SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA EKONOMIJU I TURIZAM

„Dr. Mijo Mirković“

Ugovor o kredituSeminarski rad

Ime i prezime:

Igor Kapljić

Pula, 10. travanj 2012.

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA EKONOMIJU I TURIZAM

„Dr. Mijo Mirković“

Ugovor o kredituSeminarski rad

Kolegij: Odabrane teme iz trgovačkog ugovornog prava

Mentor: Tea Hasić

Smjer: Management i poduzetništvo, 2. god.

Ime i prezime: Igor Kapljić

Pula, 10. travanj 2012.

Sadržaj

1. Uvod

2. Pojam i obilježja kredita

3. Usporedba ugovora o kreditu i ugovora o zajmu

4. Sadržaj ugovora o kreditu

5. Kamata

5.1. Zatezne kamate

5.2. Ugovorne kamate

6. Valjanost ugovora o kreditu

7. Vrste kredita

8. Vraćanje kredita

9. Zakašnjenje plaćanja kredita

10. Prestanak ugovora o kreditu

11. Kreditni rizici

12. Zaključak

13. Literatura

14.

1. Uvod

2. Pojam i obilježja kredita

Sam pojam kredit izveden je iz latinske riječi „credere“ (vjerovati), iz čega proizlazi da se

ekonomska dobra prepuštaju drugome na određeno vrijeme odnosno uz obećanje kasnijeg

vraćanja odnosno plaćanja zbog povjerenja davatelja kredita u korisnika kredita.1 U

ekonomskom smislu pod kreditom se podrazumjeva „privatno-privredni akt kojim neki

privredni subjekt prepušta u vlasništvo drugome privrednom subjektu za određeno vrijeme i s

pravom na kasniji povrat, a uz određenu odštetu (interes) izvjesna realna ekonomska dobra ili

novac odnosno pravo kojim on može doći do realnih ekonomskih dobara. Ukoliko se kod toga

prepuštaju stvarna ekonomska dobra , u pitanju je stvarni kredit, npr. kad se daje u zajam žito,

stoka, alat itd., a kad se prepušta slobodna kupovna snaga predstavljena u bilo kojoj vrsti

novca, dakle u metalnom, notalnom ili žiralnom novcu, radi se o novčanom kreditu“2.

Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni

iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez

utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni novčani

iznos vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom (čl.1065. ZOO-a)3.

Ugovor o kreditu je imenovan, naplatan, formalan, konsenzualan, dvostrano obvezan i

adhezijski. Ugovor o kreditu je naplatan jer stranka za činidbu koju prima daje neki

ekvivalent. Ugovor o kreditu je formalan jer unaprijed traži određeni oblik kao uvjet za

nastanak valjanog ugovora. Ugovor o kreditu je konsenzualan jer nastaje u trenutku kad su se

stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora. Također, ugovor o kreditu ne nastaje

davanjem novca nego obvezom banke da će ga klijnetu staviti na raspolaganje. Nadalje,

ugovor o kreditu je dvostrano obvezan jer je svaka stranka istodobno dužnik i vjerovnik.

Ugovor o kreditu je adhezijski, tj. po pristupanju, jer se sklapa na temelju unaprijed

pripremljenih bankovnih tiskanica koje klijent po pravilu prihvaća bez izmjena i dopuna.

Zakon je utvrdio kredit kao novčani, iako je to samo jedna od vrsta kreditnih transkacija.

Pored novčanih kredita, bankarska i poslovna praksa poznaje i akceptne, diskontne, avalirane,

forfait i druge kredite. Ugovor o kreditu može biti zaključen na određeno ili neodređeno

vrijeme, s unaprijed utvrđenom namjenom kreditnih sredstava ili bez nje. Korištenje

odobrenog kredita protivno utvrđenoj namjeni, posljedično omogućuje prijevremenski raskid

ugovora od davatelja kredita. Utvrđena namjena stoga je obvezna za korisnika i posljedice

1 Obst-Hintner, Geld, Bank und Boersenwesen, 34. Izdanje, str. 390-392.2 Tomašević, Jozo, Novac i kredit, 1938., Reprint 2004., str.187.3 Gorenc V., Trgovačko pravo-ugovori, Školska knjiga, 1995,Zagreb,str.204

njezinog nepoštivanja su značajne, obveza trenutačnog povrata nenamjenski korištenih

sredstava. U cilju ostvarivanja potrebne pravne sigurnosti, obveza prijevremenog povrata

sredstava mora biti u potpunosti u ugovoru propisana.

