1

Klobučar Drago

RISK MANAGEMENT I OSIGURANJE

Zagreb, 2007.

2

POGLAVLJA

1. RIZIK U DRUŠTVU 2. OSIGURANJE I RIZIK 3. RISK MANAGEMENT

4. PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I

OSIGURANJE 5. ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU

6. KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA

7. ALL RISKS OSIGURANJA

8. KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

9. OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI

10. NAKNADA ŠTETE 11. REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURAN JA 12. POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

3

SADRŽAJ Predgovor autora 1 POGLAVLJE RIZIK U DRUŠTVU

1.1. Značenje rizika 1.2. Vjerojatnost nastanka štete, opasnost, hazard 1.3. Razlike između čistog i spekulativnog rizika 1.4. Osnovne kategorije rizika 1.5. Vrste čistog rizika 1.6. Emerging rizici 1.6. Društveno značenje rizika 1.7. Glavni oblici upravljanja rizikom Klju čni osigurateljni termini

2 POGLAVLJE OSIGURANJE I RIZIK

2.1. Definicija osiguranja 2.2. Osnovne karakteristike osiguranja 2.3. Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa 2.4. Negativna selekcija rizika 2.5. Usporedba osiguranja i igara na sreču 2.6. Usporedba osiguranja i špekulacije 2.7. Društvena korist od osiguranja 2.8. Osiguranje kao trošak za društvo 2.9. Najčešći primjeri prevara u osiguranju

Dodatak: Statistika i Zakon velikih brojeva Klju čni osigurateljni termini

3 POGLAVLJE RISK MANAGEMENT

3.1. Risk management 3.2. Risk management proces 3.3. Identificiranje potencijalne štete 3.4. Evaluacija potencijalne štete 3.5 Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku 3.6. Implementacija i administriranje risk management programa

Zaklju čak Klju čni osigurateljni termini

4

4 POGLAVLJE PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE

4.1. Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranju o Načelo naknade štete

� Stvarna ili sadašnja vrijednost � Nova vrijednost � Tržna vrijednost � Sporazumno utvrđena vrijednost

o Načelo osigurljivog interesa � Svrha osigurljivog interesa � U imovinskim osiguranjima � U osiguranjima života

o Načelo subrogacija o Načelo posebno dobre vjere

4.2. Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o osiguranju

4.3. Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju Klju čni osigurateljni termini

5 POGLAVLJE ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU

5.1. Onovni elementi ugovora o osiguranju

� Polica- Deklaracija � Definicije � Osigurateljna klauzula( insuring agreement) � Specifikacija osiguranih opasnosti � Isklju čenja iz osiguranja � Uvjeti za osiguranje

5.2. Definicija pojma osiguranik 5.3. Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja 5.4. Odbitne franšize 5.5. Podosiguranje 5.6. Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja Ključni osigurateljni termini

6 POGLAVLJE KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA

6.1. Podjela osiguranja na skupine i vrste 6.2. Risk management u kontekstu ugovaranja osiguranja (underwriting) Risk management imovinskih osiguranja

5

6.3. Osiguranje od nezgode 6.4. Zdravstveno osiguranje 6.5. Osiguranje cestovnih vozila – Kasko 6.6. “Laesing” i osiguranje 6.7. “GAP”osiguranje 6.8. Osiguranje transporta – Marine

6.8.1. Osnovna obilježja transportnih osiguranja 6.8.2. Značajke ugovora o transportnom osiguranju 6.8.3. Vrste ugovora o transportnom osiguranju 6.8.4. Trajanje ugovora o transportnom osiguranju 6.8.5. Isprave iz ugovora o transportnom osiguranju 6.8.6. Transportni rizici 6.8.7. Svota osiguranja i vrijednost osiguranih predmeta 6.8.8. Kategorizacija šteta 6.8.9. Postupak u slučaju nastanka štete

6.9. Osiguranje od rizika požara 6.9.1. Opseg pokrića 6.9.2. Ugovaranje osiguranja 6.9.3. Preventiva i upravljanje rizikom požara 6.9.4. Risk management u osiguranju zaliha od rizika požara

6.10 Osiguranje od rizika potresa 6.9.5. Karakteristike potresa kao rizika 6.9.6. Općenito o uvjetima za osiguranje 6.9.7. Pokrivene opasnosti odnosno štete 6.9.8. Definicija jednog štetnog događaja i isklju čenja iz osiguranja 6.9.9. Ograničenje pokrića 6.9.10. Posebne odredbe za osiguranje prekida rada / gubitka prihoda

kao posljedica potresa 6.9.11. Faktori koji utje ću na utvrđivanje premijske stope

6.10. Osiguranje od rizik loma strojeva 6.10.1. Suvremeni tehnički razvoj i potreba za osiguranjem 6.10.2. Osiguranje i pokriće koje se dobiva policom loma strojeva 6.10.3. Risk management i rizik loma strojeva 6.10.4. Ugovaranje osiguranja

6.13. Osiguranje kućanstva 6.14. Paketi osiguranja

6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA ZBOG PREKIDA

POSLOVANJA-ŠOMAŽNO OSIGURANJE 6.15.1. Ugovaranje osiguranja šomaža 6.15.2. Svota osiguranja, bruto dobit i garancijski period 6.15.3. Analiza troškova kao predmeta osiguranja 6.15.4. Utvrđivanje svote osiguranja 6.15.5. Utvrđivanje maksimalnog garancijskog perioda 6.15.6. Podosiguranje 6.15.6. Procedura s štetama

6

6.15.7. Risk management u osiguranju prekida poslovanja Zaklju čak

7 POGLAVLJE ALL RISKS OSIGURANJA

7.1. All risks osiguranja imovine, ARPI (All risks property insurance)

7.1.1. Nastanak all risks osiguranja imovine 7.1.2. Osiguranje multinacionalnih tvrtki 7.1.3. Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje 7.1.4. Aktiviranje pokri ća 7.1.5. Teret dokazivanja štete 7.1.6. Isključenja iz osiguranja 7.1.7. Struktura all risks police osiguranja Dodatak- Primjer ARPI police Zaklju čak

7.2. All risks osiguranje elektronike (Comprehensive electronic insurance) 7.2.1. Područje primjene CEI 7.2.2. Sadržaj pokrića 7.2.3. Analiza izloženosti riziku nastanka štete 7.2.4. Isklju čenja iz osiguranja

Ugovaranje osiguranja elektronike 7.2.5. Pokriće materijalne štete(EEI) 7.2.6. Mjesto osiguranja, i naknada štete 7.2.7. Pokriće za podatke (DIC) 7.2.8. Pokriće za software(SIC) 7.2.9. Pokriće za povećane troškove rada( ICOW) 7.2.10. Pokriće za prekid poslovanja i gubitak dobiti (EEI/BI/LOP) 7.2.11. Terminologija karakteristi čna za osiguranje kompjutera

7.3. Risk management osiguranja građevinstva i montaže, CAR, EAR 7.3.1. Opseg pokrića standardnih uvjeta za osiguranje građevinstva i

montaže 7.3.2. Usporedba standardnih i CAR , EAR uvjeta za osiguranje,

“Extended maintenance” period klauzula 7.3.3. “Cross liability” klauzula 7.3.4. Financiranje projekta izgradnje kao nova vrijednost u osiguranju

(finite risk solution, securitisation,contigent capital solution) Dodatak: Munih Re Contractor all risks uvjeti za osiguranje Klauzule u osiguranju CAR-a Dodatak Upitnici za osiguranje Zaklju čak

7

8 POGLAVLJE KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

8.1. OSNOVE OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI 8.2.1. Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti 8.2.2. Odgovornost kao pojam 8.2.3. Predmet osiguranja 8.2.4. Osigurane opasnosti 8.2.5. Svota osiguranja 8.2.6. Treća osoba u osiguranju 8.2.7. Obveze i prava strana iz ugovora o osiguranju od odgovornosti 8.2.8. Prava i obveze treće osobe u osiguranju

Zaklju čak Značenje pojedinih izraza

8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE

8.2.1. Pravno uporište za naknadu štete s osnova javne(opće) odgovornosti

▪Nepažnja ▪Smetnja ▪Smetanje osobe ▪Objektivna (Striktna) odgovornost

8.2.2. Strukturiranje pokri ća u polici osiguranja od odgovornosti 8.2.3. Strane u ugovoru o osiguranju (Recital clause) 8.2.4. Osigurateljna klauzula (Operative clause) 8.2.5. Čisto imovinska šteta (Economic loss) 8.2.6. Limit obveze (Proviso clause) 8.2.7. Isklju čenja iz osiguranja( Policy exception) 8.3.8. Dodatci polici (Policy endorsment)

Zaključak

8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE NEISPRAVNIH PROIZVODA 8.3.1. Odgovornost za proizvode i zakonska regulative 8.3.2. Što je to odgovornost za proizvode s nedostatkom 8.3.3. Vrste nedostatka na proizvodu

8.3.3.1.1. Neispravnost u dizajnu 8.3.3.1.2. Neispravnost u proizvodnji 8.3.3.1.3. Neispravnost u marketingu

8.3.4. Kada se proizvod može smatrati neispravnim 8.3.5. Striktna odgovornost 8.3.6. Osiguranje od odgovornosti 8.3.7. Isklju čenja iz osiguranja Dodatak: Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom 8.3.8. Proizvodi koji se smatraju proizvodom s nedostatkom

8

8.3.9. Komponente proizvoda 8.3.10. Zgrade i informacije kao proizvodi 8.3.11. Poljoprivredni proizvodi 8.3.12. Proizvodi iz okoliša 8.3.13. Ljudski organi kao proizvodi 8.3.14. Usluge kao proizvodi 8.3.15. Štete pokrivene osiguranjem 8.3.16. Tko može biti odgovoran? 8.3.17. Što oštećeni mora dokazati? 8.3.18. Koristi od objektivne (striktne) odgovornosti

Zaklju čak

8.4. UPRAVLJANJE (RISK MANAGEMENT) RIZIKOM ODGOVORNOSTI ZA NEISPRAVNE PROIZVODE 8.4.1. Product risk management 8.4.2. Risk management sistem 8.4.3. Greške u dizajnu 8.4.4. Greške u proizvodnji 8.4.5. Greške u marketingu(informaciji)

▪Marketinška informacija ▪Tehnička informacija

8.4.6. Transfer rizika odgovornosti za neispravni proizvod ▪Osiguranje ▪Metoda transfera rizika ugovorom ▪Zadržavanje rizika

8.4.7. Povlaćenje neispravnih proizvoda s tržišta (Product recoll) 8.4.8. Osiguranje povlaćenja proizvoda s tržišta (Product recoll

insurance) Zaklju čak

8.5. KLAUZULE U OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI 8.5.1. Losses occurring klauzula 8.5.2. Claims made klauzula

Primjeri primjene iz prakse 8.5.3. Ostale klauzule u osiguranju/reosiguranju od odgovornosti

8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA (Employer liability)

8.6.1. Odgovornost poslodavatelja 8.6.2. Workers compensation sistem 8.6.3. Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu 8.6.4. Razlike u sistemima naknada zaposlenicima 8.6.5. Metode kalkulacije štete i pravo na izbor naknade po jednom od

dva sistema naknade Zaklju čak

8.7. OSIGURANJE OD PROFESIONALNIH ODGOVORNOSTI 8.7.1. Razlike između uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti i

opće ili javne odgovornosti

9

8.7.2. Vrste profesionalnih odgovornosti 8.7.3. Obveznost osiguranja 8.7.4. Odgovornost bolnice 8.7.5. Profesionalna odgovornost liječnika

• Odgovornost primarijusa • Odgovornost liječnika plastičara • Odgovornost anesteziologa • Odgovornost psihijatra

8.7.6. Odgovornost javnih bilježnika

8.8. D & O –ODGOVORNOST DIREKTORA I ČLANOVA UPRAVE 8.8.1 Uvjeti za osiguranje

8.9. OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE 8.9.1. Sadržaj pravne zaštite 8.9.2. Opseg pokrića 8.9.3. Vrste pravne zaštite

8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA O D ODGOVORNOSTI (LOSS MANAGEMENT) 8.11.1. Osnovni modeli organizacije 8.11.2. Problemi u obradi šteta od odgovornosti 8.11.3. Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti 8.11.4. Utvrđivanje pri čuve šteta Dodatak: Organizacijski modeli Zaklju čak

9 POGLAVLJE OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI

9.1. Provalna krađa, razbojstvo, obična krađa 9.2. Različiti oblici osiguranja od rizika kra đe u svijetu 9.3. Pokriće za štete od nečasnih radnji radnika osiguranika 9.4. Kompjutorski kriminal i osiguranje 9.5. Osiguranje od otmica i ucjena (K&R Kidnap and ransom) 9.6. Surety bonds i razlika u odnosu na osiguranje

10 POGLAVLJE

10

NAKNADA ŠTETE

10.1. Temeljni principi utvrđivanja naknade iz osiguranja - Naknada imovinskih šteta - Uzrok štete - Izvid, procjena i likvidacija

10.2. Primjeri utvrđivanja odštete i naknade ovisno od načina ugovorenog osiguranja / Svotno osiguranje,Ugovorena vrijednost,valutna klauzula, prvi rizik. Primjeri obra čuna štete u požaru i lomu strojeva

11 POGLAVLJE REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA

11.1. OSNOVE REOSIGURANJA

11.1.1. Razlozi za reosiguranje 11.1.2. Zaštita kapitala osiguratelja 11.1.3. Financijski aspekt reosiguranja 11.1.4. Podjela poslova reosiguranja 11.1.5. Oblici reosiguranja

11.1.5.1. Ugovorno – Treaty 11.1.5.2. Facultativno

11.1.6. Načini reosiguranja 11.1.6.1. Proporcionalni 11.1.6.2. Neproporcionalni

11.1.7. Međuodnosi kupaca i prodavaoca reosiguranja Zaklju čak

11.1. PML, EML, MPL, FML Funkcija i značenje PML-a u procesu ugovaranja osiguranja 11.1.1. Definicija PML-a 11.1.2. Najčešće pogreške u utvrđivanju PML-a

11.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH FORMI REOSIGURANJA

11.2.1. Proporcionalni ugovori o reosiguranju 11.2.1.1. Prednosti i nedostaci kvotno reosiguranje 11.2.1.2. Prednosti i nedostatci Svotno excedentno

reosiguranje – Surplus treaty 11.2.1.3. Kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor

11.3.1. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju 11.3.2. Vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju

11.3.2.1. Prednosti i nedostatci reosiguranje viška rizika 11.3.2.2. Reosiguranje viška kvote šteta-Stop loss 11.3.2.3. Reosiguranje viška katastrofalnih šteta

11

11.3.3. Metode plasiranja rizika u reosiguranje Zaklju čak

11.4. ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA 11.4.1. Definicija samopridržaja 11.4.2. Optimalni program reosiguranja i samopridržaj 11.4.3. Bitni faktori koji utje ču na odluku o visini samopridržaja 11.4.4. Pragmatičan pristup u određivanju samopridržaja 11.4.5. Ostali faktori koji determiniraju samopridržaj

11.4.5.1. Premijske stope i utvrđivanje njezine visine 11.4.5.2. Cijena reosiguranja 11.4.5.3. Politika investiranja slobodnih sredstava i

reosiguranje 11.4.6. Utjecaj vrste reosiguranja na visinu samopridržaja Zaklju čak

11.5. REOSIGURANJE IMOVINSKIH RIZIKA 11.5.1. Svrha reosiguranja imovinskih rizika 11.5.2. Management rizika preuzetih u osiguranje 11.5.3. Priprema programa reosiguranja imovine 11.5.4. Individualni rizici i reosiguranje 11.5.5. Fakultativno reosiguranje viška šteta 11.5.6. Kvotno reosiguranje imovine 11.5.7. Surplus ugovor o reosiguranju imovine 11.5.8. Pokriće i limit ugovora 11.5.9. Ugovaranje reosiguranja od katastrofalnih šteta Zaklju čak

11.6. RISK MANAGEMENT U REOSIGURANJU (IZBOR OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA) 11.6.1. Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja 11.6.2. Utvrđivanje premije koja se plaća reosiguratelju 11.6.3. Pogled na reosiguranje s pozicije osiguratelja 11.6.4. Koji tip organizacije primjeniti za reosiguranje 11.6.5. Definiranje programa reosiguranja 11.6.6. Vodič za ugovaranje poslova reosiguranja Zaklju čak Dodatak: Riječnik naj češčih termina i izraza u reosiguranju

12 POGLAVLJE POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

12.1. Najvažnije poslovne operacije osiguratelja 12.2. Uvrđivanje premijske stope 12.2.1. Osnovni kriteriji za utvrđivanje premijskih stopa 12.2.2. Glavne metode za utvrđivanje prem. stopa 12.3. Proces ugovaranja osiguranja

12

12.3.1. Osnovni principi za ugovaranje osiguranja 12.3.2. Koraci u ugovaranju osiguranja 12.3.3. Ostali bitni faktori za ugovaranje osiguranja 12.4. Značenje proizvodnje u osiguranju 12.5. Vrste marketinških sistema 12.6. Poslovi utvrđivanja šteta 12.7. Utvrđivanje pri ćuvi u osiguranju imovine i odgovornosti

12.6.1. Pričuve (rezerva) prijenosne premije 12.6.2. Utjecaj pri čuvi prijenosne premije na dobit ili gubitak

osiguratelja 12.6.3. Pričuve (rezerve) šteta

12.6. Reosiguranje 12.7. Začenje investiranje za osiguratelje

Klju čni osigurateljni termini Popis priloga Stvarno kazalo

Literatura

13

Predgovor

Tržište osiguranja u Hrvatskoj je u izrazitom razvoju i s trendom pridruživanja EU neophodno je imati u osiguranju osobe koje znaju taj posao i koji razumiju procese upravljanja rizicima, odnosno proces risk managementa te menagemanta u osiguranju i reosiguranju. S druge strane, tržište osiguranja imovine i uglavnom neživotnih osiguranja o kojima ova knjiga i govori dramatično se promijenilo. Općenito, više nema tarifnog tržišta, već se radi o netarifnom tržištu osiguranja pogotovo kod osiguranja imovine zbog izrazite konkurencije. Ugovaranje osiguranja u takvim uvjetima postaje ozbiljan problem s obzirom na potencijalni damping u osiguranju, a što je još gore potcjenjivanje potencijalnog rizika. Istina je isto tako da, velike tvrtke žele pregovarati o osiguranju i standardne forme polica osiguranja više ne zadovoljavaju ni osiguranike, a ni osiguratelje. Osiguranike više ne zadovoljavaju niti postojeće klauzule i uvjeti za osiguranje i s te strane je još značajnije za obje strane i osiguranike i osiguratelje razumijeti zakonske efekte različitih uvjeta za osiguranje i iskljućenja u policama osiguranja. Naznake idu k tome da istinski korisnici osiguranja žele uvid u svoju izloženost različitim rizicima. Ako će to natjerati ugovorne strane na risk management proces, na suštinsku analizu i reviziju polica osiguranja to će biti korak naprijed za osiguranje imovine i unaprijeđenje struke osiguranja u cijelosti.

Razumijevanje rizika i poznavanje njegovih perfomanci ključno je za donošenje bilo kakve odluke o osiguranju, o preuzimanje rizika u osiguranje i reosiguranje. Poslovi osiguranja pogotovo ugovaranja osiguranja vrlo su usko povezani i s poslovima reosiguranja odnosno s problemima kapaciteta nošenja rizika za osiguratelje, sigurnog poslovanja osiguratelja te zaštite kapitala. Reosiguranje je u postojećim uvjetima za obavljanje poslova osiguranja nastavak procesa osiguranja i zaštite osiguratelja, te postaje sastavni dio posla ugovaranja osiguranja bilo automatizmom ili posebnim ugovaranjem. Ugovaranje osiguranja bez da je zaokružen proces risk managementa i plasmana rizika u reosiguranju vodi u potencijalne gubitke s nesagledivim posljedicama. Samo potpuno razumijevanja rizika i poznavanja struke može garantirati uspješno ugovaranje poslova osiguranja. Ova knjiga prvenstveno promovira prodaju osiguranja putem risk managementa i unaprijeđuje postojeće modele prodaje osiguranja, jasno dajući značaj poznavanju i uvažavanju struke u tim poslovima. Imajući u vidu da je ova knjiga prvenstveno namjenjena onima koji se bave poslovima ugovaranja neživotnih osiguranja, agentima, brokerima, zastupnicima te korisnicima usluga osiguranja koji odlučuju o tome da li nešto osigurati ili ne, prvenstvena mi je namjera bila proširenje spoznaja o različitim aspektima rizika koji se osiguravaju. Vodila me činjenica da razjasnim sve nedoumice s kojima sam osobno susretao u dnevnom obavljanju poslova ugovaranja osiguranja i traženja reosiguranja. Ova je knjiga rezultat mojih iskustava u procesu ugovaranja osiguranja i razumijevanja rizika koje sam preuzimao u osiguranje, svih dvojbi o nečemu što se može desiti, neizvijesnosti u tržišnoj utakmici, jedan pokušaj istraživanja rizika na moj način i način kolega s kojima sam radio. Zbog toga je i osnovni cilj ovog rada da pomogne ljudima koji rade u osiguranju da se snalaze u poslovima ugovaranja osiguranja, reosiguranja i općenito donošenja odluke o osiguranju. S te točke gledišta ova bi knjiga trebala biti korisna za one koji rade u osiguranju i dobar vodić i uvod u svijet rizika za korisnike usluge osiguranja. Moje dugogodišnje iskustvo u prodaji osiguranja bilo kod malih ili velikih osiguranika govori mi da se poslovi osiguranja najbolje ugovaraju kad se

14

korisnika usluge osiguranja uvjeri u izloženost nastanku štete i dovede u situaciju da sam odlučuje o osiguranju, na bazi spoznaja o riziku i svim negativnim posljedicama njegova ostvarenja. Do toga možemo doći isključivo risk managementom, odnosno sistematskim istraživanjem rizika i on je pojam koji se proteže kroz gotovo svako svako poglavlje, uz svaku vrstu osiguranja i reosiguranja. Ono što me posebno motiviralo je istraživanje rizika, odnosno ispitivanje što je sve pojedinim rizikom obuhvaćeno u osiguranju, a što nije. Rizici odgovornosti, građevinstva, montaže, prekida rada, all risks pokrića u svakom su slučaju za mene bili poseban izazov u dnevnom poslovanju. Reosiguranje je samo nastavak započete priče o osiguranju, bez čijeg efekta velika večina poslova osiguranja ne bi mogla biti završena. Namjera mi je svakako bila i ukazati na činjenicu da se prodaja osiguranja ne svodi samo na pregovaranje o premiji osiguranja. Prodaja osiguranja je puno, puno više od toga i toplo se nadam da će čitaoci to shvatiti. Na kraju, želio bi se zahvaliti svim ljudima koji su mi svojim znanjem i savjetima iz prakse osiguranja pomogli u izradi ove knjige; Doc.dr. Marijanu Ćurkoviću autoritetu na području prava i čovjeku koji me motivirao u nastojanjima da ova knjiga uopće ugleda svjetlo dana, dr. Mili Bijeli ću dugogodišnjem dir. sektora za osiguranje imovine i reosiguranja u Generalnoj direkciji u Croatia osiguranja. d.d., Robertu Studeu dir. Croatia Lloyda d.d., te naročito dipl. ing. Šafar Željku iz Croatia osiguranja d.d. Filijala Rijeka na svemu što sam naučio u našem višegodišnjem zajedničkom radu, na pomoći u razmatranju problema procjene i likvidacije šteta, ukazivanja na značaj preventive te dozvole da se koristim njegovim radovima iz područja procjene i likvidacije imovinskih šteta. Zahvaljujem i dr. Nikši Ujeviću na pomoći i pripremi materijala o osiguranju transportnih rizika, kao i prerano premilulom dragom prijatelju i kolegi Zoranu Matasu specijalistu za reosiguranje imovinskih rizika u Croatia Lloydu d.d. Veliku zahvalnost dugujem i kolegama underwriterima s Londonskog tržišta osiguranja i reosiguranja koji su imali ključnu ulogu u mojoj poslovnoj karijeri; J. Winsent Kelly treaty underwriter u QBE Europe, David A.C.Lilley wording menadžer iz Eagle Star-a, Stewart Moxham proportional property underwriter iz Wurtt-a, David Wansbrough managing director iz Ceres-a, Graham Crane underwriting menadžer, Richard Drumond Murray managing director AON London, Ian Bethiun AON, Draženko Gruber AON, John Forder i Roger J Westu iz Heath Lambert Grup iz Londona koji su mi nesebično dali ogromnu količinu literature iz područja osiguranja i reosiguranja te svim drugima s kojima sam imao poslovne kontakte. Toplo se zahvaljujem i kolegici Sabini Risek na mnogobrojnim prijevodima koje je učinila tijekom našeg zajedničkog rada i koji su našli svoje mjesto u ovom radu te Martini Tokić na pomoći u svladavanju informatičkih problema kojih doista nije bilo malo. Na moju konačnu predodređenost k risk managmentu u funkciji prodaje osiguranja i preventive veliku zahvalnost dugujem i kolegama g. Gerhard Ebbneru dir. Risk Consulta te g. Heimo Gruberu, kolegama iz Austrije, specijalizirane kuće za ocjenu i procjenu različitih imovinskih rizika, kolegi Werner Deshamsu property underwriteru iz Munich Re-a, te nebrojenim drugim s kojima sam radio proteklih 26 godina u osiguranju i reosiguranju. Konačno, ne mogu zaboraviti ni ulogu moje obitelji koja je posljednje dvije godine živjela s ovom knjigom, na strpljenju za sve godine odvojenog života, mojih poslovnih putovanja, izgubljenih vikenda u radu te nesebične podrške i ohrabrenja. Autor Klobučar Drago

15

KRATICE OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj HUO - Hrvatski ured za osiguranje EML - Najveća procjenjena šteta PML - Najveća vjerojatna šteta FML – Najveća predvidiva šteta MPL – Najveća moguča šteta EEI - Osiguranje elektroničke opreme ICOW- Osiguranje povečanih troškova rada uz EEI SIC - Osiguranje software-a DIC – Osiguranje podataka na kompjuteru CEI - Sveobuhvatno osiguranje elektronike CAR - All risks osiguranje građevinstva EAR - All risks osiguranje montaže ARPI - All risks osiguranje imovine EEI/BI/LOP- Osiguranje gubitka prihoda kod elektron ike PD/BI – Osiguranje materijalne štete i prekida rada UGL – Vodič za ugovaranje osiguranja BSE – Bovine spongioformna encefalopatia - kravlje ludilo GAP - Razlika FLEXA- Požar, grom, eksplozija , pad zračne letjelice TÜV – Njemačko državno tijelo za tehničke inspekcije DÜV – Njemačko državno tijelo za kontrolu kotlova D&O – Uvjeti za osiguranje od odgovornosti direktora i članova uprava EU – Europska unija WTO – Svjetska trgovinska organizacija EFTA- Europsko udruženje slobodne trgovine PRM – Product risk management-Upravljanje rizikom od proizvoda W.C.S. - Workers compensation system-Sistem radničkih naknada W.C.I. – Workers compensation insurance-Osiguranje radničkih nakanada IBNR – Included but not reported – štete koje su se dogodile a nisu

prijavljene IBNER - Included but not enough reported-štete koje su se dogodile a nisu

dovoljno prijavljene RSI - Repetitive strain injuries USA - United states of America- SAD-Sjedinjene države Amerike UK – United kingdom-Velika Britanija AIA – Američko udruženje osiguratelja ABI – Britansko udruženje osiguratelja

16

1 Poglavlje RIZIK U DRUŠTVU

Značenje rizika, vjerojatnost nastanka štete, opasnost i hazard Osnovne kategorije rizika

Čisti i spekulativni rizici ¸

Osnovni i posebni rizici Imovinski rizici

Emerging rizici

Rizik kao teret za društva Glavni oblici upravljanja rizikom

Ključni osigurateljni termini

17

“ Kada preuzimamo rizik na sebe mi se u stvari kladimo na jedan iznos koji će rezultirati iz odluke koju smo donjeli, a da u stvari nismo sigurni kakav će to iznos biti” 1 Iz ove predivne definicije rizika Peter L.Bernsteina možemo razumijeti svu suštinu rizika i njegovo značenje za pojedinca ili društvo. Možemo uštedjeti ili dobiti ukoliko se ništa ne dogodi, a možemo isto tako jako puno toga izgubiti, a da ne znamo koliko će to biti ovisno od toga kakav smo to rizik preuzeli.

Rizik kao opasnost nastanka događaja koji može imati neželjene posljedice uvijek je bio prisutan u društvu. Ti događaji su dakle bili i jesu budući, neizvjesni, neovisni od volje ljudi, i uvijek su izazivali zabrinutost društva i pojedinca. U prošlosti su to bile samo razne prirodne opasnosti, okruženje samo za sebe, da bi s razvojem društva i tehnologije opasnosti postale sofisticiranije, pritajenije i nepredvidljivije kako za pojedinca tako iza društvo u cjelini. Tragični događaji danas mogu uzrokovati veliku financijsku nesigurnost i izrazite duševne boli za pojedinca i one koji ostaju iza njega. Sama spoznaja o riziku ljude je tjerala na poduzimanje odgovarajućih mjera radi smanjenja ili ublažavanja posljedica ostvarenja rizika i to su ujedno i prvi početci upravljanja rizicima ili risk managementa. Pri tome moramo imati na umu da risk management i management u osiguranju nisu isti pojmovi.

1.1. ZNAČENJE RIZIKA

Ne postoji jedinstvena definicija rizika. Ekonomisti, znanstvenici, teoretičari rizika, statističari i aktuari svaki za sebe imaju svoj vlastiti koncept rizika. Tradicionalno je bio definiran u uvjetima neizvijesnosti. Baziran na tom konceptu rizik je definiran kao “neizvjesnost nastanka štete” 2. Na primjer, rizik da nastradate u automobilskoj nesreći je prisutan jer je prisutna i neizvjesnost. I rizik da padnete na ispitu je prisutan jer je prisutna i neizvjesnost po pitanju znanja koje ste dobili. Iako je rizik definiran kao neizvjesnost zaposleni u industriji osiguranja vrlo često termin rizika poistovjećuju s terminom imovina ili život kako bi se identificirao rizik koji se osigurava. Tako, u industriji osiguranja uobičajeno je čuti izraze kao”ovaj je vožač slab rizik” ili “ ova je zgrada neprihvatljiv rizik”. Konačno, kako je rizik definiran kao neizvjesnost neki autori rade razliku između objektivnog i subjektivnog rizika.

Objektivan rizik

Objektivan rizik je definiran kao relativno odstupanje od očekivane štete.Na

primjer, ako osiguratelj imovine ima osiguranih 10.000 kuća kroz dulji vremenski period, prosječno 1% ili 100 kuća izgori svake godine. Ipak vrlo rijetko se desi da točno 100 kuća izgovri svake godine.Nekad to može biti 90 dok u nekim godinama to može biti 110. Na taj način imamo varijaciju 10 kuća od očekivanih 100 ili varijaciju od 10 %. Ovo relativno odstupanje od očekivanog broja šteta je poznato kao objektivan rizik.Objektivan rizik se smanjuje kako se povećava broj osiguranih rizika, odnosno on varira obrnuto 1 Bernstain Petar L. , Against the gods , Remarkable story of risk. New York : John Wiley & son, Inc., 1996. p. 11 2 Op.cit., p.16

18

proporcionalno sa drugim korijenom slučajeva koji se promatraju. U našem prijašnjem primjeru, 10.000 kuća je bilo osigurano, i objektivan je rizik bio 10/100 ili 10%. Sada pretpostavimo da je bilo osigurano 1 milion kuća. Očekivani broj kuća koje će izgorjeti je sada 10.000, ali odstupanje od od stvarne štete je samo 100. Objektivan je rizik sada 100/10.000 ili 1%.Tako se drugi korijen broja kuća povećava sa 100 u prvom primjeru na 1000 u drugom primjeru (deset puta), i objektivan se rizik smanjuje na jednu desetinu prijašnje veličine. Objektivan rizik može biti statistički mjerljiv s mjerama disperzije, kao što je standardno odstupanje ili koeficijent varijacije. S obzirom da objektivan rizik može biti mjerljiv, posebno je koristan koncept za osiguratelja ili korporacijskog risk menadžera. Kako broj jedinica izloženosti riziku raste osiguratelj može predvidjeti buduće štete točnije jer se može pozvati na zakon velikih brojeva. Po zakonu velih brojeva proizlazi da što se broj jedinica izloženih riziku povećava, to će točnija biti procjena mogućeg broje šteta. Na primjer, ako se broj promatranih kuća povećava, veći je stupanj točnosti u predviđanju postotka kuća koje će izgorjeti.

Subjektivan rizik

Subjektivan je rizik definiran kao neizvijesnost bazirana na osobnoj percepciji rizika od strane pojedinca. Na primjer, kupac koji je popio previše pića u baru može se pokušati odvesti kući s autom. Vožač je u svakom slučaju nesiguran da li će doći kući sigurno bez da bude zaustavljen od strane policije zbog vožnje u pijanom stanju. Utjecaj subjektivnog rizika varira ovisno od pojedinca do pojedinca. Dvije osobe u istoj situaciji mogu imati različitu percepciju rizika, usljed čega je i njihovo ponašanje može biti različito. Visoko subjektivna percepcija rizika često rezultira u konzervativnom i opreznom ponašanju, odnosno niska subjektivan percepcija rizika pojedinca može rezultirati manje konzervativnim i manje opreznim ponašanjem.

1.2.VJEROJATNOST NASTANKA ŠTETE

Vjerojatnost nastanka štete je vrlo usko povezana s konceptom rizika i definirana je kao mogućnost da će se štetni događaj dogoditi. Kao i rizik ima subjektivni i objektivni aspekt.

Objektivna vjerojatnost nastanka štete Objektivna vjerojatnost odnosi se na relativno dugotrajnu učestalost jednog

događaja baziranog na pretpostavci neograničenog broja promatranja nejednakih uvjeta. Objektivna vjerojatnost može biti određena na dva načina. Prvo ona može biti određena odbijanjem zaključaka. Ova je vjerojatnos nazvana “prijašnja vjerojatnost”. Na primjer vjerojatnost da ćemo na kovanici novca dobiti glavu, ne pismo je ½ jer postoje samo dvije strane kovanice, a samo je jedna strana glava. Isto tako vrteći kocku vjerojatnost da će se ona okrenuti na šest je 1/6 jer postoji šest strana kocke, a samo jedna strana ima šest točki.

Subjektivna vjerojatnost

19

Subjektivna vjerojatnost je individualna osobna procjena vjerojatnosti nastanka štetnog događaja. Subjektivna vjerojatnost ne mora koincidirati sa objektivnom vjerojatnošću. Na primjer, ljudi koji kupuju tiket lutrije i igraju na datume svog rođenja mogu vjerovati da je to njihov sretan dan i precjeniti malu šansu za dobitkom. Različiti faktori mogu utjecati na subjektivnu vjerojatnost, uključujući godine rođenja, spol, inteligencija, obrazovanje pa čak i upotreba alkohola. Isto tako osobna procjena štete može se razlikovati od objektivne vjerojatnosti jer može postojati razlike u percepciji vjerojatnosti. Na primjer, ako pretpostavimo da su na slot aparatu u kasinu potrebna tri limuna kao dobitna kombinacija, osoba koja igra na tom aparatu može pretpostaviti da je vjerojatnost dobitka prilično visoka.. Međutim, ako je na svakom kolutu 10 simbola, a na svakom od njih je samo jedan limun objektivna vjerojatnost dobivanja “jack pota“ je vrlo mala. Pretpostavljajući da se svaki kolut vrti za sebe neovisno od druga dva, vjerojatnost da će se sva tri koluta vrtjeti simultano i pokazati tri limuna je produkt njihovih individualnih vjerojatnosti odnosno ona je ( 1/10 x 1/10 x1/10 = 1/1000). Ova spoznaja je prednost za vlasnike casina koji znaju da večina igrača na sreću nema statističko znanje i da zbog toga precjenjuju objektivnu vjerojatnost dobivanja.

Vjerojatnost nastanka štete razlikuje se od rizika

Vjerojatnost nastanka štete treba razlikovati od objektivnog rizika. Vjerojatnost nastanka štete je vjerojatnost da će se neki događaj dogoditi. Objektivan rizik je relativno odstupanje stvarne štete od očekivane štete. Na primjer, pretpostavimo da osiguratelj imovine ima osiguranih 10.000 kuća u Zagrebu i 10.000 osiguranih kuća u Splitu i da je vjerojatnost nastanka štete 1%. Na taj bi način u svakom gradu godišnje izgorjelo 100 kuća. Međutim, ako godišnje odstupanje u štetama ima raspon od 75 do 125 u Splitu, a samo od 90 do 110 u Zagrebu objektivni je rizik veći u Splitu iako je vjerojatnost nastanka štete ista u oba grada.

Opasnost

Opasnost je definirana kao uzrok štete. Ako kuća izgori zbog vatre, uzrok štete je vatra. Ako je naš auto oštećen u sudaru sa drugim autom sudar je opasnost ili uzrok štete. Neke zajedničke opasnosti koje uzrokuju imovinske štete ili gubitke uključuju požar, udar groma, oluju, tuču, potres, krađu i razbojstvo.

Hazard

Hazard je stanje, uvjet ili ponašanje koje stvara ili povećava vjerojatnost

nastanka štete.Postoje tri vrste hazarda:

• Fizički hazard • Moralni hazard • Morale hazard

20

Fizički hazard je fizičko stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Primjer fizičkog hazarda je zaleđena cesta koja povećava vjerojatnost nastanka automobilske nezgode, neispravne električne instalacije koje povećavaju nastanak požara i neispravna brava na vratima koja povećava rizik provale.

Moralni hazard je nečasna radnja ili postupanje pojedinca koja povećava učestalost i ozbiljnost štete.Primjere moralnog hazarda nalazimo u namjernom izazivanju nezgoda kako bi se došlo do naknade iz osiguranja, prevarama u osiguranju, neopravdanim zahtjevima za naknadu štete itd. Moralni hazard je prisutan u svim vrstama osiguranja i veoma ga je teško kontrolirati. Nemoralni pojedinci rukovode se krilaticom da “osiguratelji imaju dovoljno novaca” što nije u redu jer osiguratelji ubiru premiju od drugih osiguranika, a zbog takvih pojedinaca prisutan je rast premije osiguranja za sve osiguranike. Osiguratelji se protiv takvog ponašanja bore na način da pažljivije ugovaraju osiguranje, odbitnim franšizama, isključenjima i klauzulama na polici osiguranja.

Morale hazard se odnosi na nepažljive osiguranike i one koji su indiferentni u odnosu na štete koje im se dešavaju bez obzira koliko učestale i velike one bile.

1.3. Razlike između čistog i špekulativnog rizika

Čist se rizik definira kao situacija u kojoj postoje samo dvije mogućnosti i to da se šteta dogodi ili da se ne dogodi. Primjeri čistog rizika su štete na imovini od požara, oluje, poplave, potresa, nezgode na radnom mjestu, izrazito visoki troškovi lječenja, smrt itd.

Špekulativni rizik je definiran kao situacija u kojoj je moguće ostvarenje profita ili gubitka. Ako recimo kupujete 100 dionica na burzi možete profitirati ukoliko vrijednost dionica poraste ili gubite ukoliko vrijednost dionica padne. Drugi primjeri spekulativnog rizika su recimo klađenje, investiranje u nekretnine ili ulazak u određeni posao koji može rezultirati ili dobitkom ili gubitkom.Vrlo je važno razlikovati čisti od spekulativnog rizika zbog tri razloga. Prvo, osiguratelji osiguravaju samo čisti rizik jer se spekulativni rizici promatraju kao neosigurljivi. Drugo, Zakon velikih brojeva može se puno lakše primjeniti na čisti rizik nego na spekulativni kako bi predvidjeli buduće štetne događaje.Jedini izuzetak su igre na sreću (igraonice) gdje operateri casina mogu primjeniti Zakon velikih brojeva na najefikasniji mogući način.Konačno, i društvo za sebe može imati koristi od spekulativnog rizika makar se dogodila šteta, ali može biti i oštećeno ukoliko se ostvari prisutnost neosiguranog čistog rizika i nastane šteta.

1.4. Osnovne kategorije rizika

Rizik može biti kategoriziran u nekoliko različitih kategorija:

• Čisti i špekulativni rizici • Osnovni i posebni rizici • Emerging risks – katastrofalni rizici

Osnovni i posebni rizici

21

Osnovni rizici ili fundamentalni rizici su oni rizici koji su izrazito opasni za ekonomiju pojedinog društva, za veliki broj ljudi ili grupa ljudi u smislu da su ugroženi njihovi životi ili zdravlje. Primjer za to su različite prirodne opasnosti kao polave, požari, tornada, potresi koji izazivaju posebno velike financijske štete kao i gubitak života. Fundamentalni rizici jednako pogađaju pojedince i gospodarske subjekte.

Posebni ili pojedinačni rizici su oni koji utječu samo na jednog pojedinca, a ne na cijelu zajednicu. Razlikovanje ovih vrsta rizika je potrebno iz razloga jer je u upravljanje osnovnim rizicima ukljućena i država sa svojim programima za izvanredne situacije. Socijalno osiguranje i državni poticaji ili pomoć za elementarne nepogode i izvanredne situacije najčešći su instrumenti osiguranja od osnovnih rizika jer osiguranjem najveći dio fundamentalnih rizika nije pokriven. Na primjer, rizik nezaposlenosti općenito nije osigurljiv, ali može biti osiguran državnim sredstvima, kompenzacijskim programom za nezaposlene ovisno od ekonomske snage pojedine države. Rizik poplave, kao fundamentalni rizik naprotiv može se osigurati od strane osiguratelja i državnim kompenzacijskim sredstvima.

1.5. Vrste čistog rizika Glavni tipovi čistog rizika koji mogu stvoriti veliku financijsku nesigurnost ukljućuju osobne rizike, imovinske rizike u širem smislu i rizike odgovornosti.

Osobni čisti rizici

Osobni rizici su oni koji imaju direktan utjecaj na pojedinca; oni uključuju rizike potpunog gubitka prihoda i imovine, a postoji nekoliko vrste osobnih rizika:

• Rizik prijevremene smrti • Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini • Rizik bolesti • Rizik nezaposlenosti • Imovinski osobni rizici • Rizik odgovornosti

Rizik prijevremene smrti se prema Reidi3definira kao prijevremena smrt glave

porodice s neispunjenim financijskim obvezama. Ove financijske obveze ukljućuju neotplaćene kreditne obveze, troškove pomoći preostalim članovima familije te troškove školovanja djece. Ako preostali članovi familije nemaju druge izvore prihoda ili imaju nedovoljno sredstava da zamijene prihode preminulog člana oni ostaju u financijski nesigurnoj situaciji. Prijevremena smrt može izazvati financijske probleme jedino ako je preminuli član imao druge osobe na uzdržavanju ili ako je za sobom ostavio neispunjene financijske obveze. Postoje četri vrste troška koji rezultiraju iz prijevremene smrti glave porodice. Prvo život glave porodice i njegova vrijednost su izgubljeni zauvijek. Vrijednost ljudskog života je definirana kao sadašnja vrijednost budućih primanja

3 G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman inc.Masachuseths, 1999 p.16.

22

preminulog koja bi ostala preostalim članovima familije da on nije preminuo. Ova šteta može biti značajna; i prema nekim mjerilima stvarna ili sadašnja vrijednost ljudskog života mjeri se u prihodima koji bi oni u pretpostavljenom životnom vijeku ostvarili Američki standardi u principu prelaze svotu od $ 500.000 iako je i to upitna maksimalna veličina. Drugo, dodatni troškovi vide se kroz troškove pogreba pokojnika neosiguranih medicinskih usluga, troškovi imovinskih raspravnih troškova te poreza. Treće, zbog nedovoljnih prihoda neke će porodice promijeniti standarde u svom životu. Konačno u sagledavanju rizika prerane smrti svaki bi pojedinac trebao ukalkulirati i određene neekonomske troškove kao emocionalnu povrijeđenost, patnju i gubitak, troškove savjetodavca i životnog vođu djece.

Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini je glavni rizik povezan s ljudima starije dobi. Velika večina ljudi u Hrvatskoj odlazi u mirovinu prije 65 godine starosti. Ako nemaju dovoljno financijskih sredstava na koje se mogu osloniti, ili nemaju drugih financijskih prihoda kao socijalno osiguranje, privatnu penziju (II i III mirovinski stup) za cijelo vrijeme mirovine oni će biti financijski nesigurni.

Rizik lošeg zdravlja je drugi važan osobni rizik. Ovaj rizik u sebi uključuje

plaćanje izrazito velikih medicinskih računa i gubitak zarađenih prihoda. Pretpostavka je da će ovaj rizik u Hrvatskoj tek sada dobiti na važnosti. Reforma našeg zdravstvenog sustava sve će više aktualizirati ovaj problem, jer svaka reforma traži sve više izdvajanja za zdravstvene potrebe iz vlastitih izvora sredstava pogotovo složenijih operativnih zahvata nedostupnih lijekova na našem tržištu, smještaj u adekvatnim medicinskim ustanovama itd. Na primjer, danas su troškovi otvorene operacije na srcu u Americi veći od $ 75.000, transplatacija srca prelazi cijenu od $200.000, i troškovi saniranja posljedica teških tjelesnih povreda iz saobračajne nezgode zahtjevaju vrlo često nekoliko većih operativnih zahvata, moguće plastićne operacije koji s potrebnim vremenom rehabilitacije prelaze $ 250.000. Da se i Hrvatska postepeno približava praksi financiranja zdravstvenog sustava kao na zapadu postajemo svijesni iz dana u dan , a s ulaskom u EU vjerojatno ćemo prihvatiti i njezine modele financiranja medicinskih usluga. Biti bolestan postat će luksus koji će se vrlo skupo plaćati unatoć zdravstvenog osiguranja kojeg će manje više svi imati. Posebno se istiće rizik nemogućnosti pojedinih osoba da plate visoke cijene medicinskih usluga, kao uzrok osobnog bankrota. Vrlo mnogo radnika često razmišlja o financijskim posljedicama dugotrajne nesposobnosti za rad. Vjerojatnost da postanemo nesposobni za rad prije 65 godine života puno je veća nego što se uobičajeno misli posebno u mlađih osoba. Gubitak prihoda za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u trajanju većem od 90 dana prije dobi od 65 godina je 54% 4. Iako osobe koje su na bolovanju imaju primanja za vrijeme trajanja bolovanja ona su puno manja i ukoliko nema adekvatnog sistema osiguranja posljedice su vrlo ozbiljne.

Rizik nezaposlenosti je treća velika prijetnja za financijsku sigurnost svakog pojedinca. Do nezaposlenosti dolazi zbog ciklusa poslovanja, tehničkih i strukturalnih promjena u ekonomiji, privatizaciji, sezonskim faktorima i nesređenosti tržišta rada.

4 Edvard E.Graves, ed.McGill,s Life Insurance (Bryn Mawr,PA;The American College, 1994), Table 7-2,p.141.

23

Nezaposlenost je kao rizik izrazito prisutan u Hrvatskoj, što zbog strukturalnih i sistemskih promjena u ekonomiji, a što zbog privatizacije na “hrvatski način”. Stopa nezaposlenosti početkom 2006 god iznosila je 16,7% ili 312.000 nezaposlenih. Gledajući razloge nezaposlenosti financijska se nesigurnost manifestira na tri načina. Prvo, zaposlenici gube svoje prihode. Iako oni možda imaju rezerve za takve situacije oni će biti financijski nesigurni. Drugo, zbog ekonomskih razloga oni će biti u mogućnosti raditi samo povremeno i ako takvo stanje potraje dulje, svi izvori sredstava s vremenom će se iscrpjeti.

Imovinski rizici

Svi koji posjeduju neku imovinu bilo pokretnu ili nepokretnu izloženi su riziku da njihova imovina bude oštećena ili uništena iz mnogih uzroka. Nekretnine i osobna imovina mogu biti oštećeni ili uništeni zbog vatre, oluje, udara groma, poplave i mnogih drugih uzroka. Postoje dvije glavne vrste šteta na imovini povezane s uništenjem i nestankom imovine; direktna šteta i indirektna ili posljedi čna šteta.

Direktna šteta je definirana kao financijski gubitak koji rezultira iz fizičkog oštećenja, uništenja ili nestanka imovine. Na primjer ako posjedujete kuću ili malu tvornicu za priozvodnju namještaja koja je oštećena vatrom to se smatra direktnom štetom.

Indirektna šteta ili posljedična šteta je financijska šteta ili gubitak koja rezultira indirektno iz nastanka direktne štete na imovini i vrlo često zna biti veća od direktne štete pogotovo u gospodarstvu.Na taj način mali pogon za proizvodnju namještaja osim fizičke štete na imovini imao bi i gubitak prihoda za cijelo vrijeme obnove pogona i dovođenja u prvobitno stanje (prekid poslovanja). Drugi primjeri posljedične štete su gubitak rente, gubitak upotrebe nekretnine, i gubitak tržišta za proizvođače ili trgovce. Extra troškovi su druga vrsta indirektne ili posljedične štete. Na primjer ako ste vlasnik štamparije novina, banke ili mljekare, ako se desi šteta vi morate i dalje raditi bez obzira na troškove jer ste u situaciji da izgubite svoje kupce zbog konkurencije. Vi morate organizirate djelatnost na alternativnim lokacijama dok se ne izvrši obnova na uništenoj imovini, a što će izazvati dodatne troškove.

Rizk odgovornosti

Rizici odgovornosti su druga važna vrsta čistih rizika s skojim se suočavaju osobe i tvrtke. Prema našem zakonodavstvu, posebno ZOO-u i osobe i tvrtke se mogu smatrati odgovornim ukoliko učine nešto trećim osobama, što može rezultirati njihovom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem njihove imovine. Sudskom presudom možete se naći u obvezi po kojoj vi morate trećoj osobi isplatiti naknadu za nanesenu štetu na imovini ili osobama Hrvatska sve više postaje pravna država gdje se ljudi spore zbog raznoraznih povreda njihovih prava bilo prilikom obavljanja poslovne djelatnosti ili privatnom životu i široko je rasprostranjeno mišljenje da jedino sudskom tužbom mogu ostvariti svoja prava na odgovarajući način. Kao rezultat takvog mišljenja u Hrvatskoj je trenutačno 1.800.000 nerješenih sudskih sporova raznih vrsta.Vozač motornog vozila smatra se zakonski odgovornim za nepažljivu vožnju; oni koji upravljaju manjim brodicama i čamcima isto

24

se tako s iste osnove smatraju se odgovornim i mogu biti tuženi zbog izazivanja povreda ljudi na brodici, sudarima s drugom brodico, plivačima i skijašima na vodi. U privatnom životu možemo biti tuženi zbog odgovornosti u svojstvu privatne osobe odnosno za štete prema trećim osobama iz osnove posjedovanja nekretnina, stanova, držanja kućnih ljubimaca razne vrste, zbog odgovornosti članova uže obitelji (djece) te raznih drugih situacija u svakodnevnom životu.

Proizvođači raznih proizvoda isto su tako odgovorni i mogu biti tuženi zbog prodaje i distribucije proizvoda s nedostatkom koji izazivaju štete na stvarima trećih osoba ili izazivaju povrede tijela ili zdravlja osoba koje ih koriste, kupaca. Razne vrste profesionalnih djelatnosti izloženi su tužbama i enormnim odštetnim zahtjevima zbog posljedica svoje djelatnosti odnosno profesionalnih propusta (lječnici, stomatolozi, veterinari, odvjetnici, arhitekti, računovođe, projektanti, razni savjetnici, posrednici u osiguranju i druge profesije). Rizici odgovornosti su od velike važnosti iz nekoliko razloga.

Prvo, ovdje nema gornjeg limita što se tiče iznosa štete. Svatko može biti suđen za bilo koji iznos. Na primjer, ako vaš automobil ima vrijednost €10.000 maksimalna šteta na vozilu može biti u tom iznosu, ali ako ste uzročnik štete čije su posljedice višestruke tjelesne povrde učesnika i vaša svota pokrića nije dovoljna, možete biti tuženi za iznose iznad limita pokrića od strane osoba koje su pretrpjele povredu.

Drugo, pravo na naknadu štete trećoj osobi može biti ostvareno na vašim tekućim prihodima ili drugoj stvarnoj imovini prisilnim putem, temeljem presude suda. Konačno ne smiju biti zanemareni ni troškovi obrane od neopravdanih ili prekomjernih odštetnih zahtjeva koji mogu biti veći ponekad i od same naknade kao u slučajevima D&O osiguranja. Više o samom riziku odgovornosti i njegovoj specifičnosti možete vidjeti u VII Poglavlju.

1.6. Emerging rizici – samo glasina ili nešto čega moramo biti svijesni da bi se moglo ostvariti

Rizici kojima smo okruženi podložni su stalnim promjenama, najviše zbog utjecaja

nas samih, novih tehnologija, razvoja pravnog sustava, klimatskih promjena itd. Prema studijama od strane OECD5-a nastanak ovih rizika uvjetovan je zbog;

o Povečane mobilnosti i kompleksnosti o Povećanog stupnja koncentracije svih resursa o Promjenjivosti i nesigurnosti o Prebacivanja odgovornosti o Značaja percepcije rizika

Zaključci i preporuke ovog tijela za sve one koji upravljaju rizicima su;

o Promijeniti i prilagoditi novi pristup u risk manag ementu o Razviti sinergiju između javnog i privatnog sektora

5 Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj- U 2003 OECD je objavio studiju nazvanu”Emerging risks u 21 stoljeću. U predgovora generalnog tajnika dala se isčitati glavna tema:” veliki raspon kastastrofa u posljednjih nekoliko godina kao što su teroristički napad od 11 rujna ukazali su upraviteljima OECD-a da shvate da se nešto događa!....“.

25

o Informirati i uklju čiti dioni čare i javnost u ovu problematiku o Ojačati međunarodnu suradnju o Bolje iskoristiti tehnološke mogućnosti i ohrabriti istraživanja

Za emerging rizike je karakteristično da oni postoje i imaju potencijal nastanka

velikih šteta, ali s tradicionalnim metodama oni se ne mogu predvidjeti niti procjeniti. Može se samo zaključiti da bi mogli biti katastrofalni. To su novi rizici koji su u procesu nastanka i zato su slabo razumljivi, ali očekuje se da će njihov značaj porasti. Za razliku od ostalih rizika oni nemaju proteklu štetovnu statistiku ili povijest koja može biti korištena za procjenu vjerojatnosti i nastanka očekivanih šteta. Problem je u tome što su emerging rizici već u knjigama (portfelju) osiguratelja unatoč tome što osiguratelji razumiju njihov potencijal u cijelosti. Zahvaljujući svojoj prirodi oni su prije svega katastrofalni rizici ili akumulacioni rizici. Kroz povijest ljudski je rod bio pogođen mnogim katastrofama kao udari meteora, srednjevjekovna kuga, ratovi, ali niti jedna od tih opasnosti nije bila osigurljiva. Za industriju osiguranja „majka“ emerging rizika je bila azbestoza koja i danas vuće svoje posljedice, iako je kao opasnost isključena u gotovo svakoj polici osiguranja od odgovornosti. Osiguratelji se sada pitaju koja će od osiguranih opasnosti imati sličan utjecaj na fondove osiguratelja i reosiguratelja. Različite opasnosti prisutne u okolini i društvu, a predmet su osiguranju i koje imaju sve karakteristike rizika azbestoze mogle bi biti opasnosti od;

o Otrovnih materijala o Elektromagnetska radijacija o Povreda propisa za pohranu podataka o Povreda trgovačkih i ekonomskih sankcija o Stres na radnom mjestu

Ove opasnosti već imaju sve karakteristike emerging rizika i predmet su naučnih istraživanja u pogledu njihova utjecaja na ljude i okolinu. Osnovne karakteristike emerging rizika su; opasnost koja mora biti nekome poznata, ali ne nužno i industriji osiguranja. Mora postojati dovoljno objekata izloženih nastupu štetnog događaja, a u konačnici to može biti i njih nekoliko, dovoljno velikih gdje se šteta ne može izbjeći kada rizik konačno postane razumljiv i raspoznat u industriji osiguranja, kako bi s njim upravljali na uobičajeni način. Uz gore spomenute, danas se kao emerging rizici raspoznaju slijedeće opasnosti;

o Genetički modificirana hrana o Nanotehnologija o Brza hrana o Alkohol (odgovornost prodavatelja – zdravstveni rizik) o Terorizam o Profesionalni propusti liječnika o Transplantanti (korištenje životinjskih organa kao ljudskih) o Pasivno pušenje o Globalno zatopljenje(odgovornost za klimatske promjene) o Vulkanizmi o Krađe identiteta o Utjecaj medija ( agresivne video igre/filmovi) o ---------?

26

Postavlja se pitanje kako se nositi s nepoznatim rizicima odnosno što industrija osiguranja može učiniti kako bi raspoznala potencijal rizika koji spavaju u masi nepoznatih rizika. Rizik prvo istražuju znastvenici, a tek nakon toga se uključuje industrija osiguranja. Zajednički se istražuju mogućnosti za rješenje problema izloženosti unaprijed.

Karakteristike rizika Postoje tri ključna elementa rizika:

opasnost objekt interakcija

Vrlo jednostavan prikaz, ali koristan, jer pokazuje sistematski pristup analizi rizika

i njegovog utjecaja. Slijedom gore navedenog koncepta svaki rizik sistem može biti reduciran na ova tri elementa. To će nam najviše pomoći u savladavanju kompleksnih problema rizika i problema izloženosti mogućim štetama. Isti koncept možemo postaviti i u analizi emerging rizika bez obzira da li se radi o riziku azbestoze, vulkanizmima ili ludih krava (BSE-u).

1.7. Društveno značenje rizika

Opasnost rizika rezultira neželjenim socijalnim i ekonomskim efektom na svaku

društvenu zajednicu i upravo je zbog tih efekata risk management važan mehanizam za rješavanje tih problema. Prepoznavanje rizika je od ključne važnosti, kao što je u medicini dijagnoza ključna za poduzimanje bilo kakvih mjera za liječenje bolesti, jer teret rizika se u društvu manifestira kroz iznenadno:

• Povećanju fondova za krizne situacije • Povećava se briga i strah • Društvo je uskraćeno za određene robe i usluge

Veći fondovi za krizne situacije

Svaka pametna država, zajednica, tvrtka, a pogotovo pojedinac ima posebno

osnovane fondove za izvanredne situacije različitih, ali predvidljivih prijetnji ili rizika.U nedostatku osiguranja, poslovne tvrtke moraju povećati fondove za krizne situacije kako bi mogle nadoknaditi neočekivane gubitke. Ako posjedujemo kuću vrijednu € 100.000 i želite akumulirati sredstva u fond za popravak i obnovu kuće za situaciju da kuća bude oštećena zbog požara, vjetra ili neke druge opasnosti, bez osiguranja, morat ćemo akumulirati određeni iznos svake godine. Unatoč tome, iznenadna šteta, može nas staviti u situaciju kada još nismo akumulirali dovoljno sredstva za takvu situaciju i da ušteđena sredstva nisu dovoljna za dovođenja kuće u prvobitno stanje. U bilo kojem događaju, što

27

je veći iznos koji moramo spremiti za takve situacije, to više moramo štedjeti na tekućim sredstvima, što opet smanjuje standard življenja.

Gubitak određenih roba i usluga

Zbog izloženosti riziku odgovornosti pogotovo proizvoda s nedostatkom mnogi proizvođaći zbog mogućih tužbi iz korištenja takvih proizvoda prestali su s proizvodnjom istih. Na primjer oko 250 proizvođaća prestalo je proizvoditi dječje injekcije; danas postoji samo nekoliko proizvođaća takvih injekcija. Neke tvrtke prestale su proizvoditi određene proizvode kao što su recimo proizvodi od azbesta, nogometne zaštitne kacige, silikonski gel, implantanti za prsa itd.

Briga i strah

To je još jedna karakteristika situacija u kojima je prisutan rizik. Mnogobrojne situacije mogu ilustrirati mentalni stres i strah uzrokovan rizikom. Roditelji mogu biti zabrinuti za sina tinejdzera ili kćer koji odlaze na skijanje usred snježne oluje, jer je rizik automobilske nesreće na zametenom i ledenom putu izrazito prisutna. Neki od putnika u zrakoplovu mogu biti izrazito nervozni i uplašeni, ako je za vrijeme leta avion zahvaćen turbulencijama.

1.8. Metode upravljanja rizikom

Kao što smo već istaknuli rizik je teret ne samo za pojedinca već i za zajednicu. Ljudi su oduvijek zbog brige i straha poduzimali odgovarajuće mjere zaštite i prevencije . Postoji pet glavnih metoda upravljanja rizikom

• Izbjegavanje • Kontrola šteta • Pridržaj • Neosigurateljni transfer rizika • Osiguranje

Izbjegavanje rizika

Izbjegavanje je najjednostavnija metoda upravljanja rizikom pod uvjetom da smo

svijesni postojanja rizika. Na primjer, vi možete izbjeći rizik da budete pokradeni ukoliko izbjegavate kretanje u visoko rizičnim gradskim zonama gdje su krađe, provale ii razbojstva vrlo učestale pojave; možete izbjeći rizik rastave braka ukoliko se ne ženite; poslovna tvrtka može izbjeći rizik da ne bude tužena za neispravan proizvod izbjegavajući proizvodnju takvih proizvoda, ali život je takav da ne možete uvijek izbjeći riziku. Na primjer vi možete izbjeći riziku da poginete u avionskoj nesreći odbijajući let avionom, međutim da li je to praktično i potrebno? Alternativa su vožnja automobilom, vlakom, brodom koja ne mora uvijek biti prihvatljiva alternativa. Iako je rizik avionske nesreće prisutan, sigurnost gledajući statističke podatke o nesrećama je izvrsna i letenje je prihvatljiv rizk.

28

Kontrola šteta

Kontrola šteta je druga važna metoda upravljanja rizikom. Čine je određene

aktivnosti kojima se smanjuje kako učestalost tako i visina pojedinačnih šteta. Kontrolu šteta čine aktivnosti na prevenciji šteta i njihovoj kontroli. Preventivne aktivnosti smanjuju vjerojatnost nastanka šteta na taj način da se smanjuje njihova učestalost. Na primjer, broj automobilskih nesreća može biti smanjen ako vozači prolaze tečaj sigurne vožnje i voze defanzivno; veliki broj srčanih udara mogao bi biti smanjen kada bi svaki pojedinac kontrolirao svoju težinu, prestao pušiti i poduzimao druge mjere za svoje zdravlje. Preventivne aktivnosti su vrlo bitne i za poslovne tvrtke. Povremene inspekcije na postrojenjima mogu spriječiti razne eksplozije (parni kotlovi), nesreće na radu i profesionalne bolesti mogu biti spriječene uvođenjem sigurnih radnih uvjeta; nastanak požara isto tako može biti spriječen uvođenjem zabrane pušenja u zgradama i postrojenjima gdje su prisutni lakozapaljivi materijali. Ukratko preventivne aktivnosti su usmjerene na spriječavanje nastanka štete.

Smanjenje šteta Iako će preventivne aktivnosti smanjiti učestalost šteta neke od šteta će se ipak desiti pa je aktivnost smanjenja šteta usmjerena na smanjenje same visine štete. Kako se to postiže? Na primjer, u velikom skladištu može se instalirati sprinkler sistem s čime će se nastali požar automatski ugasiti i na taj način smanjiti štetu u njenom samom začetku.; tvornica može biti izgrađena od vatrootpornih materijala kako bi se minimalizirao utjecaj požara; upotreba vatrootpornih vratiju i vatrobranih zidova spriječit će se širenje požara; javni alarmni sustav može smanjiti broj povrijeđenih i poginulih od nastalog požara ili nadolazeće prirodne nepogode. S društvene točke gledišta kontrola šteta je najpoželjnija metoda upravljanja rizikom zbog dva razloga. Prvo, jer indirektni troškovi štete mogu biti vrlo visoki, i u nekim situacijama čak prijeći troškove direktne štete. Na primjer, poslodavac ima radnika koji se ozlijedio na poslu. Osim što je odgovoran za povredu na radu, tvrtka može pretrpjeti i indirektnu štetu: može biti oštećen radni stroj, proizvodna linija mora biti ugašena određeno vrijeme kako bi se popravila šteta; pojavljuju se troškovi osposobljavanja novog radnikama, može doći i do zastoja u isporuci roba i usluga. Prevencijom nastanka štete odnosno poduzimanjem odgovarajućih zaštitnih mjera i kontrole može se spriječiti nastanak štete s čime se smanjuje kako direktna tako i indirektna šteta.Drugo, društveni troškovi šteta se smanjuju. Pretpostavimo da radnik pogine na radom mjestu. Društvo je oštećeno zauvijek za usluge i proizvode koji bi taj radnik napravio u svom životu. Obitelj radnika može se naći u financijskoj nezavidnoj situaciji što opet može pasti na teret zajednice. Ukratko društveni troškovi u cijelosti mogu se smanjiti smanjenjem nastanka takvih šteta.

Pridržaj

To je treća metoda upravljanja rizikom, a s ovom tehnikom pojedinac ili tvrtka mogu zadržati na svoj teret, dio ili cijeli rizik Zadržavanje rizika na svoj teret može biti aktivno ili pasivno.

29

Aktivni pridržaj rizika znači da je pojedinac ili tvrtka apsolutno svijesna kojem je riziku izložena i svojom slobodnom voljom planira zadržati cijeli ili dio rizika. Na primjer, vozač motornog vozila želi zadržati za svoj račun ili teret posljedice manjih sudara ili ogrebotina na vozilu u visini €1000 ili franšizu te visine u kasko osiguranju vozila. Poslovna tvrtka može svojom voljom zadržati rizik manjih krađa, manjih krađa u trgovinama ili rizik kvarenja lakopokvarljive robe. U svim ovim slučajevima svijesna odluka je, da se dio ili sav rizik zadrži na svoj teret. Logika pridržaja ili odbitnih franšiza je, da osiguratelji premijski bonificiraju takve osiguranike.

Pasivni pridržaj rizika se pojavljuje tamo gdje rizik nije raspoznat kao prijetnja, odnosno tvrtka ili pojedinac uopće ne znaju da su izloženi riziku zbog ignorantnog ponašanja prema svojoj izloženosti riziku ili jednostavno lijenosti. Pasivni pridržaj je veoma opasan, pogotovo, ako je to rizik koji nas može financijski ugroziti. Na primjer, veliki broj radnika nije osiguran od posljedice nezgode, odnosno posljedične invalidnosti i moguće trajne nesposobnosti za rad. U svakom su slučaju posljedice trajne nesposobnosti za rad puno ozbiljnije nego prijevremena smrt. Zbog toga, ljudi koji koriste ovu tehniku za rješavanje problema rizika trajne nesposobnosti za rad, kao posljedicu nezgode ili nekih drugih uzroka koriste tehniku pridržaja na najgori i najopasniji mogući način. Tehnika pridržaja dijela ili cijelog rizika je vrlo važna tehnika za upravljanje rizikom posebno za moderni korporacijski risk management program o čemu možete više saznati u 3 poglavlju. Pridržaj rizika je odgovaraju ća tehnika za veliku učestalost štetnih događaja ali šteta manjih iznosa. Ova tehnika u svakom slučaju ne smije biti upotrebljena za štete koje se rijetko pojavljuju i visokih su financijskih iznosa.

Neosigurateljni transfer

Neosigurateljni transferi su još jedna tehnika za upravljanje rizicima gdje se rizik transferira na nekog drugog, a da pri tom to nije osiguravajuća tvrtka. Rizik može biti transferiran na nekoliko načina:

Transfer rizika ugovorom

Transfer rizika ugovorom pogotovo neželjenog rizika realizira se ugovorom, kao recimo, rizik kvara televizora može se transferirati na prodavaoca posebnim ugovorom tako da nakon isteka garancije eventualni kvar pada na njegov račun. Rizik povećanja cijene izvan dogovorenog iznosa za vrijeme izgradnje objekta može se transferirati ugovorom na izvođača radova utvrđivanjem fiksne cijene u ugovoru o građenju. Konačno rizik može biti transferiran i klauzulama kao recimo “holdharmless clause” u ugovoru između proizvođača skela i prodavača kojom će ukoliko skela padne, sva odgovornost za eventualne povrede pasti na trgovca (prodavaoca skele).

