ZBORNIK SAŽETAKA

7. KONFERENCIJA SOCIJALNIH RADNIKA

12. – 14.10.2016.

OPATIJA

SIGURNA OBITELJ – STABILNO DRUŠTVO

Obitelj u fokusu socijalnog rada

Izdavač:

Hrvatska udruga socijalnih radnika

Za izdavača:

Štefica Karačić, dipl. soc. rad.

Tajništvo:

Hrvatska udruga socijalnih radnika

Lana Pigarev, dipl. socijalna radnica

Nova cesta 1, Zagreb

Tel/fax: +385 1 4550 757

e-mail: husr@zg.htnet.hr

Pokroviteljstvo:

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović

Ministarstvo socijalne politike i mladih

Primorsko goranska županija

Grad Zagreb

Organizacijski odbor:

Antonija Bobić

Snježana Bubenik

Meri Gatin

Dragica Bojka Gergorić

Iva Josipović

Štefica Karačić

Ivana Leskovar

Lana Pigarev

Rajka Papić

Programski odbor:

Željka Barić

Vanja Branica

Gordana Daniel

Olja Družić Ljubotina

Tatjana Katkić Stanić

Nataša Koražija

Maja Laklija

Dizajn naslovnice: LENS Multimedia studio

Prijelom i tisak: Tiskara „Tomislav Mraz“

Naklada: 600 primjeraka

Zagreb, rujan, 2016.

PREDGOVOR

Poštovane kolegice i kolege, suradnici i prijatelji,

Za središnju temu sedme konferencije socijalnih radnika izabrali smo OBITELJ kao

nezaobilazno i značajno područje socijalnog rada. Kompleksnost života, stalne promjene i

društvena previranja ostavljaju tragove na obiteljske odnose, dinamiku i funkcioniranje, te su

za neke obitelji previše zahtjevan i težak teret kojeg ne mogu same podnijeti, niti ga se riješiti.

Socijalni rad s obitelji usmjeren je pružanju stručne pomoći obitelji kako bi ona kompetentnije

funkcionirala u društvenom okruženju kao i zadovoljavala potrebe svih njezinih članova

(djece, osoba s invaliditetom, osoba s teškoćama mentalnog zdravlja, osoba starije životne

dobi, osobe koje pate od kroničnih i dugotrajnih bolesti i sl.). Socijalni radnik koji djeluje u

području obitelji treba znati prepoznati i odgovoriti na široki raspon potreba i odnosa u

obitelji. Socijalni rad s obitelji, često se odvija u domu obitelji, kao intimnom prostoru u

kojem se odvija njezin život, gdje socijalni radnik dobiva uvid u odnose i uloge članova,

obiteljske obrasce, rituale, vrijednosti i stavove. Svaka je obitelj organizirana na jedinstven

način, s različitim kapacitetima i razinom uspješnosti u prepoznavanju potreba svojih članova.

Intervencije socijalnog radnika se često odvijaju u akutnim situacijama, po nekom kriznom

događaju koji je obitelj doveo u situaciju stresa, kada je obitelj nedovoljno spremna primiti

informacije i intervencije od strane sustava te je i domet mogućnosti dolaženja do uvida i rada

na promjenama ograničen. Pojedine obitelji se nalaze u stanju potrebe za konkretnom pomoći

i podrškom od strane jednog stručnjaka ili pak interdisciplinarnog tima stručnjaka i to vrlo

često iz različitih sustava, što zahtjeva koordinaciju različitih službi.

Socijalni radnik procjenjuje i prati obitelj pridružujući joj se u onom djelu obiteljskog ciklusa

u kojem je zatiče. Stoga je važno da socijalni radnik bude praktičar usmjeren i educiran za

primjenu različitih tehnika i metoda rada tijekom provođenje intervencija te da uz

komunikacijske vještine ima razvijene i vještine prikupljanja, analize i sinteze informacija o

obitelji na način da na osnovi informacija kojima raspolaže (vodeći računa o njihovoj

relevantnosti) temelji plan intervencija s obitelji. One mogu pokrenuti neke promjene na

razini obitelji koje pridonose pojavi novih mogućnosti (npr. stjecanje znanja, unapređenje

vještina) u svladavanju teškoća na individualnoj razini pojedinog člana obitelji, ali i obitelji

kao sustava pri čemu socijalni radnici mogu imati ulogu inicijatora razgovora o promjeni,

moderatora procesa, savjetovatelja, voditelja, menadžera, supervizora, ali i tzv. "kontrolora".

Nadalje, socijalni rad s obitelji pod utjecajem je i učestalih zakonskih promjena te

transformacije kako domova socijalne skrbi tako i Obiteljskih centara, što se odražava na

njihov djelokrug rada i dostupnost usluga ciljanoj populaciji. Dodatni pritisak na ovo područje

vrše mediji koji često tražeći senzacionalne vijesti neutemeljeno dovode u pitanje etičnost i

profesionalnost stručnjaka.

Kroz izlaganja i radionice tijekom konferencije će se problematizirati mogući utjecaji vlastitih

stavova na proces rada s obitelji, poteškoće s kojima se socijalni radnici susreću tijekom

ostvarivanja kontakta s članovima obitelji, planiranju intervencija, praćenju obitelji te

završetku rada. Osim toga, konferencija će dati smjernice i mogućnosti za postupanje

socijalnih radnika u različitim aspektima rada s obitelji koje mogu podići kvalitetu rada u tom

području. Obitelj u fokusu socijalnog rada otvara mnoštvo značajnih pitanja koja su stavljena

pred našu profesiju, a konferencija će nadamo se biti dobro mjesto za njihovo

problematiziranje, kao i za razmjenu iskustava, promišljanja, razmjenu primjera dobre prakse

i pronalaženja odgovora koji će doprinijeti daljnjem razvoju, kako područja socijalnog rada s

obitelji tako i profesije socijalnog rada.

Ugodan, zanimljiv i produktivan rad na VII. Konferenciji socijalnih radnika žele Vam,

Programski i organizacijski odbor

PLENARNA IZLAGANJA

Slavica Blažeka Kokorić

Obitelj u raskoraku između visokih očekivanja i nesuportivnog društvenog konteksta – izazov

za djelovanje socijalnih radnika

Vlasta Grgec Petroci

Obilježja obitelji danas - različitost obiteljskih struktura i podrška obiteljima kroz razvoj

inovativnih usluga

IZLAGANJA

SEKCIJA 1. Formalna podrška obiteljima

Božena Horvat Alajbegović i Jasna Cesarec

Jačanje sustava podrške obiteljima u riziku kroz partnerstva s nevladinim sektorom

Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Vendi Keserica, Anamarija Juroš i Ružica

Skopljak Masier

Naučimo roditelje – projekt za unaprjeđenje roditeljskih kompetencija

Ivana Dolovčak Roditeljsko vrednovanje programa „Škola za roditelje“ pri Hrabrom telefonu

Ninoslava Pećnik i Kristina Novalić

Ciljana podrška roditeljstvu korisnicima CZSS s predškolskom djecom: Iskustva i perspektive

Projekta „Rastimo zajedno – i mi!“

SEKCIJA 2. Obitelj i djeca s teškoćama u razvoju 1

Josipa Gović, Antonia Bekavac i Nevena Stojčić Rađanje djeteta s teškoćama u razvoju – prava i usluge namijenjene obiteljima u nekim

državama EU

Mirjana Marojević i Sabina Šimić

Model podrške obiteljima djece s teškoćama Dnevnog centra „Mali dom – Zagreb“

Marinka Bakula-Anđelić i Sandra Čirkinagić

Grad Zagreb i suvremeni pristupi u podršci obiteljima djece s teškoćama u razvoju i osobama

s invaliditetom

SEKCIJA 3. Djeca u skrbi

Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko, Silvija Dumić i Maja Kapec Može li izdvajanje djeteta biti bezbolno? – primjer dobre suradnje u pripremi na izdvajanje

djece iz obitelji te adaptaciji na smještaj

Maja Laklija

Profesionalizacija udomiteljstva – što kažu udomitelji

Teodor Sabolić, Sanda Popović i Katarina Gorše

Kapaciteti i preporuke za daljnji razvoj udruga u području udomiteljstva

Teodor Sabolić i Lucija Vejmelka

Djeca iz siromašnih obitelji u odgojnim domovima

Ivana Azinović Vukelić i Katja Borovac

''Izvor je u nama'' – prikaz rada s djecom, mladima i obiteljima u Centru ''Izvor''

SEKCIJA 4. Obitelj i djeca u riziku od siromaštva

Marina Ajduković, Ivan Rimac i Jelena Matančević

Siromaštvo djece: Izazov za stručnjake i ključne društvene dionike

Marina Ajduković, Marijana Majdak i Linda Rajhvajn Bulat

Percepcija osobina djece iz siromašnih obitelji

Zdenka Maltar i Ljubica Leverda Hržina

Izazovi u radu s jednoroditeljskim obiteljima s iskustvom siromaštva

Romana Galić i Antonija Bobić

Nosi li jednoroditeljstvo rizik od siromaštva?

SEKCIJA 5. Obitelj i invaliditet 1

Marko Buljevac, Zdravka Leutari Marina Milić Babić

Diskriminacijska praksa u formalnoj podršci obiteljima osoba s invaliditetom u Republici

Hrvatskoj i uloga socijalnog rada

Dijana Fijačko, Darinka Sviben, Dražen Čandrlić, Karolina Martinuš i Emil Sviben

Podrška obiteljima osoba s invaliditetom smještenih u Domu za odrasle osobe Lobor-grad

Dubravka Smolić

Kontakti s obitelji odraslih osoba smještenih u domu socijalne skrbi kao čimbenik socijalne

rehabilitacije i psihosocijalne podrške: obiteljska tajna i njezino razrješavanje

SEKCIJA 6. Obitelj i osobe starije životne dobi

Krasanka Glamuzina, Hana Crnogorac, Andrijana Kovačić Dedić, Kristina Mitrović i

Ana Lipša Kocmanović

Ustanova kao potpora obitelji oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencije

Marica Miletić

Socijalne usluge koje osobama starije životne dobi pruža Dom za starije osobe Dubrovnik

Tamara Obrvan

Obitelj u palijativnoj skrbi za osobe starije životne dobi

Marija Alfirev i Marija Bačelić

Uloga obitelji u očuvanju kvalitete života osoba starije životne dobi

SEKCIJA 7. Primjena metode savjetovanja i vođenja slučaja u radu s obiteljima

Zdravko Starčević i Tihana Stapić Jačanje kapaciteta obitelji kroz uslugu savjetovanja i pomaganja

Marina Milić Babić i Gordana Berc

Primjena savjetovanja u praksi socijalnog rada – izazovi i suvremene spoznaje

Snježana Bubenik

Obiteljska konferencija - inovativna metoda promicanja prava obitelji na odlučivanje o

vlastitoj budućnosti

Tadeja Barun, Jelena Ćendo i Asja Zenko

Prikaz rada s obitelji u riziku metodom vođenja slučaja

SEKCIJA 8. Obitelj i djeca s teškoćama u razvoju 2

Ada Filipaj i Tamara Kralj

Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju

Ivan Bandić, Maja Nižić i Zdravka Leutar

Percepcija očinstva kod očeva koji imaju dijete s teškoćama u razvoju

Matea Bošnjak

Uloga obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške roditeljima djeteta s teškoćama u

razvoju – prikaz slučaja iz prakse

Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić i Tamara Petrc

Moji prijatelji iz Fortice

SEKCIJA 9. Obitelj i osobe starije životne dobi 2

Ljiljana Vrbić, Ljilja Jelenčić, Maja Matić, Željka Bele i Silvia Rusac

Ekonomsko nasilje u starijoj životnoj dobi

Marina Zeman Jazvić, Dorijan Vahtar, Ines Vrban, Silvia Rusac, Jasminka Despot

Lučanin, Sanja Radica i Vedrana Spajić-Vrkaš

Djelovanje obiteljskih odnosa na doživljaj kvalitete života u starijoj životnoj dobi

