smail aga izmeĐu stvarnosti i legende - … maso miljic.pdf · na moralni karakter toga podviga...

181MATICA, Jesen 2009.www. maticacrnogorska.me

Pogibija Smail-age Čengića, muteselima gatačkog, ajana,generala turske vojske i proslavljenog hercegovačkog i otoma -nskog junaka poslužila je Ivanu Mažuraniću, najvećem pjesni-ku ilirskog pokreta, kao istorijska osnova za sazdanje nena-dmašnog spjeva, koji je kruna hrvatskog romantizma i, u odsu -dnom času, ontološka pobjeda hrvatskoga štokavskog književ-nog jezika.

Taj istorijski događaj zbio se na Mljetičku, u Drobnjaku, 23.septembra / 5. oktobra 1840. godine. Drobnjak je u to vrijemepripadao Hercegovačkom sandžaku, ali su se u njemu još odvremena crnogorskog vladike i gospodara Petra I, početkomtreće decenije 19. vijeka, paralelno održavale dvije vlasti: zva-nična turska i nezvanična crnogorska. To stanje se podudara srođenjem Novice Cerovića (1805-1895), kasnijeg drobnjačkog

povodi

SMAIL AGA IZMEĐU STVARNOSTI I

LEGENDEMarijan Miljić

Smail-aga Čengić became the most famous aga between age

owing to Ivan Mažuranić, duke Novica Cerović the only

Montenegrin ban owing to that aga and Mažuranić the only ban

between poets owing to both of them.

182 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

vojvode i bana sve Crne Gore; s njegovim stasavanjem kao i svenaglašenijim vezama između prvaka durmitorskih plemena iCetinja. Poseban pečat tim vezama dalo je pobratimstvo izmeđupopa Milutina Cerovića, Novičina oca, i Stanka StijepovaPetrovića, sinovca Petra I, oca knjaza Danila i velikog vojvodeMirka.

Uvertira za događaj koji je mladi Mažuranić uzeo za osnovusvoga spjeva jeste kazneni pohod Zulfikar-paše Čengića, zva-nog Miljevina, 1812. godine, na Drobnjak. Njemu je bosanskivezir naredio da kazni i uništi buntovno pleme, koje se osamputa odmetalo od otomanske vlasti i učestvovalo u ustaničkomvrenju.

Turska vojska je slomila drobnjački otpor, popalila sve na štoje naišla, a stanovništvo se razbježalo po planinama ili sklonilou suśednu slobodnu Moraču. Zadugo su se pamtile i prepričava-le grozote i stradanja Drobnjaka u godini paše Miljevine.

U tome pohodu Smail-aga Čengić je imao jednu od vodećihuloga.

Drobnjak je tada bio pośed paša Selmanovića iz Pljevalja i dioPljevaljskog kadiluka. Mehmed-paša Selmanović je zbog usta-ničke aktivnosti pozvao „na tvrdu božju vjeru“ popa Milu tinaCerovića, sina vojvode Rada, a oca znamenitog vojvode NoviceCerovića, i mučki ga, na prevaru, domamio u Pljevlja da bi mu

dao vojvodstvo, a zatim naredio dželatu da ga posiječe nasredčaršije, što je trebalo da bude poruka Drobnjacima da znaju koim je gospodar. To pogubljenje Novičina oca bilo je između1813. i 1820. godine. Ubrzo je u zavođenju reda u Bo sanskomvilajetu u Hercegovačkom sandžaku ubijen i Mehmed-pašaSelmanović. Selmanovići nijesu više dolazili u Drobnjak dakupe harač. Umjesto njih muteselimstvo nad Drobnjacima pri-palo je Smail-agi Čengiću. On je od Selmanovića otkupio pravokupljenja harača u Drobnjaku. Predanje kaže da je rado dolaziou lov po Durmitoru.