Osiguranje

Za većinu ljudi osiguranje je najpraktičnije sredstvo za upravljanje glavnim rizicima. Osiguranje ima nekoliko karakteristika. Prvo, transfer rizika se upotrebljava od onda od kada se čisti rizik počeo osiguravati. Drugo, tehnika objedinjavanje rizika se koristi kako bi se raširile štete nekolicine na cijelu grupu osiguranika tako da je prosječna

30

šteta zamijenjena stvarnom štetom. Konačno, rizik može biti umanjen primjenom zakona velikih brojeva po kojemu osiguratelji mogu predvidjeti buduće štete s određenom točnošću.Više o osiguranju u slijedečem poglavlju.

KLJU ČNI OSIGURATELJNI TERMINI Izbjegavanje Avoidance Vjerojatnost štete Chance of loss Direktna šteta Direct loss Fundamentalni rizik( temeljni rizik) Fundamental risk Hazard Hazard Zaštititi Hedging Klauzula o zadržavanju šteta Hold harmless ckause Indirektna ili posljedična šteta Indirect or consequential loss Rizik odgovornosti Liability risk Moralni hazard Moral hazard Moral, Stupanj povjerenja Morale hazard Neosigurateljni transfer Noninsurance transfer Pridržaj Retention

31

2 Poglavlje OSIGURANJE I RIZIK

Definicija osiguranja,osnovne karakteristike, povijesni razvoj Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa Negativna selekcija rizika

Usporedba osiguranja i igara na sreću Usporedba osiguranja i špekulacije

Društvena korist od osiguranja Osiguranje kao trošak za društvo Najčešći primjeri prijevara u osiguranju Statistika i Zakon velikih brojeva Ključni osigurateljni termini

32

“Osiguranje: To je jedna moderna igra vjerojatnosti u kojoj je igraču dozvoljeno da uživa u svom uvjerenju da pobjeđuje čovjeka koji drži ključeve igre” Ambrose Bierce

S obzirom na tu činjenicu treba razumjeti kako osiguranje funkcionira u praksi. Nakon što smo u prethodnom poglavlju dobili pregled glavnih rizika koji stvaraju financijsku nesigurnost bilo kod osoba ili tvrtki opći je stav da je osiguranje ipak najvažnija tehnika ili sredstvo za rješenje problema izloženosti riziku.

2.1. DEFINICIJA OSIGURANJA

Nema jedinstvene definicije osiguranja. Ono može biti definirano s točke gledanja ekonomista, pravnika, povjesničara, aktuarske znanosti, teorije rizika i sociologije. Osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguratelja (pooling risks), koji prihvaća naknaditi štete (slučajne i nepredvidive štete) onima kod kojih su nastale i raspodijeliti ih na sve članove rizične zajednice.6 Osigurateljno pokrice ostvaruje se sklapanjem ugovora o osiguranju u kojemu osiguratelj za primljenu premiju osiguranja preuzima obvezu da će nastankom osiguranog slucaja (ostvarenja rizika) osiguraniku ili nekoj trećoj osobi, u čiju se korist osiguranje sklapa, naknaditi štetu, odnosno platiti ugovorenu svotu novca. Komisija za osigurateljnu terminologiju „Američke asocijacije za rizik i osiguranje“ dala je slijedeću definiciju osiguranja:„Osiguranje je objedinjavanje slučajnih šteta transferom takvih rizika na osiguratelje, koji su suglasni da naknade osiguranika za takve štete, provedu plaćanje za ostale troškove vezane uz štetni događaj ili na neki drugi način provedu naknadu štete, ako je to vezano uz nastali osigurani slučaj“. Prema ZOO-u7, a koji je stupio na snagu 1, siječnja 2006. ugovorom o osiguranju osiguratelj se “obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osigurninu ili korisniku osiguranja osigurninu, ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja“.

2.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKA OSIGURANJA

objedinjavanje rizika (risk pooling). Objedinjavanje rizika je suština osiguranja . a) Nastale štete pojedinim članovima rizične zajednice raspodjeljuju se na sve članove zajednice proporcionalno veličini rizika koji je pojedini član unio u rizičnu zajednicu. Na primjer, ako se 1000 vlasnika zgrada, čija je pojedinačna procjenjena vrijednost 100.000 n.j. imaju sklopljeno osiguranje o naknadi eventualne štete koja se može dogoditi bilo kome od njih, pravo na naknadu ima svaki. Ako prosječno godišnje strada jedna zgrada onda maksimalna naknada iznosi 100.000. n.j. Proporcionalni iznos premije koji bi u ovom slučaju plaćao svaki osiguranik iznosio bi 100 n.j. Ovo je najjednostavniji primjer objedinjavanja rizika. Međutim on nam više govori o principu solidarnosti temeljem kojega je

6 G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman inc.Masachuseths, 1999. str.21 7 ZOO, čl. 921.

33

uopće nastalo osiguranje o ćemu će više riječi biti u nastavku. Izračun premije osiguranja ili cijene osiguranja radi se puno složenije, jer on u sebi mora sadržavati puno više nepredvidivih varijabli od učestalosti štetnih događaja, kumula rizika , zarade osiguravatelja, ćime se više bave aktuari kao poseban segment i služba svake iole ozbiljnije osigurateljne kuće.

b) Pokriće slučajnih šteta (payment of fortuious losses) Štete koje osiguranje pokriva moraju biti slučajne, nepredvidive, ali vjerojatne. U suprotnom nema mogućnosti njihova pokrića. Izvjesne štete ne mogu se osigurati

c) Transfer rizika (risk transfer) Transfer rizika predstavlja prijenos rizika s osiguranika na osiguratelja.Transfer rizika znači, da je čisti rizik transferiran od osiguranika na osiguratelja, koji je u jačoj financijskoj poziciji da plati štetu nego osiguranik

d) Naknada štete (indemnification) Svaki ugovor o siguranju je ugovor o naknadi štete pa se tako u imovinskim osiguranjima isplačuje naknada za pretrpljenu štetu na imovini, u osiguranjima života ugovorena svota osiguranja, a u osiguranjima od odgovornosti naknada za štetu koju je pretrpjela treća osoba, za koju je odgovoran osiguranik temeljem zakona ili ugovornih odnosa.

2.3. UVJETI ZA ISPUNJENJE KRITERIJA OSIGURLJIVOG IN TERESA

Osiguratelji kao što je poznato osiguravju samo čiste rizike, ali ni svi čisti rizici

nisu osigurljivi. Da bi određeni čisti rizik mogao biti osigurljiv on mora ispunjevati određene uvjete. S točke gledišta osiguratelja postoji šest zahtjeva koje rizik mora ispunjavati da bi bio osigurljiv.

o Mora postojati veliki broj jedinica izloženih rizik u o Šteta mora biti iznenadna i nenamjerna o Šteta mora biti odrediva i mjerljiva o Šteta ne smije biti katastrofalna o Vjerojatnost štete mora biti kalkulabilna o Premija mora biti ekonomski opravdana

Veliki broj jedinica izloženosti riziku znači da mora postojati veliki broj grubo

sličnih, ali ne potpuno jednakih jedinica koje su izložene istoj opasnosti ili grupi opasnosti. Na primjer veliki broj sličnih stanova u gradu koji mogu biti grupirani zajedno kako bi se sprovelo osiguranje imovine na njima. Svrha ovog uvjeta je, da se osiguratelju omogući da na temelju zakona velikih brojeva predvidi bazu šteta. Baza šteta može biti upotpunjena tijekom vremena, pa bi i štete bile u cjelini predvidive za cijelu grupu s određenom točnošću. Troškovi šteta temeljem toga mogu biti rašireni na sve osiguranike kroz određeni razred za ugovaranje osiguranja.

Iznenadne i nenamjerne štete je drugi uvjet da bi rizik bio osigurljiv što znači da šteta mora biti iznenadna i nenamjerna; idealno rizik mora biti slučajan i van osiguranikove kontrole. To znači, ako netko izazove štetu namjerno on nema pravo na naknadu štete. Ovaj je uvjet potreban iz dva razloga. Prvo, ako se plaćaju namjerno izazvane štete značajno bi se povečao moralni hazad, a porasle bi premije osiguranja, kao posljedica loših rezultata. Povećanje premije izazvalo bi slabu potražnju za osiguranjem, a time bi se smanjio i broj jedinica izloženosti temeljem kojih se predviđaju buduće štete.

34

Odredivost i mjerljivost štete je treći uvjet i znači da je štetu moguče odrediti po pitanju uzroka, vremena, mjesta i iznosa. Kod životnog osiguranja u većini slučajeva nije problem zadovoljiti ovaj uvjet. Neke je štete naprotiv vrlo teško odrediti iz kojeg su uzroka nastale, a neke je teško i vrednovati. Bolest i invalidnost su visiko subjektivni, a jedan te isti događaj može dvije osobe povrijediti potpuno drugačije. Osnovni cilj ovog uvjeta je da da omogući osiguratelju da odredi da li je šteta pokrivena osiguranjem i koliko mora biti pla ćena. Na primjer Ivan ima kožni kaput koji je osiguran po polici kućanstva. Velika razlika u pokriću nastaje, ako je kaput nestao zbog provalne krađe u stanu vlasnika ili ako je on ostavljen u kemijskoj čistionici koja nema osiguranje. U prvom je slučaju pokriven osiguranjem, a u drugom će do naknade vjerojatno doći sudskim putem ili nagodbom.

Šteta ne smije biti katastrofalna što znači, da velika večina jedinica izloženosti riziku ne smiju pretrpjeti štetu u isto vrijeme. Kao što je već istaknuto na početku objedinjavanje rizika je bit osiguranja. Ako većina ili sve jedinice izloženosti riziku u određenoj vrsti osiguranja pretrpe štetu tada se ruši tehnika objedinjavanja rizika i ona postaje nefunkcionalna. Premije se moraju povećati na neprihvatljivu visinu i tehnike osiguranja nije više u funciji da bi se štete nekolicine raširile na cijelu skupinu osiguranja. Osiguratelji naravno žele izbjegnuti katastrofalne štete, ali u stvarnosti to je nemoguće jer se katastrofalne štete dešavaju povremeno zbog poplava, tornada, uragana, tsunamia, potresa, velikih šumskih požara i ostalih prirodnih nepogoda. Srećom dostupna su dva pristupa katastrofalnim štetama. Prvo, reosiguranje se može upotrijebiti kroz ugovor o reosiguranju katastrofalnih šteta iznad pridržaja osiguratelja. Drugo, osiguratelji mogu izbjeći koncentraciju rizika disperzirajući pokriće na više geografskih područja. Koncentracija izloženosti štetama u geografskim područjim koje su izložene poplavama i drugim prirodnim katastrofama može rezultirati periodičnim katastrofalnim štetama.

Izračun vjerojatnosti štete je još jedan zahtjev jer osiguratelj mora biti u mogućnost izračuna prosječne učestalosti i visine štete. Ovaj je uvjet potreban kako bi osiguratelj bio u mogućnosti odrediti odgovarajuću premiju koja će biti dovoljna da se plate štete, troškovi i ostvari profit za vrijeme trajanja police osiguranja. Neke je štete ipak teško osigurati jer je vjerojatnost izračuna štete teško točno izračunati. Na primjer, poplave se dešavaju neredovito i predviđanje prosječne učestalosti i visine štete je posebno teško. Na taj način bez pomoći države i pomoći njezinih fondova za prirodne nepogode rizik će biti vrlo teško pokriti osiguranjem u cijelosti.

Premija osiguranja mora biti ekonomski opravdana znači da osiguranik mora biti ekonomski dovoljno jak da podnese troškove osiguranja. Da bi premija bila prihvatljiva osiguraniku vjerojatnost nastanka štet mora biti relativno mala. Mišljenje je da, ako vjerojatnost štete prelazi 40% premija osiguranja će prijeći iznos koji bi osiguranik normalno platio. Bazirano na ovim preduvijetima osobni rizici, rizici odgovornosti, imovinski rizici mogu biti osigurani, jer zadovoljavaju uvjet osigurljivog rizika. Suprotno tome, mnogi tržišni rizici, financijski rizici, pojedini rizici odgovornosti za specifične proizvode, ratni i politički rizici su uobičajeno neosigurljivi ili se osiguravaju po posebnim nestandardnim uvjetima za osiguranje. Ti su rizici neosigurljivi iz nekoliko razloga. Prvo oni su špekulativni i kao takvi nisu osigurljivi. Drugo, potencijalno svaki od njih može generirati katastrofalnu štetu; to je posebno istaknuto kod osiguranja političkih rizika i rizik rata. Ratni rizik je moguće ugovoriti uz doplatnu premiju u osiguranju transporta, dok se to kod drugih imovinskih osiguranja to ne može.

35

Izračun prave premije za takve rizike je vrlo teško, jer vjerojatnost štete ne može biti točno procjenjena. Na primjer, osiguranje koje štiti trgovca od promjene ukusa kupca, kao promjena mode ili stila općenito, nije moguće ugovoriti. Štetovna statistika nije dostupna i nema načina kalkulacije premije. Predložena premija može, ali i ne mora biti dovoljna za podmirenje troškova i štete.

2.4. Negativna selekcija rizika i osiguranje

” Selektiraj ili češ biti selektiran”

Prilikom ugovaranja osiguranja i prihvata rizika u osiguranje, osiguratelji se

moraju posebno pozabaviti negativnom selekcijom rizika. Negativna selekcija je tendencija traženja osiguranja za rizike s više nego prosječnom vjerojatnošću nastanka štete po standardnim uvjetima i premiji za osiguranje, a ukoliko ovakva kretanja nisu kontrolirana od strane osiguratelja dovode do večeg nivoa šteta od očekivanih. Na primjer, imovina osiguranika posebno izložena rizicima poplave ili oluje s većim brojem šteta nastalih u prošlosti koji traži osiguranje po standardnim uvjetima za osiguranje; ili negativna selekcija rizika može nastati od visoko rizične grupe vozača vozila (najčešće mladih) koji žele osiguranje za vozilo po standardnim premijama osiguranja i standardnim uvjetima za osiguranje. Ukoliko se prihvaćaju ponude za osiguranje takvih rizika i to s više nego prosječnim rizikom nastanka štete po standardnim uvjetima kaže se da osiguratelji provode “negativnu selekciju rizika” . Ako negativna selekcija rizika nije kontrolirana, kod ugovaranja osiguranja to će rezultirati većim iznosom šteta. Iako negativna selekcija rizika nikad ne može biti potpuno eliminirana, može se kontrolirati pažljivim ugovaranjem osiguranja. Ugovaranje osiguranja znači da je to proces selektiranja i klasificiranja ponuda za osiguranje. Svi koji traže osiguranje moraju se susresti s standardima za ugovaranje osiguranja. Ukoliko se ne primjenjuju standardi za ugovaranje osiguranja, osiguranje se odbija ili se mora obračunati dodatna premija. Osiguratelji često prodaju osiguranja osiguranicima koji imaju više nego prosječnu vjerojatnost nastanka štete, ali takvi osiguranici moraju plaćati veću premiju. Problemi negativne selekcije rizika rastu tamo gdje osiguranici s višom vjerojatnošću nastanka štete od prosječne dobivaju osiguranje po standardnim uvjetima i standardnoj premiji. Odredbe na polici osiguranja koriste se kako bi se regulirali problemi negativne selekcije rizika na način da se uvode ograničenja, franšize, zabrane itd.

2.5. Usporedbe osiguranja i igara na sreću (Hazardiranje)

Osiguranje se, ironično, uvijek povezuje s hazardom. Postoje dvije važne razlike među njima. Prvo, igranje za novac kreira novi spekulativni rizik dok je osiguranje tehnika za upravljanje već postojećeg čistog rizika. Tako, ako se kladite za Euro 300 na konjskim trkama, stvara se novi spekulativni rizik. Ali ako platite Euro 3oo za osiguranje vaše kuće od rizika požara, transferirali ste rizik na osiguratelja putem ugovora o osiguranju, a nije kreiran novi rizik.

Druga razlika između osiguranja i igre na sreću je što su igre na sreću socijalno neproduktivne jer je dobitak pobjednika gubitak za ostale igrače. Osiguranje je suprotno igrama za novac socijalno produktivno. I osiguratelj i osiguranik imaju isti interes u

36

prevenciji štete. Obje strane dobivaju ukoliko nema štete. Motiv za sklapanje ugovora o osiguranju nije nastanak štete u kojemu bi osiguranik ostvario dobit već dovođenje u prvobitno stanje rizikom pogođene predmete osiguranja.

2.6. Usporedba osiguranja i špekulacije

I špekulacija i osiguranje su tehnike za upravljanje rizicima i iako su tehnike iste, zbog transfera rizika ugovorom, u obje se tehnike ne stvara novi rizik, kao u igrama na sreću. Osiguranje uključuje transfer osigurljivog čistog rizika, dok je spekulacija metoda transfera neosigurljivog rizika, kao što je recimo zaštita od pada cijena poljoprivrednih proizvoda i zaliha. Druga je razlika što osiguranje može smanjiti objektivni rizik aplicirajući zakon velikih brojeva. Kako broj jedinica izloženih riziku raste, to točnije osiguratelj može predvidjeti buduće štetne događaje. Špekulacija tipično uključuje samo transfer rizika, ne i njegovo smanjenje. Rizik negativnog kretanja cijena transferira se na špekulanta koji vjeruje da može ostvariti profit zbog poznavanja tržišta. Rizik se transferira, on se ne smanjuje a predviđanja špekulanta o gubitku nisu bazirana na zakonu velikih brojeva već kretanja na tržištu roba i drugih faktora od utjecaja.

2.7. Koristi koje društvo ima od osiguranja Glavne društvene i ekonomske koristi od osiguranja su slijedeće:

• Naknada štete • Manje brige i straha • Izvor sredstava za financiranje • Preventiva šteta

Naknada štete omogučava pojedincima i tvrtkama da dođu u prijašnju financijsku

poziciju, odnosno situaciju prije nastanka štete. Osiguranje im omogućuje zadržavanje financijske sigurnosti. Naknada štete poslovnim tvrtkama omogućuje da ostanu u poslu, a zaposlenima da zadrže svoja radna mjesta. Dobavljači nastavljaju s opskrbom roba svojim kupcima. Zajednica isto tako dobiva, jer nije prekinut lanac uplata poreza iz obavljanja djelatnosti. Zaključno, osiguranje odnosno funkcija naknađivanja štete vrlo mnogo doprinosi stabilnosti obitelji i tvrtki i to je najveća ekonomska korist osiguranja.

Manje briga i straha

To su popratni efekti osiguranja i djeluju psihološki na korisnike jer se osjećaju sigurnije u situacijama financijske ili fizičke ugroženosti

Izvor sredstava za kreditiranje

Sredstva akumulirana osiguranjem za buduće štete, ne koriste se odmah za plaćanje, pa kao slobodna sredstva u određenom razdoblji mogu biti korištena za

37

kreditiranje poslovnih firmi i njihovih projekata, kupovinu opreme, izgradnju objekata itd. Na taj način osiguranje promiče gospodarski rast.

Prevencija šteta

Osiguravajuće tvrtke su aktivno uključene u brojne preventivne programe i upošljavaju različite kadrove od tehničara do inžinjera i različitih drugih specijalnosti čije su aktivnosti usmjerene na spriječavanje nastanka štetnih događaja. Preventivne se mjere manifestiraju kao:

• Preventivne mjere za spriječavanje nastanka požara • Mjere za spriječavanje povreda na radu • Mjere za spriječavanje krađe vozila i drugih pokretnina • Preventiva u distribuciji i proizvodnji neispravnih

proizvoda • Spriječavanje eksplozija i lomova • Edukacijski programi

Ove aktivnosti smanjuju direktne i indirektne štete od čega i društvo ima koristi.

2.8. Osiguranje kao trošak za društvo

Iako industrija osiguranja ima neospornu društvenu ekonomsku korist osiguranje kao trošak isto tako mora biti raspoznato.Troškovi koje proizvodi osiguranje su:

• Troškovi poslovanja • Troškovi prevara u osiguranju • Neopravdano velike štete

Troškovi poslovanja osiguratelja

Osiguratelji ne koriste velike ekonomske resurse kao što su – zemlja, rad, kapital,

u provođenju svoje djelatnosti. Financijski govoreći, trošak poslovanja dodaje se na premiju osiguranja u obliku režijskog dodatka iz kojeg se podmiruju svi troškovi uključujući troškove provizija, administrativne troškove, državne poreze, troškove nabave i profit.

2.9. Najčešći primjeri prevara u osiguranju

Prevare u osiguranju su nepotreban trošak za osiguranje i obično utječu na povećanje premijskih stopa. Nalaze se u gotovo svim vrstama osiguranja

• Automobilske nezgode mogu biti lažirane • Nepošteni tražitelj naknade može falsificirati policu i namjerno

izazvati nezgodu • Lažne provale i krađe ili vandalizmi

38

• Tjelesne povrede u automobiskim nesrećama mogu biti lažirane Prisutnost osiguranja ohrabruje one koji žele profitirati iz namjerno izazvanih šteta. Ti troškovi, direktno kroz povečanu premiju padaju na teret zajednice. Kako bi se kontroliralo povećanje prevara u osiguranju osiguratelji pribjegavaju dodatnim istragama, ispitivanjima i koriste zakonske kaznene odredbe po pitanju prevara u osiguranju. Vrste prevara u osiguranju ■Stvaranje lažnih šteta Izmišljanje automobilskih nezgoda Falsificiranje ponude i nezgode Lažno prijavljivanje stranog predmeta u hrani i piću Ubojstvo zbog koristoljublja Lažne provale, krađe i vandalizmi Zlonamjerna paljevina i poplava Lažna krađa auta ■Preuveličavanje iznosa štete Preuveličavanje tjelesnih povreda iz automobilske nezgode Preuveličavanje vrijednosti ukradenih predmeta Preuveličavanje manjih štete na osiguranim vozilima Preuveličavanje troškova medicunskih usluga ■Neprezentiranje činjenica zbog primanja plaćanaja Traženje plaćanja štete koja se nije dogodila u aktualnoj nezgodi Traženje štete na automobilu kada se nezgoda uopće nije dogodila Traženje invaliditeta nakon manje nezgode Primati naknadu za bolovanje, a raditi istovremeno negdje drugdje ■Skrivanje činjenica radi primanja pla ćanja Prijavljivanje nepostojeće invalidnosti Traženje nepotrebnih medicinskih tretmana Fakturiranje neu činjenih lječničkih ispitivanja ■Skrivanje činjenica radi dobivanja police po nižoj premiji Skrivanje zdravstvenog stanja kod traženja životnog osiguranja i naknadnog traženja štete Skrivanje osobnih podataka i brojeva socijalnog osiguranja te kasnije potraživanje naknade ■ Insaideri i unutarnje prevare Agenti i osiguratelji koji nakon obračuna i naplate premije ne izdaju police ili izdaju lažne police Agenti ili osiguratelji koji izdaju nevažeće police, certifikate, ID kartice ili listove pokri ća Fasificiranje dokumenata agenta ili osiguratelja Izvor: Excerpted form Steve Jordan “ State’s New Insurance Fraud Prevention Unit of to Fast Start”Sunday World Heralde, February25,1996p.3-M

39

Umjetno uveličane štete

Mnoge štete su umjetno napuhane zbog osiguranja. Šteta ne mora biti namjerno izazvana, ali šteta može biti napuhana; drugim riječima može prijeći stvarni iznos štete. Do umjetno uvećanih (napuhanih šteta) obično dolazi zbog toga što:

• Odvjetnici mogu tražiti visoke presude što često prelaze stvarnu ekonomsku štetu

• Medicinski tehničari obračunavaju veće troškove za kirurške procedure pokrivene glavnim zdravstvenimosiguranjem

• Osiguranici mogu povećati račun popravka vozila kako bi pokrili troškove franšize

Umjetno uvećane štete moraju biti raspoznate kao važan društveni trošak osiguranja, jer ukoliko osiguravajuće tvrtke ne posvećuju dovoljno pažnje takvim kretanjima rezultat će biti povećanje premijskih stopa kako bi se pokrile sve štete iz osiguranja.

DODATAK: STATISTI ČKE METODE PRA ĆENJE REZULTATA U OSIGURANJU I ZAKON VELIKIH BROJEVA U nijednoj industriji nije prisutna tolika primjena vjerojatnosti i statistike, kao što

je to u industriji osiguranja. Aktuari su konstantno suočeni sa zahtjevima kada utvrđuju premijske stope za pokriće rizika da, te stope budu dovoljne za pokriće šteta i troškova poslovanja, ali i dovoljno niske da budu konkurentne na tržištu osiguranja. Oni primjenjuju statističke analize u određivanju očekivanih šteta i očekivana odstupanja od očekivanih šteta. Kroz primjenu Zakona velikih brojeva osiguratelji smanjuju rizik različitih rezultata. Osiguranje može uspješno djelovati samo, ako analizira i prosuđuje bitne događaje. Pritom su potrebni stanoviti podaci i "alati" (metode). Osiguratelj podatke crpi iz statistike: svoje vlastite, statistike drugih osiguratelja i iz raznih statističkih biltena. Osim statistike, osiguranje se temelji na zakonu velikih brojeva i teoriji vjerojatnosti . Pretpostavka ispravne uporabe statistike (zakona velikih brojeva i teorije vjerojatnosti) je dovoljno velik skup osiguranika. Jedino tako se mogu dobiti pouzdane prosudbe i očekivanja. Kod većeg skupa osiguranika, stvarni događaji će manje odstupati od očekivanih. Cjenici osiguranja su napravljeni aktuarskim metodama, koristeći se, ponajprije, statistikom i teorijom vjerojatnosti.U nastavku možete vidjeti neke statističke koncepte koji su važni osigurateljima s pozicija vjerojatnosti, glavne tendencije kretanja i disperzije rizika. Statističko praćenje kretanja pojedinih veličina, a poglavito kretanja premije i šteta, od posebnog je značenja u osiguranju. Premije i štete moraju se pratiti i evidentirati statistički i knjigovodstveno. Njihov međusobni odnos prvi je pokazatelj rezultata poslovanja društva za osiguranje u određenom vremenskom razdoblju i zove se kvota šteta. Da bi se imali korektni pokazatelji za određeno razdoblje, treba se služiti odgovarajućim analognim veličinama (mjerodavnim za to razdoblje). Mjerodavna premija je ukupna tehnička premija iz određenog vremenskog razdoblja (kalendarske godine) umanjena za prijenosnu premiju aktualnog razdoblja i uvećana za prijenosnu

40

premiju iz prethodnog razdoblja. Mjerodavne štete su obveze osiguratelja prema ugovorima o osiguranju (štete) nastale u promatranom vremenskom razdoblju. Mjerodavna premija i mjerodavne štete usporedive su i analogne samo, ako se odnose na sve rizike iz iste skupine rizika. Mjerodavne štete Kvota šteta (%) = ---------------------------------------- x 100 Mjerodavna premija Uz ovaj odnos šteta i premije, statistički je nužno pratiti i sljedeće elemente: broj i svote osiguranja osiguranih objekata, broj i svote osiguranja oštećenih objekata itd. Premija treba pokrivati nastale štete, pa je kontinuirano praćenje odnosa šteta i svote osiguranja prijeko potrebno. Taj odnos zove se Stopa šteta i izravno omogućava izračune potrebnih premijskih stopa, koje se nalaze u premijskim sustavima (cjenicima). Ako je npr. tijekom jedne godine u nekom osiguranju osnovica za obračun premije iznosila 3.550.000 kn, a ukupna odšteta 55.380 kn, stopa šteta je bila: 55.380 Stopa šteta = ----------------- x 100 = 1,56 % 3.550.000 Da bi osiguratelj mogao isplatiti ove štete, za zaključena osiguranja u toj godini trebao je imati osnovicu od najmanje 3.550.000 kn uz minimalnu stopu iz premijskog sustava od 1,56%. Iz ovog primjera vidljiva je veza između odnosa šteta i svote osiguranja s jedne strane i premijskih stopa s druge strane. Stopa šteta nije jedini čimbenik koji određuje premijske stope. Puno ovisi i o veličini promatranog portfelja (broja osiguranih objekata). Nije isto raspolažemo li podacima o jednom ili dva osiguranja ili o desecima tisuća osiguranja. Kod malog broja osiguranih objekata ne postoji mogućnost donošenja nikakvog čvrstog zaključka, ali porastom broja osiguranih objekata kolebanja se smanjuju i gotovo nestaju. To potvrđuje općeprihvaćeno i matematički dokazano načelo - zakona velikih brojeva. Istaknimo još jedan način tumačenja ovog rezultata, znakovitog za osiguranje: dok su za osiguranje malog broja osiguranih objekata rezultati nesigurni, poglavito ako se uzima uzorak na užem području, dotle prostornim rasprostranjenjem i brojčanim povećanim portfeljem, kolebanja nestaju, a stopa šteta se izravnava. Ova se pojava naziva izravnanje u prostoru. Kažemo da povećanjem portfelja, stopa šteta teži (konvergira) k određenoj vrijednosti. Kretanje stope šteta se, nakon početnih kolebanja, izravnava i to se zove izravnanje u vremenu. Rezultati osiguranja, koji se financijski bilanciraju svake godine, iz godine u godinu mogu značajno kolebati, a prosjek, ma koliko točno određen, ne može dati mjeru tih kolebanja. Proizlazi da premija utvr đena samo temeljem prosjeka ne bi zadovoljila sve odštetne zahtjeve čim bi se pojavila negativna odstupanja.

41

Vjerojatnost i statistika Kako bi odredili očekivane štete, aktuari primjenjuju vjerojatnost i statističke

analize u datim situacijama štete. Vjerojatnost nekog događaja je jednostavno relativna učestalost događaja u određenom vremenskom periodu. To je vjerojatnost određivanja nekog događaja bez eksperimentiranja. Na primjer, vjerojatnost da će se kovanica novca ako je bacimo u zrak okrenuti baš na određenu stranu je 50%, a ista je vjerojatnost da će se okrenuti na drugu stranu.8 Druge vjerojatnosti, kao što su vjerojatnost da ćemo umrijeti za određen broj godina ili vjerojatnost da ćemo doživjeti prometnu nezgodu mogu biti procjenjene iz prošle štetovne statistike.

Prakti čan način sumiranja događaja i vjerojatnosti u određenom vremenu je distribucija vjerojatnosti . To nam pokazuju liste distribucije vjerojatnosti događaja koji se mogu desiti i odgovarajuća vjerojatnost svakog događaja. Distribucija vjerojatnosti može biti zasebna što znači da se samo neki događaji mogu dogoditi ili stalna u značenju da se svaki scenario vjerojatnosti (događaj) na listi može dogoditi. Distribuciju vjerojatnosti karakteriziraju dvije važne mjere: glavna tendencija9 i disperzija rizika. Iako se glavna tendencija može mjeriti na nekoliko načina najviše se koristi prosječna (µ) ili očekivana vrijednost (EV) distribucije. Prosječna (µ) ili očekivana vrijednost (EV) se dobije množenjem svakog rezultata i događaja, i zatim sumiranja završnog rezultata.:10 Μ ili EV = ΣX¡P¡ Na primjer pretpostavimo da aktuari procjenjuju slijedeće vjerojatnosti različitih šteta za određeni rizik:11 Iznos štete Vjerojatnost štete (X¡) (P¡) (X¡P¡) _____________________________________________________________________ € O X 0,30 = € O € 360 X 0,50 = €180 € 600 X 0,20 = €120 ΣX¡P¡ = €300 Na ovaj način možemo reći da je prosječna ili očekivana šteta po datoj distribuciji € 300. Iako prosječna vrijednost štete pokazuje centralnu tendenciju, ona nam ne govori ništa o rizičnosti ili disperziji distribucije. Razmotrimo drugu distribuciju vjerojatnosti štete:

8 G.E.Rejda, op,cit. p.36 9 Druge mjere centralne tendencije su “Median “ koji predstavlja srednje opažanje u vjerojatnosti

distribucije; i “Mod” koji je opažanje koje se najčešće dešava. 10 Ibidem,

42

Iznos štete Vjerojatnost štete (X¡) (P¡) (X¡P¡) €225 X .40 = €90 €350 X .60¸ = €210

ΣX¡P¡ = €300

Ova distribucija također ima prosječnu vrijednost štete od € 300. Ipak je prva distribucija rizi čnija jer raspon mogućih rezultata ide od € 0 do € 600. S drugom distribucijom raspon mogućih rezultata je samo € 125 (€ 350 - € 225) pa smo puno sigurniji s rezultatima druge distribucije šteta. Dva standardna modela mjerenja disperzije koriste se kako bi prikazali promijenljivost ili disperziju prosječne vrijednosti štete. Ove mjere su, promijenljivost (σ²) i standardno odstupanje (σ). Promijenljivost distribucije vjerojatnosti je suma razlike između mogućih rezultata i očekivanih vrijednosti na kvadrat uvećano s vjerojatnošću rezultata.

σ²= ΣP¡(X¡ - EV)² Na taj način promjena je prosjek odstupanja između mogućeg rezultata i

prosjeka na kvadrat. Zbog toga što je “promjena na kvadrat” potrebno je uzeti drugi korijen promjene tako da su centralna tendencija i disperzija u istoj veličini. Drugi korijen promjene je standardna devijacija. Promjena i standardno odstupanje prve distribucije su: σ²=.30(0-300)²+.50(360-300)²+.20(600-300)² =27,000+1,800+18,000 =46,800 σ =√46,800=216,33 U drugoj distribuciji, promjena i standardno odstupanje je: σ²= .40(225-300)² + .60(350 – 300)² = 2,250 + 1,500 = 3,750 σ²= √3,750 = 61,24 Tako, dok su prosjeci dviju distribucija isti, standardna odstupanja su značajnije različita. Veća standardna odstupanja u odnosu na prosjek, povezana su s većom nesigurnošću po pitanju nastanka štete i zbog toga je rizik veći. Manja standardna odstupanja u odnosu na prosjek povezana su s manje nesigurnosti po pitanju nastanka štetnog događaja i zbog toga je rizik niži, odnosno on je manje opasan. Ove dvije distribucije vjerojatnosti korištene u razmatranju centralne tendencije i disperzije su “neodređene” u tome što se mogu dobiti samo 3 ili 2 moguća rezultata. Dodatno, naznačeni su specifični nivoi šteta koji korespondiraju vjerojatnostima nastanka štete. U praksi, procjena učestalosti i visine štete je vrlo teška. Osiguratelji mogu koristiti stvarne i teoretske podatke o distribuciji šteta u procjenjivanju šteta.

43

Zakon velikih brojeva

Ako gledamo da su podaci o određenoj populaciji (stanovništvu) poznati s

velikom sigurnošću, večina osiguratelja ipak ne osigurava populaciju u cjelosti. Oni radije selektiraju pojedince i osiguravaju njih. Očito je veza, između parametara populacije i karakteristika pojedinca (prosjek i standardno odstupanje) vrlo važna za osiguratelje, s obzirom da stvarno iskustvo može značajnije varirati od parametara populacije. Karakteristike distribucije primjeraka pomaže nam u ilustraciji Zakona velikih brojeva, matematičke osnove osiguranja. Možemo pokazati da će prosječne štete za nasumice izabrani primjerak n jedinica izloženosti riziku slijediti normalnu distribuciju zbog Teorema Centralnog Limita.

Teorem centralnog limita utvrđuje: Ako nasumice izvučemo primjerke n – tog broja promatranja iz neke populacije sa prosjekom µx i standardnom devijacijom σx , a n je dovoljno velik, distribucija prosjeka primjerka biti će približno normalna, sa prosjekom distribucije jednakoj prosjeku populacije(µx¡ = µx), i standardna greška prosjeka primjerka(σx¡) jednaka je standardnom odstupanju populacije (σ) podijeljene s drugim korijenom od n (σx¡= σx /√n. Procjena postaje prilično točna kako se broj primjeraka n povećava.Teorem centralnog limita ima dvije važne implikacije za osiguratelje. Prvo, jasno je da distribucija prosjeka primjeraka ne ovisi od distribucije populacije, ako je broj primjeraka n dovoljno velik. Drugim riječima, gledajući distribuciju populacije (bimodalnu, unimodalnu, simetričku itd ) distribucija prosjeka primjeraka približit će se normalnoj distribuciji ako se broj primjeraka povećava. Rezultat možemo vidjeti u grafičkom prilogu 1. Prilog 1. Grafički prikaz distribucije uzorka prema veli čini uzorka

_____________________________________________________________________

44

Izvor. G.E. Reida op.cit p. 38

Normalna distribucija je simetrična. Definirana je prosjekom i standardnim

odstupanjem. Oko 68% distribucije leži unutar standardne deviacije (odstupanja) od prosjeka, a 95 % distribucije leži unutar dvije standardne devijacije prosjeka. Normalna krivulja ima široku statističku primjenu (testiranje hipoteze, intervali pouzdanosti itd.) i lako ju je koristiti.Drugi važan utjecaj teorema centralnog limita za osiguratelje sastoji se u tome što standardna greška distribucije prosjeka primjeraka pada kako se broj primjeraka povećava. Sjetimo se da je standardna greška definirana kao:

σx = σx /√n

Drugim riječima, standardna greška prosjeka primjerka je jednaka standardnom odstupanju populacije podijeljeno s drugim korijenom veličine uzorka. Zbog toga što je standardno odstupanje populacije neovisno od veličine primjerka, standardna greška distribucije primjerka σx, može biti smanjena jednostavnim povećanjem broja primjeraka. Na primjer, osiguratelj koji selektira primjerak za osiguranje iz populacije koja ima prosjek štete od 500 EUR i standardno odstupanje od 350 EUR može smanjiti standardnu grešku distribucije primjeraka jednostavnim povećanjem broja jedinica osiguranja. Prilog 2. Grafički prikaz standardne greške distribucije uzorka prema broju uzorka

____________________________________________________ Izvor: G.E.Reida. Op.cit.p.38

45

N σx

10 110,67 100 35,00

¸ 1,000 11,07 10,000 3,50 Rezultati su grafički prikazani u Prilogu 2.

Kratki primjer demonstracije primjene zakona velikih brojeva: Pretpostavimo na

bazi prijašnjih šteta u određenoj tarifnoj kategoriji, da osiguratelj očekuje da će 40 vozača u primjerku od 100 vozača prijaviti materijalnu štetu za vrijeme trajanja osiguranja u jednom obračunskom periodu. Nadalje, pretpostavimo da je standardno odstupanje od ove procjene 20 vozača. Jedan drugi osiguratelj ugovara osiguranje za 10.000 vozača u gore navedenoj tarifnoj grupi. Očito je da je rizik ugovaranja osiguranja za drugog osiguratelja puno veći zbog većeg broja osiguranih vozila koji mogu prijaviti štetu. Ako je kvota šteta ista drugi osiguratelj može očekivati 4.000 šteta (.40 x 10.000). Ipak, standardno odstupanje u drugom slučaju se ne povećava proporcionalno i bolje ga je povećati s faktorom 10 na 200. Dok je drugi osiguratelj povećavao svoju izloženost štetama osiguranjem većeg broja jedinica izloženosti (rizika) povećala se i predvidljivost rezultata. Koeficijent varijacije (CV) je složeni statistički podatak koji pokazuje standardno odstupanje (devijaciju) kao postotak očekivane vrijednosti. Za prvog osiguratelja, CV je .50 ( 20/40). Za drugog osiguratelja CV je samo .05 ( 200/ 4,000). U prvom slučaju, 95% distribucije očekivanih šteta (dvije standardne devijacije) leži između 0 i 80 šteta s prosjekom od 40. Za drugog osiguratelja, 95% distribucije leži između 3,600 i 4,400 šteta s prosjekom od 4,000. Očito je, da je rizik po jednom riziku u drugom slučaju reduciran osiguranjem velikog broja jedinica.Rizik ugovaranja osiguranja za osiguratelja je jednak broju jedinica rizika koje osigurava n, pomnoženo s standardnom greškom prosjeka distribucije šteta, σx. Ako se sjetimo daje σx jednak σx /√ n možemo izvesti formulu za ugovaranje rizika kao:

σx = n x σx / √ n = √ n x σx Osiguravajuće tvrtke u strahu od loših rezultata zbog šteta koje očekuju,

osiguranjem velikog broja jedinica rizika smanjuju objektivni rizik. Za osiguratelje postoji pravilo da je “sigurnost u brojevima”. Na taj način dok se rizik ugovaranja osiguranja povečava s povećanjem broja (rizika) osiguranja, rizik se u stvari ne povećava proporcionalno. Klju čni osigurateljni termini Negativna selekcija Adverse selection Slučajne šteta Fortuitous loss Naknada Indemnification Zakon velikih brojeva Law of large number Ugovaranje osiguranja Underwriting Transfer rizika Risk transfer

46

3 Poglavlje RISK MANAGEMENT Risk management Glavni ciljevi risk managementa Risk management proces Management u osiguranju Koraci u risk management procesu

- Identificiranje potencijalne štete - Evaluacija potencijalne štete - Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku - Implementacija i administriranje risk management programa

Risk management matrica Ključni osigurateljni termini

47

“To je proces koji se bavi sistematskim istraživanjem izloženosti riziku gubitka, pojedine tvrtke” 12

3.1. RISK MANAGEMENT

Danas pojam “management” susrećemo gotovo na svakom koraku pogotovo u gospodarstvu. Međutim taj isti pojam vrlo se često poistovjećuje samo s upravama tvrtki i rukovodnim strukturama. U literaruturi u Hrvatskoj i u svijetu pod jednim imenom podrazumijevaju se različiti sadržaji pojma management. Najčešće su to organizacija, upravljanje i rukovođenje. Prema Ekonomskom leksikonu13 to je skup aktivnosti usmjerenih na postizanje određenih ciljeva, ali naporima drugih ljudi; Management se bavi savladavanjem složenosti; a vođenje svladavanjem promjena; management je najbliži našem pojmu rukovođenja.Management je trajan process usmjeren na ostvarenje ciljeva organizacije na najefikasniji mogući način.14

Ove definicije kao i mnogi drugi slučajevi, kazuju nam da da se izraz management od slučaja do slučaja upotrebljava u različitim značenjima, jednom kao upravljanje, drugi puta kao rukovođenje (što je znatno češće), a treći put kao organizacija.15 S obzirom da je management imanentan gotovo svim organizacijama naše će daljne izlaganje biti vezano uz risk management i management u osiguranju, a sam pojam managmenta vezat ćemo uz pojam upravljanja rizikom, kako u osiguravajućim tvrtkama, tako i ostalim tvrtkama.

Svi gospodarski subjekti, poslodavci velikih i malih tvrtki, poljoprivrednici, državna uprava, lokalna samouprava pa i mi sami izloženi smo različitim oblicima rizika. Premda osiguranje može biti jedan od načina kako bi se posljedice ostvarenja rizika umanjile ili kompenzirale na raspolaganju nam uvijek ostaju i razne druge metode upravljanja rizicima. U tom smislu risk management je metoda za upravljanje čistim rizikom kojemu su pojedina tvrtka ili pojedinac izloženi. Nastavak vam nudi objašnjenje temelja korporativnog risk managementa što uključuje definiciju risk managementa, njegove ciljeve, korake u procesu risk managementa te različite tehnike koje mogu biti korištene u obradi izloženosti riziku.Temeljno pitanje, a ujedno i hipoteza je; kako risk management iskoristiti u procesu ugovaranja osiguranja, da li je osiguraniku potrebna analiza izloženosti, u kojem opsegu i koje su to relevantne i egzaktne metode za identifikaciju i evaluaciju izloženosti gubicima? Ovim problemima ne bave se samo tvrtke, kao osiguranici već i posrednici u osiguranju nadopunjujući proces osiguranja gdje to osiguravajuće tvrtke ne rade, kao uslugu osiguraniku. Kao dio tog procesa možemo promatrati i izviješće za ugovaranje osiguranja (underwriting reports) koje osiguratelju i osiguraniku prvenstveno služi za ocjenu njegove izloženosti potencijalnim štetama (riziku) koje može osigurati, te izračuna PML-ova odnosno najveće vjerojatne štete kojoj neka tvrtka ili osiguratelj mogu biti izloženi. Dakle, sličan process ocjene izloženosti riziku, ali s tom razlikom što se u osiguranju radi o preuzetim rizicima iz drugih djelatnosti u osiguranje, a ne riziku koji je prisutan kao

12 G.E.Reida op.cit.p. 40 ,Osiguravajuće društvo Sjeverne Amerike, Risk management: Jedno od profesionalnih razmišljanja 13 Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod i Masmedia, Zagreb 1995, p.511 14 R. Bennett , Management, Informator, Zagreb 1994 p.3 15 M.Novak, P.Sikavica, Poslovna organizacija , Informator, Zagreb, 1992. p.218

48

stanje objektivnih okolnosti, i okruženja. U tom slučaju govorimo o managementu u osiguranju ili upravljanju rizicima preuzetih u osiguranje. Risk management suprotno tome upoznaje tvrtku i daje pregled o svim mogućim štetama kojima je pojedina tvrtka izložena tijekom poslovanja i tek na temelju takvih analiza donose se odluke o tome koje rizike i u kojem opsegu osigurati ili na neki drugi način umanjiti štetno djelovanje takve izloženosti tijekom poslovanja. Osiguravajuće tvrtke koje takve usluge mogu pružiti svojim osiguranicima u svakom slučaju mogu računati na dugoročnost svojih odnosa i realniji pristup osiguranika problematici osiguranja općenito.

3.2. RISK MANAGEMENT I MANAGEMENT U OSIGURANJU

Risk management ne smije biti izjednačen s managementom u osiguranju. Risk management je širi pojam i razlikuje se od menagementa u osiguranja u nekoliko aspekata. Prvo, risk management više pažnje posvećuje identifikaciji i analizi čiste izloženosti riziku gubitka i tehnikama za spriječavanje takvih gubitaka. Drugo, kao dodatak osiguranju, risk management upotrebljava druge tehnike za obradu izloženosti riziku koje uključuju izbjegavanje, kontrolu gubitka, samopridržaj, osiguranje te neosiguravateljni transfer rizika. Konačno risk mangement ima veći utjecaj na tvrtku nego management u osiguranju. Uspješan risk management program zahtijeva kooperaciju brojnih pojedinaca i odjela tvrtke za razliku od managementa u osiguranju koji traži ukljućivanje manjeg broja osoba. Rezimirajući izložene konstatacije možemo zaključiti da management u osiguranju, iako uži pojam mora koristi slične tehnike za upravljanje preuzetih rizika u osiguranje s bitnom napomenom da su tehnike upravljanja preuzetim rizicima u osiguranje (suosiguranje, reosiguranje,itd.) u svakom slučaju sofisticiranije i naprednije od onih u korištenih u upravljanju čistim rizikom kod osiguranika.

Prilog 3. Koraci u risk mangement procesu

Evaluacija potencijalnog gubitka

Identifikacija potencijalnog gubitka

Izbor odgovarajuće tehnika za upravljanje gubitcima 1. Izbjegavanje 2. Kontrola gubitka 3. Samopridržaj 4. Neosigurateljni transfer 5. Osiguranje

49

Kao što možemo vidjeti, da bi risk menadžer imao efektivan program on se mora pridržavati gore navedenih koraka u risk management procesu. 3.3. IDENTIFIKACIJA POTENCIJALNE ŠTETE

Identificirati sve potencijalne gubitke u tvrtki znači pažljivo locirati sve moguće štete koje ne moraju uvijek biti osigurljive, kao:

� Imovinske gubitke � Gubitke prihoda � Gubitke s osnova odgovornosti � Smrt i onesposobljavanje ključnih ljudi � Prevare, kriminalne radnje te nečasne radnje zaposlenika � Gubitke zaposlenika � Međunarodna izloženost gubitcima (tvornice, imovina, i osoblje u

inozemstvu, odgovornost)

Mnoge tvrtke posluju globalno i u tom će smislu zahtjevi prema risk managementu biti još izraženiji, pogotovo u dijelu identifikacije izloženosti riziku gubitka u međunarodnom okruženju.

Risk menadžer ima nekoliko izvora informacija koji mu koriste u identifikaciji izloženosti gubitku. Kao prvo, možemo navesti fizičke inspekcije postrojenja i poslovnih operacija pojedine tvrtke. Zatim slijede opširni upitnici (questionars) s analizom rizika koji mogu dati odgovore na skrivenu izloženost rizicima koji su zajednički za sve tvrtke. Poslovne planove i mape koje opisuju proizvodnju i isporuku koji mogu otkriti uska grla koja mogu imati velike financijske gubitke. Financijska izviješća otkrivaju glavna sredstva tvrtke koja moraju biti posebno zaštićena. Konačno djelomičnai i statistička štetovna iskustva iz prethodnih razdoblja mogu biti od nemjerljive vrijednosti u identifikaciji glavne izloženosti gubitcima pojedine tvrtke.

3.4. EVALUACIJA POTENCIJALNIH GUBITAKA To je drugi važan korak u risk management procesu i služi za procjenu i mjerenje samog gubitka na tvrtku. Ovaj korak uključuju procjenu potencijalne učestalosti i same veličine gubitka koji bi mogli pogoditi tvrtku. Učestalost šteta odnosi se na vjerojatni broj šteta koje se mogu dogoditi unutar nekog zadanog vremenskog perioda, dok se procjena visine šteta odnosi, na vjerojatnu visinu štete koja se može dogoditi.

Jednom kada risk menadžer procijeni učestalost i visinu šteta za svaku vrstu mogućeg gubitka različiti izvori šteta mogu biti rangirani prema njihovu utjecaju i značaju. Na primjer, izloženost gubitcima koji mogu uzrokovati bankrot tvrtke ima daleko veći značaj nego mogućnost izloženosti manjim štetama. Dodatno, stvarna učestalost i visina šteta mora biti procijenjena tako da risk menadžer može izabrati

Implementacija programa

50

najbolju tehniku ili kombinaciju tehnika kojima upravlja ukupnim štetama ili gubicima. Ako se, recimo, određene štete dešavaju u očekivanim razdobljima i visini, te mogu biti predvidljive, može se formirati poseban fond i biti tretiran kao tekuće održavanje. Ako se naprotiv utvrdi da te štete nisu predvidljive i da znatno osciliraju u visini i učestalosti razmatraju se druge tehnike za upravljanje štetama, a jedna od njih je i osiguranje. Iako risk management mora razmotriti i u čestalost i visinu potencijalne štete utvrđivanje pojedinačne visine šteta je daleko važnije od učestalosti i zato risk menadžer mora utvrditi kako maksimalno moguću štetu (MPL- maximal possible loss) tako i maximalno vjerojatnu štetu (PML- maximal probable loss). Predviđanje mogućih scenarija nastanka izrazite štete kod pojedinog gospodarskog subjekta koji bi mogao ugroziti poslovanje tvrtke, iako izgleda kao igra s nečim što bi bilo, kad bi bilo itekako je ozbiljan i zahtjevan posao i svaka ozbiljna tvrtka takvu analizu traži zbog vlastitog interesa. Na primjer, ako pretpostavimo da tvornica ostane potpuno uništena poslije velike poplave, risk menadžer može procijeniti da bi troškovi popravka, troškovi uklanjanja ostataka i ostalih troškova bili u visini 20.000.000 Eura. Na ovaj način, maksimalno moguća šteta (EML, MPL) je 20 miliona Eura.Risk menadžer može isto tako procijeniti, da šteta od poplave koja bi napravila veću štetu od 15 miliona Eura nije vjerojatna, jer se takve poplave događaju jedan puta u 50 godina i on može ignorirati tu činjenicu, odnosno događaje koji se dešavaju tako rijetko. Na ovaj način, za risk menadžera je najveća vjerojatna šteta (PML) 15.000.000 Eura. Katastrofalne je štete svakako vrlo teško predvidjeti jer se ne dešavaju često, ali njima se mora dati najveći prioritet zbog njihovog utjecaja na tvrtku. Primjer16: Veliki požar u vlaku „Ledenjački zmaj“ u tunelu Kaprunskog ledenjaka – 155 poginulih skijaša.

Neke od činjenica: - vlak se penjao s 911 m na 2446m nadmorske visine - 3298m dug tunel na putu do vrha glečera promjera 3,6m - uspon 42,8% - u tunelu su bile samo servisne stepenice - 2 gondole na kružnom kabelu - u sredini tunela se nalazilo proširenje tunela za mimoilaženje vlaka - servisni usporedni tunel bio je dug 600 m

Što se dogodilo? U prostoru vozača vlaka na stražnjoj strani gdje vozača nije bilo, jer se vlak

uspinjo (u trenutku nesreće vlakom je upravljao samo jedan vozač i to s prednje strane) došlo je do istjecanja ulja iz plastične cijevi hidraulične kočnice. U stvar,i zbog manjeg požara na neispravnom grijaču vlaka koji je otopio plastičnu cijev sa zapaljivim hidreuličnim uljem kočnica, 2,5 min. nakon polaska neispravni grijač zapalio je ulje iz hidraulične kočnice. 540m nakon ulaska u tunel vlak se automatski zaustavio zbog niskog pritiska u hidrauličnim kočnicama. Vrata su bila zatvorena a zbog efekta dimjaka požar se vrlo brzo proširio. Samo 12 osoba uspjelo je izači iz vlaka i krenuti u suprotnom smjeru od razvijanja požara. Vozač je uspio otvoriti vrata, u okolini otrovnog dima, bez svjetala za izvanredne situacije i bez prostora za izlaz u nuždi.Svemu tome pomogla je i visokozapaljiva odječa skijaša Rezultat je bio 150 mrtvih u vagonu gdje je izbio požer, dvoje u drugom vagonu i troje na izlazu iz tunela čak tri kilometra dalje od nastanka požara. Opći je zaključak nakon nastale štete da su putnici u tunelu trebali biti dodatno zaštićeni od požara. Vlak je trebao biti izgrađen od negorivih materijala, tunel je trebao imati izlaz za nuždu, ventilaciju i svjetlo odnosno komunikacijske kanale.

16 Risk Consult, Risk management seminar 2006

51

Nastaloj materijalnoj šteti trebalo je pridodati građanske parnice protiv tvrtke s osnova nepažnje ili objektivne odgovornosti. Bez obzira što je poginulo najviše stranaca pa i nekoliko Amerikanaca, Njujorški sud odbio je nadležnost u pogledu vođenja postupka. Iako su vođeni kazneni postupci protiv mnogih osoba nitko nije osuđen, ali je unatoč toga Austrija izmijenila zakone u smislu mogućnosti kaznenog gonjenja kompanija i odgovornih za slične situacije u budućnosti.

Što osiguratelji mogu naučiti iz ovakvih šteta : - da je nastala šteta bila nepredvidiva, ali moguća, - da se ostvario najgori mogući scenario, - da su želježničku uspinjaču dizajnirali vrhunski austrijski inžinjer,i - Kaprun pokazuje da je razumijevanje rizika požara od običnih inžinjera veoma loše,. - kako se ne može biti siguran u aktualno znanje stručnjaka, - zakonodavstvo ima veliki utjecaj na inžinjere, a oni grade i konstruiraju na temelju takvih

zakonskih odredbi, - rizik je puno veći kada se određeni projekti rade na temelju i isključivo zakonskih odredbi

Osigurtelji moraju naći odgovor na slijedeća pitanja:

- Da li se mogao predvidjeti ovakav scenario požara nakon izvršenog pregleda rizika od strane

risk menadžera? - Kakvi bi rezultati pregleda rizika bili od strane osoba zaduženih za pitanja odgovornosti? - Da li su risk menadžeri dužni upozoriti uprave tvrtki o mogućnosti nastanka ovakvih

katastrofalnih posljedica? - Da li svaka tvrtka treba ekspertizu o svojoj izloženosti nastanka šteta?

Primjer 217: Povlaćenje neispravnih baterija Sony s tržišta Baterije na punjenje: Da li je to mogući izvor emerging rizika koji bi trebalo pobliže istražiti?

- 4,1 mio.Dell notebook-a je povučeno s tržišta u kolovozu 2006 zbog greške na Lithium – ionskoj bateriji koje proizvodi Sony

- Slijedilo je povlaćenje 526.000 Lenovo notebook-a, 1,8 mio Apple i Thoshiba sa 340.000 komada.

- U decembru 2005 Dell je isto tako povukao 22.000 baterija, a HP 135.000 te drugih 15.700 komada u aprilu 2006.

Baterije imaju veoma široku primjenu, gotovo svugdje; kod mobilnih telefona, digitalnih kamera, strojeva za bušenje, kompjutera itd.Postoje veoma mnogo primjera gdje su te baterije jednostavno eksplodirale. Još jedna strana ovog proizvoda je da ga koriste u velikom broju kako tvrtke tako i fizičke osobe.

U čemi se sastoji rizik kod baterija; - Potpuno napunjene baterije moraju biti vrlo jake kako bi zadovoljile svrhu upotrebe jer se

koriste za uređaje niske voltaže (12 Volti), a pune se s visokim naponom(220 V) pa uslijed toga proizvode visoku temperaturu.

- Postoje problemi i s NiMH, ali manji - Problemi s lažnim ili repliciranim baterijama od strane neovlaštenih proizvođača

Kakve su štete moguće?

Veliki broj baterija na punjenje bio je povučen iz prodaje ili su proizvodi koji su imali u sebi te

baterije bili povučeni kao što je to bilo veliko povlaćenje Sony-evih baterija i to zbog slijedećih razloga; - 15.svibnja 2006. – na letu br.435 Lufthanse iz Čikaga u Minhen na laptopu se desio

požar

17 Risk Consult, Risk management seminar 2006

52

- 5.veljače 2005 – na teretnom avionu United Parcel Service za vrijeme slijetanja desio se požar na compjutoru koji je imao litium bateriju

Navedeni događaji doveli su do potpunog povlaćenja (product recoll) Sony –evih baterija s jedinim ciljem sprijećavanja većih šteta. Šteta za osiguratelje vezana uz troškove povlačenja proizvoda kretala se oko 200 mil. Euro. (više o product recoll osiguranju u poglavlju VIII). Ovo područje je za osiguratelje poseban izazov jer je potencijalni izvor katastrofalnih šteta.Da li se zbog izrazitog razvoja kompjutora i njihove primjene i to može smatrati emerging rizikom?

3.5. ODABIR ODGOVARAJUĆE TEHNIKE ZA UPRAVLJANJE IZLOŽENOSTI RIZIKU

Glavne tehnike za upravljanje štetama su :

� Izbjegavanje � Kontrola šteta � Samopridržaj � Neosigurateljni transferi � Osiguranje

Izbjegavanje šteta i kontrola šteta su tehnike kontrole rizika dok su ostale tri financijske tehnike jer predviđaju određena sredstva unutar ili izvan tvrtke.

Izbjegavanje

Izbjegavanje znači da se uočena izloženost određenoj šteti izbjegne. Na primjer tvrtka može izbjegnuti rizik poplave, ukoliko postrojenja ne gradi na poplavom ugroženom području; farmaceutska tvrtka koja proizvodi lijekove sa opasnim popratnim reakcijama na lijekove može prestati proizvodnju istih itd. Glavna prednost tehnike izbjegavanja je što se smanjuju izgledi za nastanak štete na nulu. Izbjegavanje izloženosti ima dva nedostatka. Prvo, što nije uvijek moguće izbjegnuti sve gubitke, a drugo što ne može biti praktično i isplativo izbjegavati svaku izloženost određenom riziku. Kontrola šteta

To je druga metoda za upravljanje štetama u risk management procesu. Aktivnosti unutar te metode svode se na smanjivanje učestalosti i visine ukupnih šteta. Cilj aktivnosti u kontroli šteta svoda se na promjenu karaktera izloženosti riziku na onu razinu koja je prihvatliva tvrtki; tvrtka prihvaća određenu izloženost riziku, ali želi smanjiti učestalost i ukupnu visinu šteta. Mjere pomoću kojih te ciljeve određena tvrtka postiže s aspekta učestalosti su kontrola kvalitete, vozačke dozvole, striktno primjenjivanje pravila za zaštitu i poboljšanja u dizajnu proizvoda( poznato je, da je to jedan od izvora šteta s osnova odgovornosti za proizvode s nedostatkom). Mjere za smanjenje visine štete su na primjer instaliranje automatskih šprinler uređaja ili protuprovalnih alarma, organizirana služba hitne pomoći, ograničavanje iznosa gotovine u raznim spremištima i prijevozu koji mogu biti ukradeni, rehabilitacija povrijeđenih ljudi.

Pridržaj (Retention - samopridržaj)

53

To je još jedna od vrlo važnih tehnika za upravljanje štetama jer s njom tvrtka

regulira koji će iznos pojedinačnih šteta pasti na njezin teret iz određenog štetnog događaja. Politika pridržaja provodi se u risk management procesu onda kada su prisutna tri slijedeća uvjeta.

Prvo, onda kada ne postoji niti jedna druga tehnika za upravljanje rizikom. Ponekad osiguratelji ne žele ugovarati osiguranje za određene tipove rizika ili izloženosti bez osiguranikova učešća u štetama, odnosno pokriće može biti preskupo.

Drugo, kada je procjena najveće moguće štete minimalna Treća je situacija kada su štetni događaji visoko predvidljivi, kao što je to sa

štetama kod rizika loma strojeva, štete na vozilima, povrede radnika na poslu, itd. Risk menadžeri mogu na osnovu prošlih iskustava procijeniti vjerojatni raspon učestalosti i visine šteta i rezervirati sredstva tvrtke za tu namjenu pod uvjetom da su to iznosi koje tvrtka može nositi samostalno.

Utvr đivanje razine pridržaja

Ako se pridržaj koristi kao tehnika risk managementa, risk menadžer mora utvrditi visinu pridržaja što znači u novčanim iznosima iskazati štete koje će tvrtka samostalno nositi. Financijski snažne tvrtke mogu imati više iznose pridržaja . Postoje mnoge metode za utvrđivanje tog iznosa, međutim ovdje ćemo istaknuti samo dvije . Prvo, tvrtka može utvrditi razinu pridržaja bez da to ima utjecaja na ostvarivanje njezine dobiti i prihoda. Jedno grubo pravilo govori da maksimalni iznos visine pridržaja može biti u visini 5% od tvrtkine godišnje dobiti prije oporezivanja iz tekućeg poslovanja.Drugi je pristup da se iznos pridržaja utvrđuje kao postotak tvrtkinog radnog kapitala, nešto između 1% i 5% tog iznosa.18

Plaćanje šteta

Ako se pridržaj upotrebljava kao metoda za upravljanje rizikom i štetama moraju postojati i metode za plaćanje tih istih šteta.Tvrtka može platiti štete izvan svojih tekućih neto prihoda, ako ih tretira kao troškove za tekuću godinu. Unatoč tome veliki broj šteta može prijeći neto prihode. Druga metoda plaćanja su posebne rezerve sredstava ili posebni fondovi za te namjene. Treći način su krediti iz kojih se podmiruju ti troškovi, a oni su vezani s dodatnim troškom kamata.

U svrhu plaćanja šteta može biti korišten i “kaptiv osiguratelj” kao tvrtka osnovana i u vlasništvu osiguranika, kojoj je osnovni cilj osiguranje tvrtke koja ju je osnovala. Ako je kaptiv osnovan samo od jedne tvrtke vlasnika, kao recimo od strane jedne velike korporacije onda se on raspoznaje kao”čisti kaptiv”. U slučaju da je kaptiv 18 George E. Reida, op.cit. p.45.

54

osiguravatelj u vlasništvu više tvrtki ili asocijacija onda se on zove “grupni kaptiv”. Kaptiv osiguravatelji najčešće se osnivaju u zemljama s povoljnim zakonodavnim okruženjem, niskim kriterijima za kapitalizacijom s nižim poreznim stopama. Kaptiv osiguratelji imaju neke prednosti za osiguranike koji ga osnivaju, a temeljni razlozi za njihovo osnivanje su:

� Poteškoće u dobivanju odgovarajučeg osiguranja. Tvrtka vlasnik vjerojatno je imala poteškoća u dobivanju određene vrste osiguranja od komercijalnog osiguratelja te je osnovala vlastitog kaptiv osiguratelja koji joj je to omogućio. To je posebno interesantno velikim globalnim tvrtkama bogatim kapitalom kojima je bilo onemogućeno dobivanje određenih pokrića za rizike kojima su posebno izložene kao pokrića za odgovornost te političke rizike. Osnivanjem kaptiva smanjuju se i troškovi osiguranja zbog nižih operativnih troškova provedbe osiguranje, izbjegavanja troškova posrednika (agenata i brokera), ostvarenih prihoda na investirana sredstva premije i rezerve koje bi inače ostvario komercijalni osiguravatelj.

� Zbog veće stabilnosti prihoda. Kaptiv osiguravatelj pruža veću stabilnost u prihodima jer su povremene fluktuacije u osiguranju i njihov utjecaj na tvrtku smanjeni.

� Olakšan je pristup reosigurateljima. Kaptiv ima lakši pristup reosiguratelju jer oni posluju samo s osiguravateljima, a ne osiguranicima.

� Profit. Kaptiv može biti izvor profita osiguravajući druge tvrtke u grupaciji osnivača. U trenutku kad kaptiv osiguravtelj počinje osiguravati i ostale tvrtke, a koje nisu njezini osnivači on postaje komercijalni osiguratelj.

� Moguće poreske olakšice – Uobičajeno je, ali ipak različito od zemlje do zemje da se premije osiguranja plaćene u kaptiv tvrtku ne oporezuju. Tumaćenja su da se ovdje ne radi o bitnijem transferu rizika na osiguratelja već je plaćanje premije slično kao izdvajanje u vlastite rezerve sigurnosti (samoosiguranje).

Današnja globalizacija poslovanja pojedinih tvrtki samo može potaknuti nastanak novih kaptiva. Za takve je tvrtke vrlo teško pronaći međunarodnog osiguratelja koji bi zadovoljio njihove globalne operativne potrebe pogotovo imovinskih i političkih rizika. Najteže je za risk menagere pronaći pokriće za štete od odgovornosti na međunarodnoj razini zbog zakona pojedinih zemalja i različitog načina utvrđivanja šteta.

Samoosiguranje (self insurance) Tehnički gledano tu se ne radi o osiguranju, jer čisti rizik nije transferiran

osiguravatelju. Kod samoosiguranja se radi o specijalnoj formi planiranih pridržaja tvrtke s kojima ona u cijelosti nosi svoju izloženost potencijalnim štetama. Bolji naziv za samoosiguranje bi bilo vlastito financiranje šteta iz fondova specijalno namijenjenih za te svrhe.

Prednosti i nedostaci pridržaja

Tehnika pridržaja u risk management procesu ima svojih prednosti i nedostataka. Prednosti su što tvrtka ušteđuje novac, ako su štete manje u odnosu na premiju koju bi

55

platili osiguratelju, manji su troškovi usluga procjenitelja, provizija, brokeraža i poreza. Tehnika pridržaja stimulira provedbu preventivnih mjera. Nedostaci se svode na mogućnost nastanka većih šteta od određenog pridržaja i većih troškova nego što bi bilo plaćanje premije osiguranja, te se troškovi se višestruko uvećavaju.

Neosigurateljni transferi

To je metoda upravljanja rizicima suprotna osiguranju kojom se čisti rizik i

njegove financijske posljedice prebacuju na nekog drugog. Neosigurateljni transferi se provode ugovorima, kao recimo ugovorima o leasingu itd. Na primjer, ugovor s građevinskom tvrtkom o izgradnji objekta specificira da da je izvođač odgovoran za sve štete na objektu za vrijeme građenja ili se u ugovor između dviju tvrtki može ugraditi klauzula kojom druga tvrtka preuzima zakonsku odgovornost druge strane u pojedinim poslu (hold-harmless clause).

Osiguranje

Osiguranje je možemo slobodno zaključiti najraširenija tehnika u risk management procesu za upravljanje rizicima. Uobičajen je stav u tržišno i osigurateljno razvijenim sredinama da se ono najprikladnije koristi u situacijama male vjerojatnosti da šteta nastane, ali veće vjerojatnosti da ta šteta bude velika.