3. Usporedba ugovora o kreditu i ugovora o zajmu

Ishodište ugovora o kreditu je ugovor o zajmu. Ugovor o kreditu kasnije se razvio u poseban

imenovani ugovor bankarskog prava u skladu sa suvremenim gospodarstvom. Postoji više

razlika između ugovora o zajmu i ugovora o kreditu. Kod ugovora o zajmu zajmodavatelj

može biti bilo koja fizička i pravna osoba, a kod ugovora o kreditu zajmodavatelj je u pravilu

banka. Potom, kod ugovora o zajmu predmet ugovora može bili novac ili druge zamijenjive

stvari, a kod ugovora o kreditu predmet ugovora mogu biti samo novačana sredstva. Nadalje,

ugovor o zajmu može biti naplatan ili nenaplatan ovisno o tome je li ugovorena naplata

kamata, a ugovor o kreditu je uvijek naplatan. Ugovor o zajmu je neformalan ugovor, a

ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl.1066.st.1.ZOO-a). Odredbe o

ugovoru o zajmu ne predviđaju pravo zajmodavatelja na jednostrani raskid ugovora prije

isteka ugovorenog roka vraćanja zajma, a nakon isplate zajma. Odredbe o ugovoru o kreditu

banci dopuštaju jednostrani raskid ako bi zbog nastanka određenih okolnosti nakon isplate

kredita, ako bi se zbog njih banka našla u bitno nepovoljnijem položaju.

4. Sadržaj ugovora o kreditu

Bitni sastojci ugovora o kreditu prema Zakonu o obveznim odnosima su svota kredita, uvjeti

davanja i uvjeti vraćanja kredita. Sadržaj ugovora o kreditu ovisi o vrsti kredita.

«Uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita» su bitni sastojci ugovora o kreditu. S obzirom

na nedostatak imperativne dikcije te odredbe, i tek «blagu» naznaku kako se ugovorom o

kreditu utvrđuju uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, ove elemente ne može se uzeti

kao bitne sastojke, nego odredbu treba uzeti kao instruktivnu odnosno upućujuću odredbu

koja naznačuje što sve ugovor može sadržavati.4

Radi ostvarivanja poželjne pravne sigurnosti subjekata, ugovor u vezi s visinom iznosa kredita

mora predvidjeti valutu ugovora u kojoj je izražena novčana obveza, kao i valutu plaćanja. U 4 Slakoper Z., , str 501

cilju otklanjanja posljedica nastupa promjena u unutrašnjoj vrijednosti valute ugovora i

plaćanja i zadržavanja jednake vrijednosti odobrenih sredstava u trenutku nastanka i isplatom

ugovaraju se zaštitne klauzule.5 Ugovaranjem zaštitnih klauzula osigurava se vrijednost

kredita u cilju da korisnik kredita vrati vrijednosno ono što je primio, ni više ni manje od toga,

i da se spriječi da davatelj kredita u povratu primi iznos veći od odobrenog. Zaštitne klauzule

strane ugovora utvrđuju prema svojem opredjeljenju i interesu. Ugovor je valjan i bez njih.

Posebno su radi realizacije kredita značajne odredbe o roku povrata kredita, odnosno

rokovima otplate pojedinih anuiteta, visini kamate, provizije za osiguranje kredita, početak

obveze vraćanja

Postoji primarni i sekundarni učinak sklopljenog ugovora. Primarni učinak je pravo korisnika

kredita na odustanak od sklopljenog ugovora, a sekundarni istovjetna bančina prava.6

Poslovna praksa razlikuje osigurane i neosigurane kredite. Neosigurani su krediti veliki rizik

za kreditora, koji odobrava određena sredstva uz preuzimanje obveze korisnika na njihov

povrat, a bez posebnog osiguranja.7

5. Kamata

Plaćanje kamata jedna je od primarnih obveza korisnika kredita. Za banku, kamate

predstavljaju svrhu sklapanja kredita. U poslovnoj praksi najčešće se ugovara otplata kredita u

ratama koji u sebi sadrže dio glavnice (kredita) i dio kamata. Vrijeme plaćanja rata je

ugovoreno.