Marijan Miljić


Tako su Drobnjak i Drobnjaci dobili sudbinsku ulogu u živo-tu Smail-age Čengića. To su bile i godine velikih potresa u Oto -manskom carstvu, anarhije i bezakonja, suprotstavljanja refor-mama sultana Mahmuda II (1808-1839), pobune janjičara zbogukidanja njihovog privilegovanog reda, ali i ustanaka potlačeneraje. Četvrta decenija XIX vijeka obilježena je i delikatnimizborom: za ili protiv sultana, što je ustvari značilo odlučiti seizmeđu centralne vlasti i mladog kapetana Husein-bega Gra da -ščevića koji se zalagao za nezavisnost Bosne i bio protiv uvede-nih reformi. Protiv Gradaščevićevog pokreta bili su svi herce-govački muselimi, među njima i Smail-aga Čengić. Zato je,iako već proslavljeni junak, dobio i satisfakciju od sultana.

To je sve prolegomena za priču o istorijskom Smail-agi Čen-giću, kojega smo u našem radu postavili dvostruko: između isto-rijskog Novice Cerovića i svijeta koji on predstavlja i pjesnikaIvana Mažuranića koji je i jednog i drugog transponovao u gla-vne likove svoga spjeva.

U rješavanju uvijek aktuelnog odnosa umjetnosti i stvarnosti

još u antičko doba Aristotel je primijetio, u svome spisu O pje-

sničkoj umjetnosti, da nije pjesnikov zadatak da izlaže ono što se

istinski dogodilo, nego ono što se moglo dogoditi, što je mogu-

će po zakonima vjerovatnosti i nužnosti.Istorijska ličnost Smail-age Čengića nije isto što i glavni junak

Mažuranićeva spjeva. Takođe, ne smije se poistovjećivati isto-rijski vojvoda Novica Cerović s likom Novice u spjevu Smrt

Smail-age Čengića. Prvi postoji u istorijskoj ravni a drugi u es -tetskoj. Takođe, prvi susret dječaka Novice Cerovića sa Smail-agom Čengićem, petnaestogodišnjeg kneza-siraka s tridesetdvo-godišnjim Smail-agom, svojim novim gospodarom, kome sesvidio kočoperni rajetin, bio je sudbonosan za obojicu. Taj nji-hov prvi susret predodredio je onaj potonji. U samom spjevupjesnik nema podražavalački odnos prema istorijskoj stvarnostii istorijskim ličnostima, njegov umjetnički, književni postupak

Smail Aga između stvarnosti i legende


se ogleda kroz aktivan odnos prema pomenutom istorijskomdogađaju i njegovim akterima, uzimajući samo ono što je bitno,u čemu se, kroz stvaralačku igru ispoljavaju pjesnikova izrazitaindividualnost i autonomna suština epa.

Istorijski Ismail ili Smail-aga Čengić, sin Ibrahimov, rođen je1788. godine, u selu Jelašica, blizu Kalinovika. Istakao se, napoziv sultana, u gušenju ustanka u Srbiji (1809-1810) i Egiptu.U borbama se potvrdio velikim junaštvom. Za izuzetne zaslugedobio je visoka priznanja i proglašen kapidžibašom. Konačno senastanio u Lipniku kod Avtovca, đe je sagradio dvore - kom-pleks od više zgrada sa džamijom.

Istakao se u boju na Grahovu početkom avgusta 1836. godine.U tom boju poginulo je devet Petrovića (đeca koja nijesu imala

ni po petnaest godina). Petrovići to nijesu mogli da mu oproste,to je bio i povod za Njegoševu osvetu. Smail-aga je, uz Ali-pašuRizvanbegovića-Stočevića, postao najistaknutija ličnost uHercegovini. Učešće u gašenju pobune u Egiptu, 1838. godine,protiv čuvenog Mehmed Alije proslavilo ga je u cijelom Oto ma -nskom carstvu. Ušao je u anegdote, o njemu su se pjevale pje-sme, isticalo njegovo viteštvo, junaštvo i čojstvo.

Crnogorski vladar Petar II Petrović Njegoš je, ne samo iz lič-nih nego i nacionalno-državnih razloga, organizovao njegovoubistvo. U zavjeri su pored Novice Cerovića učestvovali istak-nuti drobnjački, uskočki i morački prvaci.

