smiljana_rendic

5/10/2018 smiljana_rendic - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/smiljanarendic 1/18

,

I I { :. ~

f

Mon~glise ...*1if

T rs at, 3 0. sije cn ja 1 98 7.

Dragi Radovane!

Vase pisrno'od 22. 1. mj. primila sam prekjucer, upravo kad sam Vam otpremila

svoje pismo od 28., pisano Vam po primitku brojeva 5/85.-6/86. "Marulica", U tome

pismu vee sam Varn zahvalila za poslane mi brojeve, a sad Vam jos jed nom od srca

zahvaljujem, ganutaosobito Vasim darom tih brojeva. Zaista ste Ijubezni sa mnom, a

Ijubeznosti je tako malo u ovom danasnjern "smrzavanju svijeta" ("frigescente mundo",

kako je govorio sv. Jeronim Dalmata).

Osobito Vam hvala sto ste mi darovali i broj 5/85. "Marulica", u kojemuje Vas

,za mene veoma zanimljivi osvrt "Uz rub (42)" i vrijedni faktografski prikaz "Hrvatskikatolicki pokret" od dra. prof. Josipa Buturca. Taj prikaz spornenut cu nadbiskupu

zadarskom mons. Oblaku i zamoliti ga da na nj upozori zadarske svecenike i redovnice

kojima je na njihovoj rekolekciji 14. i 16. t. mj. citano moje predavanje "Ecclesia

Mater" (sto sam Vam ga posIala u kopiji uz svoje pismo od 28. t. mj.). Buduci, nairne,

da je to predavanje bilo namijenjeno jednoj svecenickoj icasnosestarskoj rekolekciji,

a ne nekom znanstvenom povjesnicarskorn skupu, ja sam tu prikazala sarno one sto mi

se cini bitnom duhovnom znacajkorn hrvatskog laikata izrnedu dva rata: nas sensus

Ecclesiae, osjecaj Ecclesiae Matris. U ~rikazu dra. prof. Buturca opisana je, vrlo

pristojno i preglednovcinjenicna povifjest toga naseg ncgdasnjcg laikata, pa to

slusateljirna moga zadarskogpredavanj.~ m oz e k oristiti za upoznavanje konkretnihzbivanja u hrvatskom katolickom pokretj. Ja sam zaista zahvalna idru. prof. Buturcu

5to je taj prikaz napisao i Varna sto ste g'tObjaVili. "

" Sad 0 intervjuu kardinala Ratizing ra "Rapporto sulla fede". Pisete da Vamje 0

mom prijcvcdu te klijige govorio netko GK na nekcim Vijecu BKJ. Bit ce da je to

bilo u doba kad sam ja zaista kanila prevesti tu knjigu. Koliko se -sjecarn misao da je

nabavirn i prevedem dosla mi je-pri citanj~'l izvadaka iz nje u reviji "Jesus", pa sam bila

rekla urednistvu GK da tu knjigu kanim r .baviti i prevesti, i urednistvo se bilo slozilo

s tom mojom nakanom. Knjigu mije, na r oju molbu, 16.listopada 1985. donio Darko

Dekovic izRima, karno je bio pozvan odrzati jedno predavanje na simpozijuo sv.

Cirilu i Metodu u zakljucku pros lave 1100. obljetnice Metodo~e smrti. Ja sam knjigupozorno procitala, inasla u njoj vise mjesta na koja bi trebalo staviti kriticke opaske

upravo s gledista onaga 5 tO ja zovem racionalnimkatolicizmom. Da sarno prevedem

knjigu bez dodatka tih opazaka. nije rn i se dalo. A prijevod s opaskama jedne obicne

novinarke na tekst jedncg k ard in ala srn atra la sam da mi nijedan crk veni ·l1ak!adnik u

* P rig od om o bljctn icc ll, v atik an sk og k on cila o bjav lju jcm o p ism o S(O g a jc nasa u g lc dn a n o vi na rk a p ro f. S rn il ja na

Rendicposlala g l. u r cd ii iku "Marulica". P ismo. p is an o p rijc 15 god in a nijc S o bz iro rn n a n ck e stran c d an usn jcg

stunovista prih\ ': it lj ivoali)c dovoljno intercsantno iaktualno u mnogim \'idov"il1la.

764

" ....-. -"~--~.~--



?L-

I.r,~,

·1

nas ne bi objavio (necrkveni nakladnici, razumije $e, nisu tu ni dolazili u obzir). Zato

sam od nakane toga prijevoda odustala. Zamisljene opaske bila sam pocela pisati, kanila

sam ih po sla ti u redni st vu GK za internu informaclju. Napisala sam nekih petnaestak

kartica, pa odustala iod toga, jer mi se napokon ucinilo besmislenim pisati opaske uzknjigu koju necu prevesti. .

Vee pri citanju spomenu tih izvadaka u "Jesus" smetalo mi je ime Vittorija

Messorija, novinara kojemuje kardinal Ratzinger dao taj intervju. U nas Vittorio Messori

nije poznat. Ja znam za njega iz svoga dugogodisnjeg pracenja turinske Stampe iz

njegove knjige "Ipotesi su Gesu", te iz vijesti iste Stampe 0 "boomu" te knjige, kojaje

od rujna 1976. do svibnja 1977. dozivjela 12 izdanja. Dvanaesto, koje ja imam, tiskano

je u 130.000 primjeraka, sto je za talijanske prilike golema naklada (za usporedbu:

teoloske "hitove" Hansa Ktinga tiska Mondadori u 20.000 primjeraka, sto je vee visoko

iznad talijanskog prosjeka, gdje se, na primjer, romani velikih iIi barem najrazvikanijih

pisaca, kao sto je Alberto Moravia, tiskaju u 10.000 primjeraka, a onih manje razvikanihu oko 5.000). Vee toliki "boom" Messorijeve prve knjige na krscansku temu mene je

ucinilo ponesto skepticnorn. Messori, nairne, nije vjemik po svomeodgoju; sad se

prikazuje obracenikorn, ali opis svoga obracenja ne rezultira rni da je igdje objavio.

Nema ni teoloske naobrazbe: roden 1941. u Sassuolu u provinciji Modena, maturirao

" je na liceju "Massimo d'Azeglio"u Turinu, a taj licej na glasuje sa svojih mazzinijanskih

tradicija; doktorirao je na turinskom sveucilistu iz politickih znanosti. tezorn 0

talijanskim radikalirna XIX. stoljeca, a mentor za doktorat bio mu je prof. AlessandroI

Galante Garrone,jedan od najistaknutijih i najradikalnijih talijanskih laicista (pise i on

u Stampi). Novinarsku karijeruzapoceo je Messori kao kronicar u Starnpi, io ne u

njezinoj rubrici religijske inforrnacije (tu rubriku tada je vodio izvrsni vatikanist

Lamberto Furno). Poslije je godinama radio k~o urednik "Tuttolibri", tjednoga

knjizevnog priloga Stampe. U tom prilogu vrlo je rijetko donosio informacije 0 knjigama

s relig ijskorn ternorn, a i to sarno 0 o nirn tak virn knjigarna koje su m ogle biti i u ~irc'n

kulturnorn smislu zanimlj ive , iIi takvima koje su dizale pras inu stanovita

senzacionalizma. Ukratko, kao urednik "Tuttolibrj" Messori se godinarna pokazivao

,. vjestim i prilicno povrsnim novinarom talijanskogd laicistickog'tipa. I njegova knjiga

"Ipotesi su Gesu" vise se doima kao djelo ,sprelna novinara koji zna "nanjusiti"

zanimljivu temu, nego kao djelo obracenika koji je zaista dozivio Isusta Krista. P~yo

izdanje te knjige, kako sam vee spornenula, izaslo je 1976.: dakle u doba kad su i neki

katolicki javni djelatnici U Italiji bili zagrijani za "dijalog izmedu krscana i rnarksista",

ikad se jedan biskup (ivrejski, mons. Luigi Bettazzi) dopisivao s jednim generalnim

tajnikorn talijanske Komunisticke stranke (Enricom Berlinguerom), koja su pisrna i

objavljena (na delcctamentum recenih katolika). Rebus sic stantibus, predgovor toj

Messo rije vo j k njiz i 0 Isu su n ap isa o je Lucio Lombardo Radice. ord in arij n a k atedri

ri p' - k oga driavnog sveucilista za maternatiku. Nakladnik te knjige, rurinska Societe

cditrice int crncclona!« (SEI), katolicki nakladnik, stavio je ispod prcdgovora noticu

daje prof. Lombardo Radice clan Centralncg komitetu raliju nsk e K P. a rnedu njegovirn

knjigama naveo je i "Marxist! di fro: ;le a Gesu'. spomenuv s i i cia '1.1 koauiori te knjige

765



'1, ~i

i Roger Garaudy i Milan. Machovec. To jest, bivsi komunist, ~bacen iz Centralnog

korniteta KPFrancuske i iz same te stranke, pa "krscanin" bez ttanscendencije (utorn

je stadiju bio 1976.), pa "izraelita" bez pojrna 0 tradiciji lzraela] a sad je "musliman",

ca k je formalno presao na islam (a roden je u protestantizmu hugenotskorn). I cesk i

filozof, kojije takoder promicao "dijalog izmedu krscana imarksista", pa u tom smislu

sudjelovao i u kolokviju u Marijanskirn Laznima, od kojega vise nerna ni pepela, i cije

su veleitete oko godinu zatirn prekinuli sovjetski tenkovi u Pragu. Tako gamirana,

Messorijevaje knjiga "planula", dvanaest izdanja u devet mjeseci (pak po dva izdanja

u studenom 1976. itravnju 1977., a u veljaci 1977. tri), a poslije se taj "boom" i nastavio,

knjiga je prevedena na hrpu jezika, Messori je bio pozivan drzati 0 njoj predavanja na

razna inozemna sveucilista, cak na Hebrejsko sveuciliste u Jeruzalernu (pri cernu mozda

;,valja zamijetiti da su talijanski :lidovi uvijek bili veorna skloni turinskoj Starnpi, kojoj

je ravnate1jem kroz duge godine poslije rata bio :lidov, Giulio de Benedetti, kojeg

Benedettija ni Mussolini nije uspio maknuti iz Stampe,jer se tomu odlucno opro ondasnji

vlasnik Stampe, senator Alfredo Frassati, otae mladog sveca Katolicke Akcije Pier

Giorgia Frassatija, kojega ce sadasnji Papa valjda ipak napokon beatificirati - Pier

Giorgiova sestra Luciana udovicaje poljskog grofa Gawronskoga. Da usput spomenem,

Giulio de Benedetti kao direktor Stampe osobito je razvio kult Papa Ivana XXIII . medu

citateljirna toga lista, v ecin orn k ato licirn a n eo pserv an tirn a, u kulturno-polit ickorn

pogledu laicistima. U sarnoj knjizi Messori, sve i zakljucujuci daje katolicka "hipoteza

o Isusu" najvjerodostojnija, vise puta (neka citateljica Stampe, ogorcena, cak je nabrojila:

II puta) upravo proskineticki odaje priznanje egzegetima protestantima iracionalistirna.

