Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuFilozofski fakultet u OsijekuOdsjek za hrvatski jezik i knjievnost

Idejna osnova Gundulieve DubravkeSeminarski rad iz Stare hrvatske knjievnosti, II

Mentor: dr. sc. Ivana Pepi

Student: Marko SianicaStudijska grupa: Studij hrvatskog jezika i knjievnostii filozofijeDatum: 02.04.2015

Sadraj

1.Uvod............................................................................................................................3

2.Barok u Hrvatskoj........................................................................................................4

3.Ivan Gunduli..............................................................................................................6

4.Kratki sadraj Dubravke..............................................................................................8

5.Idejna osnova Dubravke..............................................................................................12

6.Zakljuak.....................................................................................................................18

7.Literatura i izvori.........................................................................................................19

1. Uvod

U ovome e seminarskom radu biti rijei o idejnoj osnovi djela Dubravka Ivana Gundulia. Dubravka je drama mitoloko-pastoralnoga sadraja i alegorijskoga znaenja. Prije svega bit e predstavljen barok kao knjievno razdoblje u Hrvatskoj, nakon toga slijedi prikaz ivota Ivana Gundulia i njegovog knjievnog stvaralatva. Sredinji dio rada ini interpretacija Dubravke na nain da se prvo donosi kratki sadraj djela, a potom i tumaenje idejne osnove djela prisutnog u starijoj i novijoj knjievnoteorijskoj literaturi.

2. Barok u Hrvatskoj

Hrvatskom knjievnom krajoliku s poetka 17. stoljea nije lako odrediti rubove. Tekstovi toga doba olako naputaju napisano i njihove pisce sve vie uzbuuje novootkrivena udaljenost izmeu rijei i njihovih potencijalnih znaenja. Spajati udaljeno i razdvajati srateno zadaa je najveeg broja onovremenih knjievnika, koji su svi zaokupljeni ornatusom. Zato se pisanju i napisanosti, knjizi i tiskarstvu, knjievniku i njegovu umijeu pridavala i nova vrijednost u drutvu i nova itateljska energija (Novak 1999: 73). Dalmacija je pod mletakom vlau, velik dio Hrvatske osvojili su Turci. Dio sjeverne Hrvatske pada pod vlast Habsburgovaca, a relativnu samostalnost uspijeva sauvati samo Dubrovnik, plaajui danak Turcima. Knjievni je jezik takoer nejedinstven, no postoji tenja za njegovom homogenizacijom. Knjievna se djela pojedinih regija razlikuju po tematici, vrstama i namjeni. U pastoralu se uvodi glazba. Djela su prepuna kienosti obiluju usporedbama, realiziranim metaforama, hiperbolama i ostalim stilskim figurama karakteristinim baroku. ele se zaboraviti ovozemaljski problemi. Moe se zakljuit da baroknom piscu nije toliko stalo do samog djela, njemu je vaniji dojam koji ostavlja na itatelja. Gunduli je ipak bio neto drukiji. Knjievnost prema njegovom miljenju, treba imati svoju funkciju u drutvu. U hrvatskoj baroknoj knjievnosti najistaknutiji je Dubrovnik. Glavna obiljeja barokne knjievnosti openito su kienost, zatim utjecaj protureformacije i religijske teme s refleksijama prolaznosti ivota. (velec, 1974: 175-183) Ve od samog poetka XVII st. Dubrovnik postaje sveukupnim sreditem hrvatske dramske knjievnoti, pa time i kazalita jadranskog podruja. U toj e se dramskoj literaturi odravati i specifino dravno ureenje Republike, ali povremeno i ona protureformacijska stremljenja koja su od prvih desetljea ovog stoljea tako snano zahvatila itavu Hrvatsku. (Bogii 1989: 91) Hrvatska se u 17. st. nalazi u nepovoljnim politikim uvjetima. Uloga hrvatskog sabora reducirana je na formalnu razinu, veina unutranjosti pod turskom je vlau uz habsburku vladavinu nad ostacima ostataka, a Primorje i Dalmaciju dre Mleci. Jedini slobodni dio Hrvatske bio je grad Dubrovnik. Iz tog razloga hrvatski pisci bjee od stvarnosti pokuavajui stvoriti jednu drugaiju stvarnost, onu koju biljee u svojim djelima: Knjievnost toga doba svoje e granice konstruirati tako to vie nee voditi rauna o planinama i rijekama, o Turcima i o Vatikanu, jer e vjerovati jedino jo u stvarnost rijei. Uz pomo te stvarnosti iscrtat e buduu Hrvatsku. (Novak 1999: 75). Hrvatska je i dalje razdvojena pod vlau drugih naroda i nejedinstvena, neslobodna. Polako se naputa renesansa te u duhu protureformacije i katolike obnove poinje nova era knjievnosti.