Kamate se najčešće određuju kao naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih

(generičkih) stvari, tj. stvari određenih po rodu. Kamata se može izraziti u tri smisla: kao

uvećanje vrijednosti prema pozajmljenoj vrijednosti novca, kao viša cijena od one u vrijeme

ugovaranja, te kao kamatna stopa. Posljednji način u praksi se koristi najčešće i najviše

odgovara potrebama financijske, komercijalne i građanske prakse. Kamate se u sudskom

postupku kavlificiraju kao „sporedno potraživanje“, „sporedna tražbina“. Kamata ne postoji

ukoliko joj ne prethodi neka glavnica. Kamate imaju veoma važnu gospodarsku ulogu, kako u

pojedinačnim, tako i kao regulator gospodarskih kretanja u nacionalnoj ekonomiji, te su zbog

5 Maurović Lj.,6 Slakoper Z., str 508

7 Maurović Lj., str 68

toga važni ekonomski instrument svake države, a tako i svakog gospodarskog subjekta i

fizičkih osoba.

Ugovorne kamate su sporazumna (ugovorena) naknada za korištenje tuđeg novca ili

korištenja tuđih zamjenjivih stvari. Kamate se mogu ugovoriti u novcu kada je riječ o

novčanim obvezama, ali i za ostale obveze koje imaju predmet stvari određene po rodu. Kada

je riječ o kamatama u nenovčanim obvezama ugovoriti se mogu kamate u tim istim

zamjenjivim stvarima (ne može u novcu niti u drugim zamjenjivim stvarima). Stopa

ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope

zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan

promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa

(čl.26.st.1.ZOO-a).

Kao osnovno mjerilo visine kamatnih stopa, prema čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima

propisana je eskontna stopa HNB-a. Tijekom cijele 2008., 2009., 2010. i u prvom polugodištu

2011. godine eskontna stopa HNB-a iznosila je 9% godišnje. Smanjenje eskontne stope na 7

% godišnje uzrokovalo je i promjene u sustavu izračunavanja kamata (na niže). U Narodnim

novinama, broj 74/11 od 1. srpnja 2011. objavljena je ta stopa kao obvezna u primjeni ZOO-a.

5.1. Zatezne kamate

Postoje zakonske zatezne kamatne stope i ugovorene stope zateznih kamata.

Sustav zateznih kamata uređen je čl.29., 30. I 31. ZOO-a. Na početku prvog stavka čl.29

ZOO-a stoji da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i

zatezne kamate. Zakon o obveznim odnosima propisuje dvije vrste zateznih kamatnih stopa:

za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, te za ostale

odnose. Ako je stopa ugovorenih viša od stope zateznih kamata, ona se primjenjuje i poslije

dužnikova zakašnjenja. Nema potrebe sniženja kamatne stope, jer bi u protivnom dužnik bio

„nagrađen“ za neplaćanje.8

Ugovaranje drukčije stope od zakonskih zateznih kamata dopušteno je samo kod trgovačkih

ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Postoji limit stope zatezne kamate

koja se može ugovoriti, ali se može ugovoriti i niža stopa zatezne kamete sve do njenog

8 Financije, pravo i porezi, 8/11,

isključenja. Zakonska stopa zatezne kamate mijenja se danom promjene i visine u skladu s

propisima. Ugovorena zatezna kamata vrijedi za sve vrijeme važenja ugovora i ne podliježe

promjenama, neovisno o tome da li je u međuvremenu došlo do promjene zakonske stope

zatezne kamate.

Člankom 30. ZOO-a, kojom se zabranjuje anatocizam u vezi sa zateznim kamatama tako da

se određuje da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate. Iznimku

čine sudski zahtjev za isplatu kada se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtjevati zatezne

kamate samo od dana kad je sude podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Stopa zateznih kamata

odnosi se na razdoblje od jedne godine.

5.2. Ugovorne kamate

Kada govorimo o ugovornim kamatama, volja je ugovronih strana da li će ih ugovoriti ili

neće. One su obvezne samo kod ugovora o kreditu (čl.1020. ZOO-a) i ugovora o bankarskom

novčanom pologu (čl.997. ZOO-a). Kod ugovora o zajmu zajmoprimac se može, ali ne mora,

obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

Ugovorena stopa vrijedi za sve vrijeme važenja ugovora, neovisno o tome da li je u

međuvremenu došlo do promjene najviše zakonske ugovorne kamate. Ako su ugovorene više

ugovorne kamate od dopuštenih, primjenit će se najviša dopuštena kamatna stopa. Stopa

ugovornih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine. I ovdje se zabranjuje anatocizam.

