seminarski spoljnotrgovinsko
TRANSCRIPT
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja
UVOD
Kao i svako drugo poslovanje i spoljnotrgovinsko ''boluje'' od različitih rizika koji
mogu umanjiti njegovu vrednost. S obzirom da je to poslovanje načinjeno između subjektata
u različitim zemljama to su i rizici specifičniji od rizika koji se mogu javiti u unutrašnjem
poslovanju. U ovom slučaju izvoznik i uvoznik su izloženi neizvršenju ugovornih obaveza, i
ostalim rizicima koji imaju za posledicu gubljenje ugleda zemlje izvoznika i zemlje uvo-zni-
ka tj., poslovanje sa pažnjom dobrog privrednika.
Pojava rizika preti opasnošću da izvoznik na primer, ne uspe naplatiti protivrednost
isporučene robe ili da ne može raspolagati svojom robom pre njene predaje kupcu jer je na-
pustila teritoriju. Rizik može pogoditi i uvoznika, bilo da primi oštećenu robu ili da mu roba
stigne sa zakašnjenjem, bilo da je uopšte ne primi zbog raznih događaja npr. eksproprijacije,
nacionalizacije, zadržavanja robe na transportnom putu i zbog štrajkova, građanskih nemira,
ratne zaplene robe. Prisutno je još dosta drugih rizika, a često se ističu oni transportni rizici
jer roba mnogo vremena provodi na putu, pa može doći do njenog oštećenja.
U prvom delu rada pod radnim naslovom, INSTRUMENTI OBEZBEĐENJA OD RIZIKA
NEIZVRŠENJA OBAVEZA U SPOLJNOTRGOVINSKOM POSLOVANJU - date su osnovne napo-
mene koje upućuju na rizik i rizične situacije sagledani kroz prizmu uvoznika i izvoznika,
kao i uopšte potrebe za osiguranjem od takvih poslovnih nesigurnosti.
U drugom delu rada pod radnim naslovom BANKARSKA GARANCIJA KAO
INSTRUMENTI OBEZBEĐENJA OD RIZIKA NEIZVRŠENJA OBAVEZA UGOVORNIH
STRANA - govori se o najaktuelnijem načinu obezbeđenja spoljnotrgovinskog poslovanja
odnosno njegovih učesnika od rizika. Bankarska garancija, kako samo ime kaže, garantuje
isplatu primaocu garancije (izvozniku), ako to ne učini nalogodavac (uvoznik), koji je pre
toga prebacio sredstva u banku. Unifikacija bankarske garancije na međunarodnom planu
započela je u Međunarodnoj trgovinskoj komori 1968. godine.
Rad sadrži i dokumenta bankarske garancije kako bi se stekao jasan uvid kako isti
izgleda u poslovnoj praksi.
1. INSTRUMENTI OBEZBEĐENJA OD RIZIKA NEIZVRŠENJA
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 1
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanjaOBAVEZA U SPOLJNOTRGOVINSKOM POSLOVANJU
1.1. Rizici u spoljnotrgovinskom poslu
U spoljnotrgovinskom poslu razmena se odvija na osnovu kupoprodajnog ugovora.
Roba u spoljnotrgovinskoj razmeni napušta teritoriju i carinsko područje zemlje prodavca da
bi do krajnjeg potrošača prešla jednu ili više zemalja, što sam akt kupoprodaje čini veoma
složenim u odnosu na običnu unutrašnju trgovinu u jednoj zemlji.
Dakle, postoji čitav niz faktora, koji tu spoljnotrgovinsku razmenu komplikuju, ote-
žavaju, a u nekim situacijama i onemogućavaju.
Spoljnotrgovinsko poslovanje je, kako je istaknuto složeno, i osnovni je problem
da se sagleda šta se sve može dogoditi što ga može narušiti, šta prouzrokuje takve do-
gađaje i kakve su posledice njihovog dejstva u odnosu na učesnike u spoljnotrgovinskoj
razmeni, poslovne partnere i njihove zemlje.
