broj 10 • Zagreb • 15. ožujka 2016.6 www.skolskenovine.hr razgovor

Nedavno je u jednom dnevnom li-stu objavljen razgovor sa Željkom Jozićem, ravnateljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je rekao da je „sredio pravopisni kaos u Hrvat-skoj”. Je li u Hrvatskoj uistinu postojao pravopisni kaos i je li on sređen objavom Institutova pravopisa, pitanje je koje smo postavili Sandi Ham, našoj poznatoj jezi-koslovki, sveučilišnoj profesorici, glavnoj urednici časopisa Jezik i suautorici Hrvat-skog školskog pravopisa.

Nije bilo „pravopisnoga kaosa”– Ne može se govoriti o pravopisnom

kaosu samo zbog toga što određeni poli-tički krugovi nisu željeli prihvatiti Hrvat-ski pravopis koji je od 1994. službeni hr-vatski pravopis, a to je onaj trojice autora – Stjepana Babića, Božidara Finke i Mila-na Moguša. Samo taj pravopis još uvijek ima odobrenje za upotrebu u školama, a jedna njegova inačica, Hrvatski školski pravopis, ima i preporuku za upotrebu. Isti ti politički krugovi nisu htjeli pri-hvatiti činjenicu da smo s novosadskim, unitarističkim i za hrvatski jezik poniža-vajućim načelima izgradnje umjetnoga hrvatskosrpskog jezika odavna raskrstili, a da je završni udarac tomu ipak Hrvat-ski pravopis trojice autora. U tom smislu Institutov pravopis nije imao što „sređiva-ti”. Prihvatimo li tvrdnju o pravopisnom kaosu, prihvaćamo i tvrdnju da hrvatski književni jezik (standardni) nije imao (ili nema) pravopisnu normu. Jezik bez nor-me, nenormirani jezik, ne može biti sma-tran književnim (standardnim) jezikom i, govoreći o pravopisnom kaosu, nanosimo ozbiljnu štetu hrvatskomu jeziku.

U Školskim novinama dr. sc. Ante Žužul sagledava Institutov pravopis kao znak političkog nasilja odnosno diktature nad jezikom. Kako vi tumači-te način na koji je nastao taj pravopis?

- Ovdje treba jasno razdvojiti konkret-na pravopisna rješenja od načina njihove provedbe. Nijedno pravopisno rješenje, ma kako ono loše ili dobro bilo, ne može biti diktatorski čin. Loša su rješenja po-sljedica autorske nespremnosti ili nezna-nja. Nametanje pravopisnih rješenja, ka-kva god ona bila, jest diktatorski čin.

Kao suautorica u Hrvatskom školskom pravopisu i kao poznavateljica hrvatske pravopisne povijesti, odgovorno mogu reći da je Institutov pravopis jedini u povijesti hrvatskih pravopisa koji je bio odobren i nametnut i prije nego što je na-pisan – naime, onodobni ministar Željko Jovanović obvezao je izdavače udžbeni-ka da ga se pridržavaju i prije negoli je tiskan. Čak ni omraženi „jugoslovenski ministar prosvete” Božidar Ž. Maksimo-vić, zvani Kundak zbog načina provedbe svojih političkih zamisli, nije se u doba velikosrpske diktature 1929. upustio u avanturu diktatorskoga pravopisa dokle god javnost nije upoznao s pravopisnim načelima na temelju kojih se pravopis ima izraditi.

Sudskom tužbom protiv drukčijeg mišljenjaUobičajeni je put da Ministarstvo raspiše natječaj ili/i da autori pravopisa ponude svoj pravopis Ministarstvu, ono imenuje povjerenstvo za ocjenu i to povjerenstvo podnosi ministru izvješće i ocjenu. Po-vjerenstvo čine kroatisti u najvišim zva-njima, a ne docenti i (samo) metodičari. Na temelju toga se pravopis preporučuje ili odobrava. Tako je bilo s Hrvatskim školskim pravopisom, a vjerujem da je to posve uobičajeni postupak. Taj uobičajeni postupak Institutov pravopis nije prošao i zbog toga i postoji slika u javnosti da je taj pravopis nametnut.

Jezikoslovka Nataša Bašić vodila je i sudski spor s Institutom. O čemu je točno riječ? Je li tužba pokušaj zastra-šivanja svih onih koji misle drugačije?