Risk management i osiguranje. Ako risk menager koristi osiguranje da pokrije određeni rizik on mora obratiti pozornost na pet ključnih područja, a to su:

� Izabrati odgovarajuće pokriće � Izabrati osiguravatelja � Pregovarati o uvjetima za osiguranje � Dati odgovarajuće informacije za dobivanje odgovarajučeg

pokri ća � Periodično raditi reviziju osigurateljnog programa

Zbog čega se to ističe? Pa upravo zbog toga što je risk management imanentan tvrtkama koje se osiguravaju i svakim će danom dobivati više na značaju. Poznavajući ovaj process omogučit će osigurateljima da prilagode svoje ponude potrebama osiguranika, i prošire svoje usluge i u dijelu risk management procesa gdje imaju najviše znanja i veliko iskustvo s štetama.Već u prvom koraku (izbor odgovarajučeg pokrića) risk menadžer pojedine tvrtke susreće se s problemom manjka novca za osiguranje svih mogućih šteta. Potreba za osiguranjem može biti podjeljena u nekoliko kategorija ovisno od značaja pojedinog osiguranja. Jedna korisna klasifikacija dijeli potrebu za osiguranjem u tri kategorije:

� Bitna osiguranja � Poželjna osiguranja � Upotrebljiva

U bitna osiguranja uključuju se ona obvezna po zakonu ili ugovorom. Isto tako u ovu grupu osiguranje ubrajaju se i ona koja štite od katastrofalnih šteta. Poželjna su osiguranje ona koja se uzimaju za manje štete, ali koja ne mogu uzrokovati propast tvrtke. Upotrebljivim se smatraju ona koja se koriste za sitne štete koje bi mogle tvrtku ostaviti u

56

neugodnoj situaciji. Risk menadžer isto tako utvrđuje i odbitnu franšizu koja se utvrđuje radi eliminacije sitnih šteta i vezujućih administrativnih troškova, što opet rezultira smanjenjem premije osiguranje. U utvrđivanju odbitne franšize može biti govora o relativno malim odbitnim franšizama ili o izrazito velikima, gdje se u biti radi o pridržajima. U biti za takve odluke tvrtka mora biti izrazito financijski jaka, a ti se iznosi ugovaraju u visini maksimalne vjerojatne štete, ukoliko taj iznos štete može podnjeti sama, a osiguranje traže samo za iznose iznad toga.

Drugo na što se pažnja risk menadžera mora usmjeriti je odabir osiguratelja što uključuje ispitivanje njegove financijske snage, rezultata gledano kroz prizmu ukupno ugovorene premije osiguranje i kapitala (investiranja slobodnih sredstava) dovoljnost rezervi, vrste ugovorenih poslova osiguranje u portfelju te kvalitete managementa. Istovremeno, u izboru osiguratelja risk menadžer mora razmotriti i dostupnost usluge risk menadžera osiguratelja. Sva bit risk management procesa, za osiguratelja, sastoji se ne samo u upravljanju preuzetim rizicima u osiguranje već i davanju istih usluga osiguranicima. Ta usluga uključuje kontrolu šteta, identifikaciju potencijalnih šteta te procjenu šteta. Konačno, prema Reidi19 risk menadžeri kao profesionalci u tvrtkama kojima daju svoje usluge imaju u prosjeku 13 godina iskustva na poslovima u osiguravajućim kućama, što znači da su osiguratelji jedini pravi izvor risk menadžera. Nakon što je prema tim kriterijima izabran osiguravatelj treći se korak sastoji u pregovaranju oko uvjeta za osiguranje. Na taj se način kreiraju posebne police za osiguranje koje odstupaju od standardnih zbog raznoraznih posebnih ugovaranja. Ipak treba napomenuti da se to radi samo za veće i velike tvrtke gdje se u pregovore uključuju i brokeri odnosno posrednici u osiguranju. Konačno program osiguranja se periodički procjenjuje što uključuje analize rada agenta ili brokera, potrebnog pokrića, troškova osiguranja, kvaliteta usluge kontole šteta, da li su štete plaćene na vrijeme ili nisu, te razni drugi faktori.

Prednosti osiguranja � Osiguraniku će nakon štete biti nadoknađena šteta, tvrtka nastavlja normalno

poslovanje bez odstupanja ili fluktuacije u svojim prihodima � neizvijesnost se smanjuje što tvrtki omogućuje slobodno planiranje svojih poslova � osiguravatelji osim osiguranja pružaju i usluge kontrole šteta, analize izloženosti

te procjene šteta Nedostaci osiguranja

� Plaćanje premije osiguranja je značajan trošak koji se najčešće mora platiti unaprijed

� Najčešće se u utvrđivanju i pregovaranju o uvjetima o osiguranju te dokazivanju nastanka štete potroši suviše vremena Koju metodu upravljanja štetama upotrijebiti?

U utvrđivanju odgovarajuće tehnike ili metode za upravljanje štetama može se koristiti i matrica u kojoj su klasificirane štete prema učestalosti i intenzitetu. Matrica nam pokazuje i koju metodu upravljanja rizicima možemo koristiti

19 G.E.Reida, op.cit.p.52.

57

Prilog 4. Risk management matrica VRSTA ŠTETE UČESTALOST

ŠTETE VISINA ŠTETE NAJBOLJA

TEHNIKA ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM

1 NISKA NISKA PRIDRŽAJ

2 VISOKA NISKA KONTROLA ŠTETE I PRIDRŽAJ

3 NISKA VISOKA OSIGURANJE

4 VISOKA VISOKA IZBJEGAVANJE

Prvu vrstu izloženosti karakterizira niska učestalost i visina šteta. Primjer mogu biti sitne krađe u uredima, sitni lomovi na kanc. strojevima kojima se može upravljati pridržajem odnosno nema potrebe za osiguranjem. Drugu vrstu izloženosti karakterizira visoka učestalost, ali s malim iznosima šteta za što se predviđa kontrola šteta i poduzimanje preventivnih mjera zaštite odnosno kontrola. Primjer mogu biti povrede na radu, oštećenja vozila, krađe u trgovinama. Treća vrsta izloženosti u prvi plan istiće osiguranje jer se rijetke ali velike štete najbolje riješavaju osiguranjem. Tu se ubrajaju, eksplozije, požari, prirodne nepogode i odgovornost.Risk menadžer može koristiti i kombinaciju pridržaja i osiguranja s ćime postiže nižu cijenu osiguranja. Četvrta izloženost odnosi se na visoke štete i visoku učestalost koje je najbolje izbjegavati. To mogu biti štete u unutrašnjem transportu, karakteristični lomovi strojeva, poplave itd.

3.6. IMPLEMENTACIJA RISK MANAGEMENT PROGRAMA To je četvrta točka risk management procesa koja uključuje utvrđivanje stavova i

zaključaka u pogledu politike tvrtke prema tretiranju izloženosti štetama i ciljevima tvrtke. Ona isto tako informira uprave tvrtki vezano uz proces upravljanja rizicima, daje risk menadžerima veći autoritet, te propisuje standarde za obavljanje poslova risk menadžera. Dodatno, može biti napisan risk management priručnik koji cijeli proces opisuje u detaljima, te može biti vrlo koristan za obuku novih zaposlenika koji će dati svoj doprinos programu.Priručnikom se isto tako prisiljava menadžere da točno utvrđuju svoje i tuđe odgovornosti, ciljeve i tehnike kojima će se služiti. Cjelokupni proces upravljanja rizicima pojedine tvrtke uključuje i kooperaciju s drugim sektorima kao:

• računovodstvo koje internim aktima može smanjiti nečasne radnje samih zaposlenika,

• financije koje daje informacije i pokazuje kako gubitci i štete mogu obezvrijediti profite i gotovinu,

58

• marketing , proizvodnja, kadrovska služba itd. Risk management je definiran kao proces identifikacije i procjene čistog rizika

odnosno čiste štete s kojima se svaka tvrtka suočava započinjući svoju djelatnost. Ovim procesom razmatraju se svi rizici, a ne samo oni koji su osigurljivi i u tom dijelu se risk management razlikuje od managementa u osiguranju. Osiguranje je samo jedna od nekoliko metoda s kojoma se upravlja rizicima. Drugo, risk management najveću pažnju posvećuje identifikaciji i evaluaciji izloženosti čistom riziku i treće risk management radi periodične procjene svih mjera i tehnika za upravljanje rizicima, a ne samo osiguranje. Konačno risk management traži kooperaciju ostalih dijelova tvrtke dok management u osiguranju to ne traži.Risk management proces se sastoji od nekoliko osnovnih koraka; identifikacija potencijalne šteta, evaluacija, izbor odgovarajuće tehnike kojom se regulira ta izloženost, implementacija cijelog programa. Od svih tehnika osiguranje ipak ostaje najsigurnija tehnika za transfer potencijalne štete na drugoga..O menagementu u osiguranju nismo puno govorili, ali je očito da su ta dva procesa povezana i čine jednu cjelinu u razmatranju problematike rizika. Management u osiguranju se bavi upravljanjem rizicima koji su preuzeti u osiguranje, znači u najvećoj mjeri istih onih rizika kojima se upravlja u pojedinoj tvrtki kao osiguraniku. Proces upravljanja rizikom od osiguranika prebacuje se na osiguravatelja koji isto tako evaluira preuzete rizike u osiguranje te odlučuje kojim će tehnikama rizik nastanka štete svesti na najmanju moguću mjeru i koje će mu omogućiti ostvativanje dobrih poslovnih rezultata.Dakle radi se o istim procesima s tom razlikom da osiguratelji mogu nadopuniti ukupnost svojih usluga koje gospodarski subjekti traže. Ukupnost znanja i iskustva koje osiguravatelji nesumnjivo imaju više od ostalih još jednom može biti korisno iskorišteno u zadovoljenju potreba sigurnosti osiguranika. Klju čni osigurateljni termini Udruženje ili grupni kaptiv Association or group captiv Dostupno osiguranje Available insurance Izbjegavanje Avoidance Kaptiv osiguratelj Captive insurer Odbitna franšiza Deductible Poželjna osiguranja Desirable insurance Bitna osiguranja Essential insurance Kontrola šteta Loss control Učestalost šteta Loss frequency

59

4 Poglavlje PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranuj

Načelo naknade štete:

- stvarna vrijednost, metode utvrđivanja stvarne vrijednost - tržna vrijednosti - nova vrijednost - sporazumno utvrđena vrijednost - izuzetci od principa naknade štete

Načelo osigurljivog interesa u osiguranju imovine i života Načelo subrogacije ( svrha i značaj) Načelo posebno dobre vjere

Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o osiguranju Razlike između ugovora o osiguranju i ostalih ugovora Uvjeti koje ugovor o osiguranju mora ispunjavati Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju Ključni osigurateljni termini 66

60

“ Obuka onih koji su uklju čeni u poslove osiguranja traži i poznavanje osnovnih pravnih načela na kojima počiva osiguranje“20

4.1. OSNOVNA PRAVNA NAČELA KOJI REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE Svaki od nas posjeduje barem jednu policu osiguranja, međutim rijetko tko je i

pročita, jer smatra da to tako mora biti pogotovo za police osiguranja obvezne po zakonu. Pa ako vam se slučajno i desilo da pročitate policu vjerojatno niste razumijeli dato pokriće. Ugovor o osiguranju je prvorazredan ekonomski posao, ali je isto tako i kompleksan zakonski dokumenat koji u sebi sadrži opće zakonske odredbe o sklapanju ugovora, ZOO-a, Zakona o osiguranju, te uvjeta za osiguranje. Svatko tko kupuje osiguranje na tržištu trebao bi poznavati osnovna pravna načela koji utječu i odnose se na svaki ugovor o osiguranju. To istićemo zbog toga što ćemo puno jasnije u slijedećim poglavljima razumijeti svaki pojedinačni ugovor o osiguranju, ako razumijemo osnovne pravna načela na kojima se ti ugovori temelje. Znači, raspravljamo o osnovnim pravnim načelima koji moraju biti zadovoljeni kako bi ugovor o osiguranju bio pravno valjan i posebnim zakonskim odredbama kojima se ugovor o osiguranju razlikuje od ostalih ugovora.

Načelo naknade štete

Načelo naknade štete je najvažnije pravno načelo u području osiguranja. Ono utvrđuje da osiguranik ne smije profitirati iz štete pokrivene osiguranjem, već šteta treba biti naknađena u približno istom financijskom iznosu koji je postojao prije nastanka štetnog događaja. U osiguranjima imovine, ugovori o osiguranju su ugovori o naknadi štete. Ako se ostvari osigurani štetni događaj, osiguranik ne može dobiti više od stvarne vrijednosti nastale štete ili stvarne vrijednosti oštećenog predmeta osiguranja. Načelo naknade štete ima dva osnovna cilja. Prvi je da spriječi osiguranika da profitira iz osiguranja. Osiguranik ne smije profitirati iz osiguranja nastankom štetnog događaja, ali mu mora biti naknađena šteta i mora biti doveden u financijsku situaciju koja je bila prije nastanka štetnog događaja. Na primjer, ako posjedujete kuću vrijednu € 100.000, a pretrpite štetu od € 15.000 vi ne možete dobiti iznos od € 100.000 na koji je kuća osigurana, jer bi bilo prekršeno načelo naknade štete. S ovim principom u vodu padaju sve kombinacije osiguranja na vrijednosti veće od stvarne vrijednosti, dvostruko ili višestruko osiguranje predmeta osiguranja iz spekulativnih razloga jer u budućoj naknadi štete osiguranik nikad ne smije dobiti naknadu veću od stvarne vrijednosti osiguranih predmeta (bez obzira da li je bio višestruko osiguran kod više od jednog osiguravajučeg društva), pa tome mora biti prilagođena i svota osiguranja. Drugi je cilj smanjiti moralni hazard. Ako bi nepošteni osiguranik mogao profitirati iz osiguranja, onda bi svi namjerno izazivali štete s jedinom namjerom profitiranja iz osiguranja.

Stvarna vrijednost

20 Edwin W, Paterson, Essentials of insurance law 2nd edition New York. McGraw –Hill p.109

61

Osiguranje na stvarnu vrijednost potvrđuje princip naknade štete. U osiguranju imovine standardna metoda naknađivanja štete osiguraniku je stvarna vrijednost oštećenih ili uništenih predmeta osiguranja na dan nastanka štete. Ovisno od predmeta osiguranja i samoga spora među ugovornim stranama upotrebljavaju se tri glavne metode u utvrđivanju stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete:

Nabavna vrijednost – amortizacija Tržna vrijednost Sporazumno utvrđena vrijednost

Nabavna vrijednost minus amortizacija je tradicionalna metoda utvrđivanja

stvarne vrijednosti u osiguranju imovine. Ona u obzir uzima inflaciju i amortizaciju imovinskih vrijednosti kroz vrijeme trajanja. Zamjenski troškovi popravka oštećene imovine su troškovi novih materijala slične vrste i kvalitete. Amortizacija je odbitak za fizičku istrošenost, godine starosti i ekonomske zastarjelosti. Na primjer Ivana ima omiljenu kutnu garnituru koja je izgorjela u požaru. Ako pretpostavimo da je garnitura stara 5 godina, da je ona amortizirana 50%, a da nova dođe € 1000 tada je stvarna vrijednost € 500 i Ivana će s osnove police osiguranja dobiti € 500.Kada bi ona dobila € 1000 princip naknade štete bi bio prekršen.

Tržna vrijednost je ona vrijednost koju je kupac spreman platiti za određenu stvar na slobodnom tržištu. Neki je sudovi i osiguratelji prihvaćaju kao onu vrijednost koja određuje sadašnju vrijednost za pretrpljenu štetu. Recimo, tržna vrijednost zgrade može biti niža od sadašnje vrijednosti zgrade bazirane na metodi utvrđivanja sadašnje vrijednosti po metodi (nabavna – amortizacija). To se može dogoditi zbog loše lokacije objekta, loše uređenog susjedstva ili ekonomske zastarjelosti zgrade i u takvoj situaciji osiguratelji plaćaju tržnu vrijednost. Ako se dogodi štetni događaj u situaciji da je tržna vrijednost manja od sadašnje, osiguratelji će platiti tržnu vrijednost a, ako je situacija obrnuta, pa je tržna vrijednost veća od sadašnje, osiguratelji će platiti sadašnju vrijednost poštujući gore navedeno “načelo naknade štete”.

Iako se stvarna ili sadašnja vrijednost najčešće upotrebljava u imovinskim osiguranjima na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja imaju utjecaj i drugi faktori. U osiguranju od odgovornosti iznos koji se plaća za štetu je stvarna šteta koju osiguranik mora platiti oštećenome za tjelesne povrede ili štete na stvarima.U osiguranju prekida poslovanja iznos koji se obično plaća baziran je na gubitku profita (dobit) plus fiksni troškovi za vrijeme stajanja tvrtke.

Izuzetci od načela naknade štete

Postoji nekoliko važnih odstupanja od načela naknade štete u stvarnom iznosu a to su:

- načelo naknade prema sporazumno utvrđenoj vrijednosti - nakanda na novu vrijednost - naknada po polici životnog osiguranja - naknada štete po polici osiguranja nezgode

62

Sporazumno utvrđena vrijednost

Obično se primjenjuje na osiguranje antikviteta, umjetnina, slika i obiteljske

dragocjenosti. Zbog poteškoća u utvrđivanju stvarne vrijednosti pogotovo vrijednosti u trenutku nastanka štete i osiguranik i osiguratelj sporazumno utvrđuju vrijedenost u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju. Na primjer, ako imate posebno vrijedan antikni sat koji je pripadao vašoj prabaki i koji vrijedi € 10.000 iako je njegova upotrebna vrijednost odnosno stvarna vrijednost puno manja. Iskazana vrijednost je najčešće vrijednost koje takve umjetnine postižu na tržištu antikviteta . Vrijednost koja se osigurava i plaća mora biti utvrđena obostrano od strane osiguranika i osiguratelja ili procjenom odgovarajućeg procjenitelja takvih predmeta osiguranja. Osiguranje na novu vrijednost

Ovo je još jedno izuzeće od principa naknade štete i znači da se kod utvrđivanja štete neće odbijati amortizacija. Na primjer, pretpostavimo da je krov vaše kuće star pet godina i da je njegov vijek trajanja dvadeset godina. Ako je krov oštećen u nastaloj oluji i ako su troškovi popravka iznosili € 10.000 po principu naknade štete po stvarnoj vrijednosti vi biste dobili € 7.500 jer je krov kroz pet godina amortiziran 25%. Prema osiguranju na novu vrijednost vi dobivate punu cijenu naknade u iznosu od € 10.000 (minus ugovorena odbitna franšiza ukoliko postoji). Na ovaj se način tehnički ruši princip naknade štete. Ipak se osiguranje na novu vrijednost primjenjuje na spoznaji da bi plaćanje stvarne vrijednosti rezultiralo značajnijim gubitkom za osiguranika, jer građani uglavnom ne izdvajaju sredstva za troškove amortizacije.

NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA

Načelo osigurljivog interesa utvrđuje da osiguranik mora financijski izgubiti ili na neki drugi način biti obeštećen, ako nastane osigurani slučaj ili šteta.

Svrha principa osigurljivog interesa

Da bi pravno bili valjani, svi ugovori o osiguranju moraju u sebi sadržavati osigurljiv interes. Ugovori o osiguranju moraju imati uporište u osigurljivom interesu iz slijedećih razloga:

• zbog spriječavanja igra na sreću • smanjenja moralnog hazarda • mjerenja same štete

Prvo, osigurljiv interes je potreban zbog spriječavanja igra na sreću jer kad tog

interesa ne bi bilo ugovor o osiguranju bi bio igra na sreću i bio bi protivan interesu društva. Na primjer, vi bi mogli osigurati kuću svog najbližeg susjeda i čekati prvu štetu na njoj. Ili jednostavno možete životno osigurati nekog drugog i nadati se da će što prije umrijeti kako bi zaradili. Drugo, osigurljiv interes smanjuje moralni hazard jer kada ga ne

63

bi bilo vi bi mogli osigurati tuđu kuću i namjerno na njoj izazvati štetu kako bi profitirali iz toga. Ali ako osiguranik financijski gubi zbog nastale štete, ništa se ne zarađuje iz namjerno izazvane štete, jer sredstva dobivena iz osiguranja služe za dovođenje osiguranih stvari u prvobitno stanje. Konačno, kada postoji osigurljiv interes mjerljiva je i osiguranikova šteta. U osiguranju imovine, večina je ugovora ugovor o naknadi štete i mogućnost mjerenja naknade je osigurljiv interes osiguranika. Ako samo plaćanje štete ne prelazi iznos osigurljivog interesa zadovoljen je i princip nakande štete.

Primjeri osigurljivog interesa:

Postoje situacije u kojima je vrlo poželjno razlikovati osigurljiv interes u osiguranju imovine, odgovornosti ili osiguranju života

Osiguranje imovine

Vlasnici imovine su primjer gdje je primjer osigurljivog interesa vrlo vidljiv, jer bi vlasnik imovine pretrpio financijski gubitak ukoliko bi njegova imovina bila oštećena ili uništena. Potencijalna zakonska odgovornost iz pojedinih izvora opasnosti isto je tako prepoznatljiv osigurljiv interes. Na primjer, čistionica rublja ima osigurljiv interes u imovini svojih korisnika usluga, s obzirom da može biti zakonski odgovorna za štetu na njihovim stvarima kao posljedica nepažnje. Komercijalne banke, štedionice koje daju zajmove imaju osigurljiv interes u imovini koja je založena zbog tih kredita. Znači banke uvjetuju davanje kredita osiguranjem nekretnine. Hipoteka na imovini služi kao garancija za kredit pa ako imovina ostane uništena ili oštećena osiguranje te iste imovine je zamjena za uništenu hipoteku. Banka koja daje kredit poslovnoj tvrtki ima osigurljiv interes u zalihama robe koje služe, kao zamjensko sredstvo garancije za kredit. Konačno, ugovorna prava su izvor osigurljivog interesa. Tvrtka koja je naručila i platila robu iz inozemstva uz uvjet da ona sigurno stigne na odredište ima osigurljiv interes u robi jer bi njezinim oštećenjem došlo do gubitka profita ukoliko roba ne stigna do odredišta pa je zbog toga i osigurava ili uvjetuje njezino osiguranje.

Osiguranje života

Problem osigurljivog interesa kod osiguranja života nije upitan kad kupujemo životno osiguranja za samog sebe. Zakon razmatra osigurljiv interes kada mi ugovaramo životno osiguranje na ime neke treće osobe. To znači, da mi možemo ugovoriti policu životnog osiguranja za neku treću osobu na iznos koji možemo financijski podnijeti ukoliko je u skladu s odredbama osiguratelja što se tiče maximalnih svota osiguranja po jednom životnom osiguranju. Prema ZOO -u21 ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekog trećega, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, s naznakom osiguranog iznosa. Isto tako, “ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pismena suglasnost”22. Kada kupujemo životno

21 ZOO, čl.979 St. (3) 22 ZOO, čl. 981 st.(2)

64

osiguranje za sebe mi možemo kao korisnika istaknuti bilo koga. Kada kupujemo (ugovaramo) životno osiguranje na ime neke druge osobe, moramo imati neki osigurljiv interes. Bliska krvna veza ili brak u ovom slučaju zadovoljavaju kriterij osigurljivog interesa. Na primjer, suprug ugovara policu osiguranja na ime svoje žene i navodi sebe kao korisnika te police i obrnuto. Dalnje krvne veze, ne zadovoljavaju kriterij osigurljivog interesa pa tako daljnji rođaci ne mogu ugovarati police osiguranja života jedan za drugog osim, ako nisu u pitanju međusobni financijski odnosi. Ako su posrijedi međusobni novčani interesi osigurljiv interes može biti zadovoljen i u takvim policama životnog osiguranja. Čak i kada ne postoji krvno srodstvo ili bračne veze pojedinac može biti financijski oštećen smrću druge osobe. Na primjer, tvrtka može životno osigurati svog vanjskog prodavača, ako tvrtka procjenjuje da bi pretrpjela gubitak profita njegovom smrću. Jedan poslovni partner može životno osigurati drugog poslovnog partnera u cilju osiguranja interesa preminulog partnera.”Pravo na osigurani iznos može korisnik prenjeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pisani pristanak ugovaratelja osiguranja, u kojem mora biti navedeno ime osobe na koju se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, potreban je isti takav pristanak i te osobe”.23

Kada mora postojati osigurljiv interes?

U osiguranju imovine osigurljiv interes mora postojati u trenutku nastanka štete. Postoje dva razloga zašto je to tako. Prvo, većina ugovora o osiguranju imovine su ugovori o naknadi . Ako taj interes ne bi bio prisutan u trenutku nastanka štete ne bi bilo financijskog gubitka. Posljedično tome ukoliko bi došlo do plaćanja štete bio bi prekršen princip naknade štete. Na primjer Ivan je prodao kuću Marku, a požar na kući se desio prije nego je ugovor o osiguranju istekao. Ivan ne može više dobiti naknadu štete, jer kod njega više na postoji osigurljiv interes na kući zbog prodaje iste. Marko isto tako ne može dobiti naknadu jer nije naveden kao osiguranik u polici osiguranja. Drugo, u osiguranju imovine mi ne moramo imati osigurljiv interes u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, ali možemo očekivati da ćemo imati osigurljiv interes u budućnosti u trenutku moguće štete. Nasuprot tome, u osiguranju života, osigurljiv interes mora postojati u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, a ne u trenutku nastanka smrti odnosno ostvarenja osiguranog slučaja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi, kao imovinsko osiguranje, već je to vrijednosna polica po kojoj se dobiva utvrđena suma novca nakon ostvarenja osiguranog slučaja. S obzirom da samo korisnik ima zakonsko pravo na sredstva s police osiguranja, korisnik ne mora pokazati da se dogodila šteta osiguranikovom smrću. Na primjer, ako Ana ugovori policu na ime životnog osiguranja svog muža i kasnije se rastavi ona ima sva prava po polici nakon smrti svog bivšeg muža ukoliko je redovito plaćala premiju osiguranja. Zahtjev za zadovoljenje osigurljivog interesa postoji samo u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju.

23 ZOO, čl.986

65

NAČELO SUBROGACIJE

Načelo subrogacije vrlo je usko vezan uz princip nakande štete. Subrogacija znači zamjenu prava, odnosno pravo osiguratelja da ulazi u prava osiguranika nakon isplate osigurnine, u cilju potraživanja osigurnine temeljem odgovornosti treće osobe, ali do visine isplaćene osigurnine. Na primjer, pretpostavimo da je nepažljiv i neosiguran vozač motora propustio stati na crveno svijetlo semafora i udario u Anin auto uzrokujući manju materijalnu štetu. Ako je ona imala policu kaska i autoodgovornosti njezin osiguratelj će platiti nastalu štetu, a zatim će regresom, pokušati naplatiti štetu od nepažljivog motoriste koji nije bio osiguran. Da je vozač motocikla bio osiguran Ana bi naplatila štetu po njegovoj polici autoodgovornosti. Alternativno, kada ne bi bilo načela subrogacije, Ana bi mogla tražiti naknadu štete direktno od motoriste. Subrogacija se ne primjenjuje ukoliko nije došlo do plaćanja štete.

Svrha subrogacije

Subrogacija ima nekoliko osnovnih ciljeva. Prvo, s njom se spriječava osiguranika da jednu štetu naplati dva puta, jednom od osiguratelja, a drugi puta od štetnika. Drugo, subrogacija se koristi kako bi se uzročnik štete smatrao odgovornim. Subrogacija svojim učinkom potraživanja naknade od treće osobe posljedično utječe i na kretanje premijskih stopa .

Značaj subrogacije

Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visini isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.24 Opće je pravilo da se primjenom subrogacije ovlašćuje osiguratelja samo na iznos plaćene štete. Nekim osiguranicima ne mora uvijek biti plaćena puna naknada nakon nastanka štete zbog nedovoljnosti svote osiguranja, korištenja odbitne franšize ili troškova pravne zaštite u pokušajima dobivanja naknade od nepažljive treće osobe. U inozemnoj osigurateljnoj praksi mnoge police osiguranja imaju i odredbu o tome kako se dijele prava subrogacije između osiguranika i osiguratelja. U situaciji kada te odredbe nema, sudovi imaju različita pravila u određivanju načina podjele sredstava s osnova subrogacije. Iz prakse američkih sudova prevladava jedno pravilo po kojemu oštećenom mora biti naknađena šteta u punom iznosu; a osiguratelj je ovlašten za sva potraživanja i iznose iznad toga.25

Osiguranik ne može umanjiti osigurateljevo pravo na subrogaciju.”Ako je krivnjom osiguranika onemogučen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajučoj mjeri svoje obveze prema osiguraniku”.26

Osiguratelj se može odreći svojih prava na subrogaciju ugovorom. Kako bi izišao u susret osiguranikovim specijalnim potrebama osiguratelj se može odreći prava subrogacije ugovornom odredbom, ali za štete koje se još nisu dogodile. 24 ZOO, čl. 963.st (1) 25 James J. lorimer al., The Legal Environment of insurance, 3 rd ed., Vol.1 ( Malvern, PA,: American institute for Propertty and Liability Underwriters, 1987. p.377. 26ZOO, Čl.963. st (2)

66

Subrogacija se ne primjenjuje na životna osiguranja, osiguranje nezgode i na mnoge police zdrevstvenog osiguranja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi štete, a subrogacija se odnosi samo na ugovore o naknadi štete. Police zdravstvenog osiguranja ne sadrže klauzulu o subrogaciji.

NAČELO UGOVARANJA OSIGURANJA U POSEBNO DOBROJ VJERI ( PRINCIPLE OF UTMOST GOOD FAITH)

Svaki ugovor o osiguranju je baziran na principu dobre vjere. On znači da među

stranama koje pristupaju ugovoru o osiguranju mora postojati što veći stupanj otvorenosti i iskrenosti. Ovaj princip svoje korjene vuče iz pomorskih osiguranja. Ugovaratelji transportnih osiguranja morali su imati veliko povjerenje u utvrđivanju činjenica za osiguranje prijevoza tereta brodom. Imovina koja se osiguravala nije se mogla uvijek visualno kontrolirati i ugovor se nije uvijek mogao sklapati na lokaciji gdje se nalazi roba i brod. Zbog toga je visoki stupanj povjerenja od presudne važnosti za onoga tko pristupa ugovoru o osiguranju. Princip dobre vjere sadrži tri važna zakonska područja; prezentaciju, zatajivanje, garancija

Prezentacija (predstavljanje) - Presentation

Prezentacija je stanje prikazano od strane osiguranika kod sklapanja ugovora o osiguranju ili ispunjavanja ponude za osiguranje. Na primjer, ako vi tražite osiguranje života možete biti traženi da odgovorite na pitanja koji se tiču vaših godina, težine, visine, zdravstvenog stanja, posla i ostalih važnih podataka, a odgovori na ta pitanja smatraju se prezentacijom. Isto tako kod Vašeg zahtjeva za osiguranjem specifične imovine ili specifičnog rizika unutar nje možete biti traženi da odgovorite na relevantna pitanja što se isto smatra prezentacijom rizika. Zakonski značaj prezentacije kod sklapanja ugovora o osiguranju leži u tome što se ugovor može smatrati ništavnim ukoliko je prezentacija (1) materijalna (2) falsificirana (3) ili se odnosila na osiguratelja.

Materijalna, znači, da je kojim slučajem osiguratelj znao činjenično stanje prije izdavanje police, polica ne bi bila izdana ili bi bila izdana pod drugim uvjetima za osiguranje. Kada se kaže da je prezentacija lažna ili falsificirana znači da stanje stvari nije istinito ili je zbunjujuće, pa upučuje na drugačije zaključke.Oslanjati se, znači da je osiguratelj djelovao na temelju krivo prezentiranih činjenica u izdavanju police uz određenu premiju osiguranja. Na primjer, imamo osobu koja traži policu životnog osiguranja. Ispunjavajući ponudu za osiguranje namjerno je krivo odgovorila na pitanja da nije imala bolest unatrag nekoliko godina, a operirala je tumor nedugo prije traženja police osiguranja života. U situaciji da ta osoba umre za vrijeme trajanja police osiguratelj može odbiti isplatu za nastali osiguranoi slučaj s naslova lažnog prikazivanja činjenica za ugovaranje osiguranja, jer da su te činjenice bile poznate u trenutku sklapanja ugovora osiguratelj bi odbio ponudu za osiguranje. Ali, ako je potencijalni osiguranik dao svoje mišljenje ili vjerovanje o stanju rizika predatom u osiguranje koje se kasnije promijenilo osiguratelj mora dokazati da je ponuđač dao krive ili lažne informacije prije nego odbije plaćanje štete. Na primjer, ako ste, pretpostavimo bili upitani za zdravstveno osiguranje o

67

visokom krvnom tlaku i vaš je odgovor bio negativan, a kasnije se ispostavi da je odgovor bio kriv, osiguratelj mora dokazati namjeru prevare prije nego odbije plaćanje šete. Nanamjerno netočno i nepotpuno prikazivanje važnih činjenica može, a I ne mora dovasti do nevaljalosti ugovor o osiguranju nevažečim.

Zatajivanje (skrivanje informacija)

Doktrina zatajenja podupire princip dobre vjere i pod tim se podrazumijeva namjerno propuštanje tražioca osiguranja da prezentira materijalne činjenice osiguratelju. Zatajenje je isto kao i netransparentnost (nondisclosure); odnosno ponuditelj namjerno skriva materijalne činjenice od osiguratelja. Zakonski efekat skrivanja materijalnih činjenica je isto kao i neprezentiranje i ugovor o osiguranju je ništavan prema mišljenju osiguratelja. Da bi se odbio odštetni zahtjev osiguratelji moraju dokazati dvije stvari;(1) da su te materijalne činjenice bile poznate osiguraniku u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju(2) i da je osiguranik htio prevariti osiguratelja. Jedan primjer iz američke osigurateljne prakse. “ Joseph De Bellis zatražio je policu životnog osiguranja. Pet mjeseci kasnije on je bio ubijen. Osmrtnica je glasila na ime Joseph De Luca, njegovo pravo ime. Osiguratelj je odbio plaćanje osigurane svote na temelju materijalne činjenice da je Joseph zatajio svoje pravo ime i da ima podeblji kriminalni dosie. Sud je smatrao da je namjerno zatajivanje imena povreda principa ugovaranja osiguranja u dobroj vjeri.”

Garancija

Doktrina garancije isto tako ima utjecaja na princip ugovaranja osiguranja u dobroj vjeri.Garancija je utvrđivanje činjenice ili obečanje osiguranika, što čini dio ugovora o osiguranju, koja mora biti istinita, ako je osiguratelj u obvezi temeljem ugovora o osiguranju. Na primjer, ako vlasnik skladišta pića u zamjenu za manju premiju osiguranja garantira da će, cijelo vrijeme osiguranja u funkciji biti atestiran protualarmni system, klauzula koja to opisuje, biti će sastavni dio ugovora o osiguranju. S obzirom da odredbe na polici osiguranja imaju najveću pravnu snagu zahtjev za naknadu štete može biti odbijen, ukoliko nema adekvatan i ispravan alarmni sistem.

4.2. ISPUNJENJE PRETPOSTAVKI ZA USPJEŠNO SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU

Svaka polica osiguranja temelji se na ugovornom pravu i da bi ugovor o

osiguranju zakonski bio na snazi mora zadovoljiti četri pretpostavke: ponuda i njezim prihvat, razmatranje ponude, ugovorne strane i svrhu.

Ponuda i prihvat ponude

Prvi zahtjev da bi ugovor o siguranju bio obostrano obvezujući je ponuda i prihvat uvjeta ponude. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.27 U većini slučajeva ponuditelj (osiguranik) radi ponudu, a osiguravajuća

27 ZOO, čl.925 st (1)

68

kuća prihvaća ili odbija ponudu. Agent, zastupnik ili neki drugi kanal prodaje tek potiće ili poziva buduće osiguranike da naprave ponudu za osiguranje. Da bi ponuda za osigurnje i njezin prihvat bili detaljnije razmotreni trebali bi napraviti pažljivu razliku između imovinskih osiguranja, osiguranja od odgovornosti i osiguranja života. Znači, potpisom ponude za osiguranje osiguranik (najčešće i ugovaratelj osiguranja) prijavljuje svoju potrebu za osiguranjem. Ponudu za osiguranje može dati i osiguratelj, ali ona nema obvezujući karakter u smislu odredbi ZOO-a, kao ponuda učinjena od strane potencijalnog osiguranika.

Ponuda za osiguranje imovine i odgovornosti učinjena osiguratelju može biti data usmenim i pismenim putem s naznakom da, prema hrvatskom pravu, usmena ponuda nije obvezujuća za osiguratelje pa se te ponude rade isključivo u pismenoj formi28.Ponuditelj za osiguranje ispunjava ponudu i plaća prvi obrok premije osiguranja. Time je ponuda za osiguranje prihvaćena, a ugovor o osiguranju sklopljen. Agent u ime osiguratelja prihvaća ponudu u skladu s svojim ovlaštenjima. U osiguranju imovine i odgovornosti agenti i zastupnici mogu imati ovlaštenja za pojedine vrste osiguranja kojima se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim odmah. To je uobičajena procedura u osobnim linijama osiguranja29 imovine i odgovornosti koje uključuju osiguranja kućanstva i osiguranja osobnih vozila. U ostalim slučajevima agenti i zastupnici nisu ovlašteni da obvezuju osiguravajuću tvrtku sklapanjem ponudama za osiguranje i ponuda mora biti poslana osiguratelju na prihvat. Pisana ponuda za osiguranje, učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže ponuditelja (osiguranik), ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od kad je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je potreban lječnički pregled trideset dana kod životnih osiguranja.30Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu za osiguranje koja ne odstupa od njegovih uvjeta za predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.31 Osiguratelj može tražiti i dodatne informacije o predloženom osiguranju i tada se produžava rok za prihvat ponude za osiguranje te po prispjeću traženih informacija o ponuđenom osiguranju počinje teći novi rok za prihvat ponude od osam dana.Tek nakon toga, može se izdati list pokrića ili polica za osiguranje kao potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Za razliku od životnih osiguranja, kod osiguranja imovine i odgovornosti ugovor o osiguranju smatra se sklopljenim kada je prihvaćena ponuda za osiguranje U životnim osiguranjima ponuda za osiguranje je uvijek u pismenoj formi i mora biti potvr đena od osiguratelja da bi ponuda bila na snazi. Isto tako ugovor o osiguranju života je strogo formalne prirode znači da mora biti potpisana polica osiguranja da bi ugovor bio sklopljen.32 Na primjer, u osiguranju imovinskih rizika osiguratelj je dobio ponudu za osiguranje jednog industrijskog pogona uz odgovarajuću premiju osiguranja. S obzirom da su mu nedostajali tehnički detalji oko odvijanja procesa proizvodnje te provedenih mjera zaštite osiguratelj je zatražio dodatne informacije. Nakon dobivanje istih zaključio je da je velika izvijesnost nastanka štete i da osiguranik (ponuditelj) ne zadovoljava kriterije osigurljivog interesa te odbio ponudu za osiguranje. U osiguranju života agenti nemaju ovlaštenja za automatskim sklapanjem

28 ZOO . čl. 925 st (4) 29 Misli se na osiguranje fizičkih osoba 30 ZOO, čl. 925. st. (4) 31 ZOO, čl. 925. st. (5) 32 ZOO, Čl. 925. st. (3)

69

ugovora o osiguranju, već se ispunjene ponude za osiguranje uvijek u pisanoj formi šalju na odobrenje osiguratelju. Ugovor o osiguranju života se smatra sklopljenim, strogo formalno tek nakon potpisa ugovornih strana u pismenoj formi.

Međusobna činidba u ugovoru o osiguranju (consideration) To je drugi uvjet za valjanost ugovora o osiguranju. Međusobna činidba u ponudi

odnosi se na informacije koje jedni drugome daju (ugovorne strane) prilikom sklapanja ugovora o osiguranju. S osiguranikove strane to je obveza ili obećanje plaćanja premije uključujući i obećanje da će poštivati uvjete za osiguranje specificirane u samoj polici. S osigurateljeve strane je to obveza da će osiguraniku naknaditi štetu ili učiniti nešto drugo (braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih zahtjeva, poduzeti ili platiti troškove za prevenciju šteta) prema uvjetima specificiranim u uvjetima za osiguranje ili samoj polici osiguranja.

Strane u ugovoru o osiguranju moraju biti pravno sposobne

Ovaj uvjet pretpostavlja da ugovorne strane moraju biti zakonski sposobne za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno da osiguratelj mora biti registriran za obavljenje poslova osiguranja koje sklapa i da zadovoljava druge zakonske preduvjete Isto tako osiguranik, pravna ili fizička osoba moraju imati zakonske sposobnosti da mogu sklapati ugovor o osiguranju osim nekoliko izuzetaka. Neke fizičke osobe koje nemaju poslovne sposobnosti ne mogu same sklapati poslove već preko zakonskih zastupnika, a i tvrtke koje obavljaju određenu djelatnost van registrirane djelatnosti ne mogu sklapati pravno valjane ugovore za te poslove.

Zakonita svrha

Svaki ugovor o osiguranju mora imati svoju zakonsku svrhu, jer se ne može dozvoliti da se ugovorom o osiguranju ohrabruju ili dozvoljavaju zakonom zabranjeni poslovi ili nemoralni poslovi što je suprotno interesima zajednice. Na primjer, ne može se dozvoliti sklapanje ugovora o osiguranju imovine kojim bi se uživaocu droge pokrila zapljena droge u njegovu stanu od strane policije. Takav bi ugovor o osiguranju u svakom slučaju bio protuzakonit, jer bi ohrabrivao ilegalne aktivnosti koje nisu u interesu zajednice.

4.3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovor o osiguranju ima neke karakteristike koje ga razlikuju od ostalih ugovora. Kao što smo već mogli zapaziti ugovor o osiguranju imovine i odgovornosti je ugovor o naknadi; kod svih tih ugovora mora postojati osigurljiv interes i on mora biti sklapan na načelu dobre vjere. Od ostalih karakteristika ugovora o osiguranju možemo izdvojiti slijedeće karakteristike:

• On je aleatorne prirode • Unilateralan je

70

• Uzajamno je obvezujući • To je osobni govor • Adhezioni ugovor • Konsenzualan, teretan, imenovan i sinalgmatičan

Aleatorni ugovor

Ugovor o osiguranju je aleatoran više nego komutativan jer vrijednosti koje se u

njemu razmjenjuju (korist iz ugovora) ne moraju biti jednake već ovise od nastupa neizvjesnog događaja. Ovisno od vjerojatnosti jedna strana iz ugovora o osiguranju može dobiti neproporcionalno manju vrijednost nego što je dala i obrnuto. Na primjer pretpostavimo da je Ivan platio premiju od € 500 za € 100.000 vrijednu obiteljsku kuću.Ako kuća izgori u požaru on će dobiti jedan iznos koji uveliko nadmašuje plaćenu premiju osiguranja. S druge strane on može godinama plaćati premiju osiguranja , a da nikada nema niti jednu štetu na osiguranom objektu. Komutativan ugovor je onaj u kojemu su vrijednosti koje se razmjenjuju ugovorom između dviju strana približno jednake. Na primjer kupac stana ili neke druge stvarne imovine platiti će cijenu približno jednaku stvarnoj vrijednosti imovine. Unilateralnost ugovora o osiguranju Ona znači da samo jedna strana u ugovoru, a to je osiguratelj, za primljenu premiju osiguranja, daje obećenje, odnosno obvezuje se platiti štetu ili pružiti neki drugi oblik kompenzacije osiguraniku ukoliko je nastao osigurani slučaj. Ugovor o osiguranju je određen uvjetima Ako je ugovor o osiguranju kondicionalan to znači da je osiguratelj dužan platiti štetu ovisno od toga da li se osiguranik, odnosno korisnik osiguranja pridržavao uvjeta za osiguranje. Uvjeti su odredbe u ugovoru o osiguranju koje daju ograničenja osigurateljeve obveze iz ugovora o osiguranju. Uvjeti na polici obično određuju određene obveze osiguranika ukoliko želi dobiti nakandu iz osiguranja.Ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni osiguratelj može odbiti isplatu naknade iz osiguranja ili nije dužan platiti nakandu iz osiguranja u cijelosti. Recimo osiguranik je propustio prijaviti štetu u zadanom roku (tri dana) koji je propisan u uvjetima za osigurnje. “Ako ne ispuni ovu svoju obvezu u određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguratelju štetu koji bi ovaj zbog toga imao” 33. To ne znači da on gubi pravo na naknadu štete, ali osiguratelju izaziva dodatne troškove dokazivanja štete, što u svakom slučaju usporava postupak naknađivanja štete osiguraniku. U ugovoru o osiguranju može biti i klauzula da osiguranik mora ugraditi protuprovalne rešetke da bi šteta bila plativa. Ukoliko kod nastanka osiguranog slučaja taj uvijet nije bio zadovoljen osiguratelj nije obvezan isplatiti naknadu iz osiguranja Ugovor o osiguranju je osobni ugovor i ugovor povjerenja

33 ZOO, čl.941 st. (2)

71

U osiguranju imovine osiguranje je osobni ugovor između osiguranika i osiguratelja. Strogo govoreći osiguranjem imovine se ne osigurava imovina već osiguranikovo vlasništvo nad imovinom od štete. Vlasnik osigurane imovine se naknađuje ukoliko se imovina ošteti ili uništi. S obzirom da je ugovor osobne prirode osiguranik odnosno tražioc osiguranja mora ispuniti određene uvjete za ugovaranje osiguranja što se tiče njegovog karaktera, morala i kreditne sposobnosti. Zbog istog svojstva ugovora o osiguranju ne može biti prenesen na nekog drugog bez njegove suglasnosti. Na primjer, ukoliko osiguranik proda svoju imovinu novi vlasnik ne mora biti prihvatljiv osiguratelju. Ugovor o osiguranju je adhezione prirode To znači da osiguranik mora prihvatiti sve uvjete iz osiguranja bez mogućnosti pregovaranja, odnosno to je ugovor o pristupanju. Da ne bi bilo zabune ova se karakteristika odnosi na većinu ugovora o osiguranju fizičkih osoba odnosno osobnih linija osiguranja gdje osiguratelji unaprijed utvrđuju kako uvjete za osiguranje, opseg pokrića, tako i premiju osiguranja. S obzirom da Hrvatska sve više postaje netarifno tržište na području imovinskih i osiguranja od odgovornosti veliki gospodarski subjekti pregovaraju o uvjetima i premiji osiguranja i tu se taj karakter ugovora o osiguranju gubi. . Klju čni osigurateljni termini Stvarna vrijednost Actual cash value Aleatorni ugovor Aleatory contract Punomoć Binder Materijalne činjenice Material fact Ponuda i prihvat ponude Offer and acceptance Osobni ugovor Personal contract Princip naknade Principle of indemnity Neprezentiranje Mispresentation PosebnoDobra vjera Utmost good faith Razmatranje Consideration Razumno očekivanje Principle of reasonable expectation Osigurljiv interes Insurable interest Zakonska svrha Legal purpose

72

5 Poglavlje ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU Onovni elementi ugovora o osiguranju

- Deklaracija - Definicije - Osigurateljna klauzula (insuring agreement) - Specifikacija osiguranih opasnosti - Isključenja iz osiguranja - Uvjeti za osiguranje

Koncept all risks ugovora o osiguranju Definicija pojma osiguranik Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja Odbitne franšize u osiguranju imovine i odgovornosti Podosiguranje Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja Ključni osigurateljni termini

73

“Ugovor o osiguranju je jedno od najvažnijih ljudskih izuma modernog vremena” 34

S ekonomske točke gledišta ugovor o osiguranju je sredstvo putem kojeg se

obavlja djelatnost osiguranja pa kao takvo, zavrijeđuje poseban osvrt, jer osiguranje nije samo ugovaranje premije osiguranja. Ugovor o osiguranju je obvezno pravni ugovor što znači da su stranke sudionice tog ugovora preuzele i određene obveze i prava. Obveze koje je na sebe preuzeo osiguratelj nisu male, i one se ostvarenjem osiguranog štetnog događaja itekako reflektiraju na njegovo poslovanje kroz isplatu budućih šteta. Ne zanemarimo ni osiguranika, jer i on može pretrpjeti štetu loše sklopljenim ugovorom o osiguranju. Zato se i kreiranju ugovora o osiguranju mora posvetiti maksimalna pažnja i poštivati osnovne principe prihvata rizika u osiguranje obrađenih u prethodnim poglavljima. Ugovori o osiguranju imaju različite oblike i forme međutim svi oni imaju određene dijelove koji se pojavljuju u doslovno svakom ugovoru o osiguranju i to su osnovni ili bitni elemnti ugovora o osiguranju .

5.1. OSNOVNI ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU

Ugovor o osiguranju, kao izraz volje dviju strana da uđu u obvezno pravni odnos čine, ne samo polica osiguranja kao potvrda o sklopljenom ugovoru, već i svi ostali dokumenti koji su služili u svrhu sklapanja ugovora počev od ponude za osiguranje, upitnika za osiguranje, tehničkih izviješća, financijskih izviješća, raznih procjena i ostale dokumentacije. Svi ti dokumenti su dokaz iskazane volje strana iz ugovora za sklapanje ugovora u njegovim detaljima. U slučaju spora oni su od neprocjenjive važnosti. Ugovor o osiguranju je kompleksan dokumenat i njegovu strukturu možemo segmentirati na slijedeći način:

o Deklaracija o Definicije o Osigurateljna klauzula o Isklju čenja iz osiguranja o Uvjeti o Različite druge odredbe o Odbitne franšize

Ne piše bez razloga na svakoj polici osiguranja da potpisom police osiguranik

potvrđuje i primitak uvjeta za osiguranje. Navedeno istićemo zbog toga što upravo međunarodna praksa ugovaranja osiguranja koristi ovu specifikaciju bitnih elemenata ugovora o osiguranju u njihovom kreiranju. U ugovorima o osiguranju imovine i ostalim neživotnim osiguranjima svi gore navedeni elementi ne mogu biti sadržani u polici osiguranja. U nekim jednostavnim vrstama osiguranja svi gore navedeni elementi mogu biti sadržani u jednoj polici osiguranaja pa čak i uvjeti za osiguranje. Prema ZOO-u35 u ugovoru odnosno polici osiguranja moraju biti navedeni;

34 Edwin W. Patterson, Essentials of Insurance Low, 2nd edition, Loondon p.38 35 ZOO, čl.926,st.(1)

74

ugovorne strane osigurana osoba odnosno osigurana stvar ili predmet osiguranja rizik obuhvaćen osiguranjem trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, ili osiguranje traje neograničeno iznos osiguranja (svota osiguranja) ili je osiguranje neograničeno premija ili doprinos nadnevak izdavanja police potpisi ugovornih strana

Ovo su formalni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni da bi polica ili potvrda o

sklopljenom ugovoru o osiguranju bila pravno valjana. Polica osiguranja može privremeno biti zamijenjena listom pokrića (cover note) u koji se unose svi bitni elementi iz ugovora o osiguranju. Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predate mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu otisnuti na polici.36

Deklaracija – (Declaration)

Deklaracija ili izjava je informacija o imovini ili poslu koji se osigurava.

Informacija koja se dobiva deklaracijom se koristi za ugovaranje, tarifiranje (rating) i za identifikaciju imovine ili posla koji se osigurava. Ona u biti predstavlja policu osiguranja imovine. U osiguranju imovine stranica deklaracije sadrži informacije o osiguratelju i osiguraniku, mjesto osiguranja, trajanje osiguranja, svota osiguranja i iznos premije osiguranja, iznos odbitne franšize ukoliko postoji i ostale važne informacije.

Definicije (Definitions)

Ugovor o osiguranju obično sadrži i definicije koje mogu biti sadržane u različitim člancima uvjeta za osiguranje odnosno sadrže informaciju i opis pojedinog rizika, opasnosti kako ne bi došlo do krivog tumačenja odredbi ugovora o osiguranju.

Osigurateljna klauzula (Insuring agreement)

Osigurateljna klauzula ili sporazum o osiguranju je srce ugovora o osiguranju i on sumira glavnu obvezu ili obećanje osiguratelja. Osiguratelj po samoj definiciji osiguranja u sporazumu o osiguranju obećaje da će platiti štete od osiguranih opasnosti, pružiti odgovarajuće usluge ili braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih zahtjeva. U ovoj se klauzuli opisuje ono što će osiguratelj platiti i pod kojim uvjetima. Postoje dvije osnovne osigurateljne klauzule u osiguranju imovine i odgovornosti;

(1) Za pokri ća imenovanih rizika ili opasnosti (2) Za all risks pokri ća

36 ZOO, čl. 926, st. (3)

75

Po prvoj samo su imenovane opasnosti pokrivene osiguranjem i ako one nisu spomenute nisu pokrivene osiguranjem. Na primjer u standardnoj požarnoj polici osiguranja moraju biti spomenute sve opasnosti koje su sadržane u požarnom paketu osiguranja kao požar, udar groma, manifestacija, demonstracija, oluja itd. Opasnosti koje se posebno ugovaraju, kao izljev vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, poplava, odroni, lavine itd., ako nisu spomenute u tekstu police ne smatraju se osiguranim. Po all risks polici osiguranja često nazvanim i otvorenim pokrićem (open coverage) sve su štete pokrivene osim onih koje su navedene u isključenjima iz osiguranja. Ako opasnost ili šteta od te opasnosti nije isključena u isključenjima ona je pokrivena osiguranjem. Općenito all risks pokrića su prihvatljivija od pokrića imenovanih rizika s obzirom da je pokriće šire i s manje “rupa” u pokriću šteta. Ako šteta nije isključena, onda je ona pokrivena. Dodatno, teret dokazivanja štete je prebačen na osiguratelja da dokaže da šteta nije pokrivena osiguranjem. Da bi odbili plaćanje štete osiguratelji moraju dokazati da je šteta isključena iz osiguranja. Suprotno tome u osiguranjima s imenovanim rizicima pokrivenim osiguranjem teret dokazivanj štete je na osiguraniku koji mora dokazati da se šteta dogodila od imenovane opasnosti iz uvjeta za osiguranje.(Više o all risks uvjetima za osiguranje u VI Poglavlju).

Isklju čenja

Isklju čenja su četvrti bitni element ugovora o osiguranju. Razlikuju se tri osnovne grupe isključenja primjenjive na različite vrste osiguranja i načine ugovaranja osiguranja.

Isključenje određenih opasnosti. Ugovorom o osiguranju i to u uvjetima za osiguranje isključuju se određene opasnosti odnosno samo se navode opasnosti koje su osigurane.(named perils policy). Isključenja koje se odnose na isključenja pojedinih opasnosti najviše se primjenjuju u all risks uvjetima za osiguranje

Isključenja za određene štete. Određeni tipovi šteta se izrijekom isključuju u uvjetima za osiguranje kao što je to u uvjetima za osiguranje od odgovornosti gdje se kaže da javna odgovornosti ne pokriva štete kao posljedicu ugovornih odnosa, profesionalne odgovornosti i sve ostale odgovornosti koje su regulirane posebnim uvjetima za osiguranje.

Isključenja za određenu imovinu. Ugovor o osiguranju može isključiti određenu imovinu kao predmet osiguranja pa tako imamo u osnovnim uvjetima za osiguranje od požara u čl.1 pod predmetom osiguranja isključenja za zemljišta, nepopločena dvorišta, brane i nasipe, nasute obale i šetališta, usjeve u klasu, plodove na stabu, rodni nerodni nasadi, kopnena motorna vozila, plovni objekti, roba u prijevozu itd. Karakteristično je da se isključenja za predmete osiguranja uglavnom primjenjuju kod osiguranja imenovanih rizika kao što su požar, provalna krađa, lom strojeva, itd.(named perils policy) međutim nisu strana ni u all risks uvjetima za osiguranje. Razlozi za uvođenje isključenja iz osiguranja Razlozi su brojni i potrebni iz slijedećih razloga:

• Neosigurljiv interes • Prisutnost vanstandardne opasnosti • Pokrića koja se daju drugim osiguranjima

76

• Moralnog rizika • Pokrića koja nisu potrebna standardnom osiguraniku

Isključenja su potrebna jer opasnosti koje se osiguravaju mogu biti procjenjene od strane osiguratelja kao neosigurljive. Određena opasnost može značajnije odstupati od zahtjeva koji rizik mora zadovoljiti da bi bio osigurljiv (vidi 2 Poglavlje). Može postojati opasnost nepredvidive katastrofalne štete; rizik može biti pod direktnom kontrolom osiguranika recimo, štete na osiguranim predmetima osiguranju u unutrašnjem transportu kod osiguranika (razna skladišta, velike trgovine distributivni centri). Većina ugovora o osiguranju imovine i odgovornosti isključuju štete od katastrofalnih događaja kao što je to rat, štete od radijacije i nuklearnog zračenja. Konačno, predvidiva odstupanja u vrijednosti kao amortizacija, istrošenost, rđa, korozija, zla namjera nisu osigurljivi kao takvi. o Isklju čenja se koriste i zbog prisutnosti vanstandardne opasnosti ili stanja rizika. Hazard je definiran kao stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Zbog prisutnosti hazarda rizik može biti isključen iz osiguranja. Pretpostavimo da osiguranik želi osigurati prateće objekte u svojoj tvornici za koje je već na prvi pogled vidljivo da nisu održavani, da su u derutnom stanju i kao takvi dodatno izloženi riziku nastanka štete. Za očekivati je da će takva imovina osiguranika biti isključena iz osiguranja. Tehnika objedinjavanja rizika (pooling technique) pretpostavlja da su sva jedinice izloženosti riziku unutar jedne tarifne grupe, odnosno imaju premiju osiguranja koja je odraz približno iste vjerojatnosti izloženosti nastanku štete. Ako ubacujemo u ovu grupu izloženosti, rizike koji imaju veću vjerojatnost nastanka štete od grupe mi takvog osiguranika subvencioniramo kroz niže premije osiguranja. Na primjer, premija za osiguranje od automobilske odgovornosti bazirana je na pretpostavci da se automobil upotrebljava za osobnu upotrebu i rekreaciju, a ne recimo taxi poslove. Vjerojatnost nastanka štete koja će rezultirati sudskom tužbom je izglednija, ako se vozilo upotrebljava za obavljanje poslova taxi službe. Znači da davanje pokrića za taxi ne može biti premirano s istom premijom kao vozača vozila koji ga koristi samo u osobne svrhe te su zbog tih situacija prisutne različite tarifne grupe. o Isklju čenja su potrebna i zbog pokrića koja se daju drugim vrstama osiguranja kako bi se izbjeglo dupliranje pokrića. Recimo vozilo ili plovilo ne može se osigurati po požarnoj polici, već policom osiguranja automobilskog i pomorskog kaska. Ukoliko, ipak dođe do situacije da je rizik pokriven po dvije police to je nepotrebno dupliranje osiguranja iz kojeg osiguranik ne može izvući nikakve koristi. Neka imovina može biti iskljućena iz osiguranja zbog moralnog hazarda ili poteškoća u određivanju štete kao što je to u osiguranju kućanstva gdje se upravo iz tih razloga limitiraju novčani iznosi koji se osiguravaju.Ukoliko se to ne bi radilo moguća je pojava prijevara u osiguranju . o Konačno iskljućenja se odnose na pokrića koja ne spadaju u standard tipičnog osiguranika. Na primjer osiguranje opreme ili objekata koja se pojavljuju samo kod nekih osiguranika.

Uvjeti za osiguranje

To je još jedan važan dio ugovora o osiguranju, možda najvažniji jer sadrži gotovo sve bitne elemente ugovora o osiguranju ovisno od toga u kojoj se formi radi ugovaranje

77

osiguranja (all risks ili imenovani rizici). U Hrvatskoj je večina polica odnosno ugovora o osiguranju rađena u formi imenovanih rizika (named perils policy) pa bi se u hrvatskim uvjetima provedbe osiguranja tome trebala pridati najveća pažnja. Kada se ugovori o osiguranju rade u formi imenovanih rizika tada su i svi gore navedeni elementi ugovora sadržani u vjetima za osiguranje i polici osiguranja (počev od izjave o tome što se osigurava, definicija, isključenja, i raznih drugih odredbi). U all risks formi ugovora o osiguranju opći i posebni uvjeti za osiguranje čine jednu cjelinu.

5.2. DEFINIRANJE OSIGURANIKA U UGOVORU O OSIGURANJU

Svaki ugovor o osiguranju sadrži odredbu o tome tko je osiguranik odnosno čija se imovina ili interes osiguravaju. Najčešće je osiguranik i ugovaratelj osiguranja, ali to ne mora biti tako. Ugovaratelj osiguranja ima obvezu plaćanja premije, a sva prava s osnova police osiguranja ima osiguranik (vlasnik osigurane imovine) ili osigurana osoba u osiguranju od odgovornosti. Postoji nekoliko mogućnosti što se tiče osoba koje mogu biti navedene kao osiguranici po polici osiguranja. Polica može sadržavati samo jednu osobu kao osiguranika, kao što je to u večini polica osiguranja života i imovine.Međutim ima polica koje mogu sadržavati formalnu odredbu po kojoj se osiguranikom može smatrati više osoba koje mogu imati interes u odgovarajučoj polici osiguranja. Polica osiguranja može sadržavati odredbu o pokriću dodatnog osiguranika iako on nije eksplicite naveden u polici osiguranja kao što je to u osiguranju kućanstva gdje je pokrivena i odgovornost osiguranikovih članova obitelji ili osoba dodjeljenih mu na skrb i brigu. Police osiguranja građevinstava i montaže, CAR, EAR police osiguranja vrlo često imaju u naslovu više osiguranika najčešće banaka i raznih drugih kreditora koji imaju interes u toj polici osiguranja.

5.3. ZNAČENJE DODATAKA I KLAUZULA NA POLICI OSIGURANJA

Ugovori o osiguranju vrlo često sadrže dodatke i klauzule na polici osiguranja s odredbama koje se promjenljivo upotrebljavaju u istom značenju. U osiguranju imovine i odgovornosti klauzule i dodatci na polici osiguranja su pisane odredbe koje nešto dodaju, brišu iz pokrića ili modificiraju originalne uvjete za osiguranje. Tako na primjer, odredbama i klauzulama mogu se iskljućiti iz osiguranja određene opasnosti ili predmeti osiguranja uobičajeno sadržani u uvjetima za osiguranje. Može se proširiti pokriće na opasnosti koje uobičajeno nisu uključene u originalne uvjete za osiguranje. Ukoliko su neke odredbe i klauzule ispisane na polici osiguranja suprotne kogentnim odredbama zakona o obveznim odnosima ili odredbama ugovornog prava one se smatraju ništavnima i polica se tumači kao da tih odredbi nema.

5.4. ODBITNE FRANŠIZE

Franšize su još jedna zajednička karakteristika polica za osiguranje, i ona je odredba po kojoj se određeni iznos oduzima od ukupne štete koja bi inače bila plativa. Tipično ih nalazimo u osiguranju imovine, transporta i odgovornosti i u osiguranju automobilskog kaska. Odbitne franšize nema u policama osiguranja života jer bi se tumačila kao iznos smanjenja osiguranja, a u osiguranju života smrt se smatra kao totalna

78

šteta. Isto tako franšize se ne upotrebljavaju u osiguranjima od odgovornosti osoba u svojstvu privatne osobe zbog malog iznosa pokrića.

Značaj odbitnih franšiza Značaj odbitnih franšiza možemo sagledati u :

• Eliminiranju malih šteta • U smanjenju premije • U smanjenju moralnog rizika • U smanjenju administrativnih troškova i osiguranika i

osiguratelja Ugovaranje odbitne franšize prvenstveno znači eliminiranje manjih šteta, ali i sam

prihvat franšize od strane osiguranika znači da on želi zaštitu od velike štete što je i osnovna svrha osiguranja. Odnosno, želi zaštitu od šteta koje ga mogu financijski destabilizirati ili ugroziti na neki drugi način. Takav osiguranik želi zaštitu u svakom smislu riječi i za njega možemo reči da razumije svrhu osiguranja. S druge strane, osiguranik će se daleko pažljivije odnositi prema imovini izloženoj manjim štetama jer će sve manje štete ići na njegov teret. Nepošteni osiguranik ne brine za štete koje mu se dešavaju ukoliko zna da su sve štete pokrivene osiguranjem, a postoje situacije u kojima sami osiguranici uzrokuju štetu kako bi profitirali iz osiguranja. Na neki se način uvođenjem franšize smanjuje i moralni rizik prisutan kod pojedinih osiguranika Pogodnosti koje se dobivaju ugovaranjem odbitne franšize su smanjenje premije osiguranja.

Odbitne franšize u osiguranju imovine

• Odbitne franšize u apsolutnim iznosima • Odbitne franšize u postotnim iznosima • Integralne franšize • Vremenske franšize

Odbitne franšize u apsolutnim iznosima (straight deductible) znače da

osiguranik parcipira s određenim iznosom novca u svakoj šteti odnosno da sve štete do iznosa apsolutne franšize padaju na teret osiguranika.

Odbitne franšize u postotnom inosu, znače da osiguranik u svakoj nastaloj šteti partipicira ili samostalno nosi ugovoreni postotak svake nastale štete. Postotna franšiza može se ugovoriti i u određenom rasponu. Recimo, 10% od svake štete ali Min. 1000,00 Kn odnosno Max. 10.000,00 Kn. Stvar je poslovne politike osiguratelja u kojim vrstama osiguranja primjenjivati neku od odbitnih franšiza.

Agregatna franšiza (aggregate deductible) nema širu primjenu na hrvatskom tržištu, a karakteristična je po tome što se sve štete tijekom godine koje se dešavaju pojedinom osiguraniku akumuliraju tijekom godine i dok ne prijeđu ugovoreni iznos osiguratelj ne plaća ništa. U trenutku kad štete prijeđu ugovoreni iznos agregatne franšize osiguratelji plaćaju štete u cijelosti ukoliko su pokrivene osiguranjem.

Integralna franšiza (franchise deductible) se vrlo često upotrebljava u pomorskim osiguranjima jer prijevoznici očekuju manje štete od lošeg vremena, morskih valova i šteta kod manipulacije teretom. Može biti iskazana u apsolutnim novčanim

79

iznosima ili u postotnom iznosu. S ovom franšizom osiguratelj nema obveze dok je iznos štete ispod samog iznosa franšize, međutim ćim šteta prijeđe iznos franšize šteta se plaća u cijelosti uključujući i iznos ugovorene integralne franšize. Čestu primjenu ove franšize nalazimo i u osiguranju usjeva i plodova. Vremenske franšize se najviše koriste kod osiguranja prekida rada kako bi se izbjegle štete zbog kratkotrajnih zastoja uzrokovanih rizikom požara, loma ili nekih drugih uzroka. Trajanje vremenske franšize kreće se u rasponu od tri dana do dva mjeseca ovisno o dogovoru ugovornih strana. Vremensku franšizu nalazimo i u osiguranju životinja (karenca) kako bi se u tom periodu identificirala bolest kod životinja koja u trenutku sklapanja osiguranja nije bila vidljiva i poznata stranama iz ugovora o osiguranju. U ovom slučaju radi se o isključenju iz osiguranja događaja ili opasnosti koja je u trenutku sklapanja osiguranja bila u nastupanju.

5.6. PODOSIGURANJE

Podosiguranje je ugovorna odredba koja se nalazi u ugovorima o osiguranju imovine. Klauzula o podosiguranju u ugovoru o osiguranju imovine obično bi trebao tražiti osiguranik kako bi kod osiguratelja osigurao samo određeni postotak ukupne vrijednosti rizika pod uvjetom da mu on to dozvoljava. Osigurateljna praksa u Hrvatskoj je obrnuta pa klauzulu o podosiguranju upisuje osiguratelj samoinicijativno kako bi izbjegao nesuglasice i sporove kod nastanka štetnog događaja. Do podosiguranja dolazi u situacijama kada se utvrdi da je vrijednost predmeta osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja. Osigurnina odnosno naknada štete se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku nastanka osiguranog slučaja.37

5.7. OSTALE ODREDBE O OSIGURANJU

U osiguranju imovine i odgovornosti u primjeni su vrlo često različite odredbe u obliku klauzula najčešće u funkciji limitiranja obveze osiguratelja. Svrha im je isto tako da spriječe profitiranje iz osiguranja i spriječavanje povrede principa naknade štete. To se dešava kada osiguranik jedan te isti rizik osigurava kod više osiguratelja ili određena šteta može biti naknađena po više polica ili ugovora o osiguranju.