Prvo na pamet padaju rizici koji izviru iz same prirode spoljnotrgovinskog posla, a to
su, najpre, transportni rizici. Dužina transporta robe, vremenski i prostorno, je neuporedivo
veća kod spoljnotrgovinske trgovine jer se obavlja između dve zemlje nego kod obične trgo-
vine. No, i ovo treba uslovno shvatiti, pošto na primer, u samoj Ruskoj Federaciji zbog njene
veličine ima srazmerno puno velikih rastojanja i samim tim rizika, a faktički se radi o unu-
trašnjoj trgovini. Samim tim što je roba duže vreme na putu, kod spoljnetrgovine, i pored na-
jboljih tehničkih uslova i stručnog nadzora u toku prevoza, postoji mogućnost dejstva fakto-
ra nepredvidivih po svojoj prirodi. Ukoliko je vreme transporta duže utoliko je njihovo
dejstvo verovatnije.
Roba prolazi kroz više zemalja, u kojima je primena različitih nestandardnih zahteva,
što povećava troškove izvoznika, a time se umanjuje i poslovni rezultat, dobit od izvoza. U
spoljnotrgovinskom prometu učestvuje veći broj poslovnih subjekata i time može da se uma-
nji poslovni rezultat izvoznika.
1.2. Potrebe osiguranja izvoznika i uvoznika robe od rizika
U spoljnotrgovinskom prometu mora da postoji potpuna sinhronizacija svih učesni-
ka, sa visokim stepenom međuzavisnosti, ukoliko samo jedan od učesnika zakasni u izvrše-
nju ugovornih obaveza tako povlači kašnjenje izvoznog posla i na kompletan rezultat izvo-
znog posla. To za uvoznika predstavlja dodatne troškove, povećanje finansijskog rizika i do-
vodi do kašnjenja u naplati izvoznog posla. Kao što se može sagledati svi učesnici snose po-
sledice kašnjenja, a time se postavlja pitanje dalje poslovne saradnje sa inopartnerom.
Sve rizike u spoljnotrgovinskom prometu možemo podeliti na sledeće faze:Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 2
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja1) fazu rizika kojom je izložen izvoznik (prodavac),
2) fazu rizika kojom je izložen uvoznik (kupac).
Izvoznik i uvoznik zaključuju ugovor o međunarodnoj kupoprodaji u očekivanju da
će druga ugovoma strana izvršiti preuzete obaveze. Oni ne mogu biti potpuno ubeđeni da
će zaključeni ugovor biti do kraja realizovan, jer spoljnotrgovinske poslove zaključuju
partneri koji se međusobno ne poznaju niti imaju uvid u finansijske mogućnosti i mo-
ralnu sigurnost druge ugovome strane.
1.2.1. Prodavac
Kod ugovorenog plaćanja robe nakon isporuke ili kreditnog plaćanja uvezene robe,
prodavac može ostati bez robe i bez novca, ukoliko nesavestan kupac ne izvrši obavezu pla-
ćanja.1 U cilju predupređenja takvih rizika, prodavac zahteva od kupca da mu, kao
instrument obezbeđenja plaćanja, pribavi odgovarajuću garanciju. Garant bi preuzeo
odgovornost za neispunjenje ugovorne obaveze kupca tako što bi, radi otklanjanja nastalih
štetnih posledica, sam uplatio određenu sumu novca korisniku garancije. Radi toga, kupac bi
bio u obavezi da pribavi i prodavcu dostavi garanciju da će izvršiti obavezu plaćanja uvoza
robe. To su najčešće bankarske garancije jer u savremenom prometu, poslovni partneri ima-
ju poverenje u banke, jer s obzirom da one raspolažu značajnim finansijskim sredstvima.
Ukoliko bi došlo do neispunjenja ili neblagovremenog izvršenja obaveza kupca,
banka bi, na osnovu ugovora o izdavanju garancije, preuzela obavezu naknade štete
koju je poverilac zbog toga pretrpeo.
1.2.2. Kupac
Kod ugovorenog avansnog plaćanja robe, postoji mogućnost da kupac izvrši uplatu
avansa, a da se isporuka predmetne robe ne izvrši. Slična situacija se može desiti i kod pla-
ćanja robe u toku isporuke (putem akreditiva). Kupcu može biti isporučena roba koja ne
odgovara ugovorenom kvalitetu, ili sa nedostacima, zbog kojih se uvezena roba ne može sta-
viti u funkciju. Kupac nastoji da se obezbedi od tih rizika zahtevom da mu prodavac
pribavi i dostavi odgovarajuću bankarsku garanciju.
S obzirom na rizike sa kojim se suočavaju u realizaciji spoljnotrgovinskog po-
sla, kupac i prodavac nastoje da u ugovor o međunarodnoj kupoprodaji unesu obavezu
pribavljanja odgovarajuće garancije, od druge strane, radi naplate ukupnog duga, ili
naknade štete koja je nastala po tom osnovu.