Napad na Smail-agin šator i odabranu pratnju izveden je noću,pred zoru 25.IX/5.X 1840. Smail-aga je poginuo u tom napadu.Glava mu je pośečena i odnesena na Cetinje vladici Petru II.Pogibija Smail-agina imala je veliki odjek i u Otomanskom car-stvu i u Evropi. U Crnoj Gori se taj događaj slavio kao velikapobjeda, podvig dostojan divljenja, dok se u Hercegovini i okru-ženju doživljavao kao bolna tragedija i veliki gubitak.

Na moralni karakter toga podviga svaka strana je gledala izsvoga ugla. Pohitali su i razni fariseji da tu pobjedu omalovaže.

Marijan Miljić


Mehmed-paša Selmanović je na prevaru namamio i nečasno

pogubio popa Milutina, oca Novice Cerovića.

Odmah nakon bitke na Mljetičku bilo je i onih koji su osuđi-

vali Drobnjake i Novicu da su na riječ i tvrdu vjeru domamili

svoga agu koji ih je ljebom ranio i na prevaru ga ubili, mučki i

neviteški, kukavički. Posebno je prigovarano Novici Ceroviću

što je Smail-aga ubijen na prevaru iz zaśede, čak je taj čin treti-

ran kao izdajstvo ne samo Novičino nego, što je apsurdno, i

Petra II Petrovića Njegoša.

Kad je nastalo Mažuranićevo djelo Smrt Smail-age Čengića,

njegovom tvorcu je zamjerano (a to mu zamjeraju i danas oni

koji miješaju istoriju i poeziju) da je pristrasno i licemjerno

opjevao Smail-agu kao glavnu ličnost u epu. Čak se Njemac, dr

Kraus, vrlo negativno osvrnuo na Mažuranića i njegovo djelo:

Smail-agu je Mažuranić krivo i nepravedno opisao. Naše sim-

patije su uz odvažnog i neustrašivog junaka Smail-agu Čengića,

a ne uz grmalje i pustahije crnogorske. Čengić je bio pravi istin-

ski Sloven, a njegove ubice jadna kukavna bagra.

Njegoš je u Gorskom vijencu napisao stih: Junaštvo je car zla

svakojega (a i piće najslađe duševno kojijem se pjane po -

koljenja). Međutim, prije ovoga stiha Vladika je bio napisao

Junaštvo je najveće zlo i taj stih je prekrižio.

Pravnici kažu da je pravda najviša nepravda, svojevrsno nemi-

novno nasilje.

No, ona u istorijskoj stvarnosti ima jedan a u umjetničkoj

sasvim drugi karakter.

Mažuranićeva poruka glasi: Boj se onog tko je viko bez gole-

ma mrijet jada.

Lik Smail-agin stvaran je između stvarnosti i legende.

Pokorena raja nije Smail-agi osporavala viteštvo i junaštvo, ali

nije mogla ni da mu oprosti zulum koji je činio, naročito u

kupljenju harača.



No, o njemu je pisano i pozitivno. Ferdo Šišić veli za njega da

je bio veoma pravedan i čovjekoljubiv gospodar, da je znao na

svakom koraku da zaštiti svoju raju, dok Svetozar Tomić kaže

da je ono što ne valja činio njegov samovoljni sin Rustem, a da

se to onda pripisivalo Smail-agi. Istina, crnogorske anegdote i

pjesme pamte Smail-agine vrline i čojstvo, ali i nemilosrdnost u

obračunu sa potčinjenim i pobijeđenim, u ime cara i carstva.

