ski turizam - dobrodošli...(nemačka, zemlje beneluksa, velika britanija i skandinavija) čine...
TRANSCRIPT
SKI TURIZAM
Iz udžbenika:
Pivac, T., Dragin, A., Dragićević, V., Vasiljević, Đ. 2016. Selektivni oblici turizma – Primeri
dobre prakse u svetu i stanje u Republici Srbiji. Prirodno-matematički fakultet: Departman za
geografiju, turizam i hotelijerstvo, Novi Sad
Ski turizam je pre svega aktivna vrsta odmora, zasnovana na sportu i rekreaciji. Njegovi
učesnici su uglavnom veće platežne moći, jer ceo turistički paket zahteva veća finansijska
sredstva nego što je to slučaj kod mnogih drugi oblika turizma (npr. gradski ili omladinski).
Pored uobičajenih usluga smeštaja, ishrane i prevoza, ski turizam zahteva i opremu i skijašku
(ski) kartu (ski pass). Ski karta omogućava vlasniku da koristi ceo ili deo sistema žičara u ski
centru, odnosno daje pristup različitim stazama, ugostiteljskim i drugim kapacitetima ski centra.
Cene ski karata su određene u zavisnosti od perioda skijaške sezone, kategorije skijaša i dužine
trajanja1 (http://www.skijalistasrbije.rs/sr/ski-pass-kopaonik).
Preteča prvih skija, snowshoes, vezani su za Skandinavsko poluostrvo i severnu Aziju,
gde je čovek u davna vremena bio prinuđen da prelazi snežne predele zbog egzistencijalnih
potreba, pre svega u potrazi za hranom. Najstarije skije nađene su u Rusiji (stare oko 8.000
godina) i Norveškoj (stare oko 7.000 godina) (http://history.fis-ski.com).
Ali kako je skijanje postala potrebna aktivnost tokom provođenja slobodnog vremena?
Koliko danas ima ski centara u svetu?
Koji su ski regioni vodeći, a koji u usponu?
Šta je sa skijalištima Srbije?
To su samo neka od pitanja na koja će se dati odgovori u ovoj lekciji.
Početkom XIX veka norveška vojska je odlučila da raspusti neke jedinice, pa i one na
skijama. Pošto su ti vojnici živeli u planinskim regionima, nastavili su da upražnjavaju skijanje
kao rekreaciju. Ubrzo im se i ostalo stanovništvo priključilo, pa je formirana prva ski staza 1843.
godine u Tromsu. Za njome su se i slične počele otvarati u Švedskoj i Finskoj. Tek u drugoj
polovini HIH veka skijanje postaje institucijalizovano – osnivaju se prvi klubovi, a interesovanje
za skijanjem se proširuje na Zapadnu Evropu (Kalinić, 2010).
Ubrzo su osmišljeni ski vez (da fiksira nogu) i skraćena, zaobljena, fleksibilna skija koja
je omogućila olakšane zaokrete u dubokom snegu (Kalinić, 2010). A nastaju i preteče današnjih
ski centara. U Severnoj Americi železničke kompanije osnivaju i razvijaju ski centre kao način
motivisanja ljudi da koriste železnički prevoz tokom zimskih meseci. U Evropi, pažnja se
usmerava na Alpe. Važnu ulogu u promovisanju alpskih sela kao atraktivnih zimskih centara
odigrali su pripadnici Britanske više klase. Oni su favorizovali upražnjavanje alpskog skijanja
koje je i sada najrasprostranjenije i najpopularnije, što je tada smatrano osobenjačkom
aktivnošću. Ser Henri Lan je ubedio lokalne vlasti u Mirenu (Murren) u Švajcarskoj da otvore
železničku liniju između Lauterbrunena (Lauterbrunnen) i Mirena i bio odgovoran za
organizovanje prve trke spusta (downhill) u Montani 1911. godine. Do početka Prvog svetskog
rata Švajcarska je nudila preko 215.000 ležaja skijašima.
1Od poludnevne do sezonske ski karte.
Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. godine u Šamoniju (Chamonix) u
Francuskoj, što je bio jedan od presudnih događaja da skijanje postane svetski popularan sport.
