sotirovic iz juznoslovenske dogadjajnice viljnus 2014 (knjiga)

8/13/2019 Sotirovic Iz Juznoslovenske Dogadjajnice Viljnus 2014 (Knjiga)

1/272

Vladislav B SOTIROVI

Zbirka odabranihlanaka


2/272

. Vladislav B. Sotirovi

IZ JUNOSLOVENSKE DOGAAJNICEZbirka odabranih lanaka

2014Viljnus 2014


3/272

.

.

-

http://www.jugoslavologija.eu

. http://[email protected]

2014 .

. 31, -03111, ,

http://www.leidykla.leu.lt

50

2014

ISBN ( ): 978-609-408-524-6ISBN ( ): 978-609-408-525-3

http://balcanica.webs.comhttp://www.jugoslavologija.eu


4/272

Vladislav B. Sotirovi

FROM THE SOUTH SLAVIC HISTORYCollection of selected articles

Publisher & editorVladislav B. Sotirovi &

Yugoslavology An Independent Research Centre for the Yugoslav Studieshttp://www.jugoslavologija.eu

Cover & designVladislav B. Sotirovi

http://[email protected]

2014 Vladislav B. Sotirovi &Yugoslavology An Independent Research Centre for the Yugoslav Studies

Printed by Lithuanian University of Educational Sciences PressEdukologija

T. evenkos g. 31, LT-03111Vilnius, Lithuaniahttp://www.leidykla.leu.lt

First edition

50 copies

Vilnius 2014

ISBN (paper book): 978-609-408-524-6ISBN (electronic book): 978-609-408-525-3

Online book presentationhttp://balcanica.webs.com

http://www.jugoslavologija.eu


5/272

5

... .7

KRITIKA INTERPRETACIJE FILOLOKIH STAVOVA VUKA STEFANOVIAKARADIA OD STRANE JUGOSLOVENSKE INTEGRALISTIKE FILOLOGIJE

... str. 26

... .41

... .60

:

... . 68

?

... .86

... .96


6/272

6

SERBIA REDIVIVA: 1804..

... .126

(1974. .1991. .)... .153

NACIONALNO SAMOODREENJE HRVATA I SRBA PUTEM JEZIKA U TROJEDNICI,1835.1848. G.

... str. 165

HRVATSKO-SRPSKI SPOROVI OKO JEZIKA I PISMA U TROJEDNICI (1848.1861. G.)... str. 183

SRPSKA SAMOSTALNA STRANKA, LINGVISTIKA IDENTIFIKACIJA SRPSTVA ISRPSKO NACIONALNO PITANJE U DALMACIJI, HRVATSKOJ I SLAVONIJI, 1881. g.1902. g.

... str. 204

HRVATSKA STRANKA PRAVA I PITANJE JEZIKA U DALMACIJI OD 1903. G. DO

STVARANJA HRVATSKO-SRPSKE KOALICIJE 1906. G.

... str. 231

... . 267

... . 268

ABOUT THE BOOK

... p. 270


7/272

7

. 1 ()

: . ()

.

: , , , , ,

, 1989. .,

, ,

- . . [Andrew C. Janos] , : -- .2

/ , . :

1. (, , ...),

2. 1989. . (, , , ),

1

[email protected](Vladislav B. Sotirovic, Mykolas Romeris UniversityVilnius, Faculty of Politics and Management,Political Science Institute, Lithuania)2 East Central Europe: A Historical Overview *Janos 2000, 2954+.


8/272

8

3. / 19.- 20.- (, , , , ),

4. 20.- (, , , )5. -

(, , , ...).3

, , - - de facto , . . , . .4, -- par excellence de facto de iure ,

. -, , ,

. 1102. ., 357 (1459. .)

5 1941.1945. . .

, , ,

3 . (Lonnie R. Johnson)

- . 1789. . 1918. . : (Nations without states) (states without nations) [Johnson 1996,124198]. , . , - . / , . , , , , , . : , ( [Stirk 1994]. [Sugar 1977]).4 19. - 20.-

, . [Berend, Rnki, 1977].5 [Fine 1994a; Fine 1994b].


9/272

9

de facto 137 (1804. .) de iure 1878. . [Castellan 1992,227323].

/. () (re-writing), . , -- : - . - - :

1. ( )2. - ( )3. ( ).6

( ) - 20.- 21. , .7 1102.

() - ( ). , , , , - .8

. -

6 , . Govor presjenika Hrvatskoga sabora Vlaimira eksa povoom obiljeavanja ana neovisnosti

Zagreb, 7. listopada 2004. : http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1336&sec=4217 [Rajievid-Psunjski 2006].

8 , .

[Bideleux, Jeffries 1998, 5861] . ,

. , III (. ) (5961).


10/272

10

.9

: Early medieval Croatianhistory fits the concluding line to the old jingle: the more you study the less you know. When I was

an undergraduate studying Balkan history I thought I knew quite a bit about Croatia; but as I study

more about Croatia, one by one the facts that I knew before turn out to be dubious, based onquestionable sources or no sources at all. Most of the existing literature in western languages on

medieval Croatia is extremely poor; and frequently it is marred by nationalistic bias. A basic problem

making early Croatian history difficult for everyoneincluding the most serious scholarsis thescarcity of sources and the question of the authenticity of some of the few that do exist. Furthermore,

the authors of most of the sources for early medieval Croatia were distant from the events they

described. Either they lived in places distant from Croatia (e.g., Byzantium, Italy) or they lived

several centuries later...Byzantine writers knew little about Croatia...Most Byzantine historians didnot mention Croatia at all. Much of the information about medieval Croatian history comes from

later (seventeenth- and eighteenth-century) narrative histories. These were written by enthusiastic

people but contain a mixture of fact and legend; and since many of the documents they based their

works on are now lost, it is extremely difficult to judge whether their information came from reliable

sources or not[Fine 1994a, 248].

, , , . - (910.928..,

) (925..) . , .- . IV (1058. .1074. .) , ( ), ( ) . , (1075. .1089. .) - 200 (, ).

( ) ( -- ) :

9 9-

. 818. 822. , , . .

818. . [Einhard 1926].


11/272

11

1. . . [Macan 1992, 2831]. , ,

- , , 19- ,

2. 1102. . (1095.1116. .) Pactaconventa regna socia (. ), [Peri 1997,5260]10, - partes subjectae .

- 1102. .

., Pacta conventa 1102. . , ,

partes subjectae.11 : TheHungarians had gradually become a more active factor in the Balkans. They had occupied

considerable territory nominally Byzantine, conquering Sirmium and the surrounding region of

Srem. In addition, they annexed Croatia in 1102 and took over, as well, various cities in Dalmatia

which belonged to the empire [Fine 1994a, 234]. , , 1102. , . ,

, . 1091. 1102. : .

10 ,

.11

, : Groer Historischer Weltatlas.Zweiter Teil. Mittelalter 3435.- 1138. . 1254. . 1091. (Kgr. Ungarn) [Groer 1979, 3435+. - : Historical Atlas of the World. , 15.-

1200. - : Hungary, , , [Hammond 1984, 15].


12/272

12

. :In 1090, as the Croatian throne became vacant, chaos ensued and one of the baronial factions turnedto Ladislas to occupy it. The annexation of Croatia took place in 1091 without substantial resistance,

although a raid of nomadic Cumans in Eastern Hungary compelled him to return, leaving the

occupation of Dalmatia (the Latin towns of the shore and the islands) to his successor. For the timebeing Ladislas appointed his younger nephew Prince lmos as governor. Thus begun the historicassociation of the Kingdom of Hungary and Croatia, which lasted until the end of the First World

War [Kontler 1999, 63]. 79.- 13.- , .

, , ., 1102. . -

9.- 1918. . / , , ( ) . , . 1868. . 1102. . [Pavlievi 2000, 271273]. , 419 ( 1459. . 1878. .) !

, ,

. :

(. . , ) , - 12,

.

. - / 1995. . (.). , .

12

9.- . [1922].


13/272

13

/ 1941.1945. . 1991.1995. .13

, , . 1918. .

(. , )14 .15 , , . , , . , 1102. . , . 1000.- 1420./1433. . ( 1797. . 1918. .)

( 18. 1358. .) . (.

) . ( ) . , .

- (1652.1713. .) 1700. .

( CroatiaRediviva) , . , - . : Croatia Alba ( ) CroatiaRubea ( ).

. : Croatia Alpestris (), Croatia Maritima (, ,

13 [ 2002].

1991.1995. . [ 2005; Guskova 2003, 175301; Guskova 2003b, 232253]. - [Guskova 2003b, 251]. [ 1999; 2011]. 1990./1991. . , . , 24. / 1992. .: , , [ 2011, 102].14

, [Sotirovid 2007+.15

. 1990. . 1991. . 1918. . -

- . , .


14/272

14

), Croatia Mediterranea ( ) Croatia Interamnia ( ).16, . 1701. . 56 - .

( ) . , , ,... ., .17

. 19.- .18 .

16.- (1510. .) antemuralechristianitatis. 1371. . 1389. .

, . , , , (. ) , .19

, ( 1669!

20) 3000 . (.

16Pavao Ritter Vitezovid, Croatia rediviva: Regnante Leopoldo Magno Caesare, Zagreb, 1700.

17 [Sotirovid 2003].

18 ,

- 1700. . Politika povijest Hrvatske, Zagreb, 1990, Polet i

pa ilirstva, 18351843.19 [Mihaljid 1989].20

http://www.unizg.hr/homepage/


15/272

15

/Reliquiae Reliquiarum olim magni et inclyti regniCroatiae) , . 1. 1527. .

. 16.- , .

, , 22. 1593. . . ,

, . , , . Historiji Turskog/Otomanskog/ Carstva ( , , 1979. .) () (119.-) , , , ( ) , . . 1389. . , . : (, , ) - . , , . , ; ,

.21

. 1941. . .

21

1911. . .

. / 1911. . (http://www.kurir-info.rs/istina-zataskavana-102-godine-hajduk-iz-splita-su-osnovali-srbi-clanak-1135675).


16/272

16

1844. . ( ) ( 22) .

- ( ) 15.17. 1796.. ( 1812. .) 100.000 . - 1812. . ( ) . , . , , , , -

, . . 1881. - ( ) . - 16.- 1881. . . . , 16.- 1881. .: ( ) .23

, . 819. . .