1.3. Osiguranje rizika kod ugovornih strana
1 Petrović, N.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, PEP, 2009.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 3
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja
Rizik u spoljnom poslovanju možemo definisati kao preteću mogućnost da nastupe
vremenski i prostorno nepredviđeni događaji izazvanih subjektivnim okolnostima (ljudski
faktor) ili objektivnim okolnostima (okolnosti izvan mogućnosti uticaja učesnika u spoljnoj
trgovini) zbog čega može nastati šteta.
Spoljnotrgovinski posao podrazumeva uvozno-izvoznu delatnost pri čemu se ugovo-
rne strane (uvoznik i izvoznik) dogovaraju o svim uslovima i načinu isporuke robe. Po posti-
gnutom dogovoru sledi zaključenje kupoprodajnog ugovora.
Ugovor predstavlja saglasnost, spremnost i volju ugovornih strana da će ispoštovati
ono o čemu su se dogovorili. Tokom pregovora ugovome strane obećavaju ispunjenje svih
obaveza. Postavlja se pitanje izvršenja tih dogovorenih i napisanih obećanja. Da li će svaka
strana u potpunosti ispuniti obaveze iz ugovora? To je pitanje gde svaka od ugovornih strana
ima određenu dozu nepoverenja gde izvršenje ugovornih obaveza zavisi s jedne strane od
subjektivnih faktora, a u drugom slučaju dejstva više sile.
U tom slučaju izvoznik želi da se osigura da će isporučenu robu naplatiti, a uvo-
znik da li će dobiti onu robu ili uslugu koja je predmet ugovora.
Finansijski rizici su opasnost koja može delimično ili potpuno onemogućiti da se
plaćanje i naplata izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Oni mogu znatno uticati
na pogoršanje predviđenog finansijskog rezultata. Pojavljuju se kao posledica subjektivnih
osobina uvoznika kao i tržišnih okolnosti koje utiču na kretanje odnosa u prometu valuta na
svetskom novčanom i deviznom tržištu.
Uvoznik može rizikovati da robu plati avansno u celosti ili 50%, a da do isporuke i
ne dođe. Šta raditi tada? Kako da se ugovorne strane osiguraju od fmansijskih rizika u tom
slučaju? Odgovor je jednostavan, slučaj prepustiti nadležnim sudskim, ali to nije defmitivno
rješenje jer ugovome strane ne žele da dođe do toga. One za osiguranje finansijskih rizika
žele da to naplate od treće osobe (garanta), a to je poslovna banka, koja izdaje gara-
nciju.Uobičajena je praksa u spoljnoj trgovini da se odomaćio termin bankarska gara-
ncija kao sredstvo za obezbeđenje finansijskih rizika u poslovima uvoza i izvoza robe.
Za kupca - uvoznika postoji rizik hoće li primiti robu upravo onog kvaliteta i količine
kakvu je naručio i platio. Uvek postoji rizik da se robi na putu do kupca nešto dogodi, bilo
havarija transportnog sredstva a time i delimično ili potpuno uništenje robe, bilo da se roba
na putu pokvari ili ošteti pri prekrcaju, skladištenju i slično. Za prodavatelja je važno pitanje
naplate isporučene robe koja može izostati zbog raznih razloga, npr. zbog nesposobnosti pla-
ćanja inostranog kupca, prisilne odgode plaćanja u zemlji kupca, ratnog stanja...
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 4
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja2. BANKARSKA GARANCIJA KAO INSTRUMENTI OBEZBEĐENJA OD RIZIKA NEIZVRŠENJA OBAVEZA UGOVORNIH STRANA
2.1. Pojam bankarske garancije
Bankarska garancija je pismena isprava, instrumet obezbeđenja kojom banka pokriva
rizike neizvršenja obaveze klijenta iz osnovnog ugovora o kupoprodaji, prema njegovom
inopartneru. To je pismeno obećanje banke, dato na zahtev i po instrukcijama nalogodavca,
da će njen klijent, u ugovorom utvrdenom roku, izvršiti preuzetu obavezu plaćanja ili čini-
dbe prema svom inopartneru. U suprotnom, banka se obavezuje da to učini na prvi poziv ko-
risnika garancije, ukoliko se za to ostvare uslovi navedeni u samoj garanciji.