Nakon svoga nigdje opisanog obracenja (?), vee za vrijeme Pape Wojtyle, Messori je

ostavio Stampu ipristupio u reviju "Jesus". "Nanjusio valjda ~pet "promjenu klime",pa napravio novi "boom" otperjavsi u Bressanone iliti\ 'Q~1 Brixen intervjuirati

"Panzerkardinala", za vrijeme kardinalova ljetnog odmora u o*dasnjem sjernenistu.

Znajuci, dakle, tko je Vittorio Messori, ja nisam bila odusevljena cinjeniccm da

se bas od njega kardinal Ratzinger dao intervjuirati. Poslije.jsto sam vise nad tom

knjigorn razrnisljala, sve mi se manjc svidalo stc je kardinal' Ratzinger iznio svoje

misli bas u obliku intervjua dana jednomu spretnom hit-novinafu. Kao da se bas htjelo

od toga naciniti "boom", sto je prilicno neugodna novost u Crtvi koja je nekad znala

biti otrnjena. Kardinal Ratzinger i sam je izvrstan pisac, napisaqje vee mnoga teoloska

djela, pa je i sad mogao sam napisati knjigu 0 pokoneilskim strujama u Crkvi - a ne da

mu to kolportira jedan spretni novinar bez teoloske naobrazbe. K tome, sarna cinjenica

daje kardinal Ratzinger o teskirn problemima pokoncilske Crkve progovorio ujednom

intervjuu, a ne u jednoj vlastitoj knjizi, jos manje u jednomu sluzbenorn dokumentu

Kongregacije kojoj je predstojnikorn - sarna ta cinjcnica menidaje dojarn stanovitu

manjka hrabrosti. Kao: reclcu sto zelim reci, ali molim.ro je ipak sarno jedan intervju,'

. to nijetekst i'z n i o g a pera:.a kainoli dabi 'robio rrtojsluzbenidokument kardinala

predstojnika K ongregacije za nauku vjere, Takav postupak, Radovane, men; sc ne

svida. K ao cia je u C rk vi oslab ila karclicka hrabrost i na najv is im razinania. Pavao VI.

. (kojcga je veliki talijanski pravnik i humanist prof. Arturo Carlo Jemolo, "posljednji

766

. .. . - : ;t . . . Y . ' 1



,toli~ki liberal", zvao "golgotskirn Papom") pusdo je dase poslijc Koncila sire Crkvorn

»znateoloska ipseudoteoloska g la vin ja nja; zn ao ~hje n az va ti n jih ov ir n pni·vim imenom,

Ifumo di Satana", iihao je zbog njih gorko i potresno (pa i javno) tugovat], ali ih nije

iao zaustaviti: sve do njegpve smrti sirila se ~rkyom "dekompozicija katolicirna'

zrazje od p. Louisa Bouyera, oratorijanca, starog obracenika s protestantizrna; svoju

njigu "La decomposition du catholicisrne" objavio je u Parizu 1968., a ja tada, pod

ndasnjim terorom sarnozvanih perjanika "koncilske obnove" u GK, nisam u GK smjela

njoj ni pisnuti, kao ni vec prije 0 velikoj Maritainovoj knjizi "Le paysan de la

iarrone"). Kad se pojavio Papa Wojtyla, cinilo se da ce se uvrhovno Uciteljstvo

Irkve vratiti jasnoca katolickog suda. Pet minuta nakon izbora Pape Poljaka, telefonirao

ni je moj glavni urednik, vic. Zivko Kustic, pitajuci odusevljeno: "5to kazete?"

)dgovorila sam geslom onih kraljeva "qui ell mille ails ottt fait 1 0 France": "Raison

iarder' . I zaista je trebalo cuvati razum. Kad je, malo poslije svog izbora, u sijecnju

1979., novi Papa nastupio u Puebli, neki su latinskoarnericki novinari rekli: "Ovoje'

Pio XIII.". Ja sam vee tada pornislila, isve orad rnislirn isto: ovo nije Pio XIII. Pid

XIII. zacijelo bi bio kardinal Giuseppe Siri, ali onernogucio-ga je nesavjesnisenzacionalizam jednog novinara turinske "Gazzetta del popolo", kojernu je dao posve

nefarban intervju (ne ~tedeCi ni netorn prerninulog Papu Lucianija), obvezavsi ga da

intervju ne objavljuje prije nego se kardinali izbornici zatvoreu konklave, a taj

bezobrazni novinar prekrsio zadanu rijec i objavio intervju upravo ujutt6 onega dana

kad su kardinali ulazili u konklave. I dakle, PapaPoljak nije sepokazao'ni"karolinskirn

Paporn". kakva su htjeli njernacki kardinali koji su gai uzdigli na Katedru sv. Petra; ni

Pijem XIII. Pio XIII. bio bi u fermi svoga redo~nog vr110~nogli6iidJ~tva rckao cisto i

bistro: to ito ne valja u pokoncilskoj Crkvi, f a i to Mi osudujemo i zabranjujemo,

damnantus ct prohibemus, a tko Narn se ne zeli p¢koriti secundum regulatn fidei. anath-

euiasit.

Tako bi bio postupio Pio XIII. Ivan Pa~ao 11. i zlaze (nasvojnacin) autenticnu

nauku Crkve, ali, uz prerijetke iznirnke (nedavnoi Charles Curran), ostavljana teoloskim

katedrarna one iste teologe koji su poslije Korjcila i pozivajuci se na Koneil razorili

gotovo sve katolicke sigurnosti. i koji su pod npvim pontifikatorn postali same manje

glasnima. I y~n Pavao II. postupa nekako kao d~ hereza u Crk vi vise inema otkad je on

Papa.kao daje dovoljno papinski propovijedati pravu katolicku nauku pa da krivovjerja

i polukrivovjerja u Crkvi nestane. A nije tako. S1'i su Papepropovijedali pravukatolicku

nauku. ali sirenje heterodoksija zaustavili su sa no oni koji su ih im3Ji hrabrosti cisro i

bistro, jasno i glasno kanonski osuditi. Negdasnji Sveti Oficij, koji je biosuprel1l11111

tribunal fidei ct haercticae pravitatis, postao je vee za pontifikata Pavia Vl., i ostaJ~~i

pod sadasnjim pontifikatom, forrnalno tako razlicitirn od pontifikata Pavla Vl., samo

jednim dikasterijem koji svako toliko pozove na "bratski razgovor" kakva previse

bucnog dekornpozitora katolizicma, pa taj dekornpozitor inakon "bratskog razgovora"

ostaje pri svojim mnijenjima i nastavlja ih siriti. dok receni "bratski" dikasterij s vrernena

na vrijerne izdaje kakvu preobzirnosrocenu deklaraciju koju uglavnom nitko ne cita.

767



'.I I j

5r i

I i!.

i :1 1

'1A ljudikojima je doista stalo do cistoce katolicke vjerei do postivanja dvotisucljetne

katolicke Tradicije - boje se, vecinorn, glasno i jasno ~ovoriti, da ih ne hi proglasili

k '1 ki " i"protu oncu Sirna' . I

Vas "Uz rub (42)" pozomo sam procitala, Mnclgotoga u njemu i ja bih sarna

tako napisala. Ovdje cu Yam iznijeti nekoliko misli uz mjesta kojabih napisala drukcije

(kad bi se u sadasnjern neokonfonnizrnu u Crkvi to smjelo javno napisati).

Insistirate nakontinuitetu Il.Vaticanuma sprarn prethodnih koncila, To je izraz

katolicke poslusnosti, ali cinjenice su tvrdoglave. II. Vatieanum bio je atipican koneil,

koneil kakvanikad dotad, od IV, do XIX. stoljeca, nije bilo, Svi prethodni ekumenski

koncili bili su il i dogmatski idiseiplinski, ilisamo disciplinski.Uspjeli su sarno oni

koji su donijeli dogmatske definieije i diseiplinske kanone. Posve je neuspio upravo

onaj koji nije definirao nista: V. Lateranski, 1512.-1517. (to je upravo jedan hrvatski

biskup, mons. Frane Franic - u svojoj ondasnjoj fazi ... - imao hrabrosti reci na

Vatikanskom radiju na sam dan zavrsetka II. Vaticanuma, 8. XII. 1965., auribus meis

audivi). Drug i Vatikanski htio je biti "pastoralan" koncil: ni dogmatski ni disciplinskinije definirao nista. ad 16 njegovih dokumenata, sarno dva nazvana su dogmatskima:

dogmatska konstitucija LUnJt;1l gentium (0 Crkvi) i dogmatska konstitueija Dei Ver-

bum (0 Boijoj Objavi). Niuz jedan drugi dokument II. Vaticanuma (2 konstitucije, 9

dekreta, 3 deklaracije) ne stoji oznaka "dogmatski". Apsolutno ni uz jedan od svih 16

\ nema kanona (anatematizarna, tj. klasicne vjekovne forrnekatolicke dogmatske

definicije: "Si quis dixerit ... anathema sit"). I prethodni koncili donosili su kons ti tuc i je ,

ali kao uvod u kanone sto im slijede, kao turnacenje tih kanona. Ozbiljni i sigumi

k ato lic ki te olo zi vazda su naucaval i da u aktirna jedndga ekumenskog koncila katol ike

u savjesti obvezuju sarno kanoni, ne i uvodne tumacidbene konstitueije sto im prethode.