, . (, , ),24 (banus, rex,

22http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/knjigeMHosmanskupninaslov

23 ., Groer Atlas zur Weltgeschichte, Westernmann

Schulbuchverlag GmbH, Braunschweig, 1985, Buch-Nr. 047126 1580.-

102103.- . (Serbien) ( ) . () 1699. . ( ) 115.- . , , , . .24

1102. . 1867. . - . - 1867. . .

1918. . , ., , . 1929. . , . , (, )


17/272

17

interex croatorum, .) 9.- . . (1944. .) ( ) .

(1873.1947. .) 245 ( : !) 1102 .. [Horvat 1924]. 925. . 1102. . 16 (). , , 16 ! 25 , . . .26

, . (Lietuvos Didioji Kunigaiktyst - LDK)

1815. . 73.- Atlante Storico, Instituto geografico de Agostini S.p.A.,Novara, 1987.25

. : Izvorni materijal na osnovi kojega jo i anas stvaramozakljuke o Tomislavuvrlo je oskudan i velikim dijelom nepouzdan. O njemu nema nijednoga kamenog natpisa, a izvornije materijal drugorazrean: svega jena reenica u Kronici arkiakona Tome, akle pisca XIII stoljeda, i jo nepouzanijiLjetopis Popa ukljanina. O spomenutih izvora iskae svojom vrijenodu pismo pape Ivana X koje je stvarnonajragocenije svjeoanstvo o tom hrvatskom vladaru [Klaid 1990, 72+. , ( ) . . , , ,

1.500.000 [Macan 1992, 31].26 . . .


18/272

18

, , .27 () . .

/ [Orlov, Saganovich 2001].28

- .

. 1996. . , , , .

( 1941. . ).29 , 1937. . 1939. . 1991. . :

, ,

. , ' .

, - - !30

, . , ,

: -

27 [Kiaupa 2000; Guaviius 1999].

28

[Ioffe 2003, 12631266].29

: r. Stjepan Srkulj, r. Josip Luid. Hrvatska povijest u dvadeset pet karat.Proireno idopunjeno izdanje. Zagreb: Hrvatski informativni centar, TRSAT, 1996 (ISBN 983-174-030-5, str. 115).30

, . ,

. . . , .


19/272

19

, 1102. .

Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira eksa povodom obiljeavanja Dana neovisnosti Zagreb, 7. listopada 2004. http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1336&sec=421( 6. 2012. .)

Atlante Storico. Novara: Instituto geografico de Agostini S.p.A., 1987.

Berend, Ivn T. & Rnki, Gyrgy. East Central Europe in the 19th and 20th centuries. Budapest:

Akadmiai Kiad, 1977.

Bideleux, Robert, Jeffries, Ian.A History of Eastern Europe. Crisis and Change. London-New York:

Routledge, 1998.

Castellan, Georges. History of the Balkans. From Mohammed the Conqueror to Stalin. New York:

Columbia University Press, 1992.

Einhard.Annales regni Francorum, Monumenta Germaniae historica (ed. Pertz). Hannover, 1826.

Fine, John V. A. JR. The Early Medieval Balkans. A Critical Survay from the Sixth to the Late

Twelfth Century. Ann Arbor: The University of Michigan Press, 1994a.

Fine, John V. A. JR. The Late Medieval Balkans. A Critical Survay from the Late Twelfth Century to

the Ottoman Conquest. Ann Arbor: The University of Michigan Press, 1994b.

Groer Atlas zur Weltgeschichte. Braunschweig: Westernmann Schulbuchverlag GmbH, 1985,Buch-Nr. 047126.

Groer Historischer Weltatlas. Zweiter Teil. Mittelalter, Herausgegeben vom BayerischenSchulbuch-Verlag (Redaktion: Josef Engel), Mnchen: Bayerischer Schulbuch-Verlag, 1979.

Gudaviius, Edvardas. Lietuvos istorija. I tomas. Nuo seniausi laik iki 1569 met. Vilnius:Akademinio skaut sjdio vydno fondas ikagoje-Lietuvos raytoj sjungos leidykla,1999.

Guskova, Jelena.Istorija jugoslovenske krize (19902000). Knjiga prva. Beograd: Izdavaki grafikiatelje M, 2003a.

Guskova, Jelena. Istorija jugoslovenske krize (19902000). Knjiga druga. Beograd: Izdavakigrafiki atelje M, 2003b.

/ 1911: http://www.kurir-info.rs/istina-zataskavana-102-godine-hajduk-iz-splita-su-osnovali-srbi-clanak-1135675


20/272

20

Historical Atlas of the World. Maplewood, New Jersey: Printed by Hammond incorporated, 1984.

Horvat, Josip.Politika povijest Hrvatske. Zagreb, 1990.

Horvat, Rudolf.Povijest Hrvatske. Zagreb, 1924.

Ioffe, Grigory. Understanding Belarus: Belarusian Identity. Europe-Asia Studies, Vol. 55, No. 8,2003, 12411272.

Janos, Andrew C. East Central Europe in the Modern World: The Politics of the Borderlands from

Pre- to Postcommunism. Stanford, California: Stanford University Press, 2000.

Johnson, Lonnie R. Central Europe. Enemies, Neighbors, Friends. New York-Oxford: Oxford

University Press, 1996.

Kiaupa, Zigmantas; Kiaupien, Jrat & Kunceviius, Albinas. The History of Lithuania Before1795. Vilnius: Lithuanian Institute of History, 2000.

Klai,Nada.Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb: Globus, 1990.

Kontler, Lszl.Millenium in Central Europe. A History of Hungary. Budapest: Atlantisz PublishingHouse, 1999.

Macan, Trpimir. Povijest hrvatskoga naroda. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske-kolskaknjiga, 1992.

Mihalji, Rade. The Battle of Kosovo in History and Popular Tradition. Belgrade: BIGZ, 1989.

Orlov, Vladimir & Saganovich, Gennadz. Desyat vekov Belorusskoi istorii. Vilnius: NashaBuduchynia, 2001.

Pavlievi, Dragutin. Povijest Hrvatske. Drugo, izmijenjeno i znatno proireno izdanje sa 16povijesnih karata u boji. Zagreb:Naklada P.I.P. Pavii, 2000.

Peri,Ivo.Povijest Hrvata. Zagreb: Centar za transfer tehnologije, 1997.

Rajievi-Psunjski, Velia. Hrvati u svetlu istorijske istine. S predgovorom Zmage JeliniaPlemenitog. 2006 (originalno izdanje iz marta 1940. g., Beograd).

Sotirovi, Vladislav B. The Idea of Greater Croatia in the Seventeenth-Century. Conferenceproceeding material Statehood Beyond Ethnicity: Comparative and Trans-National

Perspectives in Europe, Sdertrns hgskola, University College Baltic and East EuropeanGraduate School, Fleminsberg near Stockholm, 2003, 149189.


21/272

21

Sotirovi, Vladislav B. Creation of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, 19141918. Vilnius:Vilnius University Press, 2007.

Srkulj, Stjepan & Josip, Lui. Hrvatska povijest u dvadeset pet karata. Proireno i dopunjenoizdanje. Zagreb: Hrvatski informativni centar, TRSAT, 1996.

Stirk, Peter. (ed). Mitteleuropa. History and Prospects. Edinburgh: Edinburgh University Press,

1994.

Sugar, Peter F. Southeastern Europe under Ottoman Rule, 13541804. Seattle-London: Universityof Washington Press, 1977.

, ( ). . .: , 2005.

, . . . :, 2002.

. . : . , . XIII, 4750, 2011.

, . . , , 19411945. , 1999.

, . , . , 1922.


22/272

22

Vladislav B. Sotirovi

CROATIAN HISTORIOGRAPHY OF RIGHTS AND THE SERBS

Abstract: The aim of this article is to present the main tasks of and methods in writing

Croatian politically colored historiography of rights of Croatia and Croats with references to theSerbs and their history. Writing and rewriting of the history of the Croats and Croatia within the

framework of the historical rights had and have for the ultimate goal to prove thousand years ofCroatian statehood and status of the Croats as historic nation. A specific aim was to minimizereally subordinated position of the Croat national history compared to the national histories of the

Croat neighbors but above all compared to the history of the Serbs as exactly the Serbs have been

traditional regional rival to the Croats.

Keywords: Croats, Croatia, history, South Slavs, Southeast Europe, Serbs

, 1941. .1945. .


23/272

23

, ,

, , ,


24/272

24

925

. .

925


25/272

25

.

.


26/272

26

KRITIKA INTERPRETACIJE FILOLOKIH STAVOVA VUKASTEFANOVIA KARADIA OD STRANE JUGOSLOVENSKE

INTEGRALISTIKE FILOLOGIJE

Cilj ovog teksta je da doprinese to boljem rasvetljavanju problematike (pravilne) interpretacijenauno-filolokog rada Vuka Stefanovia Karadia u kontekstu nacionalne identifikacije Srba iHrvata. Fokus istraivanja je ovom prilikom usmeren na preispitivanje (zvaninih) stavova tzv.jugoslovenske integralistike filologije31 o naunom doprinosu ovog vrsnog junoslovenskogfilologa i etnologa po spomenutom pitanju. elja mi je da ovim lankom doprinesem to boljemrazumevanju autentinih naunih stavova Vuka St. Karadia.

Poetkom XIX veka je meu Srbima i Hrvatima jezik sve vie i vie shvatan kao jedan od najbitnijihelemenata etnike samosvesti pa stoga nije ni udo to se u to vreme vodi velika borba meunacionalnim javnim radnicima oko zatite pravog nacionalnog jezika. Tako je Poeanin Antun

Nagy (1774. g.1847. g.), izdava Novog i starog kalendara hrvatskog, godine 1818. kajkavskugrafiju zamenio slavonskom (tokavskom) smatrajui da je to pravi materinski jezik Horvatov,Slavoncem i Dalmatinom. Meutim, samo godinu dana kasnije, svetenik iz Jaske Toma Mikloui(1767. g.1833. g.) je izdao Stoletni kalendar u kome se zalagao za optu upotrebu hrvatskog jezika,ali kajkavskog idioma koji je smatrao za izvorni hrvatski jezik a ne slavonski jezik, odnosnotokavsko nareje koje je smatrao srpskim nacionalnim govorom. Ova dva navedena primeraukazuju da je poetkom XIX veka, kada se oblikovala kulturno-nacionalna politika narodnih

preporoda kod Srba i Hrvata, bilo i onih hrvatskih javnih radnika i inteligencije koja je jo uvek bilau dilemi: ta je hrvataski nacionalni jezik? Za razliku od njih, pioniri slavistike su u istom tom

periodu imali mnogo jasniju predstavu o etnolingvistikom razdvajanju Hrvata od Srba, tj. ta je tosrpski a ta hrvatskijezik. Meutim, njihovi stavovi su sistematski zaobilaeni u obe prve dveJugoslavije pa su stoga bili dosta zapostavljenini ili se nisu ni izuavali na katedrama za slavistiku iz

prostog razloga jer se nisu uklapali u osnovnu (politiku i naunu) doktrinu integralnogjugoslovenstva.