Bankarska garancija predstavlja pismenu ispravu kojom se banka obavezuje
prema primaocu garancije (korisniku) da će mu, za slučaj da mu treće lice ne ispuni
obavezu o dospelosti, izmiriti obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.
Koristi od izdavanja garancije nisu samo na strani korisnika već i nalogodavca ga-
rancije. On stiče bolju poziciju u pregovorima i formulisanju obaveza inopartnera, u ugovo-
ru o međunarodnoj kupoprodaji.
2.2. Postupak izdavanja bankarske garancije
Izdavanju bankarske garancije prethodi zaključenje određenog osnovnog ugovora
kao što su: kupovina opreme, izvođenje građevinskih radova, i dr. Nakon zaključenja osno-
vnog ugovora, dužnik zaključuje ugovor o izdavanju bankarske garancije sa određenom ba-
nkom. Ovim ugovorom banka se obavezuje da će u svoje ime, a za račun dužnika (nalogo-
davca), dati garanciju trećem licu (korisniku), dok se dužnik (nalogodavac) obavezuje da će
za to platiti banci (davaocu garancije određenu naknadu (proviziju), vratiti novčani iznos ko-
ji je banka platila korisniku garancije i ispuniti druge obaveze predviđene ugovorom.2
U ovom ugovoru, dužnik preuzima obavezu da poveriocu pribavi garanciju određene
banke, u cilju obezbeđenja poveriočevog potraživanja. Tu učestvuje najmanje tri lica:
1) odnos između poverioca i dužnika iz osnovnog ugovora;
2) odnos između banke i nalogodavca (dužnika iz osnovnog posla) i
3) odnos između banke i korisnika garancije (poverioca iz osnovnog ugovora).
Osnovna prednost bankarske garancije ogleda se u njenoj bržoj i efikasnijoj re-
alizaciji s obzirom da u slučaju neizvršenja obaveze od strane dužnika, poverilac, po
pravilu, ne mora pokretati sudski spor radi namirenja svog potraživanja.
2 Panić, P.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, Fakultet spoljne trgovine, Bijeljina, 2006.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 5
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanjaZakon ne određuje bitne elemente bankarske garancije, prepuštajući ugovornim stra-
nama da ih predvide saglasnošću svojih volja. Ipak, u bankarskoj praksi iskristalisali su se
određeni bitni elementi, zajednički za svaki oblik bankarske garancije:
1) nazivi (firme) i sedišta davaoca i primaoca garancije,
2) naznačenje posla čije se ispunjenje obezbeđuje bankarskom garancijom,
3) novčani iznos na koji garancija glasi,
4) rok važenja garancije,
5) mesto i datum izdavanja garancije,
6) potpis ovlašćenog lica davaoca garancije.
Garancija se izdaje po određenom hronološkom postupku:
Prvo, izvoznik i uvoznik zaključuju ugovor o međunarodnoj kupoprodaji, u kome je
utvrđena obaveza izvoznika ili uvoznika da uvozniku odnosno izvozniku pribavi garanciju
od banke koja je u tom ugovoru određena. Posebnim članom ugovora reguliše se kompletan
tekst garancije sa sledećim bitnim elementima: koja ugovorna strana pribavlja bankarsku ga-
ranciju i osnov pribavljanja i koja je banka garant. Precizira se, po zahtevu korisnika gara-
ncije, adresa banke proverenog boniteta i koji su uslovi za aktiviranje garancije.
Zatim, preduzeće koje zahteva garanciju - nalogodavac za izdavanje garancije
izdaje nalog banci za izdavanje garancije. Ukoliko banka prihvati nalog u roku koji je
dao nalogodavac izvoznik - uvoznik i banka zaključiće ugovor o izdavanju garancije.
Ovim ugovorom utvrđuje se:3
1) obaveze nalogodavca: obezbeđuje novčano pokriće (dovoljan iznos
raspoloživih sredstava) na svom računu, radi isplate; isplaćuje proviziju
banci koja izdaje garanciju;
2) obaveze banke garanta: isplaćuje garantovani iznos u roku dospeća garancije
i prema uslovima iz garancije;
3) prava korisnika garancije tj. uslovi naplate garantovanog iznosa po njegovom
podnetom zahtevu.
Banka garant ili nalogodavac dostavlja garanciju korisniku garancije.
Da bi izvršio aktiviranje garancije, korisnik podnosi pisani zahtev za plaćanje banci,
najkasnije do isteka roka za podnošenje zahteva, naznačenog na garanciji.