Petar Šajfar, Ivana Hodak i Kristina Dešman

Obiteljska socijalna podrška osobama smještenim u dom za starije osobe

Dubravka Smolić

Korisnici starije životne dobi i uloga socijalnog radnika u domu socijalne skrbi u očuvanju

njihovih „obiteljskih relacija“

SEKCIJA 10. Obitelj i invaliditet 2

Ana Pehlić, Kristina Urbanc i Veronika Lendler

Roditeljstvo i invaliditet – perspektiva djece čiji su roditelji osobe s invaliditetom i/ili

kroničnim bolestima

Gorana Poštić i Draženka Mihalec

Podrška roditeljima s intelektualnim teškoćama

Tea Matovina

Prikaz suradnje s obiteljima pri pružanju podrške osobi s intelektualnim teškoćama u

organiziranom stanovanju

SEKCIJA 11. Obitelj i razvod braka

Nataša Jelača

Uloga socijalnog radnika u postupcima obveznog savjetovanja prije razvoda braka i obveznog

savjetovanja prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djetetom

Tatjana Katkić Stanić

Zajednička roditeljska skrb i zaštita interesa djece iz perspektive stručnjaka

Vanja Branica, Branka Sladović Franz i Kristina Urbanc

Obiteljska medijacija: perspektiva stručnjaka

SEKCIJA 12. Pristupi u radu s obitelji

Ivan Leutar, Tanja Penava i Zdravka Leutar

Duhovnost kao resurs snage i otpornosti obitelji u rizičnim okolnostima

Ana Jukić i Helena Potočki

Uloga i važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji

Andreja Radić i Lucija Sabljić

Mladi i roditeljsko pijenje

Marko Grgurević

Važnost sustavne podrške obitelji, djeci i mladima iz pozicije lokalne samouprave

SEKCIJA 13. Materijalna deprivacija i obitelj

Danijela Škulj i Lucija Vladimir Zastupljenost korisnika novčanih naknada (zajamčene minimalne naknade te jednokratnih

naknada) u tretmanu Odjela za djecu, mlade i obitelj na području Dubrave, Zagreb

Ivana Tutić Grokša

Subjektivna dobrobit nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade

Karolina Horvat, Lana Remar i Dijana Posavec

Model rada s romskom populacijom u Varaždinskoj županiji

Olja Družić Ljubotina, Marijana Kletečki Radović i Jelena Ogresta

Kakva je podrška obitelji beskućnicima u Hrvatskoj?

MINI SIMPOZIJ

Marijana Kletečki Radović, Olja Družić Ljubotina, Marina Ajduković, Lucija

Vejmelka, Ivan Rimac i Teodor Sabolić

Kako je biti dijete u siromašnoj obitelji u „siromašnoj“ i „bogatoj“ zajednici?

RADIONICE

RADIONICA 1.

Lucija Vejmelka i Marko Buljevac

Podrška stručnjacima u objavljivanju iskustava iz prakse u Ljetopisu socijalnog rada: odabrani

stručni radovi kao primjeri dobre prakse socijalnog rada s obitelji

RADIONICA 2.

Zlata Rakošec, Tena Šemiga, Valentina Vrbanec, Andrea Šćekić, Josipa Bažant,Karla

Silić, Elizabeta Matković, Duško Vučković, Ana Širanović, Suzana Sakić, Vanja Tolić,

Doria Jukić, Marija Šimoković Sikavica, Josipa Lulić i Kristina Urbanc

Jedan dan u domu umirovljenika – perspektiva korisnika

RADIONICA 3.

Kristina Urbanc, Gordana Daniel i Vesna Orač

Supervizija u sustavu socijalne skrbi - Osvrt na jučer, pogled prema sutra

RADIONICA 4.

Dragica Topolko, Blanka Kern, Gordana Poljak, Tanja Grabovac Šljubura, Lidija

Koletić i Josipa Ciglar

Socijalni radnik bolnice u radu s pacijentima i njihovim obiteljima

RADIONICA 5.

Vesna Katalinić i Ivana Dolovčak

Uspostavljanje odnosa povjerenja s djetetom u profesiji socijalnih radnika

RADIONICA 6.

Zoran Relić i Višnja Matić Propitivanje s uvažavanjem

RADIONICA 7.

Renata Sever

Obrasci privrženosti u obitelji i njihova relevantnost za socijalnu skrb

RADIONICA 8.

Dijana Posavec

Jednokratne novčane naknade i prometna izoliranost – primjena u praksi

POSTER PREZENTACIJE Marina Majić

Važnost promjene stila života kod liječenih alkoholičara za stabilnost u obitelji

Ljiljana Vrbić, Maja Bižić Odak i Ana Bilić

Neformalni njegovatelji – neprepoznati resurs obitelji i zajednice

Ela Grgić

Specifične potrebe i rad sa novonastalim siromašnim obiteljima

Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić i Tamara Petrc

„Budi moja nonica“

Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Anamarija Juroš, Vendi Keserica i Ružica

Skopljak Masier

Primjer dobre prakse socijalnog rada s obitelji u civilnom sektoru – Projekt Naučimo roditelje

Marijo Vrdoljak, Melita Vrdoljak, Josipa Kamenečki Leljak i Danica Jurina

Prevencija institucionalizacije osoba s mentalnim teškoćama: pomoć korisniku i podrška

obitelji

Ljubica Leverda Hržina

Dijete u siromaštvu

Božica Vukmanović, Vesna Mihanović, Aleksandra Bednjanec Vuković i Marija

Vlahović

Bajkama kroz Maslowljevu piramidu ljudskih potreba u kontekstu jačanja pozitivnih

kapaciteta djece s oštećenjem sluha i govorno-jezičnim teškoćama

Dinka Caha, Helena Križan i Irena Velimirović

Mladi iz rizičnih obitelji: Pregled i procjena kvalitete programa selektivne prevencije

zlouporabe droga iz perspektive razvojne psihopatologije

Lucija Vladimir i Danijela Škulj

Prikaz dostupnosti i suradnje CZSS Zagreb, Podružnica Dubrava s drugim sustavima na

lokalnoj razini

Mirjana Marojević i Sabina Šimić

Model podrške obiteljima djece s teškoćama Dnevnog centra „Mali dom -Zagreb“

Snježana Šalamon

Problem „crne ovce“

Marija Jazvo i Nives Strabić

Rizična ponašanja mladih u virtualnom okruženju

Silvia Rusac, Ana Štambuk i Lea Skokandić

Neformalni njegovatelji starijih osoba u obitelji

Kristina Rukavina, Tamara Žakula Desnica i Ljiljana Bubnić

„Škola za razvedene roditelje“ - program psihološke podrške razvedenim roditeljima

Maja Laklija i Marina Milić Babić

Okolnosti izdvajanja djece s teškoćama u razvoju iz obitelji i smještaja u institucije

Mirjana Đebić i Helena Klarić

Obiteljsko nasilje nad osobama starije životne dobi

Lidija Vinković Prijedlog modela sustava podrške romskim obiteljima u višestrukim rizicima

Vesna Katalinić Child Protection Hub – Platforma namijenjena stručnjacima koji rade s djecom

Sanja Devčić, Maja Pataky, Maca Arlov Bokan, Dubravka Radaković, Silvia Vuković,

Estera Bašić i Jelena Praštalo

Praksa socijalnog rada s obitelji u Domu Duga-Zagreb i međuresorna suradnja

Ana Milković Dasović

Odnos obitelji prema starijim i nemoćnim osobama

Andrea Šutić

Važnost uloge obitelji u provedbi usluge organiziranog stanovanja

SAŽETCI

PLENARNA IZLAGANJA

PLENARNO IZLAGANJE Slavica Blažeka Kokorić:

Obitelj u raskoraku između visokih očekivanja i nesuportivnog društvenog konteksta –

izazov za djelovanje socijalnih radnika

Rezultati različitih recentnih istraživanja, kao i svakodnevni javni i privatni diskurs u kojem

se isprepliće tema obitelji, svjedoče o tome da se od obitelji danas jako puno očekuje, kako na

individualnoj, privatnoj razini, tako i na širem, društvenom planu. Istovremeno procesi

modernizacije i individualizacije te rizici koje oni sa sobom nose, a s kojima je sve više

zahvaćeno i hrvatsko društvo, usmjereni su „protiv obitelji“.

Primjerice, svakodnevno svjedočimo činjenici da je suvremeni način života pun nestalnosti i

brzih promjena. Brze promjene vidljive su u profesionalnom okruženju, no one su sve vidljive

i u načinu obiteljskog života. Brojne situacije s kojima se danas moraju suočavati obitelji bile

su naraštajima prije zasigurno nezamislive.

Suočavanje s brzim promjenama donosi za članove obitelji brojne nove izazove. Nedostatak

stabilnosti unosi u obitelji često osjećaj nesigurnosti, nezadovoljstva, straha od nepoznatog,

no istovremeno nudi neke nove mogućnosti, potiče razvoj novih vještina i uspostavu nove

ravnoteže u obiteljskom funkcioniranju.

U ovom izlaganju najprije će biti naglasak na problematiziranju nekih specifičnih promjena u

načinu funkcioniranja suvremenih obitelji. Poseban osvrt bit će stavljen na osvještavanje

negativnih posljedica stvaranja „kulture straha i nečinjenja“ te „individualiziranog rizičnog

društva“ usmjerenog protiv ulaganja u obiteljsko zajedništvo. Drugi dio izlaganja rada bit će

posvećen analizi djelovanja različitih stresora iz okruženja na obiteljsko funkcioniranje te

odrednica uspješne prilagodbe obitelji na krizne situacije. U završnom dijelu predavanja

govorit će se o potrebi razvijanja efikasnih programa profesionalne podrške obiteljima

suočenim s kriznim situacijama i nepovoljnim utjecajima iz okruženja. Pri tome će se

istaknuti važnost promjene tradicionalne paradigme u pristupu obiteljima u krizi te naglasiti

prednosti pristupa utemeljenog na obiteljskoj otpornosti.

Ključne riječi: obitelj, promjene, prilagodba, rizici iz okruženja, pronalaženje nove ravnoteže

Izv.prof.dr.sc. Slavica Blažeka Kokorić, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb; slavica.blazeka@pravo.hr

mailto:slavica.blazeka@pravo.hr

PLENARNO IZLAGANJE

Vlasta Grgec-Petroci

Obilježja obitelji danas - različitost obiteljskih struktura i podrška obiteljima kroz

razvoj inovativnih usluga

Obitelj, kao najstarija ljudska zajednica koja je u stalnoj interakciji sa svojom okolinom,

doživjela je tijekom povijesti mnoge promjene, kako u strukturi, tako i u funkcioniranju.

Različitost obiteljskih struktura može se promatrati uzimajući u obzir različite kriterije: kroz

odnos roditelja i djece (npr. biološka i posvojiteljska obitelj), kroz bračni status roditelja

(razvedeni, odvojeni, ponovno oženjeni), s obzirom na broj roditelja u obitelji

(jednoroditeljske i dvoroditeljske obitelji) i roditeljsku seksualnu orijentaciju (heteroseksualni

i homoseksualni parovi).