3. Ivan Gunduli

Ivan Gunduli, zvan Maica, rodio se u Dubrovniku 1589. godine (Novak, 1999: 226). Pisac je on slavnih mu Osmana, Suza sina razmetnoga, Dubravke i ostalih djela od kojih se odrekao nekih, a druge ipak sauvao od propasti. O samom Gunduliu, zanimljivo, i nema vie informacija osim od onih to je ostavio u svojim djelima. kolovao se u domaim kolama, a njegove uitelje koje valja spomenuti su talijan Camillo Camili i sveenik Petar Palikua. Od njih je nauio neka osnovna znanja iz poetike i filozofije (Novak, 1999: 226-227). Nakon zavretka kolovanja, 1608. postaje lan Velikoga vijea. Nastavljajui obiteljsku tradiciju, obavlja vie dravno-administrativnih slubi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravnike poslove. Godine 1634. postaje senator, a 1638. lan Maloga vijea. Knjievni rad Gunduli je zapoeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenaka djela naziva porodom od tmine jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. (Kravar, 2000: 261-264) Dio svojeg stvaralatva naziva Porodom od tmine. Pod tim nazivom Gunduli podrazumijeva svoja starija djela, a to su njegovi lirski i dramski ostvaraji. Ta je djela smatrao nepoeljnima jer nisu imala nikakvu didaktiku ulogu, bila su pisana isto radi zabave. U posveti to je napisao u Pjesni kralja Davida 1620. godine upravo spominje kako se odrekao tih prijanjih djela, te da je i dobar dio njih unitio (Bogii 1989: 95-96). Zato danas nemamo sauvana neka njegova djela kao to su Galatea, Posvetilite ljuveno, Adon, Koraljka od ira i Kleopatra i erere. Pjesni kralja Davida objavio je u Veneciji 1621. godine. Meutim, neka djela su mu bila naroito draga iako ih je uvrstio na listu Poroda od tmine. Pa tako sauvanu Prozerpinu ugrabljenu i Arijadnu tiska 1633. godine, a sauvani su i fragmenti Armide i Dijane te prepjev Ljubovnika Srameljivog od talijanskog pisca Girolama Pretija (Novak 1999: 229)Dramom u stihu metaforiki nazvanom Dubravka (prvi put izvedena 1628.) Gunduli se vraa kazalitu. U starijoj knjievnopovijesnoj literaturi to se djelo, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena, oznaavalo kao pastorala, ali noviji su prouavatelji otkrili da Dubravku s baroknom dramom povezuje alegorinost poprita, likova i zapleta, a upravo je prozirna politika alegorija pridonijela njezinoj iznimnoj popularnosti. Dubravka je prvi put tiskana tek 1837. godine, a od 1888. esto se izvodila u hrvatskim kazalitima. Uglazbili su je Ivan Zajc, Antun Dobroni, Jakov Gotovac i Ivo Malec, a njezini stihovi o slobodi sluili su kao geslo hrvatskih nacionalnih ideologija. U posljednjem desetljeu ivota Gunduli stvara Osmana, svoje najznaajnije djelo. Osman je povijesno-romantini ep u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje) nastao pod utjecajem Tassova epa Osloboeni Jeruzalem. Gunduli je namjeravao prevesti Tassov ep (to napominje u posveti Pjesnima pokornim kralja Davida), ali povijesne su mu prilike nametnule novu grau. Iako se na mnogim razinama prepoznaju slinosti Gundulieva Osmana i Tassova Osloboenog Jeruzalema (opisi enske ljepote, vitekih dvoboja, kronografski i topografski opisi; tematsko-kompozicijska struktura tri tipina svijeta tasovskoga epa: povijesni, romantini i eshatoloki), Gunduli ne slijedi u potpunosti Tassova normativno-poetika naela: u Osmanu su, uz odreene digresije, opjevani suvremeni politiki dogaaji (vezani uz ivot i vladavinu turskog sultana Osmana II.). (Kravar, 2000: 261-264)Opsegom i vrstovnom raznolikou svojeg ukupnog opusa, privlanou svojih scenskih i epskih prizora svojom baroknom frazom i otrinom religioznihi misaonih uvida Gunduli nadvisuje veinu pisaca svojega vremena, pa je ve odavno stekao status klasika. Taj mu se status i danas potvruje, bilo stalnim zanimanjem znanosti za njegova djela ili ivotom njegova opusa u rukama suvremene publike i na kazalinim pozornicama. (Bogii 1989: 93)