Drugim rijecima, DuhSveti jarnci nepromjenjivu isti~tost sarno kanonima ekumenskih

koncila; uvodne turnacidbene konstitucije, pak, mogq sadrzavati i propadljive teoloskeelemente, uvjetovane kulturom vremena i prostora, T J je vazda bila doctrina theologice

certa 0 aktirna ekumenskih koncila. A II. Vaticanumjponavljarn, nije donio ni jednoga

jcdinog kanona. Zato je netko rckao, ne pretjerujucf previse, da jeIl. Vaticanum bie

"samo jedna propovijed na najvisoj razini", A ipak, pregnuio se nakon II. Vaticanuma

da se ad toga atipicnog koneila, od toga koncila koji nlje definirao nista (cak ni pojmove

kojima je operirao.: osoba, sloboda), ucini najva:zni~ koneil u povijesti Crkve, jedini

vazan za nas, danasnje katolike. Malo je poznato.j rrucno je reci, ali tome je pridonio

i sam Pavao Vl., pustivsi da njegov drzavni tajnik, kardinal Jean Villot, godine 1975.,

u njegovo, Papino, ime pise francuskom episkopatu da je "Drugi Vatikanski koncil

jednako vazan kao iNicejski, a u nekom smislu jos ivazniji" (to je pismo objavljeno u

Francuskoj. imam tekst). DrugiVatikanski, koji nije definirao apsolutno nista, i Nicejski,

koji je definirao nista manje nego bozanstvo Isusa Krista, istobitnost (homoousia,

consubstantialitasi Kristovu s Oeem ...

Svojom"pastoralnom" (propovjednickorn) fo rmo III Drugi se dakle, razlikuje

od p re th od nih k on cila , d og rn atsk ih idisciplinskih. Vi, Radovane, zacijelc poznajetc

Dnevnik Raisse Maritain ("Jo urnal de R atssa '" ). U njemu cete naci, opisanu davno

7 68



c<

j

t

, prije II. Vatieanuma, prigodom dogmatske definicije Pija XII. de VirgJne assumpta,

"razliku sto je sensus fidelium dozivljuje izmed~ propovijedanja jedneteme katolicke

poboznosri i dogmatske definieije te iste teme. ~

Drugi Vatikanski koneil ne razlikuje se fad prethodnih sarno fonnom, nego i,

nekim tockama svoga sadrzaja. Na primjer: do II. Vaticanuma,svi su koncili, svi Pape,

sva katolicka Tradieija naucavali da sarno istina rnoze imati prava u drustvenimustrojstvima, dok se neistina u njima moze sarno tolerirati. To jest: pojam prava na

opstanak idjelatnost Crkva je vazda vezivala za istinu, ne za dostojanstvo ljudskog

bica. Zato je Crkva, tvrdo vjerujuci da ona jedina ima istinuo Bogu i covjeku, uvijek

naucavala da jedino ona, KatolickaCrkva, ima pravo opstanka i djelatnosti, a druge

krscanske konfesije idruge religije da se mogu, silorn prilika, samo tolerirati. Ionda,

kad II. Vatieanum donosi deklaraciju Dignitatis humanae (ne slucajno nazvanu bas

tako!) 0 vjerskoj slobodi, u kojoj deklaraciji temelji vjerskuslobodu, to jest slobqdu

svake reli&ije, upravo na dostojanstvu Ijudskog bica a ne vise na tezio pravu istine -

onda to, Radovane, nije sarno "pornak akcenta", nego je to druga, drukcija nauka.

Pokusajte procitati, usporedno, Silab Pija IX. iDignitatis humanae II. Vaticanuma:nema te intelektualne akrobacije kojacovjeka moze uvjeritidata dva dokumenta

izrazuju istu nauku s tek nesto prornijenjenim akcentorn.

Drugi primjer: do II. Vaticanurna, ekleziologijaje bila piramidalna: na vrhu

Papa, pod njim kardinali, pa nadbiskupi, pa biskupi, pa svecenici Iredovnici, pa

redovnice, pa bogoslovi, a na dnu "obicni vjernici". Drugi Vaticanum ustrojio je

ekleziologiju konceritricnih krugova. Pirarnida ikoncentricni krugovi, to su razlicite

geometrijske figure. Nema te pameti koja c e ra zu m nu covjeku dokazat i da su piramida

ik on centricn i k ru gov i isto , da stoje u nekakvu iriedlisobnom "kontinuitetu",

IIi, treci primjer. Biskupi su prije francuske revolucljc.a usrednjoeuropskirn

zemljama (Austro-Ugarskoj i Njernackoj) ido strsetka Lsvjetskograta.bili zavisni odPape prakticki sarno u dogmatskim stvarirna, ali njihova znatno siroka samostalnost

nije bila utemeljena teoloski, nego drzavno-pravno. Poslije francuske revolucije,

odnosno poslije 19 J 8., biskupi su postali Papinim prefektirna, i takav njihov lik bio je

uterneljen tak dogrnatski, definicijom Prvoga Vatikanskog koncila 0Papinu primatu i

infalibilit:tU:~ ..itko,-,sve. ? o.II..Vatica.~u,?a, ~ije t ' ovorio ~ "biSkUPSk~.m.. koleg~jaJitetu"~o skupnoj odgovornosti svih katolickih bisku a za CIJelU Katolicku Crkvu. Drugi

Vaticanum progJasio je taj "kolegijalitet", tu sk ynu cdgovornost.doduse "cum Petro

et sub Petro" , ali sarria idejabiskupskcg kolegijaliteta i skupne odgovornosti za Cr~Xu

nova je u Crkvi, nova u smislu da se taj kolegijalitet iaskupnaodgovornost smatr~jlJ

necim pennanentnim, necirn sto je trajno in actu, dok se prije II. Vaticanuma tvrdo i

neprornjenjivo drzalo da se biskupski kolegijalitet i skupna odgovornost za cijelu Crkvu

ostvaruju samona ekurnenskirn koncilima, s jedinom iz nimkom r ir ns ko g .b is ku p a koji

jeve<5potI<riirCstoljeca kao vrhdvnidoclorfidei et disciplinac ecslcsiasticae nastupio

pred jednommjesnorn Crkvorn izvan Rima, onom u Korintu (KlernentL).

M ( ) ~ d o b i se nizatijos primjcrfi, ali iova tri dovoljno pokazuju da je.muterijalno

nernoguce govoriti 0 "kontinuitetu" izmedu II. Vaticanurna i prethodnih koncila. Vi

769



i ~

I

'·i

pisete da se Ivan Pavao II. neprestanolpoziva na II. Vaticanum. Jasam, Radovane,

kronicar papinske kronike u jedinorn hrvatskorn listu koji sustavnoi redovitoprati

zbivanja sadasnjeg pontifikata. Slusan] govore sadasnjeg Pape doslovnosvaki dan,

izvjescujern u OK 0 najvaznijirna od njih, I evo sto cu Yam reci: Ivan Pavao II.poziva

se na II. Vatikanski koncil, jet kao Papa mora govoritio kontinuitetu toga koneila u

Tradieiji Crkve, ali sam zna da nije tako.sam zna daje taj koneil bio atipican, sam zna

da ga autenticni sensus fidclium nije prihvatio, i zato, sve i pozivajuci se formalno na

taj koneil, nastoji graditi Crkvu kao da toga koneila zapravo nije ni bilo. Ja mislim da

u biti (ne u svakom od svojih pokusaja "restauracije") dobro cini, jet jedan Papakoji bi

zanemarivao autenticni sensus fidelium ne bi bio razborit Papa. Ivan Pavao II.

revalorizira (i previse) marijansku poboznost, koju je II. Vaticanurn blago zasjenio;

upomo govori 0 Krizu, koji je II. Vatieanum gotovo posve zastro slavom Uskrsnuca:

vraca ekleziologiju piramide, koju je II. Vatieanum pokusao pretvoriti u ekleziologiju

koncentricnih krugova: insistira na razornosti rotalitarnih ateizama na vlasti, 0 kojima

II. Vatieanum zapravo nije ni govorio; razvija teologiju naeije, 0 kojoj II. Vaticanum

nije ni pisnuo. Moglo bi se i tu jos nabrajati, ali i ovoliko je dosta da se uoci kako je

pozivanje Ivada Pavia II. na II. Vaticanum samo formal no. A pozoran novinar vatikanske

kronike, koji Yam ovo pise, mogao je zapaziti i kako pozivanje Ivana Pavia Il. na II.

Vatieanum postaje sve bljedirn. Na primjer, na poceiku svog pontifikataturnacio je

Ivan Pavao II . da putuje po krajevnim Crkvama i<lio da bi -u tvrd io biskupski kolegijalitet

o kojemu govori II . Vaticanum. Poslije je prestaosporninjatitaj rnotiv svojih apostolskih

putovanja, i uzeo tvrditi da putuje kaq.Petar poslan utvrdivati bracu u vjeri. Napokon

je, nakon dosad posljednjeg aposto~skog putovanja (u Aziju iO ccaniju , p roslog

studenoga), na novinarsku opasku l . f zrakoplovu da ta putovanja previse kostaju,

odgovorio da smo beskrajno skupljon] eijenom otkupljeni, i da on mora to navijestati,Kao da izvan Rima nitko to ne zna pqije nego Njegova Svetost dode to reci ... (Parce

milii Domine quia Dalniata Slim, ako sqm mozda povrijedila reverentiani dcbitani mislju

koja mi je spontano dosla pri slusanjn te najnoviie motivacije Njegove Svetosti, jer

pornislila sam: pa, nase predragocjeno Otkupljenje materijalno je stajalo trideset

hramskih sekela, to jest ondasnju ei~enu jedne njive, plus dvije grede, cetiri cavla,

jednu drvenu plocicu, malo boje za tifulus i valjda decilitar aromatizirana oeta ... ).