Naime, vodei slavisti s kraja XVIII, prve polovine i sredine XIX veka, pre svega Pawel Josefafaik, Josef Dobrovsk, Jernej Kopitar i Franc Mikloi su tvrdili da je izvorni govorni jezikSlovenaca bio kajkavski dijalekt, Hrvata akavski (i kasnije delom kajkavski kao posledicakroatizacije kajkavskih Slovenaca) a Srba tokavski [Dobrovsk 1792/1818; Kopitar 1810; Kopitar1984; Mikloi 1852/1879; afaik 1826; afaik 1833; afaik 1955. Uporedi sa Kollr 1835].Ovakvo miljenje je izneo, na primer, P. J. afaik (1795. g.1861. g.) u svom delu Slowansky

31Po autorima jugoslovenske integralistike filologije porazumevam sve one naune ranike koji su u obe prve ve

Jugoslavije zastupali stavove o etnolingvistikom jeinstvu Srba i Hrvata, onosno Srba, Hrvata i Slovenaca, okazujudida se tu radi o dva oka u glavi (Srbi i Hrvati), troimenom narodu (Srbi, Hrvati i Slovenci), dva brata od iste majke (Srbi i

Hrvati) ili o troplemenom narodu (Srbi, Hrvati i Slovenci). U prvoj Jugoslaviji se akcentovalo etnolingvistiko jeinstvoSrba, Hrvata i Slovenaca, ok se u rugoj naglaavalo jeziko zajenitvo samo Srba i Hrvata. U osnovi njihovog miljenja

se nalazio stav da Srbi i Hrvati, ili pak Srbi, Hrvati i Slovenci, govore jednim jezikom razdeljenim na regionalne dijalekte.to se tie filologa, klasini su primeri Viktora Novaka (Hrvat) i Aleksanra Belida (Srbin). Meu istoriarima je ovojplejadijugoslovenskih integralista pripaao npr. Vlaimir Dorovid (Srbin iz Mostara).


27/272

27

nrodopis, Praha, 1955. (prvo izdanje 1842. g.), stranice 146159. U ovom delu je afaik nazvaojezik kojim se govorilo u Dalmaciji srpski jezik. Ovakav afaikov stav je bio estoko kritikovanod strane Vjekoslava Babukia, jednog od najeminentnijih voa hrvatskog Ilirskog pokreta, koji jenazivao jezik stanovnika Hrvatske i Dalmacije horvatski [Babuki 1842]. Na taj nain su pioniri

slovenske filologije kajkavski dijalekt (pravilnije reeno nareje) pripisali etnikim Slovencima dokje etnikim Hrvatima ostao akavski dijalekt kao izvorni i delom kajkavski kao posledicakroatizacije Slovenaca. Tako je etnika teritorija hrvatskog naroda svedena od strane prvihspecijalista za slovensku filologiju na prostor govornog akavskog dijalekta to e rei na teritorijuIstre, severozapadni deo istone obale Jadranskog mora i ostrva u severnom Jadranu. Npr., iz radovaPawela Josefa afaika se vidi da je on veoma dosledno razlikovao Srbe rimokatolike i unijate(tokavce) od Hrvata (akavce i delom kajkavce). Shodno ovakvom njegovom stavu, nije nikakavkuriozitet to je u knjizi Slowansky nrodopis afaik ubrojao meu srpske tokavske rimokatolikeknjievnike Dubrovnika, Bosne, Hercegovine i Dalmacije i Ljudevita Gaja kome je maternji jezik

bio kajkavskipored nemakog (oba roditelja su mu bili Nemci). To se dogodilo jednostavno stoga

to je za afaika hrvatska knjievnost svedena na akavtinu i delom kajkavtinu, a poto jekajkavac Gaj poeo da pie tokavskim jezikom on je stoga ubrojan u srpske pisce [afaik1955,114] (t. ispravnije bi bilo rei u pisce koji su pisali srpskim jezikom). Sledei istu logikurazmiljanja i primenjujui svoje struno znanje, drugi slavista iz iste epohe, Slovenac Jernej Kopitar(1780. g.1844 g.) je takoe veoma jasno razlikovao Srbe od Hrvata na osnovu njihovih razliitih

jezika. Tako je on rimokatolike okce kojima je govorni jezik bio tokavski smatrao, kao i Vuk S.Karadi, za Srbe a ne za Hrvate.

Na gore navedene stavove, koji su za pro-jugoslovenski orijentisane slaviste, a naroito filologesledee generacije(a) (npr. Vatroslav Jagi), oficijelno zastareli jer je u meuvremenu(jugo)slavistika filologija napredovala do te mere da je utvrdila da su odvajkada Hrvati govorili ikajkavicom i akavicom i tokavskom ijekavicom/ikavicom mogu se staviti dve krucijalne primedbe:

1) miljenja pionira slavistike o distribuciji srpskog, hrvatskog i slovenakog jezika do drugepolovine XIX veka (tj. do poetka procesa kroatizacije katolikih tokavaca u Bosni,Hercegovini, Bakoj, Slavoniji i Junoj Dalmaciji) se moraju tretirati kao autentiniistoriografski izvori za to vreme (od kraja XVIII do druge polovine XIX veka) o kome piu i ukome su iveli, dok se to ne moe rei za tekstove sledeih generacija (jugo)slavista jer oni piuo vremenu u kome nisu iveli i o dobu kojenisu doiveli, i

2) tvrenja novih generacija (jugo)slavista koja pobijaju miljenja prve generacije slavista semoraju tretirati sa velikom rezervom jer ona nisu zasnovana na novootkrivenim epohalnimistoriografskim izvorima jer takvi izvori u meuvremenu nisu ni pronaeni.

Drugim reima, i jedni i drugi su koristili manje vie iste izvore ali se dolo do razliitih rezultata.Zato? Odgovor je jednostavan: sledee generacije slavista su neopravdano retroaktivno u istorijskoj

perspektivi primenile faktografsko stanje koje je postojalo u njihovom vremenu ivljenja i naunograda (veina katolikih tokavaca se izjanjavala kao etnolingvistiki Hrvati) bilo iz politikih ilinacionalnih razloga (klasian primer je sluaj Dubrovake Republike). Ovo naravno neznai da su

pioniri slavistike bili neosporno u pravu ali znai da su oni bili daleko blie vremenu o kome su


28/272

28

pisali. Metodoloki, njihovi stavovi automatski imaju jau teinu i naunu vrednost od njihovihmlaih kolega ukoliko se radi u oba sluaja o korienju istih izvora a o tome se upravo i radi.

Da su gore navedena miljenja tzv.pionira slavistikebila jo uvek relevantna za inostrane, ali ne i zajugoslovenske, filologe ak i stolee kasnije potvruje i primer nemakog filologa A. Leskiena kojije decidno tvrdio 1914. g. da je jedino akavski dijalekt izvorni hrvatski jezik [Leskien 1914, XX].Na jugoslovenskim prostorima se poelo sa preispitivanjem glavne filoloke doktrine jugoslovenskihintegralista tek u doba jugoslovenske politike krize (tj. kada su se stvorili politiki uslovi za to) pa jeu tom kontekstu srpski lingvista P. Ivi tvrdio na kraju XX stolea isto ono to i oci slavistike dvastolea ranije npr. da se hrvatsko ime meu kajkavcima rairilo tek od druge polovine XVII veka[ 1990, 10].

Poetkom XIX veka inicijatori lingvistiko-kulturolokog prepoznavanja nacionalne pripadnostimeu Junim Slovenima su bili pripadnici male grupe intelektualaca koja je bila inspirisananemako-romantiarskim idealizovanjem narodnih pesama i drugih folklornih tvorevina. Ova grupaintelektualaca je u stvari odreivala grupnu

pripadnost na osnovu zajednikih tradicija.Nacionalna inteligencija toga doba je otkrila svojmaternji jezik koji je ubrzo proglaen nacionalnim

jezikom itave etnike grupacije koja poseduje istuili slinu tradiciju, kulturu, obiaje itd. Meutim,ovaj novootkriveni maternji jezik (tj. govorninarodni jezik) nije bio u isto vreme i nacionalni

knjievni jezik, odnosno zvanini jezik kulture.

Tako je Ljudevit Gaj (1809. g.1872. g.) izdao1830. g. u Budimu brouru Kratka osnovahrvatsko-slavenskoga pravopisanja u kojoj je izneo

predlog za novi pravopis Hrvata na kajkavskom

jezikom podruju. Gaj je tako poeo saortografskom reformom prema ekoj grafiji iz XVveka a u cilju smanjivanja razlika izmeuknjievnog i govornog jezika Hrvata.

to se tie moderne srpske kulture, ali isto tako i srpskog novovekovnog nacionalizma,karakteristino je to da je jedan srpski intelektualac, Vuk Stefanovi Karadi, ispunio tri nunanacionalna zadatka u vremenskom periodu od pola stolea:

1) stvorio srpski knjievni jezik na osnovama maternjeg jezika, odnosno narodnog govora,2) sistematizovao narodnu tradiciju i kulturne tekovine, i3) definisao Srpstvo na lingvistikim osnovama.

Na taj nain su postavljeni vrsti temelji srpskoj nacionalnoj renesansi ali i optenacionalnomujedinjenju.