U sastavljanju mozaika istorijskog lika Smail-age Čengića

ističu se prvo njegove oči. Vele da je imao zelene oči čiji je

pogled prodirao kao mač, da je bio vrlo širokih ramena, sav u

čohi, sa srebrnim i pozlaćenim kuburama za pojasom, da je bio

meraklija za konje, da je volio da jaše i da se zori, na Brnjašu ili

Labudu, pred svojim delijama, uz zurle i borije. Drugi koji su ga

poznavali portretišu ga u kratkim crtama, da je bio srednjeg

rasta, dobro razvijen, krut i snažan. Imao je, po Radosavu Ko ji -

ću, njegovu savremeniku, koji ga je dobro poznavao, lice okru-

glasto, išarano ožiljcima od velikih boginja. Oči su mu bile ze -

lene, i male, ali žive. Glas mu je bio dubok i zapovjednički. Bra -

du je šišao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oružja je uvi-

jek nosio dvije male puške za pojasom i krivu sablju. Govorilo

se da sablja Čengića ne siječe mučki. Smail-aga se ženio tri pu -

ta i imao sedam sinova. Čuvena je bila njegova kula u Lipniku,

ozidana od kamena i pokrivena kamenim pločama.

Sačuvano je dosta primjera Smail-aginog čojstva i junaštva,

ali i surovih postupaka. On je bio čovjek svoga doba.

U spjevu Mažuranićevom Smail-aga je kao književni lik osjen-

čen drugačije, kao negativni junak, u znatnoj mjeri demonizovan,

a njegovi postupci savršeno motivisani, psihološki karakter i lik

dovedeni do savršenstva, kroz pet pjevanja i cjelinu spjeva.

U Agovanju, prvom pjevanju, prikazan je Smail-agin nasilni-

čki nastup što u njegovoj kulminaciji u Haraču vodi ka raspletu

i zasluženoj sudbini na kraju epa.

Marijan Miljić


U Agovanju pokazano je dvostruko nasilje glavnog junaka kojise pretvara u čudovište: on ubija nemoćne tamničare kao predsta-vnike njemu neprijateljskog tuđeg svijeta ali i svoje podanike.

U transpoziciji istorijskog događaja i protagonista na drobnja-čkom Mljetičku pjesnik čini otklon od stvarnosti koja se dogodi-la i, po aristotelovskim načelima vjerovatnosti i nužnosti, op re dje -ljujući se ne za ono što se i kako dogodilo, već što se moglo dogo-diti, uz pomoć svoje imaginacije i neosporne genijalnosti, krozpostupak građenja strukture, stvara ep neobičan i neponovljiv.

Stari Durak je ustvari transponovani pop Milutin, otac No -vičin, a obojica su prikazani kao poturčenjaci. Taj mudri staracje stradao samo zato što je savjetovao agu da pusti Crnogorce,jer ako ih po bije mogla bi ga stići osveta (da svojom glavomplati vlaške gla ve). Smail-aga Mažuranićev kipti od bijesa:Vlasi ga dovode do lu dila što umiru bez straha i jauka, a stariDurak što prećutno jača njihov otpor i prkos. Zato je naredio dase starac pogubi, a njegova sumnja raste u sve i svakoga. Okoage se prostire pustoš. On je ap solu tno osamljen i nemoćan, aline vidi svoj tragični položaj. On nema milosti za Novičinemolbe da mu poštedi oca. Glavni junak oslonac nalazi u mržnjii nasilju i sve više srlja na put bez povratka.

S druge strane, to Mažuranićeva Novicu dovodi do postepe-nog otrežnjenja. Očeva smrt mu je najednom izoštrila sav užasne samo nasilja i zločina njegovog gospodara nego i svijeta ukome je do tada živio. Mažuranić je svjesno istorijskog NovicuCerovića, hrišćanina i vojvodu crnogorskog, transponovao uislamizovanog konvertita, namjerno, kako bi tim iščašenjemstvarnosti i odstupanjem od istorijske istine osnažio motivacijuu spjevu da bi se, u tom čvorišnom mjestu, ona preplitala - ličnai pojedinačna sa opštom i dobila univerzalno značenje.

Zanimljivo je da je u rukopisu (autografu) drugi dio bio na slo -v ljen Novica a da je u konačnoj autorovoj redakciji dobio imeNo ć nik. U njemu je prikazan Novičin prelazak, stvarni i duho-vni, bo lje reći povratak u drugi svijet, koji simbolišu Crnogorcii Crna Gora.