- Ravnatelj Željko Jozić u ime Instituta pokrenuo je kazneni progon protiv Nataše Bašić, između ostaloga i zbog navodne kle-vete koju je navodno kolegica Bašić poči-nila pišući o Institutovu pravopisu u časo-pisu Jezik. Odmah valja reći da je kolegica Bašić pravomoćno oslobođena optužbe.

Kolegica Bašić predala je časopisu Je-zik 2014. opsežan rad U povodu objave Hrvatskoga pravopisa Instituta za hr-vatski jezik i jezikoslovlje. Smatrajući da će biti na boljitak struci i da će donekle pokrenuti uspavanu i, čini se, zastrašenu javnost, rad je objavljivan u nastavcima u 2014. i 2015. godini. Poslije prvoga na-stavka ravnatelj Instituta najavio je tužbu, Jutarnji je list kao najcrnji grijeh senza-cionalistički objavio da se časopis Jezik ne će pridržavati Institutova pravopisa i da ćemo biti tuženi – što valjda i jest bio grijeh u očima nalogodavaca, a kazneni progon onda i kazna za taj grijeh. Pisali su ovako: „Uredništvo predvođeno San-dom Ham Pravopis naziva Jovanoviće-vim, dok njegov glavni urednik razmišlja o tužbi. Uredništvo časopisa Jezik odbija prihvatiti Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, već naširo-ko prihvaćen i među stručnjacima i među izdavačima. Tekstove u prvom ovogodiš-njem dvobroju, za ožujak, lektorirali su po svom. Štoviše, objavili su tematsku cjelinu s više članaka kojima osporavaju i nov službeni pravopis i njegove autore.” (http://www.jutarnji.hr/pravopisni-rat--za-casopis-jezik-novi-je-pravopis-radna-kupusara/1189040/).

Ukidanja, zabrane, nametanja...Ovdje ću istaknuti netočne tvrdnje – In-stitutov pravopis ni danas nije najšire prihvaćen (a kamoli tada) ni među struč-

njacima ni među izdavačima. Odnosno, među izdavačima školskih priručnika pri-hvaćen je koliko je morao biti prihvaćen. Bez „naređenja odozgo” ni toliko prihva-ćanja ne bi bilo.

Činjenicu da Jezik ostaje pri pravopi-snim načelima za koja se njegovi urednici zalažu, a to nisu načela Institutova pravo-pisa, Jutarnji je list skandalizirao kao da je riječ o nečemu protuzakonitom ili za-branjenom, a ne normalnom slobodnom i demokratskom izboru urednika Jezika. I zbog toga Institutov pravopis doživlja-vam kao nametnuti.

Tužba je uslijedila, ali samo kolegici Bašić. Poražavajuće je da u vrijeme hrvat-ske slobode, makar i u vrijeme Milanovi-ćeve vlade i Jovanovićeva ministarstva, morate pred sud jer govorite o hrvatskom jeziku što mislite, otvoreno i bez zadrške. U jugoslavenskoj su povijesti zbog svo-jega zalaganja za hrvatski jezik kazneno bili gonjeni i osuđeni Ljudevit Jonke zbog sudjelovanja u proljećarskim zbivanjima, Smiljana Rendić (novinarka i kolumni-stica Glasa Koncila) zbog pisanja protiv posvojnoga genitiva, Ivan Šreter (liječnik

u Lipiku) zbog upotrebe riječi umirovlje-ni časnik umjesto penzionisani oficir. A sada je i Nataša Bašić kazneno gonjena u slobodnoj Hrvatskoj! Tim se jezičnim mučenicima mogu pridodati, vjerujem, i mnogi javnosti nepoznati Hrvati kojima je hrvatski na srcu i koji su zbog toga u Jugoslaviji stradavali.

Zbog objavljivanja kritike pravopisa Željko Jozić tražio je da me izdavač Je-zika, Hrvatsko filološko društvo, smijeni s mjesta glavne urednice, ali njegov je pokušaj propao oba puta – prvi je put to tražio kada je Jezik odbio objaviti njegov odgovor kolegici Bašić (jer smo ocijeni-li da je uvrjedljiv), a drugi put kada smo, usprkos tužbi i prijetnji, nastavili objavlji-vati kritiku. Napominjem da smo odgovor suautorica Institutova pravopisa objavili u Jeziku jer je odgovor stručan, korektan i na potrebnoj jezikoslovnoj i uljudbenoj razini, a ne jer se slažemo s autoricama.