Zbog svoje važnosti obitelj je oduvijek u središtu interesa znanstvenika i stručnjaka različitih

znanstvenih disciplina pa tako i socijalnih radnika. Socijalni rad s obitelji možemo definirati

kao rješavanje složenih problema zajedno s obitelji, mobilizirajući njihove vlastite izvore,

snagu, moć, kapacitete voljenja, podrške i pomoći. Uloga socijalnog rada je unapređenje

socijalnih uvjeta i socijalnog funkcioniranja obitelji te pružanje pomoći i podrške članovima u

zadovoljavanju njihovih potreba i razvoju sposobnosti za samostalno rješavanje problema i

prihvaćanja i svladavanja izazova stvarne životne situacije ili rizičnih okolnosti uvjetovanih

obiteljskom situacijom. Potrebe obitelji su mnogostruke i raznolike te često zahtijevaju

intervencije i usluge socijalnog rada: od pregovaranja, zastupanja obitelji ili pojedinih

članova, savjetovanja i pomaganja obitelji do stvaranja socijalne mreže podrške i

odgovarajućih usluga usmjerenih na obitelji. Promjene koje se događaju u obitelji nameću

potrebu veće i raznovrsnije društvene potpore obiteljima u obavljanju njenih funkcija. Država

treba osigurati podršku obitelji u situacijama koje zahtijevaju stručnu pomoć putem socijalnih,

zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga te novčanih davanja kao i pružanjem i razvojem niza

usluga koje pridonose jačanju obitelji i sprečavanju njezine socijalne isključenosti.

Praksa socijalnog rada s obiteljima upućuje na slabu i neravnomjernu dostupnost usluga

namijenjenih obiteljima u lokalnoj zajednici, ograničene kapacitete postojećih usluga, manjak

stručnjaka i nedostatak informacija o dostupnim uslugama, ali, ponekad i nespremnost

članova obitelji da se uključe u programe podrške.

Manje radno opterećenje, edukacija i supervizija stručnjaka, ostvarivanje suradnje sa

pružateljima usluga drugih sustava (zdravstva, obrazovanja, pravosuđa, nevladinog sektora),

učinkovito informiranje te osiguravanje i razvoj postojećih i inovativnih usluga pridonijet će

povećanju dostupnosti i korištenja usluga podrške obiteljima te osiguranju potpore obitelji u

situacijama koje zahtijevaju stručnu podršku i pomoć u skladu s načelima dobre prakse

socijalnog rada.

Ključne riječi: obitelj, različitost obiteljskih struktura, društvena potpora obitelji, usluge

usmjerene obitelji

Vlasta Grgec-Petroci, CZSS Zagreb, Podružnica Obiteljski centar, Preobraženska 4, Zagreb,

vlastagpetroci@gmail.com

mailto:vlastagpetroci@gmail.com

IZLAGANJA

IZLAGANJE

Prof. dr. sc. Marina Ajduković

Prof. dr. sc. Ivan Rimac

Doc. dr. sc. Jelena Matančević

Siromaštvo djece: Izazov za stručnjake i ključne društvene dionike

Polazeći od neposrednih i dugoročnih učinka siromaštva na razvoj djece te rastući broj djece u

riziku od siromaštva provedeno je složene kvalitativno istraživanje „Indikatori dobrobiti i

siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani krug siromaštva djece?“

čija je krajnja svrha usmjeravanje na dječje siromaštvo kao prioritetni socijalni problem i

poticanje ciljanih inovativnih socijalnih programa, a koje je provedeno uz potporu Zaklade

ADRIS.

U istraživanju su uz djecu i njihove roditelje, sudjelovali stručnjaci iz sustava socijalne skrbi,

obrazovanja, civilnog sektora (OCD) i jedinica lokalne samouprave. Cilj je bio dobiti njihove

uvide o učinke krize na dobrobit obitelji i djece te mogućnosti za razvoj socijalnih inovacija u

programima prevencije siromaštva djece. Provedeno je i 13 intervjua sa ključnim dionicima

na temu obilježja javnih politika i njihove primjenu u pristupu djeci u riziku od siromaštva.

Tematska analiza je pokazala da je za borbu protiv siromaštva djece nužno: (1) Djelotvornije

raspolaganje resursima; (2) Razvoj partnerstva s OCD i modela održivog financiranja

socijalnih usluga koje pružaju; (3) Razvoj programa socijalnog ulaganja za stvaranje jednakih

šansi za djecu; (4) Vertikalna i horizontalna koordinacija usluga (zajedničko djelovanje

državnih tijela, jedinica lokalne samouprave i udruga; (5) Jačanje grupa i institucija za pritisak

i zagovaranje; (6) Društveno odgovorno medijsko prikazivanje siromaštva.

Istraživanje je otvorio i neka pitanja kao npr.: (1) Kako unaprijediti i učiniti poticajnijim okvir

za razvoj socijalnih inovacija u ovom području? Koji su preduvjeti – zakonski, policy,

financijski, vrijednosni…?; (2) Kako osigurati jednakost u pristupu socijalnim pravima u RH i

jednakost šansi za djecu od najranije dobi?; (3) Kako osigurati da argumentirani „glas“

stručne zajednice i nezavisnih eksperata dođe do donositelja odluka?

Ključne riječi: djeca u siromašnim obiteljima; socijalna prava siromašnih obitelji s djecom;

socijalne inovacije

Prof. dr. sc. Marina Ajduković, Prof. dr. sc. Ivan Rimac, Doc. dr. sc. Jelena Matančević, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;

marina.ajdukovic@pravo.hr; ivan.rimac@pravo.hr; jelena.matancevic@pravo.hr

mailto:marina.ajdukovic@pravo.hrmailto:ivan.rimac@pravo.hr

IZLAGANJE

Marina Ajduković

Marijana Majdak

Linda Rajhvajn Bulat

Percepcija osobina djece iz siromašnih obitelji

Djetinjstvo u siromašnoj obitelji može dodatno opteretiti život djeteta i proces odrastanja te

dovesti do složenih psihosocijalnih posljedica (Room, 1995.). Siromaštvo je često praćeno

slabijim socijalnim vezama, mogućom socijalnom isključenošću i društvenom izolacijom

(Šućur, 2004., Abela i Berlioz, 2007.). Istraživanja pokazuju da djeca najviše diskriminiraju

drugu djecu i mlade prema nacionalnoj pripadnosti, socijalnom podrijetlu (učenike koji žive u

teškim socijalnim uvjetima) i vjerskoj pripadnosti (UNICEF, Ured za ljudska prava, 2009.). S

druge strane, ista istraživanja pokazuju da je najčešći uzrok tuge i nezadovoljstva kod djece i

mladih u odnosima s vršnjacima upravo neprihvaćanje. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati

percepciju učenika drugih razreda srednjih škola (N=562, prosječne dobi 16 godina) različitih

obrazovnih usmjerenja u Hrvatskoj o obilježjima djece iz siromašnih i djece iz obitelji

iznadprosječnog imovinskog statusa. Pritom su korištena pitanja o socio-demografskim

podacima i Skala za ispitivanje doživljaja stigmatizacije siromašne djece od strane vršnjaka

(Ajduković i sur, 2015.) koja se sastoji od 29 čestica. Rezultati su pokazali da siromašni mladi

nisu nepovoljno procjenjivani od strane svojih vršnjaka, a kao ključna obilježja siromašne

djece u odnosu na djecu iznadprosječnog imovinskog statusa ističu se marljivost,

odgovornost, dobrota i spremnost da pomognu. Istovremeno se siromašniju djecu percipira

kao više tužne, neshvaćene, nesretne i neprihvaćene. S druge strane, prema percepciji

srednjoškolaca neka ključna obilježja bogate djece su razmaženost, popularnost, društvenost,

sigurnost u sebe, ali i sklonost alkoholnim pićima, lijenost, bahatost i sebičnost. U raspravi će

se prikazati odnos između različitih obilježja koje sudionici pripisuju siromašnim odnosno

bogatim vršnjacima te sociodemografskim karakteristikama sudionika.

Ključne riječi: djeca i mladi, stigmatizacija, siromaštvo, percepcija vršnjaka

Prof.dr.sc. Marina Ajduković, Doc.dr.sc. Marijana Majdak, Doc.dr.sc. Linda Rajhvajn

Bulat; Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb

marina.ajdukovic@pravo.hr; marijana.majdak@pravo.hr; linda.rajhvajn@pravo.hr

mailto:marina.ajdukovic@pravo.hrmailto:marijana.majdak@pravo.hr

IZLAGANJE

Marija Alfirev

Marija Bačelić

Uloga obitelji u očuvanju kvalitete života osoba starije životne dobi

Ovaj rad predstavlja deskriptivnu analizu odnosa korisnika Doma za starije osobe Tisno s

članovima obitelji kroz percepciju tih odnosa od strane korisnika i strane članova obitelji. Rad

donosi pogled na ulogu obitelji u očuvanju kvalitete života iz perspektive pružatelja usluga za

osobe starije životne dobi.

Svjetska zdravstvena organizacija naglašava važna područja kvalitete života u domovima za

starije osobe, a kvalitetu života definira kao percepciju pojedinaca o njihovom položaju u

životu kroz kontekst kulturoloških i vrijednosnih sustava u kojem žive sukladno postavljenim

ciljevima, standardima i potrebama. Socijalni kontakti su jedno od ključnih determinanti

kvalitete života, a istraživanja su pokazala značajnu važnost donošenja odluka o svojim

socijalnim kontaktima i uključivanja u skrb svoje obitelji i prijatelja. U starijoj se dobi

mijenjaju odnosi s odraslom djecom, tako da najvažniji postaju ljubav, društvo i stimulacija

koju pružaju djeca. Na taj način umanjuju se negativni utjecaji tjelesne onesposobljenosti i

pojačava se psihička dobrobit. S druge strane, sukobi i loši odnosi s odraslom djecom

negativno utječu na tjelesno i psihičko zdravlje. Najčešći razlozi za loše odnose su problemi u

donošenju odluke o tome tko će skrbiti za ostarjele roditelje. Tako, odrasla djeca ponekad

mogu osjećati ljutnju, krivnju, pa i depresiju u situacijama kada nose teret skrbi za roditelje.

Za osobe starije životne dobi, unuci predstavljaju širu mrežu socijalne podrške i od oni

očekuju uglavnom ljubav, a braća i sestre u starijoj dobi su za druženje i dijeljenje uspomena.

Ključne riječi: osobe starije životne dobi, obitelj, kvaliteta života

Marija Alfirev, Marija Bačelić , Dom za starije osobe Tisno, Istočna Gomilica 4, Tisno;

ravnatelj@dom-tisno.hr

mailto:ravnatelj@dom-tisno.hr

IZLAGANJE

Ivana Azinović Vukelić

Katja Borovac

''Izvor je u nama'' – prikaz rada s djecom, mladima i obiteljima u Centru ''Izvor''

Djelatnost Centra „Izvor“ Selce pružanje je socijalnih usluga djeci i mlađim punoljetnim

osobama bez roditelja i bez odgovarajuće roditeljske skrbi, te biološkim, posvojiteljskim i

udomiteljskim obiteljima. Na razini RH prepoznati smo kao primjer dobre prakse obzirom na

promicanje deinstitucionalizacije, zagovaranje dječjih prava, provedbu preventivnih

programa, zagovaranju obiteljske reintegracije, kao i kvalitetnu i kontinuiranu suradnju s

različitim organizacijama civilnoga društva.