Obveze o ugovornim kamatama primjenjuju se i na nenovčane obveze prema članku 28.

ZOO-a.

Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, ne može biti viša

od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na

dan promjene kamatne stope ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

6. Valjanost ugovora o kreditu

Kako je za valjanost ugovora dovoljno postizanje suglasnosti o njegovim bitnim sastojcima,

za nastanak valjanog ugovora o kreditu biti će doboljno da se banka (kao davatelj) i bilo koja

druga osoba (kao korisnik) u pisanom obliku suglase o određenoj ili odredivoj svoti koju je

banka dužna korisniku staviti na raspolaganje, te o obvezi korisnika da plaća kamatu i

primljenu te iskorištenu svotu vrati banci. Za valjanost ugovora je dovoljno da svota bude

«odrediva».

Izostanak korisnikova obvezivanja na plaćanje kamate, dovesti će do ništavosti ugovora kao

ugovora o kreditu.

7. Vrste kredita Nenamjenski i namjenski kredit

Nenamjenski kredit je kredit kada korisnik može koristiti dobiveni kredit u bilo koju svrhu.

Namjenski kredit je kredit kad se ugovorom unaprijed utvrdi namjena (svrha) u koju korisnik

mora rabiti kredit i primljenim novčanim sredstvima dužan se koristiti u skladu s tom

namjenom. Banka može otkazati namjenski kredit i prije isteka ugovorenog roka ako se

korisnik koristi namjenskim kreditom u suprotnosti s njegovom namjenom. S obzirom na

potrebu uspostavljanja uvjeta za pravnu sigurnost, neophodno je u ugovoru detaljno razraditi

položaj svake ugovorne strane u slučaju neispunjenja ugovorene namjene. Teret dokaza

nenamjenskog korištenja kredita jest na banci.

U svezi s namjenskim kreditima posebno treba izdvojiti potrošačke kredite. Ugovor o

kreditu se podrazumijeva kao ugovor kojim davatelj kredita kredita korisniku daje naplatni

ugovor u obliku zajma, odgode plaćanja ili druge pomoći u financiranju. Potrošački kredit

(„prodaja na kredit“, „kreditna prodaja“) je zajam dan kupcu namijenjen kupnji određenih

stvari, ako su se zajmodavac i prodavatelj sporazumjeli da kupac za stvar koju mu je

prodavatelj prodao otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru sklopljenom

između kupca i prodavatelja.

U svezi s određenošću namjene treba spomenuti i kredite za premošćivanje (bridge loan).

Njima se kratkoročno premošćuje razdoblje od definitivnog dogovora ili odobravanja

srednjoročnog kredita, do ostvarenja priljeva po nekom ugovoru ili do realizacije sličnog

posla kojim će se izvjesno ostvariti priljev novčanih sredstava.

Posve specifična namjena kredita koja će izazvati primjenu posebnih pravnih pravila i dovesti

banku u posebnu situaciju postojat će onda kad će kredit biti dan trgovačkom društvu kapitala

kad je ono u krizi i to umjesto da članovi društva društvu pribave vlastiti kapital.

Krediti s obzirom na trajanje roka otplate

Zakonodavac je predvidio da se korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni novčani

iznos na određeno i neodređeno vrijeme (čl.1065.ZOO-a).9 U praksi se u pravilu sklapaju

ugovori o kreditu na određeno vrijeme. Postoje kratkoročni, srednjeročni i dugoročni krediti.

Kratkoročni krediti traju do jedne godine. Srednjeročni krediti traju do pet godina. Dugoročni

krediti traju od pet do deset godina. S pravnog stajališta to je važno samo u mjeri u kojoj

dužinu roka vraćanja treba prilagoditi sredstva za osiguranje ispunjenja obveze vraćanja, jer

se ispunjenje obveze vraćanja neće osiguravati istim sredstvima radi li se o kratkoročnom ili

dugoročnom kreditu

Domaći i inozemni krediti

Domaći krediti su oni koji su predmet ugovora između tuzemskih rezidenata s kreditnim

iznosom izraženim u domaćoj valuti. Inozemni krediti su takvi pri kojima je jedna stranka

domaći rezident, a druga stranka inozemac, a kreditni odnos je izražen u inozemnoj valuti10.