Što mislite o ukidanju Vijeća za nor-mu hrvatskoga standardnog jezika i kako tumačite šutnju hrvatskih inte-lektualaca, jezikoslovaca?

Ukidanje Vijeća doista je apsolutistički čin. Vijeće je raspušteno bez tumačenja odluke, bez rasprave i u tajnosti. Mislim da iz Ministarstva nisu javnost obavijestili o tomu svojem činu, nego su samo članovi-ma Vijeća poslali dopis o ukidanju. Kolika je hitnja bila u pitanju i koliko neznanje i nepoštovanje kaže i činjenica da je dopis poslan i na adresu pokojnoga Tomislava Ladana. Nije to samo uvrjeda za obitelj nego i za hrvatsko društvo jer je na čelo Ministarstva došla osoba koja čak nije

Sanda Ham jezikoslovka, sveučilišna profesorica i glavna urednica časopisa jezik

Nametanje pravopisnih rješenja, kakva god bila, diktatorski je čin

Kao suautorica u Hrvatskom školskom

pravopisu i kao poznavateljica hrvatske pravopisne povijesti, odgovorno mogu reći da je Institutov pravopis jedini u povijesti hrvatskih pravopisa koji je bio odobren i nametnut i prije nego što je napisan

Poražavajuće je da u vrijeme hrvatske

slobode morate pred sud jer govorite o hrvatskom jeziku što mislite, otvoreno i bez zadrške

Institutov pravopis ni danas nije najšire

prihvaćen ni među stručnjacima ni među izdavačima

Snim

ila J

asm

ina

Gor

jans

ki

broj 10 • Zagreb • 15. ožujka 2016. 7www.skolskenovine.hraktualno

Velika Gorica OsnOvna škOla EugEna kumičića

Natjecanje mladih tehničaraVeć tradicionalno OŠ Eugena Kumičića iz Velike Gorice domaćin je županijskog natje-canja tehničke kulture. Ove godine ugostili smo 148 mladih tehničara podijeljenih u dvanaest kategorija i pedesetak njihovih mentora. Nakon hi-mne, prof. tehničke kulture Eva Šajgo, ujedno vodi-teljica Županijskog stručnog vijeća tehničke kulture, pozdravila je prisutne i zaželjela im dobrodošlicu u našu školu.

Krešimir Ačkar, pročelnik za predškolski odgoj, školstvo i šport, kao predstavnik Grada, poručio je djeci da su već svi pobjednici samim dolaskom na Županijsko natjecanje, a što se tiče OŠ E. Kumičića, rekao je da se nada kako će još dugo godina biti tako krasan domaćin. 58. natjecanje mladih tehničara otvorio je Ivan Vlainić, predsjednik Hrvatske zajed-nice tehničke kulture. Nakon pozdravnoga govora, prof. E. Šajgo uručio je prigodni poklon.

Maketarstvo i modelarstvo, Graditeljstvo, Strojar-ske konstrukcije, Obrada materijala, Elektrotehnika, Elektronika, Robotika, Fotografija, Robotsko spa-šavanje žrtve, Automatika, Modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina, Orijentacija i komunikacija ka-tegorije su u kojima se natječu učenici. Nakon pisa-ne provjere, učenici izrađuju rukotvorine, a na kraju svoj rad trebaju i obrazložiti.

Novinarska skupina škole

Djelatnici i učenice Učeničkog doma Marije Jambrišak ponovno su otvorili vrata kole-gicama i kolegama, suradnicima, rodite-ljima, partnerima, susjedima i svima onima koji žele vidjeti i sudjelovati u dijelu njihovih izbornih, kreativnih ili sportskih programa. Dugoročni cilj ove odgojno-obrazovne ustanove jest nulta tole-rancija na sve oblike nasilja, stvaranje poticajnijeg i sigurnijeg okruženja te senzibilizirati učenike na prepoznavanje svih oblike nasilja koje proizlazi iz nekvalitetne komunikacije, netolerancije različito-sti, straha, osobnih problema, nedostatku empatije. Stoga je usredotočenost na razvijanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima i odraslima važna jer su sklad-ni, podržavajući prijateljski odnosi ključni za men-talno, socijalno i emotivno zdravlje mlade osobe, a time i stvaranje ugodnijeg domskog ozračja. To su preduvjeti da mlada osoba otkriva svoje talente te razvija svoje potencijale i kreativnost. Sve aktiv-nosti s mladima kojima se djeluje na osobni razvoj i osobnu dobrobit, povećavaju njihovu spremnost za pružanje pomoći i podrške. Zadaća je djelatnika provoditi preventivne aktivnosti na razini doma, otvarati se prema lokalnoj zajednici i razvijati me-đudomsku suradnju s ciljem afirmacije pozitivnih vrijednosti kroz razne oblike izbornih i posebnih programa.