Moda je od svih Vukovih savremenika hrvatski slavista Vatroslav Jagi (1838. g.1923. g.) napisaonajupeatljiviji nekrolog Vuku, njegovom delu i njegovim sveukupnim zaslugama za itavu


29/272

29

junoslovensku kulturnu batinu i, prema Jagiu, jeziko jedinstvo Srba i Hrvata u svom deluZasluge Vuka tefanovia Karadia a koje je odlomak Jagieve rasprave Iz prolosti hrvatskogjezikatampane uKnjievniku, Zagreb, 1864.32Ipak, iroj javnosti nije poznato da je Jagi na samomkraju ovog lanka opravdavao Vuka to je sledio miljenje svih onih gore spomenutih slavista, a na

prvom mestu Kopitara, Dobrovskog i afaika, o razlikovanju Srba od Hrvata i njihovih jezika.Faktiki je Jagi na prvi pogled opravdavao Vukove stavove iz njegovog teksta Srbi svi i svuda.Meutim, na istom mestu Jagi iznosi tezu da su jezici ova dva naroda isti, tj. da postoji samo jedansrpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik ali ne i dva odvojena jezika i naroda kao to je to Vuk staviona papir godine 1836. a tampao 1849. g. Jagi obrazlae tu Vukovu zabludu time to autor lankaSrbi svi i svuda u vreme njegovog pisanja nije bio dovoljno upoznat sa pravim stanjem stvari na

ovom naunom polju jer navodno u to vreme slavistika jo uvek nije utvrdila pravu naunu istinu ojednom jeziku i narodu Srba i Hrvata, tj. o jednoj glavi sa dva oka i o jednom narodu sa dvaimena. Jagi je ipak na istom mestu preutao injenicu da je Vuksve svoje stavove iznete u lanku

Srbi svi i svudajo jednom i veoma decidno ponovio u svom odgovoru Bogoslavu uleku (1816. g.1895. g.) pa se shodno tome mora pobiti teza jugoslovenske (integralistike) filologije da je Jagiuvek bio dosledan sledbenik tzv. Vukove paradigme da su Srbi i Hrvati jedan lingvistiki narod. Niti

je Vukova paradigma autentino interpretirana (jer Vuk nije nikada tvrdio da ta dva naroda govoreistim jezikom) niti se Jagiev stav o Vukovoj zabludi usled navodno nepoznavanja novih naunihinjenica moe uzeti kao razlog za preformulisanje autentine Vukove paradigme onako kako je touradio Jagi jer je Vuk i kasnije sve do kraja svog ivota (1864. g.), poznajui ista nauna dostignuakao i Jagi (1864. g.), tvrdio isto to i 1836./1849. g. pa i pre toga (to ne znai da je bio neosporno u

pravu).

To se jasno vidi iz spomenutog sluaja Vukove diskusije sa ulekom. Naime, ulek je objavio uzagrebakomNevenu, 8, 1856. g. lanak Srbi i Hrvatikojim je pokuao da pobije glavne teze koje

je Vuk izneo u svom lanku Srbi svi i svuda. B. ulek (pohrvaeni Slovak) je tvrdio: a) da su Hrvati iSrbi jedan narod, b) da im je jezik jedan odnosno isti ili zajedniki, c) da im je stoga i knjievnost

pisana tim jezikom zajednika, i d) daih ak ni vera ne deli. Stoga on zakljuuje na kraju lanka: Izsvega ovoga to sada rekoh, vidi se da su Hrvati i Srbijedan narod, jednoga roda i kolienaAko su

pako bilijedan narod mora da su imali ijedanjezik, ta narodi se upravo jezikom razlikuju. Kakav je

to jezik bio, kojim Srbi i Hrvati onda govorahu, kad su ovamo doli, o tom se samo toliko zna, da jebio od prilike onaj isti, koji je i dan danas; nu potanko se to neda ustanoviti, budu da neima pisanih

spomenikah od one dobe: prepirati se dakle o tom, u em se je razlikovao jezik Hrvatah od jezikaSrbah, to e rei iztraivati Markove konake. Ako je moda i bilo kakve razlike u njihovu jeziku,nestade je za ono tisuu godinah neprestanoga obenja, mieanja i selenja [ulek 1856].

Od primarne je vanosti na ovom mestu istai injenicu koja je namerno ili ne promaklajugoslovenskim integralistikim filolozima kako u monarhistikoj tako i republikanskoj Jugoslavijida je ulek u nameri da podri svoj stav o narodnom i jezikom jedinstvu Hrvatai Srba, meutim,upotrebio i jedan ist falsifikat. Naime, u istom lanku je naveo tobonje Vukove rei iz teksta Srbisvi i svuda koje u stvari Vuk nikada nije napisao: i to da svi pametni Srbi i Hrvati priznaju, da su

jedan narod [ulek 1856].

32Ovaj Jagidev ra se moe nadi u: Jagid V., Izabrani kradi spisi, Zagreb, 1948, s. 1998.


30/272

30

Teritorija rasprostranjenosti tokavskih govora prema Pavlu Ividu

Da Vuk nije nikada bio miljenja da Srbi i Hrvati predstavljaju jedan etnolingvistiki narod jasno sevidi iz njegovog odgovora uleku u kome je Vuk bio izriit: i sad mislim da su se stari Hrvati u

jeziku razlikovali malo od Srba, i da su dananji akavci pravi njihovi ostaci i potomci, i da se popravdi samo oni mogu zvati Hrvatimaglavna su stanita dananjijeh akavaca ostrva ili otociJadranskoga mora od Istrije do iza KoruleHrvati po pravdi mogu se zvati: 1) Svi akavci; 2)


31/272

31

Kekavci u Kraljevini Hrvatskoj koji su se na to ime ve obikli. Srbi po pravdi mogu se zvati svitokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali [1861].

Jugoslovenska integralistika filologija takoe nije nikada elela da prizna da je Vuk u ovomodgovoru uleku (opravdano ili ne) otvoreno optuio hrvatske rodoljupce da namerno nastoje da

razore Srpstvo jer su oni jedini u Evropi odbacili osnovni princip etnike identifikacije, tj. da jedannarod moe govoriti samo jednim jezikom i proglasili Hrvate za narod koji kao maternji ima tri

jezika: tokavski, akavski i kajkavski/kekavski.

Konano, po Vuku, u tadanjoj Kraljevini Hrvatskoj u stvari pravi etniki Hrvati gotovo da i nisuiveli, jer je veina akavaca ivela izvan granica te kraljevine. Stoga je Vuk uveo novi pojam:

Hrvaani, a pod kojim se podrazumevaju svi stanovnici Kraljevine Hrvatske bez obzira na njihovuetniku pripadnost, za razliku od pojma Hrvat koji se moe odnositi samo na etnike Hrvate (tj.akavce) [ 1861]. Time je Vuk osporio osnovni princip teorije o hrvatskom dravnom

pravupo kome su svi stanovnici Kraljevine Hrvatske nazivani Hrvatima. On je smatrao da se onitrebaju nazivatiHrvaanima.

U obe velike Jugoslavije se filoloka doktrina o etnolingvistikom jedinstvu Hrvata i Srba, sroenoju sintagmama: jedna glava sa dva oka, jedan narod sa dva imena i dva brata od iste majkegradila na stavu da je izmeanost Hrvata i Srba u Krajini, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Sremu iSlavoniji (usled pomeranja stanovnitva u doba otomanskog osvajanja Balkana)presudno uticala dase tokom vremena meu njima prirodno razvije jedan jedinstveni (novo)tokavski dijalekt kaoknjievnijezik zasnovan na govoru oba naroda (svihSrba i veineHrvata).

Primetio bih da je, meutim, ista doktrina uporno izbegavala da preispita ovaj svoj stav, tj. da naosnovu ve poznatih relevantnih istoriografskih izvora (npr. Gajev tekst ije je Kolo? tampan u

Danici 1846. g. 31) ukae na mogunost drugaije istorijske i politike motivacije i pozadinenastanka zajednikog knjievnog jezika kod ova dva junoslovenska naroda.

Trebalo se ekati sa politikim raspadom Jugoslavije, a samim tim i integralistike filologije, da bi sepoelo sa preispitivanjem stavova iz prethodne epohe. Tako danas meu srpskim filolozima ima svevie pristalica teorije da je do pojave hrvatskog Ilirskog pokreta samo mali broj etnikih Hrvatagovorio tokavski i da su Ilirci namerno uzeli srpski jezik za jezik hvatskog naroda proglaavajuitokavski govor za knjievni jezik Hrvata (npr. [ 1997, 3850]). Drugim reima,

hronoloki posmatrano nisu srpski i hrvatski filolozi zajedno stvorili srpskohrvatskijezik, kao to setvrdilo, ve samo hrvatski.Na ovakva, drugaija, miljenja su jo u vreme prve Jugoslavije ukazivaliinostrani slavisti. Na primer, ruski filolog Boris Unbegaun je pisao da: U Hrvatskoj, tokavskaknjievnost datira tek od ilirske epohe, to jest druge treine XIX veka. Ova kasna pojava seobjanjava injenicom da je tokavski bio u Hrvatskoj uvezen dijalekt i da je, kao knjievni jezik,zamenio autohtoni kajkavski na kojem su prvi knjievni tekstovi pisani u XVI veku [1935/1995, 16].

Smatram da su ovakvi stavovi namerno zaobilaeni jer su u bitnosti naruavali koncepciju politikeintegralistikog Jugoslovenstva (u prvoj) i bratstva i jedinstva (u drugoj Jugoslaviji). Iz istog

razloga se u mnogim izdanjima izabranih pa ak i sabranih dela Vuka S. Karadia nije moglo nai


32/272

32

mesta i za lanak Srbi svi i svuda a sami Vukovi stavovi o etnolingvistikoj distribuciji Srba i Hrvatasu interpretirani prema klieima vaee dravne politike.

Slian sluaj je bio i sa stavovima Milana Reetara, rimokatolikog Srbina iz Dubrovnika, slaviste iprofesora (1860. g.1942. g.) o etnolingvistikoj pripadnosti Dubrovnika i njegovog geografskog

zalea. Naime, u obe prve dve Jugoslavije Reetar je tumaen kao pobornik teorije i doktrine ojednom narodu sa dva imena (uglavnom na osnovu njegovog teksta: Mea culpa, , III/2 (april),1912). Tako je npr. predstavljen Reetar u (13901930) Viktora Novaka (, 1930). Meutim, u drugoj Jugoslaviji, Reetar je uziman i ukontekstu opravdanja Jagievog stava da Dubrovako kulturno naslee pripada hrvatskom a nesrpskom nacionalnom nasleu (ukoliko ono treba da se deli) jer je trebalo potkrepiti fakat da seDubrovnik naao u hrvatskoj a ne u srpskoj federalnoj jedinici. Za to je posluila injenica da jeReetar bio urednik edicije Stari pisci hrvatski koju je upravo Jagi i pokrenuo (1869. g.) a u kojoj jeobjavljeno dosta dubrovakih pisaca.

Moja primedba na ovom mestu je da seovom prilikom zaboravljalo (namerno ili ne) da na osnovu

Reetarog stava da su Srbi i Hrvati dva imena za isti narod ne proizilazi da je on smatrao da jedubrovaka knjievnost iskljuivo hrvatska ve i hrvatska i srpska. ak ta vie, verovatno iz

politikih razloga, nije akcentovan njegov stav da ako treba deliti dubrovako kulturno nasleeizmeu Hrvata i Srba, onda po jezikom kriterijumu (tj. etnikom) Dubrovnik pripada Srbima a neHrvatima.