30. sijecnja, - Razlika izrnedu Pavia VI., Pape koji je II. Vatikanski koneilI. .

nastavio idovrsio ipokusao ga provesti u praksi, i Ivana Pavia 11.,Pape koji se poziva

na taj koncil a zapravo vodi Crkvu mimo njega jer drukcije i ne moze - ta razlika

karakteristicno se vidi u nacinu na koji su prosle deseta idvadeseta obljetniea toga

koneila. Desetu obljetnicu Pavao VI. nije uopce nikako proslavio, jer, kako su tada

rekli ozbiljni promatraci - ne samo krscani nego i agnosticivLnije imao sto slaviti .

. Drugi Vatic anum zelio je obnoviti Crkvu, ali prakticki jetu.rqaiodekompozicijol11"

.katoti~itnl(~favaoVIl to je, s neizrecivorn m ukoru , posve lueidno vidio, pa aka i nije

imao snage da it! dekompoziciju zaustav i, barcrn nije pred njorn zatvarao : _ l c i . Zato i;

nije proslavio desetuobljetnicu toga koncila. Ivan Pavao II.;phk (koji je kao nadbiskup

krakovski nak<mciiu bioprilicno konzervativan - njegovkoncilski govor 0 potrebi

770



"

precizacije sheme Dignitat is liumanae pretiskala je nakon njegova izbora revija

"Itineraires", glasilo "tvrde jezgre" Irancuskoga katolickog integrizma -revija u kojoj

mons. Lefebvre objavljuje svoje izjave i kojoj salje svoje blagoslove) - dakle, Ivan

Pavao II. ponio se 0 dvadesetoj obljetnici koncila kao da nikakve dekompozicije,

prouzrocene koneilom ako i protiv volje koncila, nikad nije nibilo, Pa je proslavio tudvadesetu obljetnicu cak izvanrednom biskupskorn sinodom, koja je, kroz dim

komemorativno-eelebrativnog tamjana, po zelji i volji Njegove Svetosti lijepo

refazonirala samu optiku II. Vaticanuma, vracajuci Crkvi l ikMyst ici Corporis ikriticki

problernatizirajuci njezin lik Naroda Bozjega, tj. lik koji tvori upravo srz ekleziologije

II. Vatieanuma ... Vidite: Pavao VI., tjeskobni idealist iz Lombardije, nije htio zatvarati

oci pred cinjenicorn da se za 10. obljetnicu II. Vaticanurna nema sto slaviti; da je

poslije njega do sao Pio XIII., taj bi bio cum suprema auctoritate apostolica jednostavno,

CiSlOi bistro revidirao entuzijasticku i prema protestantirna previseobzirnu ekleziologiju

II. Vaticanuma; Ivan Pavao II., rornanticni Poljak, radije daje refazonirati tu ekleziologiju

kroz tarnjan proslave 20. obljetnice II. Vaticanuma.Vi u svom osvrtu tocno zapazate da su sastavljaci dokumenata II. Vaticanuma

bili vecinorn sa Zapada. 1a vee godinama govorim manje obzimo: cijeli taj koncil stoji

poglavito u opticiPrvoga svijeta, i prilicno u optici Trecega; ali Drugi svijet, ovaj u

kojemu i mi zivimo, svijet od Ljubljane do Pekinga, na Drugornuje Vatikanskom

koncilu naprosto zanemaren. Zato se dokurnenti toga koncila, osim konstitucije 0

liturgiji, u Drugom svijetu vecinorn ne mogu ni primijeniti. 0 njima u Drugom svijetu,

osobito u nas gdje su najslobodniji, klerici rnogu voditi akademske diskusije i pisati

ucene rasprave, ali za bike Drugoga svijeta.ldakle za vecinu Crkve-u Drugom svijetu,

ri su dokumenti vecinom neprimjenjivi. To [sam bas ovih dana rekla dru. prof. Jerku

Fucku O.F.M., kad me telefonom pozvao dat29. t. mj. sudjelujem na "okruglorn stolu"I

zagrebackoga svecenickog tjedna, i cak mi. i~ svoje fratarske staklene kugle, predlozio

da za taj "okrugli stol" obradim jedno poglavlje (naznacio i koje, ali nisam zapamtila)

iz "Lincarnenta" za pripravu iduce biskupske sinode 0 laicima. Odgovorih rnu da se ja

time necu ba viii, jer su ia Lineamenta, i r ..zn i drugi dokurnenti Rirnske kurije, isami

dokumenti II. Vatikanskog koncila pisani za(Prvi i Treci svijet, a Drugome su vecinorn

neprimjenjivi. Ljube:ni~ater lerko rekao ~a to: ~a bi i~to trebalo jedno~. reci, Ja

otpovrnuh da sam bas to 1rekla u onome s\lom lanjskom cIanku u GK 0 laicima - paI, .

me zbog njega kamenovao jedan hrabri] pseudonimni junak "koncilski laik" i

glasnogovomik onih teologa koji bacaju u trnine izvanjske gotovo sve od cega je Crkva

do, II. Vaticanurna zivjela. (Na raj "okrugli stol" odbila sam poci, prvo zato sto mi s

mojim inzulinodipendentnirn diabetesom moze biti opasno sad putovati kroz visoki

snijeg Gorskog kotara, gdje vlakovi stoje na zatrpanim prugama ipo nekoliko sati;

drugo zato sto mi se nije dalo sjesti za isti stcl S onim pseudonimnim junakom

"Tomislavom Horvatorn' i s vrIim "koncilskim reformatorirna" koji ga pumpaju u

Dubrnvi zagrebackoj.) -

Pisete d4 1 su sastavljaci dokumenata II. Vaiicanuma "ipak manjina", Jesu oni

brojcano manjina, hocu reci: pojedin"aca koji su tc dokumcnte sastavljali nijc bilo mnogo,

771



j~ .j ~

~

qI;,;

't

IiI'

'II.

~~ I

valjda ne vise od 5-6 tisuca uzev sve skupa i koncilske oce i njihove perite i C1anove

pripravnih kornisija, A li, brate, ti su ljudi u tim dokumentima izrazili optiku Prvoga i,

barern donek le, Trecega svijeta. A Prvi i Treci svijet geografski su p rostor na kojem u

z iv i v ecin a k ato lik a, p ace v ecina k rscan a uopce, A k o E uro pa i j est zn atn o rask rscan jcn a,

Latinska Amerika to nije, a u Latinskoj Americi zivjet ce oko ne tako daleke godine

2000. polovica svih katolika na svijetu . U Drugom svijetu sarno je sest naroda

rim ok atolick e p ovijesti i k ultu reivecinorn sacu vane k atolick e vjere: S lovenci, H rvati,

M adari, C esi, Slovaci, Poljaci. T o nije m nogo, p ogledajte zernljovid svijeta. G lobalno

uzev, stanovnistvo D rugoga svijeta, u hiku od Ljubljane do Pek inga, golemom je

vecinorn pravoslavno, iii nek rscansko (cak nem onoteisticko), iIi vee ateizirano. A II.

V aticanum napravljen je za rirnokatolike izvan D rugog svijeta, nap ravljen je cak vise

i za p rotestante, k ojihje vecina u Prvom iT recem svijetu , nego za rim ok atolik e D ru goga

I, sv ijeta, d a 0 u krajinsk im grk ok atolicim u i ne govorim o.

Vi pisete i 0 potrebi "cak za novirn K oncilom na kojemu ce doci do izrazaja

vecina, tj. oni koji zive bez slobode iii k ruha, a takvihje sve vise i vise". Ja bih sm jernorek la da je zelja za takvim novim koncilom jednap lemenita iluzija, i da bi isam u tu

form ulaciju trebalo p recizirati. Jer nije isto biti bez slobode i biti bez kruha, p rem da se

moze istodobno biti bez obojega, Ima naroda gdje nitko nije gladan, gdje je dapace

socijalno im irovinsk o osigu ranje bolje nego dru gdje, a ip ak u tak vim situ acijarna C rk va

I, im a sarno "vertik alnu " slobodu , dok se njezino naravno pravo na "horizontalnu " slobodu

nijece upravo kao naravno pravo, pa i osudu je kao pretenzija na politizaciju . D ilk ie.

sam izricaj 0 "novorn koncilu vecine koja zivi bez slobode ili kruha" trcbalo bi

p re ci zi ra ti, je r to nije jedna, to su dvije vecine koje niedu50bno prak tick i nem aju nista

zajednickoga, osim iste vjere i p ripadnosti isto j Crkvi. Te dvije vecine, razlicite i

geografski i ku ltu rno i politick i, ne bi se m ogle [sliti u jednu vecinu na nekom

hiporetickom buducern koncilu . K oncil tvore biskijp i. O tvorite Pap insk i godisnjak ,

izbrojite bisk up e D ru goga i bisk up e T recega svijeta, !zbrojite irn k ardinale. N ajednom

buducem koncilu po svojoj bi p rilici p revagnuo Treci svijet, nikad D rugi. Premalo je

bisk upa iz D ru goga svijeta, ine rnoze ih ne biti m alojjer je u D rugom svijctu relativno

m alo kato lika_ K tom e, valja im ati na um u ibzire sto ih je Sveta Stolica, po sm rti Pij a

X II ., u ze la is ka ziv ati s pra m d ru stv en o- po litic kih suslava Drugoga svijeta, Na p rim jer,

P ia X II. o db io je d isk retn e so vjetsk e avances, je r je driao da kao Papa, kao Perc comniun

ne m oze ine sm ije razgovarati s velevlascu koja ~ teizira svoje pucanstvo i koja je

ukrajinske grkokatolike kao takve stavila izvan zakona, tj, zabranila im zakonsko

postojanje, uk inuvsi njihovo crkveno ustrojstvo ip rip ojiv si ih n atrag nek atolick orn

p atrija rh atu rn os ko vs ko rn . T ak va s itu acija u kra jin sk ih g rk ok ato lik a tra je n ep ro m ije nje na

vee preko 4 0 godina. N i ateistick i, tocnije antiteistick i stay sporneriu te velevlasti nije

se ni za vlasp rom ijenio . A ipak , Ivan Pavao II. zeli barem u K ijev, a rado bi i Moskvu .