Na kraju Noćnika oglasila se tragična ironija sudbine, kad jeNovica banuo na vrata Njegoševe Biljarde:

A posljednja iz vidika zvijezdaBješe zvijezda age Čengijića.Iako je Smail-agina sudbina već odlučena, njegov se život

zemaljski nastavlja. Nastojeći da izbjegne mač više pravde, onsve više hrli njenom ispunjenju.

Pojedinačna osveta u Četi prerasta u kolektivnu. Ovo pjevanjeje viša potvrda prethodnog. Po nekom epsko-muzičkom princi-pu, estetskom kontrapunktu, u novom pjevanju odzvanjaju akor-di prethodnog a najavljuje se sljedeće. Etičko jezgro spjeva jezgusnuto u svještenikovoj propovijedi, koja je svojevrsna anti-cipacija monologa igumana Stefana u Gorskom vijencu.

U tom filozofsko-religioznom kontekstu, u razmjerama vječ-nosti i istorijskog trajanja odvija se sudbina malih naroda i poje-dinaca.

Međutim, tek potpunim povratkom Novičinim u crnogorskitabor, njegova lična osveta postaje izvršenje nacionalne pravde.

Posebno mjesto u Četi je Novičino pokrštavanje i pričešće.Realni svještenik iščezava kao priviđenje, dok četa dobija svojstoglavi lik i prerasta u stooko čudovište koje je izvršilac nekeviše pravde.

U Haraču koji je po obimu ep u epu, odigrava se drama gla-vnoga junaka i njegovih žrtava - sirotinje raje i njegovih poda-nika. Ti ranija, samovolja, svakovrsno nasilje, patološka izgub-ljenost glavnog junaka, osobena paranoja, apsolutna usamlje-nost i nastojanje da se izbjegnu sramota i sudbina kulminiraju dokrajnjih granica.

Ali u spjevu to nije Mljetičak u Drobnjaku đe se desila Smail-agina pogibija, već Gatačko Polje, kao simbol svakog polja,životne pozornice na kojem je svakom dodijeljena sopstvenauloga i sudbina.

Ponašanje osionih i surovih haračlija i mučenje siromašneraje, agin sadizam i uživanje u sebi i svojoj veličini i viteštvu

Marijan Miljić


kulminiraju kad aga u taštom samodokazivanju umjesto vlahapogađa vjernog mu Sefera i izbija mu oko. To posrnuće i sra-mota još više su razjarili razgnjevljenog agu, koji se pretvara uživotinju, pa demona. On je zbog harača napravio pakao na ze -mlji. Njegovu sramotu ne može ni noć da sakrije. Gusle i pjesmaBaukova o Rizvan-aginoj bruci on sluša kao glas sudbine, alinemoguće je uništiti svjedoke njegove sramote a kamoli izbrisa-ti tragove nečovještva pod njegovim imenom. Njegova brukapostojanja će živjeti dovijeka. Ove slike nadmašuju one iz Da -nteova Pakla; šekspirovski snažne, neponovljivo mažuranićev-ske, jedinstvene su u istoriji svjetske književnosti.

Riješen da uništi sve čega se dotakne, da raji ustostruči muke,u ontološkom očajanju izlazi ispred šatora kao na metafizičkupozornicu, pred puščane cijevi čete, koje vrebaju iz mraka, predslijepe oči pravde i njenu nebesku sablju.

Paša nije uspio da skine svoj svlak, da se oslobodi svoje ljud-ske kože i zmijskog ijeda, biva ubijen u noćnom okršaju, a sanjim i većina njegove pratnje, osim Ahmeta Bauka i malog brojakoji su imali sreću da se spasu. Istina, pravda je izvršena i svakobi rekao: tako mu treba, ali nekom misterioznom alhemijom či -talac ne likuje već doživljava nesrećnog agu kao tragičnog juna-ka, koji ne izaziva ni strah ni sažaljenje, ali budi gundulićevskoośećanje tašte ljudske oholosti, po kojoj sve što više stereš krilasve ćeš paka više pasti. To je ta ironija sudbine iz koje izvire tra-gičnost glavnog junaka, ali i umjetnička ljepota Mažuranićevaremek-djela.