Naime, uvek se nekako zaobilazilo nekoliko bitnih stavova iz naunog rada ovog vrsnogjunoslovenskog filologa koji je bio odlian poznavalac dubrovake arhivske grae.Tako je Reetar

napominjao u svom lanku Die akavtina un deren einstige und jetzige Grenzen, Archiv frslawische Philologie, XIII, 1891. g., da akavtina nije nikada dopirala do Dubrovnika, i ovaj gradje od poetka bio tokavski [Reetar 1891, 383]. Reetarova teza je bila da su Dubrovnik i njegovozalee do reke Neretve, tj. istona Hercegovina, oduvek bili naseljeni samo Srbima jer se na ovojteritoriji govorilo tokavskim ijekavskim dok se nacionalna teritorija Hrvata svodila na teritorijuzapadno od reke Neretve gde se govorilo akavskim i ikavskim (uz napomenu da su ovi govorimeusobno veoma slini); tj. da su dubrovani etniki Srbikojima je maternji jezik bio srpski ali istotako da se oni nisu oseali Srbima (ve Dubrovanima) iz prostog razloga jer nisu iveli u srpskojdravi za koju se i vezivao etnonim srpski [ 1894]. Drugim reima, Dubrovani su vezivali

pojam Srpstva samo za stanovnike srpske drave kojoj nikada nisu pripadali (jer su uspevali daouvaju svoju politiku nezavisnost) pa se stoga i nisu oseali Srbima (tj. stanovnicima draveSrbije). To naravno nikako ne znai da su se dubrovani oseali Hrvatima (shodno objanjenju danisu bili pravoslavci ve katolici) jer istoriografski izvori to ne potvruju.33ak ta vie, BranislavBrbori napominje da se u dubrovakom arhivu mogu nai na desetine dokumenata na latinskom

jeziku u kojima se dubrovaki jezik nazivao lingua serviana ali nikada kao lingua croata. B. Brboritvrdi da je u Dubrovniku vekovima postojala nekakva svest da Dubrovani pripadaju Srbima igovore srpskim jezikom, dok meu Dubrovanima nema hrvatske etnojezike svesti pre druge

polovine XIX. veka[2001, 4344, 68], tj. pre nego to je Dubrovnik sa okolinom postao

33 O ovoj problematici videti u: ., to je pregovor njegovoj

A , , 1894.


33/272

33

deo rimokatolike Habsburke Monarhije koja je smiljeno vodila politiku kroatizacije ovogpodruja.

Reetarov principijelni stav po pitanju Dubrovnika je bio da Dubrovnik i njegovo duhovno blago netreba deliti izmeu Srba i Hrvata (to se uvek naglaavalo u projugoslovenskoj filologiji), ali ako seto mora uiniti onda Dubrovnik pripada sigurno Srbima a ne Hrvatima i to prevashodno na osnovugovornog jezika.34Meutim, ovakvi stavovi o teritorijalnoj deobi ukoliko do nje mora da doe su biliod strane jugoslovenskih integralistikih ortodoksa unapred proglaavani za izmatine jer sunaruavali koncept integralnog jugoslovenstva pa su stoga i sistematski zaobilaeni. Naroito je toraeno u titoistikoj Jugoslaviji jer je Reetarev princip deobe znaajno naruavao praktino reenjefederalistikog razgranienja unutar socijalistike dravne zajednice.

U osnovi se Reetar slagao sa Vukom (koji je takoe napominjao da Srbi i Hrvati govore slinimjezicima ali da ipak postoji dovoljno uoljiva etnojezika razlika izmeu njih). Da je Milan Reetarbio na liniji autentine Vukove paradigme (a ne one interpretirane od strane jugoslovenskihintegralista) potvruje i to da je on takoe bio miljenja da su tokavski ikavci u stvari bili biviHrvati akavci koji su primivi tokavtinu uneli u nju akavske elemente. Vuk Stefanovi Karadi

je izneo ovo miljenje, koje se relativno esto navodilo u radovima jugoslovenskih filologa, u svomlanku Srbi i Hrvati iz 1861. g. gde kae: Ikavciza koje ja mislim da su negda bili akavci pakse posrbili poslije kad su Srbi iz Bosne i Hercegovine bjeei od Turaka navalili u njihovekrajeve

Ipak, nekako se zaboravljalo da je Vuk izneo jojednu teoriju o etnogenezi ikavaca i to u (faktikianatemisanom i ekskomuniciranom) lanku Srbi svi i svuda u fusnoti 15 gde kae: Gdjekoji nai

ljudi misle i govore da su brau nau zakona Rimskoga (rimokatolike Srbe, tj. tokavce primedbaV. S.) na ovo izgovaranje i nagovorili i natjerali njihovi svetenici, da bi ih od nas (pravoslavne Srbe,tj. tokavce primedba V. S.) bolje odvojili. Ovo e slabo ko za istinu primiti; ali svatko mora

priznati da su potomci mnogijeh naijeh ljudi koji su zakon Rimski primili, navalice ostavilipreanji svoj govor i primili ovaj da bi se od preanje brae svoje jo vie razlikovali a meu novujo lake umijeali. Zakljuio bih na ovom mestu da je selektivno iznoenje filolokih stavova Vukai Reetara nakon Drugog svetskog rata bilo i u funkciji dnevne politike bratstva i jedinstva koja jetrebalo da da filoloku osnovu politikom razgranienju izmeu srpske i hrvatske federalne jediniceu titoistikoj Jugoslaviji.

Jedan od najveih protivnika gorespomenutog Reetarovog miljenja je bio upravo njegov tast, usvoje vreme vodei hrvatski filolog Vatroslav Jagi (po roenju kajkavac), koji je u lanku

Nekoliko napomena povodom rasprave M. Reetara o akavtini, tampanog uArchiv fr slawischePhilologie, XIII, 1891. g., tvrdio da se ne moe dokazati da je Dubrovnik bio oduvek tokavski. Ponjemu: Naelna se pogreka krije u krivo postavljenim premisama, kao da kod Srba i Hrvata imamo

posla sa dva, i ba samo sa dva strogo razluena nareja (ili ak jezika!), od kojih je jedan od poetkapa do danas bio i zvao se tokavski, a drugi isto tako od poetka pa do danas akavski. Stoga jeJagi na istom mestu zakljuio da ovaj biser (Dubrovnik primedba V. S.) pripada jednako

34

Vieti takoe o ovom problemu i Reetarovu pristupnu beseu Srpskoj kraljevskoj akademiji 1940. g. pod naslovom: . Ovu beseu je akaemicima u Reetarovom osustvu proitao taanji presenikAkademijeAleksanar Belid.


34/272

34

jednima i drugima (Srbima i Hrvatima primedba V. S.) [Jagi 1891]. Faktiki je Jagi bio protivteze da je reka Neretva predstavljala od vajkada demarkacionu liniju izmeu srpskog i hrvatskog

jezika i naroda po kojoj je zapadna Hercegovina hrvatska u kojoj se govori ikavski, a istonaHercegovina srpska u kojoj se govori ijekavski.

Dubljom analizom i pravilnom interpretacijom Jagievih stavova se mora pobiti integralistika tezajugoslovenske filologije po kojoj je ovaj hrvatski filolog sledio Vukovu paradigmu [1967] paje stoga i bio proglaavan kao veliki jugoslovenski rodoljub i Hrvato-Srbin (kako je sam sebe estonazivao). Naime, ve u godini Vukove smrti (1864.) Jagi je izneo stavove koji se drastino razlikujuod Vukovih i kojih se i kasnije u osnovi pridravao: 1) Srbi i Hrvati se ne razlikuju po jeziku jer surazlike u njihovim govornim narejima zanemarljive (Vuk je pisao o maloj ali dovoljnoj razlici ugovorima ova dva naroda), i 2) razlike izmeu Srba i Hrvata su zasnovane na njihovoj verskoj

podeljenosti, razliitim pismima i istorijskoj prolosti (upravo ono to je Vuk uporno pobijao da vera,istorijsko iskustvo i pismo ne ine ethnos ve samo i prvenstveno jezik) [Jagi 1864]. Stoga bih

izneo hipotezu da je upravo Jagi bio rodonaelnik filoloke paradigme prihvaene u socijalistikojJugoslaviji da ipak treba traiti u okviru jednog, ali ne i jedinstvenog, jezika Srba i Hrvata tzv.granice koje spajaju a koje su konano dovele do ozvaniavanja nacionalno-republikihvarijantskih razlika u okviru srpskohrvatskog jezika a koje su konano kodifikovane kao posebni

jezici nakon raspada zajednike drave. Praktino primenjujui Jagieve stavove na sluajDubrovnika nije ni udo to se on naao u zajednikoj jugoslovenskoj dravi (jer Hrvati i Srbi imaju

jedan jezik) ali u hrvatskoj nacionalnoj republici (jer se ipak kao narodi razlikuju po veri i pismu) jer

su za Jagia svi rimokatoliki tokavci bili Hrvati (dok su za Vuka bili Srbi). U svakom sluaju, i bezobzira ko je u pravu, treba napustiti ranije tvrenje o Jagiu kao vukovcu.

U svojoj reformi srpskog knjievnog jezika Vuk se rukovodio idejom da nacionalni knjievni jezikmora biti zasnovan na narodnom govornom jeziku prema devizi pii kao to govori i itaj kao to

je napisano. Jedna od osnovnih ideja koja se krila iza ove devize i Vukove reforme bila je ideja oduhovnoj integraciji itavog srpskog naroda. Uvreilo se miljenje u prethodnih sedamdesetakgodina meu srpskim filolozima da je upravo Vuk, bar to se tie Srba (a verovatno i meu svimJunim Slovenima), bio rodonaelnik ove ideje i prvi duhovni ujedinitelj Srpstva. Meutim, smatramda je ovu ideju, kao i jeziki koncept spiritualnog ujedinjenja svih Srba ma gde oni iveli, prvi putformulisao ne Vuk ve Dositej Obradovi (1738. g.1811. g.) pred kraj XVIII veka u tekstu PismoHaralampijutekstu koji je deo njegovog autobiografskog dela ivot i prikljuenija (1783. g.). Tu

je Dositej jasno stavio do znanja da je glavni razlog zato se opredelio da pie na narodnom jezikusledei: Moja e knjiga napisana biti isto srpski, kako god i ovo moje pismo, da je m ogu razumetisvi srpski sinovi i keri, od Crne Gore do Smedereva i do BanataKo ne zna da itelji rnogorski,hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje mua), slavonijski, sremski, baki i banatski(osim Vlaha) jednim jezikom govore?zakon i vera mogu se promeniti, a rod i jezik nikadaZasav dakle srpski rod ja u prevoditi slavnih i premudrih ljudi misli i sovjete, elei da se svi

polzujuja u pisati za um, za srce i za naravi loveeske, za brau Srblje, kojega su god oni zakonai vere [ 1975]. Jasno je iz ovog navoda da Dositej i pre Vuka i pre ostalih slavistarazlikuje narode ne po veri ve po jeziku.