Vee ria sarnom II. V atikanskorn koncilu nikakvih osuda nije bil(),oateii1l1t.I navlasti

jcdva da je taj k onei! ip rogovorio , p a ito sk rajnje obzirno. D obra cetvrtina toga k oncila,

oko 450 otaca, trazila je da koucil p reeizno, iuzimajuci ti obzir p rilik e nastale nak on

II. svjetskog rata (kad se ateizarn na vlasti p rosirio na oko sto rnilijuna europsk ih Ijudi,

772

-----.-- ..- - - - -



1(;:/, /,'I .!, ,I f

i;

vecinom katolika) - trazilaje, dakle, ta cetvrtina koncila da koncil u pogorsanirn vjerskim

prilikarna izricito osudi sustav sto ga je Pio XI. «svojoj enciklici DivinlRedeniptoris

nazvao "intrinsece petversum", Odgovoreno irn'je da je to vee osudeno od Pija XI. i

prethodnih Papa, pa da koncil nece nista ponovno osudivati. Da. Sadasnji Papa zeli

poci u apostolski pohod barem sovjetskoj Litvi katolickoj, ako ga u Kijev iii uMoskvune puste, a encikliku Divini Redeniptoris nitko vise i ne spominje, kamoli da bi je

citao. Nije to sarno "pornak akcenta", dragi Radovane, to je terneljito drukcija papinska

politika (pastoralna, dakako), na koju se Sveta Stolica karitativnoodlucila zeleCi njom

postici ono sto nije postigla prijasnjorn tvrdocorn. Ali postici ce na tajnacin jedva sto,

a poglavito nista, osim rnozda kojega malo slobodnije izgovorenogarGospodi porniluj"

(kako je govorio pokojni Manlio Lupinacci, vijecnik rimske opcine, konzervativni

liberal, sjajan pisac).

Evo malo prije, dok sam slusala talijansku vecernju emisiju Vatikanskog radija

od 21,10 sari, u kojoj je neka pastoralna dusa cistim rimskim akcentom njezno turnacila

kako mi katolici, medu kojirna je cvrstoca obitelji uzdrmana iii irazorena, rnozerno u

pogledu cvrstoce obitelji mnogo nauciti od islama (sicl) - sjetila sam se, u vezi s Vasorntezom 0 "pornaku akcenta",jednoga rirnskogkneza. Jednog Pignatellija, ako sam dobro,.zapamtila, dakle clanaobitelji kojaje Crkvi dala i j ednoga Papu, Inocenta XII. (Antonio

Pignatelli, 1691.-1700.), pa idanas, kao svaka obitelj rimskog plernstva koja je Crkvi

dala jednoga iii vise Papa, drzi na spornen toga ukrasni jastuk na zidu u posebnoj

svecanoj dvorani svoje palace. Elem, taj knez presao prije nekoliko godina na islam.

To je drugi rirnski knez koji je presao na islam, prvi je knez Massimo, potomak Fabija

Maksirna Kunktatora, a rastavljeni suprug glumice Dawn Adams; koji je daravao svoje

zernljiste za rimsku dzamiju, pa se tada u cijelo] Italiji nasao jedan jedini novinar, i to

Zidov i laicist, Carlo Casalegno iz turinske Starripe (ubijen poslije od Crvenih brigada),

da zarnijeti e bi ipak trebalo paziti da minaret te rirnske dzamije ne nadvisi kupolu

Svetoga Petra. I dakle, onaj knez Pignatelli nedavno govorio na Vatikanskorn radiju

kao predstavnik talijanskih muslimana, govorio islamskirn leksikom. dodajuci propisani

islarn sk i b lag oslo v sv ak i put kad je spornenuo ~uhameda. N a Papinu radiju, inikom

nista, to se danas smatra normalnim. Aja se, slusajuci ga kako s Papina radija blagoslivlja

Muhameda, sjetih jednoga drugog rimskog kneza, Eilippa Orsinija. Taj je bio jedan od

dvojice princeva asistenatapapinskog prijestoJja (principi assistenti af Soglio), drugi

je bio,i danas je, don Aspreno Giuseppe Colonna. Prvorodeni Colonna i prvorodeni

Orsini od XVI. su stoljeca knezovi asistenti pJpinskog prijestolja. Dakle, onaj Orsini

nije uopce otpao od katolicke vjere, kamoli da bi presao na neku drugu, itojos

nekrscansku, Sarno se, negdje potkraj pedesetih godina (1958'., ako se ne varam), spleo

sglumieomBelindom Lee (poslijepoginulomu prometnoj nesreci) i zbog nje ostavioobitelj (suprugu donnu Fnil1cu Bonaccorsi idva sina). To je bilo, qc;>,xqljro da se cast

knezaasistenta papinskog prijestolja oduzrnene sarno njernu. nego i njegovu potomstvu:

njegov prvorodeni sin don Domenico Napoleone Orsini nije vise te casti dobio. premda

ocevoj gluposti bas nista nije knv, bio je djecak od desetak godina kad ih je otuc

ostavio, Drugo mjesto kneza asistenta papinskog prijestolja ostaloje prazno do Pavia

773



i' "

V I., k oji J e na n j im eno vao k nez a d on A le ssan dra T orlo niju .E ije je k ne zev stv o, u ostalo rn,

prilicno sv jeze, od proslog stoljeca, zarad ili ga gradeci zeljeznice u p apinskoj drzavi, a

O rsinije su vee u srednjem vijeku rim sko-njernack i c~ revi iz jednacili s carsk im i

kraljevsk im obiteljim a, dok se Colonne uzdizu j nad njih, je r tvrde da su de g ente

Julia, a iali su Crkvi vise Papa (O rsin iji p odrijetlom nisu Rim ljani nego G oti). Voila,

taka je to bilou doba quandola Chiesa sapeva esser signora. Jedan O rsini izgubio za

sebe ivo je p o tom stv o castkneza a si st en ta pap in skog prijestolja samo zato sto je im ao

avanturu s nekakvom glum icom , a jedan Pignatelli, knez iz obitelji krstene u

prak rscansko doba, p relazi na islam pa ga zovu da na Papinu radiju govori 0 islamu

blagoslivljajuci M uham eda. N ije to , brate, sam o "pornak akcenta". Neste rnnogo vise

o d a kc en ta tu se pomaklo.

o Ivanu Pavlu II. p isete: " . .. nov i Papa, koji h rabro ispovijeda svoju v jernost

Isu su K ristu , Crkvi iKonci lu, ali isvojo] poljsko] domovini". 0 v jem osti N jeg ov e

Svetosti II. Vatikanskorn koncilu vee je bilo rijeci u ovim nefarbanim biljeskama. Iz

netorn navedenih V asih rijeci najzanim ljiviji m i je onaj "ali". Vrlo je dubok taj "ali't«.

Radovane, m nogo dublji od razine svijesti na k ojo j ste ga p isali. T aj V as "ali" dubokje

kao kato licizam koji Vas je form irao. O a ste tu m jesto sup ro tnog veznika "ali" nap isali

sasta vn i v ezn ik "i", bila bih morala pornisliti da je konfonnizam zatrpao duboku

racionalnost Vasega katolistva. Srecorn, napisali ste " ali" . O sje tili ste dakle negdje

duboko, du blje od razine svijesti, da ima necega s up ro tn a.in ec eg a n es kla dn a izrnedu

vjernosti jednoga Pape Kristu iCrkvi i afisiranoj vjem osti toga istog Papenjegovoj

z er na lj sko j do rnovin i. : !'" ~ .ozda se cudite citaju~ i ovo. Evo ~a ~am poku jam objas~ iti. N :kakone m islim

reci da 'Papa nema domovine" (kao sto je K arl ~arx tvrdio da 'proleter nema

d orno vine", p a zato m ark sisti pravo ine znaju sto bi; s pojm om dornovine, inekakozaziru od njega, je r taj je pojarn stariji od njihovei ideologije). Papa takoder im a

domovinu. Ali, Radovane, mi srno vee skoro dva tisucljeca navik li m isliti da su za,.

Papu , Z(ljed;ll'{k(},~'ora. s ve z er nl je j :;v i narod i jednako vrijedni, a .ako je nek i narod

bio od Papa posebno ljubljen-i postivan, nije to bilo ' zato sto je to b io njihov narod,

n eg o z ato sto je tajnarod, konkretno francuski, osobitqproslavio vjeru iCrkvu katolicku

(Filia pr~m?genita Ecclesiac,.Gesta D~~p e r :rallcosf~ re dje d .o da ti id ~ ro vn ic e P ~ pin a

Maloga Ism a mu K arla Velikoga, ko jirna je uternetjena papinska svjetovna drzava,

ko ja je trajala tisucu godina; da nije bilo tih darov 'n ica franackih kraljeva, Papa ni

danas ne bi biodrzavni v rh ov nik naona 44 hektara grada Rima). Pogledajmo Pape

naseg zivota: Pi()X L.Tu ·lijan.i to iz Lornbardije gdje je talijansk i patrio tizam visoko

razv ijen, nije dopustao svom edrzavnom tajniku , kardinalu P ietru Gasparriju ; da prednj im zDveI i 'r i ii jl .f"il nastro Paese"; Pia XII., iz ob itelji pap inskog pJem stva(m ark iz d i

Viterbo e d'Acquapendente), bio je vise R im ljanin nego Talijan; Ivan XXIII., sin'

lombardskihseljaku. govorioje da su za Papu Italija i F i li p in i jednakovrijedni; Pavao

vi;10mbardskipleinic.l/ohi!c di Brescia (i to nobile bianco. tj. iz jcdne od ouil, obitclji

talijanskog plernstva koje su prihvarile u jedinjenje Italije nim alo ne placuci za

p ap insk orn svjetovnoru drzavom ), vo lio je Italiju kako je nije volio nijedan Papa poslije

774

•. ---. - _ _ •. - --.--- •• ~-........,."" .. "",. ~:;"'jQ IlllM i~.