Zatim je montiran i prvi mehanički lift namenjen skijašima u Kanadi (1929. godine). Železnička
kompanija Junion Pacifik je 1936. godine oformila prvi turistički ski centar u San Veliju (Sun
Valley), koji postaje model za sve vrhunske ski centre u Severnoj Americi (Hudson, 2003;
Kalinić, 2010).
Dodatni podsticaj razvoju skijanja bio je pronalazak veštačkog osnežavanja pedesetih
godina prošlog veka. Time se omogućavao produžetak ski sezone ili omogućavanje skijanja gde
količina snežnih padavina nije bila dovoljna. U deceniji koja je usledila, ski turizam je postao
dostupan širem sloju ljudi, pa dolazi do njegovog omasovljavanja. Poslednje decenije XX veka,
u starosnoj strukturi ski turista sve su više prednjačile kategorije srednje i starije dobi, što je u
mnogim regijama za posledicu imalo situaciju da je ponuda bila veća nego potražnja. U ovakvoj
zabrinjavajućoj situaciji izlazak se našao u plasiranju snouborda na tržište, jer značajno mlađa
populacija počinje da se interesuje za ovakvu vrstu rekreacije (Hudson, 2003). Danas je oko 77%
skijaša opredeljeno za alpsko skijanje, 16% čine snouborderi, a ostatak upražnjava nordijske
discipline.
Slike 1. i 2. Snoubord i skije (ski centri – Britanska Kolumbija, Kanada)
Izvor: http://www.tripadvisor.co.uk/LocationPhotoDirectLink-g154948-d219647-i43378021-
Whistler_Blackcomb-Whistler_British_Columbia.html;
http://www.powderhounds.com/Canada/Heli-Skiing.aspx
Skijanje se najčešće prenosi sa roditelja na potomke i tada postaje navika. Specifičnost
ovog oblika turizma je i ta da iako je postao dostupan širem sloju ljudi, još uvek se smatra
statusnim simbolom.
Skijališta se mogu podeliti na osnovu prostornog dometa njihovog tržišnog uticaja i to
kao:
1. Nacionalna skijališta - privlače uglavnom domaće turiste
2. Regionalna skijališta- do njih će skijaši putovati nekoliko stotina kilometara
(skijališta u drugoj državi: npr. Britanci odlaze u skijališta alpskog regiona ili NJujorčani na
Kanadske Stenovite planine)
3. Svetski poznata skijališta - privlače turiste iz celog sveta, kao što su Vistler
(Whistler) u Kanadi, Vejl (Vail) u Koloradu i Cermat u Švajcarskoj (Hinch, Higham, 2004).
Takođe, skijališta se mogu podeliti na:
vikend skijališta - zahtevaju dva i više sata vožnje do njih i
odmarališna skijališta - nalaze se u udaljenim, ruralnim područjima gde su
snežni uslovi pouzdaniji (Kalinić, 2011).
SKI PONUDA I TRAŽNJA
Ski turizam je aktivan sport ili rekreativna aktivnost u skoro 90 zemalja širom sveta. Do
sada je izgrađeno oko 2.130 ski centara sa oko 6.000 skijališta i oko 27.000 ski liftova. Pored
velikih ski destinacija (npr. Alpski region – Austrija, Nemačka, Francuska, Italija, Švajcarska;
SAD; Japan; Slovačka), brojne su male destinacije (Alžir, Kipar, Grčka, Iran, Izrael, Liban,
Maroko, Pakistan, Južnoafrička Republika, Turska, ali i zemlje Istočne Evrope i Kina (Vanat,
2015). Na južnoj hemisferi ima svega oko sto ski lokaliteta – pretežno u Argentini, Čileu,
Australiji i na Novom Zelandu (Kalinić, 2010). Kina i Severna Koreja su ski tržišta u usponu, što
se u skorijoj budućnosti očekuje od Indije i Pakistana (Vanat, 2015).
Grafikon 1. Regionalna distribucija ski centara
Izvor: Vanat, 2015
Ova grana turizma pruža smeštajni kapacitet za oko šest miliona skijaša (komercijalni
smeštaj), sa najvećom koncentracijom u industrijalizovanim ski centrima, gde je promet skijaša
velik. U pogledu turističkog prometa, godišnje se registruje oko 400 miliona ski noćenja,
odnosno 120 miliona dolazaka - skijaša (Vanat, 2015).