U posljednjih nekoliko godina u sustavu skrbi za djecu i mlade dolazi do promjene paradigme

te se umjesto pristupa usmjerenog isključivo na dijete razvija sveobuhvatni pristup koji

obuhvaća cjelokupno okruženje (obitelj, škola,vršnjaci, zajednica). U skladu s time i Centar

''Izvor'' razvija usluge kojima se sustavno obuhvaća cijela obitelj tijekom duljeg vremena kroz

vrlo individualiziran pristup, usmjeren na resurse i snage djeteta i cjelokupne obitelji.

Reforme sustava socijalne skrbi omogućile su nam i potaknule nas da unaprijedimo uslugu

boravka reduciranjem broja sati boravka djece u instituciji i povećanjem broja sati stručnog

rada s djecom, mladima i obiteljima u njihovom obiteljskom okruženju (većina obitelji

korisnika usluge boravka uključena je u uslugu savjetovanja i pomaganja obitelji).

Svrha predavanja je prezentirati uslugu poludnevnog boravka i savjetovanja i pomaganja

obitelji kako bi pružili stručnjacima smjernice za način rada s djecom, mladima i njihovim

obiteljima koji se u našem iskustvu pokazao vrlo uspješnim u poticanju pozitivnih promjena u

obiteljima. Prikazati će se pristup u radu s djecom i obiteljima, najčešće korištene metode i

aktivnosti te rezultate rada tijekom dosadašnjeg iskustva (evaluacijsko istraživanje usluge

poludnevnog boravka Centra kojeg su provodili studenti Filozofskog fakulteta u Rijeci,

Odsjek za pedagogiju).

Ključne riječi: djeca, mladi, pozitivan razvoj, intervencije u obiteljskom okruženju,

Ivana Azinović Vukelić, Katja Borovac, Centar za pružanje usluga u zajednici ''Izvor''

Selce, Emila Antića 20, Selce, strucnitim@centarizvorselce.hr

mailto:strucnitim@centarizvorselce.hr

IZLAGANJE

Marinka Bakula-Anđelić

Sandra Čirkinagić

Grad Zagreb i suvremeni pristupi u podršci obiteljima djece s teškoćama

u razvoju i osoba s invaliditetom

Cilj ovoga rada je prikazati i približiti specifičan model djelovanja Grada Zagreba prema djeci

s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, koji čine oko 12% ukupne populacije u

Gradu Zagrebu. Sustavno djelovanje prema ovoj populaciji razvija se od 2003., sukladno

strateškim dokumentima koji su obvezujući za sve sudionike profesionalnog, političkog,

javnog i civilnog sektora.

Grad Zagreb, jasno se opredijelio u svojim djelovanjima, za model „u zajednici utemeljene

rehabilitacije“ koji predstavlja alternativu institucionalnoj zaštiti (individualizirana podrška,

osobno usmjerena podrška, podrška u stanovanju, inkluzivno obrazovanje, zapošljavanje). On

pretpostavlja stvaranje uvjeta za razvoj rehabilitacije, ravnopravnosti i socijalne integracije

djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, poticanje integracije u društvenu sredinu

preko regionalnih uvjeta života i odgovarajućeg sustava usluga u lokalnoj zajednici

(obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, slobodno vrijeme). Ovaj je pristup temeljen na pravu

pojedinca da živi u svom domu i zajednici i pritom dobiva svu potrebnu podršku i to putem u

zajednici utemeljenih službi podrške (mobilnih stručnih službi). U ovom radu bit će govora o

obiteljski usmjerenoj podršci, koja je direktno usmjerena na osnaživanje obitelji izgradnjom

zajednice koja usko povezuje različite programe i inicijative.

Ovaj rad daje uvid u politiku Grada Zagreba prema osobama s invaliditetom, programe

projekte koje provodi u cilju podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom putem usluga

svojih gradskih ustanova ili onih u suradnji sa nevladinim sektorom i drugim partnerima.

Ključne riječi: obiteljski usmjerena podrška, dugoročno osnaživanje obitelji, kvaliteta života

osoba s invaliditetom, mobilizacija svih resursa u lokalnoj zajednici

mr.sc. Marinka Bakula-Anđelić, mr.sc. Sandra Čirkinagić, Grad Zagreb, Gradski ured za

socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Sektor za zaštitu osoba s invaliditetom, Trg Stjepana

Radića 1, Zagreb; marinka.bakula-andelic@zagreb.hr; sandra.cirkinagic@zagreb.hr

mailto:marinka.bakula-andelic@zagreb.hrmailto:sandra.cirkinagic@zagreb.hr

IZLAGANJE

Ivan Bandić

Maja Nižić

Zdravka Leutar

Percepcija očinstva kod očeva koji imaju dijete s teškoćama u razvoju

Kod nas gotovo da i nema istraživanja o ulozi očeva u odgoju i socijalizaciji djece s

teškoćama u razvoju, a istraživanja u svijetu ukazuju da je uloga oca djeteta s teškoćama u

razvoju od izuzetne važnosti. Tako neki autori navode da su očevi pokazali veliki interes u

sudjelovanju i skrbi za svoju djecu, ali ističu zapravo da su s njima provodili jako malo

vremena. Cilj istraživanja, koje će biti prikazano u izlaganju, bio je utvrditi kako očevi koji

imaju dijete s teškoćama u razvoju percipiraju podršku obitelji. Istraživačka pitanja su bila: 1)

kako očevi percipiraju svoju ulogu u odgoju i socijalizaciji svoga djeteta s teškoćama u

razvoju? 2) kako očevi percipiraju svoju ulogu u odnosu na druge članove obitelji: suprugu,

drugu djecu? 3) kakvo je iskustvo podrške očevima u obitelji? Istraživanje je provedeno u

travnju, svibnju i lipnju 2015. godine. U istraživanju je sudjelovalo dvanaest očeva. Koristila

se metoda polustrukturiranog intervjua. Istraživanje se provodilo na području grada Mostara i

Širokog Brijega, te općine Grude. Kod obrade podataka koristili smo postupak kvalitativne

analize te smo za organizaciju prikupljenih podataka koristili metodu otvorenog kodiranja.

Provedeno istraživanje pokazalo je kako očevi doživljavaju svoju ulogu u odgoju i

socijalizaciji djece s teškoćama u razvoju vrlo važnom. Analizom odgovora očevi svoju

uključenost u odgoju i socijalizaciji djeteta s teškoćama u razvoju okarakterizirali su kao

"jako bitnu", maksimalno odgovornu te izrazito značajnu. Očevi smatraju da se njihova uloga

odnosi i na psihološku i fizičku dobrobit djeteta kao i financijsku podršku cijele obitelji.

Ključne riječi: očinstvo, dijete s teškoćama u razvoju, podrška Ivan Bandić, Maja Nižić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Socijalni rad, Matice

Hrvatske bb, Mostar, Bosna i Hercegovina; bandicivan@hotmail.com;

maja.nizic.ffmo@gmail.com

Prof. dr. sc. Zdravka Leutar

Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;

zleutar@pravo.hr

mailto:bandicivan@hotmail.commailto:maja.nizic.ffmo@gmail.commailto:zleutar@pravo.hr

IZLAGANJE

Tadeja Barun

Jelena Ćendo

Asja Zenko

Prikaz rada s obitelji u riziku metodom vođenja slučaja

SOS Dječje selo Hrvatska od lipnja 2014. provodi projekt „Brižan dom za svako dijete“ na

području Sisačko-moslavačke županije. Projekt se provodi uz financijsku podršku

Ministarstva socijalne politike i mladih, a partneri na projektu su SOS Dječje selo Lekenik,

Centar za socijalnu skrb Sisak, Općina Lekenik i Sisačko-moslavačka županija. Cilj projekta

je prevencija izdvajanja djece iz obitelji te podizanje kvalitete socijalnih usluga u Sisačko-

moslavačkoj županiji. Usluge koje se pružaju su utemeljene na potrebama korisnika, a njima

se unaprjeđuje kvaliteta skrbi o djeci u biološkim obiteljima i obiteljima udomitelja.

Dvije osnovne aktivnosti u projektu su savjetovalište i SOS mobilni tim. SOS mobilni tim

pruža podršku djeci i obiteljima u njihovim domovima metodom vođenja slučaja. Vođenje

slučaja je pružanje usluga prema potrebama svake pojedine obitelji i u suradnji s obitelji, a

ono uključuje različite vrste usluga kao što su savjetovanje, usmjeravanje, organizacijsku

pomoć, suradnju s institucijama i slično. U ovom izlaganju bit će prikazan specifičan primjer

rada s jednom obitelji metodom vođenja slučaja. Osnovni cilj rada s obitelji jest postizanje

obiteljske samoodrživosti. Samoodrživost je pojam koji je individualan i ovisi o svakoj

pojedinoj obitelji, ali u konačnici ono znači da obitelj prepoznaje potrebe djeteta i odgovara

na njih, a ukoliko ne može odgovoriti, pravovremeno traži podršku. Uz prikaz rada s obitelji,

kroz izlaganje će biti prikazani rezultati projekta kao i zaključci dosadašnjeg rada s obiteljima.

Ključni pojmovi: prevencija izdvajanja djece, vođenje slučaja, obitelj, mobilni tim

Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko, SOS Dječje selo Hrvatska, Zavrtnica 5/III,

Zagreb; tadeja.barun@sos-dsh.hr

IZLAGANJE

Tadeja Barun

Jelena Ćendo

Asja Zenko

Silvija Dumić

Maja Kapec

Može li izdvajanje djeteta biti bezbolno? –

primjer dobre suradnje u pripremi na izdvajanje djece iz obitelji te adaptaciji na

smještaj

Od lipnja 2014. godine u partnerstvu sa Centrom za socijalnu skrb Sisak, Općinom Lekenik te

Sisačko-moslavačkom županijom SOS Dječje selo Hrvatska provodi projekt „Brižan dom za

svako dijete“ na području Sisačko- moslavačke županije. Partnerstvo s Centrom za socijalnu

skrb Sisak odvija se kroz upućivanje obitelji u riziku od gubitka roditeljske skrbi na korištenje

usluge SOS mobilnog tima i Savjetovališta te kontinuiranu suradnju tijekom rada s obitelji.

Izdvajanje djeteta kao mjera obiteljsko –pravne zaštite određuje se onda kada niti jednom

blažom mjerom nije moguće zaštiti prava i interese djeteta. Izdvajanje djeteta izrazito je

stresan događaj kako za dijete tako i za cjelokupnu obitelj zbog čega je važno posvetiti veliku

pažnju pripremi djece, ali i cjelokupne obitelji za samo izdvajanje.

Cilj ovog izlaganja je prikazati primjer dobre prakse prilikom izdvajanja djece iz obitelji kroz

suradnju SOS Mobilnog tima SOS Dječjeg sela Hrvatska, Centra za socijalnu skrb Sisak te

Dječjeg doma SOS Dječjeg sela Lekenik.