Klju čni osigurateljni termini Klauzule i dodatci na polici osig. Endorsment and riders Odbitna franšiza Deductible Vremenska franšiza Elimination(waiting) period Isključenja Exclusions Polica imenovanih rizika Named perils policy Klauzula o suosiguranju Coinsurance clause Franšiza u određenom iznosu Straight deductible Agregatna franšiza Aggregate deductible Integralna franšiza Franchise deductible Osigurateljna klauzula Insuring agreement

37 ZOO. čl. 960. st. (1)

80

6 Poglavlje KOMERCIJALNA 38 NEŽIVOTNA OSIGURANJA Podjela osiguranja na skupine i vrste, opseg pokrića Risk management i ugovaranje osiguranja Risk management neživotnih osiguranja

Osiguranje od nezgode Zdravstveno osiguranje Osiguranje cestovnih vozila – Kasko Laesing i osiguranje (operativni i financijski leasing) GAP insurance Osiguranje transporta – Marine Osiguranje od rizika požara Osiguranje od rizika potresa Osiguranje od rizik loma strojeva Osiguranje kućanstva Paketi osiguranja

Osiguranja financijskih gubitaka zbog prekida poslovanja-šomažno osiguranje

Ugovaranje osiguranja šomaža Utvrđivanje svote osiguranja, bruto dobiti i garancijskog perioda Analiza troškova i dobiti kao predmeta osiguranja Utvrđivanje svote osiguranja Utvrđivanje max. garancijskog perioda Podosiguranje Postupak sa štetama

Risk management u osiguranju prekida poslovanja 38 Pod komercijalnim osiguranjima podrazumijeva se osiguranje pravnih osoba odnosno gospodarskih subjekata. U inozemstvu je uobičajena podjela na osobne i komercijalne linije osiguranja. (personal and commercial line of insurance)

81

6.1. PODJELA OSIGURANJA NA SKUPINE I VRSTE Na hrvatskom tržištu osiguranja danas su dostupne gotovo sve vrste pokrića bilo od

direktnih osiguratelja ili njihovih reosiguratelja. Određena nestandardna pokrića dostupna su i preko specijaliziranih brokera za osiguranje i reosiguranje. Prema pravilniku o rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja propisane su39:

� Skupine osiguranja � Podskupine osiguranja � Vrste osiguranja unutar skupina � Vrste rizika unutar vrsta osiguranja

Skupine osiguranje dijele se na : - Neživotna osiguranja - Životna osiguranja

Podskupine osiguranja dijele se na: - osiguranja od nezgode i zdravstveno osiguranje obuhvaća vrste

osiguranja navedene pod 01 i 02, - osiguranje motornih vozila obuhvaća vrste osiguranja navedene

pod ; 01.02,03,07, i 10 - pomorsko i transportno osiguranje obuhvaća vrste osiguranja

navedene pod: 01,04,05,07, i 12 - osiguranje zrakoplova obuhvaća vrste osiguranja navedena pod

01,05,07, i 11, - osiguranje od požara i druga osiguranja imovine obuhvaćaju vrste

osiguranja navedena pod 08 i 09, - osiguranja od odgovornosti obuhvaća vrste osiguranja navedena

pod; 10,11,12,13, - kreditno osiguranje i osiguranje jamčevine obuhvaća vrste

osiguranja navedene pod; 14 i 15. Vrste osiguranja unutar Skupine neživotnih osiguranja dijele se na:

01. osiguranje od nezgode 02. zdravstveno osiguranje 03. osiguranje cestovnih vozila 04. osiguranje tračnih vozila 05. osiguranje zračnih letjelica 06. osiguranje plovila 07. osiguranje robe u prijevozu 08. osiguranje od požara i elementarnih šteta 09. ostala osiguranja imovine 10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila 11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica 12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila 13. ostala osiguranja od odgovornosti

39 HANFA od 7.prosinca 2006.na temelju čl. 3 stavak 5. Zakona o osiguranju N.N. BR. 151/ 05.

82

14. osiguranje kredita 15. osiguranje jamstva 16. osiguranje raznih financijskih gubitaka 17. osiguranje troškova pravne zaštite 18. putno osiguranje.

Vrste osiguranja unutar Skupine životnih osiguranja dijele se na : 19. životno osiguranje 20. rentno osiguranje 21. dodatna osiguranja životnog osiguranja 22. osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja

23. životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik

24. tontine 25. osiguranje s kapitalizacijom isplate

Vrste rizika unutar vrsta neživotnih osiguranjadijele se na:

O1 OSIGURANJE OD NEZGODE uključuje osiguranje od nezgode na poslu i profesionalnih bolesti koje u slučaju smrti ili gubitka zdravlja uslijed nezgode pokriva:

- isplatu ugovorenih novčanih naknada , naknada šteta odnosno povrata troškova u jednokratnom iznosu

- obročnu isplatu ugovorenih novčanih naknada - kombinaciju iz gornjih alineja - isplate na ime povrede, oštećenja zdravlja ili smrti putnika; a obuhvaća:

01.01. Osiguranje osoba od nezgode pri i izvan redovnog zanimanja, 01.02. Osiguranje osoba od nezgode u motornim vozilima i pri posebnim djelatnostima, 01.03. Osiguranje djece i školske mladeži od nezgode i posebna osiguranja mladeži od

posljedica nezgode, 01.04. Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica nezgode, 01.05. Osiguranje potrošaća, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od

posljedica nezgode, 01.06. Ostala posebna osiguranjaod posljedice nezgode, 01.07. Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu, od posljedica nezgode, 01.99. Ostala osiguranja od posljedice nezgode. 02 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE je osiguranje koje u slučaju bolesti, ozljeda i drugih nesretnih slučajeva pokriva:

- troškove liječenja, troškove opskrbe lijekovima I medicinsko tehničkim pomagalima,

- isplatu dogovorenih novčanih naknada i - kombinaciju isplata iz gornjih alineja; a obuhvaća:

02.01. Obvezno osiguranje naknade troškovaza slučaj ozljede na radu i profesionalne

bolesti 02.02. Dopunsko osiguranje razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznog

zdravstvenog osiguranja

83

02.04. Dopunsko zdravstveno osiguranje večeg opsega prava i večeg standarda zdravstvenih usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje,

02.06. Privatno zdravstveno osiguranje 02.99. Ostala dragovoljna zdravstvena osiguranja 03 OSIGURANJE CESTOVNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak : - kopnenih cestovnih vozila na vlastiti motorni pogon osim vozila na

tračnicama - kopnenih cestovnih vozila bez vlastitog pogona; a obuhvaća:

03.01. Kasko osiguranje cestovnih vozila na vlastiti pogon 03.02. Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona 03.99. Ostala kasko osiguranja 04 OSIGURANJE TRAČNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak vozila na tračnicama, obuhvaća: 04.01. kasko osiguranje tračnih vozila 05 OSIGURANJE ZRAČNIH LETJELICA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak zrakoplova odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava, a obuhvaća:

05.01. Kasko osiguranje zračnih letjelica 05.02. Kasko osiguranje drugih zračnih plovila 06 OSIGURANJE PLOVILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak morskih,

riječnih, i jezerskih plovila, a obuhvaća: 06.01. Kasko osiguranje brodova i brodica u pomorskoj plovidbi, 06.02. Kasko osiguranje brodova I brodica u rječnoj plovidbi, 06.03. Kasko osiguranje brodova i brodova u jezerskoj plovidbi, 06.04. Osiguranje brodova u izgradnji, 06.05. Kasko osiguranje platformi, 06.99. Ostala osiguranja pomorskog riječnog i jezerskog kaska 07 OSIGURANJE ROBE U PRIJEVOZU osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak robe, uključujući prtljagu, neovisno o obliku prijevoza; a obuhvaća:

07.01. Osiguranje robe u pomorskom prijevozu 07.02 Osiguranje robe u avionskom prijevozu 07.03. Osiguranje robe u kopnenom prijevozu 07.04. Osiguranje robe za vrijeme skladištenja 07.99. Ostala osiguranja robe u prijevozu

84

08 OSIGURANJE OD POŽARA I ELEMENTARNIH ŠTETA je osiguranje koje

pokriva štetu na stvarima (osim šteta nabrojenuh pod : 03,04, 05,06,i 07) uslijed djelovanja ; vatre, oluje, elementarnih nepogoda osim oluje, eksplozije, atomske energije, pomicanja tla; a obuhvaća:

08.01. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda izvan industrije i obrta, 08.02. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda u industriji i obrtu, 08.99. ostala osiguranja od požara i elementarnih nepogoda. 09 OSTALA OSIGURANJA IMOVINE su osiguranja koja pokrivaju sve štete na stvarima ( osim šteta

nabrojanih :03,04,05,06, i 07) koje nastanu uslijed tuče ili smrzavanja, krađe ili razbojstva, kao i ostalih djelovanja različitih od djelovanja pod 08; a obuhvaćaju:

09.01. Osiguranje strojeva od loma 09.02. Osiguranje od provalne krađe i razbojstva 09.03. Osiguranje stakla od loma 09.04. Osiguranje kućanstva 09.05. Osiguranje građevinskih objekata u izgradnji 09.06. Osiguranje objekata u montaži 09.07. Osiguranje filmske djelatnosti 09.08. Osiguranje stvari u rudarskim jamama 09.09. Osiguranje informatičke opreme 09.10. Osiguranje zaliha u hladnjačama 09.11. Osiguranje usjeva i nasada 09.12. Osiguranje životinja 09.99. Ostala osiguranja imovine 10. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU MOTORNIH VOZ ILA Je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu kopnenih vozila na vlastiti pogon uključujući odgovornost prijevoznika ; a obuhvaća : 10.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti

za štetetrećim osobama 10.02. Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od

odgovornosti za štete trećim osobama, 10.03. Osiguranje odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom

prometu,. 10.99. Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti. 11. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU ZRA ČNIH LETJELICA je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu zrakoplova odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava uključujući odgovornost prijevoznika; a obuhvaća:

85

11.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti za štete trećim osobama,

11.02. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelicaod odgovornsoti svih vrsta (uključujući odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u zračnom prijevozu)

12. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU PLOVILA je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti koje proizlaze iz upotrebe morskih, riječnih I jezerskih plovila uključujući odgovornost prijevoznika; a obuhvaća; 12.01. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika pomorskih brodova

(uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz) 12.02. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika riječnih i jezerskih plovila

( uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz) 12.03. Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodica na

motorni pogon za štete trećim osobama, 12.99. Ostala osiguranja od odgovornosti brodara 13. OSTALA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI su osiguranja koja pokrivaju

sve vrste odgovornosti , osim odgovornosti nabrojenih pod: 10,11, i 12, a obuhvaćaju;

13.01. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača građevinskih radova 13.02. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača montažnih radova 13.03. Osiguranje od odgovornosti proizvođača filmova 13.04. Osiguranje od odgovornosti proizvođača proizvoda 13.05. Osiguranje od odgovornosti u želježničkom prometu 13.06. Osiguranje garancije proizvođača, prodavača i dobavljača 13.07. Osiguranje od opće odgovornosti 13.08. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava za štete na objektima zbog

neispravne tehničke dokumentacije 13.09. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava 13.10. Osiguranje od odgovornosti odvjetnika 13.11. Osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika 13.12. Osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki 13.13. Osiguranje od odgovornosti špeditera 13.14. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika marina 13.15. Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača 13.16. Osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih djelatnosti 13.17. Osiguranje od odgovornosti obavljanja nekretninama 13.18. Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lječničke, stomatološke i ljekarničke

djelatnosti 13.19. Osiguranje od odgovornosti stečajnih upravitelja 13.99. Ostala osiguranja od odgovornosti 14. OSIGURANJE KREDITA jeosiguranje koje pokriva:

86

- rizik neplaćanja (odnosno kašnjenja plaćanja) uslijed nesolventnosti, ili drugih događaja (postupanja ili činjenja),

- izvozne kredite i druge rizike u svezi s izvozom, trgovinom i ulaganjima na stranim i domaćim tržištima,

- kredite s obročnim otplatama, - hipotekarne i lombardne kredite, - poljoprivredne kredite, te - druge kredite i zajmove; a obuhvaća:

14.01. Osiguranje izvoznih potraživanja 14.02. Osiguranje drugih vrsta potraživanja 14.03. Osiguranje stambenih kredita 15. OSIGURANJE JAMSTAVA je osiguranje koje pokriva i neposredno ili posredno jamči za ispunjavanje obveza dužnika, a obuhvaća: 15.01. Osiguranje jamstva 15.02. Osiguranje garancije 16. OSIGURANJE RAZNIH FINANCIJSKIH GUBITAKA je osiguranje koje pokriva;

- profesionalne rizike - nedostatne prihode (općenito) - loše vrijeme, - izgubljenu dobit, - nepredviđene troškove općenite vrste, - nepredviđene poslovne troškove, - gubitak tržišne vrijednosti, - izostanak najamnine odnosno prihoda, - posredni poslovni gubitak, osim gubitka iz gornjih alineja, - druge neposlovne gubitke, - druge financijske gubitke; a obuhvaća:

16.01. Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti

16.03. Osiguranje raznih priredbi zbog atmosferskih oborina, 16.04. Osiguranje zbog šteta zbog otkupa krivotvorenih inozemnih sredstava plaćanja, 16.05. Osiguranje opasnosti otkaza turističkih putovanja, 19.99. Ostala osiguranja financijskih gubitaka 17.OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE je osiguraje koje pokriva troškove odvjetnika i druge troškove sudskog postupka; a obuhvaća; 17.01. osiguranje troškova pravne zaštite i sudskog postupka. 18. PUTNO OSIGURANJE je osiguranje koje pokriva rizike koji nastanu kao posljedica putovanja izvan stalnog mjesta boravka; a obuhvaća; 18.01. Turističko osiguranje, 18.03. Putno zdravstveno osiguranje, 18.04. Osiguranje pomoći ( asistencija) za vrijeme puta, izvan mjesta boravka ili

prebivališta, 18.99. Ostala osiguranja turističkih rizika.

87

Vrste rizika unutar životnih osiguranja dijele se na:

19. ŽIVOTNO OSIGURANJA je osiguranje koje pokriva slijedeće rizike: 19.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenje (mješovito osiguranje), 19.02. Osiguranje za slučaj smrti, 19.03. Osiguranje za slučaj doživljenja, 19.04. Doživotno osiguranje za slučaj smrti, 19.05. Oosiguranja kritičnih bolesti, 19.99. Ostala osiguranja života. 20. RENTNO OSIGURANJE je osiguranje periodičnih prihoda tijekom određenog razdoblja ili doživotno: 20.01. osiguranje osobne doživotne rente, 20.02. osiguranje osobne rente s određenim trajanjem, 20.99. Ostala rentna osiguranja. 21. DODATNA OSIGURANJA UZ ŽIVOTNO OSIGURANJE pokrivaju rizike:smrti, djelomične ili potpune nesposobnosti za rad, boravka u bolnici uslijed nezgode ili pak uslijed bolesti ; a obuhvaćaju: 21.01. Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje života, 21.02. Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje života, 21.99. Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje života. 22. OSIGURANJE ZA SLUČAJ VJENČANJA ILI RO ĐENJA je osiguranje koje pokriva rizika vjen čanja ili doživljenja unaprijed određene dobi, a obuhvaća: 22.01. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja. 23. ŽIVOTNA OSIGURANJA KOD KOJIH OSIGURANIK NA SEBE PREUZIMA INVESTICIJSKI RIZIK u svezi s promjenom vrijednosti investicijskih kupona odnosno drugih vrijednosnih papira investicijskih fondova odnosno osiguranje koje je povezano s promjenom vrijednosti jedinice imovine fonda za pokriće; a obuhvaćaju: 23.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (mješovito osiguranje) kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, 23.02. Osiguranje za slučaj smrti kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik, 23.04. Životno osiguranje kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik s garancijom isplate, 23.99. Ostala životna osiguranjakod kojih osiguranik na sebe preuzima invasticijski rizik 24. TONTINE je osiguranje kod kojeg se osiguranici dogovore da će zajednički kapitalizirati svoje doprinose i podijeliti tako kapitaliziranu imovinu između onih osiguranika koji dožive određenu starost odnosno između nasljednika umrlih osiguranika; obuhvaća: 24.01. Tontine 25. OSIGURANJE S KAPITALIZACIJOM ISPLATE temelji se na aktuarskim izračunima te predstavlja osiguranje kod kojeg osiguranik prima u zamjenu za jednokratno odnosno obročno uplaćivanje premije, isplate u određonoj visini kroz određeno razdoblje; a obuhvaća: 25.01. Osiguranje s kapitalizacijom isplate.

88

6.2. RISK MANAGEMENT U KONTEKSTU UGOVARANJA

OSIGURANJA (Underwriting)

Risk management je, kao što smo već istaknuli proces i to proces sistematskog istraživanja izloženosti pojedine tvrtke ili osobe nastanku štetnih događaja koji i ne moraju biti osigurljivi, odnosno rješenje problema izloženosti ne mora biti nužno osiguranje. On je istovremeno i sredstvo za ugovaranje osiguranja (underwriting) osiguratelja. Osiguratelji imaju profesionalne ugovaratelje osiguranja, a osiguranik nema. Osiguranik, a da to i ne zna, može jednostavnim mjerama spriječiti nastanak šteta za koje je mislio da su neizbježne. Upravo ova činjenica, risk management kao disciplinu koja izučava tu problematiku, izdiže na nivo dodatne usluge na tržištu osiguranja. Osiguratelji to promatraju kao dodatnu vrijednost (added value) uz poslove ugovaranja osiguranja. Da li osiguratelji tu uslugu mogu pružiti na vjerodostojan način? Oni svakako i prije svih mogu pružiti tu uslugu, jer imaju dovoljno vlastitih stručnjaka, ali oni rizike izloženosti promatraju s aspekta osiguratelja, odnosno činjenice koliko će oni platiti nastalu štetu. Neovisni risk menadžeri neće, ili ne moraju uvijek preporučiti osiguranje, kao mjeru za rješenje problema izloženosti, iako će osiguranje i dalje biti najčešći izbor. Oni jednostavno procjenjuju izloženost tvrtke potencijalnim štetama iz različitih izvora opasnosti te procjenjuju visinu potencijalnih šteta u određenom vremenskom razdoblju i predlažu rješanja na temelju pregleda rizika (risk surway). Ako tu uslugu plaća osiguranik, onda on mora dobiti razne solucije za rješenje problema potencijalnih šteta kojima je izložen odnosno, to izviješće mora biti neovisno. Za financiranje projekta risk managementa trebali bi biti zainteresirani i osiguratelji, a pogotovo reosiguratelji koji će konačno dobiti mjerodavno izvješće o svojoj izloženosti rizicima koje su preuzeli u reosiguranje. Korist od risk management procesa je u svakom slučaju višestruka. Risk management svakako uključuje raznovrsne stručnjake od inžinjera, građevinara, ekonomista, pravnika, agronoma, veterinara i drugih specijalnosti koji tu izloženost mogu izmijeriti koristeći zanstvene metode i iskustvo s već nastalim štetama. Projekcije risk menadžera su snimke procesa i popratnih pojava u proizvodnji koji za posljedicu mogu imati nastanak štete. Kada se te štete dešavaju, u kojim okolnostima, što osim imovine može biti ugoženo, da li su to ljudi, da li su moguće tužbe, što se dešava nakon prekida proizvodnje, da li otplata kredita dolazi u pitanje, da li se te štete mogu spriječiti i kojim sredstvima, koliko to iznosi financijski, sve su to pitanja na koje se dobivaju odgovori iz relevantnog pregleda i snimke rizika (risk surway- vidi prilog o pregledu i procjeni rizika) i projekcije mogućih scenarija može se donjeti odluka o mjerama za spriječavanje ili umanjenje takve izloženosti štetama. Izviješća o pregledu i procjeni rizika u prilogu samo su parametri koji se ubacuju u vodić za ugovaranje osiguranja (UGL)40 koji je u stvari program koji, kao rezultat daje potrebnu premijsku stopu za određeni rizik. Temeljem takvih rezultata imamo početne pozicije za pregovaranje o osiguranju, visini premije i moguće odstupanje od datih parametara u procesu donošenja odluke o visini premijske stope. Određene reosiguravajuće i osiguravajuće kuće čak i uvjetuju primanje rizika u svoj portfelj testiranjem rizika kroz ovakve programe koji mogu egzistirati pod različitim imenima.

40 Underwriting guide line

89

Prilog 5. Izviješće o pregledu i procjeni rizika

IZVJEŠĆE O PREGLEDU I PROCJENI RIZIKA

1 TVRTKA

Tvrtka:

Opis tehnologije:

Lokacija:

Opis vanjskih opasnosti

2 SIGURNOST TVRTKE

Protuprovalni alarmni

sustav (senzori, infrared, video nadzor i dr.)

Ostala zaštita tvrtke (ograda, video nadzor 24 h, infrared, zaključavanje vratiju)

Radno vrijeme (broj smjena)

Zaštita nakon radnog vremena (ako nije 24 sata, čuvar, videonadzor ili dr.)

Zaštita tvrtke (zaštitarska tvrtka, obilazak tvrtke prema

planu obilaska)

Posjetitelji (gdje ulaze, kontrola, praćenje)

Rasvjeta/ osvjetljenje vanjskih

pogona / tvrtke

90

Središnji pristupni sustav

(postojanje master ključa, kartice kod managmenta, voditelja smjene, vatrojedinice ili sl.)

3 PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ORGANIZACIJA

Protupožarni službenik

(prezime i ime)

Elaborat o zaštiti od požara

Postojanje plana za preventivu od požara / vatrodojava)

Postojanje plana za

vatrogasce, način alarmiranja, vatrogasni putevi

Sigurnosni naputak

Naputak i kontrola kod

preuzimanja posla (smjene)

Zaštita od groma i prenapona

Posebna dozvola za izvanredne radove

Čuvanje i skladištenje opasnih tvari (gdje i kako, način dopreme do samog potrošača – stroja ili tvrtke

Postojanje popisa opasne

opreme (za cijelu tvrtku)

Mjesto punjenja akumulatora

viljuškara (izdvojeno mjesto)

Skladištenje zapaljivih

materijala i robe (način, mjesto, način dostave u pogon)

Elektoinstalacije (kontrolirane od ovlaštene institucije, periodične kontrole, nakon popravka,kontrola video sustava, i dr.)

91

Inspekcija ostale elektroopreme

Održavanje (preventivno,

periodično , vlastito ili vanjsko održavanje)

Posebne obveze (npr. za održavanje kotlovnice i sl.)

Nadzor pušenja (posebna prostorija , zabrana pušenja)

Rukovanje otpadom (način čuvanja ,rukovanja, skladištenja, odvoza)

Dostupnost prekidača za prekid dovoda struje, plina, dostupnost hidrantima, čuvanje izvan pogona (skladištenje opasnih tvari pored samog objekta i sl.)

Analiza sigurnosti (da li postoji izvješće kontrole, inspekcije i sl.)

Sigurnosna organizacija

(protupožarni zaštita-plan)

Minimalni broj radnika u smjeni

Broj registriranih nezgoda

unutar zadnje 3 godine

Plan za prijenos opreme i uređaja u slučaju nastanka štete (smanjenje štete i sl.)

Mjesto parkinga vozila, radnih vozila i ostalih uređaja (viljuškari...)

5 INFRASTRUKTURA Dostava struje (stanica, agregat, način dostave, oprema)

92

Transformacijska stanica (broj stanica, broj transformatora, način hlađenja, snaga, mjesto,

zaštita od prijenosa rizika)

Prirodni plin (način dostave, instalacije, pritisak)

Tehnološki plin (CO2, Dušik, Helij,.pritisak, način dostave)

Ulje i ostale opasne tvari

(način dostave, skladištenje)

Grijanje / para (temperatura pare, broj bojlera, kapacitet bojlera)

Hlađenje i tehnološka voda

(način, način dostave)

Komprimirani zrak (distribucija, glavni izvor-pritisak, broj i tip kompresora)

Sustav filtriranja (tip i mjesto)

Rukovanje otpadnim vodama (količina npr. m3/h,način i dr.)

6 ŠTETE OD POŽARA U POSLJEDNJIH PET GODINA Poznate požarne štete u posljednjih 5 godina

Datum Gdje / ošte ćeno / uzrok Visina štete Dodatna mjerila

93

7 PROTUPOŽARNE INSTALACIJE

Instalacije protupožarnih sprinklera

Opskrba vodom (način, hidranti, bar)

Ostali načini zaštite (npr .videonadzor ili senzori i ostalo)

Odušnici i odvodi dima i topline, pare

Vatrogasna jedinica (blizina profesionalne jedinice, DVD, u km i min)

Suradnja sa vatrogascima, trening radnika i sl.

Vatrogasni aparati (broj, opis, atesti)

Sustav detektora dima i požara

Voda za gašenje požara (hidranti-broj i kapacitet-pritisak, prirodni izvor:rijeka, potok)

8 PODUZETE PROTUPOŽARNE MJERE KOD IZGRADNJE OBJEKTA

Complex Broj objekata Materijal korišten u gradnji Katovi

Protupožarni zidovi, način odvajanja između zgrada

9 UPRAVA / MENAGEMENT

Rezultati menagmenta u zadnjih 5 godina

Fluktuacije uposlenika

94

Promjene menagmenta

Međunarodni standardi

Službene licence

Certifikati (npr ISO 9001,...)

Socijalne prilike

Image tvrtke

Visina sredstava za mjere preventive

10 EKONOMSKA SITUACIJA

Razvojni potencijal

Povezanost sa važnim pravnim ili ekonomskim izvorima (odluke Vlade,...)

Konkurencija tržišta

Kreditna sposobnost

Kvaliteta osoblja/ radnika

Raznovrsnost i mnoštvo

proizvoda

11 MOGUĆNOST NASTANKA ŠTETE

Izvor: “Risk Consult” Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien

95

Prilog 6.Izviješće o procjeni rizika IZVJEŠĆE O PROCJENI RIZIKA

PARTNER :

VRSTA DJELATNOSTI: OCJENA:

REZULTATI OCJENEVJEROVATNOST OPASNOSTI OD POŽARA odličan 1

v.dobar 21.TVRTKA dobar 32.SIGURNOST TVRTKE dovoljan 43.PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ZAŠTITA slab 54.INFRASTRUKTURA5.UZROK ŠTETA U PROŠLOSTI OCJENA :

NIVO ZAŠTITE OD POŽARA odličan 1v.dobar 2

6.PROTUPOŽARNE INSTALACIJE dobar 37.PROTUPOŽARNI ZIDOVI I ODJELJCI slab 5

OCJENA:

EKONOMSKE PRILIKE odličan 2dobar 1

8.EKONOMSKE PRILIKE dovoljan -1slab -2

OCJENA:

MOGUĆNOST ŠTETE <50 % mala 150%-70% srednja 070%-100% velika -1

OCJENA:

PODACI O ŠTETAMA <50%bez učestalosti odličan 3<50%zbog učestalosti dobar 2>50%bez učestalosti dovoljan -2>50%zbog učestalosti loš -3

OCJENA:

UPRAVA /MENAGEMENT odličan 2dobar 1

loš -1vrlo loš -2

OCJENA:

Izvor : Risk Consult Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien

96

Razuman management tvrtke trebao bi imati elaborat o svojoj izloženosti štetama zbog donošenja budućih poslovnih odluka. Prije spomenuta izviješća o pregledu i procjeni predstavljaju sastavni dio elaborata. Osiguranje, svako za sebe u svojim je uvjetima na neki je način opis rizika i opasnosti kojima su pojedinac ili tvrtka izloženi i koji mogu biti osigurani. Ako osiguranik iz elaborata o svojoj izloženosti štetama raspozna opasnosti u raznih vrstama osiguranja koje su osigurljive, kupit će osiguranje (ponudu će poslati osiguratelju), odnosno ukoliko mu je to preskupo ili nedostupno, tražit će druge načine da svoju izloženost umanji ili izbjegne. Risk menadžeri su svakako najupućeniji da objasne razlike između onog što nudi osiguranje i onog čemu su tvrtka ili pojedinac izloženi i što ne mogu samostalno nositi. Sigurnost i profitaiblnost trebali bi biti osnovni pokreta či i motivatori svakog gospodarskog subjekta. Da bi se ti ciljevi ostvarili risk management bi trebao biti sastavni dio svakog korporativnog risk managementa i dati odgovore na slijedeća pitanja.

▪ Kojim rizicima je izložena moja tvrtke? ▪ Kakve su posljedice ostvarenja rizika ? ▪ Kakve su financijske posljedice nastanka šteta? ▪ Da li tvrtka može samostalno podnjeti te gubitke ? ▪ Što treba učiniti da se ti gubitci izbjegnu ili smanje? ▪ Da li se želi zaštita samo za katastrofalne štete ili sve štete? ▪ Ukoliko je osiguranje izbor tehnike za rješenje problema izloženosti treba:

� Definirati vrste osiguranja i načine osiguranja kojima se pokrivaju

gubitci � Definirati što osiguranje ne pokriva � Odrediti pravila međusobnog izviještavanja o promjenama rizika te

dogovoriti periodične inspekcije i razgovor o datom pokriću � Kakva je naknada štete ( koliko se dobiva u nastaloj šteti) � U kojem vremenskom razdoblju � Odbitne franšiza � Popuste � Projekciju ukupnih troškove osiguranja � Plaćanje premije osiguranja � Dodatni servis osiguratelja

U skladu s datim ciljevima treba izvršiti i izbor osiguratelj a koji mora garantirati stabilnost i sigurnost uloženog kapitala svojim kapitalom, reosiguranjem i ostalim referencama specifičnim za osigurateljnu djelatnost.

97

RISK MANAGEMENT IMOVINSKIH OSIGURANJA Nakon što risk menadžer zaključi kojim rizicima je njegova tvrtka izložena i odluči da će problem izloženosti riješiti osiguranjem, trebao bi se upoznati s dostupnošću raznih vrsta osiguranja na tržištu te što se njima pokriva. Vrlo je važno poznavati strukturu opasnosti koje se pokrivaju pojedinim vrstama osiguranja te mogućnost njihove kupovine u paketu ili individualno. Poznavanje procesa risk menagementa omogućit će osiguraniku da ne kupuje sve što se nudi, već samo ono što mu je doista potrebno. Konačno, osnovna je intencija cijelog rada približiti rizik i osiguraniku i osiguratelju te njegove posljedice, kao činjenicu objektivne stvarnosti. Već sama spoznaja o mogućnosti da sam upravlja sa rizicima u svom okruženju, osiguranika dovodi u situaciju da drugačije percepira i osiguranje, kao tehniku za savladavanje svoje izloženosti rizicima. Saznanja o rizicima iz risk management procesa osiguranika dovode u ravnopravnu poziciju u pregovorima o osiguranju s osigurateljima. Činjenica je da se rizicima upravlja, kako od strane osiguranika, tako i od strane osiguratelja/reosiguratelja. Osiguranje osim nekih izuzetaka nije obvezno po zakonu pa u tom pogledu prezentiranje mogućnosti različitih rizika dolazi do svog punog izražaja. 6.3. OSIGURANJE NEZGODE

Osiguranje nezgode (nesretni slučaj) pokriva svaki iznenadni i od volje osiguranika neovisan događaj koji, djelujući izvana na osiguranikovo tijelo izaziva njegovu smrt, trajni gubitak op će radne sposobnosti (trajni invaliditet) prolaznu nesposobnost za rad (dnevna naknada) ili oštećenje zdravlja koje zahtjeva liječničku pomoć. Prema uvjetima za osiguranje i sklopljenom ugovoru o osiguranju nezgode osiguratelj je dužan u situaciji nastupanja osiguranog slučaja isplatiti:

- osiguranu svotu korisniku osiguranja ili ako on nije naveden, osobi koja dokaže svoje pravo na isplatu osigurane svote (svota za smrt, svota za 100% invalidnosti),

- dio osigurane svote prema postotku invaliditeta, kao posljedicu nezgode, prema posebnoj tablici za određivanje invaliditetai nakon završetka liječenja ili kada se prema liječničkoj procjeni stanje oštećenoga ne može promijeniti.

- dnevnu naknadu u ugovorenoj visini, ako je osiguranjem pokrivena prolazna nesposobnost za rad,

- stvarne nužne troškove liječenja ako ih ne pokriva zdravstveno osiguranje Provedba osiguranja od posljedica nezgode vrlo je široka i nalazimo ga u gotovo svakoj situaciji.

- Osiguranje nezgode može se ugovoriti individualno ili grupno (kolektivno). - Može se ugovoriti samo za vrijeme obavljanja djelatnosti ili 24 satno osiguranje bez obzira gdje se osiguranik nalazi što se i preporuča zbog mogućih nesporazuma s osigurateljem o vremenu nastanka štetnog događaja. - Osiguranje nezgode može se ugovoriti i samo za vrijeme službenog puta. - Osiguranje nezgode menagera

98

- Uz osiguranje menagera od nezgode moguće je i ugovaranje gubitka prtljage na putovanju izvan mjesta rada

- Troškove spašavanja - Osiguranje nezgode članova sportskih organizacija, lovačkih i ribolovnih društava, sudionika tečaja skijanja, ribolovnih i ronilačkih društava, rekreativnih i sportskih organizacija, članova kulturno umjetničkih društava itd. Nalazimo ga i u kombinaciji s ostalim vrstama osiguranja kao što je osiguranje od automobilske odgovornosti i životno osiguranje. Kao osiguranje nije obvezno prema zakonu, (osim obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja u javnom prijevozu) ali je ključno za osiguranje ljudskih resursa i djeluje stimulativno na ljude u smislu osječaja sigurnosti i brige za zaposlenike. Obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja spada u obvezna osiguranja prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.41 Svatko tko se bavi prijevozom putnika u javnom prijevozu dužan je sklopiti osiguranje na minimalne svote42 utvrđene odlukom Vlade Republike Hrvatske, a na temelju odredbi Zakona o osiguranju (osigurnaje putnika u prijevozu tračnim vozilima, cestovnom prijevozu, putnika na žičarama ili uspinjačama prijevozu morem i vodama u taxijima, zračnom prijevozu ).Ovim se Zakonom isto tako definira tko se sve smatra putnikom pa se tako putnicima smatraju i osobe koje imaju pravo na besplatnu kartu ili prijevoz, sve osobe koje se nalaze u blizini prijevoznih sredstava, na kolodvoru, u pristaništu, luke, zrakoplovne luke, i u blizini prijevoznog sredstva pri ukrcaju bez obzira jesu li već kupili kartu ili nisu osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu.Osiguranje se sklapa za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja i trajnog invaliditeta. 6.4. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju 43 obuhvaća: obvezno i dobrovoljno zdravstveno zdravstveno osiguranje, Obvezno zdravstveno osiguranje obuhvaća zdravstveno osiguranje za vrijeme rada i izvan rada (obvezni doprinosi iz plaće i na plaću, a provodi ga Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje). Dobrovoljno zdravstveno osiguranje obuhvaća dopunsko zdravstveno osiguranje (prema čl. 61. i 62. Zakona a provode ga osiguravajuća društva). Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva razliku iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznog zdravstvenog osiguranja, veći opseg prava od određenih Zakonom o zdravstvenom osiguranjui veći standard zdravstvenih usluga od onih određenih Zakonom. Opseg i kvaliteta usluge varira od osiguratelja do osiguratelja. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje za vrijeme puta i boravka u inozemstvu domaći osiguratelji provode u suradnji s specijaliziranim tvrtkama za provedbu ove vrste osiguranja (Coris iz Pariza, itd.), a ovim je osiguranjem pokriveni zdravstveni troškovi u inozemstvu i troškovi prijevoza u domovinu u slučajevima bolesti ili smrti.Troškovi pokriveni ovim osiguranjem su: troškovi medicinske skrbi i troškovi prijevoza u zemlju 41 Zakon o obveznim osiguranjima , čl.17 42 Ibidem, čl.19 , min.svote osiguranja 40.000/80.000 43 N.N. 94/2001, 88/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04, 90/05

99

ukoliko se osiguranik iz zdravstvenih razloga ne može samostalno vratiti, prijevoz do najbliže bolnice i prijevoz smrtno stradalog osiguranika. Osiguranje za korisnike iz Hrvatske daje se za područje Europe ili za cijeli svijet, a premija osiguranja ovisi od vremena provedenog na putu u inozemstvu. Svota osiguranja odnosno visina pokrića određena je u iznosu od € 15.000 do € 30.000 ovisno od destinacije putovanja i osobnog izbora visine pokrića.

6.5. OSIGURANJE CESTOVNIH VOZILA – KASKO Kasko osiguranje motornih vozila odnosno osiguranje samog vozila daje pokriće za materijalne štete na vozilu kao posljedicu prometnih nezgoda te opasnosti navedenih u uvjetima za osiguranje kao što su požar i neke druge opasnosti (udar groma, oluja, pad zračne letjelice, manifestacija i demonstracija, tuča, pad ili udarac nekog predmeta), šteta na električnoj instalaciji koja je posljedica pregorijevanja električne instalacije na vozilu uslijed čega se na istoj razvio požar, zlonamjerni postupci trećih osoba, osiguranje krađe te prometne nezgode i pogonske štete kao posljedice krađe. Smatra se da je vozilo nestalo ako se ne pronađe u roku od 30 dana od dana nestanka. Postoje različite kombinacije kasko osiguranja vozila od potpunog kasko osiguranja do djelomičnih automobilskog kaska kojim su obuhvaćeni samo dio osiguranih rizika odnosno troškova kao:

A) Požar, udar groma, eksplozija, oluja, tuča, snježna lavina, pad zračne letjelice, manifestacija i demonstracija, poplava, bujica, ili visoka voda;

B) Lom i oštećenje standardno ugrađenih stakala na motornom vozilu osim stakala na svijetlima i zrcalima, kao i šteta na vozilu koja je nastala sudarom s divljači ili domačim životinjama;

C) Tegljenje odnosno prijevoz osobnog automobila do mjesta boravka odnosno sjedišta osiguranika, ako vozilo nije u voznom stanju zbog prometne nezgode ili kvara, kao i trošak prijevoza vozača i putnika koji su se vozili u tom osobnom automobilu, prijevoznim sredstvom u javnom prometu do mjesta boravka odnosno sjedišta, a najviše prema broju registriranih mjesta;

D) Oštećenje ili uništenje vozila, koje je nastalo padom snijega ili leda sa zgrade;

E) Najam osobnog ili kombi vozila, ako je vozilo osiguranika uništeno, nestalo ili oštećeno iz bilo kojeg od rizika koji su obuhvaćeni osiguranjem punog automobilskog kaska

F) Djelomičnim kasko osiguranjem može se osigurati vozilo za vrijeme mirovanja u zaključanoj garaži od rizika požara, udara groma, eksplozije, oluje, tuče, snježne lavine, pada zračne letjelice, manifestacije i demonstracije, poplave bujice i visoke vode, krađe, teške krađe, razbojništva, ili protušpravnog oduzimanja vozila na motorni pogon

Osiguranjem od rizika loma uz prethodni uvjet kasko osiguranja istog motornog vozila mogu se osigurati;

o Radna vozila i radni uređaji u cjelini,

100

o Traktori, motokultivatori, specijalna vozila, Unimo g, Unilog, i sl., o Radni uređaji teretnih vozila, autobusa, priključnih vozila, radnih

vozila, i radnih strojeva, o Elektri čna i diesel električne lokomotive (samo od šteta izravno

nastalih zbog izravnog djelovanja električne energije).

Naknada iz osiguranja od rizika loma dobiva se u situacijama štete nastale oštećenjem ili uništenjem uslijed nezgode u pogonu pod kojom se podrazumijeva događaj koji je nastao iznenada i nepredviđeno vezano uz upotrebu osigurane stvari. Provedba kasko osiguranja motornih vozila u praksi se provodi sistemom ponude za osiguranje s kojom osiguratelji dobivaju dovoljno prostora kako bi bili u mogućnosti raditi selekciju rizika i kontrole portfelja vozila koje osiguravaju. U obračunu premije osiguranja uzima se nabavna vrijednost vozila bez obzira na godine starosti jer se i naknada svih djelomičnih šteta obračunava prema računu popravka umanjenog za eventualno ugovorenu odbitnu franšizu. U totalnoj šteti ipak se odbija amortizacija i vrijednost ostataka uništenog vozila.

6.6. LEASING POSLOVI I OSIGURANJE

Leasing ili dugoročni najam postaje sve popularniji način kupovine vozila, ali i neke druge opreme. Osnovna je ideja leasinga da je jeftinije koristiti nego kupiti, odnosno da je bolje prije ostvariti profit nego prvenstveno biti vlasnik. Kako se leasing poslovi prvenstveno percepiraju, kao poslovi vezani uz nabavku i najam osobnih vozila bilo bi interesantno vidjeti što se sve može financirati leasingom. Leasing poslovima se može financirati;

- Osobna i teretna vozila - Strojevi i oprema za proizvodnju - Građevinska oprema i mehanizacija - Informati čka i druga kancelarijska oprema - Plovila(jahte), zrakoplovi

U razvoju su i planovi kupnje stanova na leasing što će u svakom slučaju povećati razdoblje ugovaranja ugovora o najmu i znatno veće angažiranje kapitala leasingodavca.. U leasingu osobnih vozila za cijelo vrijeme trajanja leasing ugovora zakupoprimac nije vlasnik vozila, ili neke druge opreme preuzete u najam, ali mu pripadaju sva prava iz ugovora o osiguranju i on se u polici osiguranja pojavljuje kao osiguranik. U policu kasko osiguranja vozila u leasingu obvezno se upisuje da je vozilo u leasingu, vlasnik – davatelj leasinga i broj ugovora o leasingu. Na polici se sukladno ugovoru o leasingu upisuje i klauzula o vinkulaciji u korist davaoca leasinga. Što je operativni, a što financijski leasing Operativni leasing je takav ugovor o dugoročnom najmu gdje korisnik leasinga istekom vremena najma ne postaje vlasnik vozila već se vozilo vraća najmodavcu koji to isto vozilo ponovo može dati u leasing ili se prodaje (by off). Davaoc leasinga je pravni i ekonomski vlasnik predmeta leasinga. Kod sklapanja ugovora o operativnom leasingu najmoprimac plaća akontaciju/novčani polog ili jamčevinu, jednokratnu

101

naknadu.Troškove leasinga pradstavlja netto vrijednost predmeta najma bez PDV- a, a on se plaća postupno svaki mjesec uz ratu. Osiguranje kaska se ugovara za cijelo vrijeme trajanja leasinga. Najčešće se sklapa na rok od 5 godina. Vrijednost depozita na kraju ugovora o najmu je u stvari otkupna vrijednost vozila. U slučaju da se najmoprimac odluči za otkup vozila na otkupnu vrijednost vozila se plaća PDV . Financijski leasing je takav ugovor o dugoročnom najmu gdje najmoprimac istekom ugovora o financijskom leasingu postaje vlasnik vozila.U financisjskom leasingu najmoprimac ima ugovorenu opciju otkupa predmeta najma nakon isteka ugovorenog roka najma (by out opcija).Već na početku ugovora je izvjesno da će se opcija otkupa izvršiti, jer je otkupna vrijednost značajno niža od tržne vrijednosti najma. Za cijelo vrijeme trajanja financijskog leasinga stvarni vlasnik predmeta leasinga je davatelj leasinga, a ekonomski je vlasnik primatelj leasinga. Prilikom preuzimanja predmeta leasinga, korisniku se ispostavlja račun za predmet najma i troškovi leasinga na što se ukupno obračunava PDV. PDV se plaća unaprijed. Prednosti leasing poslova Ovi poslovi omogućuju bolje korištenje poreznih olakšica, korisnik leasinga kao troškove evidentira amortizaciju, i troškove vezane uz leasing ugovor kao kamate i jednokratnu naknadu. Rate leasinga ne moraju utjecati na iskorištenje kreditnog okvira odnosno maksimalno mogučeg kreditnog zaduženja najmoprimca. Leasingom se osigurava potpuno financiranje opreme gdje nije potrebno učešće ili depozit kao osiguranje. Daje mogućnost osiguranja od tehnološkog zastarijevanja opreme i predstavlja fleksibilan oblik financiranja. Leasing poslovi su doista zamijenili klasične bankarske kredite jer je za fizičku osobu potrebno manje instrumenta osiguranja nego kod klasičnih kredita. (jamstvo, fiducija, hipoteke). Zahtjevi za leasingom brže se odobravaju nego zahtjevi za bankovne kredite. Najmoprimac može koristiti komparativne prednosti financijske snage davaoca leasinga kroz; umanjenje nabavne cijene opreme, vozila, troškova osiguranja i drugih predmeta leasinga s obzirom da je davaoc leasinga kupac i vlasnik te opreme. Sekundarne pogodnosti su što davaoc leasinga može osigurati i neke druge usluge kao servisiranje i održavanje. 6.7. “GAP “ OSIGURANJE ili ugovor o osiguranju dije la tražbine po

ugovorima o dugoročnom najmu i financijskom leasingu

Kao što vidimo izrazitim razvojem leasing poslova kao svojevrsnom zamjenom kupovine vozila i neke druge opreme uz klasični bankovni kredit davaoci leasinga suočavaju se s rizikom oštećenja ili uništenja vozila datog u najam, ali i rizikom raskida ugovora o leasingu tijekom trajanja ugovora zbog nemogućnosti daljnjeg plaćanja rata što ih izlaže određenim gubitcima i štetama koje ne mogu pokriti redovitim osiguranjima. Standardni ugovor o leasingu radi se uz obvezni novčani depozit od 25- 35% kojim se najmodavci zaštićuju od gubitaka uslijed raskida ugovora o leasingu. Visina obveznog novčanog depozita veća je za kraća razdoblja ugovora o leasingu, a manja što je rok otplate duži.U cilju unaprijeđenja prodaje najčešće vozila, leasing kuće su se dosjetile i mogućnosti prodaje vozila bez obveznog novčanog depozita što ih je izložilo riziku gubitka dijela tražbine po ugovoru o dugoročnom najmu. Rizike oštećenja ili uništenja

102

vozila leasingodavac pokriva osiguranjem automobilskog kaska. Do ostvarenja rizika raskida ugovora o dugoročnom najmu, odnosno financijskom leasingu bez obveznog novčanog depozita može doći isključivo uslijed neispunjenja obveza najmoprimca/ korisnika leasinga po ugovorima o dugoročnom najmu, odnosno financijskom leasingu. Ugovor o leasingu bez depozita najčešće traje od 5-7 godina. Uz pomoč „GAP“ osiguranja nema obveznog novčanog depozita i predmet osiguranja kod ove vrste osiguranja je dio tražbine osiguranika (najmodavca), kod dugoročnog najma, bez obveze uplate učešća odnosno novčanog depozita, u slučaju prijevremenog prestanka ugovora o dugoročno najmu/financijskom leasingu. Opseg pokrića

U slučaju prijevremenog raskida ugovora o dugoročnom najmu, odnosno

financijskom leasingu koji su korisnicima odobreni bez učešća/novčanog depozita, osiguratelj se obvezuje osiguraniku ( najmodavcu ili leasingodavcu) naknaditi razliku između vrijednosti predmeta najma (vozila) prema amortizacijskom planu osiguranika bez uključenog učešća/novčanog depozita i vrijednosti istog predmeta najma s uključenim učešćem/novčanim depozitom na dan raskida ugovora o najmu/financijskom leasingu (za obračun se u ugovoru daju i tablice usporednih vrijednosti vozila), uvećanu za dva dospjela nenaplaćena obroka i trošak agencije za oduzimanje vozila.Predmet osiguranja je uvijek vrijednost financiranja odnosno visina depozita. Ovakvu vrstu pokrića daju osiguratelji samo za one ugovore o poslovnom najmu za koje je osiguranik ugovorio i standardno osiguranje automobilskog kaska i AO za svo vrijeme trajanja najma. Ne ulazeći u detalje ovakvog ugovora o osiguranju, premiji osiguranja i raspodjeli troškova između najmodavca i najmoprimca osiguratelji na ovaj način omogućuju kupovinu vozila i druge opreme na leasing bez učešća i jamaca. 6.8. OSIGURANJE TRANSPORTA - MARINE 6.8.1. Osnovna obilježja transportnih osiguranja S transportnim osiguranjem je započela moderna povijest osiguranja i izvorno su bila uzor i temelj za nastanak ostalih vrsta osiguranja. Specifičnost transportnih osiguranja traži i drugačiji pristup jer su prvi slip, prva cover nota, i prva polica bili napravljeni za transportne rizike.Transportna osiguranja su odigrala vrlo značajnu ulogu u razvoju međunarodne trgovine i transporta, poglavito pomorskog, a u tehnologiji rada i pristupu osiguranja i na razvoj ostalih vrsta osiguranja. U današnje vrijeme međunarodna trgovina i prijevoz roba, osobito morskim putem, ne mogu se ni zamisliti bez transportnih osiguranja. Ona su danas važna i zato što su vrijednosti pojedinih plovila, zrakoplova i pošiljaka koje se prevoze značajno veće nego su bile ranije.44

44 I. Frančišković, Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranje d.d.Zagreb 1994,p.15

103

Transportna osiguranja predstavljaju prednost za suvremenu trgovinu jer svim sudionicima u međunarodnoj trgovini pružaju onu sigurnost bez koje se suvremeni instrumenti vanjske trgovine ne mogu niti zamisliti. Osigurljiv interes u transportnim osiguranjima Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalan interes da ne nastupi osigurani slučaj. Očigledan oblik osigurljivog interesa kao i u ostalim imovinskim osiguranjima predstavlja vlasništvo. U transportnim osiguranjima najčešći oblik osigurljivog interesa pojavljuje se u pogledu: - vlasništva na brodu, zrakoplovu ili robi; - vozarine; - premije osiguranja; - očekivane dobiti; - carine, poreza i drugih pristojaba i - odgovornosti i drugih obveza koje mogu nastati u svezi prijevoznog

sredstva ili robe. Na kraju ovog dijela izlaganja vezanog uz osigurljiv interes treba istaknuti da je pravovaljanost osigurljivog interesa uvjetovana i time da on mora biti pravno dopušten. Bez tog elementa osiguranik ne bi mogao ostvariti pravo na naknadu štete. U pravilu osiguranik bi bio dužan dokazati "osigurljiv interes" pri podnošenju odštetnog zahtjeva. U praksi je to uglavnom izraženo kod osiguranja pošiljaka. Zbog toga osiguratelji redovito traže da im se predoči račun, prijevozni dokument i sl., iz čega se može razabrati interes osiguranika na osiguranoj pošiljci. 6.8.2. Značajke ugovora o transportnom osiguranju Osnovna načela ugovora o transportnom osiguranju Dva su osnovna načela ugovora o transportnom osiguranju: načelo naknade štete i načelo dobre vjere.45 Načelo naknade štete: Cilj ugovora o transportnom osiguranju je pružanje osiguranja osiguranicima, odnosno pružanje naknade štete u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja. Načelo naknade štete ima kod transportnih osiguranja sljedeće praktične posljedice:

- osiguranici mogu biti samo osobe koje imaju ili mogu očekivati da će imati opravdan materijalni interes na osiguranom predmetu, odnosno interes da ne nastupi osigurani slučaj; - naknadu za nastalu štetu, koja je pokrivena osiguranjem, mogu tražiti samo osobe koje su stvarno pretrpjele materijalnu štetu. To su osobe koje u trenutku

45 I. Frančišković, Sustav transportnih osiguranja, op.cit. p.23

104

nastanka štete imaju interes na osiguranom predmetu ili osobe koje su takav interes stekle tijekom trajanja osiguranja; - osigurati se mogu samo predmeti koji imaju određenu vrijednost mjerljivu u novcu; - osiguranici mogu dobiti naknadu iz osiguranja u pravilu samo do iznosa štete koju su pretrpjeli (ovdje postoje i stanovite iznimke o kojima će biti riječi kasnije) i - ako je isti predmet osiguran protiv istih rizika kod više osiguratelja, a za račun Istog osiguranika, osiguranik može tražiti naknadu za štetu od jednog ili drugog(ih) osiguratelja, ali samo do iznosa stvarne štete koju je pretrpio.

Načelo dobre vjere(good faight): Kod svakog ugovora ugovorne strane trebaju pri njegovom zaključivanju, kao i ostvarivanju prava i obveza, postupati u dobroj vjeri. Kod transportnih osiguranja obje ugovorne strane dužne su postupati s najvećom dobrom vjerom, (utmost good faight) i to ne samo pri zaključenju ugovora nego i za vrijeme trajanja osiguranja i likvidacije odštetnih zahtjeva. Ovo načelo posebice dolazi do izražaja kroz dužnosti ugovaratelja osiguranja i osiguranika pri zaključenju ugovora (da prijave osiguratelju sve okolnosti koje su od značenja za ocjenu težine rizika i da svi podaci koji se daju budu točni, neovisno da li su se ti podaci morali dati ili nisu). Stranke iz ugovora o transportnom osiguranju U okviru odnosa iz ugovora o osiguranju općenito, pa tako i iz ugovora o transportnom osiguranju, kao ugovorne strane javljaju se osiguratelj i ugovaratelj osiguranja (osiguranik je najčešće i ugovaratelj osiguranja).46 Osiguratelj je osoba koja se ugovorom o osiguranju obvezuje ugovaratelju osiguranja da će prema uvjetima ugovora nadoknaditi osiguraniku štetu koja je nastala kao posljedica ostvarenja osiguranog slučaja. Osiguranik je osoba koja je ovlaštena potraživati od osiguratelja naknadu za nastalu štetu pokrivenu osiguranjem. To svojstvo može imati samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan materijalan interes da ne nastupi osigurani slučaj. Ugovaratelj osiguranja je osoba koja u svoje ime i za račun nalogodavatelja zaključuje s osigurateljem ugovor o osiguranju. Takav pravni položaj ugovaratelja razlikuje ga od punomoćnika, koji zaključuje ugovor u ime i za račun osobe koju zastupa. Zbog toga Pomorski zakonik izričito navodi da se ugovarateljem osiguranja ne smatra osoba koja je ugovor o osiguranju zaključila izri čito u ime i za račun svojeg nalogodavatelja. Ugovaratelj osiguranja ima samostalna prava i obveze, neovisno o pravima i obvezama osiguranika. To su npr.: dužnost prijavljivanja okolnosti pri zaključenju ugovora koje su od značenja za ocjenu težine rizika, dužnost plaćanja premije, dužnost

46 Op.cit. p.24

105

prijavljivanja pošiljaka u osiguranje i ostalih potrebnih elemenata kod općih ugovora o osiguranju robe. Ako ugovaratelj osiguranja zaključuje ugovor u svoje ime i za svoj račun, on je ujedno i korisnik osiguranja - osiguranik. Zaklju čivanje ugovora o transportnom osiguranju Za zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju nije potrebna nikakva posebna formalnost. Ugovor je pravovaljan kad se postigne suglasnost volje između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja po svim bitnim elementima ugovora. Ugovor o osiguranju može se zaključiti i usmeno, ili npr. telefonom. Ipak, uobičajen je način zaključivanja tog ugovora u pisanu obliku. Ugovor o transportnom osiguranju između nenazočnih stranaka zaključen je, kad ponuditelj primi izjavu ponuđenog o prihvaćanju.47 Prijedlog za zaključenje ugovora o osiguranju mogu dati ugovaratelj osiguranja ili osiguratelj. Da bi ponuda bila valjana ona mora sadržavati bitne elemente ugovora (osigurani predmet, osigurane rizike, osiguranu svotu i premiju). U praksi ponudu za osiguranje daje ugovaratelj osiguranja. Prihvaćanje ponude može biti izri čno (ispostavljanjem police), prešutno (ako osiguratelj u razumnom vremenu ne odbije ponudu) i konkludentnim radnjama (onda kad se iz postupka osobe kojoj je ponuda učinjena može zaključiti da je ona tu ponudu prihvatila - npr. ako nakon ponude osiguratelja ugovaratelj plati premiju, može se zaključiti da je prihvatio ponudu). U praksi se može dogoditi da tekst ispostavljene police ne odgovara ponudi koju je učinio ugovaratelj. Zbog toga kod većine polica na poleđini stoji napomena kojom se ugovaratelju skreće pozornost na tu mogućnost, uz poziv da u roku 48 sati stavi svoje opaske, jer će se u suprotnom smatrati da je pristao na (izmijenjen) tekst iz police. 6.8.3. Vrste ugovora o transportnom osiguranju U transportnom osiguranju osnovne su dvije vrste ugovora o osiguranju: a) ugovori o osiguranju ROBE i b) ugovori o osiguranju PLOVILA ili ZRAKOPLOVA. a) Ugovori o osiguranju ROBE mogu biti pojedinačni ili opći. Pojedinačni ugovori48 o osiguranju su ugovori kojima se osiguravaju pojedine konkretne pošiljke na određenoj relaciji. Obično se zaključuju prije polaska pošiljke na

47 Op.cit. p.25 48 Drago Pavić, Pravo pomorskog osiguranja s osnovama kopnenog transportnog osiguranja, Narodne Novine Zagreb 1997. p.47

106

put temeljem privremene i definitivne (konačne) prijave ugovaratelja osiguranja u kojoj se nalaze podaci potrebni za osiguranje i ocjenu težine rizika. Opći ugovori o osiguranju su ugovori kod kojih se veći broj pošiljaka osigurava jednim ugovorom (npr. mogu se osigurati sve pošiljke osiguranika koje se prevoze u određenom vremenskom razdoblju na određenoj lokaciji, određenim prijevoznim sredstvom i sl.). Ugovorom su unaprijed određeni uvjeti osiguranja i premijske stope. U praksi se obično primjenjuju tri oblika općih ugovora: 1. Otpisna (flotantna) polica - njome se osigurava veći broj osiguranikovih pošiljaka na njihovu ukupnu vrijednost. Tom policom u pravilu se osigurava istovrsna roba koja se sukcesivno isporučuje. Poslije otpreme svake pojedine pošiljke od ukupno osigurane svote otpisuje se njezina vrijednost sve dok se ne iscrpi ukupna osigurana svota. 2. Otvoreno pokriće - takvim ugovorom unaprijed se osiguravaju sve osiguranikove pošiljke koje se prevoze u određenom razdoblju. Premijske stope su određene ugovorom ili je ugovorom predviđen način na koji se one određuju. Ovakav ugovor obično se rabi kod međunarodnih prijevoza roba. 3. Generalna polica - pokriva sve pošiljke robe koje se prevoze na osiguranikov rizik bilo kojim prijevoznim sredstvom unutar granica jedne države. Glavna prednost pojedinačnih ugovora je u tome što se premija i uvjeti određuju temeljem detaljne ocjene rizika svake pojedine pošiljke. Negativna im je strana što pokriće ovisi o pravodobnosti naloga za osiguranje. Kod općih ugovora glavna je prednost što su sve pošiljke automatski osigurane, neovisno da li su prijavljene osiguratelju prije početka putovanja, odnosno prije nastanka štete ili poslije toga. Osiguratelji pritom trebaju biti vrlo obazrivi da osiguranici potpuno ne izgube interes da uredno obavljaju prijave i plaćaju premiju. b) Ugovori o osiguranju plovila ili zrakoplova također mogu biti pojedinačni (rabe se za osiguranje pojedinog plovila ili zrakoplova) i flotni (rabe se za osiguranje grupe brodova ili zrakoplova istog osiguranika). 6.8.4. Trajanje ugovora o transpotnom osiguranju49 Prema trajanju ugovor o transportnom osiguranju može biti 1. Ugovor na vrijeme i 2. Ugovor na putovanje. Ugovorom na vrijeme osigurava se predmet na određeno vrijeme koje se uglavljuje u ugovoru. Ugovorom na putovanje osigurani predmet se osigurava na vrijeme putovanja, odnosno prijevoza na određenoj relaciji koja se uglavljuje ugovorom. Osigurano putovanje određuje se pomoću tri elementa: relacija (u polici se navode polazno i odredišno mjesto), pravac puta (pretpostavlja se da će se putovanje odvijati u

49 Op.cit. p.49

107

granicama onoga što je ugovoreno ili uobičajeno i bez zakašnjenja) i vrijeme trajanja putovanja (u praksi se najčešće primjenjuje jedan od sljedećih kriterija: od početka do završetka putovanja, od ukrcaja do iskrcaja, od preuzimanja robe od strane vozara do njezine predaje primatelju i, što je najčešći slučaj, od skladišta do skladišta). 6.8.5. Isprave o ugovoru o transportnom osiguranju50 Osnovne isprave o ugovoru o transportnom osiguranju jesu: polica osiguranja, certifikat osiguranja, list pokrića, potvrda o zaključenom osiguranju, pisani ugovor o osiguranju, "slip" i "cover note". Polica osiguranja je isprava koja se ispostavlja u određenom obliku pri zaključenju osiguranja ili neposredno poslije toga. Ona sadrži sve bitne odredbe: ime ugovaratelja osiguranja, osigurani predmet, putovanje ili vrijeme za koje se osiguranje zaključuje, prijevozno sredstvo (kod osiguranja robe), iznos na kojega se zaključuje osiguranje, rizike, uvjete osiguranja i potpis osiguratelja. U transportnim osiguranjima police se dijele na različite načine, npr.: - kasko police (za osiguranje plovila i zrakoplova), kargo police (za osiguranje

robe), police za osiguranje brodogradnje, vozarine, troškova, prijevoznikove odgovornosti itd.;

- pojedinačne i generalne police; - pomorske, kopnene, poštanske, zrakoplovne i kombinirane police; - devizne police i police u domaćoj valuti; - izvozne i uvozne police; - valutirane i nevalutirane police; - police na putovanje i police na vrijeme; - prenosive i neprenosive police itd. Transportna polica ime sljedeće značajke: 1. Ona je dokazna isprava jer se njome dokazuje da je zaključen ugovor o osiguranju; 2. Iako služi kao dokazna isprava o zaključenom osiguranju, transportna polica se ne smatra pisanim ugovorom o osiguranju jer obično sadrži samo osigurateljev potpis i uglavnom sadrži samo njegove obveze, dok su osiguranikove dužnosti u polici navedene samo kao uvjeti od ispunjenja kojih ovisi osigurateljeva obveza; 3. Polica je isprava kojom osiguratelj potvrđuje svoju obvezu iz ugovora o osiguranju; 4. Ona je instrument prijenosa prava iz osiguranja - osiguranik može prenijeti svoja prava pri prodaji osiguranog predmeta indosiranjem ili jednostavnom predajom police; 5. Ona nije vrijednosni papir - jer imatelj police nema pravo na nadoknadu štete zato što je u posjedu police, nego zato što ima svojstvo osiguranika i što je pretrpio materijalnu štetu zbog nastupa osiguranog slučaja; 6. Ona je legitimacijski papir - ovlaštenik iz ugovora je osoba koja se legitimira kao imatelj izvornika police i koja dokaže da je u trenutku nastupa osigurana slučaja imala osigurljiv interes na osiguranom predmetu.

50 Op.cit., p.59

108

Prema "Pomorskom zakoniku" RH 51 osiguratelj je, na osiguranikov zahtjev, obvezan predati ugovaratelju osiguranja uredno ispostavljenu i potpisanu policu osiguranja. Ona treba sadržavati sve odredbe iz zaključenog ugovora o osiguranju kojima se utvrđuje osigurateljeva obveza za naknadu štete iz osiguranja. Certifikat osiguranja sadrži samo osnovne podatke o uvjetima prema kojima se zaključuje osiguranje. Obično se ispostavlja kad već postoji jedan opći ugovor s detaljnim uvjetima osiguranja. Tada se za svaku pošiljku, kad krene na put, ispostavlja samo certifikat osiguranja s pozivom na uvjete općeg ugovora. U pravnom pogledu certifikat osiguranja nije polica osiguranja, nego samo potvrda da je određeno osiguranje zaključeno. List pokri ća (cover note) ispostavlja se pri zaključenju ugovora o transportnom osiguranju kad još nisu određeni svi elementi potrebni za konačno zaključenje ugovora. On služi kao dokaz da je osiguranje zaključeno, ali ima privremeni karakter. Nakon utvrđivanja svih elemenata potrebnih za ispostavljanje police list pokrića se povlači i ispostavlja se polica. Uglavnom se ispostavlja pri osiguranju plovila i zrakoplova, a gotovo nikad pri osiguranju robe. Potvrda o zaključenom osiguranju rabi se u slučajevima kad ispostavljanje police nije potrebno. Ovo je čest slučaj pri osiguranju robe u uvozu. U tim slučajevima na prijavi osiguranja koju dostavlja ugovaratelj osiguranja osiguratelj stavlja opasku kojom potvrđuju da je osiguranje zaključeno prema uvjetima i premijskim stopama navedenim u prijavi. Takve se potvrde ne mogu smatrati policama iako se u praksi često tako nazivaju. Pisani ugovor o osiguranju rabi se kad je potrebno da se u pisanu obliku naznače posebne odredbe zaključenih ugovora, a uporaba postojećih obrazaca polica osiguranja nije moguća ili nije prikladna. U takvim se slučajevima sastavljaju pisani ugovori o osiguranju u obliku koji je uobičajen za zaključenje ugovora. Ovi ugovori služe kao dokaz o zaključenom osiguranju i u tom pogledu imaju sličnu funkciju kao i polica osiguranja. SLIP I COVER NOTE imaju važnu ulogu u engleskoj praksi suosiguranja. Elementi ugovora o transportnom osiguranju Elementi ugovora o transportnom osiguranju jesu: 1. Predmet osiguranja; 2. Transportni rizici; 3. Premija osiguranja; 4. Osigurana svota i vrijednost osiguranog predmeta i 5. Štete.