4. Kratki sadraj Dubravke

Radmio govori da je ovo dan kada e se zdruiti dvoje najljepih u Dubravi i da se zato priprema svetilite i skupljaju se vile i pastiri, govori o Dubravci za kojom svi pastiri uzdiu i slijede ju i o Miljenku, njezinom vjernom pastijeru. Zaziva boga Ljubav da ih zdrui. Odlazi spremiti svetilite gdje e se Miljenko i Dubravka vjenati.

RADMIO:Ovo dan je ki dohodijednom nami na godite,u ki slatkoj mi slobodiinimo ovdi svetilite, -slatkoj slobodi i od astii od uresa vjekovita, u koj nie i uzrastiDubrava ova plemenita.Sastaje se cia tegaskup od vila i pastijera,i za od svijeh naljepeganajljepa se od njih vijera.Vijeraju se i jedine dva najljepa ki se elei od pira gozbe ineobilne i vesele.(88)[footnoteRef:1] [1: Citirano prema Gunduli,Ivan, 2005. Dubravka, priredila D. Falievac, Zagreb. Sve citate iz navedena djela u seminaru donosim tako da na kraju citata u zagradu stavljam broj stranice na kojoj se citat nalazi.]

Nakon toga Ribar govori kako je nesretan, a Radmio kae da ne bude tuan jer je ovo sretan dan, slavi slobodu. Pita ga zato je doao u Dubravu. Ribar odgovara da je doao da tu proivi starost jer je slobodna, dok je Primorje ugroeno. U Dubravi nema zvijeri, svatko je sebi gospodar, sloboda je estit dar, a u njegovom mjestu samo je zlato bitno i prodaje se vjera i dua, a u Dubravi se ne ide za plaom. Radmio to potvruje i govori ribaru da e biti pir. Ribar pjeva hvalu Dubravi u kojoj govori da se ostavlja ribanja jer e boraviti u Dubravi. Miljenko zaziva Dubravku, tuan je jer je bez nje, pita ju gdje je, i misli li na njega. Nemilosna je jer krije svoju rajsku ljepotu. Ljubmir pita Miljenka zato je tuan na ovaj sretan dan, a Miljenko govori da nema Dubravke i da ona za njega ne mari. Ljubmir mu govori da je lud, da e tu na piru biti on i Dubravka, pastijer najljepi i najljepa vila. Dubravka govori da je dan svanuo i da se urese vijencima, a skup vila slave njezinu ljepotu. Satir zaziva Ljubav, govori da u njezinom ognju gore ljubavnici, tko mlad ne osjeti ljubav poludi u starosti, govori da je i on zaljubljen i da svatko na svijetu voli, zaziva Dubravku. Gortak se ruga Divjaku da je pobjegao jer mu se ljudi rugaju i da je on ljepi. Divjak ga naziva nakazom i govori mu da plai pastire svojom runoom. Njih dvojica se oklade, svirat e, a onaj koji bude bolje odsvirao biti e glumac na piru. Gortak govori da je pir njegov. Divjak kae neka njemu pir, on e tamo iz drugog razloga doi, zbog one za kojom mu srce udi. Govori da se vile prije pira idu kupati na jezero i da e on uzeti odjeu jedne vile dok se bude kupala i obui se u vilu. Brtanko slavi Dubravu, govori o piru, govori o zboru pradjeda koji nareuje da bude mir u Dubravi. Ljubmir govori o enama: nisu mu i ena dobar par ako su razliite dobi i imanja, nije dobro kad ena eli biti vea od mua, ne radi po kui, okolo traa i zapostavlja mua. Tratorko govori da nisu dobri muevi ni prema enama: dre ih kao robinje, skitaju, ne mare za ene. Ljubmir kae da idu traiti ostatak druine. Vuk govori kako je gladan, a dobar je lupe, pir je pa bi bio grijeh da ostanem gladan, nije mi bezveze priroda ove ruke dala nego da si njima pomognem. Opravdava lupetvo: tko nema svoje njive, da ne ivi od tuih umro bi od glada. Stojna mu govori kako ga nije sramota krasti na ovaj dan i trai da joj vrati ovcu. Vuk ju proklinje da joj se poklalo stado i kuka da je gladan. Miljenko zaziva Dubravku, Pelinka mu govori da ju daruje, a on kae da nee jer e postati lakoma. Ona govori da su darovi vani i da svaka vila vjeruje ljubavniku koji je daruje i da e ona uiniti da budu zajedno. PELINKADa reci, bi li kad da njozi ostavidar koji u zaklad od tvoje ljubavi?