Mjesto sklapanja ugovora nije mjerodavno za prosudbu radi li se o inozemnom ili domaćem

kreditu. Zakon o kreditnim odnosima s inozemstvom utvrđuje što se sve smatra kreditnim

odnosima s inozemstvom. Kreditne odnose s inozemstvom mogu zasnivati ovlaštene banke,

Narodne banke Hrvatske, društveno-političke zajednice, poduzeća i još neki subjekti.

Gospodarstveni krediti

Gospodarstveni krediti daju se subjektima trgovačkog prava radi ostvarivanja određenih

ciljeva. Prema svojoj namjeni mogu biti različiti, ali se uglavnom dijele na obrtne,

investicijske i sanacijske.

Krediti uz osiguranje vraćanja

9 Gorenc V., str.20610 Gorenc V., str 206

Pri sklapanju ugovora o kredita banka redovito traži da korisnik pruži sredstvo za jačanje

svoje obveze vraćanja.11 Pojačanje ugovora o kredita može biti stvarno (realno) i osobno

(personalno). Pri stvarnom pojačanju kredita korisnik se obvezuje opteretiti svoju imovinu

založnim pravom banke. Pri osobnom pojačanju kredita u odnos se uvlači treća osoba koja

daje jamstvo da će kredit biti vraćen. Neosigurani su krediti veliki rizik za kreditora, koji

odobrava određena sredstva uz preuzimanje obveze korisnika na njihov povrat, a bez

posebnog osiguranja. Kada kreditor odobri novčani iznos, ili isporuči robu, izvrši usluge po

neosiguranom kreditu, kredito daje u cijelosti na raspolaganje novac, robu ili usluge. U

povratu, kreditor dobiva obećanje dužnika da će vratiti sredstva, odnosno izvršiti plaćanje

robe ili usluga. Ukoliko dužnik ne izvrši svoju obvezu po njezinom dospijeću, s obzirom da je

kredit neosiguran, kreditor ima na raspolaganju samo mogućnost da pokrene redovni parnični

postupak za ostvarenje povrata. Da bi kreditor smanjio kreditni rizik, mora ugovoriti

osiguranje kredita.

Najpouzdanije osiguranje tražbine davatelja kredita je osiguranje zalaganjem stvari ili

imovinskih prava (stvarnopravno osiguranje). Hipoteka je oblik osiguranja koji se daje

davatelju kredita u obliku zasnivanja založnog prava na nekretnini korisnika kredita ili treće

osobe. Davatelj kredita kao založni vjerovnik stječe pravo da se naplati iz vrijednosti založene

nekretnine, ako mu kredit nije vraćen prema ugovorenim uvjetima. Ovo pravo založni

vjerovnik ima i u slučaju da je založena nekretnina nakon zasnivanja hipoteke prešla u

vlasništvo neke treće osobe. Zasnivanje založnog prava na nekretnini ne ograničava vlasnika,

korisnika kredita u njezinom korištenju i raspolaganju njome. Objekt hipoteke su nekretnine

(zemljište) i sve pokretne stvari koje se spoje sa zemljištem, (građevinski objekti). Predmet

hipoteke mogu biti samo nekretnine koje se nalaze u prometu. Objekt hipoteke mogu biti i

posebni dijelovi zgrada, stanovi i poslovne prostorije.

Krediti s obzirom na način kojim se korisniku daju na raspolaganje

11 Gorenc V., str207

Banka može korisniku uručiti novčani iznos u gotovu, može ga prenijeti na njegov tekući

račun, može korisniku dati kreditno pismo ili ček, može preuzeti obvezu da će umjesto

korisnika, a prema njegovu nalogu, obaviti plaćanje trećim osobama do iznosa dodijeljenog

mu kredita i slično.12

Sindicirani krediti

Sindicirani krediti uključuju dvije ili više banaka od kojih svaka daje kredit korisniku, ali pod

zajedničkim odnosno istovjetnim uvjetima koji su određeni jednim ugovorom o kreditu u

kojem sudjeluje više banaka kao davatelj i kojem je određen udio svake banke u ukupnoj svoti

kredita. Sindicirane kredite treba razlikovati od „sudjelovanja u kreditu“ gdje samo jedna

banka sklapa ugovor o kreditu s korisnikom, ali zatim drugim bankama prenosi dijelove

kredita.

Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira – lombardni kredit

U osnovnom sadržaju obveza ugovornih strana ovaj se ugovor ne razlikuje od redovnog

ugovora o kreditu. Jedina je njegova osobitost u načinu osiguranja izvršenja i to sa zalogom

vrijednosnih papira. Korisnik kredita prema davatelju osigurava svoju obvezu povrata

primljenog iznosa uvećanog za kamate s vrijednosnim papirima. Na vrijednosnim papirima,

koje je korisnik založio banci radi osiguranja povrata kredita, banka stječe založno pravo. Na

osnovi zaloga vrijednosnih papira banka zaključuje ugovor o kreditu. Založeni vrijednosni

papiri osiguravaju banku da će se u slučaju da korisnik ne vrati primljeni iznos naplatiti iz

prodaje založenih papira. Prema članku 1026. Zakona o obveznim odnosima, da bi nastao

ovaj ugovor moraju se kumulativno ispuniti uvjeti da se zaključi ugovor o kreditu u pismenoj

formi i zalog vrijednosnih papira na temelju založnog indosamenta. Osnivanje založnog

prava banke na vrijednosnim papirima je u formi založnog indosamenta. Založnim

indosamentom indosant prenosi na banku kao indosatara ovlaštenje prema kojem ona može

pravo iz vrijednosnih papira ostvariti u svoju korist i time i samu naplatu. Indosatar banka

može stečeno založno pravo prenositi samo prokura indosamentom, a ne i založnim.

Hipotekarni krediti

12 Gorenc V., str207

Najpouzdanije osiguranje tražbine davatelja kredita je osiguranje zalaganjem stvari ili

imovinskih prava (stvarnopravno osiguranje). Hipoteka je oblik osiguranja koji se daje

davatelju kredita u obliku zasnivanja založnog prava na nekretnini korisnika kredita ili treće

osobe. Davatelj kredita kao založni vjerovnik stječe pravo da se naplati iz vrijednosti založene

nekretnine, ako mu kredit nije vraćen prema ugovorenim uvjetima. Ovo pravo založni

vjerovnik ima i u slučaju da je založena nekretnina nakon zasnivanja hipoteke prešla u

vlasništvo neke treće osobe. Zasnivanje založnog prava na nekretnini ne ograničava vlasnika,

korisnika kredita u njezinom korištenju i raspolaganju njome. Ovaj se oblik osiguranja počeo

primjenjivati u Engleskoj sredinom 12. stoljeća, a institut koji je sličan današnjoj hipoteci se

razvio u Engleskoj sredinom 15. stoljeća. Objekt hipoteke su nekretnine (zemljište) i sve

pokretne stvari koje se spoje sa zemljištem, (građevinski objekti). Predmet hipoteke mogu biti

samo nekretnine koje se nalaze u prometu. Objekt hipoteke mogu biti i posebni dijelovi

zgrada, stanovi i poslovne prostorije.

U ugovoru o kreditu ugovorne strane, davatelj i korisnik kredita, utvrđuju obvezu korisnika da

povrat osigura zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koju su sporazumno utvrdili. Na

temelju utvrđenja iz ugovora o kreditu, strane će podnijeti sporazumni prijedlog sudu za

zasnivanje založnog prava i sud će donijeti rješenje na temelju kojeg se upisuje založno pravo

u zemljišne. Ukoliko korisnik nije po dospijeću vratio iznos kredita, davatelj će poduzeti

radnje naplate iz vrijednosti nekretnine na kojoj je zasnovano založno pravo, a prema

određenjima ovršnog zakona.

Krediti u kojima je jedna ugovorna strana država (state loans)

Sam naziv kredita opisuje kakav je to kredit. To je dakle, kredit u kojem je jedna ugovorna

strana država.

8. Vraćanje kredita

Prema Zakonu o obveznim odnosima korisnik kredita dužan je banci vratiti glavnicu, tj. svotu

koju mu je ona stavila na raspolaganje. Da li je korisnik tu svotu iskoristio ili nije nema

nikakvu važnost..

Kod plaćanja kamata, obveza vraćanja (glavnice) kredita prema Zakonu o obveznim

odnosima odvojena je od obveze plaćanja kamata. U stvarnosti se najčešće ugovara otpalata

kredita u ratama koji sadrže dio glavnice i dio kamata.

Ako vrijeme vraćanja kredita nije ugovoreno, obveza vraćanja mora dospjeti nakon isteka dva

mjeseca od bančinog poziva na vraćanje kredita. U tom slučaju, bančin poziv na vraćanje

kredita trebalo bi uzeti kao redovni otkaz ugovora o kredita.