51 Pomorski zakonik, N.N.181/04

109

Predmet osiguranja52 je svaki predmet (ali i pravni odnos - odgovornost) koji je za vrijeme prijevoza izložen transportnim rizicima, a pokriven je ugovorom o osiguranju. Pri zaključenju ugovora o transportnom osiguranju predmet osiguranja treba uvijek točno odrediti, a o njemu ovisi kakvo se osiguranje i uz koje uvjete može zaključiti. Predmet osiguranja je bitan element ugovora o osiguranju. Kao osigurani predmeti u transportnim osiguranjima dolaze u obzir, prije svega: - brod i roba, kao i ostale stvari koje se prevoze brodom ili se u njemu nalaze ili se prevoze drugim prijevoznim sredstvima; - sve vrste zrakoplova i stvari koje se u njima nalaze ili prevoze; - imovinska prava i materijalne koristi (vozarina, prevoznina, troškovi osiguranja, troškovi zajedničke havarije, nagrade za spašavanje, očekivana dobit, provizija, plaće posade, razna založna prava i sl.); - roba koja se prevozi kopnenim prijevoznim sredstvima; - odgovornost za štete nanesene trećim osobama (odgovornost vlasnika plovila, zrakoplova i kopnenog prijevoznog sredstva, brodara, vlasnika robe itd.); - brodovi u izgradnji i dr.. Da bi se neki predmet mogao osigurati on mora imati svoju tržišnu vrijednost, odnosno vrijednost koja mora biti mjerljiva u novcu. 6.8.6. Transportni rizici – kao i u ostalim osiguranjima da bi rizik bio prihvatljiv za osiguranje on mora ispunjavati sljedeće osnovne uvjete: - da je moguć; - da je neizvjestan; - da je neovisan o volji osiguranika ili treće zainteresirane osobe; - da dovodi do štetnih posljedica i - da je pravno dopušten i moralan. Kao transportni rizici podrazumijevaju se one opasnosti kojima je izloženo plovilo, zrakoplov (ostala prijevozna sredstva - cestovna vozila, željeznica - NISU predmetom transpornih kasko osiguranja) i roba za vrijeme prijevoza (bilo kojim prijevoznim sredstvom). Transportni rizici dijele se na osnovne, dopunske (dodatne) te ratne i političke. Osnovni rizici su one opasnosti koje se mogu ostvariti na svakoj robi ili prijevoznom sredstvu (pomorske ili prometne nezgode, požar, elementarne nepogode, viša sila i dr.). Ovi rizici redovito su pokriveni svakom policom. Dopunski rizici su specifične opasnosti koje se mogu ostvariti samo na određenim vrstama robe ili prijevoznog sredstva (krađa, neisporuka, manipulativni rizici - lom, curenje, rasipanje i sl., ostali dopunski rizici- pokisnuće, hrđa, dodir s drugom robom,

52 Op.cit. p.33

110

uginuće i prisilno klanje živih životinja, kvar i sl.). Osiguravaju se samo na izričit osiguranikov zahtjev. Krađa, neisporuka i manipulativni rizici pokrivaju se u okviru formulacije "svi rizici" ("all risks"), a ostali dopunski rizici moraju se izričito osigurati (uz plaćanje doplatne premije). Ratni i politi čki rizici podrazumijevaju svaki ratni akt, štrajk, građanski nered i sl. Oni se osiguravaju na osiguranikov zahtjev i moraju biti izričito navedeni u polici. Ponekad se za takve rizike ispostavlja posebna polica (uglavnom u kasko osiguranjima plovila i zrakoplova). Premija osiguranja Ovdje još želimo istaknuti da se u transportnim osiguranjima premijske stope redovito iskazuju u postocima. Za određivanje visine premije taj postotak množi se s osiguranom svotom i njihov je umnožak premija osiguranja. Prema tome, visina premije ovisi o: 1) visini premijske stope i 2) visini osigurane svote. Premija osiguranja mora udovoljavati sljedećim zahtjevima: - mora biti izražena novčano (u domaćim ili stranim sredstvima plaćanja); - mora biti određena ili odrediva (određena je kad se njezina visina naznačuje u fiksnom iznosu pri zaključenju osiguranja, a odrediva je kad pri zaključivanju osiguranja nije određena njezina visina, ali je ugovoren način kako se ona mora naknadno odrediti) i - mora biti određena sukladno načelu savjesnosti i poštenja (za visinu premije vrijedi načelo slobode ugovaranja, ali ta sloboda nije neograničena i mora biti sukladna s osnovama sustava osiguranja i s odgovarajućim propisima). 6.8.7. Osigurana svota i vrijednost osiguranog predmeta53 Treba još istaknuti da u transportnim osiguranjima osigurana svota ima trojako značenje: 1) ona predstavlja, prije svega, maksimalnu osigurateljevu obvezu; 2) ona obično služi kao osnovica za obračun premije i

3) ona služi kao osnovica za određivanje dijela štete kojeg mora snositi osiguratelj (u slučajevima punog osiguranja, podosiguranja i nadosiguranja, o čemu je već bilo rije či).

Svaki predmet kojeg osiguranik želi osigurati mora predstavljati određenu materijalnu vrijednost koja se može izraziti u novcu. Da bi se izbjeglo naknadno određivanje vrijednosti osiguranog predmeta (npr. pri likvidaciji štete), u ugovoru o osiguranju uglavnom se ta vrijednost ugovara unaprijed. Police koje sadrže ugovorenu vrijednost zovu se valutirane police, a one koje ne sadrže nevalutirane police. Kod nevalutiranih polica stvarna vrijednost osiguranog predmeta određuje se pri likvidaciji štete. Kod osiguranja plovila i robe kao stvarna vrijednost u hrvatskom pravnom sustavu mjerodavna je vrijednost na početku osiguranja.

53 Op.cit., p.37

111

U transportnim osiguranjima također može doći do tzv. višestrukog osiguranja, odnosno do osiguranja kod kojeg se isti predmet osigurava protiv istih rizika, za isto razdoblje i za račun istog osiguranika s više ugovora o osiguranju. U praksi postoje tri sustava koji reguliraju nadoknadu štete u slučaju višestrukog osiguranja: 1) Osiguranik može tražiti nadoknadu štete samo prema redosljedu osiguranja. 2) Svaki osiguratelj odgovara prema osiguranom iznosu, s tim da njihova ukupna obveza ne može prijeći visinu stvarne štete. 3) Osiguranik može tražiti odštetu od bilo kojeg osiguratelja (prema svom odabiru - u potpunosti) ili od više njih uz uvjet da ukupan iznos kojeg na taj način dobije ne prijeđe stvaran iznos štete. U tom slučaju osiguratelji koji su dali naknadu mogu regresnim putem tražiti od ostalih osiguratelja odgovarajući iznos u razmjeru njihovih osiguranih iznosa. U hrvatskom pravnom sustavu obično se primjenjuje treća mogućnost. Osiguratelji imaju pravo na punu premiju za zaključeno osiguranje, neovisno što će samo dio štete teretiti svakog od njih i bez obzira da li je do višestrukog osiguranja došlo slučajno ili namjerno. 6.8.8. Štete u transportnim osiguranjima Kao štete u transportnim osiguranjima razumijevaju se materijalna oštećenja i gubici osiguranog predmeta te troškovi nastali zbog ostvarenja osiguranih transportnih rizika. Kategorizacija šteta kod transportnih osiguranja važna je jer od nje ovisi način na koji će se štete likvidirati. Zato ćemo se u nastavku detaljnije baviti kategorizacijom šteta. Kategorizacija šteta u transportnim osiguranjima U transportnim osiguranjima razlikuju se sljedeće kategorije šteta:54 a) Potpun gubitak (stvaran ili izveden); b) Djelomičan gubitak i oštećenje osiguranog predmeta;

c) Troškovi spašavanja i troškovi izravno uzrokovani nastupom osiguranog slučaja;

d) Zajedničke havarije; e) Nagrada za spašavanje; f) Obveza naknade štete trećim osobama i g) Troškovi utvrđivanja i likvidacije štete. Stvaran potpun gubitak može se javiti na tri načina: - Potpun materijalan gubitak osiguranog predmeta (npr. potpuno fizičko uništenje u požaru, prometnoj nezgodi, zbog potonuća broda i sl.); - Osigurani predmet je oštećen u takvom opsegu ili su oštećenja takve prirode da prestaje biti stvar određene vrste (npr. prehrambeni proizvodi namočeni morem prestaju

54 Ibidem, p. 34-48

112

biti uporabljivi za ljudsku prehranu, močenje cementa vodom uzrokuje njegovo stvrdnjavanje i on zbog toga postaje neuporabljiv i sl.) i - Osigurani predmet nije fizički uništen i nije promijenio svojstva, ali je osiguranik lišen mogućnosti da njime raspolaže (npr. zapljena osiguranog predmeta, ratni rizik i sl.). Izveden potpun gubitak predstavlja ekonomski, a ne fizički gubitak osiguranog predmeta. To je slučaj kad osigurani predmet nije potpuno fizički izgubljen, ali su posljedice ostvarenja osiguranog rizika takve prirode i opsega da bi troškovi popravka (sanacije) bili jednaki njegovoj stvarnoj vrijednosti ili veći od nje. Kao zajedničke (generalne) havarije razumijevaju se materijalne štete i izdaci koji su posljedica mjera poduzetih od zapovjednika ili posade broda s ciljem da se spase brod i teret od zajedničke opasnosti. Takve štete i izdatke zbog toga zajednički snose brodari i vlasnici tereta. Institut generalne havarije vrlo je složen sustav i njegovo detaljnije prezentiranje prelazilo bi okvire ove knjige. Posebne (partikularne) havarije, kao posebna kategorija šteta, obuhvaćaju: 1. potpun gubitak dijela osiguranog predmeta i 2. oštećenje osiguranog predmeta. Najčešći slučajevi posebnih havarija jesu štete koje su izravno nastale na plovilu, zrakoplovu ili robi zbog nasukanja, sudara, potonuća, prometnih nezgoda, požara, nevremena, krađe, neisporuke, manipulativnih rizika i drugih dopunskih rizika. Spašavanje kao zaseban pomorskopravni institut obuhvaća radnje usmjerene uklanjanju opasnosti za osobe i stvari nastale u obavljanju pomorske plovidbe. Nagrade za spašavanje su sa stajališta osiguranja posebna kategorija šteta ako troškovi za spašavanje idu na teret rizika pokrivenih osiguranjem. One se obično tretiraju kao troškovi zajedničke havarije, ako su učinjeni za zajednički spas broda i robe koja se njime prevozila.Kao troškovi spašavanja razumijevaju se izvanredni osiguranikovi troškovi nastali radi izbjegavanja šteta ili smanjenja opsega već nastalih šteta. Oni se nadoknađuju iz osiguranja: 1. ako su štete pokrivene osiguranjem i 2. ako su troškovi učinjeni razumno ili u suglasju s osigurateljem. Ovi se troškovi nadoknađuju iz osiguranja neovisno o korisnom rezultatu i onda kad zajedno s naknadom za štetu premašuju osiguranu svotu. Ova odredba iznimka je od općeg načela da osigurana svota predstavlja maksimalnu osigurateljevu obvezu. Troškovi uzrokovani nastupom osiguranog slučaja nadoknađuju se iz osiguranja samo ako su nastali izravno zbog ostvarenja osiguranog slučaja. Za razliku od troškova spašavanja, ovi se troškovi nadoknađuju iz osiguranja samo do osigurane svote. Ovi troškovi karakteristični su za osiguranje robe (npr. troškovi odvajanja oštećene robe, troškovi čišćenja i sušenja, troškovi ponovnog pakiranja i sortiranja robe, troškovi izvanrednog iskrcaja, ukrcaja, prekrcaja i daljnjeg otpremanja robe na odredište i sl.). Obveza davanja naknade za štete počinjene trećim osobama, koju može imati vlasnik osiguranog predmeta temeljem zakonskih propisa ili ugovornih odredaba, pokrivena je osiguranjem jedino ako je to izričito predviđeno u ugovoru o osiguranju. Osiguranje odgovornosti danas se redovito pruža vlasnicima osiguranih plovila i

113

zrakoplova, odnosno brodarima i zrakoplovnim prijevoznicima, a ponekad i vlasnicima, odnosno korisnicima robe u prijevozu. Troškovi utvr đivanja (procjene) i likvidacije štete redovito se naknađuju iz osiguranja, uz uvjet da su bili potrebni i da je šteta na koju se odnose pokrivena osiguranjem. Štete isključene iz osiguranja Štete isključene iz osiguranja mogu biti propisane zakonom ili ugovorene. Zakonska isključenja šteta iz osiguranja temeljem vrijedećih propisa jesu:

1) Štete nastale izravno ili posredno zbog namjernoga osiguranikovog postupka; 2) Ako se posebno ne ugovori, štete nastale izravno ili posredno zbog: - krajnje osiguranikove nepažnje;

- namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za postupke kojih, prema samom zakonu, odgovara osiguranik;

- nastupanja ratnih i političkih rizika. 3) Štete nastale zbog nedostataka (mana) ili prirodnih svojstava robe, osim ako nije drukčije ugovoreno; 4) Kod osiguranja plovila, štete nastale izravno ili posredno zbog nedostataka ili nesposobnosti plovila za plovidbu, ako je osiguranik za njih znao ili je mogao znati i pozornošću urednog brodara spriječiti njihove posljedice; 5) Kod osiguranja plovila, štete nastale izravno ili posredno zbog rizika ostvarenih izvan granica plovidbe predviđenih u ugovoru o osiguranju i 6) Kod osiguranja robe u prijevozu, štete nastale zbog nedostataka ili proizvodnih svojstava robe te kad je do štete došlo zbog kašnjenja prijevoznog sredstva nastalog zbog nastupa osiguranog slučaja.

Ugovornim isključenjem iz osiguranja se mogu isključiti i one štete koje su zakonom inače pokrivene, ali se mogu osigurati i one štete koje su zakonom isključene iz osiguranja. Ugovorno isključenje pojedinih šteta iz osiguranja u praksi se obavlja na dva načina:

1) Ugovaranjem određene ugovorne klauzule koja sadrži i odredbe o štetama isključenim iz osiguranja (npr. ugovaranjem Institutskih klauzula za osiguranje plovila, zrakoplova ili robe u prijevozu) i 2) Pojedinačnim navođenjem rizika u ugovoru, odnosno šteta isključenih iz osiguranja.

Ograničenje osigurateljeve obveze Osigurateljeva obveza za štete nastale zbog osiguranih rizika u praksi se često ograničava i smanjuje putem franšize ili osiguranikovog samopridržaja. U praksi transportnih osiguranja najčešće se koristi odbitna franšiza (od iznosa štete odbija se određen fiksan iznos ili postotak neovisno o visini štete), a rjeđe i integralna franšiza

114

(šteta se nadoknađuje u cijelosti tek ako prelazi određen ugovoren iznos ili postotak, ali se neće platiti ako je iznos štete manji od iznosa ugovorene integralne franšize). Osiguranikov samopridržaj određuje se u stanovitom postotku iznosa štete. Razlika između franšize i samopridržaja je u tome što se iznos franšize odbija od iznosa štete, dok se postotak samopridržaja izravno primjenjuje na iznos štete. Osiguranikov samopridržaj vrlo se rijetko ugovara kod osiguranja robe u prijevozu. 6.8.9. Postupak u slučaju nastanka štete Osiguranicima je vrlo važno naglasiti da je u slučaju nastanka štete najvažnije da odmah ili u najkraćem mogućem roku izvijestiti o tome osiguratelja koji će dalje poduzimati aktivnosti i usmjeriti osiguranika na poduzimanje određenih radnji. Isto je tako važno da se, kod osiguranja robe u prijevozu, stavi opaska vozaru na oštećenu robu, a kod osiguranja plovila, da se šteta prijavi nadležnoj lučkoj kapetaniji. Dokumentacija odštetnog zahtjeva Na osiguraniku je teret dokaza pravno relevantnih činjenica iz kojih proizlazi njegovo pravo na osigurninu. Osiguranik je dužan dokazati: 1) svojstvo osiguranika; 2)da se ostvario osigurani slučaj, odnosno da je šteta nastala za vrijeme

trajanja osiguranja i da je posljedica osiguranih rizika i 3) visinu štete. Kao osnovno dokazno sredstvo služi dokumentacija. Postoji dosta velik popis takvih dokaza - isprava, koje ovise i o vrsti transportnih osiguranja. U postupku ostvarivanja prava na nadoknadu mogu se dokazivati: 1) Postojanje i sadržaj ugovora o osiguranju (ugovor ili isprava o

zaključenomugovoru - polica, certifikat, potvrda); 2) Postojanje i sadržaj ugovora o prijevozu (prijevozna isprava i sl.); 3) Količina i stanje robe pri predaji na prijevoz (iskazi količina pri ukrcaju

ili utovaru, izvješće o pregledu robe prije prijevoza, certifikat o zdravstvenom stanju robe i sl.);

4) Okolnosti o odvijanju prijevoza (prijava pomorske nezgode, izvadak iz brodskog dnevnika);

5) Uzrok, priroda i visina štete (izvješće havarijskog komesara ili druge stručne osobe ili vještaka o pregledu štete, komisijski zapisnik o šteti, račun za prodanu oštećenu robu, račun za troškove prebiranja, sortiranja ili prepakiranja robe i sl.);

6) Vrijednost robe (trgovački ra čun, procjena vrijednosti od stručne osobe); 7) Šteta zajedničke havarije; 8) Količina i stanje robe primljene od vozara, dokazi o očuvanju prava

subrogacije osiguratelja (protest vozaru, skladištaru i sl., zapisnik s vozarom i sl.).

115

Naravno, sve navedeno ne dolazi u obzir kod svakog odštetnog zahtjeva, već sve ovisi o okolnostima pojedinog slučaja.Tipične i najvažnije isprave kojima se redovito dokazuje osnovanost odštetnog zahtjeva iz osiguranja jesu: 1) Izvorni primjerak (original) police osiguranja; 2) Izvješće o pregledu štete; 3) Prijevozna isprava; 4) Trgovački ra čun i 5) Korespondencija i zapisnici s vozarom.

6.9. OSIGURANJE IMOVINE OD POŽARA I NEKIH DRUGIH OPASNOSTI

Osiguranje od rizika požara počelo se naglo razvijati nakon velikog požara u

Londonu 1666. god. kada se osnivaju i prve osiguravajuće tvrtke. “Hand in hand fire office” je jedna od njih koja je preživjela ta burna vremena, osnovana 1696, zatim kupljena od strane Commercial Uniona, a sada čini dio CGU-a55. Prema Carteru56, nakon tog događaja svugdje u Europi osnivaju se osiguravajuće tvrtke za osiguranje od rizika požara, a u Americi je 1752 Benjamin Franclin organizirao prvu američku osiguravajuću tvrtku “Philadelphia Contribution”.

6.9.1. Opseg pokrića Rizik požara (“fire”) je osnovno imovinsko osiguranje koje ne obuhvaća samo rizike požara i eksplozije već i ostalih rizika, kako rizike elementarne nepogode (vjetar, udar groma, oluje, tuče,) i rizike manifestacije, demonstracije, pada zračne letjelice, udara vlastitog ili tuđeg motornog vozila u osigurani građevinski objekat itd. Prema tome sam rizik požara u sebi obuhvaća paket imenovanih rizika ili opasnosti. Terminološki bi prema definiciji rizika (opasnost nastupa štetnog događaja) opasnosti sadržane u požarnom paketu pokrića trebalo klasificirati kao ostali rizici. Uz ove rizike dopunski se uz plaćanje dodatne premije osiguranja mogu osigurati i rizici: Izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi Poplave bujice i visoke vode Snježne lavine Klizanja tla Odrona zemljišta Lekaže ili istjecanja tekučine iz rezervoara i cjevovoda

Dopunski se rizici ugovaraju na punu vrijednost ili na Prvi Rizik odnosno procjenjenu vrijednost moguće ili očekivane štete na osiguranim predmetima osiguranja. Činjenica da se preko 50%57 svih šteta u osiguranju od rizika požara dešava zbog dopunskih rizika, najviše izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, oluje i rizika poplave, ugovaranje osiguranja tih opasnosti čini još aktuelnijim. Rizik požara prisutan je kod svih gospodarskih subjekata u večem ili manjem intenzitetu. Uzroci nastanka požara 55 P.G.M. Dickson, The sun Insurance office 1710 – 1960 London, Oxford University Press 1960, ch.1. 56 RL Carter, LD Lucas &Ralph, Reinsurance, fourth edition, London: Gay Carpenter,2000, p.14 57 Podatak je približan i uvjetovan štetovnim statistikama pojedinih osiguratelja

116

su različiti, a okolnosti koje na određeni način povećavaju ili umanjuju rizik nastanka požara povezani s načinom gradnje objekata, svrhom korištenja objekta, držanjem zaliha na neadekvatan način, rizičnim djelatnostima, upotrebom lakozapaljivih materijala, prirodnim uvjetima, zlom namjerom (arson) itd.

U komercijalnoj upotrebi se nalaze i tzv. “Flexa” (fire, lightning, explosion, aircraft) uvjeti za osiguranje od rizika požara, udara groma, eksplozije, pada i udara letjelice. Njihova je specifičnost što daju mogućnost ugovaranja rizika oluje, tuče, manifestacije i demonstracije, štrajk, poplave, izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, klizanje tla, snježna lavine, samozapaljenje zaliha istjecanje tekučine (lekaža), kao dopunskog osiguranja čime se smanjuje osnovna premija od rizika požara odnosno daje se mogućnost modeliranja pokrića. Znači, da pod pojmom flexa u polici osiguranja imamo samo osnovno osiguranje od rizika požara, udara groma, eksplozije osim eksplozije od nuklearne energije, te pada i udara zračne letjelice. Svi ostali rizici sadržani u standardnoj požarnoj polici posebno se ugovaraju i plaća se dodatna premija osiguranja. S obzirom da se rizik požara dešava rijetko i da u strukturi šteta po požarnoj polici osiguranja večinu čine štete od oluje i nekih drugih dopunskih rizika to je još jedan od elemenata za upravljanje rizicima, štetama i visinom premije osiguranja, kako za osiguranika, tako i za osiguratelja. Sve ostale odredbe za osiguranje ostaju iste kao i u standardnoj požarnoj polici osiguranja.

6.9.2. Ugovaranje osiguranja Osiguranje od rizika požara može se ugovariti za gotovo sve vrste nepokretne

imovine prvenstveno se misli na građevinske objekte i pripadajuću opremu, te zalihe sirovina i drugih materijala s izuzetkom imovine koja se ne može osigurati, kao zemljišta, nepopločena dvorišta, nasute brane …. itd. Ovim osiguranjem ne mogu se osigurati motorna vozila, zračne letjelice i brodovi i druga plovila jer su za njih predviđene druge vrste osiguranja. Kod ugovaranja osiguranja od rizika požara treba obratiti pažnju na slijedeće stvari:

� Što se sve osigurava � Uz osnovne rizike koje dopunske rizike osigurati � Na koju vrijednost osigurati (način osiguranja)

Vrlo je prikladno kao osiguranje za osiguranika, jer mu daje široki spektar zaštite.

Može se ugovoriti na različite načine i kombinacije, najčešće kao klasično svotno osiguranje. Osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika može se ugovoriti i na novu vrijednost po određenim uvjetima određenim od strane osiguratelja, gdje se prilikom obračuna štete ne odbija amortizacije. Osiguranje od osnovnih rizika ugovara se na punu vrijednost objekta koji se osigurava, a ne njegove dijelove. Na primjer, ne može se osigurati samo krov kuće, da se ne osiguraju i ostali dijelovi građeviskog objekta. Osiguranje se ugovara uz popis objekata i opreme koji se osiguravaju i iskazivanja njihove pojedinačne vrijednosti. Veći gospodarski subjekti ugovaraju osiguranja prema evidenciji iz poslovnih knjiga bez navođenja pojedinačne vrijednosti, jer se u trenutku nastanka štete traži uvid u njih iz čega se da zaključiti da li se te odredbe osiguranik pridržavao ili nije, pod uvjetom da osigurava sve. Osiguratelji osnovno osiguranje od rizika požara danas na tržištu nude u nekoliko oblika ili načina:

• na stvarnu vrijednost, • novu vrijednost,

117

• ugovorenu vrijednost, • sporazumno utvrđenu vrijednost prvog rizika.

Za osigurnike je bitno da znaju da naknada štete nikad ne može biti veća od

stvarne vrijednosti predmeta osiguranja koji se osiguravaju slijedeći osnovni princip osiguranja (princip naknade štete), ako se drugačije ne ugovori.

Stoga je osiguranje na sadašnju ili stvarnu vrijednost najraširenije i najprimjenjenije osiguranje u praksi. Svota osiguranja bi trebala biti sadašnja vrijednost predmeta osiguranja, a ne nabavna vrijednost, jer je u potencijalnoj naknadi štete i ukupna obveza osiguratelja limitirana u visini sadašnje vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete. Mogući problemi kod osiguranja od rizika požara nastaju kod utvrđivanja stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete zbog godina starosti, promjenjivih tržnih faktora od utjecaja na vrijednost predmeta osiguranja te općeg stanja osiguranih objekata ili što je najgore nerealnih knjigovodstvenih podataka. Problemi se odnose na mogući problem podosiguranja58 odnosno situacije da je stvarna vrijednost osiguranog objekta od rizika požara veća od svote osiguranja, jer se u toj situaciji svaka šteta umanjuje za razmjer razlike stvarne od iskazane vrijednosti u polici osiguranja. Odstupanje od ovog načela postoji, što je već izloženo u prethodnim poglavljima (vidi poglavlje IV).

Osiguranje na Novu vrijednost je primjer odstupanja od “načela naknade štete”, vrlo privlačnog oblika osiguranja zbog same naknade štete, i to za osiguranike koji imaju objekte ili opremu čija je stvarna vrijednost značajnije odstupa od novonabavne vrijednosti, ali za to treba platiti dodatnu premiju. Pogodnosti ovog osiguranju su što nema odbitka amortizacije u situaciji nastale totalne ili djelomične štete. Koji su motivi za ugovaranje osiguranja od rizika požara na novu vrijednost? Kod osiguranja fizičkih osoba to je razumljivo, jer nitko ne izdvaja posebna sredstva na ime amortizacije svojih osnovnih sredstava, ali kod osiguranja gospodarskih subjekata to mogu biti tvrtke čija se osnovna sredstava relativno brzo amortiziraju, a želja im je da u potencijalnoj naknadi budu kompenzirani u potpunosti. Razlozi mogu biti i spekulativne prirode. Osiguranje na novu vrijednost traži i procjenu nove vrijednosti prije početka osiguranja, a to se ponekad radi svake godine. Što znači osiguranje na novu vrijednost? Prvenstveno to, da će osiguranik u slučaju totalne štete biti ponuđena naknada prema cijenama izgradnje na dan nastanka štete za objekat iste kvalitete i istih karakteristika. Načini osiguranja ili izbor jednog od načina osiguranja od rizika požara je svojevrsno upravljanje rizikom, visinom premije i naknade koja se iz tog osiguranja dobiva. Da li plačati premiju na novonabavnu vrijednost za objekte i opremu koji vrijede daleko manje uz istovremeno izdvajanje sredstava za amortizaciju i biti svijestan toga da šteta možda nikad neče nastati? Pametni prodavači osiguranja trebali bi to prezentirati svojim osiguranicima i po potrebi biti njihovi risk menadžeri.

Osiguranje na ugovorenu vrijednost je još jedan od načina ugovaranja osiguranja karakterističan za hrvatsko tržište osiguranja, nastao za vrijeme visoke inflacije kojim je kompenziran visok rast cijena i vrijednosti predmeta osiguranja tijekom godine osiguranja. Navedeni način osiguranja je kroz periodične (kvartalne) obračune premije osiguranja kompenzirao gubitak vrijednosti osiguranih predmeta osiguranja ugovorenih

58 Više o podosiguranju u 10 Poglavlju – Naknada štete

118

na početku obračunskog razdoblja. Visoka inlacija, dovodila je osiguranike koji su unaprijed platili premiju osiguranja na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja da su nekoliko mjeseci kasnije, zbog rasta cijena, dobivali višestruko manju naknadu štete. Ovim osiguranjem dobiva se automatizam u pokriću, nema podosiguranja, ali naknada štete nikad ne može biti veća od stvarne vrijednosti osiguranih predmeta osiguranja bez obzira što se premija plaća na nabavnu vrijednost. Ovaj problem danas je riješen uvođenjem valutne klauzule za sve police osiguranja sa čime i ovaj način osiguranja postaje neinteresantan i neekonomičan.

Osiguranje na sporazumno utvrđenu vrijednost primjenjuje se kod osiguranja antikviteta, umjetničkih djela, rariteta i sl. Kod nekih specifičnih nekretnina, i velikih gospodarskih subjekata moguće je i ugovaranje osiguranja od rizika požara na “Prvi Rizik” (međunarodna praksa) odnosno osiguranje samo dijela pune vrijednosti, kao što je to slučaj s cestama, autoputevima itd. gdje se zna da se ne može dogoditi šteta na cijelom objektu već samo jednom dijelu tog objekta. Razumljivo je da se na autoputu dužine 300 km ne može desiti šteta na njegovoj ukupnoj dužini (misli se na mogučnost nastanka totalne štete), već samo jednom dijelu tog objekta pa i u situacijama prirodnih katastrofa. U principu se osiguranja na prvi rizik ugovaraju samo za dopunske opasnosti, kao poplava ili izljevi vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi itd.

6.9.3. Preventiva i upravljanje rizikom požara

Jedan od aspekata upravljanja rizikom požara je aktivna preventiva u

kontekstu holističkog risk managementa.To je ujedno i apel risk menadžerima koji stvaraju preventivnu strategiju, a ne samo krizni management, kao odgovor na nastali štetni događaj.59 Korištenjem preventivih mjera za spriječavanje nastanka štete neosigurljiv rizik postaje osigurljiv.60Centralno pitanje preventive postaje pronaći i odrediti planove za zaštitu od požara. Informacije o riziku su potrebne kako bi se donjela ispravna odluka o ugovaranju osiguranja. Osiguratelji koji razmatraju rizik na višem nivou informacija o portfelju opčenito su manje izloženi riziku greške.Kada se natječu za dobivanje posla osiguranja moraju biti rezolutni u primjeni utjecaja štetovne statistike na njihov portfelj. Preventiva šteta iz tog razloga daje izvrsnu mogućnost analize kvalitete rizika prije nego se šteta desi, ali daje i mogućnost poboljšanja kvalitete rizika u osiguranom portfelju putem planova za spriječavanje nastanka požara. Do profitabilnih poslova u osiguranju se ipak dolazi istraživanjem kvalitete svakog rizika i optimizacijom preventive šteta. Pa čak i ako nema šteta na riziku osiguratelj može odbiti obnovu osiguranja, ako rizik nije adekvatne kvalitete. Preventiva ima i značenje učenja iz šteta i potvrđivanja odluka o ugovaranju osiguranja na bazi stečenog znanja. Zaštita od požara i ciljevi zaštite Imovinske vrijednosti kao nekretnine, oprema i zalihe planovima za zaštitu od požara koriste strukturalne zaštitne mjere u obliku protupožarnih barijera međutim to je

59 Dr. Alphonse Maier , Fire protection and loss prevention , Risk factor of fire, Munich re group 2/2006 60 Ibidem p.21

119

uz uvjetovanje načina gradnje i gradnje od negorivih materijala i zadnja karika u lancu tih mjera koje spriječavaju širenje požara.

Strukturalna protupožarna zaštita

Ova zaštita određena je u biti standardima i propisima o gradnji zgrada različite namjene a čine ju: Vatrootporni materijali posebno u zgradama s više katova kako bi ostali stabilni u uvjetima nastalog požara posebno strukture koje drže cijeli objekat Požarni odjeli rade se kako bi spriječili širenje požara, a konstruiraju se u vertikalnim i horizontalnim strukturama zgrada i moraju uključivati:

o vatrootporne zidove puteva do dvorana, koridora o nepropusna i vatrootporna vrata

Najbolja zaštita od širenja požara na vanjske zidove su vatrootporna stakla. Alternativne solucije su projektiranje strukturalnih komponenti ili veća koncentracija sprinklera uz prozore, ali vrlo često to nije dovoljno da se sprijeći širenje požara na vanjske dijelove fasade zgrade.. Kanali za instalacije ventilacije, struje, komunikacije,servisa, pomične trake, kao pokretne stepenice moraju biti rađeni od vatrootpornih materijala Kanali liftova i protupožarnih liftova objekta u kojemu se kreću moraju biti od vatrootpornih materijala, a isto tako moraju biti spojeni na dodatni izvor pogona kako bi automatski bili spušteni u prizemlje zgrada u slučaju nestanka energije ili uključenja požarnog alarma Ventilacija i sistemi za kondicioniranje zraka.Vatri i dimu ne smije biti dopušteno da uđu u prostor stepeništa, drugih katova i protupožarnih odjela. Zbog ovog zahtjeva ti odjeli i dijelovi objekta moraju imati svoj ventilacijski sistem što se postiže ručnim ili automatskim preprekama instaliranim na svakom katu.

Ostale mjere za borbu s vatrom

Kako bi se vatrogascima omogućilo da što efikasnije započnu s gašenjem požara kada dođu na mjesto požara potrebno je osigurati:

o dovoljnu količinu vode i pritiska u instalacijama i priključcima o dovoljnu dužinu vatrog. crijeva za gašenje na svakom katu o aparate za gašenje na svakom katu kako bi početni požari mogli biti

ugašeni u svom začetku, (aparati punjeni CO2 trebaju se koristiti za gašenje požara na električnim instalacijama)

Sprinkler sistemi – zaštita za imovinu i ljudske živote

Gore navedene strukturalne mjere za spriječavanje širenja i nastanka požara imaju svoj učinak. Međutim, velike se štete ipak dešavaju i one uključuju štete na imovini, ljudskim životima, štete u okolišu i štete od prekida rada. Kako bi se štete smanjile moraju se poduzeti i druge aktivnije mjere zaštite koje bi svoj efekat imale u što ranijoj fazi požara i omogućile uspješnije gašenje požara. Jedno od tih sredstava su sistemi za suspenziju (zagušenje) požara u koje spadaju i sprinkler sistemi

120

Prema Maieru61 dokaz efikasnosti sprinkler sistema je dobiven analizom 70 industrijskih rizika u Njemačkoj gdje je ukupno 3,7 milion m² površine bilo pokriveno s 300.000 sprinklera. Analiza je uključivala sve štete koje su prelazile 12.500 Eura sa 80% sprinkler zaštitom. U desetogodišnjem periodu bilo je 39 šteta koje su uključivale rizike zaštičene sprinkler sistemom s ukupnim iznosom šteta od 2,5 miliona Eura i 41 štetu s na rizicima koji nisu imali sprinker zaštitu s iznosom od 23 miliona Eura što dovoljno govori samo za sebe da li je sprinker sistem efikasan ili nije. Istovremeno su sprinkler sistemi i velika zaštita za ljudske živote. U Kanadi se na primjer, broj smrtnih slučajeva rapidno smanjio od kada se u 1970 uvela obveznost ugradnje sprinkler sistema u hotelima, bolnicama, domovima zdravlja i ponovo nakon 1990 kada je obveznost ugradnje sprinklera proširena na nove zgrade za stanovanje.Troškovi instaliranja sprinkler sistema u 5.000 m² velikoj industrijskoj hali danas dođe oko 20 Eura po m², a troškovi održavanja otprilike 6.000 Eura godišnje. Gore navedena analiza troškova instaliranja i održavanja instalacije sprinklera samo dokazuje da je taj trošak isplativ. Rizik i risk management

Mjere preventive i risk managementa moraju doprinjeti tome da je rezidualni rizik prihvatljiv za osiguratelje. Postavlja se pitanje što je rizik, a što rezidualni rizik? U tehničko naučnom smislu rizik (R) se opisuje kao umnožak vjerojatnosti nastanka događaja (H) i veličine štete (K). R = H x K62 Rezidualni ili preostali rizik je onaj rizik koji je na sadašnjem stupnju nauke i spoznaje još aktivan, iako su poduzete sve moguće mjere opreza i spriječavanja njegovog nastanka. Zaštita od požara u neboderima i zgradama s više katova

Požar u višekatnicam i neboderima ne nastaje češće ili brže nego u ostalim vrstama zgrada, međutim on se širi puno brže i iz tih razloga moraju postojati posebni standardi za zaštitu od požara. Moderne višekatnice su izgrađene od željeza i isprepletene su vertikalno i horizontalno kilomentrima električnim instalacijama, sistemima kondicioniranja zraka, vodovodnim i plinskim instalacijama te enormnim rizikom za brzo širenje požara i dima. Među glavne uzroke brzog širenja požara u tim objektima ubrajaju se:

o zgrade su rađene od nedovoljno vatrootpornih materijala o ne postoje protupožarni liftovi o dim i vatra šire se stepeništem i kanalima za klimatizaciju jer ne

postoje protupožarni zaštite i izolacije o rezervni agregati za izvanredne situacije ne postoje o ne postoji potpuni protupožarni alarmni sistem detekcije požara o sprinkleri ne rade o slaba komunikacija s lokalnom vatrogasnom jedinicom

61 Op.Cit. p. 22 62 Op.Cit. p. 23

121

o nema automatskog sistema za gašeneje

Nove tehnike zaštite od požara Stalna inertizacija prostora, kao alternativa protupožarnih aparata u određenim

okolnostima smanjenje kisika u prostoru može biti efikasna tehnika za spriječavanje nastanka otvorene vatre. Lakozapaljivi materijali, izvor zapaljenja i kisik čine požarni trokut. Ako se jedan od tih elemenata izbaci iz sistema neće biti ni požara. Glavne komponente zraka koji udišemo je kisik 21% i dušik (nitrogen) 78%. Zaštita se sprovodi na način, da se u prostor koji je predmet zaštite ubaci jedan od inertnih plinova (argon, carbon dioxid) s čime se smanjuje koncentracija kisika na cca 14% koja spriječava izbijanje požara. Postavlja se pitanje koliko osobe mogu boraviti u takvim prostorima ? Koncentracija kisika od 15% odgovara uvjetima rada na 3000 m visine. Što je manji prostor to je lakše sprovesti inertizaciju. Postrojenje za inertizaciju čine generator nitrogena, kompresor, aparati za mjerenje, kontrolu i promatranje te razni senzori. Praktičnu primjenu ove metode nalazimo u:

o automatiziranim visokoregalnim skladištima rizične robe o ostalim skladištima (silosi) o prostorima gdje se nalaze serveri (IT rooms) o arhivama i bibliotekama

odnosno prostorima gdje ljudi i inače manje borave. Termografija

Mjrenjem temperature pomoću infra crvene termografije u strukturama objekata i

elektro instalacijama moguće je locirati i kvantificirati termalne anomalije, kao moguće izvore nastanka štetnog događaja (potencijalni izvor pregaranja instalacija). Na elektroinstalacijama je to posebno interesantno, jer „topla mjesta„ mogu biti identificirana prije početka gorenja. Gotovo svaka električna komponenta postaje toplija prije pregaranja i rano otkrivanje takvih mjesta tehnikom termografije omogućuje zamjenu dijelova i spriječavanje nastanka većih šteta.

Osiguranje zaliha od rizika požara je specifično u smislu njihove promjenljivosti vrijednosti tijekom trajanja osiguranja, a zbog mogučnosti požara na zalihama da se proširi neizbježno i na ostale objekte i opremu, treba ih posebno razmotriti. U procjenjivanju potencijalne štete trgovačkih društava, uvijek se uzimaju u obzir kako vrijednosti objekata i opreme, tako i zalihe. Mogu se osigurati kao;

- klasično svotno osiguranje - flotantno osiguranje

Klasično svotno osiguranje povlači za sobom rizik da nećemo osigurati punu

vrijednost zaliha zbog nemogućnosti predviđanja njihove najveće vrijednosti tijekom poslovanja ili su odstupanja sezonska ili su poslovne prilike takve da je predviđanje nemoguće. Praksa govori da se štete najčešće dešavaju onda kada su one maksimalne. Ukoliko osiguranik ima odgovarajuću poslovnu evidenciju o stanjima zaliha tijekom

122

trajanja osiguranja, flotantno osiguranje zaliha je najbolje rješenje, jer se ugovaranje osiguranja radi na principu osiguranja prosječnog godišnjeg stanja zaliha. Svota osiguranja utvrđuje se na temelju kvartalnih ili mjesečnih stanja zaliha iz prethodne godine s konačnim obračunom protekom obračunske godine. Osigurateljna klauzula garantira pokriće svakovremene stvarne vrijednosti zaliha u trenutku nastanka štete, bez obzira što ugovorena svota osiguranja može biti manja od nastale štete. Kvaliteta flotantnog osiguranja zaliha u korist osiguranika je nesumnjiva. 6.9.4. Risk management u osiguranju zaliha

Zalihe razne robe se skladište i održavaju iz mnogih razloga: na primjer zalihe se drže kako bi se podmirile potrebe potrošača, proizvođača, transporta ili jednostavno zbog zakonskih odredbi. Zalihe su smještene uz proizvodne pogone i trgovačke centre bilo kao zalihe na skladištu ili u upotrebi. Upravo iz tih razloga način skladištenja razne robe može biti razlogom podcjenjivanja uzroka nastanka štete, a to traži poseban pristup u analizi rizika izloženosti zaliha štetama, jer kroz tu analizu dobivamo uvid i u moguće druge imovinske štete (objekti, oprema, prekid rada).

Uzroci nastanka šteta na zalihama i faktori koji povečavaju rizik nastanka šteta

Požar, dim i voda za gašenje požara kao uzroci šteta-štete koje se dešavaju na zalihama i skladištima pokazuju da je najveća opasnost kojima su one izložene požar, te posljedično dim i štete na njima od vode prilikog gašenja požara. Najčešće uzroci požara su:

- namjerne paljevine (arson) - velika nepažnja - rad s otvorenim plamenom (posebno varenje) - samozapaljenje

Namjerne paljevine moraju biti posebno razmotrene, jer prema podatcima Munich

re-a63 u SR Njemačkoj štete uzrokovane namjerno čine 30% požarnih šteta, a najčešće se i izazivaju na zalihama. Ovaj je podatak vrlo bitan, jer namjerno izazvani požari najčešće vode do pojedinačno velikih šteta. Uz rizik požara, voda je slijedeća opasnost koja izaziva štete na zalihama. Vrlo često, zalihe se skladište u neposrednoj blizini rijeka jezera mora, gdje je mogućnost nastanka štete od poplave velika. Krađa, proptupravno prisvajanje, neispravno manipuliranje robom za vrijeme skladištenja, transporta, i ukrcavanja su slijedeći uzroci nastanka štete na zalihama. Faktori koji povećavaju mogućnost nastanka štete

Nedovoljni kapaciteti skladišta, odnosno pretrpanost robe, neadekvatna infrastruktura, nedostatak regulative, loše osposobljeni radnici, slaba organizacija i administracija čine faktore koji povećavaju rizik nastanka štete kojima su izložene zalihe

63 Special Munich RE Publication – “Arson” – A burning problem of our time 1/1979, 2/1980

123

razne robe. Infrastruktura mjesta na kojemu se zaliha robe skladišti je od presudne važnosti za smanjenje rizika nastanka štete. Transportne linije unutar prostora skladištenja moraju biti dizajnirane na taj način da roba može biti micana s jednog mjesta na drugo bez rizika, a posebno kako bi protupožarna oprema mogla stići do svakog kuta skadišta. U mnogim trgovinama i skladištima neadekvatni sprinkler uređaji , nedostatna opskrba vodom, neispravni hidranti, nepodijeljenost skladišta u požarne zone su faktori koji neizbježno vode do katastrofalne ili potpune štete. Infrastruktura koja bi zadovoljavala sve te kriterije je skupa, ali to je investicija koja se vraća u duljem periodu.

Mjere za spriječavanje nastanka štete na zalihama i smanjenja nastalih šteta

U kontekstu uzroka šteta na zalihama i okolnosti koje povećavaju rizik nastanka šteta moraju se razmotriti i mjere kojima će se spriječiti ili umanjiti nastale štete na bazi identifikacije i kvantifikacije rizika. Na prvom stupnju suradnje osiguranika i osiguratelja bitno je imati uvid u koncentraciju vr ijednosti i veliki potencijal nastanka štete iz mnogih rizika. Osiguratelji s bogatim iskustvom u preuzimanju rizika su u dobroj poziciji da osiguraniku predlože preventivne mjere. Klijenti koji imaju velike komercijalne rizike od osiguratelja očekuju savjet o risk managementu u procesu prihvaćanja rizika u osiguranje. Zakonske odredbe u pogledu skladištenja robe nisu primarno donesene zbog samog skladištenja robe, već prvenstveno zbog zaštite života, zdravlja ili imovine trećih osoba. Mjere za spriječavanje nastanka i smanjenja šteta u skladištima su različite, ovisno od toga da li se radi o visokoregalnim skladištima, zatvorenim skladištima, skladištima na otvorenom prostoru ili skladištima goriva (tankovi, cjevovodi i rezervoari). Mjere koje se upotrebljavaju kao generalne za sva skladišta su slijedeće;64

- održavanje transportnih linija i linija za ukrcavanje tereta čistim - osigurati da max. visina skladištenja nije premašena - limitirati površinu skladištenja na blokove od max. 50 m² u zatvorenom

skladištu i 800 m² na otvorenom prostoru - u skladištima osigurati min. razmak među blokovima zaliha od 1,5 m i

skladištima na otvorenom od 8 m - zalihe razne robe skladišti posebno u grupe prema razredima opasnosti

robe - striktno zabraniti pušenje u prostoru skladištenja i osigurati prostor za

pušače izvan prostora skladištenja - utvrditi procedure da se popravci i druge aktivnosti s upotrebom otvorenog

plamena moraju odvijati uz dozvolu managementa skladišta i poduzeti preventivne mjere kod izvođenja istih

- vidjeti da se protupožarni aparati nalaze u dovoljnom broju i da su spremni za upotrebu

- osigurati pristup hidrantima i drugim uređajima za gašenje - osigurati i provjeriti da se zaposlenici znaju koristiti uređajima za gašenje

požara najmanje svake druge godine

64 Ibidem, p. 9

124

- jednom godišnje treba ispitati sve električne instalacije i ostale uređaje od mjerodavnih javnih inspekcija i službi

- osigurati vlastitu vatrogasnu jedinicu za skladišta veća od 50.000 m² - osigurati da ima dovoljno vode za gašenje požara - instalirati sistem za detekciju dima i vatre u zatvorenim skladištima - uskladištiti oštečenu robu ili visoko vrijednu robu u posebno zaštičene

prostore - poduzeti potrebne mjere radi spriječavanja krađa - zaposliti kvalificirano i sigurno radno osoblje - imati pregled ulazne i izlazne robe u skladište - imati kontrolu ulaska i izlaska ljudi i zaposlenika u skladište - robu skladištiti na paletama visine od 10 – 15 cm radi lakšeg

manipuliranja i zaštite od poplave - očistiti ostatke ulja u prostoru skladištenja - skladišta graditi od negorivih materijala ( beton i čelik) - skladišta graditi s protupožarnim zidovima ili vratima na način da se

formiraju požarne zone - održavati propisani razmak između skladištene robe radi prolaska

protupožarne opreme - u velikim skladišnim prostorima osigurati adekvatnu komunikacijsku

opremu zaposlenika ( Walkie tolkies )

Visoko regalna skladišta Ova su skladišta specifična za poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera,

jer se skladište ogromne količine robe u relativno gustoj formaciji, a osnovni problem je što se nastali požar vrlo brzo širi u visinu.Vertikalno, s jasno izraženim efektom dimnjaka, a isto tako zbog malog međuprostora požar se vrlo brzo širi i horizontalno. Rano detektiranje požara ovdje je od ključne važnosti. Kako bi požari u visokoregalnim skladištima mogu biti gašeni u početnom stadiju instaliranje sprinkler uređaja je preporučljivo i oni moraju biti instalirani na razli čitim visinama i katovima takvih skladišta zbog velike mogućnosti vertikalnog širenja požara.U obzir dolaze i drugi automatski uređaji za gašenje požara u takvim skladištima pogotovo visoko hlađeni CO2. Njegova je prednost što ne ovisi o dovoljnosti vode koja je na raspolaganju za gašenje požara.

Silosi Povećane količine poljoprivrednih proizvoda koje se izvoze i uvoze, kao žitarice,

riža, te životinjska hrana, dovela su do nastanka međuskladištenja prije ukrcavanja i prevoženja do konačnog korisnika bilo brodom ili drugim prijevoznim sredstvima. U silosima se karakteristično dešavaju eksplozije prašine posebno u spremištima žita. Instalacija filer sistema koji sakuplja prašinu prije ulaska zraka je bitna za spriječavanje takvih šteta . U prevenciji ovih šteta pomažu i ostale mjere kao:

- upotreba antistatičkih materijala u transporterima

125

- instaliranje uređaja za automatsko zaustavljanje postrojenja ukoliko transportne trake stružu

- instaliranje uređaja za oslobađanje pritiska izvan zgrade silosa u slučaju eksplozije

- signalizatori i pokazivači rasta temperature u silosu - ispravno instaliranje instalacije rasvjete - ispravno uzemljenje radi spriječavanja elektrostatičkih pražnjenja - mjerač gustoče prašine

Još je jedna metoda vrlo dobra za spriječavanje eksplozije i požara u silosima, a to je inertizacija prostora, odnosno zamjena kisika inertnim plinom nitrogenom. Minimalna mješavina plina od 12% u dizalima žita može dati dodatnu sigurnost u spriječavanju nastanka eksplozije i štete u silosima. Tankovi kao spremišta sirove nafte i njezinih derivata

Čelični tankovi koji služe za skladištenje sirove nafte, benzina i drugih naftnih derivata su poseban rizik, koji isto tako pored općih suguronosnih mjera traži poseban pristup u prevenciji nastanka mogućih šteta. Tu se prvenstveno misli na petrokemijska i naftna postrojenja. Te mjere obuhvaćaju ;

- pozicioniranje tankova na dovoljnoj međusobnoj udaljenosti - ne smiju biti pozicionirani na uzvisinama zbog mogućnosti curenja

zapaljenog goriva na niže pozicije i posljedično širenje požara - predviđanje posebnih prostora za hvatanje goriva (bazeni) koje curi iz

tankova dovoljno velikih da obuhvate svo gorivo iz tanka - povezati dovoljan broj hidranata na vodovodnu opskrbnu mrežu - instalirati pumpe i cjevovode te električnu opremu izvan bazena za

hvatanje goriva - imati vlastitu vatrogasnu jedinicu s instruiranim ljudima za gašenje požara

Što se tiče tankova kao sredstva za skladištenje moramo razlikovati:

- tankove s nefiksnim plutajućim pokrovom za naftu - horizontalne cilindrične tankove i sferične tankove u kojima su plinovi

kao tekući butan i propan uskladišteni pod pritiskom - izolirani vertikalni cilindrični tankovi za kriogeničko skladištenje plinova

Plutajući pokrovi dižu se i spuštaju s količinom uskladištene tekućine (nafte)

spriječavajući na taj način stvaranje plinovite atmosfere u tanku zbog isparavanja goriva. Takva atmosfera zbog isparavanja je neželjeni popratni efekat u tanku s fiksnim pokrovom jer, ako je temperatura izvan tanka visoka dolazi do gubitka sadržaja u tanku u obliku isparavanja, a ako je temperatura izvan tanka niska u tanku se stvara eksplozivna mješavina plinova prilikom ulaska zraka u prazan dio tanka. Tankovi s fiksnim pokrovom obično služe za skladištenje tekućina koje ne isparavaju samo tako (diesel goriva, mazut, ulja i bitumen). Takvi tankovi imaju izjednačivač pritiska na vrhu tanka, a funkcija mu je izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka u tanku Tankovi za skladištenje tekućeg plina pod pritiskom kao horizontalni tankovi moraju biti

126

opremljeni ventilima za izjednačenje pritiska, uređajima za sprijećavanje prenakrcanosti tanka Jedna od preventivnih mjera je i da mjesto ispod tanka pokrije betonom nakošenim kako bi sadržaj tanka koji ističe na siguran način ispario u području isparavanja. Zbog čega toliko riječi o zalihama i preventivnim mjerama vezanim uz njih? Jednostavno zato, što praksa osiguranja industrijskih i drugih rizika pokazuje da je uz zalihe povezan i nastanak štetnih događaja koji posljedično izazivaju štetu na ostaloj imovini osiguranika. Poznavanje procesa skladištenja te mjera za sigurno i ekonomično skladištenje omogućuje risk menadžerima upravljanje rizicima, sigurnošću i ekonomiziranjem troškova osiguranja. Požarna osiguranja spadaju u grupu bitnih osiguranja; štete od samog rizika požara su rijetke, ali kad nastanu, one su najčešće vrlo visoke, jer jednako pogađaju objekte, opremu i zalihe s velikim posljedičnim štetama stajanja proizvodnje, gubitka prihoda, izazivanja socijalnih problema itd.. Požarno osiguranje je ujedno i osnovno osiguranje zbog najveće štete koju može izazvati bilo fizičkim osobama ili tvrtkama na koje se nadograđuju sva ostala imovinska osiguranja. Ostale preventivne mjere u osiguranju od rizika požara

Preventivu ističemo u kontekstu upravljanja rizikom požara ne zato što se to mora, već kao skup mjera koji ima svoju cijenu, ali su i efekti implementacije preventivnih mjera višestruki, što se u konačnici odražava i na premije osiguratelja. Ostale preventivne mjere u spriječavanju nastanka rizika požara, ne samo na zalihama, već i ostalim nekretninama i pokretninama u osiguranju imovine su :

- ugradnja priznatih automatskih stabilnih uređaja za gašenje požara pomoću vode (sprinkler uređaj), halona, CO2, suhog praha i sl.

- korištenje priznatih automatskih pokretnih uređaja za gašenje požara - ugradnja priznatih uređaja za javljanje požara kojisu vezani na vatrogasnu

jedinicu i čuvarsku službu - ugradnja kontrolnih satova, senzorskih sustava i TV sustava - izgradnja vatrootpornih i vatrobranih vratiju i prepreka

Raspon popusta za gore poduzete preventivne mjere koje se nalaze u cjenicima osiguratelja kreću se od 5 – 30%. Prema tome, opredjeljenost osiguranika na sigurnost i izbjegavanje šteta može rezultirati znatnim uštedama na premiji osiguranja. Nisu rijetki slučajevi da sami osiguratelji za već ugovorenu visinu premije osiguranja sami financiraju ugradnju uređaja i ostale preventivne opreme za sprijećavanje nastanka štete.

6.10. OSIGURANJE OD POTRESA

Ponovno uvođenje osiguranja od potresa65 aktualizira i pitanje uvođenja novih Posebnih uvjeta za osiguranje od potresa koji s uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti činili cjelinu i dobar temelj za prodaju ovog osiguranja na tržnoj osnovi. 65 U Hrvatskoj je rizik potresa do 1984 bio je sastavni dio požarnog osiguranja u kojima je naknada štete bila limitirana na 3% rezervi sigurnosti osiguratelja. Nakon toga rizik potresa je isključen kao opasnost iz požarnih uvjeta za osiguranje da bi se kao poseban rizik pojavio 2000 godine.

127

Osiguranje od potresa je redovito praćeno i odgovarajućom reosiguravajućom zaštitom. Gledajući svjetska iskustva značaj osiguranja od potresa je u stalnom porastu. Potražnja za sveobuhvatnom zaštitom raste paralelno sa spremnošću industrije osiguranja da proširi pokriće kod osiguranja od prirodnih katastrofa. Uvođenjem osiguranja od potresa, osiguratelji i reosiguratelji ulaze na potpuno novo područje svojeg djelovanja. Osnovne karakteristike ovog područja osiguranja su :

- štetni događaji su rijetki, - nedostaje iskustva, - ukupna visina štete je nepredvidiva - osigurateljno pokriće se daje kao dopunsko uz požarnu policu

6.10.1. Karakteristike potresa kao rizika

Potres, kao rizik okarakteriziran na taj način, može uzrokovati da se bitnim

problemima osiguranja od potresa, kao što su uvjeti za osiguranje i tarifa, pristupa s manje značaja. Ovakav pristup može imati vrlo teške posljedice u pogledu potencijalno vrlo velikih gubitaka. Pa i tamo gdje osiguranje od rizika potresa već postoji, koncept pokrića nije uvijek dobro koncipiran. Tarifiranja vrlo često nisu stupnjevana u skladu s opasnošću ili je tarifna struktura tako koncipirana da se ne može primjeniti. Da li su uvjeti za osiguranje adekvatni i nedvojbeni postaje jasno tek kad se štetni događaj dogodio. Potres se bitno razlikuje od ostalih osiguranih rizika u oba smisla, fizičkom i statičkom:

- potres se ne događa često, pa je rizik zbog toga često vrlo podcijenjen - informacije i iskustvo što se tiče učestalosti, magnitude i efekata

potresa u datom području su nedostajući ili nisu reprezentativni uzorci - potres pogađa široko područje i uzrokuje mnoge individualne

gubitke (u ekstremnim slučajevima stotine tisuča) iznenada i simultano. Imovinske štete, tjelesna oštećenja dešavaju se zajedno i mogu, vrlo često utjecati na cijelu ekonomiju određene zemlje.

- Mjere za smanjenje potresnih gubitaka, kao antiseizmičke konstrukcije štite osigurateljni portfelj vrlo malo .

Ove činjenice dovode do porasta nekoliko velikih problema kada se osigurava potres:

- nedostatka pouzdanih podataka za određivanje faktora za utvrđivanje premijskih stopa ili maksimalno mogućeg štetnog događaja,

- nedostatka potrebne premije i moguće proširenje štete koje vodi do potcjenjivanja ukupne štete,

- uspoređujući premijski prihod, maksimalno mogući gubitak je ogroman i balansiranje (izjednačenje) premije prema štetama unutar određenog područja i unutar razumnog vremena je nemoguće,

- uvjeti za pokriće su često nedovoljno tekstualno upotpunjeni, najčešće, jer nisu uzeti u razmatranje posebno ili uslijed nedostatka potrebnog znanja. Dvojbenosti u tekstu ugovora postaju vidljive tek nakon što se štetni događaj dogodio i tada se interpretiraju u korist imaoca police.

128

- osiguravajuća tvrtka može biti pogođena velikim brojem šteta zbog tjelesnih povreda ili imovinskim štetama (zgrade,oprema,instalacije, dokumenti, itd.),

- veliki broj šteta koji se dogodio u različitim vrstama osiguranja može proizvesti administrativne probleme. Sređivanje šteta se pogoršava zbog nedostatka specijalista i iskustva ,

- velika potražnja za radovima popravka nastalih šteta od potresa dovest će do inflacije (povećanja) cijena popravaka .

Osiguranje od potresa je relativno mlada vrsta imovinskog osiguranja. U stvari potres se izvorno smatrao jednom od opasnosti koja se ne može osigurati. Ne bez razloga, jer bitne kriterije osigurljivosti ovog rizika, kao balans između premije i šteta ovdje ne možemo naći. Međutim, osiguranje od rizika potresa je bilo postepeno uvedeno u mnogim zemljama izloženim ovom riziku tijekom 19. stolječa. Pokriće se obično davalo kao dodatno osiguranje uz požarnu policu i uz dodatnu premiju. Kao što je već napomenuto, koncepti pokrića su često nedostajući i trebalo bi ih znatno poboljšati. Uvođenje osiguranja od potresa u seizmički manje izložena područja razmatra se i već je realizirano u nekim slučajevima. Iako je izloženost riziku potresa u tim zemljama puno manja, uvođenje osiguranja nije ništa manje složeno. Potresi se doista dešavaju puno rjeđe u zemljama koje su manje seizmički aktivne, ali uvijek postoji mogućnost nastanka štetnog događaja (potresa) određene magnitude. Nesrazmjer između premije i štetnog događaja tako tendira da bude čak i veći nego u zemljama koje su više izložene riziku potresa, a uvjeti za osiguranje manje upotpunjeni. Situacija se pogoršala činjenicom da rizik potresa nije razmatran kao opasnost u zemljama s manjom seizmičkom aktivnošću pa se na taj način i pitanja koja bi se odnosila na pitanje osiguranja istog nisu razmatrala s dovoljnom ozbiljnošću. Smatralo se da osiguranje od potresa treba biti obvezno ili automatizmom ukljućeno u požarno osiguranje neke zemlje. Činilo se da je to imalo određene prednosti u smanjenju troškova ugovaranja osiguranja i tarifiranja dok je ukupni volumen premije trebao biti proporcionalan s veličinom rizika. Na prvi pogled, premijski dohodak za osiguranje od potresa mogao bi se smatrati znatnim, ako su svi predmeti osiguranja izloženi riziku pokriveni. Ipak, treba imati stalno na umu da se na ovaj način kreira enorman potencijalni kumulativni gubitak ili šteta. Potencijalno veliki gubitak egzistira od prvog dana obveznog pokrića, prije nego li je akumulirana bilo kakva premija ili formirana rezerva. Ovo je ozbiljan nedostatak i čini jasan argument protiv automatskog pokrića za osiguranje od potresa .

6.10.2. Općenito o uvjetima za osiguranje Potres u osnovi mora biti pokriven: - Kao dodatak požarnoj polici: Uvjeti za osiguranje od požara na taj se način primjenjuju i za osiguranje od potresa, toliko dugo dok se ne ugovore drugi Uvjeti u dodatku za osiguranje od potresa . Svota osiguranja za osiguranje od potresa trebala bi biti ista, kao i za osiguranje od požara, ali ni to nije pravilo. Veća svota za osiguranje od rizika potresa može se shvatiti ukoliko određeni strukturalni elementi (npr.temelji) nisu pokriveni osiguranjem od požara, ali mogu biti oštećeni od potresa.

129

- kao opcija ne bi smio biti pokriven automatski ili na obveznoj osnovi s

požarnom policom. Imaoc police trebao bi imati mogućnost izbora u ugovaranju pokrića za osiguranje od potresa. Automatsko ukljućivanje rizika potresa vodilo bi do akumulacije potencijalno enormnih gubitaka za osiguratelja.

- uz doplatnu premiju osiguranja: samo po sebi se razumije da bi pokriće osiguranja od potresa trebalo imati određenu cijenu ili premiju, čak i u tzv. neseizmičkim zonama (mogućnost da se dogodi katastrofalni potres ne smije biti nikad odbačena s apsolutnom sigurnošću). Da bi se izbjegla antiselekcija, premija mora biti proporcionalna riziku, odnosno mora adekvatno odražavati faktore rizika, kao seizmičku aktivnost zone i karakteristike objekata (tip strukture).

6.10.3.Pokrivene opasnosti odnosno štete

Utjecaj potresa na osigurane vrijednosti može biti podijeljen u dvije grupe:

- direktni utjecaj : uzrokovani tresenjem od zemljanih vibracija - indirektni utjecaj: kao slijeganje terena zbog potresa

klizanje terena taljenje plimni valovi (tsunami) vulkanski fenomen (udari, istjecanje lave, otrovni plinovi, taloženje, itd.).

Fizičke posljedice, kao što su štete na imovini mogu isto tako biti podijeljene u dvije grupe:

- direktne štete: štete uzrokovane udarom ili pokretom zemlje (napukline, djelomično ili potpuno uništenje strukture objekata)

- indirektne štete: požar kao posljedica potresa - štete od vode: napuknuća cijevi ili šprinklera, urušavanje već oštećenih

objekata, poplave uzrokovane plimnim valovima .

Kao stvar principa sve ove direktne i indirektne štete trebale bi biti ukljućene u pokriće za osiguranje od potresa, a iskljućene iz osiguranja od požara. Na ovaj način, imaoc police dobiva kompleksno pokriće i zaštitu, a probleme što je pokriveno, a što nije zaobiđeno je u širokom luku. Štete na imovini trećih osoba, kao posljedica potresa trebale bi biti iskljućene iz pokrića za osiguranje imovine. Posljedične štete uzrokovane potresom, kao prekid proizvodnje, posljedice gubitka električne energije, vode, blokiranih pristupa, krađe, itd. predstavljaju poseban problem koji ne bi trebao biti predmet razmatranja u ovim uvjetima za osiguranje.

6.10.4.Definiranje jednog štetnog događaja i isklju čenja

Iako je pojam potresa intuitivno jasan većini ljudi, kao iznenadne i kratkotrajne vibracije tla uzrokovane urušavanjem stijena (urušni potres) ili tektonskim poremećajima u zemljinoj kori nije jednostavno utvrditi definiciju u osigurateljnom smislu. Magnituda

130

potresa nije dobra baza, jer tu nema mjerljivog praga za štetni događaj. Definicija potresa zato bi trebala biti fokusirana na ono što se ne može osigurati, a to je:

- posljedice umjetnih potresa koje su uzrokovali ljudi, a odnose se na minerske aktivnosti i nuklearna testiranja,

- na već nastale štete ili one koje su rezultat nedovoljnog održavanja zgrada .

Današnja moderna seizmografska oprema omogućuje da lako razlikujemo umjetne od pravih potresa i tektonskih gibanja. Kako se potresni valovi šire po određenom području slijedeći tekst trebao bi nam poslužiti u točnom definiranju fizičkog štetnog događaja:”U slu čaju sumnje, nacionalni institut za potres će odlučiti da li se radi o prirodnom potresu ili ne”.Jedan osigurani slučaj smatra se da je kompletiran kada se izvide sve štete u području. Ako već postoje restrikcije u apsolutnim iznosima neovisno od veličine štete (kao franšiza u postocima od svote osiguranja) dodatna definicija jednog štetnog događaja u obliku “satne klauzule”. 72 sata ili 168 sati je uobičajeni vremenski period. Sve štete koje su se desile nakon prve štete, a unutar navedenog vremena računaju se kao jedan štetni događaj. 168 sati je vrijeme koje se najviše preferira jer potres se dešava još nekoliko dana nakon glavnog udara, ali su uglavnom unutar tjedan dana. Imovinske štete koje su posljedica potresa na instalacijama koje pripadaju trećim osobama trebale bi biti iskljućene iz imovinskog pokrića za osiguranje od potresa. Ovo se posebno odnosi na :

- štete uzrokovane vodom iz umjetnih jezera (propuštanje brana ) - štete uzrokovane izlaskom radioaktivne supstance - štete uzrokovane raznoraznim iscurenjima ili kontaminacijama

6.10.5.Ograničenje pokrića

Potresi su neuobičajeni događaji i za industriju osiguranja, jer nastaju kao rezultat velikog broja istovremeno pogođenih rizika (velikih gubitaka u materijalnom, financijskom i administrativnom smislu). Zbog toga je bitno za osiguratelja, da ograniči iznose pokrića ili da osiguranik sam učestvuje u šteti. To može biti postignuto na tri različita načina; s franšizom, suosiguranjem ili limitom ukupne obveze.

Franšize

Osiguratelj može značajno smanjiti ukupni teret gubitaka, kao i broj gubitaka pravilnom upotrebom franšiza. Na taj se način posebno smanjuje broj manjih šteta i eliminiraju dubiozne štete (kao pukotine na objektima zbog starosti). Bitno je da se franšize izraze postotno od svote osiguranja po mogućnosti bez utvrđivanja limita iznosa. Realne franšize kreću se u rasponu od 1% - !0% od svote osiguranja, a 2% - 5% su idealne. Tamo gdje polica pokriva nekoliko rizika, mora biti utvrđeno da li franšiza pokriva posebno svaki rizik ili ukupno svotu osiguranja. Franšize bi se normalno trebale primjenjivati na svaki rizik (što znači za svaku zgradu ).

Suosiguranje

131

Drugo sredstvo za smanjivanje tereta gubitaka koje se primjenjuje je suosiguranje. Pod njim se podrazumijeva franšiza izražena kao postotak od štete. Suosiguranje ohrabruje preventivne mjere i limitira inflatorne tendencije i pretjerivanja s troškovima popravka nakon štetnog događaja. Realni postotak suosiguranja leži izmađu 10% i 30%.

Ograničenje ukupne obveze

Ograničenja ukupnog iznosa štete, da li putem fiksne svote ili postotnog iznosa po

polici, također olakšavajuće djeluje na ukupni teret gubitka osiguratelja i reosiguratelja, posebno kada je to stvarno kritično, recimo u slučaju velikog broja šteta s puno teško oštećenih rizika. Ove tri metode imaju različite prednosti i nedostatke ovisno od toga kako se gleda na njih. One mogu biti upotrebljene individualno ili u kombiniranoj formi. Ako se one kombiniraju, bitno je utvrditi njihovu korelaciju odnosno u kojem redu će se one primjenjivati. Franšize su najvažnije, kada se na vrlo pažljiv način kombiniraju potrebe osiguranika i osiguratelja. Osnovni smisao osiguranja, kao davanje pokrića pojedincu od teških gubitaka, ali ne i od nošenja manjih oštećenja je na taj način potvrđen. Osigurateljev teret štete je na taj način smanjen, ne samo u smislu financijskog gubitka već i administrativnog. Suosiguranje ili ograničenje ukupne obveze osiguranika su slične metode za ograničavanje osigurateljeva financijskog tereta. One su posebno interesantne kada je kapacitet osiguratelja za jedan potresni događaj ograničen. One su manje idealne za osiguranika, jer mora sam snositi veliki dio rizika. Ukupno ograničenje obveze osiguratelja ima otežavajuću okolnost što kontrolu akumulacije rizika čini otežavajućom, procjenu maksimalnog štetnog događaja težom, jer se mora bazirati na svotama osiguranja.Ako je procjena maksimalno štetnog događaja samo na limitima, a ne na stvarnim osiguranim svotama često će iz toga proizići preoptimistična procjena. Na tržištima osiguranja s monopolom jednog društva ili s obveznim osiguranjem od potresa također je moguće ograničiti ukupni gubitak po događaju ili teret štete na jednu godinu. Ako štetni događaj premašuje limit sve osigurane štete se smanjuju u proporciji, pa se ovo ograničenje smatra najprihvatljivim sredstvom u industriji osiguranja koje obuhvaća maksimalnu štetu unutar prihvatljivih granica.Treba zabilježiti da ipak postoje “ politički aspekti “ koji trebaju biti razmotreni u slučaju ograničenja štetnog događaja odnosno da li i kako limiti mogu biti premašeni u slučaju većih katastrofa.