Ključni pojmovi: izdvajanje djece, priprema na izdvajanje, adaptacija, izvanobiteljski

smještaj

Tadeja Barun, Jelena Ćendo, Asja Zenko SOS Dječje selo Hrvatska, Zavrtnica 5/III,

Zagreb, tadeja.barun@sos-dsh.hr

Silvija Dumić, Centar za socijalnu skrb Sisak, Lipa ul. 11, Sisak

Maja Kapec, Dječji dom SOS Dječje selo Lekenik

mailto:tadeja.barun@sos-dsh.hr

Neformalni njegovatelji – neprepoznati resurs obitelji i zajednice

IZLAGANJE

Matea Bošnjak

Uloga obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške roditeljima djeteta s

teškoćama u razvoju – prikaz slučaja iz prakse

Rođenje djeteta predstavlja veliku promjenu u životu partnera te ih sama ta činjenica izlaže

određenoj razini stresa. Roditelji djece s teškoća u razvoju izloženi su većoj razini stresa nego

li ostale skupine roditelja i pred njih su stavljeni veći izazovi nego li pred ostale skupine

roditelja te im je potrebno pružiti dodatnu podršku. Roditeljima su primarni izvor podrške

članovi obitelji i bliske osobe, ali obzirom na specifične potrebe djeteta roditelji se susreću s

nizom institucija iz sustava zdravstva i socijalne skrbi, a koje na odgovarajući način moraju

reagirati na potrebu roditelja za podrškom.

Cilj ovog rada je steći uvid, iz perspektive roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, u ulogu

članova obitelji i nadležnih institucija pri pružanju podrške. Rad će kroz prikaz slučaja iz

prakse prikazati specifične potrebe roditelja djeteta s teškoćama u razvoju pri njihovom

osnaživanju i pružanju podrške od strane članova obitelji, bliskih osoba te od strane

stručnjaka iz sustava zdravstva i socijalne skrbi. Biti roditelj je zahtijevan posao, a osobito biti

roditelj djeteta s teškoćama u razvoju obzirom na niz neodgovorenih pitanja koja se stavljaju

pred roditelje vezano uz zdravstveno stanje i potrebe djeteta. Roditeljima djece s teškoćama u

razvoju potrebno je pružiti dodatnu potporu i podršku kroz koju će spoznati da nisu sami i

koja će ih osnažiti. Nužno je da i nadležne institucije roditeljima pruže odgovarajuću pomoć i

podršku te time ujedno neposredno osnaže i dijete s teškoćama u razvoju jer stabilni roditelji

predstavljaju sigurne temelje za daljnji razvoj djeteta.

Ključne riječi: obitelj, djeca s teškoćama u razvoja, podrška.

Matea Bošnjak, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trešnjevka, Vitezićeva 57,

Zagreb; matea1108@hotmail.com

IZLAGANJE

Vanja Branica

Branka Sladović Franz

Kristina Urbanc

Iskustva s poučavanjem i provedbom obiteljske medijacije iz perspektive praktikuma

poslijediplomskog studija Obiteljska medijacija

Obiteljska medijacija predstavlja profesionalnu intervenciju kojom se nastoji potaknuti

sporazumno rješavanje sukoba i sporova među članovima obitelji. Najviše je rasprostranjena

u području razvoda braka i rješavanja sukoba i sporova koji se tiču roditeljske skrbi.

Ekstenzivnije uvođenje obiteljske medijacije u sustav socijalne skrbi potaknuto je

promjenama u obiteljskom zakonodavstvu 2014. i 2015. godine. Uz donošenje zakona, razvoj

obiteljske medijacije također je potaknuo i razvoj obrazovanja za obiteljske medijatore. Od

početka djelovanja studija 2013. godine do danas upisane su dvije generacije studenata,

ukupno 54 studenata. Tijekom studija uz teorijski, obvezan je i praktični dio nastave, praćen

edukativnom supervizijom i vođenjem dnevnika. Izlaganjem ćemo prikazati iskustva s

provedbom obiteljske medijacije od 2014. do 2016. godine putem analize dnevnika

praktikuma. Biti će prikazani i rezultati evaluacijskog istraživanja koje je imalo za cilj ispitati

stavove prema sukobima i poznavanje obiteljske medijacije kod polaznika poslijediplomskog

studija prije početka nastave i nakon završetka nastave kod obje generacije studenata.

Rezultati pokazuju da je provedeno najviše obiteljskih medijacija u području razvoda braka.

Utvrđene su promjene u poznavanju obiteljske medijacije prije početka i nakon završetka

studija. Rezultati će biti komentirani pod vidom daljnjeg razvoja obiteljske medijacije.

Ključne riječi: obiteljska medijacija, provedba, evaluacija, iskustva obiteljskih medijatora

Doc.dr.sc. Vanja Branica; Prof.dr.sc. Branka Sladović Franz; Prof.dr.sc. Kristina

Urbanc, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;

vanja.branica@pravo.hr

mailto:vanja.branica@pravo.hr

IZLAGANJE

Snježana Bubenik

Obiteljska konferencija - inovativna metoda

promicanja prava obitelji na odlučivanje o vlastitoj budućnosti

Obiteljska konferencija kao metoda, odnosno obiteljsko okupljanje kao usluga obitelji, koristi

se sa ciljem donošenja plana za izlazak obitelji iz krizne situacije. Ona se oslanja na snage

unutar same obitelji, očekuje podršku obiteljske i socijalne mreže. U vrijeme kada se u

Hrvatskoj govori o značaju i potrebi provedbe procesa deinstitucionalizacije Obiteljska

konferencije stavlja naglasak na snage obitelji u samoj prevenciji institucionalizacije djece i

mladih i pokazuje rezultate i u rješavanju kriznih situacija u različitim životnim područjima i

sa različitim dobnim skupinama korisnika. Koncept same Obiteljske konferencije može se

prikazati kroz prikaz partnerskog odnosa obitelji i stručnjaka u pronalaženju načina

zbrinjavanja djeteta ili drugog člana obitelji. Obiteljsku konferenciju kao metodu rada s

obitelji čini posebnom i drugačijom u odnosu na druge metode, promjena uloge samih

stručnjaka kao i uključenje nove osobe, nezavisnog koordinatora koji upravlja procesom.

Model Obiteljske konferencije prihvaća principe suvremene prakse socijalnog rada;

sudjelovanje korisnika u donošenju odluka, praksa usmjerena na korisnika i obiteljski sistem,

osnaživanje korisnika u postizanju svijesti o problemu i traženje rješenja, fokus na preostale

zdrave potencijale korisnika i obiteljskog sistema, iskorištavanje postojećih resursa zajednice

(OCD-a ) i socijalne mreže, rad sa korisnikom usmjeren na potrebe koje se zadovoljavaju u

zajednici, kao i aktivno sudjelovanje cijele mreže u rješavanju problemske situacije.

Značajno obilježje ove metode je da ne nosi gotovo nikakve rizike, odnosno neuspjeh u

primjeni modela javlja se kad obitelj ne iskoristi priliku da napravi plan za rješavanje

problema. Cilj ovog izlaganja je predstavljanje Obiteljske konferencije kao inovativne metode

rada sa obiteljima u riziku, te pokušaj njezina približavanja i implementacije u samu praksu

socijalnog rada. Također, ovim radom želi se ukazati na mogućnosti pružanja pomoći obitelji

ili pojedincu u krizi uz oslanjanje na njegove vlastite snage tijekom cjelokupnog procesa

realizacije usluge.

Ključne riječi: obiteljska konferencija, obiteljski sistem,praksa usmjerena na korisnika

Snježana Bubenik, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava, Dubrava 49,

Zagreb; snjezanabubenik@gmail.com

IZLAGANJE

Marko Buljevac

Zdravka Leutar

Marina Milić Babić

Diskriminacijska praksa u formalnoj podršci obiteljima osoba s invaliditetom u

Republici Hrvatskoj i uloga socijalnog rada

Obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom se u zadovoljenju određenih

potreba članova svojih obitelji obraćaju sustavu formalne podrške. Također, utvrđivanjem

teškoća u razvoju kod djeteta obitelj postaje korisnikom sustava formalne podrške. Upravo bi

profesionalci, zaposleni u sustavu socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja,

mirovinskog itd., trebali obiteljima s invaliditetom pružati pravovremenu, jednaku i

odgovarajuću podršku i pomoć. Međutim, nerijetko se ove obitelji susreću s izravnim

diskriminacijama, gdje u zadovoljenju svojih prava ostaju prepušteni sami sebi. Cilj ovog

izlaganja je predstaviti i problematizirati rezultate više istraživanja koje su autori proveli

proteklih godina, a koji ukazuju na diskriminaciju obitelji osoba s invaliditetom i djece s

teškoćama u razvoju unutar sustava formalne podrške. Zaključci navedenih istraživanja

povezat će se s osnažujućom i antidiskriminacijskom ulogom i praksom socijalnog rada u

zaštiti prava obitelji s invaliditetom.

Ključne riječi: sustav formalne podrške, obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s

invaliditetom, diskriminacija temeljem invaliditeta, socijalni rad

Doc.dr.sc. Marko Buljevac, Prof. dr. sc. Zdravka Leutar, Doc. dr. sc. Marina Milić

Babić, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb;

marko.buljevac@pravo.hr, zleutar@pravo.hr; marina.milic.babic@gmail.com

mailto:marko.buljevac@pravo.hrmailto:zleutar@pravo.hrmailto:marina.milic.babic@gmail.com

IZLAGANJE

Klaudija Devčić Majerić

Kristina Kulaš

Vendi Keserica

Anamarija Juroš

Ružica Skopljak Masier

Naučimo roditelje – projekt za unaprjeđenje roditeljskih kompetencija

Centar za mladež Zaprešić je nevladina, neprofitna udruga osnovana 1998. godine na poticaj

Gradskog vijeća Grada Zaprešića. Vizija ovog centra je samoostvaren čovjek u zdravom,

brižnom i tolerantnom društvu, dok je misija inovativno i kreativno educiranje i osnaživanje

pojedinca, obitelji i zajednice, stvarajući poticajnu sredinu za odrastanje djece i mladih. U

2015. godini proveli smo 13 projekata i dva u partnerstvu te pokrenuli nove projekte koji se

još uvijek provode. Projektima obuhvaćamo različite korisnike: djecu, mlade, roditelje,

obitelj, osobe starije životne dobi i opću populaciju. Projekt Naučimo roditelje provodimo u

kontinuitetu od 2006. godine. Cilj projekta je jačanje roditeljskih kompetencija. Područje

roditeljstva, roditeljske skrbi i obitelji sve se više mijenja i sve je više pod utjecajem

društvenih promjena. Svi roditelji su primorani na pronalaženje novog puta u odgoju djece te

su im potrebne dodatne informacije, znanja, vještine i podrška. Osim toga, postoje i roditelji s

dodatnom potrebom za potporom zbog specifičnih obiteljskih situacija kao što su samohrano

roditeljstvo, loša socioekonomska situacija obitelji, zdravstveni problemi ili slične poteškoće.

Projekt Naučimo roditelje odgovara na potrebe roditelja, pruža usluge koje nedostaju u

zajednici te doprinosi razvoju roditeljskih kompetencija.

Ključne riječi: projekt, roditeljske kompetencije, znanja, vještine, obitelj.

Klaudija Devčić Majerić, Kristina Kulaš, Vendi Keserica, Anamarija Juroš, Ružica

Skopljak Masier, Centar za mladež Zaprešić, Matije Gupca 4, Zaprešić;

centar.za.mladez.zapresic@zg.t-com.hr

mailto:centar.za.mladez.zapresic@zg.t-com.hr

IZLAGANJE

Ivana Dolovčak

Roditeljsko vrednovanje programa „Škola za roditelje“ pri Hrabrom telefonu

S ciljem provođenja evaluacije programa „Škole za roditelje“, nastojalo se utvrditi kako

roditelji, polaznici programa doživljavaju sam program i kakav utjecaj nova znanja i iskustva

stečena tijekom programa imaju na njihov obiteljski život, odnosno odgoj djece nakon

završetka samog programa. U evaluaciji su sudjelovali roditelji polaznici dva ciklusa,

održanih tijekom 2015. i 2016. godine. U istraživanju je sudjelovalo 14 roditelja s kojima je

nakon završenog ciklusa proveden intervju. Uz intervju, sudionici su ispunili evaluacijsku

anketu/evaluaciju specifično kreiranu za svrhu ove evaluacije koji su roditelji ispunjavali na

početku i na kraju ciklusa. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno, anonimno i

povjerljivo. Statističkom obradom podataka o procjenama roditelja utvrđeno je da postoje

pozitivne promjene u ponašanju roditelja prije i nakon završenog programa. Općenito,

roditelji izražavaju zadovoljstvo programom Škole za roditelje te ga ocjenjuju korisnim.