MILJENKOOpak je nain svim koji me ui ti;ne daj bog s darovima k Dubravci hodit(130)

Satir Divjak je u haljinu od vile , svi ga gledaju koliko je lijep; namazao sam se bjelilom, obukao se, ocrvenio usta, ali ne moe kosom pokriti rogove. Pastir eli istui Divjaka u vilinskoj haljini, a Jeljenka govori da ga puste. Ne bi htjela da njezin nevjernik pogine pa ide za njima. Gortak govori Divjaku da bjei, kae mu da je lud to se obukao u vilinsku odjeu, svi mu se rugaju. Starac Ljubdrag govori kako svi slave ovaj blagdan, i vile i pastiri, gorani i satiri, proklinje onog koji je ljepoti uzeo ljepotu i dao je Grdobi za zlato (odnosi se na Miljenka i Dubravku), kako po zakonu su trebali Miljenko i Dubravka biti zajedno, ali Grdan ju zlatom oteo, a Dubravka je bila namijenjena Miljenku jo od djetinjstva.

LJUBDRAGali se je ockvrnilasvetkovina plemenita:najljepa je dana vilanajgremu s tamna mita.Blaen pastir slavni od Ideki zaslijepljen ne bi od zlataneg po itoj pravdi otideda je ljeposti ljepos plata.A oni prokleti s koga izlazena dan blag nam plane kobi,tko liposti lipos vaze,a za zlato da grdobi!(144)Brtanko i Ljubdrag govore o zlatu Grdana, dolazi Glasnik i pita tko plae zbog Miljenkove smrti kad se svi raduju s njim. Ljubdrag govori tuni smo jer je vila pripala najrunijem, a Miljenko ako ve nije umro , umrijet e. Glasnik govori da je Miljenko iv i zdrav i da je Dubravka s njime i vjerili su se. Glasnik pria to se dogodilo: redovnik koji je trebao vjenati Grdana i Dubravku je iao pripremiti svetilite u Lerovu crkvu. Janje se u eravi sprilo, ali je na ognju plamen potamnio i poelo se tresti tlo pod njima i gromovita buka, svi su zazivali tri boga Lera, Hoja i Dolerija tek kada je Miljenko doao u crkvu prestae svi gromovi i ta buka i potres i plamen sve je opet bilo normalno. To je bio znak da je sueno Dubravki i Miljenku, a ne Grdanu. Redovnik govori pastirima da u glas zapjevaju: O lijepa, o draga, o slatka slobodo . Skup zapjeva himnu slobodi, a redovnik govori da e u ast svijetle boice pustiti ptice da slobodno lete po nebu. Miljenko govori da daruje boici maslinu, a Dubravka rumenu ruicu. Redovnik govori da ih bogovi uslie i da boica, koja je primila darove, uje ove molbe: opisuje ljepote Dubrave i slavi slobodu.

5. Idejna osnova Dubravke

Plaanje danka Turskom carstvu i stalna opasnost od Mleana uveli su u Dubrovnik stanje stalnog straha i nepovjerenja u vlastelu . Ovakve prilike dale su kroz prizmu gledanja jednoga ili vie vlastele alegorijsko-pastirsku dramu, poznatu Dubravku , koju je napisao Ivan Gunduli, vlastelin dubrovaki. On je njome reagirao na dizanje graanske klase i njeno traenje politikih prava, pa je Dubravka dokaz vie da su klasni odnosi u Dubrovniku bili zategnuti i da se to odrazilo u knjievnom djelu (Ravli, 1970: 97-98).U europsku raspravu o mletakoj tiraniji, ukljuio se i Gunduli stihovima iz prve scene Dubravke u svom monologu ribara. On suprostavlja nizom antiteza stanje u Primorju stanju u Dubrovakoj Republici.