Ostali uvjeti za osiguranje

Pokriće za osiguranje od potresa može biti dato na bazi nove vrijednosti ili na bazi sadašnje vrijednosti. Preporučljivo je dati osigurateljno pokriće na istoj osnovi kao i osiguranje od požara, iako to ne mora biti pravilo. Osiguranje na sadašnju vrijednost sadrži neželjeni element prvog rizika, koji je za osiguratelja težak po pitanju procjene. Do toga dolazi kada su štete ispod osigurane svote plaćene u punom iznosu umjesto po sistemu osiguranja na novu vrijednost koji se primjenjuje za svaku individualnu štetu. Na drugoj strani, sistem osiguranja na novu vrijednost iziskuje veći osigurateljni kapacitet. Potresne štete razlikuju se od požarnih šteta po tome što vrlo često nema vremena za pažljivo utvr đivanje štete, gdje bi podosiguranje bilo adekvatno uzeto u obzir. Tamo gdje su franšize i ograničenja utvrđena u apsolutnim iznosima, one moraju biti utvrđene s valutnom klauzulom. Klauzula o podosiguranju trebala bi biti uklju čena automatski

132

u cilju izbjegavanja efekta prvog rizika za koji je premijska stopa nedovoljna. Troškovi čišćenja mogu biti znatni nakon potresa recimo, za određenu zgradu koja i dalje stoji, ali je nepopravljivo oštećena i treba je srušiti. Takvi troškovi bi trebali ostati pokriveni uz dodatnu premiju i limit negdje oko 10% od svote osiguranja, ali bi trebali biti ograničeni samo na troškove čišćenja na temelju vlastitih pretpostavki. Period prijave šteta (30 ili 60 dana) trebao bi biti ugovoren zbog toga da osiguratelj ima pregled svih šteta po jednom događaju u što je moguće kraćem roku. Ova mjera spriječava prijavljivanje šteta koje nisu direktno pokrivene osiguranjem od potresa.

6.10.6. Posebne odredbe za osiguranje prekida rada/gubitka prihoda kao posljedica potresa

Kao što je već bilo spomenuto, veliki broj šteta se može očekivati kao posljedični

gubitak nastanka potresa. U skladu s općim trendom prema polici za osiguranje svih rizika (all risk) i međunarodnom pokriću za industrijske rizike, postoji sve veća potražnja za osiguranje prekida poslovanja uslijed potresa. Sa stanovišta osiguranika to je potpuno razumljivo, ali sa stanovišta osiguratelja ekstremno problematično. Nešto kao između katastrofe i “normalni rizika”. Požar i eksplozija imaju posebno snažnu vezu s pokrićem prekida rada kao posljedica potresa:

- obično je pogođeno cijelo područje i infrastruktura može ostati dugo vrijeme izvan upotrebe,

- brzo povećanje potražnje za materijalima za popravak i servis, što dovodi do promjene potražnje i povećanje cijena,

- tržište određenih proizvoda i usluga može doživjeti kolaps, - državne odredbe u pogledu pristupa problemu i izgradnje prioriteta

mogu kasniti u obnovi proizvodnje. Problem akumulacije šteta na taj je način posebno prisutan u osiguranju prekida

poslovanja zbog potresa. Ako potres prijeđe određeni stupanj jakosti vrlo je izgledno da će sve police za osiguranje od prekida rada uslijed potresa biti aktualizirane i tendirati da to bude totalna šteta.To znači ukoliko se neko osiguravajuće društvo ipak odlući da da i takvo pokriće ono bi trebalo biti jamčeno vrlo pažljivo i stalno bi trebalo imati na umu slijedeća pravila:

- prekid poslovanja odnosno zahtjev za naknadu štete po toj osnovi može biti istaknut jedino kao posljedica imovinske štete za isti rizik,

- povećanje kupaca i dobavljača ne smije biti jamčeno, ako ih se ne može kontrolirati i ograničiti obveze na razuman i prihvatljiv način,

- gdje je to moguće samo trajni fiksni troškovi mogu biti predmet osiguranja, a ne budući gubitak prihoda,

- potrebne su vremenske franšize, ali njihov značaj ne treba precjenjivati, - u pogledu velikih i teško kvantificiranih – potencijalno kumulativnih

rizika, obveze moraju biti striktno ograničene i u pogledu vrijednosti i u pogledu perioda odštete.

6.10.6. Faktori koji utjeću na utvrđivanje premije osiguranja

133

Pokriće za osiguranje od potresa može očito biti jamčeno uz ekvivalentnu dodatnu premiju. Ova dodatna premija trebala bi biti ekvivalent izloženosti riziku i trebala bi biti dovoljna da u dugom vremenu kompenzira gubitak uzrokovan potresom, isto kao i pokriti troškove proizišle iz poslova osiguranja potresa te ostaviti određenu dobit. Suprotno osiguranju od požara, ovdje nema iskustva sa štetama od potresa kao statističke baze za utvrđivanje premije. Ipak seizmološke analize, lokacije rizika i analiza kvalitete rizika, dozvoljava da se utvrđivanje premije za osiguranje od potresa može odrediti relativno točno. Premija za osiguranje od potresa determinirana je u stvari s dva klju čna faktora, ako za trenutak ignoriramo uvjete za osiguranje, proširenje pokrića, franšize, itd., a to su:

- seizmička opasnost , a to znači imati imati relevantne podatke koji se odnose na učestalost i jakost mogućeg potresa, izraženi na preimjer kao period u kojem se potresi javljaju s određenim intenzitetom,

- osjetljivost /( osjetljivost na štetu ) što ovisi od kvalitete osiguranog rizika u pogledu štete kao posljedice potresnog ljuljanja.

U slučaju zgrada, kvaliteta je odlučujuća faktorima, kao što su tip konstrukcije, materijal, zemljište, konfiguracija terena, pravilnost, dizajn, konstrukcija, izrada, održavanje, visina, nepoduprivi strukturni dijelovi, stanovi i njihov sadržaj, požarna opasnost. Što se tiče sadržaja objekata važni faktori su prvenstveno materijali, a na drugom mjestu strukturna kvaliteta. Tarifna struktura Ako se pokriće za osiguranje od potresa daje na fakultativnoj osnovi, premija mora biti proporcionalna izloženosti riziku u cilju izbjegavanja antiselekcije. Tarifiranje potresa na jednu stranu mora uzeti u obzir faktore od utjecaja što je moguće sadržajnije. Na drugu stranu tarifiranje mora biti lako primjenjivo. Umjetnost kreiranja prem. stopa za osiguranje od potresa tako leži u pronalaženju srednjeg puta između biti točan/ prilagođen rizik i čisto/lako primjenjivo. U pogledu prije spomenutih faktora to bi značilo: - Seizmička izloženost određene zemlje, naznačena na primjer, na potresnoj mapi može biti relativno dobro utvrđena podjelom čitavog područja na seizmičke zone. Tri do pet seizmičkih zona bilo bi najprikladnije, a u skladu s razlikama u seizmičnosti unutar zemlje. U skladu s strukturalnom osjetljivošću zemlja (teren) dokazuje da je jedan od najvažnijih faktora . Ipak teško je utvrditi kvalitetu terena na jednoj jedinoj lokaciji (biti će potrebni eksperti i specijalne informacije) koja bi se korektno reflektirala na određivanje premije za osiguranje od potresa. Unatoč tome, kvaliteta terena može adekvatno biti definirana podjelom zemlje u zone onoliko, koliko različitih terena ima u određenoj zemlji.Strukturne karakteristike ne variraju samo u značaju nego i u stupnju u kojemu mogu biti kvantificirane i tako se reflektirati na tarifnu strukturu:

UTJECAJ / ZNAČAJ LAKOĆA KVANTIFIKACIJE UKLJUĆIVOSTI U TARIFNU STRUKTURU

Tip konstrukcije ( materijal veoma dobrar dobra

134

Starost odličan dobra Konfiguracija/pravilnost odličan loša Dizajn / raspored zgrada odličan prosječno Izrada /održavanje prosječan loše Visina promjenljiv dobro Nenosivi dijelovi odličan prosječno Zauzetost / sadržaj promijenljiv prosječno Požarna opasnost promijenljiv prosječno

Promijenljivo nema jasan utjecaj, visina strukture (objekta) može imati negativan i pozitivan utjecaj. Ovi faktori ne mogu se u cjelosti reflektirati na tarifiranje iz praktičnih razloga. Naša pažnja zato mora biti usmjerena na najvažnije karakteristike i/ili one koji najlakše mogu biti kvantificirani ugrađeni u tarifnu strukturu, kao tip konstrukcije, materijal, starost i dizajn / raspored zgrade. Osjetljivost sadržaja može biti razmatrana podjelom u 3 – 6 kategorija baziranih na na vrsti materijala i skladištenja / siguronosnih mjera i prakse. Primjer tarifne strukture

Pretpostavimo zbog primjera : - da je seizmičnost; bazirana na dostupnim potresnim mapama, čini se

razumnim podijeliti zemlju u četri potresne zone, - zemljište; dva osnovna tipa zeljišta (“normalno” i “loše”) mogu biti

raspoznata u cijeloj zemlji i imaju utjecaj na mapu potresnih zona. Dodatno postoje dobro poznate i dobro određena područja koje je čovjek stvorio umjetno svojom djelatnošću,

- strukturna kvaliteta ; strukture obuhvaćaju sve tipove konstrukcionih materijala (drvo, cigla, beton itd.) i krovove širokog raspona starosti, Pravila za konstrukciju zgrada specifična za određena potresna područja.

Preporučljiva tarifna struktura samo za zgrade :

Tip konstrukcije :

A: Željezo, armirani beton ili drvene zgrade bez ciglenih elemenata B: Beton ili čelična konstrukcija sa vanjskim ili unutarnjim zidovima od cigle C: Zgrade sa zidovima od cigle i betona ili drvenim podovima Osnovna premijska stopa za zgrade izrađene nakon 1979. God. Na normalnom terenu (iskazane ovdje kao premijske stope za najbolji rizik u najmanje aktivnoj zoni): SEIZMI ČKE ZONE KATEGORIJA KONSTRUKCIJE 1 2 3 4

135

A 1,00 1,40 2,00 2,80 B 1,40 2,00 2,80 4,00 C 2,00 2,80 4,00 6,00 Multipliciraju ći faktor: Godina izgradnje; 1960 - 1979 ; 1,40 Prije 1960 ; 2,00 Teren Loš 1,40 Umjetni 2,00

Ovo je samo jedan od načina i puteva za utvrđivanje premijskih stopa i naš primjer utvrđivanja tarifne strukture za zgrade ilustrira samo jednu od mogućih metoda.Tarifna struktura bi trebala biti posebno prikladna za jednostavnu upotrebu iz praktičnih razloga. Svjetska iskustva pokazuju da je potresna tarifa, bazirana na nekoliko važnih kriterija poželjnija od one koja koristi mjerljive podatke kao faktore koji su kompliciraniji.Restrikcije pokrića su isključene u ovom primjerku. U jednom idealnom slučaju primjenjuju se samo obvezne standardne veličine, a što se tiče franšiza i suosiguranja nivo premije je već određen upotrebom istih. Premijske stope su bile građene tako da da relativno samo nekoliko standarda utječe na visinu premije, koji opet pojednostavljuju primjenu. Raspon premijskih stopa odgovara faktoru 24, koji se pokazuje realnim kada su se mjerili stvarni štetni događaji. Tarifna struktura za sadržaj zgrada ili opremu trebala bi sličiti onoj za zgrade i trebala bi biti stupnjevana u skladu s seizmičkom zonom i kategorijama sadržaja te imati multiplikativni faktor sadržaja za teške rizike. Na taj način kategorija zgrade ne bi utjecala na premiju za sadržaj. Koju od metoda i pristupa za osiguranje od rizika potresa će izabrati osiguratelji ovisi isključivo od reosiguratelja.Ugovaranje rizika potresa, radi se na punu vrijednost objekata i opreme, kao u požarnoj polici, na stvarnu vrijednost ili osiguranje na novu vrijednost. Moguće je i osiguranje na prvi rizik. Prilog 5: Karta potresnih zona(inteziteta potresa) u Hrvatskoj

136

137

138

6.11. OSIGURANJE OD RIZIKA LOMA STROJEVA

Osiguranje loma strojeva svoje korijene vuče iz vremena industrijske revolucije u

19 st. izumom parnog stroja i osiguranjem parnih kotlova. Posebno velike štete događale su se s parnim kotlovima zbog eksplozije kotlova stvarajući alarmantnu situaciju. Veliki je broj inžinjera zbog toga osnovao udrugu “Manchester steam association“ u 1854 g. kao nezavisnu organizaciju za inspekciju i kontrolu parnih kotlova. Usluge ove organizacije bile su kompletirane s osnivanjem osiguravajuće tvrtke u 1859 g. koja je pokrivala materijalne štete i štete prema trećim osobama, kao posljedica eksplozija. 1882 g. Velika Britanija donjela je Zakon kojim je propisivala obveznu periodičnu kontrolu parnih kotlova od strane državnih tijela. Slična su se kretanja dešavala i u Njemačkoj. Zakonske odredbe regulirale su pitanja konstrukcije, održavanja, i revizije parnih kotlova, brodova na parni pogon i svih drugih posuda pod pritiskom od rane 1856 g. Prvo državno tijelo za kontrolu kotlova(DÜV)66 bilo je osnovano u Meinheimu, na istom principu kao i Britansko. Centralno udruženje Pruske (DÜV) bilo je osnovano 1884 g. i ono je prethodnica (TÜV)67, kao udruženja državnih tijela za tehničku inspekciju. Ova je institucija poznata pod kraticom TÜV od tada je preuzela inspekcijske i kontrolne zadatke u području proizvodnje automobila, ekologije, sigurnosti nuklearnih reaktora itd. ne samo u Njemačkoj nego i u mnogim Europskim i prekooceanskim zemljama. Suprotno od kretanja u Velikoj Britaniji i USA, TÜV nikad nije bio udružen s bilo kojom osiguravajučom tvrtkom.

Daljnji razvoj i izumi posebno parnih turbina, električnih generatora, i električnih motora doveli su i do novih izazova i novih šteta kao predmeta osiguranja po osiguranju loma strojeva. Štete na parnim turbinama, kao lom osovine ili fizička eksplozija obloge turbine novi su izazovi za osiguratelje. Izumi rotacionih strojeva, kao pumpi, kompresora, i električnih generatora zahtjevali su sve šire i šire pokriće unutar osiguranja loma strojeva. Zbog toga su se 1920 godine prvo razvijene linije osiguranja za kotače zamašnjake, loma pogonski strojeva, i osiguranja elektri čnih strojeva objedinile pod jednim terminom osiguranja strojeva i aparata koja je do danas ostala osnovna forma pokri ća koja se nudi po ovoj vrsti osiguranja.

6.11.1. Suvremeni tehnički razvoj i potreba za osiguranjem

Današnja tehnologija je dostigla takav stupanj razvoja da je teoretski moguće proizvesti strojeve s gotovo potpunom funkcionalnom pouzdanošću u jednom extremno dugom vremenskom periodu. Ipak, troškovi razvoja takvih strojeva bili bi neproporcionalno veći gledajući upotrebljiv ekonomski vijek korištenja koji je uvijek kraći od tehničkog vijeka stroja s obzirom da se stalno proizvode strojevi s poboljšanim karakteristikama u funkcioniranju. Isto tako treba spomenuti da se u konstrukciji strojeva koriste novi materijali. U mnogim slučajevima nema nikakvih testova o njihovom ponašanju u duljem vremenskom periodu. Upravo je neizbježno da će neki novi dijelovi uz postrojenja novog dizajna i novih naterijala imati neki nedostatak koji će

66 Dumpfkessel – Ueberwachungs - Verein 67 Vereinigung der Technischen Ueberwachungs Vereine

139

rezultirati štetom prije kalkuliranog životnog vijeka takvog stroja ili instalacije. Sa stalnim poboljšanjima i upotrebom novih materijala nema iskustva s funkcioniranjem takvog stroja. Siguronosni elementi se konstantno smanjuju kako bi se proizveli konkurentniji i jeftiniji strojevi i postrojenja. Ostaje i ljudska greška, kao jedan važan faktor u nastanku štete. Ljudski faktor raste s složenošću zadatka koji stoji pred njim u rukovanju s postrojenjem. Kada moderne procese proizvodnje, strojeve i postrojenja spojimo u jednu cjelinu i u jedan prostor suočavamo se s domino efektom širenja štete. Uz to, brze tehnološke promjene na strojevima i postrojenjima otežavaju dobivanje štetovne statistike za veći broj sli čnih strojeva i aparata što otežava posao ugovaranja osiguranja i utvrđivanja adekvatne premijske stope za osiguranje. Automatizacija procesa rada i osiguranje loma strojeva Isto tako, izrazitim napretkom elektroničke tehnologije npr. razvojem poluvodića koji postaju sve manji i manji (u svojoj veličini, trošku i sastavljanju), ručne mehaničke i elektromehaničke kontrole strojeva i procesa, zamijenjuju su se sve više s elektroničkim uređajima kontrole, koji se koriste u procesnom kompjutorskom sistemu. Oni vrlo često postaju i najvrijedniji dio stroja koji se u slučaju kvara zamijenjuju u cijelosti. Razmatrajući sve ove faktore, potreba za tehničkim osiguranjima, a posebno za osiguranjem ovih dijelova postrojenja od rizika loma strojeva postaje evidentna. Procesni kompjutori upotrebljavaju se na različitim stupnjevima automatizacije za:

• skupljanje i analizu informacija iz procesa za informiranje proizvodnog managementa,

• usklađivanje i kontrola ključnih operativnih podataka potrebnih za ispravno odvijanje procesa i rada strojeva,

• direktnu digitalnu kontrolu procesa s automatskom prilagodbom uvjeta kako bi se postignulo optimalno funkcioniranje

Sigurnost i vjerodostojnost kontrole procesa proizvodnje s kompjutorima i mikrokompjutorima ovisi uglavnom od tri faktora:

• vrhunske kvalitete čipova, vanjskih i unutarnjih dijelova, te kvalitete struje kojom se opskrbljuju,

• ubacivanja ispravnih informacija u matricu memorije, • točnog programiranja procesora iz programa matrice memorije za sve

predvidljive operativne uvjete rada stroja.

Roboti kao predmeti osiguranja od rizika loma strojeva

Roboti se uglavnom koriste u industriji kako bi zamijenili ljudski rad pogotovo rad na traci s velikim brojem istih radnji, u nekomfornim i nezdravim uvjetima rada. Osiguratelji daju osiguranje (pokriće) za tzv. “univerzalne“ robote limitirano samo za materijalne štete isključujući poremečaj rada robota koji bi doveo do

• samooštećenja robota • ili oštećenja dijelova za montažu

Ova se preporuka daje zbog različitog okruženja u kojima roboti rade. Šteta na proizvodu na kojima roboti rade isto bi tako trebala biti isključena iz osiguranja.

140

6.11.2. Osiguranje i pokriće koje se dobiva policom loma strojeva

Osigurateljno, osiguranjem loma strojeva daje se osiguranje od nepredviđene

nezgode u pogonu strojeva i aparata, koja za posljedicu ima oštećenje ili uništenje osiguranih strojeva i aparata. Pod nezgodom u pogonu strojeva i aparata podrazumijeva se iznenadni i nepredvidiv događaj koji je nastao za vrijeme rada stroja, koji je neovisnan od volje osiguranika i on predstavlja srž pokrića koji se daje osiguranjem loma strojeva. Policom se dobiva svojevrsno “all risks” pokriće s određenim isključenjima za strojeve i aparate pod uvjetom da su ispravni, testirani za namjenjenu upotrebu i u funkciji. S obzirom da je vrsta strojeva doista šarolika, osiguranjem su pokrivene i sve štete uzrokovane negativnim utjecajem električne energije, (prenapon i posljedično pregaranje najčešće elektromotora), upadom stranog predmeta u osigurani stroj, te zla namjera radnika ili tre će osobe68. Doista sveobuhvatno pokriće, jer se isključenja iz osiguranja uglavnom odnose na dijelove koji neposredno izloženi termičkim i mehaničkim utjecajima, habanju koji su inače predmet tekućeg održavanja. S obzirom da svi osiguratelji pružaju i mogućnost osiguranja amortizirane vrijednosti kod djelomičnih šteta, naknada štete provodi se prema računu popravka.(više o utvrđivanju naknade štete iz poglavlja IX). Kod totalne štete amortizacija se ipak odbija od nastale štete ukoliko nije ugovoreno osiguranje .na novu vrijednost. 6.11.3. Risk management rizika loma strojeva

Upravljanje ovim rizikom provodi se na način da se analizira struktura postrojenja i opreme, vrijednost pojedinačnih strojeva i aparata, njihov utjecaj na proces rada i proizvodnje, troškova održavanja te vijek trajanja istih.U kontekstu analize rizika treba posebno razmotriti ključne strojeve zbog čijeg kvara ili nezgode može doći do prekida proizvodnje, odnosno nastanka višestruko večih troškova gubitka prihoda nego što je sama šteta od rizika loma na stroju koji se osigurava. Bazirano na stotinama izvida šteta koji su se desili u kemijskoj industriji prema AIA69 definirano je ukupno 9 grupa opasnosti, kao faktora od utjecaja na rizik loma strojeva. Iako su neki faktori karakteristični samo za kemijsku industriju i hidrokarbonsku industriju, veliki broj je karakterističan za sve ostale industrije i postrojenja. Treba naglasiti da se mnogi od dole navedenih faktora odnose i na rizik požara i eksplozije, ali nema razloga da procjenitelj rizika (risk surveyor) za osiguranje loma strojeva ne dobije na uvid i izloženost riziku požara i eksplozije s obzirom da su ta dva osiguranja vrlo povezana. Nisu rijetke situacije u kojima osiguratelji uzrok štete na stroju ne mogu povezati strogo bilo s požarnim ili lomaškim opasnostima kao uzrokom nastanka štete. Faktori opasnosti u procesnoj industriji70

68 Zla namjera kao osigurana opasnost karakteristična je za hrvatske uvjete za osiguranje. Uvjeti Swiss Re ovu opasnost isključuju iz pokrića jer zla namjera nije lom strojeva. U svakom slučaju uvjeti u detaljima mogu imati odstupanja od slučaja do slučaja. 69 American Insurance Association 70 Mashinery break down- Swiss Re Co. Publication 1987.p.32

141

- Lokacija instaliranih postrojenja

o Izloženost prirodnim rizicima kao poplava, potres, oluja o Nedovoljna opskrbljenost vodom o Nesigurna vatrogasna obrana o Klimatski problemi (vlažnost, velika odstupanja u temperaturi) o Izloženost rizicima od susjednih postrojenja o Prevelika blizina prometnih pravaca

- Raspored postrojenja u prostoru o Prenatrpanost procesa i skladištenja o Nedostatak međuprostora između opasnijih i manje opasnih procesa o Velika koncentracija vrijednosti o Manjak zaštite za teško zamjeniva postrojenja o Izvori zapaljenja u blizini postrojenja u radu s lakozapaljivim materijalima

- Infrastruktura neusklađena s upotrebom postrojenja o Nepostojanja vatrootpornih vratiju, zidova o Neadekvatne električne instalacije o Nezaštićeni uređaji za kontrolu i signaliziranje o Neodgovarajući temelji postrojenja

- Neadekvatna procjena materijala o Katalitički efekt kod spontanog raspadanja sa materijalima upotrebljenih u

postrojenju o Krajnje granice eksplozivnosti (plinovi, prašina), utvrđene u uvjetima

odvijanja procesa ( temperatura, pritisak, vlažnost, geometrija reaktora) o Netočne informacije o ponašanju materijala i proizvoda u extremnim

proizvodnim uvjetima (greške u radu, propuštanje rada uređaja za kontrolu)

- Procesni problemi o Nedostatak kinetičkih podataka (temperatura, pritisak, koncentracija

materijala kao parametara za selekciju i vrijeme reakcije o Događaji koji su za posljedicu mogli uzrokovati nezgodu o Utvrđivanje potencijala eksplozije na temelju razmatranja termo

dinamičkih parametara o Potrebe za dodatnom kontrolom ekstremnih procesnih uvjeta ( kao

prevelikih temperatura i pritisaka, greške u doziranju reaktanata) - Problemi transfera

o Neadekvatna kontrola kretanja materijala za vrijeme jednog procesa ( sušenja, destilacija , apsorpcija, itd.)

o Netočno vaganje proizvoda ( identifikacija) o Problemi s eksplozijom prašine u pneumatskim otpremačima o Zagađen zrak, vode i problemi smještaja otpada o Punjenje i pražnjenje uređaja

- Ljudske greške o Nekompletne upute za upravljanje i održavanje o Nedostatak kontrole od supervisora o Neadekvatni programi za pokretanje i zaustavljanje

142

o Neodgovarajuća koordinacija između radnog osoblja i osoblja za održavanje

- Propusti na opremi o Korozija i erozija opreme zbog krive selekcije materijala o „rad u opasnim uvjetima“ odnosno nedostatak siguronosnih instrumenata

npr. Visoke peći sa V- siguronosnim otvaračem koji nije kontroliran o Zamor materijala o Nedovoljne ili amaterske kontrole opasnih tvari ili materijala o Nedostatak preventivnog održavanja, nedostatak periodične kontrole

postrojenja u mnogim slučajevima zbog toga što je kotrola konstrukcije nemoguća jer se mora zaustaviti postrojenje i staviti izvan funkcije

o Uvjeti u procesima postrojenja prelaze dizajnirane limite ( ovo se posebno primjenjuje za proizvodnju, vrijeme ostanka u reaktorima , temperaturi, pritiscima, vibracijama, stopa stalnog korištenja u određenom periodu vremena, pokretanje i gašenje procesa)

o Neregularno ispitivanje, remont (problemi u radu i neefektivna preventiva) o Nedostatak stalnog praćenja i bilježenja temperatura, pritisaka, ciklusa

starta i gašenja, fluktuacije pritisaka u kotlovima i tankovima. - Neefikasan preventivni program

o Nedostatak podrške od top managementa o Nedostatak propisane odgovornosti o Subordinacija linija funkcionalnosti i odjela za održavanje o Nedostatak preventivnog programa (zaštita osoblja) o Nedostatak programa za krizne situacije o Nedostatak periodičkih siguronosnih kontrola od managementa tvrtke i

operativnih menadžera o Nedostatak stalnih preventivnih programa za trening i obuku;

� Operativnog osoblja, inžinjera, predstavnika vodstva tvrtke � Radnika i ostalog opretivnog osoblja

o Nedostatak obveznog izvješćivanja o svakom incidentu i incidentu koji se mogao dogoditi unutar 24 sata, obvezna istraga i informacija od odgovornih inžinjera zajedno s osobljem uključenim u nezgodu .

Osiguranje se može ugovoriti ; - za sve strojeve i aparate s jedinstvenom prem. stopom - Prema grupama strojeva i aparata ili pojedinačno što se provodi uz veće

premijske stope - Samo za informatičku opremu kao specifične strojeve i aparate u koje se

ubraja i medicinska oprema, te telekomunikacijska oprema (više u nastavku) koji se posebno ugovaraju, uz posebnu premijsku stopu bez obzira da li se osiguravaju svi strojevi ili ne.

Predmet osiguranja od rizika loma strojeva osim samih strojeva mogu biti i instalacije, oprema iz grupe građevinskih objekata (vodovodne, plinske), instalacije centralnog grijanja, različite konstrukcije koje su predmet posebnog ugovaranja. Uz osiguranje ovih instalacija vezani su i troškovi koji se isto tako posebno ugovaraju, a misli se :

- troškove pronalaska loma odnosno mjesta štete

143

- troškove iskopa i dovođenja u prvobitno stanje - troškova za prekovremeni, noćni rad i rad nedeljom i praznikom

Iako je hrvatska osigurateljna praksa bremenita oštrom konkurencijom ne primjenjuju se sve mogućnosti dodatnih proširenja pokrića. Uz osiguranje rizika loma strojeva moguće je i ugovaranje proširenja pokrića (extensions) koji se odnose na:

- Troškovi čišćenja ostataka (clearance of debris) kao u CAR i EAR policama osiguranja

- Troškovi šteta na susjednoj opremi - Troškovi zračnog prijevoza - Ostali troškovi prijevoza

Način osiguranja koji je moguće ugovoriti isti je kao i za požarno osiguranje dakle: - klasično svotno - ugovorena vrijednost - nova vrijednost

6.11.4. Ugovaranje osiguranja, procjenjivanje rizika i utvrđivanje premijske

stope

Štetovne statistike u osiguranju rizika loma strojeva pokazuju da se učestalost i visina štete bitno razlikuju od jedne industrijske grane do druge. Razlog za tomu je što se opasnosti različito manifestiraju od industrije do industrije. Npr. parna turbina istog tipa i snage je manje izložena šteti u toplani nego u nego na otvorenom u rafineriji nafte. Kao posljedica toga različite industrijske grane podjeljene su različite kategorije rizičnosti. Na primjer Swiss Re71 vodič za ugovaranje osiguranja i tarifiranje raspoznaje 18 razreda za 18 industrijskih grupa;

� Postrojenja za proizvodnju električne energije � Postrojenja u industrijskim pogonima � Rudnici � Kemijska industrija � Metalna ind. � Drvna industrija � Papirna industrija � Tiskare i pakirna ind. � Kožna � Tekstilna � Plastična � Gumarski i plastični proizvodi � Industrija poljoprivrednih proizvoda � Proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda � Uređaji za smrzavanje � Transportni sistemi, lučka skladišta, tankovi, farme, silosi � Javni uređaji i rekreativne aktivnosti � Bolnice, hoteli, škole, skladišta

71 Swiss Re Machinery break down Broshure Zurich 1997 p.32

144

Gore navedene grupe ponovo se dijele u podgrupe karakteristične za pojedina postrojenja. Što je veća podjela strojeva i aparata s pojedinačnim veličinama to će točnije biti odrediti premiju i premijsku stopu.Gledajući statističke podatke Međunarodne asocijacije osiguratelja strojeva i aparata one imaju konstantu u kvoti šteta, a glavninu posla čine osiguranja kotlova od eksplozije dok je u čistom riziku loma prema IMIA 72kvota šteta oscilirala u malom rasponu od 5%. (59 – 65%).

Prilog 7. Uzroci šteta u različitim industrijama

Uzroci šteta u razli čitim industrijama

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Broj Trošak Broj Trošak Broj Trošak Broj Trošak

Proizvodnja struje Kemijskaindustrija

Industrija željeza Mješovitaindustrija

%

Ostale pogreške

Operativne pogreške

Građevinske i proizvodne pogreške

Izvor:Swiss Re U raznim proizvodnim i procesnim pogonima izvori nastanka šteta su u operativnim pogreškama zaposlenika i procesnim pogreškama dok se u ostalim djelatnostima uzrok štete pripisuje različitim uzrocima koji s obzirom na vrijednost tih predmeta osiguranja i različitost istih treba posebno promatrati mada u tim djelatnostima pojedinačno ne moraju izazvati visoke štete, ako isključimo elektroniku.

72 International Mashinery Insurance Assotiation

145

Prilog 8. Distribucija šteta na strojeve u raznim ind.

Distribucija odštetnih zatjeva preko $100.000 za st rojeve i opremu razli čitih industrija

broj tr

ošak

0

10

20

30

40

50

60

70

Proizvodnjastruje

Kemijskaindustrija

Industrijaželjeza

Mješovitaindustrija

%

mješovita industrijaObradna industrijaNamještaj, pržionice, pećiKotlovi, plovila

Generatori, električna opremaTurbine

Izvor:Swiss Re, Mashinery breakdown

Pojedinačno velike štete od rizika loma strojeva nalazimo u postrojenjima za

proizvodnju el.energije. i kemijskoj industriji, proizvodnji namještaja, i postrojenjima s korištenjem visokih temperatura dok ostale industrije uglavnom bilježe učestalije, ali pojedinačno manje financijske štete.

Faktori koji olakšavaju ugovaranje osiguranja a) Mirovanje strojeva i aparata u periodu većem od 30 dana

Ako se osigurani strojevi i instalacije nalaze u fazi mirovanja iz raznih razloga, ali ne zbog održavanja ili popravka i to u jednom periodu ili više takvih perioda unutar razdoblja promatranja, koji su dulji od 30 dana, popust za stajanje daje se nakon proteka godine osiguranja uz uvjet da je osiguranik na vrijeme obavijestio osiguratelja koji je trebao verificirati novonastalu situaciju. Unatoč ovim okolnostima za neka se postrojenja ne daju ovi popusti, kao što su tvornice šečera, jer na njihovu premijsku stopu utječu neki drugi faktori.

146

b) Veliki broj strojeva u osiguranju Veliki broj strojeva i aparata u osiguranju s isto tako velikim svotama osiguranja imaju dvije velike pogodnosti za osiguratelje;

� Administrativni troškovi činit će manji dio premijske stope i, � Zahvaljuju ći smanjenom faktoru izloženosti, kvota šteta trebala bi biti

manja s velikim brojem osiguranih strojeva c) Garancija proizvođača koja je još na snazi d) Znanje i iskustvo osiguratelja / preventiva šteta

Faktori koji povećavaju rizik i otežavaju ugovaranje

a) Selektiranje strojeva koji se osiguravaju

Kako bi uštedjeli na premiji osiguranja osiguranici osiguravaju samo najizloženije ili najvrednije strojeve i aparate. To se definira kao antiselekcija rizika od strane klijenta. Kada se takav zahtjev za osiguranje dobije od osiguranika potrebno je:

� Svaki stroj procjeniti za sebe � Ne smiju se dati popusti za osiguranje � Osnovna stopa mora biti povećana za povećani rizik odnosno ona

mora biti odraz posebne izloženost Kao antiselekciju rizika nećemo promatrati slijedeće slučajeve osiguranja strojeva i aparata;

� Ako se osiguravaju svi turbo setovi za proizvodnju energije i transformatori, a ne osiguravaju se ostali dijelovi i postrojenja tvornice.

� Ako se osiguravaju svi strojevi i aparati postrojenja, a ne osigurava se energana.

� Ako se osigurava kompletna sekcija postrojenja ili tvornice, kao potpuna proizvodna linija, a da se drugi strojevi u tvornici ne osiguravaju.

b) Novi dizajn stroja ili postrojenja

Za sve strojeve novog dizajna ili izgrađenih od netestiranih materijala ili kada se

upotrebljavaju nove tehnologije mogu se očekivati problemi s iznenadnim prekidom rada stroja povečavajući rizik nastanka štete, tako da i same premijske stope moraju biti uvećane. Iz pokrića bi trebalo isključiti prototipove strojeva i aparata. c) Rad u smjenama

Premijske stope obično su kreirane za jednosmjenski rad na strojevima i aparatima. Ukoliko strojevi i aparati rade više smjena dnevno, premijske stope moraju biti uvećane. Razlog za to je veći operativni rizik zbog duljine rada na stroju. Za industrije

147

koje normalno rade 24 sata dnevno, kao elektrane, papirna industrija treba se ukalkulirati dodatnu premiju na osnovnu premiju osiguranih strojeva.

Vrijednost strojeva i aparata i kalkulacija nakande

Strojevi i aparati, kao što smo već istaknuli vrlo su raznoliki u svojoj funkcionalnosti i namjeni. Ono što ih razlikuje od građevinskih objekata je relativno kratki ekonomski i tehnički vijek (10 – 20 god.), a za neke je strojeve i kraći rok. Ovdje nas vijek osiguranih strojeva i aparata ne zanima u kontekstu njihovog vijeka trajanja, već njihove vrijednosti tijekom trajanja osiguranja i naknada štete, a s time i odluke o osiguranju ili neosiguranju. Kod strojeva i aparata su prisutne u velikom opsegu dijelomične štete, međutim situacija se komplicira s godinama starosti stroja i trenutku kada visina djelomične štete prelazi sadašnju ili stvarnu vrijednost stroja. Tada naknada ne može biti prema računu popravka, već u visini stvarne ili sadašnje vrijednosti stroja odnosno šteta se tretira, kao totalna.

Prilog 9. Izračun stvarne vrijednosti strojeva kroz godine eksploatacije

Izračun stvarne vrijednosti

Nova zamijenska vrijednost

Stvarna vrijednost

Dodatna vrijednost

NaknadaTroškovi popravka

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Godine

Vrij

edno

st (0

%)

Izvor: Swiss Re Gore navedeni grafički prikaz zorno nam prikazuje kretanje sadašnje vrijednosti stroja kroz eksploatacioni vijek. Praksa pokazuje da i nakon isteka tehničkog i ekonomskog vijeka neki strojevi funkcioniraju i dalje kao potpuno amortizirani. U toj situaciji procjenjuje se da je sadašnja vrijednost strojeva cca 30 % nabavne vrijednosti. Ne treba zaboraviti niti ulaganja u strojeve tijekom razdoblja eksploatacije što povećava sadašnju

148

vrijednost strojeva. To je još jedan razlog da se ovim poslovima ugovaranja osiguranja pristupa ispunjavanjem ponude za osiguranje.

Prilog 10. Naknada u slučaju djelomične štete

Naknada u slu čaju djelomi čne štete

Nova zamijenska vrijednost

Stvarna vrijednost

NaknadaTroškovi popravka

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Godine

Vrij

edno

st (0

%)

Izvor:Swiss Re Prilog 11. Naknada u slučaju totalne štete

149

Naknada u slu čaju totalne štete

Nova zamijenska vrijednost

Stvarna vrijednost

Naknada

Troškovi popravka

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

Godine

Vrij

edno

st (

0%)

Izvor. Swiss Re Naknada u situaciji totalne štete ukoliko osiguranje nije ugovoreno na novu vrijednost uvijek će biti u visini sadašnje vrijednosti stroja umanjeno za vrijednost ostataka. Konkretne primjere naknade štete ovisno od ugovorenog načina osiguranja možete vidjeti u poglavlju naknada štete. Zašto novozamjenjska vrijednost istog stroja tijekom vremena raste? Novi strojevi uvijek dolaze s određenim poboljšanjima u funkcioniranju, a i cijena ljudskog sata rada raste pa s time i vrijednost novoproizvedenog stroja.

Problemi vezani uz vrijednost osiguranih strojeva i aparata i donošenja odluke o osiguranju (underwriting).

Zbog velike učestalosti šteta u primjeni su uvijek odbitne franšize najčešće

limitirane minimalnim i maksimalnim iznosom, a mogu se ugovoriti i veće odbitne franšize. Uz odgovarajući doplatak osiguranjem su obuhvaćene i odbitne franšize. U svakom slučaju, risk menadžer ima dovoljno elemenata za uspješno upravljanje ovim rizikom od podataka o učestalosti šteta, visini istih, troškova održavanja, utjecaja na proizvodnju, troškova administriranja s štetama i elemenata za ugovaranje osiguranja. O ključnim strojevima i aparatima, velike vrijednosti o čijem funkcioniranju ovisi proizvodnja i ostvarivanje dohotka tvrtke ne bi smjelo biti diskusije po pitanju osiguranja neovisno o starosti postrojenja. U tvrtkama gdje postoji raznolikost postrojenja treba razlikovati grupe postrojenja, troškove administriranja i razmišljati o ugovaranju odbitne franšize. Kod svakog ugovaranja osiguranja rizika loma strojeva najviše se pregovara o naknadi štete, ukupnim iznosima štete, administriranju i dokazivanju uzroka štete. Ne treba očekivati da će osiguratelji samo tako prihvatiti troškove rizika loma strojeva, gdje su štete visoko predvidive, a da istom ne uvjetuju i ugovaranje ostalih osiguranja.

150

Prilog 12: U pitnik za osiguranje loma strojeva

UPITNIK I PONUDA ZA OSIGURANJE STROJEVA OD LOMA 1.Ponuditelj Ime: Adresa: Tel.Broj---------------------------------- Fax:----------------------------------- 2.Lokacija osigurane imovine ( radovi, adresa , itd.)

3.Objekat, vrsta osigurane imovine (stroja)

4. Sati rada 1 smjena dnevno 2 smjene dnevno 3 smjene dnevno

od -------------- do ------------ od -------------- do ------------ od -------------- do -------------

5. Strojevi koji rade bez prekida

6.Postrojenja koja rade sezonski (navesti detalje) (kao skladišna postrojenja, tvrornice šečera itd.)

od--------------- do -------------- od -------------- do -------------- od -------------- do --------------

151

7. Da li je navedena imovina ikad bila osigurana od rizika loma

Da Ne

Ako da, u kojoj osiguravajučoj tvrtki i zašto je prekinuto ili otkazano osiguranje?

8.Da li osigurani stroj pretrpio bilo kakvu štetu u posljednje 3 godine?

Da Ne

Ako da, kada i u kojem iznosu?

9.Da li su strojevi ili stroj osigurani od požara?

Da Ne

Ako da, u kojoj osig. tvrtki?

10.Da li su osigurani predmeti osiguranja pretrpjeli požarnu štetu?

Da Ne

Ako da uslijed kojeg uzroka?

11.Da li su osigurani strojevi ili instalacije pod garancijom proizvođača?

Da Ne

Ako jesu navedi koji i kada istiće garancija.

12. Da li postoje strojevi koji se neće osigurati?

Da Ne

Ako da navedite koje i zašto se ne osiguravaju?

13.Da li postoje uz osigurane strojeve neke posebne opasnosti ili neki drugi razlozi koji mogu dovesti do štete’

Da Ne

Navedite detalje!

152

14. Da li postoji potreba za dodatnim pokrićima? Da Ne Ako da navedite u točkama 15 i 16

15.Pokriće za kotlove od eksplozije iako su osigurani po riziku požara:

16. Pokriće za štete na temeljima postrojenja:

Predmet osiguranja

Opis strojeva Svota osiguranja

Predemet osiguranja

Vrste temelja

Svota osiguranja

17. Da li postoji potreba za osiguranjem dodatnih troškova na bazi I rizika Da Ne Ako postoji utvrdite iznose u slijedećim stupcima

18. Extra troškovi za prekovremeni i noćni rad ili rad praznikom ………………………….. na bazi I rizika za period trajanja police

19.Za extra troškove brze isporuke i prijevoza …………………………… na bazi I rizika za period trajanja police

20.Extra troškovi za zračni prijevoz ………………………. na bazi I rizika za period trajanja police

19. Specijalne odredbe I klauzule koje će se primjenjivati na ugovor o osiguranju. te dodatna pokrića ili iskljućenja iz osiguranja.

153

20. Ukupna obveza osiguratelja limitirana je iznosima iskazanim u popisu osiguranja. 21.Ponuditelj traži osiguranje za stroje iskazane u popisu osiguranja na ukupnu vrijednost od_______________________ 22. Ovo osiguranje započinje __________________ u 24 sata i istiće _________________ u 24 sata. 23.Ponuditelj (osiguranik) potvrđuje da je u skladu s svojim znanjem i spoznajama odgovorio na sva pitanja iz ovog upitnika za osiguranje u potpunosti, istinito i da su predloženi predmeti osiguranja ispravni i spremni za rad u funkciji za koju su namjenjeni. Osiguratelj zadržava pravo u svakom trenutku ispitati točnost ove izjave osiguranika. Mjesto i datum __________________________ ________________________ _________________ Potpis ovlaštenog predstavnika Potpis ponuđača osiguratelja Prilog: Opći uvjeti za osiguranje Uvjeti za osiguranje strojeva od loma Popis strojeva i aparata te drugih instalacija koje se osiguravaju

Izvor: Swiss Re

154

6.12. OSIGURANJE KUĆANSTVA

Kod osiguranja kućanstva je ključno da se tu radi o isključivom osiguranju stvari kućanstva u stanovima u kojima ljudi stanuju, a ne objektima. Drugo, stvari kučanstva osigurane su kod svih osiguratelja na min. vrijednosti stvari, ovisno od veličine stana i broju soba, ali se te vrijednosti mogu dogovorno i povećati ovisno od standarda opreme stanova. S obzirom da je ovo osiguranje kreirano za veliki broj korisnika razumljiva je i odluka osiguratelja o utvrđivanju min. vrijednosti opreme stanova što predstavlja i maximalnu obvezu osiguratelja u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Min.vrijednosti stvari kućanstva danas se kod Hrvatskih osiguratelja kreću između 70 i 100.000 Kn. U ovom se osiguranju ne primjenjuje proporcija odnosno umanjenje vrijednosti naknade iz osiguranja, ako se u trenutku naknade utvrdi da je vrijednost osiguranih predmeta kučanstva bila veća od svote osiguranja, pa je to svojevrsno osiguranje na prvi rizik . S osigurateljne strane ono predstavlja paket osiguranje ili obuhvat više vrsta osiguranja u jednoj premijskoj stopi s kojom se dobiva zaštita od;

- Rizika požara, udara groma, eksplozije, oluje i nekih drugih opasnosti svojstvenih požarnoj polici osiguranja

- Izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi na stvarima kućanstva - Rizika provalne krađe i obične krađe za određene predmete kućanstva i

limitima naknade svojstvene za svakog osiguratelja posebno. - Rizik loma stakla - Odgovornosti u svojstvu privatne osobe uz limit naknade 25% od

osigurane vrijednosti stvari kućanstva (postoji mogućnost ugovaranja i većeg pokrića)

Iz odgovornosti u svojstvu privatne osobe može se odgovarati prema trećim osobama zbog šteta iz držanja kućnih ljubimaca (ugrizi pasa,), šteta koje naprave ostali članovi kućanstva, držanja bicikla i šteta od bicikla prema trećima, bavljenja sportom ili nekom drugom neprofitnom djelatnošću itd. Dopunski se u osiguranju kučanstva mogu osigurati i razni kućanski aparati (TV, LCD, Plazma, radio, klima uređaj, frižider, el.štednjek, itd.) od kvara uslijed utjecaja električne energije (pregaranja i kratki spojevi). I na njih se primjenjuju odredbe o mininimalnim vrijednostima aparata na koje se osiguravaju. Iako je samo kućanstvo paket rizika za sebe, i kao takvo može se prodavati u nekom drugom paketu s osiguranjem građevinskog objekta ili nekim drugim osiguranjima. Uz pretpostavku da se obično osigurava objekat u kojem stanujemo, jer je neprijeporno veće vrijednosti, nije logično da se ne osiguravaju vrijednosti koje držimo u stanovima, jer one se u nastalom štetnom događaju, recimo požaru, najprije oštete i unište, a njihova vrijednost nije beznačajna. Uz relativno nisku premiju osiguranja postiže se zaštita visokih vrijednosti opreme i stvari u stanovima.

6.13. PAKETI RIZIKA Hrvatska osigurateljna praksa, koja je doista bogata, sve više prihvaća i razne

pakete osiguranja ili rizika slijedeći na neki način osiguranje kućanstva kao prvi paket

155

rizika i opasnosti objedinjen na jednom mjestu i jednoj polici osiguranja. Na taj način, na tržištu možemo kupiti, obiteljski paket, paket male privrede, paket rizika, poslovni paket, dom +, kuća +, itd. U osnovi su oni spoj više osiguranja na jednom mjestu i jednoj polici u cilju zadovoljenja potreba klijenata i pojednostavljivanja poslova osiguranja. Koncept paketa može se vezati uz osiguranje obiteljske kuće (osiguranje objekta + osiguranje stvari kućanstva), može biti kreiran na osnovi svih potreba jednog osiguranika (kuča, stvari kučanstva, nezgoda, kasko, plovilo itd,), ili potreba malog obrtnika. Pakete osiguranja ne smije se promatrati samo u kontekstu većih popusta na obuhvat osiguranja, jer vrlo često osiguratelji daju i vrlo velike pogodnosti u uvjetima za osiguranje bilo da osiguravaju u paketu na novu vrijednost ili daju razna preventivna tehnička sredstva, kao poklone čija vrijednost nije mala (alarm uređaj, itd.). Kvalitetu paketa treba gledati i u kontekstu onog što se dobiva kod nastalog štetnog događaja. Efekti prvenstveno idu u korist osiguranika. Objedinjavanje usluge osiguranja, na jednom mjestu, u isto vrijeme i kompletna usluga što se tiče zadovoljavanja potreba kupaca osiguranja. Paketi rizika su spoj raznih vrsta osiguranja za fizičke osobe s unaprijed poznatim veličinama (visina premije, svote osiguranja) kao npr. kućanstvo, požar, krađa za koja ne treba posebna analiza rizika i specijalan prihvat ponude. Obično se ti paketi vežu uz skadencu osiguranja AO na koje se vežu i ostala osiguranja. U osobnim linijama osiguranja nema mogućnosti pregovaranja o visini premije osiguranja, jer su sve premije relativno male i to su veličine date unaprijed. Sveobuhvatno pokriće u jednoj polici osiguranja traže se i u tzv. komercijalnim linijama osiguranja ili osiguranjima velikih klijenata kojima su na raspolaganju all risk pokrića gdje se pregovara kako o uvjetima za osiguranje tako i premiji kombinirajući izbor osiguranih opasnosti, odbitnih franšiza i ukupne obveze osiguratelja nastankom osiguranog slučaja (više o tome u nastavku). Mogućnost pregovaranja kod ugovaranja osiguranja velikih rizika u prvi je plan istaknula risk management koji osiguraniku omogučuje uvid u njegovu izloženost štetama.

6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA (Šomažno osiguranje) Osiguranje uslijed prekida rada zbog nastanka požara i nekih drugih rizika, vezano je uz osnovno osiguranje od požara, može biti ugovoreno i kao posljedica loma strojeva, potresa, a ima zahtjeva za osiguranje troškova prekida rada i zbog prekida rada informacijskog sustava itd. S pozicije risk menadžera gotovo nerazdvojivo osiguranje od rizika požara, jer posljedica nastanka jednog rizika povlači najčešće i onaj drugi, pogotovo u proizvodnji, trgovini, ugostiteljstvu, obrtu. Ako pretpostavimo da je svakom privrednom subjektu bitno da osigura stalan pritjecaj sredstava u situacijama prekida rada onda je ovo osiguranje jedno od bitnih osiguranju koje bi svaki ozbiljan privrednik trebao imati. « Poznavanje komercijalnog osiguranja imovine je apsolutno najbitnije za uspješan risk management»73

U ovom naslovu dobivate odgovor na slijedeća pitanja

73 George E.Reida,Principles of risk management and insuranceAddison – Wesley Longman, Massachusetts, USA 1997, p.218.

156

- kako se ugovara osiguranje šomaža?

- kako definiramo svotu osiguranja? - kako utvrditi garancijski period? - što je bruto dobit u osigurateljnom smislu? - kako odrediti osigurljive i neosigurljive troškove poslovanja? - kako pristupiti izvidu procjeni i likvidaciji št ete?

Vjerojatno će nas ovaj naslov i zaključak poznatog američog profesora Reide na najbolji mogući način uvesti u područje osiguranja financijskih gubitaka koji su najteži oblik gubitaka za pojedini gospodarski subjekt i osnovni zadatak svakog risk managementa je da poduzme sve mjere kako ne bi došlo do ostvarenja takvih događaja. Do financijskih gubitaka dolazi iz mnogo uzroka, najčešće krivih poslovnih odluka, međutim do njih može doći i ostvarenjem različitih opasnosti kojima je tvrtka izložena zbog rizika požara, loma strojeva, potresa itd., koji mogu uzrokovati zastoj u proizvodnji ili prodaji, potpuni prekid poslovanja na duže vremensko razdoblje. Stajanje proizvodnje ili prodaje dovodi do gubitka prihoda. Razuman managment tvrtke koji želi da ostvaruje dobit i u situacijama kada se ostvari ovakav rizik svoje će interese zaštititi osiguranjem. Osim dobiti ovim se osiguranjem daje pokriće i za fiksne troškove poslovanja ili drugim riječima, za sve one troškove koje tvrtka trpi za vrijeme stajanja odnosno prekida poslovanja uzrokovanih jednom od osiguranih opasnosti (požar, lom strojeva, potres, itd).

U području razmatranja ovog osiguranja uvriježeno je stanovište među osigurateljima da je to osiguranje s mnogo problema, vrlo kompleksno s ezoteričnim aspektima obračuna i da se na taj način samo ograničen broj ljudi može upustiti u raspravu na tu temu. To apsolutno nije tako.

Najznačajnija činjenica u osiguranju šomaža je pitanje - kako se odvija poslovanje u nekoj tvrtki? A odgovor na to pitanje je – Kupovanjem i prodajom roba ili usluga. Ako dođe do prekida prodaje nastat će gubitak dobiti koji će nadoknaditi polica osiguranja.Računovodstvo je vještina i struka koja je poželjna, i vjerojatno vrlo bitna u određenim uvjetima kako bi se procijenila financijska situacija nakon nastanka štetnog događaja na imovini osiguranika, ali nije vještina koja je bitna za razumijevanje osigurateljnog aspekta.74 U nastavku ćemo razmatrati probleme ugovaranja osiguranja prekida rada zbog nastanka požara i njemu priključnih opasnosti .

6.15.1. Ugovaranje osiguranja šomaža

Poznato je da se sva osiguranja ugovaraju na temelju izviješća za ugovaranje osiguranja (underwriting report). U osiguranju šomaža svi faktori koji su bili istaknuti u preuzimanju ostalih osiguranja moraju biti objedinjeni u jedno izviješće. U osiguranju materijalne imovine velikih komercijalnih rizika preuzimači rizika ili brokeri pripremaju plan i izvještaj o materijalnoj imovini kao što je na primjer zgrade, postrojenja, pogoni, zalihe. Radi se o čistom prepisivanju vrijednosti te imovine i prenošenju podataka na 74 R.M.Walmsley, Business interraption insurance, Law and practice, First edition, Witherby&Co.Ltd. London 1999., p.28,

157

osiguratelje šomaža koji moraju znati o načinu na koji se rizik prekida proizvodnje može eliminirati i na koji su način poslovni procesi povezani. U izviješću o prekidu poslovanja pitanja i odgovori se proširuju na izviješće o čistoj financijskoj šteti te se dobiva kompletna slika o obavljanju pojedinog posla. Tamo gdje imovinski preuzimači rizika svoja izviješća temelje na materijalnim činjenicama preuzimači rizika šomažnog osiguranja svoje ocjene rizika temelje na temelju mišljenja; s te točke gledišta može biti više različitih ocjena jednog rizika od različitih ljudi .

Zbog čega se ta sva izviješća rade? Danas je normalna procedura da ugovaratelji osiguranja primaju izviješća o nastaloj šteti od procjenitelja šteta kako bi mogli potvrditi kako je rizik u trenutku nastale štete isti, kao onaj kada su ga oni preuzimali u osiguranje. Činjenica je da rezultati upita ili upitnika u vrijeme preuzimanja rizika u osiguranje mogu biti drugačiji nego što to pokazuju materijalne činjenice u trenutku nastanka štete odnosno da osiguranik osiguratelju nije iznio sve okolnosti bitne za ocjenu i procjenu rizika temeljem koje osiguratelj ne bi rizik uzeo u osiguranje (non- disclousure situation). U takvoj se situaciji prema čl. ?Općih uvjeta za osiguranje ugovor o osiguranju smatra ništavnim pa nema ni obveze osiguratelja za naknadom štete. U praksi je moguće da osiguratelji prepoznaju propuste u iskazivanju svih činjenica za preuzimanje rizika u osiguranje, ali oni radije potvrđuju policu, nego je proglašavaju ništavnom. Ukoliko se osigurateljima čini da je polica ništavna zbog navedenih okolnosti, a što je moguće potvrditi i na sudu oni će je potvrditi nevažećom za cijelo vrijeme trajanja osiguranja. Jedno od najtežih odgovora u izviješću za ugovaranje prekida poslovanja je procjena najveće štete koja može pogoditi pojedinu tvrtku. U svakom slučaju, činjenica je da maksimalna šteta koja može pogoditi pojedini trgovačko društvo totalna šteta ili potpuni prestanak poslovanja u cijelom razdoblju osiguranja što drugim riječima znači iskorištenje pune svote osiguranja.

Izviješće za ugovaranje osiguranja prekida poslovanja najviše se radi zbog interesa ugovaratelja osiguranja u cilju da se rizik razmotri sa svih aspekata i kao takav preda u osiguranje.Okvir tog izviješća i detalji koji moraju u njemu biti razmotreni, sumirano, imao bi u sebi:

Ime osiguranika Opis djelatnosti Popis mjesta gdje se poslovanje odvija Korištene sirovine u procesu proizvodnje Ostali predmeti korišteni u proizvodnji Porijeklo sirovina i ostalih predmeta Detaljan popis postrojenja Dobavljači energije i ostalih roba Zaposlenici Kupci Zalihe u upotrebi Opis informacijskog sustava Detaljan opis posebno osjetljivih dijelova procesa proizvodnje ili poslovanja.

Ono što je posebno važno za osiguranje prekida poslovanja su planovi pojedinog

trgovačkog društva za izvanredne okolnosti odnosno planovi revitalizacije poslovanja ili proizvodnje nakon katastrofe koja je taj prekid uzrokovala.

158

Cilj pokrića koje se ovim osiguranjem daje je zaštita dobiti iz poslova koji se osiguravaju, kako bi vlasnici, dioničari bili u mogućnosti ostvariti kakav takav dohodak75 iako je proizvodnja ili trgovina smanjena. S obzirom da postoji pravilo u sastavljanju police osiguranja, od vitalne je važnosti da komponente tog pravila budu točno shvaćene i pravilno istaknute u polici osiguranja kako bi kreiranje police rezultiralo i adekvatnim plaćanjem naknade štete u skladu s očekivanjima osiguranika. Pitanja na koja se zbog toga mora odgovoriti su:

• Koje se sve informacije moraju uključiti u ugovor o osiguranju? • Kako se pregovara o ugovoru o osiguranju? • Kako se kalkulira naknada štete? Informacije potrebne za ugovaranje osiguranja šomaža

Da bi ugovor bio usklađen sa zakonom potrebno je:

- da postojati kvalificiran prihvat ponude - ponuda se mora razmotriti - u pregovaranju o ugovoru ne smije biti prevare Ugovor o osiguranju ugovara se istim principima kao svaki ugovor i s te strane on

se ne razlikuje od ostalih ugovora. Postoje međutim način na koji se pregovara kada se ugovara osiguranje šomaža i to ugovaranje podliježe slijedećem pravilu.Uobičajeno i osnovno pravilo u procesu pregovaranja osiguranja je »Let the buyer beware» što znači da sve stranke u pregovaranju o budućem ugovoru o osiguranju šomaža moraju tražiti odgovore na pitanja kako bi mogle utvrditi informacije koje trebaju u cilju sklapanja ugovora. Odgovori na postavljena pitanja moraju biti istinita, jer ako to ne bi bilo tako došlo bi do prevare i oštećena strana bi mogla smatrati ugovor nevažećim odnosno, to bi značilo da ugovor nije nikad niti postojao. Ukupne informacije koje osiguranik i ugovaratelj osiguranja moraju razmijeniti prilikom sklapanja ugovora vrlo se često nazivaju « materijalne činjenice».

U praksi ponuđač za osiguranje (osiguranik) je stranka koja je upoznata s svim činjenicama koje bi potencijalni osiguratelj želio znati. Svi koji se bave osiguranjem prekida poslovanja uključujući i osiguranike, koje najčešće predstavljaju financijski direktori ili referenti osiguranja, zajedno s brokerom, a na nivou prijave štete i procjeniteljem šteta, trebali bi biti svjesni zakonske implikacije ugovaranja osiguranja u « krajnje dobroj vjeri».76Ovo se pravilo primjenjuje na obje strane ugovora o osiguranju. U današnje vrijeme kada se informacije brzo razmjenjuju i kada su dostupne svima, osiguratelji će se smatrati da imaju širi raspon znanja o trgovini i proizvodnji, geografskom lokacijama i političkim rizicima nego prije. Zbog toga, postoji stalna opasnost da osiguratelji uzmu u osiguranje rizike za koje nisu dovoljno razmotrili okolnosti koje su trebali znati prema opće dostupnim informacijama kao kompetentni profesionalci.

75 Tok novca ili robe koji dotječe pojedincu, skupini pojedinaca, tvrtci ili gospodarstvu tijekom određenog vremena. Potječe od prodaje roba ili usluga ili od vlasništva proizvodnih faktora ( nadnica, kamatnjaka, profita, rente) ili je dar odnosno plaćanje kod kojeg nema protučinidbe, - Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod « Miroslav Krleža», Masmedia, Zagreb, 1995, p.143 76 R.L.Carter, Reinsurance , forth edition, Guy Carpenter &Company, London 2000, p.562.

159

6.15.2. Svota osiguranja, bruto dobit, garancijski period

U cilju definiranja svote osiguranja potrebno je utvrditi definiciju bruto dobiti koja

bi u polici osiguranja šomaža trebala biti osigurana. Osim bruto dobiti tu se kao predmet pojavljuju i određeni troškovi za osiguranje (fiksni troškovi poslovanja). Bruto dobit se navodi u polici osiguranja, ali je njegova definicija potrebna prvenstveno zbog osiguranika i njegove odluke o troškovima koje će osigurati. Sama definiciju bruto dobiti u polici osiguranja zbog toga se ne smatra previše krutom. Kategorija troškova koji se osiguravaju i pridruženi podaci koji se koriste u utvrđivanju bruto dobiti su jednostavno uzeti iz osiguranikovih računovodstvenih podataka, međutim vrlo je bitno da se iz toga da sagledati koliko oni mogu varirati tijekom trajanja osiguranja.

Bruto dobit

Cilj osiguranja od prekida rada je da osigura, ako dođe do gubitaka u ukupnom prihodu osiguranika zbog fizičkog oštećenja materijalnih dobara dovoljno sredstava koji će pokriti fiksne troškove i razliku u novcu jednaku neto dobiti koja se očekivala da nije bilo prekida rada odnosno materijalne štete.U normalnom poslovanju i računovodstvenim terminima bruto dobit možemo promatrati kao; «bruto dobit za određeni period predstavlja iznos za koji, ukupni prihod poslovanja u proteklom razdoblju, prelazi ukupne troškove proizvodnje prodanih artikala«.77 Osim bruto dobiti osiguranici moraju namiriti i različite troškove koje imaju u odvijanju poslovanja. U kontekstu ove definicije proizlazi pitanje kako definirati ili utvrditi ukupne troškove proizvodnje. To se čini pregledom troškova poslovanja koji se direktno i argumentirano mogu alocirati. U skladu s mnogim računovodstvenim standardima ti troškovi mogu biti točno locirani i efekt toga definira bruto dobit. Obračun troškova proizvodnje Zalihe prethodnog Obračunskog perioda 1.000 Prodaja 500.000 Zalihe 150.000 Plaće 120.000 Energija 10.000 Trošak tvornice 30.000 Bruto dobit 190.000 Preostale zalihe 1.000 ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ 501.000 501.000 ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ Izvor: R.M. Walmsley p. 194.

77 R.M.Walmsley, Business interraption insurance, Law and practice, First edition, Witherby&Co.Ltd. London 1999., p.193,

160

Gore navedeni primjer pokazuje izračun godišnje dobiti u proizvođačkoj tvrtci, međutim bruto dobit u polici osiguranja je drugačija i ona je definirana za potrebe police osiguranja i niti jednu drugu svrhu što ćemo vidjeti u nastavku i zašto.

Bruto dobit može biti definirana i kao «novac dostatan u poslovanju da se plate fiksni troškovi i isplati dobit vlasnicima nakon podmirenja varijabilnih troškova».78 U ovoj definiciji treba razmotriti što se smatra varijabilnim troškovima, a to su troškovi koji variraju u direktnoj vezi s nivoom rasta ili pada ukupnog prihoda (prodaje). U trgovačkom poslovanju jasno je da postoji trenutačni trošak kupovine i preprodaje robe bez da je učinjen trošak rada. Tako, imamo situaciju da, ukoliko roba nije prodana (u slučaju štete odnosno stajanja) nije potrebnu učiniti trošak kupovine nove robe zbog prodaje. Obrnuto, što je više robe prodano, više se robe mora nabaviti i ako postoji opća tendencija povećanja prodaje mnogo se više roba mora kupiti. Zbog toga se kupovina robe smatra varijabilnim troškom poslovanja u trgovini, a na isti način se promatraju i troškovi nabave sirovine u proizvodnji.

Što je s definicijom bruto dobiti u polici osiguranja šomaža?

Prema uvjetima Croatia osiguranja d.d.79 pod pojmom dobiti podrazumijeva se samo ona dobit koja se ostvaruje obavljanjem registrirane gospodarstvene djelatnosti kao i prihoda vezanih za tu djelatnost. Ne smatra se dobiti onaj dio dobiti koji se mimo toga ostvaruje, kao na primjer poslovanjem u prometu novčanim sredstvima, prihodima od kamata, poslovanjem u inozemstvu, i sl. Stvarni podatak za osiguranje dobiti dobivamo iz knjigovodstvenih evidencija osiguranika odnosno računa dobiti i gubitka na način da od ukupnih poslovnih prihoda odbijemo ukupne rashode te dolazimo do iznosa dobiti prije oporezivanja. Ne smijemo zaboraviti da poslovne prihode čine i financijski prihodi, te ostali financijski prihodi od kojih neki nisu obuhvaćeni policom osiguranja. Bruto dobit je iznos, za koji svota ukupnog prihoda, zaliha iz proteklog obračunskog razdoblja i radova u tijeku prelazi svotu zaliha u upotrebi, radova u tijeku i neosiguranih troškova rada. Postavlja se pitanje što su to neosigurani troškovi rada? Iz gore navedene definicije varijabilnih troškova proizlazi da se neosigurani troškovi rada promatraju kao varijabilni i to su troškovi ra da prvenstveno povezani s rastom ili padom prodaje proizvoda. Iz jednostavnog obračuna troškova u prethodnom primjeru postoji raspon troškova u neposrednoj vezi s održavanjem proizvodnje, popravaka i obnove postrojenja, koji se u raznim diskusijama računovođa opisuju kao režijski troškovi. Oni bi se trebali uključiti u obračun kao knjiženje prihoda i pridruženih troškova vezano za period kada su nastali.To je zbog toga što se smatra da su ti troškovi više proizvodnog karaktera nego administrativni troškovi itd., a odluka je računovođa da ih se proknjiži u kalkulaciji troškova proizvodnje. Oni ne variraju ovisno od visine prodaje i u stvari predstavljaju fiksne troškove. Zbog toga će biti vidljivo da se druga definicija bruto dobiti slaže s definicijom varijabilnih troškova iz police osiguranja koji su izuzeti iz vrijednosti prodaje što daje razliku iz koje se plaćaju fiksni troškovi, a ostatak predstavlja neto dobit. U ovom primjeru samo se zalihe smatraju direktnim varijabilnim 78 R. M Walmsley Op.cit. p.195. 79Croatia osiguranje d.d. Uvjeti za osiguranje od prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti. 1999 čl.1

161

troškom.Veoma dobar primjer vrlo ozbiljnih problema do kojih dolazi u osiguranju šomaža su izviješća koja pripremaju računovođe i revizori o bruto dobiti koji se šalju osigurateljima kako bi iskalkulirali odgovarajuću premiju osiguranja. Gotovo je sigurno da će ta izviješća biti korištena za reviziju svota osiguranja za budući period osiguranja. Uobičajeno je da potvrde o bruto dobiti koje utvrđuju računovođe nemaju veze s bruto dobiti koje oni definiraju za potrebe osiguranja zbog razlika u definiciji izraza bruto dobiti za potrebe računovodstva odnosno definicije bruto dobiti u polici osiguranja. To ne predstavlja samo problem za osiguranike koji vjeruju da su pronašli odgovarajuće pokriće za nadolazeći period poslovanja.

Moguće je da da će zbog toga doći do podosiguranja odnosno naknada za nastali prekid mogla bi biti znatno snižena od stvarnog iznosa gubitka dobiti. Definicije ukupnog prihoda u uvjetima za osiguranje nema, jer i koncept naknade štete nije baziran na praćenju ukupnog prihoda, ali u inozemnim uvjetima za osiguranje pod tim se pojmom podrazumijeva novac plativ ili onaj koji će biti plaćen osiguraniku za prodanu robu ili učinjene usluge tijekom obavljanja registrirane djelatnosti. Do problema dolazi u situacijama kada osiguranici pripremaju obračune svoga poslovanja u skladu s zakonskim odnosno poreznim obvezama i koji su pripremljeni u skladu s novcem koji su oni stvarno i naplatili za izvršene poslove. Ako su temelj za obračun i ugovaranje šomaža takvi, rezultat svega toga može biti da je i iznos bruto dobiti koja se osigurava puno niži od stvarno ostvarenog iznosa odnosno osiguranik se nalazi u situaciji podosiguranja.