Banka će odbiti zahtev za isplatu ukoliko je podnet po isteku roka dospelosti gara-
ncije. Zahtev za naplatu garancije, zajedno sa dokumentima navedenim u garanciji koja su
uslov plaćanja, korisnik garancije najčešće dostavlja svojoj poslovnoj banci, koja potvrđuje
da su potpisi na zahtevu pravno valjani.
3 Panić, P.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, Fakultet spoljne trgovine, Bijeljina, 2006.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 6
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanjaBanka će zahtev korisnika i potvrdu njegove autentičnosti, proslediti banci izvoznika
ili uvoznika (banci garant), radi naplate. Banka garant će potom proveriti usklađenost zahte-
va sa uslovima datim u tekstu garancije.
U okviru zahteva, korisnik precizira iznos koji potražuje od banke i argumentovano
potvrđuje da isporuka robe ili plaćanje, navedeni u garanciji, nisu izvršeni. Posle svega, ba-
nka garant vrši bezuslovnu isplatu garantovane sume, što znači da je korisnik garancije u
mogućnosti da brzo realizuje potraživanje iz garancije. Tako će uvoznik, po zahtevu izvo-
znika, prihvatiti obavezu pribavljanja:
1) bankarske garancije za plaćanje robe po njenoj isporuci, ili
2) bankarske garancije za plaćanje robe po kreditnom poslu.
Izvoznik će, po zahtevu uvoznika, preuzeti obavezu pribavljanja bankarskih garanci-
ja kao što su:
1) bankarska garancija za povraćaj avansa;
2) bankarska garancija za dobro izvršenje posla;
3) Bankarska garancija za otplatu robnih i finansijskih kredita,
4) bankarska garancija za učešće na licitaciji itd.
Dakle, i izvoznik i uvoznik ispoljiće zahteve za obezbeđenje određene bankarske
garancije, pri čemu će oni nastojati da to budu garancije njihovih poslovnih banaka,
kod kojih imaju otvorene račune.
2.3. Osnovni elementi bankarske garancije
Garancija se izdaje na zahtev podnosioca zahteva radi obezbeđenja duga po ugovo-
renom izvoznom poslu ili po osnovu ugovora o kupoprodaji za isporučenu robu ili izvršenu
uslugu. Garancijom se zaštićuju učesnici u prometu od neželjenih pojava u pogledu
plaćanja duga. Ugovome strane se moraju dogovoriti o kompletnom tekstu garancije u
kome moraju biti definisani:
1) Koja ugovoma strana treba da obezbjedi garanciju?
2) Koja poslovna banka će izdati garanciju?
3) Koji je osnov za izdavanje garancije?
Ugovome strane se obavezuju ugovorom o obezbeđenju garancije. Ako kupac ne
obezbedi garanciju u skladu sa ugovorom prodavac nije obavezan da mu isporuči robu.
Glavni elementi kod bankarske garancije, da ih šire istaknem, jesu:
1) nalogodavac (naziv poslovne banke koja izdaje garanciju),
2) pun naziv korisnika garancije,
3) datum izdavanja garancije,
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 7
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja4) svrha i namena izdavanja,
5) rok važenja garancije,
6) uslovi na poziv za plaćanje,
7) mesto izdavanja garancije,
8) overa garanta,
9) overa nadležne službe o prihvatanju garancije,
10) opozivost garancije.
Pored bitnih elemenata, bankarska garancija može sadržati i druge elemente:
1) klauzula o primeni merodavnog prava i rešavanja sporova,
2) klauzula o vraćanju bankarske garancije po isteku roka njene važnosti,
3) broj bankarske garancije, zlatne i valutne klauzule,
4) klauzule o kliznoj skali,
5) klauzule o kamatnoj stopi i dr.4
2.4. Vrste bankarskih garancija
Garancije koje se koriste u međunarodnom platnom prometu služe kao sredstvo za
obezbeđenje plaćanja po osnovu isporuke robe ili usluga. Razlikujemo garancije koje:
1) obezbeđuje izvoznik i
2) obezbeđuje uvoznik.
U spoljnotrgovinskom prometu praksa je da je izvoznik obavezan, da na zahtev ku-
pca obezbedi garancije i to:
1) garancija za povraćaj avansa,
2) licitacione garancije,
3) garancije za dobro izvršenje posla,
4) Bankarska garancija za otplatu robnih kredita,
5) Bankarska garancija za otplatu flnansijskih kredita.