Primorja naa sva u nita sila zbi:Po njih svijeh srdita zvijer i tri i riI grabi i hita i u noktijeh sve dri(92)

Mletaka je vladavina ovdje prikazana kao tiranija, uz tiraniju je obavezna slika osiromaenosti i opustoenosti krajeva koji je trpe i koji zbog nje nalikuju pustinji (primorja naa sva u nita sila zbi) Dubrovnik je opisan kao suprotnost Primorja i na Dubrovnik se odnose sljedei stihovi (Badurina, 2000: 43-44)Dubravka sama ova vlada se po sebiovdi ut zle zvijeri ni inoga glasa nine to sam uberi tih slavic na grani(92-93)Franjo Markovi povodom tristogodinjice roenja Gundulia rekao je o Dubravci: u slobodu Dubrovnika slavi Gunduli u svojoj drami Dubravci; kako je on shvaao bivstvo njezino i uvjete i posljedice njezine- to razabiremo potpuno iz njegove drame Dubravka... Mane ljudske prikazuje u satirima Divjaku i Vuku, u mladiu Zagorku, u Pelinci, u bogatau Grdanu, a kori ih na usta nekih drugih osoba drame, navlastito na usta mudroga i rodoljubnoga starca Ljubdraga. Markovi mislei na potkupljivanje pita se je li Gunduli onakovom prikazom izopauje porabe zlata nianio na kakove javne ine suvremene ili starije itd. Gundulieva prikaza Grdanova zlata, kojim hoe pribaviti Dubravku proti opem glasu estitih puana, proti valjanom starom obiaju, ako moda i niani posredno na javni ivot ipak neposredno smjera na privatni ivot, na sklapanje enidbe. Sloboda poiva na ljubavi, na etikom skladu cjeline drutvene itd. Gunduliu je Dubravka alegorija za Dubrovnik. U drami on iznosi svoje uzviene politike i etike misli (Ravli, 1970: 99-100). Mihovil Kombol istie kako je Gunduli u Dubravci s pozornice govorio u prvom redu kao iskusni dubrovaki plemi, slavitelj dragocjene republikanske slobode i graanskih vrlina. Dalje spominje da su dubrovaki pisci meu njima i Gunduli, veinom sami bili lanovi vladajueg sloja, niti odvie bogatog, niti odvie obijesnog u sigurnost, to joj daje veliku mo. zato se u Dubrovniku tako est i javlja u knjievnim anrovima politiki ovjek; on se javlja i u Dubravci, dajui joj time posebnu boju. Dalje Kombol spominje prema sadraju podmiene suce koji Dubravku dosude starom i runom ali bogatom Grdanu, kae da je Gunduli u pisanju iao za predajom to ga je dovelo do konvencionalne i psiholoki neprodubljene radnje, zbog toga je glavna radnja oskudna i sasvim izvanjska, prerasli su je komini elementi uvelike te je radnja vie ilustrativna i dekorativna negoli dramatina (Kombol, 1961 : 228-231). Natka Badurina govori o tome kako je Dubrava neka vrsta utopijskog mjesta te navodi za glavnu osobu u djelu mudraca Ljubdraga, svoje teze Badurina brani tekstovima Aristotela posebice Politike to je suprotnost starijem tumaenju Ravlia i njegovom platonikog tumaenja djela. Osobno se ne slaem sa tumaenjem Natke Badurine, Dubrovnik nikada nije mogao bit utopijsko mjesto i imati obiljeja Arkadije zbog toga to Arkadija predstavlja vlast starogrkog boga Krona koji je simboliki ubio boga vremena Urana, to znai da je Arkadija mjesto koje je vjeno u miru. Dubrovnik nije takav, oduvijek je bilo problema sa Mletcima ili nekim drugim narodom, u Dubrovniku u postojale stalne borbe za vlast koje se nikako ne bi smjele dogaati u utopijskom mjestu. Badurina navodi starije dubrovake pisce kao mogui uzor Gunduliu za njegovu Dubravku , Gunduli kao kolovani plemi sigurno je morao imati uzore u starijim djelima dubrovakih i talijanskih pisaca. Dubrava je kao sve Arkadije utopijsko mjesto. Ribarove antiteze istiu prostorni kontrast izmeu antiutopijskog u nas i utopijskog ovdi. Slian je kontrast prethodno izrazio Naljekovi u svojoj Komedija IV gdje mladii bjeei od gusara u dubravi nau svoju izgubljenu druinu i mir. Slinost sa Naljekovievim komedijama vidljiva je i u nepodmienom starcu-sudcu koji u ime boje donosi pravedne odluke koje vraaju mir. Jo prije Naljekovia , Mavro Vertranovi u Istoriji od Dijane uvodi temu grada uvijek spremnog za otkup vila zarobljenica satira a s njegovom eklogom Lovac i vila tema slobode se konano nametnula kao sredinja i obavezna za svaku buduu dubrovaku pastoralu. U toj eklozi zarobljena vila istie vrline dubrovake vlastele (nepodmienost i nezainteresiranost za osobni probitak, razumnost i utemeljenost vladavine zakona) koje su se na tragu Platonovih mudrih upravljaa do 17. st. oblikovale kroz politiki diskurs. Vertranovi se protiv Venecije jasno izrazio u Pjesanci Latinom u kojoj ne samo da govori o pokvarenosti grada nego Veneciju optuuje i za narcisoidnost , te ide toliko daleko da ismijava mletaku ratnu nesposobnost. est knjievni motiv je bio Sveti Vlaho koji koncem 16. stoljea postaje mitom to je prema Dunji Falievac pomalo je neobino za grad koji mitovima nikada nije bio sklon, ni onima koji bi mogli narasti oko obinih ljudi pa ni onima koji bi okruili svetu osobu. Ova tvrdnja vrijedi za mitove pojedinaca jer su oni u Dubrovniku doista nedostajali. U stvaranju tih mitova u sudjelovali javni rituali meu kojima je najvaniji bio blagdan Svetog Vlaha, ti rituali su imali ulogu davanja nebeske potvrde postojeem pretku. Uzrok i povod svega u drami je Grdan, da Grdana nema nebi bilo ni ove drame, to znai da je drama napisana zbog Grdana, tog runog, pokvarenog, podmitljivog bogataa, koji je razlog, pokreta radnje o kome mnogi govore iako ga nema na pozornici. Prema tome moramo se zapitati :Tko je taj Grdan, zbog kojega su bogovi morali intervenirati da bi se ljudi mogli uspjeno oduprijeti tetnom djelovanju njegovog blag? Grdana prvi spominje Ljubdrag koji govori kako je odluka suda da Dubravka bude dodjeljena Grdanu. Isie njegovu runou; njegovo zlato otelo je Dubravku, jer se zakon uklonio sili, zato se Dubravka vjerila za bogatog Grdana (Badurina, 2000: 47-49) Ljubdrag izvodi pouku:LJUBDRAGda na blag dan slobodejes tko zlatu jo robuje,i da sila s priek zgodenad zakonima gospoduje(145)