Stvarni cilj osiguranja od prekida rada kao što smo već istaknuli je zaštita neto dobiti tako da vlasnik može nastaviti primati dohodak unatoč tome što je došlo do prekida proizvodnje odnosno prodaje. Kako bi se osiguralo da vlasnik unatoč prekidu poslovanja ostvaruje neto dobit potrebno je osigurati i sve fiksne troškove s kojima se vlasnik suočava za vrijeme trajanja prekida rada.

Iako su se tijekom godina razvile različite forme osiguranja gubitka dobiti glavni je cilj bio osiguranje bruto dobiti. Glavni je problem bio što se smatra pod pojmom bruto dobiti u smislu osiguranja i kroz mnogo se godina pod tim podrazumijevala neto dobit plus ono što se smatralo fiksnim troškovima s napomenom da nije bilo definicije što je fiksni trošak. Poteškoće su nastale s tumačenjem što se traži da pojedini trošak bude fiksan i kao takav naveden u polici osiguranja. Princip koji je sada prihvaćen je da se uzme ukupan prihod osiguranika i od njega se oduzmu određene kategorije troškova. Kao što je već i naznačeno prije, jedan od troškova koji bi trebali biti oduzeti su varijabilni troškovi. To su prvenstveno troškovi koji variraju ovisno od veličine prodaje odnosno ukupnog prihoda. Isto se tako može potvrditi da u normalnom poslovanju nijedan od troškova poslovanja ne varira u apsolutnoj vezi s prodajom. Na primjer, ako se prodaja povećava značajnije, tada se kupovina sirovina ili predmeta za ponovnu prodaju povećava, ali unatoč tome u poslovanju se očekuju pregovori o smanjenju cijena sirovina i drugih artikala zbog povećana nabave. Obrnuto, smanjenje nabave sirovina dovodi do povećanja jedinične cijene nabavljene robe. Ovo kasnije dovodi do diskusije o dodatnim troškovima koji se moraju razmotriti u sekcije police osiguranja poznate kao « povećanje cijene rada». Može se također utvrditi da će tijekom vremena svi troškovi poslovanja varirati.

Koncept po kojemu neki troškovi variraju u direktno j vezi s prodajom je fundamentalni princip na kojemu se bazira osiguranje šomaža. Na ovoj je osnovi moguće zaključiti da, ako postoji pad u prodaji, neki će se troškovi smanjiti odnosno neće

162

se desiti i zbog toga ih neće biti potrebno osigurati. Ako se troškovi poslovanja ne smanjuju proporcionalno s nivoom prodaje smatra se da su to fiksni troškovi koji se moraju osigurati jer tvrtka mora imati na raspolaganju novac da to nadoknadi.

Jedna od veoma uobičajenih pogrešaka u postupku odlučivanja koje radne troškove proglasiti kao osigurljive proizlazi iz odredbe da ukoliko ne postoji prodaja, poslovanje stoji, samim time nema ni određenih troškova koji se ne moraju osigurati. To je pogrešna logika razmišljanja. Situacija je naravno takva da ukoliko naglo dođe do prekida poslovanja neće biti niti troškova, ali je stvarnost takva da svaki prekid poslovanja koji postaje odštetni zahtjev sadrži troškove koji ostaju i nastaju unatoč prekidu poslovanja. Zbog toga ih i zovemo fiksnim troškovima. Prihvatljiviji je pristup ovom problemu koji razmatra pitanje «troškova koji ne moraju biti predmet osiguranja?» radije nego pristup »koji se troškovi moraju osigurati?» Odgovor na pitanja koji troškovi ne moraju biti osigurani rezultirat će u svakom slučaju manjom listom odgovora. Zaključak je da što je manja lista neosiguranih troškova poslovanja to će bolje biti pokriće. Mala lista neosiguranih radnih troškova ostavlja veliku listu osiguranih troškova.

6.15.3. Analiza troškova kao predmeta osiguranja

U cilju određivanja koje troškove osigurati ili ne potrebno je razmotriti reviziju knjiga poslovanja veoma pažljivo. Ako postoji bilo kakva sumnja u varijabilnost pojedinog troška on mora biti naznačen kao neosigurljiv.

Račun prodaje te račun dobiti i gubitka

Prodaja( sales) $ 1.238.700 Cijena prodane robe Radovi u tijeku te zalihe iz prethodnog perioda 75.180 Materijal 324.800 Plaće 192.825 Obvezna Osiguranja 19.025 Održavanje postrojenja 15.128 Gorivo i struja 40.840 Amortizacija tvornice i postrojenja 15.000 Zalihe i radovi u tijeku koji se prenose u iduće obračunsko razdoblje (68.100) 615.830 ¯¯¯¯¯¯¯¯ ̄¯¯¯¯¯¯¯¯ BRUTO DOBIT 623.845 ̄̄ ¯¯¯¯¯¯¯ Troškovi

163

Plaća direktora 125.000 Doprinos za mirovinski fond 35.000 Transport i pakiranje 68.190 Plaće administracije 82.080 Osiguranje 8.100 Mirovinsko osiguranje 8.000 Telefon 3.806 PTT Usluge 3.582 Uredski troškovi 5.125 Najam uredske opreme 3.500 Putni troškovi 28.138 Ostali trgovački troškovi 600 Naknade revizorima 5.500 Računovodstvo 4.900 Troškovi marketinga 25.945 Zakonske pristojbe 300 Popusti 12.564 Najam 30.000 Vodne i ostale naknade 28.650 Osiguranje 15.280 Struja i grijanje 5.110 Održavanje 8.760 Financijski troškovi Bankovne kamate 35.000 Ostali bankovni troškovi 5.500 Amortizacija: Objekata i opreme 35.000 Motornih vozila 16.000 Dobit na raspolaganju iz stalnih sredstava: Motorna vozila (1.500 ) 485.426 ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ NETO DOBIT 138.419 ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯

Bruto dobit u ovom računu je iznos koji je izvučen iz ukupnog iznosa prodaje odnosno ukupnog prihoda i predstavlja prihod tvrtke iz bilance prihoda i rashoda. Način na koji se pojedini troškovi promatraju u obračunima stvar je za diskusiju između revizora i direktora tvrtke. Činjenica je da ćemo varijabilne troškove, odnosno one troškove koje smatramo neosigurljivima pronači u trgovačkim ili proizvodnim bilancama i potrebno ih je posebno razmotriti svakog pojedinačno. Neki autori smatraju da bi neosigurljive troškove rada trebalo isto tako posebno iskazati u polici osiguranja zbog toga što

164

čine dio definicije pojma bruto dobiti koja je predmet osiguranja. Gore navedene troškove iz bilance dobiti i gubitka analizirat ćemo u kontekstu osiguranja prekida rada. Da ne bi bilo zabune naša osigurateljna praksa pokazuje da se kao predmet osiguranja uvijek iskazuje dobit prije oporezivanja odnosno gore iskazana neto dobit i fiksni troškovi poslovanja.

U osigurateljom smislu mi se ne susrećemo s pojmom ukupne prodaje u pojedinoj tvrtki (sales) već s pojmom ukupnog prihoda koji se definira kao « ukupan novac koji je plaćen osiguraniku ili će biti plaćen za prodanu robu ili izvršene usluge tijekom poslovanja osigurane djelatnosti. Može se desiti da tvrtka ostvaruje dohodak iz raspolaganja fiksnih sredstvima (motorna vozila) koja nisu predmet osigurane djelatnosti, sukladno ugovorenim uvjetima za osiguranje prekida poslovanja, jer to nije osnovna djelatnost osiguranika. Gore navedeni primjer nam pokazuje da osnovna djelatnost tvrtke nije kupnja i prodaja vozila već neka druga koja je i predmet osiguranja prekida poslovanja te će temeljem toga i prihodi ostvareni tom djelatnošću biti isključeni iz osiguranja.

Zalihe iz prethodnog obračunskog perioda

One su jednostavno dio kalkulacije bruto dobiti i to je podatak koji se pokazuje u

obračunu za prethodno obračunsko razdoblje na bazi osiguranikovih uobičajenih obračunskih metoda.

Osiguranje

Osigurava se kao dio fiksnih troškova i najčešće se promatra u kontekstu osobnih primanja osiguranika.

Troškovi održavanja objekata i opreme

Osnovno pitanje kod ovog troška koje se postavlja je; da li je potrebno osigurati ovaj trošak? (ili da li će se on smanjiti u odnosu na promjene u ukupnom prihodu?). Održavanje kao trošak potreban je u svakoj trgovačkoj i proizvodno tvrtki, a s obzirom na nepredvidivost štetnih događaja oni mogu biti i veći bez obzira što tvrtka ne radi. U svakom slučaju navedeni trošak kod preuzimanja rizika treba razmotriti u razgovoru s potencijalnim osiguranikom.

Amortizacija objekata i opreme

Amortizacija nema veze s ostvarenjem ukupnog prihoda (pad ili rast), jer ostaje kao trošak bez obzira da li tvrtka radi ili ne. Ovaj je trošak određen Zakonom o trgovačkim društvima80. Jasno je da je amortizacija fiksni trošak i nikad ne smije biti označena kao neosigurljiv trošak rada.

80 NN BR. 111/93, čl.430.251,252

165

Gorivo i energija

Vrlo je vjerojatno da postoji vrlo uska veza između upotrebe goriva, energije i proizvodnje odnosno ukupnog prihoda. U nekim tvrtkama voda može recimo biti vrlo važan trošak kao dio poslovnog procesa. U takvim prilikama može se argumentirati da se ti troškovi ne osiguraju jer se smanjuju s smanjenjem proizvodnje, međutim činjenica je da takvi troškovi nisu direktno varijabilni. Gorivo i struja su općenito specijalni slučaj koji definitivno spada između pojma neosigurljivih troškova rada i fiksnih troškova. Smatra se da su to polu varijabilni troškovi, a osiguravaju se u dijelu iznosa koji je fiksan. Plaće direktora

Direktorske plaće mogu, ali i ne moraju varirati ovisno od nivoa ostvarenog ukupnog prihoda, ali mogu imati dodatna plaćanja ili bonuse ovisno od rezultata poslovanja ili nivoa prodaje. Unatoč tome nema nikakve direktne veze plaće direktora s ostvarenjem ukupnog prihoda i ovaj dio troškova mora se promatrati kao osigurljivi troškovi prekida poslovanja.

Doprinosi za mirovinsko osiguranje

Uvijek se osiguravaju kao fiksni troškovi, jer se izdvajanja vrše neovisno od toga da li tvrtka posluje ili ne.

Transportni troškovi i troškovi pakiranja

U obračunu dobiti i gubitka ne vidi se točno što je uključeno u ove troškove. To mogu biti troškovi vlastitih kamiona, tegljača i osiguranikovi troškovi kupljenih materija za pakiranje i pripremanje njegovih proizvoda za prodaju.To mogu biti i troškovi za kupovinu vanjskih transportnih pomagala. Ponavlja se ponovo isto osnovno pitanje da li bi se ti troškovi promijenili ako se promijeni ukupan prihod .Smatra se da se transportni troškovi vezani za kupovinu sirovina smanjuju ukoliko dođe do smanjenja u ukupnom prihodu odnosno prekidu proizvodnje jer će se i novac plaćen za kupovinu zaliha smanjiti. Jednostavno rečeno, ali to uvijek ne mora biti tako. Tako recimo imamo situaciju da je zbog štete na objektu i opremi tvornice osiguranik može kupiti jedino zamjensku sirovinu u veoma malim količinama što će zahtijevati učestalu nabavu malih količina nego jednu veliku nabavu. S te strane gledišta ispravno je da se i unutarnji i vanjski transportni troškovi tretiraju kao troškovi koje bi trebalo osigurati. Slični argumenti mogu se izvesti i kod transportnih troškova za isporuku robe. U situaciji ograničenih mogućnosti, nakon nastanka štetnog događaja, koji je pokriven osiguranjem prekida rada, osiguranik može zaključiti da je bolje u cilju obnavljanja pritjecaja prihoda na stare veličine u što kraćem periodu isporučivati manje količine kupcima nego u potpunosti prekinuti veze. To može dovesti do situacije da se transportni troškovi za vrijeme stajanja uopće ne smanje. Sve u svemu zbog svega iznesenog transportne troškove treba vrlo pažljivo razmotriti kao one troškove koji se ipak mogu osigurati. Poseban je problem dodatnih transportnih troškova koji se mogu desiti za vrijeme trajanja

166

prekida rada što se regulira posebnim klauzulama u polici osiguranja, a slična razmišljanja odnose se i na troškove pakiranja i prepakiranja. Plaće, osiguranje, izdvajanja za mirovinsko osiguranje

O ovim troškovima ne treba posebno govoriti jer se za sve tri vrste troška i za vrijeme stajanja mora osigurati plaćanje. Telefon; poštanski troškovi; najam uredske opreme

Vrlo je teško predvidjeti u kojim okolnostima troškovi telefona, pošte ili najma opreme mogu biti povezani s ostvarenjem ukupnog prihoda. S osigurateljnog aspekta oni su uvijek fiksni troškovi. Troškovi vozila i putni troškovi

Pitanje je što ti troškovi predstavljaju unutar konta gdje se promatraju. To mogu biti troškovi osobnih vozila direktora i ostalog prodajnog osoblja sa troškovima ostalih prijevoznih sredstava (zrakoplova i željeznice) ili mogu biti samo troškovi prijevoza prodajnog osoblja. S vremena na vrijeme postoji tumaćenje da ukoliko nema proizvoda za prodaju zbog stajanja proizvodnje prodajne snage ne bi trebale raditi ove troškove. U stvarnosti će prodajne snage će iskoristiti nastalo vrijeme stajanja kako bi održale dobre odnose sa svim klijentima i osigurale buduću prodaju. Zbog toga se smatra da nema smanjenja tih troškova ukoliko dođe do prekida rada. Ipak sve ovisi od strukture tih troškova i prirode posla osiguranika. Troškovi marketinga i provizije kao printanje prospekata, mogu ukljućivati troškove animiranja kupaca ili dobavljača. U svakom slučaju to nije trošak vezan uz ukupan prihod pa je kao takav osigurljiv. Isto se misli i na provizije koje se povezuju s nagrađivanjem zaposlenika koji isto tako tebaju biti osigurljivi. Gore razmotreni troškovi tiču se obračuna dobiti i gubitka iz našeg primjera na početku. Principi koji su kroz njih razmotreni primjenjuju se na svaku tvrtku ili posao bez obzira da li se radi o prodavaonici ili glavnim multinacionalnim kompanijama i očigledno da postoji samo nekoliko troškova koji su u direktnoj vezi s ukupnim prihodom odnosno padaju u kategoriju troškova koji se ne mogu osigurati. Postoje ipak još neki drugi aspekti troškova i dohotka koji se moraju razmotriti u kontekstu utvrđivanja informacija iz kojih će biti moguće utvrditi iznos bruto dobiti koji se osigurava. Financijski obračuni (periodični obračuni ili završni obračuni) tek su financijski pokazatelji proteklog razdoblja poslovanja pojedine tvrtke i jednostavno daju podatke i kategorije koje se moraju razmotriti u utvrđivanju budućih pozicija za osiguranje. U svakom je slučaju još potrebno razmotriti puno drugih informacija kako bi se utvrdili iznosi za svote osiguranja u polici osiguranja šomaža koje se moraju povećati ili smanjiti na temelju kretanja iz proteklog razdoblja. Pogreške u ovom dijelu vrlo često osiguranika dovode u poziciju podosiguranja. Zbog svega vrlo je pametno ograničiti troškove koji se smatraju neosigurljivima odnosno dobro razmotriti polu - varijabilne troškove kao struja, voda, plin, itd., koji su uvijek u određenom postotku fiksni. Iako to može voditi u

167

lagano nadosiguranje u odnosu na neke troškove činjenica je da što je manje neosiguranih troškova to će se više slagati naknada iz osiguranja sa stvarno pretrpljenim gubitkom.

6.15.4. Utvrđivanje svote osiguranja

Pitanje koje se u ovom dijelu postavlja je; „kako na bazi dobivenih informacija utvrditi svotu osiguranja u polici?“ Jedan od faktora koji se u tom procesu mora uzeti u obzir je vremenski period za koji se pretpostavlja da bi mogao trajati prekid rada. To se odnosi na stavku u polici osiguranja koja govori o «garancijskom periodu». Garancijski period ne bi se smio promatrati kao stavka koju bira osiguranik na bazi svojih financijskih mogućnosti već bi to trebao biti rezultat procjene i ocjene rizika prekida poslovanja i u tom slučaju ga možemo zvati « maksimalni garancijski period ». No u ovom momentu mi ne razmatramo svotu osiguranja s aspekta trajanja prekida već računovodstvene i financijske pokazatelje koji se ne odnose na period trajanja osiguranja već podatke iz proteklog obračunskog razdoblja. Ovo je vrlo važna točka jer ono što se želi osigurati po polici osiguranja šomaža su buduća dobit i budući troškovi poslovanja. Nalazimo se u situaciji da su svi podaci za osiguranje «out of date» zastarjeli, pa i onda kada su producirani na zadnji dan obračuna. Razlog za to je da, obračuni jednostavno pokazuju ukupnost troškova koji su se već dogodili u proteklom obračunskom periodu i zabilježeni prema vrsti nastanka. Dobiveni podatci iz računovodstva zadnjeg dana proteklog obračunskog razdoblja imat će malo zajedničkog sa stvarnim budućim nivoom aktivnosti i profitabilnosti tvrtke.

Primjer

Razmotrimo situaciju u kojoj trgovina koja samo kupuje i prodaje cipele. Kada se cipele nabavljaju potrebno je donijeti odluku po kojoj će se te iste cipele prodati, a trgovac donosi odluku da je stopa bruto dobiti na nabavnu cijenu 100% što je odgovarajuća cijena u tom trenutku i lokaciji prodaje. Na taj način par cipela nabavljen po cijeni od 30$ biti će prodan za 60$. Tijekom financijskog obračunskog razdoblja vjerojatno je da će doći do promjene cijene cipela koja će dovesti do promjene prodajne cijene. Mnogi faktori mogu utjecati na na prodajnu cijenu kao, do kada kupci mogu prihvaćati iskazanu cijenu cipela, jer iste ili slične mogu kupiti kod konkurencije. Konkurencija radi pritisak na moguću prodajnu cijenu cipela. Moguća je i takva situacija da se nabavna cijena cipela poveća na 35$, a da trgovac ne može podignuti svoju prodajnu cijenu. Naprotiv, vrlo je vjerojatno da će trgovac originalnu cijenu morati smanjiti na 55$ što će rezultirati dramatičnim smanjenjem stope bruto dobiti. Iz gore spomenutih situacija možemo zaključiti da se krajem godine došlo do slijedeće situacije: 1 Kvartal 1000 pari cipela nabavljeno po cijeni od 30$ 30.000$ 1000 pari cipela prodano po cijeni od 60 $ 60.000$ 2 Kvartal 1000 pari cipela nabavljeno po cijeni od 35$ 35.000$ 1000 pari cipela prodano po cijeni od 60$ 60.000$

168

3 Kvartal 1000 pari cipela nabavljeno po cijeni od 35$ 35.000$ 1000 pari cipela prodano po cijeni od 55$ 55.000$ 4 Kvartal 1000 pari cipela nabavljeno po cijeni od 32$ 32.000$ 1000 pari cipela prodano po cijeni od 50$ 50.000$ Ignorirajući pitanje zaliha na početku i na završetku obračunskog razdoblja koje znatno utječu na bruto dobit trgovaca obračun dobiti bi izgledao ovako:

Ukupan prihod ( prodaja) 225.000$ - Nabavna vrijednost cipela 132.000$ Bruto dobit 93.000$

Prosječna stopa bruto dobiti iz gore navedenih podataka je 93/225=41,33%. U

prvom je kvartalu iznosila 50% kao što je bilo planirano, ali je u zadnjem kvartalu ona iznosila 36%. Ovaj posljednji postotak je u biti najvažniji jer se temeljem njega rade projekcije bruto dobiti u nadolazećem periodu osiguranja u obliku financijskog dokumenta koji predstavlja najbolje razumne procjene managementa o mogućnostima tvrtke u nadolazećem periodu.

Nažalost mi imamo situaciju da se kod obnove osiguranja šomaža postojeće svote osiguranja jednostavno povećaju za određeni postotak rasta dobiti bez razmatranja načina ili situacija u kojemu će se postojeći troškovi promijeniti ili se mogu promijeniti u nadolazećem periodu.

Dobro je ovdje napomenuti da se prilikom razgovora o obnovi osiguranja bez izuzetka razmotre svi neosigurani radni troškovi (varijabilni troškovi). Radi se o tome ukoliko postoje konta koja su označena kao neosigurljivi trošak, a da se samo ime konta promijeni, što može odvesti u velike probleme u smislu dileme da li su svi troškovi osigurani.

6.15.5. Utvrđivanje maksimalnog garancijskog perioda

Drugi značajan element u razmatranja iznosa koji treba biti utvrđen kao svota osiguranja po polici osiguranja je maksimalni garancijski period. To je vrlo često u običnom razgovoru poistovjećeno s pojmom perioda naknađivanja štete što je neispravno. To je element u pokriću koje se daje policom osiguranja, a koji mora biti vrlo pažljivo razmotren. U polici osiguranja period garancije je definiran kao period u kojemu posao može stajati, ali ne smije prelaziti zadani maksimalni garancijski period. Maksimalni garancijski period utvrđen u polici osiguranja najčešće određuje osiguranik. Koncept perioda u kojemu posao može stajati je najvažniji u razmatranju «maksimalnog garancijskog perioda». To mora biti utvrđeno na pretpostavci da postoji mogućnost totalne štete na materijalnoj imovini odnosno najgori mogući scenario. Zaključak koji može biti dan na bazi izviješća o riziku prekida rada da unatoč totalnom uništenju objekata, oprema, strojeva i zaliha, zamjenska oprema i sirovine mogu biti vrlo brzo zamijenjene. Dakle vrijeme potrebno za zamjenu uništene materijalne imovine je bitno u utvrđivanju maskimalnog garancijskog perioda. Relativno brzo u ovom

169

kontekstu smatra se vrijeme od 12 mjeseci. Pojedini poslovi traže dulje periode vremena da bi ponovo započeli s proizvodnjom, kao brodogradilišta, proizvodnja velikih turbina i transformatora, brodova i sl. Postoji i niz vanjskih faktora nad kojima osiguranik nema kontrolu, a koji mogu prolongirati period stajanja pogona, kao razni zahtjevi lokalnih vlasti, dozvole za planiranje itd. Slično, do poteškoća dolazi kod zamjena pojedinih strojeva i aparata jer situacija može zahtjevati od osiguranika da instalira sofisticiranije strojeve što je potrebno raspoznati kod preuzimanja rizika. To može biti poželjno s točke gledišta osiguranika i ako to uzrokuje kašnjenje u instaliranju strojeva nije pokriveno osiguranjem. Moguće su i obrnute situacije da se sofisticiraniji strojevi mogu brže nabaviti nego zamjenski što opet izaziva pitanje proširenja troškova pokrivenih osiguranjem .Još je jedno pitanje važno u razmatranju maksimalnog garancijskog perioda, a to su zaposlenici odnosno vrijeme u kojemu mogu nastaviti s poslom.

Najsposobniji radnici u slučaju ozbiljnijih šteta mogu potražiti posao bilo gdje drugdje, radije nego da čekaju u neizvijesnosti i nervozi da li će nešto propustiti ukoliko ostanu u istoj tvrtki. Važno je spomenuti da radna snaga bude povjerljiva odnosno da za cijelo vrijeme stajanja primaju plaće i bonuse, jer će se s njihovim odlaskom period stajanja produljiti. S obzirom da je praksa pokazala da kratki garancijski periodi nisu baš sretno rješenje sugerira se ugovaranje dužih garancijskih perioda.

S obzirom da se maksimalni garancijski period vrlo često fiksira na period od 12 mjeseci dolazi do konfuzije u smislu što se smatra maksimalnim garancijskim periodom, a što periodom osiguranja. Period osiguranja je period za vrijeme kojeg je polica osiguranja na snazi i ako se šteta desi u tom periodu polica proizvodi svoj učinak. Tipična polica osiguranja primjenjuje se na period osiguranja od 12 mjeseci, ali ima i polica koje daju pokriće za 2,3,ili 4 godine osiguranja. Period pokrića vrlo se često proširuje daleko dulje od samog kraja važenja police osiguranja. Bitno je da se u takvim policama s višegodišnjim trajanjem obuhvate svote osiguranja za svaku godinu osiguranja iako premijske stope ne moraju biti proporcionalne trajanju osiguranja.

6.15.6. Podosiguranje

Podosiguranje se primjenjuje na iznos plativ kao naknada štete ukoliko je svota osiguranja manja od iznosa koji se trebao osigurati.Ukoliko je maksimalni garancijski period kratak i stajanje poslova se nastavlja nakon isteka vremenskog pokrića, pokriće se ograničava samo na ugovoreno vrijeme stajanja.

6.15.7. Postupak s štetama (claims procedure)

Ukoliko dođe do štete na materijalnoj imovini osiguranika koja neposredno utječe na tijek poslovanja odnosno zastoja uslijed kojega dolazi do gubitka dobiti osiguranik mora obavijestiti osiguratelja o nastalom događaju što je moguće prije odnosno zadanih rokova prijave danih u uvjetima za osiguranje.Osiguranik mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi smanjio potencijalni gubitak koji tek mora biti razmotren u skladu s uvjetima za osiguranje.Osiguratelj ima pravo kontrole i samostalnog poduzimanja mjera koje će smanjiti ukupnu štetu bez obzira da li bi to osiguranik učinio sam ili ne bi. Način na koji šteta mora biti prezentirana osiguratelju je taj u kojemu osiguranik dostavlja sve razumne dokaze o šteti; knjigovodstvene podatke, jamstva, primke itd. što mora biti

170

učinjeno na njegov teret bez obzira što će to kasnije ući u obračun štete. Ukoliko je šteta prijavljena na taj način osiguranik može postaviti zahtjev za mogućim plaćanjem akontacije, a sama kalkulacija iznosa koji će se platiti u danim okolnostima može biti vrlo teška. Nakon prijave štete prvo pitanje koje se mora razjasniti je u kontekstu potvrde da su osigurani posao i materijalna imovina navedeni u popisu osiguranja te da se ostvarila osigurana opasnost iz police osiguranja. Ovaj posljednji uvjet da se ostvarila osigurana opasnost može biti posebno složen jer se može desiti da se osiguratelji prekida proizvodnje ne slože s nalazima osiguratelja materijalne imovine. To se prvenstveno odnosi na reosiguratelje koji traže neovisne potvrde određenih aspekata štete ne direktno vezanih za osigurane opasnosti koje pokrivaju štetni događaj koliko na cijeli koncept povrede pravila ugovaranja osiguranja u « dobroj vjeri». S te strane vrlo je bitno da se svi poslovi osiguranja ugovaraju putem ponude za osiguranje. Jednom kada su te činjenice utvrđene i kada je vidljiva približna šteta diskusija može biti usmjerena na različite aspekte same štete. Ta diskusija mora biti prvenstveno usmjerena na mjere koje će se poduzeti da se realizacija ukupnog prihoda ostvari u okviru planiranih veličina ili se njegovo smanjenje svede u što prihvatljivije veličine kako bi se što prije pokrili osigurani troškovi i dobit. Ukupan prihod je osnovno mjerilo ili mjera poslovne aktivnosti jer se iz njega pokrivaju svi troškovi poslovanja te ostvaruje dobit. Ukupan prihod je definiran u polici osiguranja kao iznos novca plaćen osiguraniku za prodanu robu ili izvršene usluge u obavljanju poslovanja. Pokriće dano policom osiguranja obično je definirano u specifikaciji i formula koja se primjenjuje u kalkulaciji štete pod pretpostavkom da su osigurani i dobit i svi fiksni troškovi je slijedeća:

- osiguranje po predmetu br.1 (dobit) je limitirana na gubitak bruto dobiti zbog;

a) smanjenja ukupnog prihoda b) povećanih troškova rada i iznos plativ kao naknada po ovoj polici će biti:

- u pogledu smanjenja ukupnog prihoda; svota koja se dobije upotrebom stope bruto dobiti na iznos za koji će ukupan prihod biti smanjen kao posljedica štetnog događaja. Ovaj koncept podvlači činjenicu da se iz ukupnog prihoda podmiruju fiksni

troškovi i neto dobit nakon što se varijabilni troškovi odbiju iz pokazatelja ukupnog prihoda. Ključni koncept u primjeni klauzule a) kao dijela formule za naknadu štete je standardni ukupan prihod koji je u specifikaciji polici definiran: «Standardni ukupni prihod: To je ukupni prihod za vr ijeme od 12 mjeseci neposredno prije nastanka štetnog događaja koji odgovara ukupnom prihodu za period u kojem se nadoknađuje šteta i u kojem će biti napravljeno usklađivanje ukupnog prihoda u skladu s trendovima u poslovanju i ostalim okolnostima koje bi imale utjecaj na poslovanje da se štetni događaj nije ni dogodio tako da bi na taj način dobiveni podaci o ukupnom prihodu predstavljali osnovicu za obračun štete u periodu nakon nastanka štetnog događaja ili za vrijeme stajanja»81.

81 R.M.Walmsley,Bussiness Interuption Insurance, Low and Practice first edition,Witherby & CO.Ltd.London, 1999, p.297.

171

Jednostavna ilustracija Zaliha 100 Prodaja 10.000 Troškovi nabave 6000 Bruto dobit 4000 Zalihe 100 ¬¬¬¬ ¬¬¬¬ 10.100 10100 Stopa bruto dobiti je 40%( 4000/10000). Ako ukupan prihod odnosno prodaja padne na 6000£ i ako nabava padne u direktnoj vezi s prodajom tada će obračun izgledati: Zalihe 100 Prodaja 6000 Nabava 3600 Bruto dobit 2400 Zalihe 100 ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ 6100 6100 ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ ¯

Nedostaje 1600 £ u anticipiranoj bruto dobiti, a ako postoji polica osiguranja rezultirat će plaćanjem gubitka, a kalkulacija je: Stopa bruto dobiti od 40% × razlika u ukupnom prihodu od 4000£ =1600£ Nažalost u praksi postoji vrlo malo takvih jednostavnih matematičkih primjera koji bi rezultirali plaćanjem štete kao ovdje. Naglim prekidom poslovanja određenih troškova nema, ali ostaje ogromna masa fiksnih i polufiksnih troškova koji se za vrijeme stajanja moraju osigurati. U svakom slučaju neosigurljivi troškovi odnosno varijabilni troškovi su brojčano manji i lakše ih je evidentirati.

Procjenu trajanja prekida rada odnosno određivanje garancijskog perioda ne bi se smjelo prepuštati odluci osiguranika niti bi trebala biti predmet pregovaranja već stručne procjene bazirane na izviješća za ugovaranje osiguranja, procjene PML-ova i drugih okolnosti relevantnih za ocjenu i procjenu rizika. Koliko god tvrtke bile razli čite one na isti način utvr đuju svoju dobit iz poslovanja jedino je struktura pojedinih troškova različita onoliko koliko je razli čito i samo poslovanje. U današnje vrijeme kada dioničari i vlasnici traže od svojih menadžera da ostvare dobit iz poslovanja koje su im dali na upravljanje oni u svakom slučaju i te kako vrlo veliku brigu vode o ovom segmentu osiguranja koje im garantira ostvarenje dobiti i pokriće troškova poslovanja u izvanrednim situacijama, kao što je prekid poslovanja uzrokovan osiguranim opasnostima.

6.15.8. Upravljanje rizikom prekida poslovanja i osiguranje (Risk management and bussiness interruption insurance)

Vječita je dilema osiguranika; da li se osigurati ili ne? da li osigurati sve ili samo

ono što se mora?da li ću dobiti natrag sredstva uložena u osiguranje?pa zar i prekid rada moram osigurati?što ja dobivam u konačnici od svega toga?.

172

To su samo neka od pitanja koja muče osiguranike, vrlo često povezana s platežnom mogučnošću, nesolventnošću, kalkulacijama, svijesti o potrebi osiguranja koju ponekad nisu u mogućnosti realizirati ili je jednostavno ne žele realizirati zbog nepoznavanja procesa izloženosti rizicima. Pojedinačno ima čak i dovoljno Zakonskih odredbi koje direktore i menadžere tvrtki upučuju na njihovu obvezu vođenja poslova s pažnjom dobrog gospodarstvenika te čuvanja vrijednosti kojima upravljaju. Direktori i upravljačke strukture u javnim tvrtkama imaju još izraženiju obvezu prema tvrtki koja ih zapošljava. Ako oni propuste obavljati svoje poslove na način i pažnjom dobrog privrednika mogu se nači zakonski odgovorni prema tvrtki ukoliko ih ona tuži za posljedice njihovog činjenja odnosno nečinjena.Isto tako, iako direktori imaju malo direktne odgovornosti prema dioničarima, dioničari se mogu osjetiti oštečenima i započeti potraživanja od njih. U inozemstvu su zakonodavne komisije izdale preporuku prema kojoj individualni dioničari mogu tužiti pojedine menađere i direktno, rađe nego uvjeravati “tvrtku”da ona poduzme odgovarajuće mjere zbog kršenja ugovornih obveza menadžera ili zbog njegove nepažnje da zaštiti interese dioničara. Hrvatski Zakon o trgovačkim društvima82 propisuje obveze i dužnosti direktora u čl.430 i čl.251, 252, ali siromašna sudska praksa i nedovršeni proces tranzicije ostavljaju prostora za neka buduća vremena u kojima će vlasnici i dioničari znati kako se osigurati od lošeg poslovanja upravljačkih struktura.Zbog svega toga upravljačke strukture tvrtki (D&O) trebale bi imati strategiju fizičke zaštite imovine koja im je data na upravljanje i zaštitu kapaciteta prihodovanja iz poslovanja u izvanrednim situacijama, kao što je prekid poslovanja zbog nastale materijalne štete. Postoji isto tako i drugi važan aspekt poslovanja koji mora biti pažljivo razmotren; a toje bruto dobit iz poslovanja do kojeg se dolazi upotrebom materijalne imovine. Dioničari su u svakom slučaju najviše zainteresirani za zaradom i profitom(dobit) tvrtke koju posjeduju. Oni žele da budu sigurni u kontinuiranu zaradu i dividendu, pa čak i ako tvrtka bude pogođena i katastrofalnim događajem.U osnovi moderne menađerske metode, zaštitu imovine i prihoda postižu s određenom formom risk management plana koji će vjerojatno uključivati i osiguranje. “Risk mangement” je postao popularna fraza, i danas je to ozbiljna profesionalna disciplina, ali samo upravljanje rizikom je oduvijek bio standardni aspekt poslovnog managementa.

Mogući uzroci štete mogu uključivati:

Namjerno izazvane štete požara, oluja, poplavu, smrzavanje, grom, eksploziju, uništenje zgrade i strojeva, zagađenje, ulegnuće, polucije, istjecanje tekučine i kemikalija, štrajk, prekid rada javne opskrbe, kao telefonije i energenata, nedostatak ključnih ljudi, avion, kidnapiranje i ucjena, zakonska odgovornost, gubitak ključnih kupaca, gubitak dobavljača roba, ostale namjerne štete, lom strojeva, istjecanje vode iz sprinkler sistema, politička previranja, nedostatci na proizvodima, itd. Iznos štete iz ovih uzroka ovisit će naravno od visine međuovisnosti posla i uzroka kojoj je određena tvrtka ili njezin posao izložen, odnosno od visine nekontroliranog dijela poslovanja od strane vlasnika; načina i vremena u kojima alternativne lokacije, oprema i zalihe mogu biti stavljene u funkciju, da li sistem pohranjivanja podataka i kompjutorski sistem

82 NN BR. 111/93, čl.430.251,252

173

mogu biti stavljeni u funkciju . Svi ovi aspekti i činjenice imaju direktan utjecaj na eventualni plan za rješavanje takve situacije.

Identifikacija

U cilju identifikacije oblika u kojemu će ovi potencijalni uzroci šteta i gubitka neposredno utjecati na poslovanje korisno je utvrditi pregledni grafikon ili skicu koja bi pokazivala ne samo tijek u kojemu se aktualne trgovačke i proizvodne operacije odvijaju nego i način na koji se poslovne operacije odvijaju i s vanjskim partnerima. Prilog 13.- Poslovne operacije proizvođača u analizi rizika prekida rada Zalihe Energija

Osnovni procesi

Podizvođači Prepakiravanje

Montaža

Završna obrada/bojanje Kontrola kvalitete Pakiranje Izvor: R.M.Walmsley, Business interuption insurance, first edition, Witherby & Co, Ltd. London, 1999. p.2 Nakon kreiranja ovakve skice procesa unutar pojedine proizvodnje trebalo bi razmotriti utjecaj mogučih problema na svakom stupnju proizvodnog procesa.Takav sistematski pregled bi naznačio razna područja moguće štete ili gubitka koji bi ukljućivao:

• Propust dobavljača da opskrbi proizvođača robom • Šteta za vrijeme transporta robe zbog nezgode vozila, krađe itd, • Unutarnjeg transporta u skladištu; manipulacija i skladištenje • Požar i druge štete za vrijeme skladištenja, povrede zaposlenika • Neispravno punjenje i skladištenje • Zagađenje sirovine • Neispravno prepakiranje

174

• Nestanak energije • Kolaps informatičkog sustava • Lom strojeva • Oštećenje zgrada • Oštećenje završene robe u skladištu • Gubitci u transportu

Svaki od ovih mogućih uzroka štete mora biti nadalje razmotren kako bi se puno detaljnije identificiralo koji je to mogući rizik i kako ga se može kontrolirati ili upravljati s njime. Zamišljeni proces može se prikazati i slijedečim grafom. Prilog 14. Struktura analize rizika prekida proizvodnje Da li je rizik identificiran DA NE

Analiza rizika Da li je rizik značajan? DA NE Da li rizik može biti eliminiran? NE DA

Da li može biti smanjen/kontroliran? NE DA Da li je potencijalno katastrofalan? DA NE Izbor radnje za rješenje izloženosti riziku

175

Transfer rizika Zadržavanje rizika Izvor: R.M.Walmsley, Business interuption insurance, first edition, Witherby & Co, Ltd. London, 1999. p.6

U običnoj poslovnoj situaciji i najnovijim rezultatima risk managementa uobičajeno je utvrditi i razmotriti različite opasnosti u detaljima i reorganiziranjem recimo načina transporta roba u prijevozu i manipuliranju u skladištu smanjiti vjerojatnost nastanka štete. To će vjerojatno zahtijevati znatnije ulaganje kapitala u kupnju odgovarajućeg transportnog vozila i instaliranja sofisticirane opreme za manipuliranje robom u skladištu (regalna automatizirana skladišta). Zakonska regulativa po pitanju zdravlja i sigurnosti na poslu ima značajan utjecaj na procese proizvodnje i smanjenje šteta, a primarna je svrha takvog sistema u zaštiti zaposlenika. U tako poboljšanom sistemu prijevoza i samog rada poslodavci će smanjiti i svoju izloženost štetama iz ovog izvora opasnosti. Isto tako, ne treba zanemariti da i osigurtelji kroz niže premije osiguranja bonificiraju osiguranike. Može postojati i mišljenje o pojedinačnim poslovnim procesima da se ne moraju gledati tuđa rješenja tog problema kako bi se upravljalo različitim opasnostima. Nadalje, kad su već donešni planovi za reinvestiranje i reorganizaciju to će dovesti do stvaranja plana za obnovu poroizvodnje u situacijama nastanka velike štete (Disaster recovery plan). Takav plan može u svom zaključku utvrditi da osnovna sredstva tvrtke moraju biti osigurana, ali da zbog velikog broja lokacija na kojima tvrtka radi dio dobiti koji se ostvaruje na svakoj od njih zajedno s mogućim rezervnim proizvodnim lokacijama nije prikladno osigurati dobit zbog prekida rada. Zaključak je da bi bilo koji dio gubitka prihoda bio sadržan unutar općih troškova tvrtke u cjelini.To bi mogla biti razumna odluka, ali ona će činiti dio širih procesa tvrtke šireg raspona mogućnosti koje se moraju razmotriti.Ove različite mogučnosti biti će utvrđene razmatranjem “ Što ako?...” scenarijima. Nakon što je rizik lociran on može biti razmotren i obrađen na tri načina (transfer rizika, zadržavanje rizika, osiguranje) od kojih niti jedan nije exkluzivan, naprotiv mnoge tvrtke primjenjuju kombinaciju ovih triju metoda

Transfer rizika

Uobičajeno je za poslovne ugovore da imaju odredbe u pojedinim člancima koji

reguliraju odgovornosti strana iz ugovora glede uništenja ili oštećenja robe koja se proizvodi ili dostavlja ili odgovornost za bilo koju zakonsku obvezu do koje može doći u proizvodnji, dostavi ili propuštanju dostave ili servisa.Takvi ugovori utvrđuju tko odgovara za izvršenje ugovora, radova na objektima uključujući i sve ostale radove s određenim rokom trajanja te planovima izvođača radova zajedno sa svom zakonskom odgovornošću za vrijeme trajanja radova. Ugovori u svojim različitim formama određuju tko je od strana u ugovoru dužan ugovoriti i osiguranje posla koji je predmet ugovora. Najbolji primjer transfera rizika je ugovor o izvođenju građevinskih radova gdje poslodavac odnosno investitor uvjetuje izvođaču da osigura sve radove u svoje i njegovo ime. Specifična odredba takvog ugovora je i odredba koja traži od izvoditelja radova da se osigura i od eventualnog kašnjenja izvršenja radova. Ova odredba o osiguranju koja se

176

radi u korist poslodavca nije striktno transfer rizika, ali pokazuje da su vjerojatnost kašnjenja prema odredbama ugovora i moguće posljedice razmotrene.U ovom je slučaju zaključak da će poslodavac odnosno investitor izgubiti prihod / rentu, ako radovi nisu gotovi u skladu s dogovorenim rokovima. Isto tako mora biti istaknuto da je za sve ugovore zajedničko da se nastoji isključiti odgovornost za posljedične štete; odnosno mogući gubitak prihoda ili dobiti koja bi proizašla iz fizičkog gubitka ili oštećenja roba ili ostale imovine.Posljedične se štete uvijek promatraju u kontekstu nastanka fizičke štete na imovini.

Osiguranje Samoosiguranje

U kontekstu razmišljanja o svojoj izloženosti riziku gubitka prihoda i mogućnosti transfera tog rizika uvijek se postavlja i pitanje,“Da li mi ipak trebamo osiguranje?” Odgovor je gotovo uvijek,“da, ali vjerojatno ne uvijek.” Osiguranje je za tvrtku način s kojim riješava moguća velika odstupanja u trošku rizika od godine do godine. Tako požar može uzrokovati veoma velike troškove poslovanja u godini nastanka štete, ali ako se uzme u obzir razdoblje od 5 do 10 godina to u stvarnosti i nije tako veliki trošak. Zbog ovakve situacije tvrtka razmatra potencijalna odstupanja na krivulji troškova u promatranom vremenskom razdoblju. Ovisno od rezultata i procjene tvrtka se može odlučiti za samoosiguranje i osnivanje posebnog fonda namjenjenog u te svrhe.Ovo je najteži oblik za rješenje problema izloženosti riziku gubitka prihoda jer mora proći priličan broj godina kako bi se formirao iole značajniji iznos u tom fondu. Kaptiv osiguravajuće tvrtke Ovo je još jedan od modela samoosiguranja koja je kao metoda osiguranja postala vrlo popularna posljednjih godina.Procedura je za trgovačku tvrtku bila da osnuje potpuno novu tvrtku za osiguranje u svom vlasništvu koja je potpuno izdvojena iz poslovnih procesa za koje je tvrtka registrirana. Kaptiv djeluje kao “of shore” tvrtka u inozemstvu zbog poreznih pogodnosti, a novac koji im se transferira za osiguranje je spekulativna premija za rizike koji se transferiraju u kaptiv. U svakom slučaju postoje porezne pogodnosti za ovaj model osiguranja, ali u inozemstvu je prije nekoliko godina kontrolno tijelo koje (Trgovačko viječe) kontrolira poslovanje kaptiv tvrtki zaključilo da su neke kaptiv tvrtke tretirane kao fondovi za samoosiguranje i da su postale samo sredstvo za transfer novaca u inozemstvo bez namjere da to budu osigurateljne poslovne operacije.To je značilo da su neke štete prema kaptivu bile povućene jer nisu bile pokrivene odgovarajućom osigurateljnom dokumentacijom( polica osiguranja). Standardno osiguranje Tvrtke koje traže rješenje problema izloženosti riziku prekida ipak najčešće kupuju osiguranje sa svim raznolikostima u pokriću koji se mogu dobiti. Bitno je napomenuti da se osiguranjem od prekida rada naknađuje osiguranik koji je pretrpio fizičku štetu na imovini s kojom ostvaruje prihode. Naknada iz osiguranja odnosi se na gubitak bruto dobiti i fiksnih troškova definiranoj u polici osiguranja zbog gubitka

177

ukupnog prihoda ili prodaje kao posljedica fizičke štete najčešće od požara, ali gubitci prihoda mogu biti uzrokovani i materijalnim štetama zbog rizika loma, potresa itd. Mala privreda (obrtnici i manje tvrtke)

Svi vlasnici malih tvrtki bez obzira da li su oni samo trgovci ili direktori manje proizvodnje su u stvari risk menadžeri. Oni na dnevnoj bazi identificiraju rizik, procjenjuju njegovu ozbiljnost i odlučuju kako će taj problem riješiti. Oni će svakako iako to neće biti zabilježeno stvoriti neki rezervni plan za izvanredne situacije prekida rada koji će mu omogučiti nastavak poslovanja. Mnogi osiguratelji i brokeri u osiguranju imaju servis risk management konzultanata koji su dostupni i za poslove osiguranja male privrede.Ako oni rade kao servis osiguratelja, i u vlasništvu su osiguratelja oni općenito obavljaju svoju uslugu zasebno od poslova osiguranja, ali njihove preporuke za upravljanje rizikom neće uvijek biti u korist osiguranja kao jedinog rješenja. Unatoč tome za male i srednje poduzetnike oblik kontrole troškova i šteta će sigurno biti u području osiguranja. Petrokemija, rafinerije i ostala industrija

Upravljanje rizikom prekida poslovanja s obzirom na značajne resurse koje imaju gore navede tvrtke je olakšano, jer velike tvrtke raspolažu i odgovarajućim kadrovima kojima neće biti teško identificirati rizik požara, eksplozije ili nezgode u pogonu zbog znanja s kojima raspolažu. S druge strane njihova stručnost im dozvoljava da rade eliminaciju rizika u suradnji s managementom. Na jednom stupnju eleminacije rizika ipak se dolazi do zaključka da nije moguće eleminirati sve rizike i da je procjena mogučih šteta vrlo teška.U kontekstu osiguranja prekida rada u nekim industrijama dolazi do objedinjavanja rizika odnosno suosiguranja, ali ipak je nezaobilazna uloga i pokriće koje se dobiva osiguranjem i reosiguranjem. Servisne djelatnosti

Automatizacija i kompjuterizacija procesa proizvodnje zauzima sve više prostora, a osigurateljna industrija ih raspoznaje kao novi faktor rizika u proizvodnji, a posljedično i prekidu proizvodnje, usluga itd. Slične su se promjene dogodile i u uslužnim i servisnim djelatnostima što u prvom trenutku nije dovoljno istraženo. Zbog toga i zaštita od prekida rada u tim djelatnostima, mora biti pod stalnom revizijom zbog konstantne vjerojatnosti nastanka štete. Moderne uslužne djelatnosti funkcioniraju na bazi kompjutorskih podataka i njihovih baza, informatičkih procesa komunikacijskih sistema koji uključuju internet, mailove, fax-eve i cijela se komunikacija sa kupcima odvija na taj način. Termin “Servisne djelatnosti”uključuje mnoge poslovne aktivnosti, kao što su razne profesije, od advokata, arhitekata, procjenitelja, inžinjera, financijskih savjetnika, marketinga, raznih agencija itd. Mnoge od ovih profesija i trgovina pružaju svoje informacijske usluge “24 sata”, a neke imaju komplesan i širok raspon podataka kao nacrte i planove što njihovo poslovanje čini ovisnim o njima. Plan obnove rada u slučaju nastanka štete od prekida rada

178

Plan obnove ili revitalizacije nakon pretrpljene štete trebao bi identificirati koji su

alternativni objekti, rezervni kalupi, alati itd. , na raspolaganju unutar društva ili mogu biti nabavljeni iz vanjskih izvora. Datumi isporuke za zamjenu postrojenja itd., moraju biti poznati. Rezervni kapaciteti proizvodnje unutar tvrtke moraju biti poznati kako bi se nadomjestila izgubljena prizvodnja. Primjena plana obnove mora biti vrlo brzo izvršena nakon što se dogodio incident. Prosudbe ljudi ovlaštenih za primjenu plana revitalizacije moraju biti podržane od svih unutar tvrtke i svih zainteresiranih Jedan od faktora ukljućenih u osnivanje plana s posebnim osvrtom na alternativne metoda rada može biti da se moraju kupiti novi strojevi koji moraju stajati u rezervi. To svakako može biti vrlo skupo međutim, ako imamo tvornicu čelika koja je ostala bez transformatora biti će nemoguće i dalje proizvoditi čelik. Ovo je specifično područje što bi se moglo opisati kao puna izloženost riziku prekida proizvodnje i traži veoma ozbiljna promišljanja načina na koji se taj problem može riješiti.

Plan revitalizacije zbog svega toga mora sadržavati:

• Imena osoba koja će biti pozvana u takvoj situaciji • Utvrđene procedura za pozivanje • Utvrđene kontrolne i komunikacijske centre • Imenovane osobe s ovlastima za donošenje odluka u specifičnim

područjima djelovanja • Detalje o glavnim kupcima, izvođačima i dobavljačima • Kontrolu štete i spašavanja • Plan ponovnog pokretanja rada ili proizvodnje • Alternativna sredstva

Sve gore navedeno je potrebno, ako je stvarna fizička šteta na sredstvima za rad vrlo ozbiljna i ako će biti potrebno dutrajno razdoblje da se tvrtke dovede u prvobitno stanje ili, ako bude potrebna obnova proizvodnje na drugim lokacijama. I relativno mala fizička šteta može imati značajni utjecaj na područjima koja su fizički čista, ali ne mogu biti korištena zbog nedostatka pristupa. Slijedeći važan uvjet je da se utvrde metode izviještavanja svih zaposlenih, kupaca, dobavljača i lokalne vlasti o implikacijama same štete ukoliko je to velika šteta.To može zahtjevati imenovanje određene osobe za odnose s javnošću.

Izvještaj o prekidu rada (Interruption report) U osiguranju prekida poslovanja svi spomenuti faktori koje smo komentirali u najkraćim crtama, moraju biti stavljeni u izvještaj o prekidu poslovanja. U osiguranju materijalne štete za velike komercijalne rizike procjenitelji osiguratelja ili ponekad od strane glavnih brokera pripremaju plan i izvještaj fizičkih sredstava za obavljanje posla kao zgrade, postrojenja, tvornice i zalihe. Radi se samo o pripremanju informacije osiguratelju prekida poslovanja o vrijednosti sredstava, jer trebaju znati na koji način proizvodni rizik može biti eliminiran ili smanjen i kako su poslovni procesi međusobno povezani. Tamo gdje procjenitelji materijalne štete izvješčuju o onome što stvarno vide, odnosno na bazi materijalnih činjenica procjenitelji prekida poslovanja mnogo su više zabrinuti sa stvarima koje su u određenom smislu stvar mišljenja; može postojati veliki

179

broj suprotnih mišljenja od strane različitih ljudi u istom trgovačkom društvu. Jedan od težih dijelova izviješća je i koja bi to maximalna šteta mogla pogoditi tvrtku. Činjenica je u svakom slučaju u tome da je maximalna šteta koju neka tvrtka može pretrpjeti totalna šteta odnosno gubitak svih prihoda koja u odnosu na osiguratelja predstavlja može značiti ukupnu svotu osiguranja. Ukupan gubitak prihoda za osiguranika ne mora biti i ukupna svota osiguranja za osiguratelja jer on ne osiguravaju sve dijelove ukupnog prihoda , ali u ovom dijelu diskusije to i nije toliko važno. Bitno je i potrebno istaknuti moguću svotu osiguranja odnosno maksimalnu štetu u izvještaju o prekidu poslovanja zbog samog ugovaratelja (osiguranika) kako bi on sam mogao shvatiti svu težinu rizika koji je predviđen za osiguranje. Format i poglavlja izviješća o prekidu poslovanja u svakom bi slučaju trebali sadržavati slijedeće informacije:

• Naziv osiguranika • Opis poslova koje obavlja • Mjesto osiguranja i sredstva s kojima se posao obavlja • Detalje o prodaji proizvoda koji se proizvodi • Korištene sirovine, ostala sredstva korištena u proizvodnji • Izvor sirovina i drugih sredstava za proizvodnju • Detalji o postrojenju • Dobavljači energije i ostalih sredstava • Zaposlenici, kupci • Zalihe u upotrebi • Informatika • Specifična područja u kojima se odvija proizvodnja i gdje je

poslovanje osjetljivo Izviješće je čitajući u mnogim detaljima isto ili veoma slično “Risk managementu”

i “Planu za revitalizaciju poslovanja nakon nezgode”, međutim oni su vrlo važni jer se odnose na stvari koje se moraju rješavati u slučaju prekida i nezgode koje uzrokuju materijalnu štetu osiguranika i koje posljedično vode do štete s osnova prekida rada. Takve štete mogu nastati u mnogim oblicima, a i druge vrste nezgode se mogu dogoditi u poslovanju koje nemaju za posljedicu materijalnu štetu osiguranika, ali mogu za posljedicu imati gubitak prihoda. Osnovni koncept osiguranja prekida poslovanja je da police ukljućuju formulu po kojoj se iznos naknade koji treba biti plativ po polici može izračunati. Pokriće je predviđeno za zaštitu bruto dobiti poslovanja i fiksnih troškova kako bi vlasnici i dioničari mogli ostvarivati određeni prihod bez obzira što se smanjenom prodajom zbog prekida poslovanja smanjuje i prihod. S obzirom na činjenicu da svaka polica ima svoj koncept ili formulu temeljem koje se plaćaju i štete vrlo je važno da osiguranici razumiju u potpunosti dijelove tog koncepta i točno ih ispišu u policu osiguranja ono što se namjerava osigurati. To se posebno odnosi na definiciju bruto dobiti i dobiti što mora biti definirano u polici osiguranja. Ono što je za osiguranika bruto dobit ne mora biti i za osiguratelja Prava iz ugovora o osiguranju trebaju rezultirati plaćanjem očekivanog iznosa štete.

Pitanja koja zbog toga moraju biti postavljenasu: • Koje informacije moraju biti uba čene u policu osiguranja? • Kako se pregovaralo o ugovoru?

180

• Kako se kalkulira iznos koji će se platiti kao naknada za pretrpljenu štetu?

Osiguranje je samo jedna od tehnika za rješenje problema izloženosti, ali za sada ipak najsigurnija i najprimjerenija za situacije u kojima osiguranci nisu u stanju sagledati svu svoju izloženost.Svaka osiguravajuća tvrtka ima svoje cjenike i uvjete za osiguranje temeljem kojih sklapa ugovore o osiguranju međutim ti cjenici su rezultat najčešće velikog broja jedinica izloženih istom riziku i štetovne statistike u određenom vremenskom razdoblju. Činjenica je da rizici postaju sve složeniji odnosno imovina koja je izložena tim rizicima može pretrpjeti izrazito visoke i nepredvidive štete. Štete od prekida rada su samo jedne od njih i one zahtjevaju daleko veću spoznaju o riziku kao uzroku takvih šteta.

181

7 Poglavlje ALL RISKS OSIGURANJA

All risks osiguranja imovine, ARPI Nastanak all risks osiguranja imovine Osiguranje multinacionalnih tvrtki Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje Aktiviranje pokrića Teret dokazivanja štete Isključenja iz osiguranja Struktura all risks police osiguranja Dodatak- Primjer All Risks Property Insurance police(ARPI)

All risks osiguranje elektronike (Comprehensive electronic insurance) Sadržaj pokrića Pokriće materijalne štete(EEI) Pokriće za podatke (DIC) Pokriće za povećane troškove rada( ICOW) Pokriće za software(SIC) Pokriće za prekid poslovanja i gubitak dobiti (EEI/BI/LOP) Područje primjene CEI Analiza izloženosti riziku nastanka štete Struktura šteta Način osiguranja Ugovaranje osiguranja

Risk management osiguranja građevinstva i montaže , CAR,EAR Opseg pokrića standardnih uvjeta za osiguranje građevinstva i montaže Usporedba standardnih i CAR , EAR uvjeta za osiguranje Ugovaranje osiguranja Extended maintenance period Cross liability clause Sekuritizacija,finite risk solution,surety bonds Dodatak: Munih Re Contractor all risk Uvjeti za osiguranje Klauzule u osiguranju CAR-a Dodatak Upitnici za osiguranje

Ključni osigurateljni termini

182

7.1. ALL RISKS OSIGURANJA IMOVINE (ARPI)

“Da li mi trebamo osiguranje? Zašto moramo plaćati promijenljivu premiju svake godine koja nije kreirana na našim potrebama za osiguranjem već se temelji na nekim iracionalnim faktorima koji upravljaju trž ištem osiguranja? “83 U ovom ćete naslovu dobiti odgovore na slijedeća pitanja:

Kako je došlo do nastanka all risks osiguranja? U ćemu se ona razlikuju od standardnih osiguranja? Koje vrste all risks polica postoje na tržištu osiguranja? Tko sve može ugovoriti all risks osiguranje? Da li je ono povoljnije od standardnih osiguranja na tržištu? Isklju čenja iz osiguranja u all risks polici osiguranja. Kakva je struktura all risks police osiguranja i kako se ona kreira? Što je to captiv? Što je to fronting? Od svojih početaka pa do danas industrija osiguranja prolazila je kroz različite

faze, uzlete, stagnacije, ali kao i svi proizvodi koji svoje mjesto imaju na tržištu bitno je bilo što se nudilo i uz koju cijenu. Konkurencija je nemilosrdna, ona ne priznaje kašnjenje, loše proizvode, loše proračunate marketinške pristupe, već kvalitetu, prepoznatljivost, prihvatljivost, cijenu, a što se usluge osiguranja tiče prije svega sigurnost. Osiguranje je stvar povjerenja, sigurnosti i renomea kuće koja ga prodaje. Tržište se više ne zadovoljava klasičnim osigurateljnim proizvodima, kao što su osiguranje od požara, loma, krađe i razbojstva itd. Ono traži nešto novo, sofisticiranije, novi pristup u nuđenju osiguranja, razrađenije proizvode osiguranja prilagođene njihovim potrebama i standardu, analizu rizika. Ukratko traže nove oblike prodaje. Osiguranici više ne traže osiguratelje već oni njih.

All risk osiguranja jedan su od oblika različitog pristupa poslovima osiguranja i dugo su vremena korištena kako bi se prikazala sva raznolikost različitih tipova osiguranja uključujući All risk za osiguranje radova (montaža i građevinstvo ) i All risk uvjeta transportnih osiguranja. U nastavku ćemo se usredotočiti na “ All risk osiguranja imovine “(koje ćemo od sada zvati ARPI84). Cilj nam je prije svega pokušati istražiti i odgovoriti na osnovno pitanje što to novoga nude All risk uvjeti za osiguranje prvenstveno u pogledu osiguranja imovine, koje su prednosti ove vrste osiguranja, a koji su njegovi nedostaci. Isto tako trebali bi dobiti odgovor na pitanje kome takvu vrstu osiguranja možemo prodati i koja su nam sve znanja potrebna da bi obućili kadrove za njihovu realizaciju. Posebna problematika je plasman all risk programa na Hrvatskom tržištu putem brokera ili inozemnih osiguravajućih društava usko vezano uz fronting aranžmane. Ako na trenutak zaboravimo standardnu

83 John Hanson and Christopher Henley, ALL RISK PROPERTY INSURANCE , second edition, LLP Professional Publishing 69-77 Paul Street London EC2A 4LQ Great Britain, 1995, p.2. 84 All risk property insurance – Poseban naziv za osiguranje svih rizika u osiguranju imovine

183

podjelu osiguranja prema vrstama, i skupinama i usredotoćimo se na osiguranike (klijente, kupce osiguranja) vidjet ćemo da ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe nama poznate kao pravne osobe i fizičke osobe, odnosno komercijalne i osobne linije osiguranja. Svaki osiguratelj vrši analizu tržišta, svojih kapaciteta za ugovaranje osiguranja, reosiguranja, konkurencije i svojih mogućnosti na njemu, koje uglavnom ovise od njegovih resursa koji se u industriji osiguranja manifestiraju u raznolikijim i jeftinijim proizvodima koje nudi. Hrvatsko tržište osiguranja u dijelu osiguranja pravnih osoba (komercijalne linije) traži nešto novoga, jer mu je od postojećih proizvoda osiguranja ponuđeno praktički sve, a ono za što je najviše zainteresirano je da aktivno sudjeluje u kreiranju pokri ća i premije (cijene) osiguranja, jer te iste troškove planira u okviru svih troškova poslovanja. U tom smislu možemo govoriti o prvim začecima risk managementa unutar velikih osiguranika. Nije rijetkost na tržištu osiguranja da, veći osiguranici traže jednu policu za osiguranje požara, loma, i nekih drugih rizika, a još češće franšize u osiguranjima u kojima se ne primjenjuju (požar). Isto tako traže istovjetne uvjete i cijene osiguranja za cjelokupnu grupaciju koja se osigurava, bez obzira gdje se ona nalazila, a poneke velike tvrtke traže direktan pristup reosigurateljnom tržištu osiguranja. U nastavku će trebati dati odgovor na pitanja kao; što su to master police, što je to globalni program osiguranje, itd. S druge strane imamo grupu fizičkih osoba ili liniju osobnih osiguranja koja će potencijalno biti najveći izvor nove premije osiguranja. Za ovu će grupu biti od bitne važnosti imati odgovarajuću zastupničku mrežu potpomognuto matičnom kućom, suvremenim kanalima prodaje od interneta, banaka, oglasa itd. Konačno, svaki početak u radu pojedine osiguravajuće tvrtke počinje s radom na osiguranju fizičkih osoba (život, kućanstvo, auto odgovornost), jer ono daje najveću sigurnost u rezultate poslovanja, a ne iziskuje podjelu rizika s drugim osigurateljima ili reosiguranje. Pretpostavljajući da nam je sve jasno što treba učiniti po pitanju osobnih osiguranja koja su na neki način zanemarena, jer traže više napora za realizaciju individualno male premije osiguranja, naša će pažnja u nastavku biti usmjerena na velike gospodarske subjekte ili komercijalne linije osiguranja, gdje je trenutačno najveća konkurencija zbog visokih premija osiguranja, različitosti uvjeta i cjenika pod kojima se ona prodaju.

7.1.1. Kako je došlo do nastanka all risks Uvjeta za osiguranje

Osnovna karakteristika All risk uvjeta je činjenica da osiguranje nije limitirano imenovanim vrstama rizika (opasnosti) od kojih se imovina ili nešto osigurava. Drugim riječima osigurano je sve osim onoga ili onih opasnosti koje su izričito navedene u odredbama o iskljućenju iz pokrića. Ova odredba dala je veliku dozu fleksibilnosti u ugovaranju većih poslova osiguranja u tzv., komercijalnim linijama osiguranja i postalo idealnim sredstvom zaštite gdje je kupac osiguranja dobio snagu pregovaranja o uvjetima, a time i premiji osiguranja. Ironično ili ne, ARPI85 na tržištu osiguranja imovine najvjerojatnije su prvo bili razvijeni u USA, a uzor su imali u uvjetima za osiguranje kućanstva, kao svojevrstnom paketu rizika ili opasnosti sjedinjenih na jednom mjestu u polici. Način na koji se osigurani rizici slažu u osiguranju kućanstva slažu se i u All risk uvjetima za osiguranje imovine, građevinstva ili montaže u tzv.komercijalnim linijama ili

85 All risks property insurance – Osiguranje imovine od svih rizika

184

osiguranjima velikih gospodarskih subjekata, ali na daleko temeljitiji način, nakon detaljnog ispitivanja rizika u svim njegovim dijelovima i izrađenim ekspertizama. Nastanak “ARPI” uvjeta za osiguranje u Europi bilo je prije svega povezano s pojačanom potražnjom multinacionalnih kompanija za proširenim pokrićem. Ovaj tip pokrića je u Europi, a pogotovo u Engleskoj, bio dostupan i prije 1982., ali na netarifnom tržištu osiguranja. Brisanjem razlike između tarifnog i netarifnog tržišta osiguranja All risk uvjeti postali su prihvaćeni od većine osiguravatelja, ali s toliko različitih varijacija da je nemoguće utvrditi jednu standardnu All risk policu osiguranja. Naprotiv mnoge police uopće ne odgovaraju all risk polici za osiguranje iako se tako zovu. Svaka polica osiguranje je u funkciji na svoj specifičan način sa određenim dijelovima, koji su zajednički za sve ARPI police osiguranja.

Osnovni cilj svake osiguravajuće tvrtke uvijek je bio raširiti rizike. To je imalo smisla s obzirom da su osiguravajuće tvrtke same ili preko reosiguratelja povećavale svoje kapacitete nošenja rizika. U posljednjih 20 godina, ipak, tradicionalni kupci takvih osiguranje postajali su sve veći i veći i sofisticiraniji. TIMES–ova lista najvećih kompanija u UK pokazuje brojku od 68 tvrtki s godišnjim prihodom od GBP 3,250 miliona £. Tipično velike multinacionalne kompanije imaju i veći kapital koji je više puta veći od kapitala osiguravajuće tvrtke.86

U svakom slučaju takve kompanije mogu napraviti određene uštede na premiji osiguranja na tzv. mekim tržištima osiguranja, ali one stvarno žele imati predvidljive troškove osiguranje.Upravo zbog toga osiguratelji i brokeri trebali su redefinirati usluge koje pružaju. Koja se “dodatnu vrijednost“ može dobiti iz dogovora “cash for cash“? Poslovno prijateljstvo u kojemu osiguratelj aktivno kontrolira imovinu, daje savjete o načinima zaštite iste imovine i u kojemu osiguratelj aktivno asistira u obradi osiguranikovom shemom zadržavanja dijela rizika ima smisla, a povratno osiguranik dobiva razumijevanje rizika kojeg osigurava. Ono što je još značajnije, osiguratelj postaje blizak osiguraniku i postaju jedan drugome oslonac. U nastavku ćemo vidjeti da je osnovno u sklapanju ugovora o osiguranju princip “maksimalno dobre vjere”. Ipak, ovaj je koncept je baziran na pretpostavci da osiguranik zna sve o osiguranju, a da osiguratelj ne zna ništa. U stvarnosti to je obrnuto. Sigurno je da velike kompanije gledajući unaprijed, o osigurateljima svoje imovine, očekuju više za premiju koju plaćaju. One mogu očekivati da je osiguravatelj sposoban za prihvat velikih rizika na svoj teret tzv. “net line” 87 kako bi se izbjegli povećani troškovi osiguranja zbog predaje rizika u reosiguranje. Slijedeće što takve tvrtke očekuju od svog osiguratelja je da mu daju ocjenu i snimku rizika u smislu smanjenja troškova osiguranja, bilo zadržavanjem ili nošenjem rizika same tvrtke ili plaćanjem premije. Ova ekspertiza se radi u vidu tehničkog savjeta, savjeta po pitanju prijave šteta ili čisto financijski savjet. U ovom je poslu ključno da se osiguraniku da nešto u smislu osigurateljne i reosigurateljne usluge koju on sam ne može ostvariti. Transfer rizika ili podjela rizika više nisu dovoljne aktivnosti koje zadovoljavaju takvog osiguranika.