Pravda je stigla kad je to bilo najnužnije. Ona ima svoju logi-ku i volju, svoje nedokučive zakone, viši poredak stvari. Unjeno sazdanje osim onih koji su kažnjeni (u duhu poslaniceapostola Pavla: Osveta je moja i ja ću je vratiti) neminovno, ponekoj višoj volji, ugrađene su i žrtve.

Nakon izvršenja pravde i pogibije Smail-age, dušmanina rajei osvetnika Novice - po nekoj slijepoj volji pored njega pada iglavni osvetnik. U času kad je Novica skočio da već mrtvom agi



ugrabi glavu stiže ga Hasanova sablja. Dva glavna aktera pala sujedan pored drugog. Spušta se zavjesa smrti. Zašto je pjesnik,kao Demijurg, htio takav rasplet i takav kraj? Od toga su u gro -bu ključevi, rekao bi Njegoš.

I kada se radi o Novici, pjesnik svjesno odstupa od istorijskeistine. Stvarni Novica doživio je 90 godina.

Mažuranić je do razine kolektivnog lika uzdigao četu, crnogo -rsku istinu i slobodu. S one strane vječnosti, prestaju zemaljskirazlozi i zakoni. Ali s ove, istorijska pravda u estetskom ruhuima univerzalno značenje.

Na istorijskoj ravni, u panteonu znamenitih Crnogoraca No -vi ci Ceroviću pripada istaknuto mjesto. Po doprinosu svojimživotom i djelom oltaru crnogorske slobode, narodu i državi -voj voda, senator i jedini ban crnogorski, Novica Cerovićspada među najznamenitije Crnogorce svoga doba. Ban Noko,kako su ga iz poštovanja i milošte zvali, dostojan je najvišegpomena. U svome narodu on je još za života stekao pravo nato - koliko svojim životom i radom toliko i veličinom imena uoreolu slave. Taj oreol prati i istorijskog Novicu i Mažu -ranićeva junaka. To su ośećali i stari Noko i njegov sin, ta kođevojvoda, Đorđije iliti Đuro, što se vidi iz pisma njegovogIvanu iz 1877. godine, proslavljenom pjesniku i aktu e ln omhrvatskom banu, uz koje mu on šalje zlatan sahat istogaSmail-age Čengića. Đuro pozdravlja i zahvaljuje pjesnikukoji je, veli, onako lijepo spo menuo i opjevao i moga ocaNovicu.

Životopis Smail-agin nastajao je u rasponu između legende istvarnosti. Istorijski Smail-aga bio je, izgleda, veliki junak i do -bar čovjek, u vremenu i istorijskom kontekstu u kome je živio.

I životopis vojvode Novice Cerovića nastajao je između istori-je i tradicije, istine i legende.

I jedan i drugi nijesu samo znamenite ličnosti po sudu istorijei narodnog predanja, onakvi kakvi su stvarno bili u svome dobu,nego i onakvi kakvi su vremenom postali, ali zahvaljujući i Iva -

Marijan Miljić


nu Mažuraniću i njegovom spjevu. Međutim, opasno je istori-jske događaje tumačiti poezijom.

Biće poezije je autonomno, poetska stvarnost je estetska, svi-jest za sebe. Istorijska istina i umjetnička istina se najčešće nepodudaraju, čak se i isključuju. Ali se nadopunjavaju.

Novica Cerović je bio mudrac u junaku a Smail-aga junak učovjeku.

Međutim, i u stvarnosti i u Mažuranićevu epu date su im ne -pomirljivo suprotstavljene uloge.

Posljednjim pjevanjem, koje je naslovio Kob, Mažuranić neprestaje da zbunjuje književne istoričare i kritičare. U njemu je,brojgelovski, glavni lik Smail-aga Čengić sveden na običnulutku koja se mrda kada se pored nje prođe.