Poznato je da je susret u Beu i uopte poznanstvo Vukovo sa Slovencem Jernejm Kopitarom(1780. g.1844. g.) presudno uticalo na ovog prvog da otpone sa reformom srpskog knjievnog


35/272

35

jezika. Zanimljiva je hipoteza, koju jo uvek treba dokazati (a to zavisi od novih izvora ukoliko budupronaeni) da je Kopitar podstiui Vuka na ovaj korak imao skrivene politike ciljeve. Naime,prema ovim istraivaima, Kopitar se kao austroslavista borio da ukljui to vei broj Slovena uokvire Habsburke Monarhije. Da bi pridobio Srbe za taj svoj politiki cilj primenio je strategiju

odvajanja Srba od Rusa a to se po njemu moglo najbolje sprovesti ako Srbi odbace posrbljenruskoslovenski jezik kao svoj knjievni jezik i ponu pisati svojim narodnim jezikom (npr.[ 1997, 2526]). U svakom sluaju, Vuk je prihvatio Kopitarovu ideju o srpskomgovornom (narodnom) jeziku kao srpskom nacionalnom knjievnom jeziku.

Vuk Stefanovi Karadije reformiui, tj. faktiki stvarajui, srpski knjievni jezik u prvoj poloviniXIX stolea uzeo ijekavski izgovor tokavskog nareja centralnih i istonih delova Hercegovine zanjegovu formu. Vuk je odluivi se za narodni govorni jezik kao knjievni jezik Srba u poetkusmatrao da svako treba da pie onim izgovorom koji mu je bio maternji, tj. ekavci ekavicom, ijekavciijekavicom i ikavci ikavicom. Meutim, ubrzo je ustanovio da ovakvo demokratsko reenje ne

dovodi do faktikog duhovnog ujedinjenja Srba pa se konano opredelio samo za jedno nareje i toza tokavsku ijekavicu. Razlog za ovakav izbor je bio trojake prirode: 1) ovim izgovorom su mu

pevane narodne junake pesme koje je Vuk sakupljao, 2) Vuk je smatrao da je hercegovaki izgovortokavskog nareja najistiji odnosno najblii pravom narodnom jeziku, i 3) ovim izgovorom segovorilo u njegovom rodnom Triu u zapadnoj Srbiji koja je bila naseljena upravo imigrantima sa

prostora istone Hercegovine. On je u stvari izabrao izgovor svog rodnog kraja [Ivi 1997, 38]35,odnosno dijalekat i izgovor njegovih hercegovakih predaka iz Drobnjaka.36

Jedan od po meni pogreno datih odgovora u doba jugoslovenske integralistike filologije na pitanjeta se trebapodrazumevati pod tzv. junim narejem u (biblijskom dokumentu za jugoslovensku

integralistiku) Bekom knjievnom dogovoru. Vuk je i pre 1850. g. na nekoliko mesta imenovaodijalekte za koje je smatrao da pripadaju jedinstvenom srpskom jeziku. Tako, u Vukovoj tzv.

Primjetbikoja je deo njegove Pismenice srpskoga jezika, Be, 1814. g., izvrena je podela srpskogjezika, tj. tokavtine, na tri nareja: 1) hercegovako, 2) sremsko i 3) slavonsko [ . 1968, 112]. Podela je izvedena na osnovu kriterijuma zamene glasa jat. Ali,Vuk je u PredgovoruSrpskog rjenika, Be, 1818. g., ova tri izgovora nazvao: 1) ercegovako, 2)

sremsko i 3) resavsko, dok je, meutim, u Bekom knjievnom dogovoru iz 1850. g. spominjao: 1)juno, 2) istonoi 3)zapadnonareje.

Zvanina (dravna) filologija u obe prve dve Jugoslavije je decidno tvrdila da se Vuk sa ostalimpotpisnicimaDogovora 1850. g. opredelio da tokavski izgovor postane zajedniki knjievni jezik iSrba i Hrvata a to takoe povlai i zakljuak da je Vuk smatrao da ova dva naroda govore istim

jezikom. Tako je Vuk, po meni neosnovano, kanonizovan za ujedinitelja Srba i Hrvata u jeziku ikulturi, tj. za duhovnog rodonaelnika jugoslovenskog integralizma.

Meutim, na osnovu Vukovih stavova o srpskom jeziku i narodu u svim njegovim radovima, a kojenije nikada naputao niti menjao, smatram da se u sva tri gore navedena sluaja radi ne o akavskom,

35Milka Ivid takoe pie o znaajnoj ulozi V. S. Karadida u normiranju ekavske varijante srpskog knjievnog jezika [Ivid

1997, 7379].36Ipak, ispostavilo se da je uz istoni govor ostala vedina srpskih pisaca, te se za njega moe redi da danas preovlaujeu srpskoj knjievnosti * 1882, 201].


36/272

36

tokavskom i kajkavskom nareju srpskohrvatskog jezika (kao to je to tvrdila jugoslovenskaintegralistika filologija) ve o ijekavskom, ekavskom i ikavskom izgovoru tokavtine, odnosno poVuku srpskog nacionalnog jezika. Dakle, Vuk je hercegovaki, tj. ijekavski, izgovor nazivao i junonarejeto je i u geografskom smislu opravdano i logino.37Treba napomenuti i to da je ijekavskim

izgovorom napisan najvei deo slavne dubrovake knjievnosti koja je kao zajednika Srbima iHrvatima kasnije od strane jugoslo()venskih integralista predstavljana kao kamen temeljacnjihovom jezikom, kulturnom i na kraju politikom ujedinjenju. Ova injenica je takoe posluilamnogim srpskim i hrvatskim projugoslovenski orijentisanim intelektualcima da se zalau zastvaranje jednog jedinstvenog jugoslo()venskog, odnosno panjunoslovenskog jezika, koji bi

posluio kao osnova za jugoslovensko [Stokes 1974] ili ak ta vie i junoslovensko (sa Bugarima)ujedinjenje po primeru Italijana (1859. g.1870. g.) i Nemaca (1866. g.1871. g.) kojima je upravooficijalno zajedniki jezikpruio osnovu za politiko ujedinjenje u okviru zajednike nacionalnedrave [Abrams 1953, 303; Stavrianos 1958, 425467, 513545; Jelavich, Jelavich 1993, 128141,170207, 235284]. Ipak, vrstog sam miljenja da ne postoje ni najmanje osnove da se Vuku daetiketa ujedinitelja Srba i Hrvata iz sledeih razloga: 1) on nije nikada smatrao da Srbi i Hrvatigovore istim jezikom, 2) za njega kajkavtina i akavtina nikada nisu bili jezici ili nareja kojim suikada govorili Srbi, i 3) tzv. tokavsko nareje je za njega oduvekpredstavljalo srpski, i samo srpski,nacionalni jezik. Dakle, jugoslovenski integralisti su ili iz naunog nehata ili zbog dnevne politike

pogreno interpretirali Vukove filoloke stavove o jezicima Srba i Hrvata uzdiui ujedno(neopravdano) Vuka na pijedastal panjugoslo(a)venstva.

Jedan od takvih jugoslovenskih integralista je bio znameniti srpski filolog i predsednik Srpskeakademije Aleksandar Beli (1876. g.1960 g.). On je naime u dva maha 1935. g. i 1947. g. po meni

pogreno interpretirao Vukove radove:Pismenica Srpskog jezika,Srpski rjenik i pre svega Srbi svi isvuda kao dela kojima se dokazuje da je Vuk bio ujedinilac Srba i Hrvata u narodnom jeziku[Beli 1935; 1947]. U oba ova sluaja, 1935. g. i 1947. g., zvanina dravna politika je bila naliniji bratstva i jedinstva Srba i Hrvata, tj. takozvanog integralnog jugoslovenstva. Ovu politiku jeBeli dosledno sledio to je konano dovelo do potpisivanja Novosadskog dogovora 1954. g. ozajednikom jeziku Srba i Hrvata koji je zvanino nazvan srpskohrvatski,odnosno hrvatskosrpski.Beli je u potpisivanju ovog dogovora igrao kljunu ulogu. Jasno je da je ovakvo reenje u

potpunosti odstupalo od osnovnih Vukovih stavova jer je on pravio jasnu razliku izmeu srpskog ihrvatskog jezika i smatrao istovremeno da su i irilika i latinika bukvica pisma kojima su pisaliSrbi (videti Vukov rad Alphabeti serborum u [ 1818]). Meutim, iz duha Novosadskog

sporazuma se da lako zakljuiti da se irilica smatrala srpskim a latinica hrvatskim nacionalnimpismom. Ipak, podsetio bih da je Vuk bio posve siguran da religiju ne treba uzimati kao primarni

kriterijum nacionalnog odreenja [ 1849, 30]38, a samim tim i abecedno/alfabetnu podelukao kriterijum nacionalne pripadnosti.

37Da se tu radilo o tokavskom nareju ono bi se u geografskom smislu moglo tretirati samo kao istono (u odnosu na

akavtinu i kajkavtinu) a ne kao juno. Mislim da nema razloga da ne verujemo da je Vuk dovoljno dobro poznavaostrane sveta.38

O problematici Vukovog lingvistikog nacionalizma vieti ukratko u *1991, 7592].


37/272

37

Poreklo stanovnitva Kraljevine Srbije, 1882. .1912. .