Vraćanje jednog kredita može biti i iz drugog kredita. Tada je obveza vraćanja prvog kredita

ispunjena kada je banka korisnikov dug podmirila svotom drugog kredita.

9. Zakašnjenje plaćanja kredita

Ako dužnik uzastopnih obveza ne ispuni jednu vjeronik može u razumnom roku raskinuti

ugovor u pogledu svih budućih obveza, ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti

ispunjene.13 To znači da banka može jednostrano raskinuti ugovor kad istekne razumni rok od

dospjeća tog obroka pod pretpostavkom da postojeće konkretne okolnosti pokazuju kako je

očito da ni u budućnosti obveze neće biti ispunjene. Korisnik ima pravo da naknadno ispuni

obvezu u razumnom roku. Ako ni tada obrok ne bude plaćen, banka će jednostranim

očitovanjem moći raskinuti ugovor. Dužnik, tj. korisnik kredita može održati ugovor ako dade

odgovarajuće osiguranje prije isteka razumnog roka nakon pada u zakašnjenje.

Raskidom ugovora nestaju obveze ugovornih strana koje su proizlazile iz raskinutog ugovora

i nastaje obveza vraćanja onog što je strana primila temeljem raskinutog ugovora. Korisnik će

biti dužan banci vratiti razliku između primljenog kredita i vraćenih obroka. Svaka stana

dužna je drugoj strani platiti zatezne kamate od dana kada je primila ispalatu.

Kod potrošačkog kredita i kod lombardnog kredita vrijede posebna pravila pri zakašnjenju

plaćanja kredita.

13 Slakoper Z., str518

Kod potrošačkog kredita posljedice zakašnjenja ovise o tome radi li se o zakašnjenju plaćanja

prvog obroka ili kasnijih obroka. Zakašnjenje plaćanja prvog obroka ukazuje da vjerojatnost

da kupac neće uredno plaćati kasnije obroke. Razlog tome može biti nemogućnost plaćanja ili

nedostatak volje za uredno ispunjenje. U tom slučaju banka može jednostrano raskinuti

sklopljeni ugovor. Ako nastane zakašnjenje s plaćanjem ili „najmanje dvije uzastopne otplate,

koje čine najmanje osminu“ ili jednog obroka „ako za isplatu cijelog ostatka nije predviđeno

više od četiri otplate“ odnosno više od četiri obroka, nastaje alternativno pravo ili na

jednostrani raskid ugovora ili zahtjevati isplatu cijelog ostatka cijene.14 Prije nego što banka

zahtjeva isplatu cijelog ostatka kredita, dužna je ostaviti nakandni rok od petnaest dana.

Banka nema pravo zahtjevati da se odjednom plate i kamate.

Kod lombardnog kredita, ako korisnik o dospjeću ne vrati banci dobiveni kredit banka može

prodati založene vrijednosne papire prema pravilima založnog prava. U slučaju zalaganja

većeg broja vrijednosnih papira banka nema pravo prodati sve vrijednosne papire, nego

onoliko vrijednosnih papira koliko je potrebno za podmirenje dospjelog a neispunjenog dijela

njezine ukupne tražbine.

10.Prestanak ugovora o kreditu

Ugovor o kreditu prestaje prema općim pravilima o prestanku obveznog odnosa. U Zakonu o

obveznim odnosima predviđena su dva načina prestanka ugovora o kreditu: otkaz davatelja

kredita i odustanak od ugovora korisnika kredita.

Davatelj kredita može dati otkaz, tj. banka može prije isteka ugovorenog roka otkazati ugovor

o kreditu u slučaju da je riječ o namjenskom kreditu, a kredit je iskorišten u neku drugu

namjenu koja nije ugovorena ugovorom o kreditu.

Nadalje, banka može otkazati ugovor ako je utvrđena insolventnost korisnika bez obzira radi

li se o namjenskom ili nenamjensom kreditu. Insolventnost je stanje kada korisnik kredita

trajnije ne ispunjava svoje dospjele novčane obveze. Kada govorimo o insolventnosti držimo

da ona mora nastati nakon sklapanja ugovora, a u vrijeme sklapanja biti nepredvidiva uz

primjenu pozornosti dobrog privrednika, ili postojati već u trenutku sklapanja, ali banci biti

nepoznata odnosno biti nemoguće saznati za nju uz primjenu spomenute pozornosti.15 Banka

14 Slakoper Z., str 52015 Slakoper Z., str514

sama procjenjuje solventnost korisnika prema objektivnim mjerilima. Insolventnost mora biti

trajnija i odnositi se na razdoblje do potpune otplate kredita.