Pjesnik ne likuje nad junakom silnikom, koji se džilitnuo alinije pogodio cilj, niti se sladi zbog pravedne kazne koja ga jestigla niti seiri zbog pobjede.

Mažuranić je u ovom pjevanju nadmašio i samog Gundulića,velikog pjesnika kobi. Jer i živi Smail-aga i njegova lutka urazmjerama vječnosti su samo, kako bi Njegoš rekao, tvarca je -dna što je zemlja vara.

Da nije bilo proslavljenog epa Ivana Mažuranića mala bi bilaslava Smail-agina. Od njega je bilo i većih i silnijih, čuvenijih itragičnijih otomanskih i hercegovačkih velikaša, ali ih ni istori-ja ni narodna poezija nijesu učinili velikim i besmrtnim, niti suse vinuli do one visine do koje je Mažuranićevo djelo uzvisiloSmail-agu Čengića.

Na kraju bi se moglo zaključiti da je zahvaljujući hrvatskompjesniku Ivanu Mažuraniću i njegovoj umjetničkoj transpozicijiistorije u poeziju Smail-aga postao besmrtan, poznat širom svije-ta. Čak i kao negativni junak i moćnik, takođe u oreolu slave, onje u epu prikazan još moćnijim, dok je Novica prvo degradiran nanivo konvertita, poturčenjaka, iako to istorijski nije bio, a potomje moralno i estetski rehabilitovan i uzvišen do osvetnika i slobo-dara, apostola slobode i glasnika pravde. Pa ipak, a to je sudbina



negativnih književnih junaka, ironija sudbine više je obdarila sim-patijama čitalaca, koji ośećaju estetski užitak, Smail-agu negoNovicu.

Zahvaljujući Ivanu Mažuraniću i njegovom epu oni su postalibesmrtni i sudbinski povezani, više nego u stvarnosti. Njihovaistorijska slava je mala u odnosu na poetsku.

Zašto je Mažuranić napravio baš takvu transpoziciju istorije upoeziju nastojao sam da odgonetnem.

Jasno je da se ne smiju poistovjećivati istorijske ličnosti iknjiževni junaci, niti istorija objašnjavati poezijom, kao što se nipoezija ne može tumačiti istorijskom stvarnošću na štetuestetske, književne.

Ali ponekad haloefekat je neizbježan: iako su u životu i istori-ji i Smail-aga i Novica bili dobri ljudi i junaci, u Mažuranićevuepu, u funkciji estetskog i umjetničkog a ne istorijske istine, pri -kazani su sasvim drugačije, negativniji nego što su stvarno bili.Da je drugačije, po estetskim pravilima, kao književni ju naci bilibi neuvjerljivi, umjetnički neuspjeli likovi, kreature.

No, i ban crnogorski Novica Cerović i hercegovački muteselimSmail-aga Čengić su, takođe, s druge strane inspirisali i uzvisili,sudbinski, do neslućenih visina slavu mladog pjesnika Mažu ra ni -ća, kasnijeg hrvatskog bana. Možda su mu i oni, bar donekle,pomogli da se uzdigne do toga položaja i titule. Oni su u knji -ževnoj slavi rasli uz njega, ali i njegova slava zahvaljujući njima.

Da kojim slučajem nije spjevao velepjesan u kojoj su ova dvo-jica glavni junaci, Mažuranić ne bi bio velikan kakav je postao- niti nacionalna veličina, hrvatska i južnoslovenska, jedan odnajvećih hrvatskih pjesnika, a njegovo djelo jedno od najljepšihi estetski najuspjelijih djela evropskog romantizma.

Ali je nesumnjivo: Smail-aga Čengić je zahvaljujući IvanuMažuraniću postao najslavniji aga među agama, vojvodaNovica Cerović zahvaljujući tome agi jedini ban crnogorski, aMažuranić zahvaljujući obojici - jedini ban među pjesnicima.

smail aga izmeĐu stvarnosti i legende - … maso miljic.pdf · na moralni karakter toga podviga...

Documents