I"

, ~"sm rti Ju lija II. (onoga koji je i um ro v icuci: "Fuori i barbari dall'!tafia"). ali za taj

velik i i duboko procuceni patriotizarn Pape Montinija doznali smo tek po njegovoj

smrti, i to doznali od Giovannija S padolinija.f!aicista,gen eralno g tajnik a talijan sk e

R ep ub lik ansk e strank e (m azzinijansk e), p ov jesnicara k oji se bavi p olitick om povijescu

Italije X IX . sto ljeca (danas je m inistar obrane, zbog velika um a ivelike debljine zovuga "if prosciutto piti intelligente d'ltolia"). Za svoga pap inskog vijeka, Pavao V I. sarno

je katkada, vrlo rijetko, s onom svojom finom i malo p lahom ljubeznoscu , i to govoreci

isklju/ivo T alijanim a, znao reci: "L a nostra Italia" (Pio XII. n ije g ov or io "la nostra

Italia", nego "diletto popo romano"). I o nd a, nakon33 dana smijeska Pope Lucianija,

dolazi iz Poljske Papa Wojtyla, S njim e Poljska, njegova zern aljsk a d om ovina, p ostaje

cak teoloskom kategorijoni. Necu 0 tom e du ljiti, poznato nam je sv irna, Sarno, svakom u

tk o s nek im divljenjem istice naglaserii patriotizam Pape Wojtyle.ja bih postavila ovo

p itanje: a sutra'iSto cete sutra, kad Papa vise ne bude Poljak? Poljake se nekako

uobicajilo vo ljeti, p rem da oni vole sarno sebe (a nas Hrvate jedva da i poznaju , a i ono

malokoliko nas poznaju toliko nas i p reziru - citajte sto je 0 tome pisao, godine 1848 ..ilirac Bogoslav Sulek), Dakle, sutra, buduci da je mudra vjekovna ta lija nsk a b ar ije ra

probijena, Papom moze postati covjek iz bilo ko jeg naroda. A sto ako bude iz nekog

naro da k oji je dru gim narodirna, stieajem p ov ijesnih ok olnosti, m anje sim patican, recim o

kao nama Hrvatirna M adari, od k ojih parntimo s arno po sl jedn je stoljece drzavno-pravnih

sukoba, a baearno u tm ine izvanjsk e p rethodn ih sedarn stoljeca nascga u sta vn og b ra ts tv a.

pojave apsolu tno jedinstvene u povijesti svijeta, koju su jos nasi ilirci zvali stupor

mundi? N o dak le. sto cerno ako Papa surra bude M adar pa pocne s kated re Petra A posto la

ekspek torirati svoju Iju bav za Magyarorszdg i b esk rajnim jav nim m olitvam a zazivati

Magnani Hungarorum Dominant i tumaciti Urhi et orbi da je Hungaria Regnum

Marianum i d aje njezin a po sto l u je dn o injeziri prvi kralj , sanctus Stephauus proto rexapostolicus? Sto u tom slu caju? Hocerno Ii s~ ipak sjetiti da su nam Ugri povijesna

u sta vn a b ra ca , sro lju bljen i Po ljaei nikad nisu bili. i da sm o zahvalju ju ci onom u ugarsk o-

hrvatskorn stuporu mundi vee od 1 7..2 2., d ak le sarn o sedam godina nak on engleske

Magnae Chartae Libertatum, zivjeli u najstarijoj ustavnoj drzavi europsk og kopna? I

da nam j e k a te dr alu u kojoj ku ea cor Croariae!sagradio jedan sveti k ralj ugarsk i? Ida

~ e tu k ate dr alu s ag ra d,io 0 d e~ ~ to j o blje t~ ici k an op iz ac ije sv ~g a ~ w eto g p rastric ~ i p os:~ tio

Je ne sarno Uznesenju Marijinu nego Itom e s")C tom Kralju, sto danas marljivo tajirno

kao srarnnu bolest? IIi cerno se pokunjiti pod eventualnim Papom Madarom?

Eto , nad takvim se p itanjim a, cin i m i se. vrijedi zam isliti svim a koji sedailas

odu sev ljavaju naglasenim patriotizm om Pape Poljaka. A im a tu ios hrp a dru gih p itanja.

N a prim jer: kako b isrno se bili osjecali jucer. daje nekom Pap i Talijanu palo na parnet

t ol iko i ns is ti ra ti coram Urbe ct orbc na njegovoj dornovini Italiji? IIi: kako ccm o se

osjecati su tra, ako Papa bude, recimo, crnac iz A frike? Jer i to je moguce, nista vise

tome ne sto ji na p utu , vee u prasla dva konklava b io je m edu p ap ab ilim a izvrsni k ardinal

iz Benina. b ivsez D ahom eja. Bernard in Gantin, danas orefekt K on gregacije za b isk up c.- . ~ -Sto cerno dak le pod eventualnirn Papom crncem ? Uzeti posebno ljubiti njegv Benin iii

K amerun iii sto vee bude? Uciti njcgov jezik swahili iIi koji vee'? Jer ito s Pap inim

775



·,"

. ,

rnaterinskirn jezikom kandaje, pod Pap om Poljakom, postalo problem za prcvoditelje

(quorum ego) tekstova Njegove Svetosti. Cujte drazesni ~rimjerie. Smjerno potpisana

dobiva od svoga glavnog urednika nalcg da najhitnije prevede pismo Ivana Pavia II.

rnladirna za Cvjetnicu 1985. S naputkom (koji se P9kazao veoma razboritim i

opravdanirn), neka ne radim sarno po talijanskom tekstu (francuski tekst, boJji, nije mi .

uslijed stiske vremena bilo moguce poslati). nego ipo latinskom, "a najbolje bi bilo

kad bismo imali poljski tekst, jer Papa misli ipise izvorno poljski, njegova je posve

tocna misao sarno na poljskom jeziku". Ja sam redovito poslusan novinar, vee i zato

sto je novinarski neposluh jedna kontraproduktivna gnjavaza isuvisna kornplikacija.

Ali tada otpovrnuh dragom don Zivku: "Ne, Katolika se nema ticati na kojem jeziku

Papa misli ipise. Izvorni papinski tekstjest latinski''. Pa sam inapravila taj prijevod

po latinskorn i ujedno po talijanskom tekstu toga pisma Njegove Svetosti. Gledala

usporedno svaku recenicu u oba teksta. A b i li idon Zivko spominjao daje posve tocna

Papina misao izrazena sarno njegovim materinskim jezikorn, kad bi taj jezik bio ne

poljski, nego, recirno, rnadarski iii swahili?

los nesto. Po smrti Pape Pacellijavjerovali smodaje s njime umro ipapinski

nepotizam (Pio XII. uzdigao je syqje rodake, markize Pacellije, na rang.papinskih

knezova, dao im odgovorneiIukrativne financijske sluzbeu Vatikanu). Taj obiteljski

nepotizam nije opcoj Crkvi bas niskodio, katkada jojje c ' a k ikoristio, npr, sv, Karlo

Borornejski bio je kardinal nepos Pape Pija IV: Aliipak, mislili smo, bolje da je toga

obiteljskog nepotizma zauvijek nestalo. Tri nasljednika Pija XII. zaista su drzali daIeko

svoje rodake, I onda, dolazi Papa Poljak. Nitko n3:nepbtizarrrnijevisenif)1isliQ,uostalom

znalo se da novi Papa nerna rodbine, svi su njegovi vee umrli:LDolazi 22. ' listopada

1978., dan "svecanog pocetka" novog pontifikata: neobicnaformula "svecani pocetak"

zamijenila je tisucljetnu papinsku krunidbu, koju je ~3-dnevni Papa Luciani izrnedu

dva smijeska dospio ukinuti (cak bez ikakva kanonskog spisa 0 tome, iprotivnoodredbama Pavla VI. 0krunidbi novoga Pape ),a Ivan Pavao It, u svome velicanstvenorn

nastupnorn govoru na rajdan, nijepropustio dati natznanje da o n taj ukid papinske

krunidbe bas ine srnatra jako parnetnim. Obred "svecanog pocetka pontifikata", bivse

krunidbe, znatno su pojednostavili za oba lvari~! Pavla, Ali ostala je u njemu

"oboedientia" , ono kad kardinalijedan po jedari prilate nov om Papi idaju mu pozdrav

, svoje poslusnosti, Sacuvan je i redoslijed tih.kardinalskih prilaza novom Papi sjedecem" t

na faldistoriju: prvi kardinal dekan, za njim ostali karrlinali biskupi, za njirna kardinali

prezbiteri, na kraju kardinali dakoni, U stara vrernena, ako je postojao kardinal nepos,

cinila se za njega iznimka u tom redoslijedu: kojemu god kardinalskom redu pripadao

- biskupskom, prezbiterskom ili dakonskorn -, kardinal nepos pristupao je ad

oboedientiant novom Papi odrnah iza kardinala dekana. 1- 22. listopada 1978., odmahiza kardinala dekana Carla Confalonierija, prisao je novorn Papi: kardinal Stefan

Wyszynski, primas Poloniae (u kardinalskorn redu prezbiter), Dali rnumjesto kardinala

neposa (i jos su naciocentricni Poljaci gundali "zasto poljski primas nije prisao prvi").

Tko je znao za te stare propise u redoslijedu oboedientiae, mogao je razumijeti vee

tada: namjesto staroga papinskog nepotizma na razini obitelji, evo se uspostavlja novi

776

.4, I;. i*A!Q1



I.

~. J

,

papinski nepotizamna razini.naroda: U prvi cas, u pnomzaista velicajnorn obredu,

koji je djelovao kao suncano cudo nakon strahovito t~'skoga i gorkog sutona Pavla Vl.,

to daje poljskiprimas nastupio na rnjestu kardinala neposa moglo se i ne zapaziti. Ali

poslije se osjetilo, i previse, Ivan Pavao II. posjetit cqsvojudomovinu Poljsku u lipnju

ove godine po treci put. Sadasnji primas Poloniae,kardinal Glernp; izjavio je ovih

dana na Vatikanskom radiju, govoreci talijanski s ostrogotskim akcentom iupravo se

neukusno smijuci, da su Papini posjeti domovinivvec periodizirani", svakecetirigodine.

A jos ima pril ican broj zemalja ·koje Njegova Svetost nije pohodila ni jedan jedini put.