Tako su za Dan otvorenih vrata, održan 24. ve-ljače, pripremili pregled dijela svojih aktivnosti. Održana je pedagoška radionica s temom Prevenci-ja vršnjačkog nasilja, a u dva je termina prikazan i film Takva su pravila. Svaka odgojna grupa izradila je pano s temom Stop nasilju u školama/domovima koji su izloženi u prostorima doma. Moglo se posje-titi i uključiti u „psiho kutićˮ u kojem je ponuđeno „testiranjeˮ ili razgovor. Tijekom dana svi djelatnici i posjetitelji mogli su izmjeriti tlak i provjeriti tjele-snu težinu. Veliku pozornost i iznenađenje izazvala je izložba likovnih radova učenica. A učenice su vo-dile radionice prirodne kozmetike, origami, izrade etno nakita i likovnu radionicu koje su posjetile i učenice iz doma, i gosti.

Svi koji su to željeli mogli su igrati stolni tenis, vježbati u teretani ili naučiti osnove ili odigrati partiju šaha pod stručnim vodstvom odgojitelja. Nakon svih događanja i aktivnosti navečer su svi zajedno uživali u koncertu klasične glazbe učeni-ca iz doma koje pohađaju glazbene škole. Prema svemu sudeći, i ovaj dan otvorenih vrata, povezan s temom Protiv nasilja u školama i Danom ruži-častih majica, bio je uspješan, bogat raznovrsnim programima i dobro posjećen. U goste su Domu Marije Jambrišak došle kolegice i kolege iz drugih učeničkih domova i škola koje pohađaju učenice

smještene u tom domu. Među posjetiteljima i ove godine su bili neki saborski zastupnici, savjetnice iz Agencije za odgoj i obrazovanje, veleposlanica grčke ambasade, roditelji, bivše učenice, rođaci učenica i prijatelji. Od posjetitelja su dobili velike pohvale za angažman, aktivnosti i gostoprimstvo.

Nada Antolčić

ZaGreb učEnički dOm marijE jambrišak

Dan otvorenih vrata

Likovna radionica

Glazbena radionica

znala ni tko je živ, a tko mrtav (doslovce!), ali je znala da treba ukinuti, zabraniti i nametnuti.

Medijska buka nadvladala razumRazvoj događaja pokazao je da je Vijeće ukinuto ciljano, kako bi se otvorio prostor onima kojima načela Vijeća nisu bila po volji. Ponajprije je to bio izdavač po-novljena srpskohrvatskoga pra-vopisa, Anić-Silićeva iz 2001. Naravno da pravopis nema taj na-ziv, ali se iz njega jasno može vi-djeti da dijelom počiva na novo-sadarijama i hrvatskosrpštini. S. Goldstein oglasio se u Jutarnjem listu i Globusu u osvit ukidanja Vijeća najavljujući da će Jovano-viću savjetovati da se izradi novi pravopis pa je 17. veljače 2012. u Jutarnjem osvanuo naslov: „Goldstein nudi rješenje Jovano-viću: Ministre, moramo imati je-dinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele” (http://www.jutarnji.hr/ministre--moramo-imati-je-dinstveni-pravopis--i-to-onaj-ko-ji-ljudi-zele/1007257/), a u tekstu se apokaliptično zaziva pravo-pisni kaos, nered, neznanje, ali i ponavlja da će novi pravopis biti onakav kakvim ga „ljudi žele”. Prilično demagoški – naime, koji ljudi? Profesori, učenici ili, pozo-vimo se rugalački na Titov govor na Kosovu iz 1967. (kojim je Tito u ime SKJ pokapao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezi-ka), rudari i radnici? I kako zna-mo što tko želi? Gdje su obuhvat-na istraživanja, podatci? Kako god, Vijeće je ukinuto, zapisnici Vijeća nestali iz javnosti, a onda nam je dan novi pravopis.