19%
21%
13%12%
35% Azija i Pacifik
Amerika
Istočna Evropa i Centralna Azija
Zapadna Evropa
Alpski region
Grafikon 2. Regionalna distribucija ski posetilaca (dolasci)
Izvor: Vanat, 2015
U poslednjem petogodištu najposećenije države od strane skijaša su: SAD, Francuska,
Austrija (godišnje preko 50 miliona dolazaka), Japan, Italija, Švajcarska (20 miliona), Kanada,
Nemačka, (preko 10 miliona), Češka i Kina (Vanat, 2015). Ipak, u Kini i SAD-u su dominantni
domaći skijaši, za razliku od Austrije (Grafikon 1).
Grafikon 1. Odnos domaćih (beli stubići) i stranih skijaša (plavi stubići) - broj dolazaka u %
Izvor: Vanat, 2015
Sezonalnost. Sezonalnost ski turizma diktiraju klimatski faktori, pre svega dužina
zadržavanja snežnog pokrivača određene debljine i kvaliteta na prostorima pogodnim i uređenim
za spust. Neki ski centri u Evropi (Alpi, Norveška), SAD-u i Kanadi pružaju ski usluge i u
letnjim mesecima, zahvaljujući glečerima koji tokom cele godine pružaju mogućnost skijanja.
Slika 3. Zatvoreno skijalište – Dubaji (UAE)
Izvor: http://www.telegraph.co.uk/travel/snowandski/9695839/Ski-resorts-in-surprising-
places.html
Produžavanje sezone omogućeno je raspršivanjem veštačkog snega. Pored toga, 1920.
godine je izgrađeno prvo zatvoreno skijalište. U poslednjih 25 godina je u 30-ak zemalja
izgrađeno oko 80 zatvorenih snežnih centara sa ski stazama (npr. London, Dubaji, Melbur).
Države poput Nemačke, Norveške, Velike Britanije, Kine i Japana beleže godišnji promet u
zatvorenim skijalištima od preko milion dolazaka (Vanat, 2015).
Ipak, imajući u vidu globalno zagrevanje, odnosno uticaj klimatskih promena na razvoj
ski turizma, mnogi ski centri rade na diverzifikaciji, dodavanjem sadržaja u mesecima bez snega.
Tu se pre svega misli na planinarenje, panoramsku vožnju gondolom, adrenalinski park,
posmatranje ekosistema, skijanje na glečeru, golf, splavarenje, eko ture, spa usluge, planinski
biciklizam i dr.
Ski područja i skijaši po regionima. U pogledu ski turizma izdvaja se nekoliko regiona,
koji se ne poklapaju sa geografskim regionima. To su:
Amerika,
Alpi,
Zapadna Evropa,
Istočna Evropa i Centralna Azija,
Azija i Pacifik.
SKI TURIZAM U SVETU
Amerika. Iako je u pitanju prostor Severne i Južne Amerike, sa populacijom od oko 900
miliona, učešće ovog ski regiona na svetskom tržištu je malo. Đak i mali broj populacije skija –
oko 1/3 u odnosu na broj skijaša evropske populacije. Regionalna raspoređenost ski centara je
izuzetno neravnomerna. Čak više od 90% je locirano u Severnoj Americi. Zapravo, ski region
Amerika obuhvata svega četiri države: Kanada, SAD, Argentina, Čile.
Skijaška područja se u Severnoj Americi nalaze i na zapadu i na istoku. Za većinu
Amerikanaca vreme putovanja i njegovi troškovi su odlučujuće varijable pri izboru skijališta, pa
se tako 67% skijališta nalaze do 120 km udaljenosti od većih urbanih centara. Takođe, veliki broj
skijaša u SAD-u ograničava skijanje na ski vikende. U SAD-u je registrovano 470 skijališta,
preko 25 hiljada domaćih skijaša i skoro 57 hiljada inostranih ski dolazaka u 2014. godini
(Vanat, 2015). Oko pola miliona SAD skijaša odlazi u Kanadu svake godine radi skijanja
(Kalinić, 2011).