Također, banka može otkazati ugovor o kreditu zbog prestanka pravne osobe ili smrti fizičke

osobe ako bi time davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Svako dovođenje u

nepovoljniji položaj ne daje banci pravo na jednostrani raskid ugovora, nego samo dovođenje

u položaj u kojem postoji visok stupanj neizvjesnosti hoće li korisnik moći vratiti kredit,

odnosno onaj dio koji do tog trenutka nije vratio.

Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego se počeo koristiti kreditom. Klijent

može vratiti kredit i prije roka određenog za njegovo vraćanje, ali tada je dužan unaprijed

obavijestiti banku. Dužnost obavještavanja o namjeri vraćanja kredita izričita je obveza

korisnika kredita. Obavijest o odustajanju od kredita mora biti u pisanom obliku.

Klijent je dužan naknaditi banci pretrpjelu štetu. Banka pri prijevremenom vraćanju kredita ne

može računati kamate od dana vraćanja kredita do dana kada je kredit prema dogovoru trebalo

vratiti.

11.Kreditni rizici

U prodaji robe na kredit opasnost izostanka plaćanja mora biti minimalizirana. Komercijalni

kreditni rizici dotiču se izvršenja obveze plaćanja klijenata, jednako u domaćoj i

međunarodnoj trgovini. Politički rizici utječu na plaćanje stranih vlada ili aktivnosti vlada

ometaju plaćanja između trgovačkih ugovornih partnera i javljau se samo u međunarodnim

poslovnim odnosima. Najznačajniji politički rizici jesu rizik transfera i politički događaji.

Prema stajalištu nekih autora postoje brojni znakovi upozorenja na prijeteću nesposobnost

plaćanja, kao što su postupanja u vođenju računovodstva, trendovi u financijskim tokovima ili

ponašanje glavnog managementa. Rizik poslovanja u određenoj zemlji u međunarodnim

poslovnim odnosima uobičajeno se dijeli u rizik prijenosa i ekonomski rizik. Analiza rizika

zemlje znači određivanje kreditne vrijednosti pojedine zemlje s usredotočenjem na

mogućnosti i želju strane vlade da stavi na raspolaganje lokalnim kompanijama stranu valutu

potrebnu za servisiranje stranih obveza.

12. Zaključak

Kredit je u današnjici jedan od bitnih čimbenika u gospodarstvu, sve investicije započinju

kreditnim odnosom, bilo privatne ili poslovne namjere. U seminarskom radu možemo vidjeti

sam pojam i obilježja svakog kreditnom odnosa. Kredit je privatno-privredni akt kojim neki

privredni subjekt prepušta u vlasništvo drugome privrednom subjektu za određeno vrijeme i s

pravom na kasniji povrat, a uz određenu odštetu (interes) izvjesna realna ekonomska dobra ili

novac odnosno pravo kojim on može doći do realnih ekonomskih dobara. Često se uspoređuje

kredit i zajam, ali postoje razlike koje opovrgavaju usporedbu. Kod ugovora o kreditu

zajmodavatelj je banka, a kod ugovora o zajmu zajmodavatelj je bilo koja fizička ili pravna

osoba. Bitni sastojci ugovora o kreditu su svota kredita, uvjeti davanja i uvjeti vraćanja

kredita. Kamata je jedna od primarnih obveza korisnika kredita, a svrha izdavanja kredita za

banke je kamata, jer svaka banka svoj profit temelji na kamati. Danas postoji više vrsta

kredita, a to su: namjenski i nenamjenski kredit, kredit s obzirom na trajanje roka otplate,

domaći i inozemni kredit, gospodarstveni kredit, kredit uz osiguranje vraćanja, kredit s

obzirom na način kojim se korisniku daju na raspolaganje, sindicirani kredit, kredit na temelju

zaloga vrijednosnih papira – „lombardni kredit“, hipotekarni kredit te „state loans“ - kredit u

kojem je jedna ugovorna strana država. Prema Zakonu o obveznim odnosima korisnik kredita

dužan je banci vratiti glavnicu, tj. svotu koju mu je ona stavila na raspolaganje. Zakonom o

obveznim odnosima predviđena su dva načina raskida ugovora o kreditu, otkaz davatelja

kredita i odustanak od ugovora korisnika kredita.

13. Literatura