Starije tumaenje Gundulieve Dubravke u svom centru ima Grdana. Jaka Ravli u centar panje stavlja samo Grdana ignorirajui veinu ostalih likova u djelu. Kao opravdanje svojih teza o tome kako se radnja vrti oko Grdana Ravli se slui Platonovim tezama iz djela Politeia te Zakonima gdje Platon govori kako bi samo oni kolovani za politike poslove i najpametniji trebali imati ulogu u politici. Prema Ravliu Miljenko je simbol vlasti vlastele dok je Grdan simbol vlasti graanstva. Miljenko naziva Grdana vukom iz gore ; dakle Grdan je vuk iz gorem neman, neplemenit, doljak. Tu je Gunduli izabrao goru koja bi imala znaenje divljine prema otocima koji takvi nisu. Time je Grdana htio prikazati u usporedbi : Primorac Zagorac, najgori meu onima koji su iz klase graana koja je postala od mjeavine domaih graana i doljaka sa sela. Ljubdrag govori kako bi se sudili krivo kada bi se reklo da jau krijepost ima zlato nego zakoni dubrovaki . Da nije bilo boanstava ta bi se nepravedna odluka suda izvrila. Posljedica loe odluke suda bi bila ta da bi se temelji Dubrovnika poljuljali to bi znailo satiranje slobode. (Ravli, 1970: 105-108) Nema sumnje da je alegorija Dubravke usmjerena ouvanju postojee aristokratske vlasti o kojoj ovisi sloboda grada. Vlast (koju predstavlja Dubravka) pripada aristokraciji (Miljenku) prema starom zakonu koji ujedinjuje lijepo i dobro slino kao to su u Aristotelovoj Politici graani polisa lijepi i dobri, te dakako u funkciji drave. Kritika je esto uoavala nazonost Platonove filozofije u Gundulievu djelu koja se oituje ponajprije u njegovom poimanju ljepote i ljubavi , no realizam koji Gunduli pokazuje u pitanjima politike i ureenja drave upuuje na bliskost sa Aristotelovim idejama. injenica da u pitanju dubrovake vlasti Gunduli pokazuje dozu politikog realizma udaljuje Dubravku od drugih djela istog anra. (Badurina, 2000: 50-52)Stavljanje Gundulia u kontekst Aristotelove Politike je pogreno, postoje neke velike slinosti u liku Ljubdraga i Aristotelovog opisa politikog ovjeka (gr. zoon politikon) , ali stavljati cijelo djelo u taj kontekst je nemogue i pogreno. Gunduli je puno sliniji Platonu nego Aristotelu, cijelo djelo Dubravka ima u radnji suprostavljene dvije platonike radnje ljudsku ljubav koja je zasnovana na poudi i onu istu boju ljubav. Gunduli prikazuje pastire, sveenike i satire bez kojih njegovu dramu i ne bismo mogli zvati pastoralom nije teko primjetiti kako se glavne teme njegovog djela, kao to su pitanje vjenanja lijepih i dobrih, ouvanje slobode te potivanje vlasnitva ipak znatno udaljuju od pastoralnog modela. Gunduli slijedi suvremene politike traktate, u kojima se dobra vlasnitva i aristokratske vladavine kroz realne i pragmatine pojmove u smislu obrane vlasnitva i aristokratske vladavine. Iskazujui svoje politike misli kroz anr pastorale, Gunduli se naao u ozraju koje je kod itatelja neizbjeno prizivalo nekoliko tema bliskih ideji dobre vladavine kao to su mit zlatnog doba, te pitanje asti i morala. Gunduli koristi tu asocijativnu vezu da bi u dvije sporedne epizode djela i o tome dao jednoznani sud.