Utvrđeno je da provedba programa pridonosi osvještavanju odgojnih metoda roditelja i

utjecaja na dijete što pridonosi promjeni određenih odgojnih metoda, sigurnosti kod određenih

aspekata odgoja poput postavljanja granica, razgovor o seksualnom razvoju djeteta,

kvalitetnijoj komunikaciji i sl. Vidljivo je da provođenje programa utječe na roditelje da imaju

više strpljenja za djecu, da roditeljski stres izražavaju na prihvatljiviji način te da steknu veći

roditeljski autoritet i osjećaju se sigurnije u svojoj roditeljskoj ulozi.

Ključne riječi: roditelji, odgoj, osnaživanje, djeca, program

Ivana Dolovčak, Hrabri telefon, Đorđićeva 26, Zagreb, ivana@hrabritelefon.hr

mailto:ivana@hrabritelefon.hr

IZLAGANJE

Olja Družić Ljubotina

Marijana Kletečki Radović

Jelena Ogresta

Kakva je podrška obitelji beskućnicima u Hrvatskoj?

Problem beskućništva u Hrvatskoj je na sustavnoj razini uglavnom nedovoljno prepoznat i

istražen. Ono što je razvidno iz svih dokumenata koji se bave problematikom socijalno

ugroženih osoba, jest da se vrlo šturo, sporadično i rijeko spominje kategorija beskućnika, pri

čemu sustavnih rješenja u borbi protiv beskućništva nema. Kako bi bilo moguće kompetentno

govoriti o mjerama koje je potrebno poduzeti nužno je imati podatke na kojima će se temeljiti

konkretne mjere ili na osnovu kojih se može kreirati strategija djelovanja u odnosu na

problem beskućništva, kao oblika ekstremnog siromaštva. Stoga je, u okviru projekta „ReStart

podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada“, čiji je nositelj Gradski ured za socijalnu

zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Studijski centar socijalnog rada u svojstvu

partnera, imao zadatak provesti prvo sveobuhvatno znanstveno istraživanje o beskućništvu u

Hrvatskoj. Opći cilj istraživanja bio je dati stručni i znanstveni doprinos definiranju modela

podrške beskućnicima. Svrha istraživanja je bila istražiti uzroke beskućništva u RH te dobiti

uvid u probleme, potrebe te stanje i perspektivu uključivanja beskućnika na tržište rada. U

istraživanju je sudjelovalo 266 beskućnika iz svih 14 prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj,

stambenih zajednica, kao i dio njih koji ne koriste uslugu smještaja. U izlaganju ćemo

prikazati rezultate jednog segmenta istraživanja koji se odnosio na obiteljski aspekt podrške

beskućnicima.

Ključne riječi: beskućnici, obitelj, podrška, istraživanje

Doc.dr.sc. Olja Družić Ljubotina; Doc.dr.sc. Marijana Kletečki Radović; Doc.dr.sc.

Jelena Ogresta, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu, Nazorova 51,

Zagreb; olja.druzic.ljubotina@pravo.hr; marijana.kletecki.radovic@pravo.hr;

jelena.ogresta@pravo.hr

mailto:olja.druzic.ljubotina@pravo.hrmailto:marijana.kletecki.radovic@pravo.hr

IZLAGANJE

Maja Ferenčina

Rosanda Krstinić Gušćić

Vesna Đujić

Tamara Petrc

Moji prijatelji iz Fortice

Moji prijatelji iz Fortice je program obrnute inkluzije kojeg Centra za rehabilitaciju Fortica

već dvije godine provodi s ciljem smanjenja predrasuda prema djeci s teškoćama, te jačanja

socijalnih i emocionalnih vještina djece u institucionalnom smještaju. Program predstavlja

rijedak primjer obrnute inkluzije koja podrazumijeva uključivanje, prema planiranim

projektnim aktivnostima, djece iz redovnog školskog i predškolskog sustava u socijalnu

ustanovu. Program je osmišljen zbog nedostatka obiteljske skrbi i nemogućnosti uključivanja

korisnika ustanove sa višestrukim tjelesnim i intelektualnim oštećenjima u aktivan život

lokalne zajednice. Centar za rehabilitaciju Fortica provodio je program u suradnji sa

Osnovnom školom Kraljevica, Dječjim vrtićem Orepčićići i Centrom za odgoj i obrazovanje

Rijeka. Kontinuirano tokom cijele školske godine, praćeno je stanje i promijene kod djece sa

višestrukim teškoćama, kao i kod djece iz škole i vrtića koji su sudjelovali u program, te je

vidljiv znatan napredak u ponašanju kod djece s teškoćama u pogledu socijalizacije i

smanjenja agresije i autoagresije. Djeca i njihovi učitelji provođenjem ovog programa su

smanjili predrasude prema djeci s teškoćama te stekli senzibilitet za njihove specifične

potrebe. Školska djeca su svoja pozitivna iskustva iz radionica prenosila u svoje obitelji, koje

su nerijetko i same bile u određenom otporu prema ustanovi i njezinim korisnicima. Po

završetku školske godine iz evaluacije programa zaključeno je da isti ima višestruke pozitivne

učinke na sve dionike, od kojih je posebno važno istaknuti poboljšanje kvalitete života

korisnika u ustanovi koji su u deficitu roditeljske skrbi, te iskustva školske i vrtićke djece kod

kojih se kroz ovaj program razvila empatija i niz drugih socijalnih vještina.

Ključne riječi: djeca s teškoćama, prevencija, djeca iz redovnog školskog sustava

Maja Ferenčina, Rosanda Krstinić Gušćić, Vesna Đujić, Tamara Petrc, Centar za

rehabilitaciju Fortica Kraljevica, Obala kralja Tomislava 1, Kraljevica,

maja.ferencina@gmail.com

mailto:maja.ferencina@gmail.com

IZLAGANJE

Dijana Fijačko

Darinka Sviben

Dražen Čandrlić

Karolina Martinuš

Emil Sviben

Podrška obiteljima osoba s invaliditetom, smještenih u

Domu za odrasle osobe Lobor-grad

Psihoze su najteži psihički poremećaj. Karakterizira ih neusklađenost misli, osjećaja, sjećanja,

volje sa realitetom. Obitelj često prekasno prepoznaje simptome bolesti, što uzrokuje odlazak

na liječenje tek u uznapredovaloj fazi bolesti. Budući da teško dolazi do stabilizacije i

poboljšanja psihičkog stanja, narušavaju se obiteljski odnosi, dolazi do disfunkcionalnosti na

radnom mjestu, te u zajednici. Česta posljedica je potreba za smještajem u dom za odrasle

osobe. Proces psihosocijalne rehabilitacije po dolasku u ustanovu između ostalog zahtjeva od

socijalnog radnika da u proces rada uključuje i članove obitelji kako bi rehabilitacija korisnika

bila što je moguće kvalitetnija. Praksa je pokazala da pozitivna suradnja sa članovima obitelji

može bitno umanjiti simptome bolesti. Treba reći da je postizanje suradnje s obitelji za

socijalnog radnika izazovan i kompleksan posao. Teret duševne bolesti težak je ne samo

korisniku već i njegovoj obitelji. Zbog toga pojedini korisnici ne dožive poboljšanje

obiteljskih odnosa pa im ustanova ostaje kao jedino ili najpogodnije okruženje. Suprotno

tome, uz intervencije socijalnih radnika u radu sa korisnikom i obiteljima koja podrazumijeva

stručnu podršku, osnaživanje obiteljskih odnosa i vraćanje povjerenja postiže se i kvalitetniji

odnos, korisnik je zadovoljniji, a time i sa smanjenom potrebom hospitalizacija i s pozitivnom

težnjom da i sam djeluje na poboljšanje svoga općeg stanja. Kroz analizu slučajeva K.H. i

K.P.Š. prikazati ćemo kako se provodi podrška obiteljima i osobama s invaliditetom u Domu

za odrasle osobe Lobor-grad.

Ključne riječi: osoba s invaliditetom, psihoza, obitelj, dom za odrasle osobe, podrška

Dijana Fijačko, Darinka Sviben, Dražen Čandrlić, Karolina Martinuš, Emil Sviben,

Dom za odrasle osobe Lobor-grad, Markuš-brijeg 131, Lobor; dijana.fijacko@socskrb.hr

IZLAGANJE

Ada Filipaj

Tamara Kralj

Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju

Socijalni rad u lokalnoj zajednici, koji obuhvaća obitelji djece s teškoćama u razvoju (TUR),

opterećen je viševrsnim problemima. Profesionalna pomoć i podrška socijalnog radnika se

ostvaruje principom od savjetovanja do konkretnog tretmana, putem proširivanja mreže

usluga i izvaninstitucijskih oblika rada, te povezivanjem različitih pružatelja usluga u lokalnoj

zajednici. Naglasak je na nastavku života djeteta s TUR-om u primarnoj obitelji kroz

dostupne službe podrške. Ovim radom je prikazan primjer dobre prakse kroz projekt

„Osnaživanje obitelji i djece s teškoćama u razvoju“ koji se provodio u Bjelovarsko-

bilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Suradnjom s

nevladinim organizacijama (Hrvatski savez udruga dječje i cerebralne paralize) dobiven je

uvid o potrebi pružanja usluge u lokalnoj zajednici, gdje do sada takva usluga nije postojala.

Zajedničkom suradnjom je omogućeno zapošljavanje i edukacija lokalnih stručnjaka koji su

pružili uslugu rane intervencije i psihosocijalne podrške 21 obitelji.

Članovi multidisciplinarnog tima Centra za rehabilitaciju Zagreb (socijalni radnik,

rehabilitatori, klinički psiholog, logoped, fizioterapeut) su kroz tromjesečnu edukaciju

prenijeli uspješni model rada na timove u lokalnim zajednicama. Edukacija je uključivala

prijenos specifičnih znanja i vještina potrebnih za kvalitetno pružanje socijalnih usluga djeci s

TUR-om i njihovim obiteljima kroz rad rehabilitatora u obitelji, pružanjem nove usluge

predaha od skrbi te grupnim radionicama za roditelje i savjetovanje. Kroz edukaciju su

obuhvaćena područja zakonske regulative, program rada s djecom s TUR-om i njihovim

obiteljima, uloga članova stručnog tima, izrada individualnog plana podrške, te evaluacija

kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Prednost ovog načina rada je pružanje podrške obitelji u

njihovom domu kroz redoviti tjedni dolazak stručnjaka koji je kroz rad s djetetom ujedno i

educirao roditelje prenoseći praktične vještine i znanja prilagođene potrebama njihovog

djeteta i obitelji u cjelini.

Ključne riječi: obitelj, djeca s TUR-om, lokalna zajednica, profesionalna podrška

Ada Filipaj, Tamara Kralj, Centar za rehabilitaciju Zagreb, Nikole Andića 3, Zagreb;

ada.filipaj@hotmail.com

mailto:ada.filipaj@hotmail.com

IZLAGANJE

Romana Galić

Antonija Bobić

Nosi li jednoroditeljstvo rizik od siromaštva?