To je sarno jedan primjer toga novog nepotizma na razini naroda, Moglo bi ih se nanizati

jos mnogo, pocev od poljskih redovnicau qomaCinstVu Njegove Svetosti, koje za

apostolski stol kuhaju poljska jela, Papa Wojtyla volio je u prvo doba svoga pontifikata

cesce reci da je iSimon Petar dosao u Rim iz daleka. Jest. Ali rirnski Zidovi, kojih su

predei vee oko lornace Julija Cezara plakali, i koji imaju najnerazorivije parncenje na

svijetu, pamte ovo: da Simon Petar, iliti vam po ararnejskuSirnon Kaifa, dosavsi u

Rim, nije zelio povrijediti niosjetljivost Zidovaniosjetljivost krstenih pogana, nije se

ni jelom htio zarnjeriti nijednima ni drugima,pa se sve do svoje mucenicke smrti u

Neronovim vrtovima hranio sarno kruhom i voci6m. D a l l a s bi bilo valjda dosta dajede

kao i ostali Rimljani, harem kad primau go'steiifhskezupnike, koji onda ispricaju

novinarima poljsku gastronomiju objeda Njegove Svetosti. Nisrno navikli na Pape

nacionaliste, nikad takvih u Crkvinijebilo (cakni.kad su bili Francuzi), pa to Yamje.

I. (Usput da spornenem, Zidovi zovu Papu.Apifior, 1j. AbiPior: tj. Otac Petar.Taj naziv,

koji raste iz nerazorivoga zidovskog pamcenj<.l.najja.~ijedokaz,jaBod svihapologetskih

ipovjesnicarskih, da je biskup rirnski.zaista naslj~d~1ik Petra Apostola) ..

Dva puta sporninjete mons. Lefebvrea: " . .. nadbiskupa Lefebvrea, koji u Drugom

vatikanskorn saboru gleda opasno skretanje s pravo~a puta ... "; " . .. do ekstremistickih

reakeija lefebvreovskog tipa", Prije nego pocnern 0 ~ome, Radovane, lijepo Yas molimda me ne smatrate nekakvorn "lefebvristkinjom", kako bi Yam rnozda moglo pasti na

pamet pri citanju ovoga sto slijedi, Ja ne mogu bit} "lefebvristkinjom" vee naprosto

zato sto Of' vjerujern, kao mons. Lefebvre, dasegodinu 1789. moze i mora izbrisati iz

povijesti. KCi sam oca jakobinskih uvjeren ja, i uspornenu na takva svog oca stovala

sami kao clanica Katolicke akeije, stujem je idana] kao katolicki novinar. Jedan sam

od veoma rijetkih kronicara II. Yaticanuma koji s~ zapazili i napisali jednu veoma

vaznu recenicu kardinala primasa Poloniae Stefan], Wyszynskoga izrecenu na tome

koncilu. Ovu recenicu: "Mi rasterno iz triju korijena: Svetoga Pisma, rimskoga pram

i francuske revolucije", Ja znarn da je mons. Lefebvre cijelirn svojim svecenickirn i

biskupskim vijekom potvrdio naziv sto su rnu ga u mladosti, kao studentu na Gregoriani,

dali njernacki kolege iz Germanicuma: "die versteinerte sana doctrine", Ja znarn daje

od mladosti bio ivazda ostao un niaurrassien, Ja znarn da je mons. Lefebvre sklon

latinskoarnerickirn desnim diktaturarna. Toliko za uvod u slijedeci ogledic 0 mons.

Lefebvreu.

Prvo, jeste li ga citali? Bas citali svojirn ocima njcgove tekstove? Cirali i cijeli

dossier (objavljen u Franeuskoj) njegova dopisivanja s dikasterijirua Rirnske kurije i

777



'.,; 1

1~.;I'

njegovih-usm cnih razgovora s prelatima tih dikastcrija? Ju m islim da se, bezi:r{!{\'lw

poznavanja tih tekstova, 0 mons, Lefebvreu mogu samo ponavljati kliscji, napravljeni

u krugovim a ne uvijek Crkvi prijateljskim . ,

Drugo, ja m islim da.treba poznavati i cijeli zivotlli put mons. Lefebvrea, a ne

samo ono sto se ovdje-ondje procitalo 0 njegovoj reakciji nakon II. Vaticanuma, kojujcdni zo vu pobunom, a drugi otporom. Mons. Lefebvre, redovnik misijske druzbe D uha

Svctoga (spiritanci), bio je cetrdeset godina misionar u Africi i Latinskoj Americi.

Cctrdeset godina vjerovjesnik. Od toga, kroz sedam godina, 1955.-1962., nadbiskup

Dakara u Senegalu, prvi ordinarij na toj k atedri. Sadasnji k ardin al nadbiskup dakarski,

Hyacinthe Thiandoum, tiha slava Afrike, njegov je ucenik, od njega formiran u

dakarskorn sjernenistu, od njega zareden, njegov neposredni nasljednik na dakarskoj

katcdri, Jedanaest godina bio je mons. Lefebre apostolski delegat za cije1u frankofonu

Afriku. Za tisuce i tisuce ljudi u onirn krajevirna onje otac vjere. Odstupiv s dakarske

karedre, bio je kroz kratko vrijerne (od sijecnja do kolovoza 1962.) biskuporn francuske

biskupijc Tulle" ali s osobnim naslovom nadbiskupa: Bio je i vrhovni p oglavar svoje

redovnicke druzbe, a kako spiritanci upravljaju francuskim kolegijern u R im u, bio jc ,

po pravu sluzbe vrhovnoga spiritanskog poglavara, i rektor toga kolegija. los InU se

uvijck priznaje naslov nadbiskupa, p rernda se 1970. odrekao naslovne nadbiskupije

Sinnade u Frigiji. los uvijek je, to jest i sad je, k roz svih ovih preko 1 [ godina otkud je

susp endiran a divinis, prclat asistent papinskogprijestol]a. los uvijek se kao takav

v odi u Pap insk orn god isn jak u, los uvijek se u tom Godisnjaku donosi njegova CI/,.,.ic/I-

lum, medu p od ac irn a ° biskupiji Tulle.I kad mons. Lefebvre kaze: "Za on,o SlO s am za

Crkvu radio, ja sam dobio sve pocasti osirn kardinalske", pnda, rnislim, val ja pona jp ri jc

znati 0 cemu on to govori. !!.

Trece, stay mons. Lefebvrea prema II. V atikanskorn koncilu treba precizno!

poznavati, O bicno se misli i pise da on globalno odbija qijeli ra j koncil. To tii]e istina.

Mons. Lefebvre ne prihvaca samo rri dokumenta II. 'faticanuma. ona tri koja nije

potpisao, Ostalih je 13 potpisao, i nikad svo ga p otp isa nije povukao. Pomislit .cete

mozda iVi, kako se obicno misli, da je nrvi od ona tri dokhrnentu, staih mons. Lefebvre

nije potpisao, konstitucijaSacrosQnctlllll Concilium.lo liturgiji. Ni to nije istina,

Konstituciju 0 Iiturgiji k ()n cils ,~ i.Je o tac m ()r,ts. L efeb vre p ot'p isa< t.:N ~ n 1a ll.nje2:~u

\ tekstu kao takvoni nicegastojedan skrajii.Je·k¢hze·rva~vni biskup bas nebimogao

. potpis~~t,i,~.~;~~~,~~,.,~j.?~./.~~S~~J:~t.~ims.~og~anonau tmire izvanj:ke. N~maunjoj ni" odbaclvanJa 1almskog jezikaiz liturgije latinske Crkvei una dapace precizna odredba:

"Linguae latinae [(SlIS, salvo particulari jure, in Ritibus latinis servetur" (Sacrasauctum

Conciliuni, n.36, par. 1) ; : _ : N ~ m a " i . injoj niodredbe daseukirie tridentinski misal PijaV. f. ~

Kardinal Alfredo Ottaviani, prefekt Sv. O ficija. vrstan teolog i k an onist vrhu nsk e

kvalirete. tvrdio je do kraja zivota: "Non nii risulta c lic Paolo VI, promulgando il

Ill/O\'O rito liturgico. abbia abolito if rita tridcntino": Mons. Lefebvre tvrdi doslovno

to isto , A dokumeru i koje mons. L efeb vre n ije p oip isao . i kojih kunonsku reviziju zeli

id an as . jes u ovi:

7 7 ' 1 ,



". ,

" ,," . dekret.o pastoralnoj sluzbi biskupa, N ije ga potp isao jer

drii da je, p rihvatorn nac,~ labiskupskog kolegijaliteta u Crkvu uneseno drugonacelo

francuske revolucije: Egalite. ;

, " ,c, ; " " " " " " , ' , , ' , . , : r l i ( J ~ deklaracija 0 odnosu K atolickc Crkve prt!m a nekrscansk im

religijama.TO 'nij~potp isao jer drzida je prihvatorn te deklaracije u .C rkvu uneseno

trece n acelo fran cu sk e rev olu cije: F ratern ite.r..

'3) Dignitatis. humanae, deklaracija 0 v jersk o j slobodi. To nije potp isao jer drzi

da je tom deklaracijom u Crkvuuneseno prvo nacelo francuske revuIucije: Liberte,

Sva ta tri nacela- Liberte, Egalite, Fraternite - m on s. L efeb vre drzi rnasonskirn

nacelima, nacelima modemog Iiberalizma. O pire to svoje shvacanje na nauci svih Papa

od francuske revolucije do II. Vaticanurna, oso bito L eona XI!., Grgura XVLi Pija IX .

Pater Yves Congar O .P.,jedan od najvecih katolickih tcologa XX . stoljeca, koncilski

perit, u sv ojo j rasp rav i 0 otporu mons. Lefebvrea utvrd io je, i p rvi u Katolickoj Crkvi

.: to explicite priznao: "Les Lumieres all! largenient vaincu", Les Lumieres, die

Aufkliirung, Prosvjetiteljstvo: ideje iz kojih je nastala francuska revolucija. Upravo tu

pobjedu ne rnoze prihvatiti, nece da prizna m ons. Lefebvre. Kad kaze da tu pobjedu

nijedan Papa nije priznao, ne rnoze mu se odgovoriti nista, Je r zaista, nijedan Pap a nije

ni revidirao ni ponistio naiA,u Katolicke Crkve protiv terneljnih idejafrancuske

revolucije. N ijedanPap a nije ukinuo ni reform irao Silab Pija IX.R~~JQii :QtpQfA,mOnS~~

Lefebvr ea ima :jLl ,; q~k l e. ozbi ljne r az loge,i ja p ins ke . Moze s e d is ku' ti '~~ t i s otporomrnons.