Treba zakljuiti da Vuk nije birao srpski knjievni jezik izmeu kajkavskog, akavskog i tokavskogdijalekta ve izmeu ijekavskog, ikavskog i ekavskog izgovora srpskog tokavskog nareja. Ipak,mnogi filolozi i nefilolozi su bili kivni na Vuka zbog njegovog izbora tokavske ijekavice za srpskiknjievni jezik smatrajui da je bilo bolje da je izabrao tokavsku ekavicu. To bi praktino znailo da

je trebao izabrati jezik Srba iz june Ugarske, odnosno jezik Srba iz veeg dela novostvoreneKneevine Srbije gde je ekavica preovladavala. Njihovi argumenti su imali dva rezona. Prvo,Dositej, kao prvi ujedinitelj Srba na lingvistikim osnovama, je pisao ekavicom. I drugo, ekavci su

bili najobrazovaniji, najkulturniji i najbogatiji deo srpskog naroda. Iako ovakvo rezonovanje ima

jaku osnovu treba istai da bi se u sluaju prihvatanja Dositejevog reenja (tj. da su Srbi prihvatilitokavsku ekavicu za svoj nacionalni knjievni jezik) srpska knjievna batina ograniila na samoone predele naseljene Srpstvom u kojima se govorilo ekavskim narejem. Vuk je faktiki svojimizborom ijekavice preao Drinu i na veoma konkretan nain sauvao celovitost Srpstva to sedokazalo time da su srpski romantiari prihvatili za knjievni jezik kako Dositejevu ekavicu tako iVukovu ijekavicu. Na primer, Branko Radievi je pisao ekavicom a uro Danii ijekavicom.Jednostavno reeno, Vuk je svojom jezikom reformom i radom na prikupljanju srpske usmenenarodne knjievnosti i njenom publikovanju uspeo da ukljui i prekodrinske ili zapadne Srbe u

jedinstveni korpus srpskog nacionalnog bia. Ali, isto je tako injenica da je prihvatanjem Vukove

reforme knjievnog jezika Srba ruski uticaj meu Srbima znatno opao a austrijski se poveao.Upravo iz bojazni da e se to i dogoditi karlovaki mitropolit Stevan Stratimirovi je bio ogoreni


38/272

38

protivnik Vukove reforme insistirajui da slavenoserpski jezik i dalje bude Srbima knjievni jezik.Faktiki, tek sa smru karlovakog mitropolita 1835. g. Vukova reforma je poela da odnosi pobedu.

Sigurno je najvea nacionalna zasluga Vuka Stefanovia Karadia bila ta da je on postavioosnovu za jeziko i kulturno okupljanje Srba u jednu jedinstvenu nacionalnu celinu.

Da zakljuim, osnovni nedostatak jugoslovenske integralistike filologije se sastojao u tome to senjen metodoloki pristup prouavanju srpsko-hrvatskog dela slavistike zasnivao na selektivnomodabiru kako izvora tako i naunih dostignua prethodnih generacija. Konkretno, radilo se ili o 1)akcentovanju samo onih autora, ili delova njihovih radova, koji su govorili o etnolingvistikom

jedinstvu Srba i Hrvata, ili o 2) slobodnoj interpretaciji u duhu vaee ideologije stavova frontmenajugoslovenske slavistike a naroito filologije. Jedna od klasinih rtava ovakve politizovanefilologije bio je i Vuk Stefanovi Karadi.

CITIRANI RADOVI

Abrams, M. H., 1953: The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and the Critical Tradition . New

York.

Babuki V., 1842: V. Babuki P. J. afaiku,Nacionalna i sveuilina biblioteka, R 3992a, Zagreb.

Bakari V., 1978: Socijalistiki samoupravni sistem i drutvena reprodukcija, tom II, Zagreb.

Beli A., 1935: Koliko se u naem jeziku ogleda nae narodno jedinstvo?, Na jezik, tom III, 9,10. Beograd.

., 1947: . .

., 2001: . II, : .

Dobrovsk J., 1792/1818: Geschichte der bhmische Sprache und Literatur. Wien.

Duncan W., 1986: The Life and Times of Vuk Stefanovic Karadzic 17871864. Literacy, Literature,and National Independence in Serbia. Michigan: The University of Michigan.

Halilovi S., 1996:Pravopis bosanskoga jezika. Sarajevo.

., 1990: O . : .

IviM., 1997: O Vukovom i vukovskom jeziku. Beograd.

Jagi V. 1864: Iz prolosti hrvatskog jezika,Knjievnik, Zagreb.

Jagi V., 1891: Nekoliko napomena povodom rasprave M. Reetara o akavtini, Archiv frslawische Philologie, XIII.


39/272

39

Jelavich Ch., Jelavich B., 1993: The Establishment of the Balkan National States, 18041920.Washington: University of Washington Press.

. ., 1818: . .

. ., 1849: , K , , 1. .

. ., 1861: ,, 31.

Kollr J., 1835: , .

Kopitar B., 1810 (5. jun): Patriotische Phantasien eines Slaven, Vaterlndische Blter.

Kopitar J., 1984: Serbica. Beograd.

., 1882: , . .

Leskien A., 1914: Grammatik der Serbo-kroatischen Sprache. 1. Teil. Lautlehre, Stammbildung,

Formenlehre. Heidelberg.

Mikloi F., 1852/1879: Serbisch und chorvatisch, Vergleichende Gramatik der slawischenSprachen. Wien.

., 1997: . . .

Nikevi V., 1997:Pravopis crnogorskog jezika. Cetinje: Crnogorski PEN centar.

.1967: . .

., 1975: . ( 1783).

Reetar M., 1891: Die akavtina un deren einstige und jetzige Grenzen, Archiv fr slawischePhilologie, XIII.

.1894: . .

. , 1968: .

., 1991: . .

Stavrianos L. S., 1958: The Balkans since 1453. New York: Rinehart & Company, Inc.

Stokes G., 1974: Yugoslavism in the 1860s?, Southeastern Europe, 1. 126135.

., 1995: . :

( , , 1935).


40/272

40

afak P. J., 1826: Geschichte der slawischen Sprache und Literatur. Buda.

afak P. J., 1833: Serbische Lesekrner. Pest.

afak P. J., 1955 (prvo izdanje 1842): Slowansky nrodopis, etvrto izdanje. Praha.

ulek B. 1856: Srbi i Hrvati,Neven, 8. Zagreb.

Zastava Karaorevih ustanika i osloboene Srbije za vreme Prvog srpskog ustanka, 18041813


41/272

41

. , [email protected]

: , : , , () .

.

: , , , ,, , ,

( ) . 1867. . ,

.39 , : , , , ,40,

39

-. , - - ( - ), . .40

, 1846. . , : u koga se je sauvao isti jezik ilirski, u koga obiaji, tko li nam je ponajvie

gjio od kolena do kolena narodne psme ilirske? U svakom ogovoru nadi dete Srblje i Srbstvo. [GAJ 1846]., (. ) Institutionum linguae illyricae libri duo (/ ) 1604. . () (Bartholomaeo Cassio) . , , (. [MOGU 1995: 8588, 106]). : (...) 1636. , , . ( [ 1999: 371; 2001: 227]).

1809. . 1814. . : , , , ,


42/272

42

.41 XIX ,, ( ). .

, - , . 1745. . 1747. . ( 1777. .). (1791. .1792. .). ( ) , . , / : Srb nede nika biti Horvat ili Kranjac, a ova dvojica, kad nisu,nemogu nipoto biti Srbiji. A na to inat, ka smo ipak jeno nesamo po krvi i jeziku u obde, ...vede jeno ba upravou najujem smislu po narju, po psmah, po obiajih, po omadih uspomenah, jenom rju: po vie hiljaugoinjojposebnoj narodnosti ilirskoj, i po naravskom zvanju na jean obdeniti cilj [GAJ1840].41 (Friedrich Krauss), XIX, . , , () XV XVI . [MATIJEVID1994] [GUSKOVA2003, I: 303]. ( ) [ 1990: 96]. . . , , [1990: 102]

[HAMM 1967: 9]. . , , , , , . : 1) , ; 2) XVII ; 3) XIX ; 4) , , 1878. . 1914. ., . ; 5) XX , , , ( ). [1990: 103].

XIX [BANAC 1990; 1990: 117; 1999; 2000]. , ( ) , . 1670. . / Horvati , . , . , XIX . Horvat Horvatu horvatski govori 1801. . . , ( ) iz lavonskoga na horvatskijezik Svetu Roaliju. ,

. 2. 1843. . ( ) ( ).


43/272

43

, .

1801.

. , , , (, ), , ( - ) . . ., . ( )

( )


44/272

44

( ) . 42 ( , , . , ) , . .

. 1537. .

, , . .43 , 1493. ., . . ,

, , , , ,

(, ).

, , .44

( ) (. ) . ( : ,

). () , ( ), ( , . , , . ) ( , ). ,

42

. , . .

. . , . , [ 1999]. , , , [2006].43

. , (1860. .1942. .), 1891. . . . .

, [REETAR1891: 179385].44

[1922; 1990: 173179; 2000: 625649].


45/272

45

XV XVIII .

. , , . -

() . - ,

. , , -

1991. .1995. . .

( 45) , , homo dinaricusa . , : -, -

-, -, -, .46

45

(. 580. .640. .) . (, , , , .). , , .

*WINNIFRITH 1987].46 , ,

, . (. .Morlacchi ) [WOLFF 2000: 4756]. ( ), (. 1630. . . Statuta Valachorum ) , ( ). .

, (. . , . . [BRACHELLI1861: 106110]).


46/272

46

( . - ) , ,

1961. .

,47

( ), , ,48

47

[MOGU1995: 56].48

(. ) , , ,, , , , , ,

, (. ), . . , , [REETAR1891: 391392]. ,


47/272


48/272

48

( ) (,, , ). , (

) , () ( ).53 / (. ).54 (. ) (

).55

- , . . , . ( ) , . -

( ), . , () . 1945. . . , , ( [2012]).53

: (, ), .54

, . . 1995. . ( ) , ( ) , .55

() . .

. ( ) (. ).


49/272

49

, , 1918. . 1941. . 1945. . 1991. . . -- (23. 1. 1918. . )

, , (1923. .) ( 1924.., 1930. ., 1934. . 1950. . ). , , 1929. . (1930. .) , . , , . , .

. 1921. . (1921. .) . , .56 () ( 1950. ., 1951. .) () , 1954. . .

() (. 1960. . , , , ). , 1954. ., ( ), ( ). , , .57 ()

, (, , .)

56 , , 1918.1941. .

[1997]. XIX XX [GAJEVID1985].57

, , 1836./1849. . [SOTIROVID2000].


50/272

50

(, , ).

XIX XX , , .

( ) 58 ,59, , .

.60

- XIX - 5. 1867. .