Loša gospodarska situacija i recesija u Republici Hrvatskoj uvelike su utjecale na činjenicu da

se danas oko 20% stanovništva nalazi u riziku od siromaštva i da teško zadovoljavaju svoje

osnovne životne potrebe. Istovremeno, pod utjecajem globalnih promjena i transformacije

društva, obitelj kao temelj istoga, stavljena je na kušnju i doživljava niz promjena. Jedna od

značajnih promjena u strukturi obitelji je sve veća zastupljenost jednoroditeljskih obitelji

čemu uvelike doprinose socioekonomski i politički uvjeti koji znatno utječu i mijenjaju

obilježja našeg društva i obitelji kao njegove temeljne zajednice. Jednoroditeljske obitelji su

nerijetko suočene sa teškim životnim prilikama poput: siromaštva, diskriminacije prilikom

zapošljavanja, ekonomske deprivacije, niskih prihoda, loše informiranosti, nedostataka

socijalne mreže te neodgovarajuće obiteljske i društvene podrške. Navedene nepovoljne

društvene i ekonomske okolnosti predstavljaju prijetnju zadovoljavanja potreba članova

jednoroditeljskih obitelji te mogu dovesti do nepovoljnih posljedica na osobnoj, obiteljskoj i

društvenoj mreži. Sve to ukazuje da jednoroditeljske obitelji predstavljaju skupinu novih

socijalnih rizika, a jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju su ekonomski problemi.

Profesionalno, uočavamo kako ova skupina društva sve teže odolijeva izazovima i

svakodnevnim problemima koji su vezani za jednoroditeljstvo.

Stoga je cilj ovog izlaganja analizirati rizike jednoroditeljstva s osvrtom na rizik od

siromaštva, koji se u kontekstu jednoroditeljstva sve više spominje, s naglaskom na utjecaj

siromaštva na obitelj u cjelini.

Ključne riječi: siromaštvo, jednoroditeljske obitelji, transformacija društva, socijalni

rizici

Romana Galić, Antonija Bobić, Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s

invaliditetom, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb; romana.galic@zagreb.hr

IZLAGANJE

Krasanka Glamuzina

Hana Crnogorac

Andrijana Kovačić Dedić

Kristina Mitrović

Ana Lipša Kocmanović

Ustanova kao potpora obitelji oboljelih od Alzheimerove demencije

i drugih oblika demencije

U Hrvatskoj prema statistici Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest u ovom trenutku ima

oko 85.000 osoba koje pate od demencije. U 90 posto slučajeva o njima u svojim domovima

brinu članovi njihovih obitelji. Očekuje se da će se njihov broj udvostručiti do godine 2030.

Polazeći od te činjenice, važno je ukazati na potrebu zbrinjavanja oboljelih od Alzheimerove

demencije i drugih demencija u posebno organiziranom prostoru te integriranje takve vrste

usluga u sustav socijalne skrbi. Cilj ovog rada je ukazati na nužnost sustavnog i

sveobuhvatnog međuresornog pristupa oboljelima od Alzheimerove demencije i drugih oblika

demencije i članova obitelji oboljelog. Rezultate koje smo dobili anketiranjem rodbine

ukazuju na kvalitetniji život oboljelog od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencija

smještenih na Odjelu Alzheimerove demencije u odnosu na druge oblike skrbi te da je

postignut veći osjećaj sigurnosti oboljelog kao i članova njegove obitelji. Mogućnost

zbrinjavanja oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih oblika demencije u posebno

organiziranim prostorima pružanjem različitih usluga, kroz različite stadije bolesti, osigurava

kontinuitet brige za oboljelog te pruža podršku članovima obitelji oboljelog kada obiteljska

solidarnost postane nedovoljna. Cilj ovog rada je ukazati na nužnost sustavnog i

sveobuhvatnog međuresornog pristupa oboljelima od Alzheimerove demencije i drugih oblika

demencije i članova obitelji oboljelog.

Ključne riječi: Alzheimerova demencija, obitelj, Odjel za skrb oboljelih od Alzheimerove

demencije i drugih oblika demencije

Krasanka Glamuzina,Hana Crnogorac, Andrijana Kovačić Dedić, Kristina Mitrović,

Ana Lipša Kocmanović, Dom za starije osobe Medveščak, Trg D. Iblera 8, Zagreb,

dom.medvescak@dom-medvescak.hr

IZLAGANJE

Josipa Gović

Antonia Bekavac

Nevena Stojčić

Rađanje djeteta s teškoćama u razvoju – prava i usluge namijenjene obiteljima u nekim

državama EU

Rađanje djeteta iznimno je značajan životni događaj koji dovodi do promjena u svakoj

obitelji. Ponekad se kod novorođenčadi pojavljuju teškoće u razvoju koje mogu nastati u

prenatalnom, perinatalnom ili postnatalnom razdoblju. Teškoće u razvoju kod djeteta često su

neočekivan događaj za obitelji koje nemaju iskustva ili spoznaje kako postupiti u tom

trenutku, pa teškoće kao takve mogu biti potencijalan okidač u nastanku stresa, raspadanju ili

slabljenju obiteljskih veza, no i nedostatku potpore. Stoga je iznimno važna uloga države koja

propisuje prava i usluge u formalnom sustavu podrške kroz svoj zakonodavni okvir, kao i

multidisciplinarni pristup, a sve u cilju što ranijeg započinjanja s procesom stručne

intervencije s članovima obitelji u kojoj je rođeno dijete s teškoćama u razvoju. Cilj ovog rada

je prikazati prava i usluge iz sustava socijalne skrbi koje se pružaju obiteljima u kojima je

rođeno dijete s teškoćama u razvoju kroz zakonodavstvo država na području EU – Velika

Britanija1, Švedska, Njemačka, Slovenija. Također, na temelju spoznaja o pravima i uslugama

koje se pružaju u navedenim zemljama, želimo istražiti postoje li razlike u odnosu na

zakonodavstvo Republike Hrvatske. Stoga se nameće pitanje postoji li potreba za promjenom

u sustavu socijalne skrbi Republike Hrvatske u pogledu prava i usluga namijenjenih

obiteljima u kojima je rođeno dijete s teškoćama u razvoju prema modelima koji su trenutno

aktualni u spomenutim državama članica EU?

Ključne riječi: obitelj, djeca s teškoćama u razvoju, prava i usluge u sustavu socijalne skrbi

Josipa Gović, Antonia Bekavac, Nevena Stojčić, studentice, Studijski centar socijalnog

rada, Pravni fakultet Zagrebu, Nazorova 51, Zagreb; josipa.govic@gmail.com

1 Zbog trenutne situacije oko „Brexit“, nismo sigurni da li će se Velika Britanija i dalje kvalificirati kao članica

EU na datume za koje je predviđen Kongres. U tom slučaju razmišljamo o uzimanju druge države članice EU.

mailto:josipa.govic@gmail.com

IZLAGANJE

Marko Grgurević

Važnost sustavne podrške obitelji, djeci i mladima iz pozicije lokalne samouprave

Obitelj današnjice mora odgovoriti na velike izazove koje joj donosi nesigurnost modernog

društva. Egzistencijalni strahovi, terorizam i nasilje, ovisnosti, gubitak identiteta, otuđenost,

anomija hrvatskog društva, sve više nuklearnih obitelji bez podrške šire obitelji, porast

razvoda brakova, sve manje brakova, sve više samohranih i jednoroditeljskih obitelji

uzrokovanih razvodima stvara izuzetne teške uvjete za funkcioniranje obitelji, pa se sve veći

broj obitelji suočava s izrazitim poteškoćama u svakodnevnom životu. U ovakvom kontekstu

događanja postavlja se pitanje koja je uloga društva u svemu tome?! Obitelj je osnova i temelj

društva, a dezintegracija obitelji nesumnjivo vodi u dezintegraciju čitavog društva i zajednice.

Sve je očitija potreba da se društvo angažira radi očuvanja obitelji kroz svoje operativne

forme od kojih je jedna lokalna samouprava; najniža jedinica koja je ujedno i najbliža

građanima i obiteljima. Jedan od najvećih izazova socijalnog rada danas je odgovor na pitanje

da li ćemo svojim znanjem i vještinama intervenirati u zajednici i nastojati stvoriti bolje

uvjete za djecu, mlade i obitelj ili ćemo samo ostati pasivni promatrači. U ovoj prezentaciji

biti će prikazan rad socijalnog radnika u razvoju sustava skrbi i podrške, djeci, mladima i

obitelji u gradu Dubrovniku od perifernih, nasumičnih aktivnosti prema stvaranju sustavne

sveobuhvatne podrške i pomoći. Cilj izlaganja je prezentirati važnost razvoja sustavne

podrške obitelji, djeci i mladima na primjeru socijalnog rada u lokalnoj zajednici grada

Dubrovnika.

Ključne riječi: podrška, samouprava, djeca, mladi, obitelji

Marko Grgurević, Grad Dubrovnik, Pred dvorom 1, Dubrovnik, mgrgurevic@dubrovnik.hr

IZLAGANJE

Božena Horvat Alajbegović

Jasna Cesarec

Jačanje sustava podrške obiteljima u riziku kroz partnerstva s nevladinim sektorom

Primarna zadaća Centra za socijalnu skrb je pružanje podrške, pomoći i zaštite pojedincima i

obiteljima koje prolaze kroz životnu krizu kako bi se osnažili za pozitivne promjene. Nagle

društvene promjene i novi sustavi vrijednosti nameću potrebu za brzom prilagodbom što često

rezultira nesnalaženjem pojedinaca i obitelji te potrebom za ciljanom podrškom i pomoći

stručnjaka iz područja socijalne skrbi i obiteljsko pravne zaštite.

Stručni radnici centra svakodnevno su suočeni s disfunkcionalnim obiteljima, roditeljima

kojima je potrebno osnaživanje odgojnih kompetencija i roditeljskih kapaciteta kako bi se

preveniralo ili zaustavilo zanemarivanje ili ugrožavanje interesa i dobrobiti njihove djece. U

situacijama kada se radi o nedjelotvornom roditeljstvu, riziku od gubitka roditeljske skrbi ili

izdvajanju djece iz obitelji neophodno je uključivanje obitelji u psihosocijalni tretman uz

integrativni i multidisciplinarni pristup usmjeren na osobne snage korisnika, koristeći se svim

raspoloživim resursima u lokalnoj zajednici u cilju trajne dobrobiti obitelji, djece i mladih.

Prepoznavši, s jedne strane, potrebe suvremene obitelji izložene brojnim izazovima i rizicima

na koje je potrebno brzo i adekvatno odgovoriti primjerenom stručnom podrškom te suočeni s

brojnim javnim ovlastima i velikim nedostatkom stručnog kadra, s druge strane, u CZSS

Zagreb razvijamo iznimno kvalitetnu suradnju i partnerstva s udrugama civilnog društva na

različitim projektima usmjerenim ka pružanju podrške posebno osjetljivim korisničkim

skupinama, a osobito na projektima usmjerenim obitelji, djeci i mladima. Primjeri dobre

prakse ukazuju da je povezivanje i suradnja kontinuirani proces sa jasno definiranim

ciljevima, aktivnostima i predviđenim ishodima u skladu sa specifičnim potrebama obitelji

koja osnažena brzom i pravovremenom stručnom podrškom ostaje cjelovita.