U Kanadi je većina vikend skijališta grupisana oko istočnih, najnaseljenijih pokrajina –
Ontarija i Kvebeka. Lokacija im je veoma povoljna, jer se nalaze blizu američke granice i
NJujorka, Bostona i Filadelfije. Ipak, najpopularnija skijališta su locirana u zapadnoj Kanadi, u
pokrajinama Britanska Kolumbija i Alberta, koje beleže 40% od ukupnog prihoda od stranih
skijaša (Hinch,Higham, 2004). Tu je i već pominjano svetski poznato skijalište Vistler (Vanat,
2015).
Slike 4-6. Ski centar Vistler (Britanska Kolumbija, Kanada)
Izvor: http://www.skibundle.com/ski-resorts/whistler-ski-holidays-12/;
http://www.destination360.com/north-america/canada/british-columbia/whistler;
http://www.1stclassholidays.com/whistler-blackcomb-10-nights
Alpi. Evropsko tržište ski turizma se posmatra kroz tri regiona: Alpi, Zapadna i Istočna
Evropa. Alpi su vodeći region po broju ski centara, ski staza i ski ležajeva, sa tradicijom
sportsko-rekreativnog skijanja od preko 100 godina. Taj region registruje čak 44% od ukupnog
broja dolazaka ski turista u svetu. Isti prostor emituje 16% skijaša u svoj ili druge regione.
Tehnološki visoko opremljen, region ima postavljenih oko 10.000 ski liftova. Iako su locirane u
Zapadnoj Evropi, alpske države se posmatraju kao poseban evropski ski region (Austrija,
Francuska, Švajcarska, Italija i Lihtenštajn), s obzirom na tržišnu dominaciju. Tome u prilog
govore i podaci da posmatrano po državama Evrope, najveći udeo u ski tržištu imaju Austrija
(47%), Francuska (14%), Švajcarska (11%) i Italija (11%). Skijaši iz severnih zemalja
(Nemačka, zemlje Beneluksa, Velika Britanija i Skandinavija) čine polovinu tržišta alpskog
regiona.
Zapadna Evropa. Zapadna Evropa (bez država Alpskog regiona) je najveći emitivni ski
region. To je dom za preko 30 miliona skijaša, ali i prostor širom koga je izgrađeno skoro 1.100
skijališta. Ipak, turistički promet koji se ovde registruje je 25% od celokupnog broja dolazaka
skijaša u Alpski region. Prema ski statistici, ovaj region obuhvata sledeće države: Andora,
Finska, Nemačka, Island, Norveška, Španija, Švedska, Velika Britanija.
Istočna Evropa i Centralna Azija. Države Istočne Evrope pripadaju ski regionu Istočna
Evropa i Centralna Azija (Tabela 1). Za sve njih je karakteristično da u poslednje vreme ulažu u
razvoj ski turizma – podižu ski centre i izlaze na inostrano tržište skijaša. Što se tiče rezidenata,
šest puta ih manje skija nego što je to slučaj u sva prethodno opisana evropska ski regiona. Ipak,
ski region Istočna Evropa i Centralna Azija nudi oko 1.100 skijališta, što je komparativno
Zapadnoj Evropi i Alpskoj regiji (Vanat, 2015).
Tabela 1. Države ski regiona Istočna Evropa i Centralna Azija
Istočna Evropa Centralna Azija
Albanija Avganistan
Belorusija Azerbejdžan
Bosna i Hercegovina Gruzija
Bugarska Iran
Grčka Jermenija
Estonija Kazahstan
Kipar Kirgistan
Letonija Turska
Litvanija Uzbekistan
Mađarska
Makedonija
Poljska
Rumunija
Slovačka
Slovenija
Srbija
Ukrajina
Hrvatska
Crna Gora
Češka
Izvor: Vanat, 2015
Azija i Pacifik. Sa populacijom od preko tri milijarde, ovaj region je najveće
potencijalno tržište. Neke od država imaju dugu tradiciju ski turizma, dok su druge od skoro
prisutne na tržištu. Države ovog ski regiona su Australija, Novi Zeland, Japan, Severne i Južna
Koreja, Kina i Indija.