Prva epizoda je kada govori satir vuk koji sam za sebe kae da je lupe VUK SATIRJa pljezim i lazim i ulagam svud rukeobilnos gdi spazim od stoke i muke.Uhodim i preim po paah imanja,i nad svijem lupeim imam as od znanja.(123)Druga epizoda govori o asti i slobodi ljubavi u zlatnom doba gdje govori Pelinka, koja pokuava uvjeriti platonski zaljubljenog Miljenka da poklonima zadobije Dubravkinu ljubav. PELINKAdarovi zamite nebesa i pakodarim se vlada svijet na volji i sudi,dar pravi moe rijet gospar se od ljudi(131)

Ta pohvala korupciji je dovoljna da se Pelinkine rijei shvate ironino; o slobodi ljubavi i odsustvu stida Gunduli bez sumnje misli obrnutoPELINKAu stare jote dni kad zlatni vik vijeekad ljubljen svak ljubi ni u to ima sramter jezik srcu bi i ustom jedan samtad bijae svaki dan ljuvenih od enadar daruj taj pjesan zainat opena(131)U scenama s Vukom i Pelinkom zlatno doba je predstavljeno kao doba u kojem vladaju nered i korupcija, u kojem se podmukla vjetina krae cijeni vie nego trud i potenje, u kojem ne postoji stid, zbog ega ljubav ipak nije postala slobodnijom ve samo podmienom. Gunduli vezuje kaos zlatnog doba za prikaz mletake vladavine dat na poetku pastorale. Savrena vladavina prema Gunduliu nije daleko ni u vremenu ni u prostoru. Ona se nalazi u Dubrovniku danas , ili bolje u vrlo nedavnoj prolostim, jer Ljubdrag primjeuje prve znakove pretjeranog bogaenja i lijenosti. S brakom izmeu dubrovake vlasti i njegove vlastele, nad nepredvidivou povijesti pobjeuju boanski zakoni i u mitski se grad vraa sklad koji moe trajati vjeno (Badurina, 2000: 53-9).Dubravka je napisana radi borbe protiv primanja graana meu vlastelu, a kao posljedica toga i protiv mogunosti da bi Grdan taj runi bogati skorojevi u Dubrovniku smiu uzeti Dubravku odnosno vlast u svoje ruke. Poto je moda Gunduli ostao sam usamljen u svom konzervativnom nesocijalnom miljenju, on ne kapitulira, dapae bira pozornicu za tribinu borbe i na nju dovodi satire, pastire i dr. koji e braniti njegovu tezu, a kako sa svim njima nije mogao postii eljeni uspjeh pozvao je bogove, da oni rijee na kraju spor u njegovu korist i da se u protive reformatorskome duhu zaprijeti novim ljudima unitenjem svih njihovih ideja bojom moi koja uva sve dravne vlasti (Ravli, 1970: 115).enidbu treba shvatiti alegorijski, tj. Miljenko simbolizira vlastelu , a Dubravka je vlast oko koje se otimaju graani. 16. i 17. stoljee oznauje cvjetanje dubrovake ekonomije, pa u njoj i bogaenje graanske klase. Dubravka je Gunduliev obraun s neprijateljima vlastele, i to s graanskom klasom uz pomo boju, za vrijeme ekonomske krize u Dubrovniku, u kojoj je vie stradala vlastela dok se mlado graanstvo teko dizalo i trailo svoja prava. Po svom sadraju Dubravka je drutvena satira protiv naprednih i opravdanih zahtjeva mladog graanstva u Dubrovniku i ona brani vlastelinski status quo. Prema tome Dubravka ne moe biti kako je dosad shvaano himna irko shvaenoj slobodi. Ona je himna odreenoj vlastelskoj slobodi Dubrovake Republike. Tako Dubravka pored poznatih tuih elemenata i nekih konvencionalnih likova ima za sadraj originalni isjeak domaeg ivota (Ravli, 1970: 115-122).