2.4.1. Garancija za povraćaj avansa
Pod garancijom za povraćaj avansa (avansnom garancijom) podrazumeva se gara-
ncija kojom banka garant preuzima obavezu da će korisniku garancije isplatiti određen iznos
novca (garantnu sumu) ako nalogodavac ne ispuni svoju ugovomu obavezu za koju je dat
avans ili ne vrati položen avans.
Ugovome strane mogu se dogovoriti da kupac deo isporuke plati pre nego što primi
robu. To je avansno plaćanje.
4 Petrović, N.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, PEP, 2009.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 8
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanjaKupac, pri isplati većih suma avansa zahteva da rau prodavac - izvoznik izda banka-
rsku garanciju na iznos avansa sa obavezom da će, u slučaju potpune ili delimične neispo-
ruke predmeta kupoprodaje, vratiti naplaćeni avans u celosti. U slučaju da kupac odustane
od ugovorenog posla, izvoznik u tom slučaju ima uplaćeni avans, kojim može nadoknaditi
nastalu štetu po osnovu ulaganja u tehnoioški proces proizvodnje.
Posmatrano sa aspekta kupca, i on žeii da se osigura od rizika, koji daje novac una-
pred, da prodavac - izvoznik odustane od ugovorene isporuke ili da u cijelosti to ne obavi
kako je precizirano u ugovoru, on ima garanciju banke. Ova garancija se uručuje kupcu pn
naplati avansa, a on ima i još jedno ne manje važno dejstvo, da zbog njenog postojanja u
rukama kupca prosto natera prodavca da bude tačan u izvršavanju ugovornih obaveza ispo-
ruke robe ili usluga.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 9
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja2.4.2. Licitaciona garancija
Licitaciona garancija je garancija za učešće na licitaciji, gde se ustupanje radova pro-
vodi na osnovu javnog konkursa.
Ovo je najčešći slučaj za izvođenje međunarodnih poslova, gde se pojavljuje inve-
stitor i izvođač radova. Investitor je izložen sledećim vrstama rizika:
1) da učesnik na licitaciji može izmijeniti sadržaj ponude koju je ponudio,
2) može se desiti da učesnik licitacije povuče već datu ponudu i
3) učesnik na licitaciji može odbiti da zaključi ugovor koji je dao prema priloženoj
ponudi i koju je investitor kao takvu prihvatio.
Ovakvi postupci nekorektnog ponašanja mogu naneti štetu organizatoru licitacije i
investitoru. Da bi se sprečile takve pojave u međunarodnoj praksi je uobičajeno da se dosta-
vljaju licitacione garancije. Njih izdaju poslovne banke i one garantuju investitoru (korisni-
ku garancije) da isplate ukoliko učesnik na licitaciji izmjeni svoju ponudu, ili ne želi da za-
ključi ugovor u skladu sa uslovima koji su dostavljeni u ponudi, garancija važi samo do za-
ključenja ugovora sa investitorom. Ako je iznos avansa zamenjen bankarskom garancijom,
banka - garant će bez odlaganja i na prvi poziv investitora - kupca i bez prava na sudski
spor, isplatiti nominalnu vrednost garancije.
2.4.3. Bankarska garancija za otplatu robnih kredita
To je garancija kojom se banka garant obavezuje da će korisniku garancije isplatiti
kreditirani deo vrednosti, ukoliko to propusti da izvrši nalogodavac garancija (kupac). Na-
jčešće se koristi kod ugovaranja kreditnog plaćanja, nabavke opreme ili izvođenja radova.5
2.4.4. Bankarska garancija za otplatu flnansijskih kredita
Bankarska garancija za otplatu flnansijskih kredita garantuje korisniku (zajmodavcu)
da će nalogodavac garancije (zajmoprimac) izvršiti isplatu rate dobijenog kredita, sa pripa-
dajućom kamatom u utvrđenom roku.
Na osnovu garancije, rastu izgledi zajmoprimca za dobijanje traženog finansijskog
kredita. Garancijom se, dakle, ne obezbeđuju novčana sredstva izvozniku, već je to jemstvo
banke garanta da će obeštetiti banku kreditora, u pogledu otplate kredita. Kao zajmotražilac
se može pojaviti izvoznik koji bi odobreni kredit iskoristio za kreditiranje kupca i uvoznik
koji bi odobreni kredit iskoristio za plaćanje uvoza opreme.