" Lefebvrea, kako je to ucinio p . Congar (drug! oponenti obicno ne razrnatraju razloge

toga otpora - lakse je. i udobnije, prikazivati mons. Lefebvrea pukim-sablaznjivim i

zadrtim neposlusnikorn). A li ne moze se reci da raz~ozi toga otpora nemaju solidna

, crkvenog temelju. ! ,Cetvrto, ja mislim da bi barem razboritim k<\tolicim a, onima koji ne bacaju

preko palube sedam naest od dvadeset stoljeca zivota Crkve, i koji ne tree za otpacima

protestantizrna, bilo najuputnije. pa i najkaritativnije!javno sutjeti 0 m ons. M arcelu

Lefebvreu. Kadu pokoncilskirn godinama teoloskog glavinjanja i kronolatrije i

ponovnog javljanja hereze nan herezarna, anjanske.ca); ineki ozbiljni i misaoni

agnostici zovu mons. Lcfebvrea novim A tanazijem , onda se, cin i se meni, razumnu

katoliku nad tim vrijedi zam isliti. N ijedan drugi odn~ gdasnjih otacaIkVaticanurna.

nijedan od k onform isticno poslusnih bisku pa koji p 05quju da im bisku pije prep lavlju ju

" o tp aci p ro testan tiz rn a ineokarizrnaticka" grupnosolipstisticka samovolja, n ije n az iv an, . . .. ,.

1100'im Atanazijem. K tom e, kroz pokoncilske godine dckompozicije katolicizma, u

kojoj je isvecenicki identitet razoren pa isjernenista zato opustjela, morts . L ef ebv re

formirao je p o k atQ lic~ oj Tradiciji i zaredio po t ridenti ns kom obreduoko 500 novihsvecenika, Patrijarh, o tae s ak r arnen ta lnog svecenisrva 500 ljudi. To nije m alo, kraj

o pu stje lih sjeme nista poslusnih slavnorn sveobrcucern koncilu "u nekom srnislu

vaznijern odNicejskoga", Sadasnji P ap a. k ojem u je d o tra dieio ~;lrlO glik a katolickog

svecenika i te kako stalo. nece tih 500sveeenika baciti p reko palube. Vee s,'? razrnislja

daih se prevede na ma ronits ki obi:en. k oji nije rnzoren p ok oncilsk om "'itllrgijsk ot11

reform om " kao tridentinsk i. C ini se da m ons. Lefebvre ne bi bio protivan takvu rjescnju .

779



1 # 'I i.

;.

, I" na koncu , peto : m ons. Lefebvre, stari v jerovjesnikvotac vjere za m noge u

em oj A friei, dao bi, za svaku inajm anju k ato lick udogrnatsk u definiciju , za svak i nau k

crk ve no g Uciteljstv a k oji sto ji u sk ladu s aposto lsk om Tradicijorn, glavu na panj

pjevajuci Te Deum, N ije sigu rno da bi to , uciniq isvaki odprije spomenut ih

k on fo rm is tic ki p oslu sn ih biskupa. 'Postseriptum 0 m ons. Lefebvreu . Suspendiran je nakon svoje izjaveod 21. X I.

1974., o bjavljen e u rev iji "Itineraires", u kojoj izjavi kaze da prihvaca vjecni Rim ali

ne m odernistick i R im . Pavao V I. pustio ga je su spendirati, ali nem a nikakva p isanog

dokum enta kojim bi Pavao VI. osobno naredivao tu su spenziju . C ini se daje Pavao V I.

b io tada pod p ritiskom vecega dijela franeuskog ep iskopata, osobito svoga m ilog

drzavnog tajnika kardinala Villota. K ard inal V illo t bio je osobni p rim atelj ikrstitelj

djece Predsjednika Franeu sk e R ep ublike G iscarda d'Estainga. N isam sk lona vidjeti

p rste m asonerije bas svuda isvakam o i svugdje (kako je sk lon m ons. Lefebvre), ali

ipak: Valery Giscard d'Estaing clan je reda slobodnih zidara, cin i m i se obedijeneije

Velikog O rijenta (koja je sedam desetih godina p roslog stoljeca uk inu la sluzbeno

m aso nsk o p rizn av an je triju filo zo fsk ih "Landsrnarks" anglik ansk og p astora Jam esa

A n de rso na , a uto ra p rv e k on stitu eije spekulativne m aso nerije (ok o 1720. u Londonu),

tj. v jere u jednoga Boga, u Bozju O bjavu (shvacenu p rem a pojedinim relig ijam a), iu

besmrtnost duse, i sluzbeno se p ro gla sila rad ik aln o agnostickom),

Primjer sto ga navodite iz interv ju a kardinala Ratzingera, 0 d jetetu k oje uce

, k risto logiju logija a u sk racu ju mu nauk 0D eset zap ov ijed i B ozjih i sed am sak rarn en ata

- to je sarno jedan p rim jer, a im a ih na hrpe. M ark iz M ichel de Saint-P ierre (izvrstan

katolicki p isae, njegov rom an "Les aristocrates" n a~ rad ila je Francuska akadem ija) i

n jegovo tradiciorialisticko udruzenje "Credo" (b lisko m ons. Lefebvreu , ali ne

identificirano s njegovom djelatnoscu ) sk u p ili su p rii nek olik o godina dok urnentaciju

o cetiri tisuce takvih i gorih p rim jera u francusk irn biskup ijarna, i cijeli taj dossier

p red ali su u L urd u fran eu sk oj b isk up sk oj k on feren ciji Q ku pljen oj na sjed nici - a fran cu sk i

ep iskopat na to ni mukajet, Im a takvih stvari i u nas, Jedan moj prijatelj, p rofesor

klasicne filo lo gije, ag no stik . sin ugledne istarsko-losinjske talijanske obitelji ko ja se

ponos i da je "volterriana dai tempi di Voltaire", poslao kcer na vjeronauk, jer, veli,

m ala ipak m ora nauciti iz kojih ku ltu rnih korijena taste, a to m oze nauciti sarno na

vjeronau ku . D ak le, m ala ide tri godine na )jerollallf' Dolazi pred prm pricest, pa je

o tac, rodeni pedagog, zeli isp itati sto je naucila, M a~ zna sarno Ocenas, O tae, koji je

prosao so lidan gim nazijsk i v jeronau k k od u zom oga regdasnjeg rijeckog vjeroucitelja

d on R eg alatija , p ita m alu : a V jero van je? a 10 zapovijedi? a 7 sak ram enata? a 7 darova

D uh a S veto ga? a 7 glavnih grijeha? a 7 d je la m ilo srd a tjelesnih i7 duhovnih? a 4grijeha koji vape osvetu p red Lieem Bozjim ? a 4 posljednje stvari? D jevojcica nerna

p ojm a, p oslije tri godine zu pnog vjeronau ka, 0 cernu je to otac uopce p ita .'I, taj o tae

"volterijanac od Voltairea" onda sam n au cio kcer svem u tom e ... K ad se jednom desilo

da sam to ispricala onda sn je rn a pos to ls ko rn nunciju u Js l. m o ns . Mariju C agni (sad vee

pokojnom , a bio je velik gospodin iprava anima saccrdotalisi. snebio se i vcli: "Ma

allora, non e colpa dei co tnunis ti . .. .. . Ja na to : "Eccellcu:a. questa non e Cccoslovacchia.

780



, .; !

;j(};;!i.5 ;

j; .

I ~ -

: ;~

, "

QLl i nemnieno l'ombra d'un coniunista s'e mal vista 1/! un'aula di cateshesi, QlJi \ se i

bambini non sanno nenim eno i rudiment! del piccolo catechismo, e perche i preti

moderni 11011 glielo insegnano":

Na koncu bih se osvrnula na ono rnjesto iz Vaseg clanka gdje velite da crkveno

uciteljstvo "treba da bude odraz osnovne intuicije iednostavne vjere krscanskog puka,onoga sto zovemo 'sensus fidei' i 'sensus fideliurn'". Shvacar n iz konteksta da ste ispravno

rnislili, ali izricaj ovdje naveden trebalo bi oblikovati preciznije. Jer, ovako kakoje

napisano, moze dati dojarn kao da bi s en su s f id el iu m +so pravim izvorom vjere, a

crkvcno uciteljstvo sarno "odrazom" toga izvora. Tako je nekako mislio Lamennais,

koji je i zbog takvih teza osuden od dvaju Papa (Leona XII. i Grgura XVI., koji ga u

osudi ipak nisu imenovali, jer Felicite de Larnennais ipak je bio iedan od pokretaca

katolicke obnove u Francuskoj nakon Revolucije iNapoleona). Dakle, valjalo bi

promijeniti onu rijec "odraz", jer sensus fidelium sarno je onakav kakvaga svecenici,

ucitelji vjere, obIikuju:fides ex auditu. Sensus fidelium ispravan je idobar sarno ako je

od ucitelja vjere ispravno oblikovan.Eta, napisala sam Yam gotovo cijelu b ro su ric u r az rn is lja nja nad Vasim "Uz rub

(42)". To znaci da je taj Cianak vrijedan. Vrijedan je svaki clanak koji potice 110

razmisljanje. Dakle hvala Vam.

P. S.! ,

A ove nefarbane stranice rnojih k ome nta ric a k ro nic ark e v atik an sk e kronike valjda

nisu na odmet? Kamo srece kad bi se u nas mogio tako diskutirati 11 javnosti ove iii

poslusno konforrnisticne , iii vise-rnanje furtim protestantizirane, iii"neokarizrnaticki"

otudene, iI i imbecilno i p rep laseno m ilenaristick i rnedu gorizirane C rk ve ... S jecarn seI ,

.onog uzdaha Emmanuela Mouniera u vichyjskomzati'oru: "Man Eglise, helas! malee

a tout ceIa ... ". i

I Smiljana Rendic I

-.

smiljana_rendic

Documents