Srednji Istok i Afrika. Ne postoji prostor koji je toliko uskraćen pogodnosti za razvoj
ski turizma (pre svega u klimatskom smislu). Ipak, nekoliko zemalja razvijaju ovu sportsko-
rekreativnu aktivnost: Alžir, Maroko, Lesoto, Južnoafrička Republika (Afrika), Izrael i Liban
(Azija)(Vanat, 2015).
Van Evrope i Severne Amerike, pristupačnost ostaje glavni problem u razvoju skijaških
područja. U Kini, gde se ski turizam razvija brže nego bilo gde u svetu, zahvaljujući strateškom
razvoju ove privredne grane, dostignut je nivo najjačih ski regiona, poput austrijskog Tirola i
kanadskog Kvebeka (Hinch,Higham, 2004).
SKI TURIZAM SRBIJE
Oko 75% Srbije je prekriveno brdima i planinama, a najviši vrh dostiže 2.169 m
nadmorske visine. Nekoliko planina nudi odlične uslove za ski turizam, sa snežnim prekrivačem
koji se zadržava preko pet meseci.
Pravilnikom o minimalnim tehničkim uslovima za uređenje, obeležavanje i održavanje
skijališta („Sl. glasnik RS“, br. 46/2011), u Srbiji se uređuju skijalište, odnosno ski-zone i ski-
staze.
Skijalište može da sadrži jednu ili više ski-zona. Skijalište mora biti opremljeno:
odgovarajućim brojem mašina i uređaja za pripremu, odnosno prepariranje i
održavanje (reparaciju) ski-staza
razglasnim uređajem jačine koja omogućava efikasno korišćenje srazmerno
veličini skijališta
odgovarajućim sredstvima veze kojima se omogućava komunikacija sa vozačima
mašina za uređenje staza i redarima na skijalištu
panoramskim tablama i tablama za orijentaciju
sportskom i drugog opremom potrebnom za korišćenje skijališta u skladu sa
zakonom i propisima donetim na osnovu zakona.
Ski-zona mora da ima:
jednu ili više ski-staza koje se završavaju na polaznoj stanici žičare ili ski-lifta,
odnosno ski-staze čije se polazne tačke nalaze na udaljenosti manjoj od 1000 m
polaznu i izlaznu stanicu i trasu žičare i ski-lifta koji opslužuje ski-stazu
vezniski-put
prostor za okupljanje skijaša, odnosno za formiranje reda za korišćenje žičare i
ski-lifta
servisni objekat koji je namenjen za obavljanje servisa u okviru ski-zone
objekat za obavljanje delatnosti na prostoru ski-zone („Sl. glasnik RS“, br.
46/2011).
Osoba koja vrši poslove redara na skijalištu, mora da ima licencu dobijenu polaganjem
stručnog ispita pred komisijom koju postavlja ministarstvo nadležno za turizam (Pravilnik o
načinu i programu polaganja ispita za redara, sticanja ovlašćenja za obavljanje poslova redara na
skijalištu i izgledu i načinu izdavanja legitimacije redara - „Sl. glasnik RS“, br.4/2011 i 56/2012).
Srbija ima 31 skijalište, 77 ski liftova i preko 200 hiljada domaćih skijaša. Na godišnjem
nivou se ostvaruje oko 750 hiljada ski noćenja (20% inostranih).
Kopaonik, Tornik na Zlatiboru i Stara planina su najrazvijenije i najposećenije ski
destinacije. Tu se održavaju i međunarodna takmičenja u skijanju. Pomenuti ski centri, kao i
Brezovica, su pod upravom države, odnosno preduzeća „Skijališta Srbije“.
Ski centri Srbije su godinama bili popularni među Britancima i Ircima. U novije vreme se
beleži dolazak Rusa (Vanat, 2015).
Tokom skijaške sezone 2014/15. Srbija je zabeležila preko 233 hiljade dolazaka skijaša
(za 40% više u odnosu na prethodnu sezonu). Tako je npr. dnevni maksimalan broj posetilaca na
Kopaoniku bio 9.500 skijaša turista, a u ski centrima Stara planina i Zlatibor po 2.000
(http://www.skijalistasrbije.rs/sr/ljevnaic-srpske-planine-posetio-rekordan-broj-skijasa).