Ključne riječi: CZSS, obitelj,podrška,udruge,suradnja

Božena Horvat Alajbegović, Jasna Cesarec, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Kumičićeva

5, Zagreb; Jasna.Cesarec@SOCSKRB.HR

https://webmail.carnet.hr/imp/

IZLAGANJE

Karolina Horvat

Lana Remar

Dijana Posavec

Model rada s romskom populacijom u Varaždinskoj županiji

Može se reći da romska populacija ima teži socijalni položaj u odnosu na druge nacionalne

manjine, koji karakterizira visok stupanj socijalne isključenosti. Autori koji su se bavili ovim

pitanjem smatraju da je siromaštvo kod Roma specifično, dubinsko i permanentno, o čemu

govore podaci iz dosadašnjih istraživanja prema kojima oko 70% romskih obitelji živi u

ekstremnom siromaštvu. U izlaganju će biti predstavljene specifičnosti siromaštva kod

romske populacije s aspekta materijalnih i stambenih uvjeta, zdravstvene zaštite i obrazovanja

djece. Centar za socijalnu skrb Varaždin pokriva dva naselja nastanjena populacijom Roma, a

to su Štoosov trg u gradu Varaždinu, na čijem području živi 35 obitelji, i nekadašnji Strmec

Podravski (sada podijeljen na Gornje Vratno i Donje Vratno) gdje stanuje 150 obitelji. Rizik

od siromaštva povećavaju sljedeća obilježja: ovisnost romske populacije o financijskoj

pomoći države, neprimjereni higijenski i stambeni uvjeti, niska svijest o važnosti osnovnog

obrazovanja, obitelji s više djece, izoliranost naselja koja su obično bez osigurane osnovne

komunalne infrastrukture. Otegotna okolnost je postojanje diskriminacije romske populacije

od strane većinskog stanovništva, što u konačnici dovodi do kruga (samo)stigmatizacije i

siromaštva, ostavljajući pojedincima malo mogućnosti za oblikovanje vlastitih životnih

prilika. Posljednjih godina su zabilježeni pozitivni pomaci osobito u aspektu obrazovanja

djece romske populacije, a isto tako rad sa romskom populacijom u Varaždinskoj županiji

temelji se na poboljšanju osnovnih životnih uvjeta obitelji.

Ključne riječi: siromaštvo, romska populacija, zaštita djece, poboljšanje osnovnih životnih

uvjeta

Karolina Horvat , Centar za socijalnu skrb Varaždin khorvat2@gmail.com

Lana Remar, Centar za socijalnu skrb Varaždin

IZLAGANJE

Nataša Jelača

Uloga socijalnog radnika u postupcima obveznog savjetovanja prije razvoda braka i

obveznog savjetovanja prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djetetom

U studenom 2015. godine na snagu je stupio Obiteljski zakon (NN 103/15) kojim je određeno

da prije razvoda braka roditelja ili pokretanja bilo kojeg drugog postupka u vezi s djecom na

sudu roditelji trebaju pokrenuti i provesti postupak obveznog savjetovanja. Osnovna namjera

pokretanja takvih postupaka je postizanje roditeljskog sporazuma o zajedničkoj roditeljskoj

skrbi. U periodu od 1. 1. 2016. do 30 . 6. 2016. za području mjesne samouprave Vrapče jug i

Špansko jug je zaprimljeno 40 zahtjeva za provođenjem postupaka obveznog savjetovanja

prije razvoda braka ili prije pokretanja drugih postupaka u vezi s djecom. Na području

navedenih mjesnih samouprava prijavljeno prebivalište ima prijavljeno ukupno 25 362

stanovnika od toga 5089 djece odnosno maloljetnih osoba. Do konca lipnja od pokrenutih 40

postupaka obveznog savjetovanja okončano je 30 postupaka od čega je 18 postupaka

dovršeno s postignućem cjelovitog sporazuma o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Daljnjih 6

postupaka okončano je bez postignutog sporazuma roditelja, preostalih 6 postupaka nisu

okončani zbog neodazivanja jednog ili oboje roditelja (bolest, život u inozemstvu, neuredna

dostava poziva ili izbjegavanja suradnje sa stručnim radnicima Centra za socijalnu skrb). U

izlaganju ću naglasak staviti na analizu kvalitete postignutih sporazuma, na ulogu socijalnog

radnika i ostalih članova stručnog tima u postizanje sporazuma, kao i na prednosti tj.

pozitivne strane u odnosu na konflikt roditelja tijekom postupka separacije i razvoda. Iz

analize provedenih postupaka može se zaključiti da u obiteljima u kojima su roditelji tijekom

postupka obveznog savjetovanja postigli sporazum postoji daleko niža razina stresa kod djece

od uobičajene za razvod braka, smanjena je pojava konflikta lojalnosti kod njihove djece

budući da djeca ne sudjeluju u postupku evaluacije podobnosti roditelja za daljnju skrb o djeci

i na kraju ali ne manje važno potreba za daljnjim intervencijama stručnih radnika i izricanjem

daljnjih mjera obiteljsko pravne zaštite ne postoji ili je vrlo mala.

Ključne riječi: obvezno savjetovanje; razvod braka, sporazum o zajedničkoj roditeljskoj

skrbi, pravne i psihološke posljedice razvoda braka na djecu

Mr. sc. Nataša Jelača, Centar za socijalnu skrb Zagreb Podružnica Susedgrad, Aleja Bologne

2, Zagreb, njelaca@socskrb.hr

IZLAGANJE

Ana Jukić

Helena Potočki

Uloga i važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji

Velik broj obitelji nađe se u potrebi za nekim oblikom intervencije vezano uz obiteljske,

partnerske, roditeljske odnose i dužnosti, pojavu neprihvatljivih oblika ponašanja pojedinog

člana obitelji. Kada su u obitelji nedostatne kompetencije za prepoznavanje i suočavanje s

problemom nužna je intervencija službi. Međutim, kada službe ne uspiju potaknuti pozitivnu

promjenu ili kada osoba bez prethodnih naznaka da problem egzistira i bez prethodne

uključenosti službi prekrši zakonske odredbe, osobe se uključuju u sustav pravosuđa. U

probacijsku službu uključuju se najčešće osobe koje ne prepoznaju i negiraju problem, a isti

egzistira dulje vremensko razdoblje i postigao je velike razmjere, često imaju nedostatnu

podršku članova obitelji, lokalne zajednice te su u pravilu iznevjerili povjerenje obitelji,

službi i imaju negativno obilježje u lokalnoj sredini. Cijela obitelj je u takvoj situaciji

oslabljena i u potrebi. Iako je u probaciju uključen u pravilu jedan član obitelji samim radom s

pojedincem na unaprjeđenju socijalnih i komunikacijskih vještina, osvješćivanju njegovih

roditeljskih i partnerskih obveza, jačanju intrinzične motivacije za pozitivnom promjenom

prepoznaje se dobrobit za cjelokupnu obitelj. Probacijska služba radom s pojedincem djeluje u

službi obitelji zajedno sa brojnim dionicima u provođenju izrečenih obveza. Naglasak u radu s

osobom uključenom u probaciju je na procjeni kriminogenih rizika i tretmanskih potreba,

definiranju kratkoročnih aktivnosti u cilju realiziranja postavljenih ciljeva, usmjeravanju,

savjetovanju i poticanju osuđenika na poduzimanje aktivnosti, ukazivanje na rizičnost

pojedinih postupanja u različitim aspektima života, smanjenju rizika od ponovnog počinjenja

kaznenog djela. Cilj izlaganja je predstaviti važnost probacijskih poslova za dobrobit obitelji.

Ključne riječi: probacijska služba, obitelj, dobrobit, kriminogeni rizici, tretmanske potrebe

Ana Jukić, Helena Potočki, Ministarstvo pravosuđa, Probacijski ured Zagreb II, Savska

cesta 41/13, Zagreb; ana.jukic@pravosudje.hr i helena.potocki@pravosudje.hr

mailto:ana.jukic@pravosudje.hrmailto:helena.potocki@pravosudje.hr

IZLAGANJE

Tatjana Katkić Stanić

Zajednička roditeljska skrb i zaštita interesa djece iz perspektive stručnjaka

Kroz izlaganje će se dati osvrt na zakonsku regulativu, kao i mogućnosti, ograničenja i

izazove zajedničke roditeljske skrbi iz iskustva i perspektive stručnjaka. Prikazati će se

najčešća uvjerenja vezana uz roditeljsku skrb, te na koji način takva uvjerenja mogu utjecati

na donošenje odluka. Najčešće posljedice na ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi kada

roditelji nisu u mogućnosti postići dogovor su stereotipni kontakti bez stvarne procjene da li

je takva odluka u interesu djeteta, pa čak i kad je očito da neće biti provedena; izostanak

pravovremene procjene kod visoko konfliktnih brakorazvoda kako bi se mogućnost

manipulacije svela na minimum, a roditeljima ciljanim intervencijama i pružanjem stručne

pomoći omogućilo da prepoznaju i u prioritet stave potrebe i interes djeteta i nepovjerenje u

stručnjake, odnosno prebacivanje odgovornosti od strane roditelja. Rezultat je povreda prava,

umjesto zaštita interesa djeteta.

Cilj izlaganja je osnažiti stručnjake za promjenu paradigme djelovanja, odnosno drugačiji

pristup u radu s roditeljima i djecom, uz integrirani pristup, primjenu instrumenata socijalnog

rada i razvoj socijalnih usluga za obitelj, kako bismo prepoznali i otklonili rizike i prevenirali

visoko konfliktne brakorazvode i roditeljske sukobe, štiteći pri tome najbolji interes djeteta.

Ključne riječi: perspektiva stručnjaka, visoko konfliktni brakorazvodi, integrirani pristup,

najbolji interes djeteta

Tatjana Katkić Stanić, Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Kaznionica u

Turopolju; tanja.kst@gmail.com

IZLAGANJE

Maja Laklija

Profesionalizacija udomiteljstva – što kažu udomitelji?

Brojne društvene promjene utjecale su na udomiteljstvo kao oblik skrbi (npr. promjene u

zahtjevima udomiteljstva, obilježja djece u udomiteljstvu, pravna regulativa i sl.). Isto tako,

sve je manji broj novih udomitelja, a postojeći broj udomitelja se osipa; sve je snažnije

zagovaranje profesionalizacije i većih prava za udomitelje od strane udruženja udomitelja;

kao i potreba za dodatnim edukacijama u cilju stjecanja brojnih znanja i vještina posebice u

djelu specijaliziranog udomiteljstva. U izlaganju će biti dat prikaz rezultata istraživanja

provedenog na uzorku udomitelja u Republici Hrvatskoj (N=279), o stavovima vezanim za

profesionalizaciju udomiteljstva te promišljanja o pozitivnim i negativnim aspektima

profesionalizacije. Unatoč općenitoj podršci profesionalizaciji udomiteljstva, ona nije jednako

prihvaćena među udomiteljima. Manji udio udomitelja i dalje smatra da udomiteljstvo treba

biti „volonterska aktivnost“, te se boji da bi dobivanje financijske nagrade kompromitiralo

njihov odnos s udomljenim djetetom. Iako nema slaganja oko toga kako bi profesionalizacija

udomiteljstva trebala izgledati, rezultati pokazuju da većina udomitelja vidi pozitivne efekte

profesionalizacije te da udomitelji ističu potrebe da ukoliko za to dođe vrijeme da sami odluče

žele li biti profesionalni udomitelji ili ne. Ono što se čini neminovnim jest daljnja

„profesionalizacija“ udomiteljstva. Međutim, ono što je važno pri donošenju daljnjih politika i

akcija, jest sagledati profesionalizaciju iz različitih diskursa prilikom raspravljanja o njenim

mogućim obl