Nisu hrvatski jezikoslovci i in-telektualci odšutjeli. Primjerice, HAZU je govorio, Matica hrvat-ska isto tako, časopis Jezik, Por-tal Hrvatskoga kulturnog vijeća, Hrvatsko slovo, Hrvatski tjed-nik. Predsjednik Vijeća profesor

Radoslav Katičić često je i gla-sno govorio. I Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje dizao je svoj glas protiv jezične politike SDP-ove vlasti dok mu Željko Jozić nije došao na čelo - prvi ozbiljni-ji radovi protiv promjene naziva ministarstava: zdravstva u zdrav-lje i športa u sport došli su baš iz pera Institutovih jezikoslovaca. Međutim, medijska promidžba u prilog SDP-ovoj jezičnoj po-litici bila je toliko glasna da su svi ostali glasovi prema toj buci zvučali kao šapat.

Slažete li se s akademikom Katičićem kad kaže da je taj pravopis pokušaj da „politika uzme jezik u svoje ruke”?

- Mislim da svaki pravopis politika ima donekle u rukama jer je ministar taj koji pravopis odobrava, a ministar je iz redova politike. Naravno, politika ne bi smjela biti ta koja će određivati pravopisna načela i konkretna rješenja, nego to prepustiti stru-ci. Međutim, ovdje nije riječ samo o pravopisu, ovdje je riječ o hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi uopće, o političkom po-kušaju zacrtavanja normativnog razvoja hrvatskoga jezika. Da, politika je ovdje pokušala uzeti hrvatski jezik u svoje ruke.

Jezik prepustiti jezikoslovcima

Što očekujete od novog mi-nistra?

- Ne mogu očekivati ništa ni od koga iz politike jer političar-ka nisam, ali mogu se nadati kao jezikoslovka da će se konačno jezična politika oblikovati tako da ne bude stvar trenutačnih od-nosa glavnih i sporednih uloga na pozornici vlasti, nego da će biti predana neovisnim uglednim je-zikoslovcima. Nadam se Vijeću za normu, predsjedniku koji će okupiti oko sebe dokazane nor-mativce, nadam se jasno zacrta-nom normativnom smjeru koji ne će biti smjer zabrana i dekreta i u tom ozračju nadam se i zakonu o jeziku. U Europi je sve to posve normalno, imati vijeće ili ured za jezik koji predlažu zakon o jezi-ku, a mi se još uvijek popikavamo o nacionalno frustrirane ostatke jugorežima i aparatčike.

Ivica Buljan

Razvijanje kvalitetnih odnosa s vršnjacima i odraslima važno je za stvaranje ugodnog domskog ozračja

Babić-Mogušev pravopisu školamaHoće li ministar znanosti, obrazovanja i sporta ispraviti ne-pravdu i vratiti Babić-Mogušev pravopis u škole?

- Očekujem, i to uskoro! Hrvatski pravopis Babić-Mogušev i Hr-vatski školski pravopis Babić-Ham-Mogušev nisu trpjeli bitne strukovne i stručne kritike. Konkretna su rješenja tih pravopisa bila u skladu s hrvatskom tradicijom, a na putu usklađivanja sa strukom – s načelima Vijeća za normu i na putu usklađivanja s iskustvima iz školske prakse. Pravopisnim rješenjima trebaju godine da zažive, ako to zaživljavanje teče demokratskim nači-nom. Ako se pak pravopisno pitanje riješi dekretom, tada nova rješenja zaživljavaju od danas do sutra – preko noći. To se dogo-dilo u doba Novosadskoga dogovora – preko noći su iz javnosti nestajale hrvatske pravopisne jezične posebnosti, nestalo je ne ću, nestale su pogrješke i zadatci. Nestalo je hrvatsko naziv-lje, urušen je hrvatski rječnik. Kao odgovor na taj čin nasilja pojavio se 1971. proljećarski pravopis, Babić-Finka-Mogušev, poznati nam Londonac. On je u svoje vrijeme, a i u vrijeme svoje osuvremenjene inačice, od 1994. pa do naših dana, značio slobodan razvoj hrvatskoga jezika. Ne dopuštati Babić-Mogu-šev pravopis u školi doista je kulturno i jezikoslovno poguban čin. Naime, suvremeno gledano, taj pravopis jest sustav pravila za pisanje hrvatskoga jezika, ali povijesno gledano, taj je pra-vopis ostvarena hrvatska težnja za samostalnim, samosvojnim i slobodnim hrvatskim jezikom i, ako ni zbog čega drugoga, onda već i zbog toga treba biti na popisu školskih priručnika.

Ne dopuštati Babić-Mogušev

pravopis u školi doista je kulturno i jezikoslovno poguban čin