5 Petrović, N.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, PEP, 2009.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 10
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja2.4.5. Bankarska garancija za dobro izvršenje posla
Bankarska garancija za dobro izvršenje posla - kod ove garancije, banka se obave-
zuje prema korisniku da mu isplati određen iznos, ako korisnik ima štete zbog toga što du-
žnik iz osnovnog ugovora: nije ispunio ugovomu obavezu, npr. isporukom nekompletne
opreme ili zastojem u realizaciji ugovora o građenju, nije uredno ispunio ugovomu obavezu,
npr. u slučaju nefunkcionisanja isporučene opreme ili izgrađenog objekta.
Visina garantnog iznosa na koji glase ove garancije kreće se u granicama pretposta-
vljene štete nastale povredom ugovora, obično od 5-25 % vrednosti osnovnog posla.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 11
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanja
ZAKLJUČAK
Spoljnotrgovinsko poslovanje obiluje rizicima, koji mu nanose štetu, a posledice nji-
hovog dejstva deluju na sve učesnike u spoljnotrgovinskoj razmeni koji ne mogu biti potpu-
no ubeđeni da će zaključeni ugovor biti do kraja realizovan, jer spoljnotrgovinske poslove
zaključuju partneri koji se međusobno ne poznaju niti imaju uvid u finansijske mogućnosti i
moralnu sigurnost druge ugovorne strane.
Za kupca uvoznika postoji rizik hoće li primiti robu upravo onog kvaliteta i količine
kakvu je naručio i platio. Uvek postoji rizik da se robi na putu do kupca nešto dogodi, bilo
havarija transportnog sredstva a time i delimično ili potpuno uništenje robe. Za prodavatelja
je važno pitanje naplate isporučene robe koja može izostati zbog raznih razloga. Dakle, sve
rizike u spoljnotrgovinskom prometu možemo podeliti na rizik kojim je izložen izvoznik
(prodavac) i rizik kojim je izložen uvoznik (kupac).
U cilju predupređenja takvih rizika, prodavac zahteva od kupca da mu, kao instru-
ment obezbeđenja plaćanja, pribavi odgovarajuću garanciju. U izdavanju bankarske gara-
ncije, kao instrumenta obezbeđenja, učestvuju sledeći subjekti: Nalogodavac (izvoznik ili
uvoznik), koji se ugovorom o kupoprodaji obavezao da svom inopartneru pribavi odgovara-
juću garanciju; Banka garant, koja garantuje izvršenje ugovome obaveze nalogodavca. Uko-
liko bi se nalogodavac oglušio, banka bi o roku izvršila tu obavezu; i Poverilac (korisnik ga-
rancije), koji stiče potraživanje od garant banke, ukoliko nalogodavac iz ma kog razloga, ne
izvrši ugovornu obavezu.
Znači bankarska garancija je dokaz onom ko želi da se osigura npr. izvoznik da je
uvoznik uplatio banci određena sredstva koja garantuju da će biti iskorišćena u naplati izve-
zene robe ako uvoznik to ne učini iz ko zna kog razloga. Dakle, izvoznik od banke dobija
pismeni dokument - bankarsku garanciju da će mu isplatiti novac ako to ne učini uvoznik.
Znači banka ovde posreduje kao osiguranik od rizika. Izvoznik zahteva od uvoznika banka-
rsku garanciju koja najčešće predstavlja bitan sadržaj ugovora o kupoprodaji. U bankarskom
sistemu postoje brojne podele garancija koje se koriste u spoljnotrgovinskom poslu.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 12
Seminarski rad: Spoljnotrgovinsko poslovanjaGarancija se pribavlja u nadi da se uslovi za njenu isplatu neće ostvariti, odnosno u
očekivanju da će ugovorne strane u potpunosti izvršiti sve svoje obaveze.
LITERATURA
1. Petrović, N.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, PEP, 2009.2. Krstić, B.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet, Beograd,1996. 3. Marković, M.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, Beogradska poslovna škola, Beograd 2003. 4. Prašćević, S.: Bankarstvo, Savremena administracija, Beograd, 2005. 5. Panić, P.: Spoljnotrgovinsko poslovanje, Fakultet spoljne trgovine, Bijeljina, 2006.
Instrumenti obezbeđenja od rizika neizvršenja obaveza u spoljnotrgovinskom poslovanju 13