Vjerojatno su se produbljivale ve nauene matematike operacije zbrajanja, oduzimanja, mnoenja i dijeljenja, ali veim brojevima. Treba pretpostaviti da se u srednjokolskom obrazovanju kad je matematika u pitanju kod Atenjana radilo i o viim matematikim operacijama meu koje su spadali kamatni i bankovni rauni te potenciranje. Uz aritmetiku se morala uiti i geometrija ponajvie zbog otrenja logike te zato to je sluila u pojedinim dravnim strukama odnosno vojnoj strategiji, a nije se izostavljala niti astronomija. Za vie matematike stupnjeve bio je zaduen posebni uitelj.

c) CrtanjeNajvjerojatnije pod utjecajem Aristotela, dakle u 4. st. pr. Kr., Heleni su u kolu uveli i crtanje kao zaseban predmet. Heleni su crtanje smatrali korisnim nadasve za prosuivanje umjetnikih djela, ali i za otrinu poimanja ljepote.

d) Glazbeni odgojZa ovaj je uzrast glazba bila obvezatni predmet. Svi su mladii poevi od trinaeste godine morali kod uitelja glazbenika nauiti pjevanje i sviranje na harfi. Mnogi su osim toga uili dalje liru i frulu. Ovu su umjetnost Grci gajili takvim arom i zanosom da se njeno ime izjednaavalo s obrazovanjem uope. U ovoj umjetnosti je pouavao sam gramatik ili specijalni uitelj kojega su zvali kitarist. Temeljita glazbena obuka je zapoinjala s 13. godinom ivota i trajala je najmanje tri godine. Djeaci su morali nauiti ritam i pjevanje te sviranje na liri odnosno kiatri. Samu je glazbu vrlo esto pratilo i plesanje koje je isto tako bilo predmetom djeake obuke.

e) Tjelesni odgojPrije nego to je djeak postao krni mladi, tj. efeb, on je morao osim svoga duha oblikovati i svoje tijelo. inio je to u posebnoj ustanovi koja se zvala gimnazij (), a taj naziv dolazi od , to znai gol. . Gimnazijse zapravo razvio iz palestre koja je u iste svrhe sluila mlaem narataju te se u njem nije nita drugo obavljalo do li gimnastike vjebe. U poetku je uza nj bilo vezano dvorite namijenjeno tranju i skakanju. Uokolo su pak stajali natkriveni prostori trjemovi koji su sluili hrvanju te svlaenju i oblaenju djeaka. Te su se zgrade kasnije proirivale kada je i odraslima bilo doputeno da u njih zalaze radi tjelesnog vjebanja. to je u kasnije doba sve sainjavalo gimnazij? Bila je tu ponajprije dvorana za gimnastike vjebe a uz nju kupka , odnosno prostor za znojenje . U njihovoj blizini se nalazila i svlaionica Postojala je i posebna dvorana za nanoenje ulja na tijelo koju su Atenjani zvali , dok su dvoranu za nanoenje pijeska prozvali . Uz gimnazij je iao i otvoren prostor koji je sluio za igranje loptom ,odnosno natkriveni trjemovi za tranje i etnju. Postojali su i posebni natkriveni prostori koje su kasnije koristili retori i filozofi za svoja predavanja a odrasliji za zabavu. Unaokolo njih su bile uzvisine za etae s kojih s moglo lako vidjeti udubine to su koristile borcima za ogledavanje tjelesne snage i vjetine. Kao to je za zatitnik djeaka bio Herm, otac palestre, iji su se kipovi nalazili posvuda u palestri, tako je kao zatitnik gimnazija slovio Heraklo. Otud i njihovo ukraavanje njegovim kipovima. U gimnazijama se prvenstveno uvjebavao petoboj, a kasnije je pridodano akanje, loptanje, jahanje, penjanje, upravljanje kolima, strijeljanje, klizanje, plivanje i drugo. Uz intelektualni i glazbeni odgoj kod starih Grka je, dakle, istovremeno tekla i obuka u gimnastici. Heleni su, naime, smatrali da se na jednak nain treba starati o tijelu kao i o dui. Gimnastika je imala i jednu drugu svrhu. Njome se postizalo da se mlade ne natjee u neprimjerenim stvarima kako je besposlica ne bi navela na drzovitost i lakomislenost. Slino kao i gimnastika, kod starih Grka orkestika ili ples je imao svoju odgojnu svrhu tako da su ga djeaci morali zarana uiti. Zadaa je tome umijeu bila graciozno i skladno kretanje, odnosno vjebanje za sveane nastupe prigodom razliitih vjerskih i dravnih blagdana. Postojale su dvije vrste plesova: 1) dostojanstveni i 2) satiriki. Prvom su podruju pripadali plesovi mira i boja gdje je bila prilika za pokazivanje lijepa stasa, junake due.

1