5. Zakljuak

Ivan Gunduli bio je jedan od najvanijih knjievnika baroka Hrvatske, ali i Europe. Njegova odanost Dubrovniku i vlastelinskoj slubi te jak vjerski moral utjecali su u velikoj mjeri na njegov knjievni opus. Ostao je zapamen po mnogim djelima poput: Pjesni pokorne kralja Davida, Suze sina razmetnoga, Arijadna, Osman, Ljubovnik srameljiv, Pjesan visne privedroj Ferdinanda II velikog kneza od Toskane, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dubravka itd. Njegovo najpoznatije djelo Osman jedan je od najvanijih epova napisanih u baroku, a drama Dubravka postala je popularnom zbog opisa stanja u Primorju te u Dubrovniku za vrijeme turskih napada i stalne mletake tiranije koja je eljela vladati Jadranskim morem. Dubrovaka Republika bila je znaajan centar neoplatonizma u Hrvatskoj, a vidljiv je i utjecaj Platonove filozofije na djelo Dubravka. U tumaenju idejne osnove djela Dubravka starije tumaenje u centar djela stavlja Grdana dok novija tumaenja opisuju utjecaj drugih likova posebice starca Ljubdraga. Osobno se vie slaem sa novijim tumaenjima idejne osnove Dubravke koje u centar djela stavlja mudrog starca Ljubdraga za razliku od starijih gdje je glavna tema tumaenje Grdana, u djelu Grdan nita ne govori nego se za njega saznaje iz rijei drugih likova, kada bi bio toliko vaan koliko ga opisuje Ravli mislim da bi Gunduli dao Grdanu nekoliko stihova u djelu koje bi on govorio.

6. Literatura i izvori

1. Bogii, Rafo, 1989. Hrvatska pastorala, Zagreb.2. Badurina, Natka, 2000. Kritika mita Venecije i zlatnog doba u Dubravci Ivana Gundulia, u: Hrvatsko-talijanski knjievni odnosi, knj. VII, ur. Mate Zori, Zagreb3. Gunduli, Ivan, 2005. Dubravka, knjigu priredila Dunja Falievac, Zagreb4. Kombol, Mihovil, 1961.,Povijest hrvatske knjievnosti do Narodnog preporoda, Zagreb5. Kravar, Zoran, 2000. Gunduli, Ivan (Divo, Giovanni Gondola,; Plavi; Plavkovi; nadimak MAICA), u: Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Falievac i dr., K, Zagreb. 6. Novak, Slobodan Prosperov, 1999. Povijest hrvatske knjievnosti. Od Gundulieva "poroda od tmine" do Kaieva "Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga" iz 1756., III. Knjiga, Zagreb.7. Ravli, Jaka, 1970. Ivan Gunduli i njegova Dubravka, u: Rasprave iz starije hrvatske knjievnosti, Zagreb 8. velec, Franjo, 1974. Hrvatska knjievnost sedamnaestog stoljea, u: Franievi, Marin velec, Franjo - Bogii, Rafo, 1974. Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 3. Od renesanse do prosvjetiteljstva, Zagreb.

2