Skijaški centar Kopaonik poseduje oko 55 km staza uređenih za alpsko skijanje i 12 km
staza za nordijsko skijanje. Noćno skijanje je moguće na osvetljenoj stazi „MaloJezero“. Osim
toga, za najmlađe skijaše i početnike generalno, obezbeđen je prostor tzv. „ski vrtić“, sa
pokretnom trakom i karuselom.
Sve staze su povezane sistemom žičara i ski liftova, kapaciteta od preko 32.000 skijaša na
sat. Preko 70% skijališta pokriveno je sistemom za veštačko osnežavanje.
Skijaški centar Kopaonik poseduje i uređen snow-board park, na kome se organizuju
takmičenja domaćeg i međunarodnog karaktera
(http://www.tckopaonik.com/skijaliste.php?str=32).
Nedaleko od granice sa Bugarskom, ski centar Stara planina je lociran na istoimenoj
planini na nadmorskoj visini od 1.100-1.900 m. Tu je podignuta prva gondola u Srbiji, a pored
nje je izgrađena i četvorosedna žičara i ski lift. Više od 13 km odlično uređenih staza, različitih
težina, pripremljene su za skijaše svih kategorija, uključujući i „ski vrtić“. Za ljubitelje
ekstremnijih sportova, obezbeđena je staza za slobodnu vožnju. Pored toga, u ski centru Stara
planina je izgrađen sistem za veštačko osnežavanje (Vanat, 2015;
http://www.skijalistasrbije.rs/sr/o-centru-stara-planina).
Neki manji ski prostori nude oskudniju infrastrukturu, kao npr. Iver Mećavnik (Mokra
gora - Tara) (jedan ski lift, oprema za pravljenje veštačkog snega) ili Divčibare (planina Maljen)
(pogodno mesto za početnike, opremljeno i za noćno skijanje) (Vanat, 2015).
Literatura:
Kalinić, Č. (2010): Povezanost klimatskih promena sa razvojem ski turizma u svetu (diplomski
rad). Prirodno-matematički fakultet, Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo,
Novi Sad.
Pravilnikom o minimalnim tehničkim uslovima za uređenje, obeležavanje i održavanje skijališta
(„Sl. glasnik RS“, br. 46/2011).
Pravilnik o načinu i programu polaganja ispita za redara, sticanja ovlašćenja za obavljanje
poslova redara na skijalištu i izgledu i načinu izdavanja legitimacije redara („Sl. glasnik
RS“, br.4/2011 i 56/2012).
Hinch, T.,Higham, J. (2004): Sport Tourism Development. Channel View Publication. Clevedon.
Hudson, S. (2003): Sport and Adventure Tourism. The Haworth Press, Binghamton, New York.
Vanat, L. (2015): 2015 International Report on Snow&Mountain Tourism – Overview of the key
industry figures for ski resorts (7thedition). Vanat, Geneve (ISBN 978-2-9701028-0-9).
http://www.destination360.com/north-america/canada/british-columbia/whistler;
http://www.1stclassholidays.com/whistler-blackcomb-10-nights
http://history.fis-ski.com
http://www.powderhounds.com/Canada/Heli-Skiing.aspx
http://www.skibundle.com/ski-resorts/whistler-ski-holidays-12/
http://www.skijalistasrbije.rs/sr/ljevnaic-srpske-planine-posetio-rekordan-broj-skijasa
http://www.skijalistasrbije.rs/sr/mapa-skijalista-stara-planina
http://www.skijalistasrbije.rs/sr/o-centru-stara-planina
http://www.skijalistasrbije.rs/sr/ski-pass-kopaonik
http://www.tckopaonik.com/skijaliste.php?str=32
http://www.telegraph.co.uk/travel/snowandski/9695839/Ski-resorts-in-surprising-places.html
http://www.tripadvisor.co.uk/LocationPhotoDirectLink-g154948-d219647-i43378021-
Whistler_Blackcomb-Whistler_British_Columbia.html
https://sites.google.com/view/posebniobliciturizma/home