58 -

. ( - ) 25. 1941. . : Sreite je hrvatskogpitanja bilo i ostalo pitanje Bosne i Hercegovine. Rijeenje hrvatskoga pitanja ovisilo je o pitanju Bosne i Hercegovine.ovoljno je baciti povran pogle na zemljopisnu kartu a se vii kako su Hrvatska, Slavonija i almacija tek okrajcihistorijske Hrvatske, ije je srce Bosna i Hercegovina. Mi moemo ivjeti, kao i ljusko tijelo, bez kojega ua, ali neoemo bez Bosne i Hercegovine, jer su one nae tijelo i nae srce * BRID 1970: 49]. , , 28. 1941. . [ 103551+. , , () 11. 1943. . , , , *BOBAN 1985: 119120].59

XIX 572,752 246,687 [ROTHENBURG 1964: 125] () , . - ( - ). 1840. . - 363,000 (.) 47,9% . 74,000 , . 19,0% . 3,000 (0,5%), 138,000(43,0%). , 141,000 16,6% [ROKSANID 1991: 134]. (52) 1848. . (104). 60

. , .

, , . , - . , .


51/272

51

. 1861. .61

, 1847. . , .

, .62

1867. . - .63 1861. .

.64

1867. . (

61 1861. . 15. 11. 102.

. .62

1847. . - () . 1847. . . . . ()

XIX . , XVIII , , . , , , . ,. - . , , . 1972. . 1990. . .

, , .63

, , - , - - , - 1861. . 1867. . ( ) (. ) .64

, . . : ,

[ 1942: 26]. , [SOTIROVID2004].


52/272

52

) , . . ,

1866. . [BRENGER 1997: 208]. . . (. ) ( 1867. . -).

1866. . 1867. . . ( ) .

. 22. () 1990. . . , . , saetkom sveukupnehrvatske povijesti () [PAVLIEVI2000: 526]., ()

1861. .

, 1990.., , :- () .65

65 () 1990. .

( ) 40% . . , World Affairs( ),

, , 1989. . . ( . . .) .


53/272


54/272

54

. 1990. . ,

. (

) ( 21. 1990. . ) o 1. 1991. .68

, , . 1972. . , 1990. . , , .68

21. 1991. . ,. .

[PAVLIEVID 2000: 527]. , ( ) .


55/272


56/272


57/272

57

, . / , . , 2006.

, . . .

. : , 1999.

KOPITAR, J. Patriotske fantazije jednog Slovena. Vaterlndische Blter. 1810.

KOPITAR, J. Serbica. Beograd, 1984.

, . . . - . : , 1999.

, . . . : , 1999.

, . . . - . : , 2000.

, . . . : , 2001.

MATIJEVI, A. Bonjaci ratnici, junaci, vojskovoe... Sarajevo Times. Sarajevo, 20. septembar1994: 24.

GUSKOVA, J. Istorija jugoslovenske krize (19902000), I. Beograd: Izdavaki grafiki atelje M,2003.

, . . : , 1990.

PAVLIEVI, D. Povijest Hrvatske. Drugo, izmijenjeno i proireno izdanje. Zagreb: Naklada P.I.P.Pavii,2000.

, . . .1. : , 1998.

(). ???, 2011.

REETAR, M. Die akavtina un deren einstige und jetzige Grenzen. Archiv fr slawischePhilologie, no. XIII. Wien, 1891.

, . . . , , 19411945. : , 1999.

ROKSANDI, D. Srpska i hrvatska povjest i Nova Historija. Zagreb: Stvarnost, 1991.


58/272

58

ROTHENBURG, G. E. The Croatian Military Border and the Rise of Yugoslav Nationalism.Slavonicand East European Review, no. 43. December 1964.

SEKERE, S. Govor Hrvata u junoj Baranji. Hrvatski dijalektoloki zbornik, br. 4. Zagreb, 1977:

323484.

, . . , 23, . 2. , 1980: 127188.

SOTIROVI, V. B. Nacionalno samoodreenje Hrvata i Srba putem jezika u Trojednoj KraljeviniDalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, 18351848. g.. Zgodovinski asopis, knj. 58, br. 34(130). Ljubljana, 2004: 377389.

, . . . Serbian StudiesResearch, vol. 3, no. 1. Novi Sad, 2012: 7388.

, . . , . : Enovosti, 29. 2012(http://enovosti.info).

SOTIROVI, V. B. Nineteenth-century ideas of Serbian linguistic nationhood and statehood.Slavistica Vilnensis, kalbotyra 49 (2). Vilnius, 2000: 724.

AFAIK, J. P. Slovansk narodopis. Praha, 1842.

WINNIFRITH, T. The Vlachs. Duckworth, 1987.

WOLFF, L. Disciplinary Administration and Anthropological Perspective in Venetian Dalmatia:Official Reflections on the Morlacchi from the Peace of Passarowitz to the Grimani

Reform. Roksandi, D. and tefanec, N. (eds.), Constructing Border Societies on theTriplex Confinium. Budapest: Central European University Budapest, History

Department, Working Papers Series 4, 2000: 4756.


59/272

59

Vladislav B. Sotirovic

ABOUT ETHNIC IDENTITY OF THE SERBOCROATIANOR CROATOSERBIAN

LANGUAGEAbstract

This paper deals with the ethnic identity of the former Serbo-Croatian language or

Croato-Serbian, officially as a common native and literary language of four nations of the former

Socialist Federal Republic of Yugoslavia: Serbs, Croats, Muslims (Bosniaks today) and

Montenegrins. The goal of this research is to offer a valuable contribution in clarification of the

question to whom this language belonged from the ethnic point of view.

4.11. 1913. .

. ( )


60/272

60

, . , ,

. ( , . ), , . , . , , , . . , ,

(. ) (. - ) (Quo vadisSerbia?).

, . corpus delicti, , . , ( ) - ( ) 26. 2013. . -

( 1804.-). , .

, corpus delicti - , :


61/272

61

.

1. , , 26. 2013. . () . () , - . ,

() .

2. ,

, .

. , ,


62/272

62

, . . , ( )

? ( ) . "" , . , , . , , - ( ), ( ,

) . , - . . () ( ) ,

! , . , . . -

, . , - , , .

3. , . "" , . , , " " . , , / 1990- (partai jugend ). , , .

- (. )


63/272

63

. "" ,

.

4. , . , ( ) , . , -

.

. , . : . , , . .

, . , " " , , . .

5. (. "", , ) ., "" , , , ( 28. 2013. . ). , () "" "" ,

. , - -


64/272


65/272

65

2. , . , 1944. .

. . . . (

) ,

28./29. 1943. . -

. , , (, 27. 1942. ., -):


66/272

66

3. 1944./1945. ., () 1980. . , 85 . . , , 1943. . ,

-.

, , - :

1. , , , .

2. ,, , ()


67/272

67

, / - .

3. (1888. . 1934. . ) - 1929. . , , , , , , , .

4.

( 1944. . ) , .

.

. " " 1943. .

( )


68/272

68

:

. , , [email protected], [email protected]

______________________________________________________________________________

: . , , lingua franca , , , .

Saetak: Ovaj istraivaki rad se bavi problemom i fenomenom bosanskog jezika injegove formalne inauguracije kroz iru prizmu dezintegracije i nestanka bivegzajednikog maternjeg i standardizovanog jezika za dve treine stanovnika SFRJugoslavije srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog. U lanku je istaena sudbina tog

biveg zajednikog jezika, koji je sa faktike take gledita, bio lingua franca biveJugoslavije nakon njenog nestanka sa politike karte Evrope, a iji su pravni naslednicidanas srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik.

: , , ,,

Kljune rei: srpskohrvatski jezik, hrvatskosrpski jezik, bosanski jezik, Jugoslavija,politolingvistika

_______________________________________________________________________________

,70 () 1996. . a (Halilovi 1996].71

69 Vlaislav B. Sotirovid, Politikos ir vaybos fakultetas, Politikos moksl institutas, Valakupi g. 5, LT-10101, Vilnius,

Lietuva


69/272

69

, : 1) , (. kahva = = kava (Isakovi 1993: 6);

lahkomislen = lakomislen ; hudovica =udovica ); 2) ( ) , . (, , ) (. akam = ; ahbab = ; adet = amida =); 3) ( ), , () ( ).72 , , , . , 73

( ., , 74 ).75

70 - .

, . . za sve ljue koji ive u zemlji koja se jo prije naseljavanja Slavena nanjeno tlo zove Bosna (u ije ime ukljuujem Bosnu, Hercegovinu i Sanak) (Historijat jezika i rave). , 1300. ., ( ) ( ) II

(1451. .1481. .). , 1973. . : Uticaj poturenjaka jugoslovenskog porekla bio je toliko jak na Porti, a se srpskohrvatski jezikupotrebljavao u njenim kancelarijama i diplomatskim pregovorima kao drugi jezik posle turskog (Boid, Dirkovid,Ekmeid, Dedijer 1973: 141). , , , . : . , , , , , . , , ( 1960: 225).71

, ( ) .72

( ) (., ) , (., / ). , . .73

, , ( 2000:1167; Bugarski 1997: 35).

. ( 2012) .74 -


70/272

70

, , , , .76 .

. , , , , . , ,

, (. ) .77 , ,

. - ,

. ( . ) 78( ). , , .

(). : 1) , ( 1994: 11); 2)

. , , XIV .75

( ) .76

, , , 3000

, . , (Boid, Dirkovid, Ekmeid, eijer 1973: 142). , , kat, .77

, : , , , ; , , , , ; , , , , ; ,, , , ; , , , ; ,, , , ; , , , ; , ,, , , .78

2005. . , , , (/). ( ) greka grjeka, pogreno pogrjeno, .

( , ) nedu ( ) ne du ().


71/272

71

(. ), , (.

okolotrbuni hlaodra, rukvica, svezice,

uljudba, razudba, rastvorba/ralamba, prosudba, bradba nastamba, pothodnik, nathodnik, zrakomlat/vrtolet, .).79

, ( ), . , . ( , ) ( : ;

, ; 1349. ./1354. . , ,.). , , () , 1954. .

80 (

79

, , : ., ( ), ( ). , . . 1838. . . (brojka, latica) (naklada, odraz) . , ,

( 1990: 123, 129). - (ulek 18741875).80

1990. . 1941. .1945. . ( . (Samarija 1993)). , : . , (Ramet 1996: 210). ,, . 1990. . , . . ,

. 11,5% 16%, 5%.


72/272

72

, , , )81 () . ,

, . - - , () , , , ( ) (agbaba, adet, heim,

selamet) ( (Halilovi 1996;Halilovi 1996a;Handbuch1999)).82

sotirovic iz juznoslovenske dogadjajnice viljnus 2014 (knjiga)

Documents