86 Cf.Ibidem ,p.8 87 C. Bennet, Dictionary of Insurance, Longman group UK Limited, 1992., p.227. – USA termin ,a odnosi se na dio rizika koji osiguravatelji zadržavaju za sebe . Šira definicija pod imenom “net line underwriter “ podrazumijeva prihvaćanje određenih poslova osiguranje s namjerom da se cediraju reosiguratelju u cijelosti . Ugovaratelj djeluje kao fronting kompanija ili agent.

185

Što se dešava na hrvatskom tržištu osiguranja? All risk programi, bilo za osiguranje montaže ili građevinstva, prisutni su i u Hrvatskoj kroz fakultativne ugovore o reosiguranju ili su prisutni u praksi, kao uvjeti najvećih reosiguratelja Munich RE-a ili Swiss Re-a koji su općenito, najprihvatljiviji i najbolji prema saznanjima osiguratelja i osiguranika. All risk osiguranja imovine kao programi domaćih osiguravajućih tvrtki do sada se nisu pojavljivali na tržištu osiguranja, ali su prisutni all risk programi inozemnih osiguravajućih i reosiguravajučih tvrtki putem frontinga . Non admited insurer 88 koristi se frontingom kao načinom plasiranja svojih programa osiguranja na tržištima na kojima fizički nije prisutan. O čemu se u stvari radi? Svaka osiguravajuća tvrtka koja namjerava obavljati svoje poslovanje u određenoj državi mora zadovoljiti uvjete koje za to iziskuje zakonodavstvo te države. Drugim riječima, podružnice inozemnog društva za osiguranje i posredovanje u osiguranju moraju imati autorizaciju ili dozvolu za rad nadzornog tijela. Prije toga moraju zadovoljiti sve uvjete predviđene Zakonom o osiguranju. Pojedinačni all risk programi najčešće na naše tržište dolaze putem inozemnih posrednika u osiguranju registriranih u Hrvatskoj. Sklapanje ugovora o osiguranju s posrednikom ili osigurateljem koji je propustio uskladiti svoje poslovanje sa Zakonom može uzrokovati vrlo ozbiljne probleme za obje strane u ugovoru o osiguranjun ili reosiguranju, jer takav ugovor o osiguranju postaje ilegalan i nema pravosnažnosti, ne samo za osiguratelja, već i prevarenog osiguranika. Fronting aranžmani, kao tehnika za obavljanje poslova osiguranja osiguratelja na tržištima gdje ti osiguratelji nemaju registriranu tvrtku (non admited insurer) samo je vješt način izvlačenja premije osiguranja iz zemlje, gdje se osiguranje ugovara i ako ti poslovi nisu zakonom regulirani može doći do prilične štete u nacionalnim gospodastvima tih zemalja bez obzira što se papirnato sve vodi, kao da je taj osiguratelj ugovorio i policirao premiju osiguranja, a u stvari se radi o odljevu premije osiguranja u inozemstvo. Prema novom Zakonu o osiguranju89 društvo za osiguranje u Hrvatskoj mora reosiguranjem pokriti samo onaj dio preuzetih osiguranih rizika koji prema tablicama maksimalnog pokrića prelaze vlastite udjele ili vlastite pridržaje u kompenziranju rizika . Isto tako u čl. 130 ZO-a društvo za osiguranje mora za svaku poslovnu godinu prihvatiti program reosiguranja u kojem će biti vidljivi vlastiti udjeli prema pojedinačnim vrstama osiguranja. Drugim riječima, fronting poslovi, iako se izrijekom u ZO ne spominju, odnosno 100% - tno cediranje rizika inozemnom osiguratelju uz beznačajnu proviziju su limitirani samo na iznose rizika koji prelaze vlastite pridržaje osiguratelja.

Poslovanje osiguravajućih i reosiguravajućih tvrtki unutar Europske unije regulirano je direktivama EU posebno nakon usvajanja “Direktive o velikim rizicima” od 01. srpnja 1990., kojom je osiguravajućim tvrtkama omogućeno sklapanje takvih poslova unutar EU bez uvjeta da imaju osnovane svoje podružnice u tim zemljama. Vrste osiguranja koje su na taj način bile dostupne ipak su limitirane samo na velike rizike, određene vrstom rizika i vrstom osiguranika. Direktivom se dozvoljavalo osiguranje od rizika požara i ostalih prirodnih nepogoda (sve vrste šteta ili gubitaka na imovini zbog požara, eksplozije, oluje, prirodnih katastrofa osim šteta od nuklearne energije, klizanja

88 Osiguravatelj nedostupan na domaćem tržištu osiguranje. Izraz koji se upotrebljava za inozemnog osiguravatelja koji nudi osiguranje koja nije moguće kupiti na domaćem tržištu osiguranja 89 čl. 129 i čl.130., 2005.

186

tla i drugih šteta). Osiguranik je morao zadovoljiti dva od tri uvjetovana kriterija, a to su:90

a) bilanca koja ne može biti manja od 6,2 mio. Eura; b) netto ukupan prihod od 12,8 mio. Eura; c) i prosječno 250 zaposlenih u obračunskoj godini Upravo zbog toga mnoge veće tvrtke kupujući ARPI pokriće od nedomicilnih

osiguratelja imale su pokriće za takvo poslovanje u Direktivi EU . Nakon implementacije Treće neživotne direktive o osiguranju91 amandmanom na Regulativu o osiguravajućim kompanijama (Treća direktiva o osiguranju od 01.Jula 1994.), dati su početni okviri koji se ipak nisu smatrali tako značajni. Prema ovom okviru, masovni rizici mogu isto tako biti ugovarani kao i veliki rizici, ali ovdje postoje određene extra mjere zaštite osiguranika koje se ne primjenjuje na velike rizike, kao što je to već istaknuto. Na primjer, postoji veliki i širok izbor zakona koji reguliraju i koji su na raspolaganju osiguraniku po pitanju velikih rizika nego za masovne rizike prema okvirima Direktive EU. U najgorem slučaju ipak, osiguravajućim kompanijama koje rade i imaju svoju direkciju u nekoj od zemalja članica EU dozvoljeno je ukoliko su registrirane za sklapanje ARPI pokrića, ugovaranje tog osiguranja u cijeloj Europi uključujući UK. Zbog toga je EURO ARPI sada dostupan, dozvoljavajući osiguraniku pojedine zemlje članice EU i njegovim podružnicama po cijeloj Europi da se osigura po samo jednoj polici.Pristupom EU, nije teško zaključiti kako će se razvijati poslovi osiguranja u Hrvatskoj u tvrtkama koje su u pretežito inozemnom vlasništvu.

7.1.2. Kako multinacionalne tvrtke osiguravaju svoju imovinu izvan granica EU?

Mnoge nultinacionalne kompanije koje svoje poslovanje proširuju izvan granica

EU, ako želi imati istu osigurateljnu zaštitu, kao u matičnoj zemlji žele i dalje zadržati kontrolu nad osiguranjem svojih interesa u tim zemljama, iako njihov izvorni osiguratelj nema registraciju za poslovanjem u toj zemlji. Ponekad i zakonodavstvo tih zemalja onemogućuje poslovanje njegovog osiguravatelja u toj zemlji. Multinacionalne tvrtke, ipak, zadržavaju konzistentno pokriće svojeg all risk programa upotrebljavajući svojeg osiguravatelja kao reosiguravatelja lokalne osiguravajuće tvrtke. Zbog takve politike multinacionalnih kompanija, fronting aražmani s lokalnom osiguravajućom kućom su takvi da oni uopće ne nose rizik ili zadržavaju dio rizika određenog zakonskim propisima države. Najveći dio rizika reosiguran je preko fronting aranžmana inozemnog osiguratelja all risk aranžmana.

Takvi aranžmani uzrokuju prilično problema za osiguratelje (reosiguravatelj) multinacionalnih kompanija. To je posebno istaknuto, ako tvrtka koja se osigurava nije dio globalne organizacije klijenta iz inozemstva već u vlasništvu lokalnih pravnih subjekata. Mnoge korporacije i osiguratelji industrijskih rizika u USA odavno su bili prisiljeni "rentirati" licenciranu osiguravajuću kuću kako bi zaobišli zakonske odredbe pojedine države. Unatoč tome, država Florida zabranjivala je fronting aranžmane gdje se više od 50 % rizika cedira neregistriranom osiguratelju/reosiguratelju. Nacionalna

90 J.Hanson , C.Henley., op.cit.p16. -“Large risks Directive” od 01.lipnja 1990. 91 Treća Direktiva o neživotnim osiguranjima 92/46 , od 01. lipnja 1994.

187

Asocijacija za kontrolu osiguratelja prilagodila je 1993 zakon koji regulira fronting. Iako je prva verzija predloženog zakona uključivala striktne odredbe koje su trebale zabraniti fronting za Captiv92 osiguravajuće kuće konačna verzija zakona bila je restriktivna samo na ograničavanje frontinga tamo gdje fronting osiguratelj određuje ugovaranje i utvrđivanje šteta. Dodatno su captiv tvrtke u vlasništvu samo jedne pravne osobe bile isključene iz odredbi ovog zakona. Vrlo često imamo situaciju da pojedine zamlje svojim zakonima izričito zabranjuju osnivanje inozemnih osiguravajućih tvrtki, gdje su lokalne osiguravajuće tvrtke u vlasništvu države ili su vrlo usko povezane s osiguranim tvrtkama i organizacijama. U takvim uvjetima, ako se radi fronting aranžman može doći do vrlo ozbiljnih problema pogotovo u situacijama većih šteta. Upravo zbog zaštitnih odredbi domaćeg tržišta osiguranja koje su prisutne i u hrvatskom Zakonu o osiguranju strane osiguravajuće kuće i brokeri od vitalnog značaja smatraju ugrađivanje određenih klauzula kao na primjer “claims controle clause” 93. Svaka od tih klauzula ugovara se posebno, kao preduvjet da bi šteta bila plativa, a adekvatna “klauzula o kontroli šteta” može glasiti na slijedeći način:94 “Premda je sve, što je sadržano u ugovoru o osiguranju preduvjet buduće obveze reosiguratelja po tom dogovoru, podrazumijeva se, da svaka od slijedećih podklauzula čini sastavni dio tog dogovora: 1 Osiguratelj će, nakon saznanja bilo kakve štete ili više šteta koje mogu izazvati potraživanja po toj polici, odmah obavijestiti reosiguratelja telefaksom ili telefonom; 2 Osiguratelj će poduzeti sve potrebne korake da ispita nastalu štetu i moguće potraživanje, a nakon dobivenih informacija iste proslijediti reosiguratelju. Ovaj će proces biti kontinuirani proces i osiguratelj će nastaviti davati potpune potrebne informacije reosiguratelju povremeno, a odnose se na sva kretanja i promjene rizika koji se osigurava. 3 Reosiguratelj može odrediti procjenitelja, pravnog savjetnika ili eksperta u ime osiguratelja gdje on smatra da je to potrebno u cilju točnog utvrđivanja i procjene nastale štete; 4 Reosiguratelj će biti odgovoran za priznavanje i potvrđivanje naknade koja treba biti plaćena, bilo nagodbom, akontacijom ili na bilo koji drugi način, a reosiguranik neće biti ovlašten da preuzme bilo koju od navedenih funcija bez pismenog ovlaštenja reosiguratelja;

92 Captiv insurance company – Kaptiv osiguravajuća tvrtka je tvrtka osnovana od različitih tvrtki radi podmirenja njihovih osigurateljnih potreba ; to je najsofisticiranija forma samoosiguranja. Kaptiv je tvrtka kćerka neke druge tvrtke ili grupe njih s istim osigurateljnim problemima. Obično, ali ne uvijek Kaptiv tvrtke osnivaju se u zamljama s najmanjim taksama tzv. “ tax havens” . Osnivanjem Kaptiva dobivaju se porezne olakšice koje nisu dostupne osnivanjem drugih formi samoosiguranja. Premije osiguranja zadržavaju se da bi se pokrili mali gubici na malim štetama , a u slučaju da šteta nema sredstva se investiraju kratkoročno u druge poslove. Neke Kaptiv tvrtke postale su s vremenom ugovaratelji značajnije mase premije osiguranja za druge tvrtke . Mnoge Kaptiv tvrtke operiraju i na tržištima reosiguranja u zemlji i inozemstvu. Kaptiv tvrtke djelujući kao of shore tvrke mogu biti vođene od strane osiguratelja, posrednika, ili specijaliziranim ugovarateljima osiguranja dajući razne olakšice u poslovanju po pitanju reosiguranja. Danas postoje razne vrste Kaptiv tvrtki obavljajući razne vrte osiguravajućih poslova i u tom smislu razlikujemo; Čiste Kaptiv tvrtke, grupne Kaptiv tvrtke, životno kreditne kaptive, kaptive u vlasništvu agenata, i multi vlasničke kaptive. Isto tako postoje i Rent- a- kaptiv. Izvor: C. Bennett, Dictionarx of insurance,Financial Times Pitman Publishing,London ,1992 p.54 93 Klauzula o obveznom prijavljivanju svake štete reosiguratelju te dobivanje njegove suglasnosni po pitanju procjene , likvidacije i plaćanja. 94 J.Hanson ,C.Henley, Op.Cit p.48

188

5 Reosiguratelj može preuzeti obranu od bilo kojeg pravnog postupka poduzetog od strane osiguranika prema osiguratelju; 6 Reosiguratelj može narediti osiguratelju da započne s postupkom subrogacije prema trećoj osobi. Ostali uvjeti koje osiguratelj all risk programa osiguranja imovine može ugraditi u ugovor odnose se na ugovaranje, tekst police osiguranja (wording), plaćanje premije itd.” Ipak sa svim tim osiguračima nema garancije da će sudovi zemlje u kojoj je fronting rađen potvrditi uvjete fronting aranžmana. Zbog svega toga strani osiguravatelji nastoje u fronting aranžmane ukljućiti i primjenu inozemnog zakonodavstva. Kako nam nije namjera raspravljati o zakonskim preduvjetima za rad i osnivanje pojedinih inozemnih osiguravajućih tvrtki u nastavku ćemo se usredotočiti na karakteristike i način kreiranja all risk programa na hrvatskom tržištu osiguranja.

7.1.3. Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje

Osnovna karakteristika je, a ujedno i odredba uvjeta za osiguranje da će polica osiguranja pokriti sve rizike koji prijete fizičkom uništenju ili oštećenju u pogledu imovine navedene u polici osiguranje. Neke police mogu jednostavno imati i odredbe da polica pokriva oštećenje ili uništenje imovine bez navođenja koja je to imovina, ali u odredbama o isključenjima može navesti imovinu koja je isključena iz osiguranja. Tipična imovina koja se osigurava je sva stvarna imovina, kao tvornice, skladišta i njezin sadržaj, zalihe, osobna imovina, ako je specificirana, jer je inače isključena iz pokrića. Razna postrojenja su najčešće pokrivena i osiguranjem od rizika loma u sekciji I – materijalne štete, te na taj način uvelike smanjila potrebu za posebnim osiguranjem strojeva od rizika loma. Ugovaranje pojedinačnog rizika ili lokacije može biti nepoželjno kada globalni program zajedno pokriva recimo 10 – 20 miljardi $. Premija može biti i nekoliko miliona $ što je u svakom slučaju atraktivno, ali manje je atraktivna šteta od nekoliko stotina miliona $ na određenom postrojenju koje nije bilo adekvatno obrađeno i procjenjeno od strane ugovaratelja osiguranje. U hrvatskim uvjetima dobra strana all risk uvjeta za osiguranje bila bi rješavanje problema osiguranje loma strojeva koje bi bilo inkorporirano u sekciju I osiguranja materijalnih šteta na imovini. S druge strane, pretjerano administriranje s malim lomaškim štetama bilo bi eliminirano uvođenjem većih franšiza karakterističnim za sve all risk uvjete za osiguranje. Trenutačna stagnacija u ugovaranju premije osiguranja loma strojeva ili njezin pad prisutan na tržištu osiguranja iz razloga što ne postoji više interes za osiguranjem ukoliko nema šteta, bio je vjerojatno prisutan i na drugim tržištima osiguranja. U nastojanja da dio tih problema riješe i sprijeće gubitak premije osiguranje kreirani su all risk uvjeti za osiguranje imovine koji su uključivali i rizike prije toga obuhvaćene u osiguranju strojeva od loma. Kao što je već spomenuto, all risk police variraju ovisno od toga da li odredbe o osiguranju definiraju osiguranu imovinu ili jednostavno definiraju cijelu imovinu, a u klauzulama o iskljućenju isključuju određenu vrste imovine iz pokrića. Neke police će posebno specificirati “ zgrade i sadržaj” dok će drugi definirati osiguranu imovinu kao“stvarna imovina” koja će, ako drugačije nije definirano u uvjetima, uključivati svu imovinu koja dotiće tlo i zato će možda ukljućivati razne nasade i drveće oko zgrade. Takva odredba može isto tako uključivati i podzemne objekte kao kanalizaciju, tunele i cjevovode. Najčešće će ipak polica osiguranja, ako odredba o predmetu osiguranje “imovine” iskljućivati u odredbama o isključenju ceste, puteve, podove, mostove,nasade i imovinu u montaži i građenju.

189

Isto tako karakteristi čno je za sva All risk osiguranje da, iz pokrića isključuju cestovna motorna vozila i druga sredstva prijevoza kao, plovila, zračna prijevozna sredstva i željeznicu. Određena vrsta imovine koju je teško vrednovati kao što je staklo, porculan, lomljivi predmeti, predmeti precizne obrade, razna zlatnina i dragulji, rijetke knjige (stare), umjetnička djela, novac, čekovi, kreditne kartice. Police će isto tako varirati s obzirom da li pokrivaju kompjutore i podatke standardno ili kao proširenje pokrića. ARPI police isto tako mogu pokrivati osiguranikov interes u imovini koju posjeduje netko drugi.

7.1.4. Kada se aktivira pokriće za fizički gubitak ili oštećenje?

Pokriće se aktivira dokazivanjem fizičkog uništenja ili oštećenja imovine navedene u polici osiguranja. U cilju definiranja aktiviranja pokrića nije potrebno razmatrati značenje štetnog događaja osim u slučaju kada se primjenjuju franšize. Uništenje ili oštećenje osiguranje imovine mora biti apsolutno, a ne vremenski ogranićeno. Mnoge, ako ne i sve ARPI police sadrže specifičnu klauzulu koja iskljućuje indirektne ili posljedične štete na imovini, ali istovremeno se postavlja pitanje da li je takva klauzula potrebna. U kontekstu All risk uvjeta za osiguranje imovine općenito je prihvaćeno da posljedična šteta ili financijski gubitak nije prihvaćen ukoliko nije dogovoreno (ukljućeno) odgovarajuće proširenje pokrića. Fizička šteta zahtjeva fizičku promjenu na osiguranoj imovini, a ne jednostavno smanjenje vrijednosti. Na primjer, tvornica može biti pogođena potresnim udarom osiguranim po ARPI uvjetima. Objekt ne mora biti fizički pogođen, ali na samu tvornicu ima utjecaj u smanjenju njene vrijednosti od strane potencijalnog kupca koji je zabrinut od efekta potresa u budućnosti. To svakako neće biti predmet osiguranje All risk police za osiguranje, ali su takve stvari potakle diskusiju o ukljućivanju riječi “fizi čka” prije riječi šteta u polici.

7.1.5. Na koga pada teret dokazivanja štete ?

Značajni pokazatelj koji razlikuje ARPI police osiguranje od police osiguranje požara je, da ona pokriva štete osiguranika od fizičkih šteta nastalih iz bilo kojih uzroka i opasnosti. Svakako, osim te osigurateljne klauzule polica će uključivati klauzule za isključenje pokrića za različite rizike kao, nuklearna eksplozije, recimo poplave i nekih drugih opasnosti za koje je predviđeno posebno ugovaranje ili definiranje podlimita. Postavlja se pitanje da li je stvarno ARPI polica različita od standardne požarne police osiguranje? Nakon primjene svih isključenja iz osiguranja bilo opasnosti ili specifičnih predmeta osiguranja osiguranik stvarno može biti ostavljen s pokrićem samo dijela rizika, inače pokrivenih standardnom požarnom policom. Klju čni faktor u razlikovanju ARPI police od standarnih nalazi se u obvezi dokazivanja nastale štete. U klasičnoj požarnoj polici osiguranja osiguranik mora dokazati da je šteta uzrokovana požarom ili nekim drugim uzrokom pokrivenim požarnim paketom osiguranja. Po ARPI polici osiguranik mora samo dokazati da se dogodila šteta, koja je predmet osiguranja i da je slučajna, a obveza dokazivanja da šteta nije pokrivena osiguranjem zbog isključenja u uvjetima prebacuje se na osiguratelja. Zbog toga, je neobično važno da isključenja u policu osiguranja budu stavljena s apsolutnom jasnoćom. Kao pravilo, uvijek se pojavljuju izuzeci. Dodatna obveza osiguranika osim da dokaže da se šteta dogodila, je da on mora dokazati da se šteta dogodila slučajno. Osiguranik

190

mora demonstrirati neke od abnormalnih okolnosti u vezi s oštećenom imovinom čak i uz prisustvo specifičnih isključenja. Uobičajeno ARPI neće pokriti štete nastale uobičajenim trošenjem i habanjem, neminovnom smanjenju vrijednosti, namjernim radnjama osiguranika ili latentnog defekta svojstvenog u osiguranoj imovini. Ipak ne može se reći da rizici kao latentni defect ili skrivena mana ne mogu biti pokriveni osiguranjem.Iako već postoji velika osigurateljna praksa u svijetu po pitanju nastanka štetnog događaja po ovim uvjetima i koji čine elemente nepredvidivog događaja ili nezgode zaključak i dvojba je uvijek jedna, a to je “ tko mora dokazati što “. Problemi obično nastaju onda kada postoji sumnja po pitanju uzroka nastanka štete.

7.1.6. Isklučenja u all risks polici osiguranja imovine

Kao što je već i istaknuto isključenja su od vitalnog značaja za svaku vrstu all risk uvjeta za osiguranje, i do sada nije napravljen niti jedan njihov standardni format. Zbog svega toga literatura grupira ta isključenja u nekoliko grupa koje povezuju neke zajedničke karakteristike.

- Isklju čenja koja se odnose na štete uzrokovane nečasnim radnjama kao što su; prijevara, krađe, i misteriozne štete.

- Isklju čenja koja se odnose na štet uzrokovane ratnim rizicima uključujući terorizam i razne druge političke opasnosti

- Isključenja koja se zajednički odnose na suštinu all risk osiguranja i teret dokazivanja Ova grupa uključuje isključenja za defektnu imovinu, kao skrivenu manu, i latentni defekt, ali isto tako uključuje isklju čenja koja se odnose na izvjesne događaje kao što i odredbe standardnih uvjeta za osiguranju govore da se izvjesne štete ne mogu osigurati, zatim korozija, rđa, istrošenost, habanje itd. Teorija ovu grupu isključenja naziva isklju čenja industrijskih opasnosti. U svakom slučaju, ako sami kreiramo isključenja ova grupacija isključenja može biti podjeljena u dvije grupe.

o Grupa isključenja industrijskih opasnosti ili rizika koja sadrže opasnosti, kao krivi dizajn ili krivu izradu. Međutim i ova grupa isključenja može se staviti u grupu s isključenjima tipa skrivenih mana i latentnog defekta.

o Posebna grupa isključenja odnosi se na industrijske i razne druge procese kao nuklearna opasnost, kontaminacija, problemi s procesiranjem zaliha, eksplozije kotlova, probleme s lomom i zavarivanjima, mehaničke ili električne kvarove strojeva, istjecanja nafte iz rezervoara ili cjevovoda, promjene temperature, boje itd.

o U istoj grupi mogu biti stavljena i isklju čenja kao katastrofalne prirodne nepogode potres, ulegnuće i slijeganje tla, smanjivanje, pucanje, oluja, poplava, ekstremne temperature, promjene u nivou vode, udari groma itd.

o Posebno poglavlje isklju čenja odnosi se na ona koja reguliraju posljedićne štete obično isključene iz ARPI pokrića. Ova iskljućenja odnose se na razne vrste posljedićnih šteta. Ponekad su neka od tih iskljućenja možda i nepotrebna jer su već obuhvaćena u drugim grupama isključenja, ali se navode zbog jasnoće osigurateljnog pokrića koje se daje policom osiguranja.

191

Posljednjih godina svjedoci smo uvođenja europske i svjetske osigurateljne prakse na hrvatskom tržištu, posebno putem međunarodnih brokera za osiguranje, te osiguravajućih tvrtki u većinskom inozemnom vlasništvu. Oni se pojavljuju u ulozi kako posrednika za osiguranje tako i posrednika za reosiguranje. To se može posebno vidjeti u tvrtkama gdje se nude All risk uvjeti za osiguranje imovine po cijenama osiguranja neshvatljivim za domaće osiguravajuće kuće koje nešto takvoga nemaju u svojoj paleti osigurateljnih proizvoda, jer standardni ugovori o reosiguranju najčešće na pokrivaju all risks uvjete za osiguranje. U ćemu je u stvari problem? Radi se o tome da je hrvatsko tržište osiguranja uglavnom tarifno tržište osiguranja, dakle tržište s točno određenim cijenicima za pojedine vrste osiguranje. U svijetu je odavno brisana razlika između tarifnog i netarifnog tržišta osiguranja, a na našem tržištu tek se sada s izrazitom konkurencijom bilježi netarifno određivanje premije osiguranja pogotovo imovinskih osiguranja. Uglavnom se radi na smanjenju premije kako se ne bi izgubilo osiguranika. Kako i na koji način te kuće određuju cijenu osiguranje za pojedini posao osiguranje uz All risk uvjete za osiguranje imovine, poslovna je politika svake osiguravajuće tvrtke u svijetu pogotovo kad ti uvjeti daju pokriće praktički za sve rizike od požara, loma, odgovornosti, prekida proizvodnje bilo kao posljedica požara ili loma. Usvakom slučaju takve osiguravajuće kuće imaju svojeg strateškog partnera u reosiguranju, jer jedino on može u takvim slućajevima određivati cijenu osiguranja jer je on, po toj cijeni i dijeli s ostalim reosigurateljima.

7.1.7. Sastavljanje all risks police osiguranja

Svaka all risk polica za osiguranje karakteristična je sama za sebe s posebnim

odredbama o osiguranju i isključenjima iz osiguranja. U inozemstvu su razrađeni posebni programi za svaku od djelatnosti na nacionalnom i globalnom nivou i u tom smislu možemo razlikovati globalne programe, od grupacijskih programa i raznih multiline osiguranja. Ipak ono što im je zajedničko je da se sastoje od nekoliko osnovnih sekcija spojenih u cijelinu All risk uvjeta za osiguranje. Sva bit uvjeta za osiguranje određena je sadržajem tih sekcija. Svaka sekcija za sebe određuje opseg pokrića, iskljućenja i klauzula koje u cjelini daju osigurateljno pokriće. Možemo slobodno zaključiti da je tehnologija izrade svih all risk polica sastoji od nekoliko zajedničkih elemenata, a to su:

- popis ili schedule - sekcije I – koja obrađuje all risk osiguranje imovine znači, materijalne štete i

koja može, ali ne mora uključivati štete loma strojeva i rizika potresa o nju čine osigurateljna klauzula o isklju čenja iz osiguranja o odredbe o naknadi štete o klauzule o objašnjenja pojedinih izraza

192

- sekcije II – koja obrađuje osiguranje od odgovornosti( CGL95 police ili samo GL policu osiguranje.

o Nju čine osigurateljna klauzula o Isklju čenja iz osiguranja o klauzule

- Sekcije III - koja obrađuje osiguranje uslijed prekida rada ili poslovanja kao posljedica ostvarenih rizika iz sekcije I.

o Nju čine osigurateljna klauzula o Isklju čenja iz osiguranja o Klauzule o Objašnjenja pojedinih izraza

- Opći uvjeti za osiguranje - Opća iskljućenja iz osiguranje koja se primjenjuju na sve sekcije osiguranja - Mjesto za potpis ugovornih strana iz ugovora o osiguranje - Dodaci polici kao tumačenje pojedinih izraza ili klauzula o vinkulaciji.

Popis ili schedule sadrži sve bitne elemente police osiguranja dakle; osiguranik,

osiguratelj, datum početka i završetka osiguranja, predmet osiguranja, rizik ili opasnosti koje se osiguravaju, odbitne franšize, svote osiguranja, premija itd. Unutar svake sekcije, tehnika određivanja osigurateljnog pokrića ista je za svaku sekciju osiguranja istaknutu u popisu. Dakle, svaka sekcija započinje definiranjem pokrića, (upisivanjem osigurateljne klauzule), zatim definiranjem iskljućenja, te definiranjem klauzula koja se primjenjuju na tu sekciju Naime All risk polica za osiguranje imovine ne mora sadržavati druge dvije sekcije osiguranja. U našem primjeru All risk police u nastavku premija osiguranja izražena je za svaku sekciju posebno, međutim u nekoj drugoj polici osiguranja to ne mora biti tako. Izvjesnije je da će uvijek posebno biti istaknuta sekcija osiguranja od odgovornosti, koja opet može biti data u kombinaciji opće odgovornosti i odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Sve police odgovornosti naime iskljućuju odgovornost prema vlastitim djelatnicima za koje je u nekim zemljama predviđeno obvezno osiguranje poslodavca (Employer liability) ili se inzistira na sistemu osiguranja radničkih naknada u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti (Workers compensation sistem) čiji opseg pokrića varira od zemlje do zemlje. Ovaj kratak pregled All risk uvjeta za osiguranje napravljen je da se dobije uvid u tehniku njihove izrade. Napomenuli smo da nema standardnih All risk uvjeta za osiguranje, bez obzira da li se radi o tehničkim osiguranjima ili ostalim komercijalnim linijama osiguranja. Ova su osiguranja prvenstveno uvedena da se osiguraniku dade mogućnost pregovaranja o premiji osiguranja što ih je prvenstveno interesiralo. Drugo, možda značajnije je da komercijalno, all risk osiguranja, zvuče primamljivije nego standardna osiguranja, a što vrlo često ne mora biti tako. Treća bi karakteristika bila da se smanjuje broj izdanih polica za jednog osiguranika, a što je prisutno na tržištu osiguranja s velikim osiguranicima. Ova osiguranja, interesantna su i isplativa za velike gospodarske subjekte s gotovo obveznim učešćem osiguranika u riziku. Velike franšize gotovo u potpunosti izbacuju pretjerano administriranje i velike administrativne troškove s prijavama i procjenama malih šteta, što

95 CGL- comprehensive general liability- javna odgovornost uključujući odgovornost za proizvode s nedostatkom

193

pretpostavlja i odgovarajuće smanjenje premije osiguranja iz čega možemo zaključiti da osiguranik ne sklapa osiguranje da bi imao masu sitnih šteta, već želi da mu osiguranje bude trošak kojega kontrolira, a da ima zaštitu za velike štete. All risk uvjeti za osiguranje postali su gotovo idealno sredstvo za prodaju paketa rizika što je individualno vrlo teško realizirati. U izradu all risk uvjeta za osiguranje pristupa se nakon sveobuhvatne analize osiguranika i pripremljenog izviješća o riziku (Underwrighting reporta), a uvjete izrađuju posebni odjeli (Wording department) stručnjaka raznoraznih profila. U borbi za najveće osiguranike vjerojatno će hrvatski osiguratelji kreirati vlastite različite oblike all risks pokrića koja će morati isto tako biti prihvaćena i od reosiguratelja. Sve to se čini iz razloga konkurencije, zadovoljenja potrebe osiguranika da pregovara o osiguranju kako bi ga se zadržalo u svojem portfelju. Na tržištu se mogu naći različiti oblici all risks uvjeta za osiguranje čija struktura može biti podijeljena u nekoliko dijelova. Pojedine inozemne tvrtke All risks uvjete imaju podijeljene u tri segmenta;

� Flexa, � Ostali imenovani rizici � Neimenovani rizici

Izbjegavajući na taj način uobičajenu strukturu s osigurateljnom klauzulom i

isključenjima. Tek ugovaranjem sva tri segmanta dobiva se all risks pokriće koje je na neki način kombinacija standardnih i all risks uvjeta za osiguranje.U ovom se modelu svaki od imenovanih rizika opisuje kao u standarnim uvjetima za osiguranje. Pitanje je tržišta i osiguranika koji model će prevagnuti kao prihvatljiviji.U svakom slučaju usluge osiguranja i reosiguranja morat će se obuhvatiti u jednu poslovnu operaciju što će koonkurenciju na tržištu dignuti na nivo konkurencije reosiguratelja. U ovom dijelu možemo zaključiti da se radi o globalizaciji poslova osiguranja. Kako i na koji način se oni izrađuju najbolje možemo proučiti na jednom primjeru teksta uvjeta i police koji kao svaka all risk polica započinje naslovom o kakvoj all risk polici za osiguranje se radi(vidi prilog):

194

DODATAK 15.- All risks polica za osiguranje imovine

PROPERTY DAMAGE “ ALL RISK” ( ALL RISK OSIGURANJE IMOVINE )

GENERAL PUBLIC LIABILITY ( JAVNA ODGOVORNOST )

AND ( I )

CONSEQUENTIAL LOSS INSURANCE ( OSIGURANJE POSLJEDIČNE ŠTETE )

195

NAZIV PROJEKTA ILI POSLA ILI TVRTKE KOJA SE OSIGURAVA Nakon toga slijedi POPIS ili SCHEDULE s najvažnijim odrednicama budučeg ugovora o osiguranje u kojemu se istiću: Osiguranik: XYW Period trajanja osiguranje: 01.01.2000.- 01.01.2003. Posao koji se osigurava: xzx Osigurana imovina:Stvarna imovina svake vrste i opisa (uključujući, ali ne i limitirano na građevinske objekte, strukture, ceste, energetska postrojenja, strojeve, materijale i zalihe) koja čine sredstva osiguranika u funkciji. Svote osiguranje i ukupna obveza osiguratelja za svaku sekciju osiguranje Sekcija I – Property all risk ( uključujući lom strojeva ) EUR – 300.000.000 po svakom štetno događaju uključujući čišćenje ostataka, profesionalnih pristojbi, ekstra troškova kao što je priloženo u Uvjetima ove police. Sekcija II – Javna odgovornost EUR 10.000.000 za svaki štetni događaj s nelimitiranim brojem štetnih događaja Sekcija III – Posljedična šteta ( prekid proizvodnje )

196

EUR – 10.000.000 za svaku štetu koja će se manifestirati kao gubitak prihoda i ekstra troškova koje će pretrpiti osiguranik za vrijeme prekida osiguranog posla kao posljedica osiguranog događaja po sekciji I Garancijski period je 18 mjeseci po događaju ( dok se ne iscrpi agregatna svota osiguranje od EUR – 20.000.000 ) I nakon primjene vremenske franšize FRANŠIZE Sekcija I: 10 % iznosa štete (min.EUR 1.500 – max EUR 15.000) Sekcija II: EUR 4.000 po svakom štetnom događaju osim za povrede tijela ili zdravja Sekcija III – Vremanska franšiza 20 dana po svakom štetnom događaju Uvjeti osiguranje Kao što je priloženo Posao koji se osigurava Opis Teritorijalno važenje osiguranje Za svaku sekciju osiguranje posebno Plaćanje šteta Prema dodatku u prilogu Zakon I običaji koji reguliraju osiguranje Najčešće zakon zemlje u kojoj se osiguranje provodi Premija osiguranja Kao što je dogovoreno

197

SEKCIJA I OSIGURANJE IMOVINE OD SVIH RIZIKA (UKLJUČUJUĆI LOM STROJEVA) Kao što smo prethodno istaknuli u Uvjetima za ARPI osiguranje stoji osigurateljna klauzula koja može glasiti u ovom obliku: ”Ovim osiguranjem nadoknadit će se (platiti ) puna cijena zamjene i / ili popravka osiguranih stvari ili njihovih dijelova koje će biti uništene, izgubljene ili oštećene na bilo koji način i od bilo kojeg uzroka, ako u isključenjima nisu iskljućeni iz osiguranje, bez obzira što se cijene popravka ili zamjene mogu razlikovati od originalne cijene nabavke. Osiguratelj će isto tako biti u obvezi za određeni iznos prekomjernih troškova i dobiti.” U slučaju potpune štete ili oštećenja nadoknadivog po ovoj polici osiguranja, a kao posljedica toga, potrebno je ponoviti da će se na teret osiguratelja pokriti svi ekstra troškovi svakog testiranja i pokusnog pogona, ponovnog bojanja, pročišćavanja osigurane imovine. U cilju sveobuhvatnosti ove sekcije osiguranik će uključiti u osiguranje svaku vrstu imovine u njegovu vlasništvu i imovinu za koju je on odgovoran i koja čini dio cjeline ili je u funkciji s osiguranom imovinom, kao što je spomenuto u POPISU , a koji se odnosi na ovu sekciju police, ovisno od toga da li postoji u početku pokrića ili je dodana u dodacima i poboljšanjima za vrijeme trajanja osiguranja, uključujući i transit ili privremeno premještanje unutar teritorijalnih limita kao što je istaknuto u početnom popisu. U slučajevima ostvarenja štetnog događaja pokrivenog ovim osiguranjem osiguratelj će isto tako biti odgovoran za slijedeće troškove:

a) troškove odvoza materijala i ostataka uključujući i troškove rušenja i premještaja dijelova koji više ne mogu biti u funkciji kao i troškove čišćenja i pranja;

b) arhitekata, procjenitelja, inžinjera i drugih profesionalaca uključujući i profesionalce osiguranika ( prema odgovarajučoj tarifi );

c) zračnog ili nekog drugog brzog prijevoza te prekovremene sate rada i ostale troškove potrebne za brzo saniranje štete.

198

Svi troškovi osiguranika moraju biti u granicama obveza osiguratelja i ne smiju prelaziti iznose svota osiguranje istaknutih u POPISU i sekciji I. ISKLJUČENJA: Osiguratelj neće biti u obvezi za : ( 1 ) Troškove ispravljanja defekta u dizajnu, materjalu ili izradi ili mehaničke i električne lomove strojeva , poremečaja u radu ili bilo kojeg troška koji se dogodio kao posljedica poboljšanja ili ispravljanja dizajna, materijala ili izrade . Usprkos ovom iskljućenju ova će polica pokriti troškove popravka ili zamjene osiguranih stvari, fizički gubitak, uništenje ili oštećenje kao rezultat takvih defekata , lomova , poremečaja uključujući defektne dijelove ili dijelove istih. ( 2) Oštećenje ili uništenje novčanica čekova, mjenica vrijednosnih papira i maraka. (3) Svaki gubitak zbog upotrebe osiguranje stvari ili bilo koju posljedičnu štetu. ( 4 ) Uobičajenu koroziju rđu i postepeno trošenje, ali ova se isključenja neće primjeniti na ostale osiguranje stvari na koje ne utječu te okolnosti, ali su oštećene kao posljedica takvih okolnosti. ( 5 ) Neočekivani nestanak ili smanjenje otkriveno za vrijeme periodičnih inventura. ( 6 ) Oštećenje ili uništenje opreme, alata, i postrojenja izvođaća radova. ( 7 ) Oštećenje ili uništenje na : (a ) Brodovima ili plivajućim objektima ( b) Motornim vozilima koja traže dozvolu za cestovnu upotrebu ( c ) Zrakoplova bilo koje vrste ( d ) Zalihama živežnih namirnica , rastući usjevi ili stabla, nasadi ili plantaže ( ali ovo se isključenje neće primjeniti u pogledu drveća , nasada ili plantaža ukoliko su u istom štetnom događaju uništene osiguranje stvari ) ( 8 ) Iznosi franšiza utvrđeni u popisu ua svaki štetni događaj KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU I

199

1. 72 SATNA KLAUZULA U cilju točnog primjenjivanja franšiza na sve štetne događaje koji su uzrokovani prirodnim uzrocima kao što su oluje, orkani, poplave potresi ili kao posljedica ulegnuća , kolaps ili drugi pokreti zemlje, a koji proizlaze iz jednog zajedničkog uzroka koji se može ponavljati unutar 72 sata smatrat će se jednim štetnim događajem i bit će primjenjena samo jedna odbitna franšiza.

2. NEOŠTEĆENI TEMELJI U slučaju oštećenja ili uništenja po jednom događaju koji je pokriven ovim osiguranjem I kada su temelji zgrada i nekih drugih struktura ostali neoštećeni tada:

a) ovisno od potrebne akcije ili zahtjeva uprave, lokalne uprave ili državnih tijela kada zamjena tih ne može biti napravljena na istom mjestu

b) ovisno od oštećenja ostale osiguranje imovine takvi se temelji smatraju neprikladnim i neiskoristivim ili bez uporabne vrijednosti, i smatra se da su totalno uništeni, a u skladu s time će biti nadoknađena i sama šteta.

3. MEHANIČKI / ELEKTRIČNI LOM STROJEVA U cilju izbjegavanja sumnji, ova sekcija daje proširenje pokrića za lom strojeva uslijed mehaničkog ili električnog uzroka i poremečaja u radu i takvi će se događaji smatrati kao štete pokrivene osiguranjem.

4. AUTOMATSKO POVEĆANJE / SMANJENJE PREMIJE OSIGURANJA Ovo osiguranje automatski omogućuje dodavanje novih osiguranih stvari u osiguranje odnosno njihovo brisanje iz osiguranje (putem godišnje prijave svote osiguranje) s dodatnim obračunom premije ili njenim smanjenjem po sistemu prorata temporis( ovisno od toga što će se desiti ). SEKCIJA II JAVNA ODGOVORNOST ( OPĆA ) Ovim osiguranjem nadoknadit će se svaki iznos štete za koji se ustanovi da je odgovoran osiguranik s osnova bilo koje njegove odgovornosti (bilo zakonske ili one proizašle iz ugovora i dogovora osiguranika) do koje bi došlo nezgodom na – ili u svezi s djelatnošću osiguranika utvrđenoj u popisu ove police osiguranja iz bilo kojeg uzroka, a koji nije naveden u iskljućenjima iz osiguranja. Osiguratelj se dodatno obvezuje da će u okviru svote osiguranja osiguraniku nadoknaditi:

200

a) sve zakonske troškove koje je osiguranik trebao nadoknaditi trećoj osobi b) sve zakonske troškove nastale uz pismeni pristanak osiguratelja c) sve pristojbe odvjetnika za zastupanje pred sudovima

Osiguratelj u svakom trenutku može isplatiti ukupnu svotu osiguranja (nakon odbitka odbitne franšize) ili bilo koji manji iznos po kojemu šteta ili štete mogu biti likvidirane i temeljem čega se osiguratelj oslobađa buduće obveze s te osnove. ISKLJUČENJA: Osiguratelj nije u obvezi za:

1) odgovornost prema trećim osobama koja proizlazi iz upotrebe motornih vozila osiguranika

2) odštete koje se mogu nadoknaditi temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja 3) gubitka ili štete na stvarima osiguranika koji se mogu nadoknadititi osiguranjem u

sekciji I ovih uvjeta ili šteta iz upotrebe osiguranih stvari osiguranika 4) štea koje proizlaze iz kršenja patentnih prava 5) dogovorene franšize po svakoj pojedinačnoj šteti ili seriji šteta kao posljedica

jednog uzroka

KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU II 1. Međusobna odgovornost ( cross liability) Ukoliko se kao “ osiguranik “ u popisu police osiguranja pojavljuje više njih svaka će se smatrati kao posebna i različita pravna osoba i riječ “osiguranik” smatrat će se da se primjenjuje na svaku od njih na isti način kao da su posebno ispostavljene police osiguranja za svaku od njih i osiguratelji su zbog toga suglasni da se odriču svih prava subrogacije ili neke druge akcije koje oni mogu ili bi mogli poduzeti protiv nekog od njih (osiguranik), a što bi moglo proizići iz međusobnu uzrokovanih štetnih događaja. 2. Klauzula o istjecanju, zagađivanju i kontaminaciji – NMA 1685 Ovim osiguranjem nije pokrivena odgovornost osiguranika za:

1) Povrede tijela ili zdravlja vlastitih djelatnika, oštećenja na ili oštećenje zbog upotrebe imovine direktno ili indirektno uzrokovanog zagađivanjem, istjecanjem ili kontaminacijom, utvrđujući nedvosmisleno da se ovaj paragraf(1) neće primjeniti za odgovornost zbog osobnih povreda tijela ili zdravlja ili gubitka ili oštećenja stvarne imovine ili gubitka ili oštećenja iz upotrebe takve imovine gdje je takvo istjecanje, zagađivanje ili kontaminacije uzrokovano iznenadnim, nenamjernim i neočekivanim događajem za vrijeme trajanja osiguranja.

2) Troškovi premještanja, čišćenja tekučine koja je istekla ili zagadila okoliš osim ako je istjecanje, zagađivanje i kontaminacija uzrokovana neočekovanim, iznenadnim i nenamjernim događajem za vrijeme trajanja osigurqanja.

201

3) Kazne prekršaji, novčane kazne 3.Dodatno pokriće Osiguratelj će dodatno također nadoknaditi odgovornost za :

a) službenike i djelatnike osiguranikovih dodatnih djelatnosti kao kantine, sportske i druge slobodne djelatnosti te prvu pomoć, vatrogasnu službu, i druge servise koje ima osiguranik.

b) Sve štete koje prema osiguraniku budu istaknute iz kratkoročnih poslova, inspekcija ili sličnih posjeta koji dolaze izvan Hrvatske , a ne uključuju fizički rad. Ipak ništa što je u ovom memorandumu istaknuto ne može povećati ukupnu obvezu osiguratelja u pogledu bilo koje štete ili serije šteta nego što je utvrđeno u popisu.

SEKCIJA III

POSLJEDIČNA ŠTETA (OSIGURANJE OD PREKIDA POSLOVANJA) Ako se u bilo kojem vremenu za vrijeme trajanja osiguranja bilo tko od spomenutih osiguranika pretrpi štetu koja bi se mogla nadoknaditi po sekciji I ove police i koja prelazi iznose ugovorene franšize, a ima za posljedicu prekid poslovanja osiguratelj će nadoknaditi osiguraniku pretrpljenu štetu zbog prekida poslovanja u skladu s odredbama sekcije ove police. Osnova za utvrđivanje štete( Predmet osiguranja) Iznos koji će biti plačen kao naknada štete smatrat će se:

a) Iznos ukupnog prihoda koji je kao posljedica prekida rada ostvaren ispod planiranog iznosa za vrijeme garancijskog perioda i;

b) Dodatni troškovi koji su nužni i koji su se dogodili za spriječavanje i smanjenje štete, a koji bi inače bili plativi po klauzuli a)

utvrđujući nedvosmisleno da iznos takvih troškova nikad ne prelaze troškove koji su već bili plaćeni po kauzuli a), ako se dodatni troškovi nisu dogodili. Ukupna naknada umanjuje se za iznos spašenog prihoda za trajanja garancijskog perioda zbog poduzetih mjera (troškova) u klauzuli b) osiguranog posla, prihoda koji mogu biti reducirani ili mogu potpuno stati kao posljedica nastalog prekida rada. Ukupan iznos naknade plativ od osiguravatelja nikad ne može biti veći od svote osiguranja određene u sekciji III bez obzira da li se radi o jednom štetnom događaju ili se radi o agregatnom limitu .

202

Utvrđivanje svote osiguranja Ukoliko se prilikom nastanka jednog štetnog događaja iskoristi planirani ukupni prihod svota osiguranja navedena u polici osiguranja revidirat će se za bilo koje vrijeme trajanja osiguranja ove sekcije police, osiguratelji moraju o tome biti što prije izviješteni kako bi svota osiguranja bila potvrđena za nastavak osigurateljnog pokrića kao što je to utvrđeno u točki 11 ove sekcije . Značenje pojedinih izraza 1.Garancijski period Započinje nakon iskorištenja vremenske franšize i završava kada rezultati osiguranog posla prestaju biti pogođeni (počinje ostvarenje prihoda) kao posljedica štete, ali nikad ne prelaze garancijski period utvrđen u popisu bez obzira na broj štetnih događaja ( koji su uvijek u okviru izabrane svote osiguranjautvrđene u popisu ). Vremenska franšiza će se primjeniti od dana nastanka štete koji je rezultirao prekidom ili je imao utjecaja na osigurani posao. 2.Prihod Pod prihodom se podrazumijeva novac koji treba platiti osiguraniku kao rezultat prekida rada. 3.Planirani prihod Planirani prihod znači očekivani prihod koji bi bio plaćen ili se očekuje da će se naplatiti iz osigurane djelatnosti u garancijskom periodu. 4.Vremenska franšiza Iznos vremenske franšiza izračunava se dijeljenjem iznosa naknade po nastaloj šteti s danima garancijskog perioda i množi s danima određenim kao vremenska franšiza.

KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU UZ SEKCIJU III 1.Ostali prihodi Ako se za vrijeme trajanja garancijskog perioda ostvaruju prihodi prodajoim ili čine usluge na objektima koji su osiguranikovo vlasništvo takav prihod smatrat će se kao prihod na koji nema utjecaj prekid poslovanja. 2.Spriječavanje pristupa Osiguravatelj će osiguraniku nadoknaditi svaku štetu kao što je pokriveno po polici,a koja bi proizašla iz prekida poslovanja kao posljedica štete na imovini u blizini lokacije

203

osiguranog posla koja bi spriječavala pristup osiguranikovoj upotrebi ili pristup lokaciji gdje se osigurani posao obavlja , iako ta imovina nije osigurana po ovoj polici , ali bi sama šteta bila plativa kad bi ta imovina bila osigurana . 3.Profesionalne usluge i zakonske troškovi Osiguratelj će platiti sve potrebne troškove koje plati osiguranik da bi došao do zatraženih podataka i evidencija zatraženih od osiguravatelja u cilju konačnog utvrđivanja štete. 4.Povećanje prekida rada Ako nije posebno sadržano u odredbama o isključenjima ovo osiguranje se proširuje i na povećanje štete uzrokovane prekidom poslovanja zbog izvozno-uvoznih poslova, dobivanja licence ili bilo kojeg prekida poslovanja povečanog zbog utjecaja, državnih i lokalnih vlasti i to max za vrijeme od 1 mjeseca po događaju i 2 mjeseca agregatno. Da bi se izbjegla bilo kakva sumnja u dato pokriće po ovoj klauzuli ono se odnosi samo na ono povečanje prekida poslovanja kao što je navedeno u ovoj klauzuli I u niti jednoj drugoj situaciji neće se priznavati povećanje prekida poslovanja gdje se šteta nije dogodila ili gdje nastala šteta nije pod kontrolom osiguranika ili rezultira zbog greške osiguranika da korektno ispuni tražene formalnosti. 5.Klauzula o usklađivanju premije osiguranja Premija koju je platio osiguranik ne može se povećavati ili smanjivati tijekom trajanja osiguranje osim u slučaju a) povećanja garancijskog perioda b)primjene automatske klauzule o povećanju ili povećanja svote osiguranje za što mora postojeti pismena prijava osiguranika. 6.Određivanje knjigovođe Osiguranik je suglasan i podrazumijeva se da u svrhu dobivanja točnih podataka za utvrđivanje štete dostaviti i izdati bilo koji dokumenat ili detalj kao dokaz o pojedinostima štete na koju se odnosi prema specijalnnom uvjetu 2 ove sekcije ili čl. 7 Općih Uvjeta za osiguranje. Osiguravatelj je u obvezi za troškove ispostavljanja takvih dokumenata od strane profesionalnih knjigovođa osiguranika ili izdavanje bilo kojih drugih dokumenata i evidancija . 7.Prekid uzrokovan od strane civilnih vlasti Ova sekcija proširuje pokriće prekida rada uzrokovano kada kao direktni rezultat štete proizlazi zbog zabrane pristupa lokaciji od civilnih vlasti. 8.Javna dobra( trafostanice, vodovodi cjevovodi itd.)

204

U skladu s odredbama ove sekcije , gubitak koji je osiguran kao posljedica prekida poslovanja i do kojega je došlo kao posljedica štete na imovini od javnog interesa trefostanice ili podstanice, radovi na plinovodu ili vodovodu iz kojih se opskrbljuje osiguranik smatrat će se kao da je šteta nastala na osiguranikovoj imovini. 9.Automatsko obnavljanje svote osiguranja i perioda pokrića. Svota osiguranja i garancijski period utvrđeni u popisu biti će predmet automatske obnove u slučaju nastanka štetnog događaja.Ova se odredba primjenjuje nakon nastanka štetnog događaja prema zahtjevu osiguranika . 10.Automatsko povećanje svote osiguranja. Svota osiguranja utrđena u popisu osiguranja prema prijašnjem zahtjevu osiguravatelju i osiguranikovoj potrebi za tim biti automatski povećana maksimalno za 20 % ISKLJUČENJA U SEKCIJI III Garancija data za prekid poslovanja po ovoj sekciji neće se primjenjivati na: 1.štete u pogledu bilo kojeg dodatnog prekida rada uzrokovanog:

a) zbog promjena u projektu koje su učinjene na temelju utvrđenog stanja, restrikcija ili drugih okolnosti uzrokovanih raznim dozvolama ili traženim potvrdama javnih vlasti za funkcioniranje autoceste (osim onoga što je predviđeno u klauzuli 4 prije)

b) zbog promjena i poboljšanja defekata, grešaka ili otklanjanja bilo kojeg nedostatka do kojeg je došlo za vrijeme popravka ili zamjene uništene ili oštećene opreme ili objekata po sekciji I

c) zbog nadostataka sredstava za popravak, ili zamjenu oštećene ili uništene imovine.

2. Gubitka posla zbog suspenzije, propuštanja ili otkazivanja lizinga ili naruđbe koja

ima utjecaj na osigurani posao(osim onog što je predviđeno u klauzuli 8 prije). SPECIJALNI UVJETI KOJI SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU II I 1.U slučaju nastanka štetnog događaja koji može uzrokovati prekid rada po ovoj sekciji osiguranja:

a) osiguranik će što je to prije moguće izvijestiti osiguravatelja pismenim putem o događaju;

b) osiguranik će učiniti sve što je u njegovoj moći i što je najpraktičnije da se smanji nastala šteta ili sprijeći mastanak nove ;

c) osiguratelji i bilo koja druga osoba ovlaštena od njega će bez preduvjeta bilo koje strane (osiguranika) imati pristup lokaciji gdje se takva šteta dogodila u cilju utvrđivanja mogučeg uzroka i veličine štete, njezin utjecaj na osigurani

205

posao i ispitati mogućnosti za smanjenje štete injenog utjecaja na prekid posla i ako je potrebno dati preporuke kako bi se nastala šteta što više smanjila. Ovaj uvjet ujedno je i legimitacija i licenca osiguravatelju od strane osiguranika da ima nesmetan pristup mjestu nastanka štetnog događaja. Ukoliko osiguranik ili bilo koja druga osoba koja radi u njegovo ima spriječava ili obstruira osiguravatelje za vrijeme gore spomenutih radnji ili nije suglasan s datim preporukama nadoknada po ovoj sekciji osiguranje će biti umanjena do onog iznosa kojeg osiguravatelji realno mogu prihvatiti prema dostupnim spoznajama.

2. U slučaju odštetnog zahtjeva po ovoj sekciji osiguranja, koja podlježe odredbama klauzule 7 (određivanje knjigovođe) osiguranik će na svoj trošak dostaviti osiguravatelju, ali ne kasnije od 30 dana nakon prekida poslovanja (ili unutar onog vremenskog perioda kada mu je to moguće), pismenim putem dostaviti iskaz iz kojeg se mogu vidjeti pojedinosti njegovog odštetnog zahtjeva. Nadalje, osiguranik će na vlastiti račun ispostaviti i dostaviti osiguravatelju sve knjigovodstvene evidancije i druge poslovne knjige, račune, dokaze i druge informacije kako bi osiguravatelj dobio potpuni uvid u nastalu štetu ili verificirao odštetni zahtjev . 3. Naknada će biti plaćena jedan mjesec nakon konačnog utvrđivanja nadoknade. Iako, gore spomenuti osiguranik može, jedan mjesec nakon što je ispravno izvijestio osiguravatelja o šteti i utvrdio njegovu obvezu tražiti isplatu minimalne akontacije štete plative pod tim uvjetom. Osiguratelj može odbiti plaćanje u slučaju:

a) ako postoji sumnja u osiguranikovo pravo da primi plaćanje štete, dok on ne da dokaz o tome

b) dok ne bude gotova policijska ili kriminalna istraga koja se vodi protiv osiguranika.

Osiguratelj nije u obvezi da plati kamatu na zadržanu nadoknadu osim kamate za neizvršenje obveze. 6. OPĆI UVJETI ZA OSIGURANJE Obvezni prilog svih All risk Uvjeta za osiguranje su Opći Uvjeti za osiguranje u kojima se prema međunarodnoj praksi najčešće daju tumačenja i odredbe s obzirom na Zakon o obveznim odnosima i one čine sastavni dio ugovora o osiguranju, a primjenjuje se na sva osiguranja u popisu. U ovom primjeru all risk pokrića opći uvjeti reguliraju slijedeću problematiku;

1. Tužbe U slučaju neizbježne ili aktualne štete ili događaja, osiguranik ili njegov zaposlenik imaju pravo na zaštitu putem suda za troškove rada, puta, i zaštite svojih interesa bez prejudiciranja buduće obveze osiguravatelja za nastale troškove. Osiguravatelj je isto tako u obvezi za troškove spašavanja i svih ostalih troškova učinjenih u cilju smanjenja ukupne štete.

206

Ništa što je sadržano u gore navedenim klauzulama ne može služiti za povećanje ukupne obveze osiguravatelja.

2. Odredba o prvoosiguranju Izrijekom se izjavljuje i podrazumijeva, da se ovim osiguranjem daje izvorno pokriće osiguraniku, a u slučaju da je nastao štetni događaj pokriven po bilo kojoj drugoj polici osiguranja osiguravatelj će nadoknaditi štetu kao da to osiguranje ne postoji .

3. Automatsko reaktiviranje svote osiguranje Osim kada je posebno utvrđeno u ugovoru o osiguranju, osiguranik ima uvijek pokriće za ugovorene rizike i svote za vrijeme trajanja police osiguranje bez obzira kolika je ili koliko će puta šteta biti plaćena. Ovo su najinteresantniji dijelovi općih uvjeta za osiguranje ove all risk police osiguranja, a o ostalim odredbama općih uvjeta kao što su arbitraža, plaćanje premije, promjenama u osiguranim opasnostima, davanju savjeta po pitanju šteta, otkazivanju ugovora o osiguranje, prijelazu osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), načinu plaćanja šteta, osiguranom slučaju na ovom mjestu nije toliko bitno jer odredbe općih Uvjeta o osiguranje možemo uvijek nači u Zakonu o obveznim odnosima. Može se uočiti da opći uvjeti za osiguranje u All risk Uvjetima za osiguranje ne moraju biti ispisani u cijelosti već samo njegove najvažnije odrednice jer je i svaki All risk ugovor o osiguranju specifičan sam za sebe i ne prilažu mu se nikakvi posebni uvijeti osim onih koji su ispisani u polici. 7. OPĆA ISKLJUČENJA IZ OSIGURANJA Ova se isključenja primjenjuju na sve ugovorene sekcije osiguranje, a odnose se na sve štete direktno ili indirekitno uzrokovane :

- ionizirajučeg zračenja, radioaktivne kontaminacije od nuklearnog goriva ili otpada ili izgaranja goriva

- bilo koju štetu prouzročenu ratnim neprijateljstvima kao što je istaknuto i u općim Uvjetima za osiguranje96

- kazne za neizvršene radove ili kašnjenja u izvršenju ugovornih obveza ili nepoštivanja ugovornih obveza .

8. DODACI POLICI I POTPIS UGOVORNIH STRANA( ENDORSMENT) Završno polica all risk osiguranja može sadržavati dodatke koji objašnjavaju pojedine pojmove iz teksta police, eventualno klauzulu o vinkulaciji, a posebna strana namjenjena je potpisima ugovornih strana .

96 Opći Uvjeti za osiguranje, čl. 28., st.1, Croatia osiguranje d.d. 2000.

207

7.2. SVEOBUHVATNO OSIGURANJA INFORMATIKE (All risks ) (Electronic equipment insurance) EEI

Današnji razvoj i poslovanje trgovačkih društava oslanja se na podršku informatike, prisutne u svakom dijelu ljudske aktivnosti, što ga čini ovisnim o blagodatima tehnološkog razvoja na ovom području. Elektronika je prisutna gotovo u svakom proizvodu, svi procesi rada i proizvodnje su informatizirani što te procese čine ovisnim o funkcioniranju hardvera i softvera. Ova ovisnost funcioniranja sistema generira nove rizike u poslovanju, a i u običnom životu. Osjetljivost ove tehnologije na različite izvore opasnosti stvara i veliki potencijal nastanka mogućih štete na elektronici, bilo materijalnih, gubitka podataka ili gubitka prihoda zbog nemogućnosti funkcioniranja poslova koje informatika servisira. Pojedine tvrtke svoje poslovanje baziraju isključivo i u ovisnosti od funkcioniranja njihovih kompjutora i podataka koje čuvaju na njima. Nepredviđena nezgoda na njima ili nestanak podataka dovodi u opasnost i njihovo funkcioniranje kao tvrtke, jer ne mogu ostvarivati prihode u duljem ili kraćem vremenu. Da bi razumjeli sadržaj sveobuhvatnog pokrića informatike moramo razumjeti kako se do sada provodila osigurateljna zaštita informatičke opreme, a ona se uglavno sastojala od; osiguranja od rizika požara i osiguranja od rizika loma strojeva i to s posebno određenima premijskim stopama, čime se ukazivala posebnost tog osiguranja, a da se dublje nije ulazilo u strukturu izloženosti s osnova tog rizika. Istina, u Hrvatskoj postoje pokušaji na nivou udruženja osiguratelja koji nikad nisu zaživjeli. Informatička oprema dijeli sudbinu sve ostale opreme u sastavu pojedine tvrtke kad dolazi do nastanka štetnog događaja, kao što je požar ili, recimo, dopunskih opasnosti, ali njezina osjetljivost traži poseban pristup, pogotovo u dijelu šteta od rizika loma strojeva jer to nisu strojevi u klasičnom smislu, ali sve više postaju najskupocjeniji dijelovi drugih strojeva koji imaju sasvim druge uzroke šteta nego što su to iskazani u standardnim uvjetima za osiguranje od rizika loma strojeva.

7.2.1. Gdje je sve prisutno korištenje računara i ostale elektroničke opreme?

Najširu primjenu informatike vidimo u uredima i administraciji i ne moramo posebno isticati kakve nam zastoje i probleme zadaju i najmanji problemi sa zatajivanjem rada naših kompjutora uzrokovanih zbog nas samih ili nekim drugim uzrokom. Nadalje, bolnice, laboratoriji, prodavaonice, centri za treniranje osoblja, proizvodnji roba, obrtu, radionicama, skladištima, u okolišu posebno izloženom;

• Vlažnosti (postrojenja za ispiranje, praonice, vlažni laboratoriji) • Vibracijama (postrojenja koja se vrte, štamparije) • Prašini (cementare)

Kompjutore koristimo na otvorenom, na mjestima izgradnje, ekspedicijama itd. Ugovaranje osiguranja elektronike povezano je i s pojedinim specijalnim rizima od kojih izdvajamo slijedeće primjere: Rizik Primjer Mjere u osiguranju Nosači novca ATMs, AKT,uređaji Isključenje pokrića za

novce Mobilni sistemi Notebook

Televizijski centri u vozilima • Posebna prem.stopa i

pridržaj

208

• Osiguranje samo u kombinaciji sa sistemom koji je integralni dio vozila

Podzemni sistemi

Kabelski TV sistemi • Pridržaj i posebna prem.stopa

• Troškovi spašavanja se ne pokrivaju

Izvor:Munich Re

7.2.2. Sadržaj pokrića

Sadržaj sveobuhvatnog (all risks) pokrića koje se daje osiguranjem kompjutora

podijeljen je u sekcije osiguranja koje reguliraju i opseg nuđenog pokrića osiguranjem. Pokrića se daju o obliku all risks strukture znači kroz sekcije osiguranja.

• Sekcija 1: Pokriće za materijalne štete • Sekcija 2: Pokriće za podatke – Data media cover (DMC) • Sekcija 3: Povečani Troškovi rada (ICOW) • Sekcija 4: Pokriće za software • Sekcija 5: Pokriće za prekid rada / gubitak dobiti( EEI BI/LOP) U nastavku možete vidjeti jedan od oblika sveobuhvatnog pokrića elektroničke

opreme koji je dostupan na pojedinim tržištima u Europi, a kreiran je od Munich Re-a jednog od največih svjetskih reosiguratelja koji je i dao suglasnost za objavljivanja programa s napomenom da program može biti prilagođen potrebama svakog osiguratelja posebno.

Što je sadržano u strukturi all risks pokrića osiguranja kompjutera? All risks pokri će: Pokrivene su sve štete osim onih koje su posebno navedene kao

nepokrivene. Štete ili gubitci pokriveni su ovim osiguranjem, ako su uzrokavani: o Nepažnjom, neadekvatnom upotrebom, nedostatkom znanja,

greškom korisnika, zlonamjernim radnjama trećih osoba o Provale i razbojstva, o Požara, svih vrsti eksplozija, implozija, direktnog udara groma,

ostalih opasnosti sadržanih u klasičnoj požarnoj polici, štete od protupožarnih aparata i sistema, demoliranja, manifestacija, demonstracija ili nestanka dijelova za vrijeme takvih događaja

o Vode, poplave, podzemne vode, kišnice, pare, leda, snijega ili bilo koje druge tekučine,

o Krivog dizajna, greške u materijalu, greške u proizvodnji, prenapona, indukcije, indirektnog udara groma.

209

7.2.3. Isključenja iz osiguranja Na sve sekcije primjenjuju se slijedeća isključenja iz osiguranja:Politički

rizici: rat, invazije itd.,terorizam, nuklearni rizici, postojeći nedostaci i greške na elektronici, garancije proivođača, potres, vulkanske erupcije, tsunami, hurikani, tajfuni, cikloni, tornada, obična krađa, upotreba osigurane elektronike van osigurane lokacije

Svrha osiguranja je zaštita: • Elektroni čke opreme • Elektroni čkih dijelova (čipovi tranzistori, poluvodi či, itd.) • Prijenosa informacija, mjerenja i istraživanja, kontrole,

nadgledavanja→ali ne čisto mehaničkih operacija • Profesionalne upotrebe iste u komercijalne svrhe

→ bez mogučnosti osiguranja opreme u privatne svrhe • Operativnog softwareskog sistem Područje primjene je u djelatnostima ;

• EDP i uredska oprema • Komunikacijska oprema • Medicinska tehnologija • Grafi čka i industrija printanja • Televizijski centri, TV, Radio, filmski/zvučni reprodukcijski

centri • Automatizirane tehnologije, alarmi, • Elektri čne mreže i opskrbni sistemi povezani s odgovarajučom

elektronskom opremom potrebnom za njihovo funkcioniranje Sveobuhvatno (all risks) pokriče elektroničke opreme daje osiguranje od

iznenadnih i nepredviđenih događaja koji uzrokuju fizičko oštećenje opreme ili štetu nastalu kao posljedica provale i razbojstva.

7.2.5. Pokriće materijalne štete Sadržano je u SEKCIJA I

Prilog 16. Pregled izloženosti nastanka šteta na informati čkoj opremi

210

Izvor:Munic Re

Veliki potencijal štete na elektronici moguć je zbog:

• Velike koncentracija vrijednosti na maloj površini ili prostoru • Situacija povečane minijaturizacije

o Prenapon/kratki spoj o Krađa o Preopterečenost sistema mreže o Indirektne štete od groma

• Ljudski faktor o Nepažnja o Greške u rukovanju o Mobilna upotreba

Prilog 17. Pregled šteta na informatičkoj opremi

211

Izvor: Munich Re Group Iz gore prikazanog grafa vidimo da je medicinska oprema posebno izložena štetama i to štetama uslijed nepažnje. Daljnja analiza ovih šteta u bolnicama pokazuje da su te štete najviše uzrokuju medicinske sestre, zatim asistenti, doktori, pacijenti, ostalo osoblje, a najmanje administracija. I na ostaloj procesnoj elektroničkoj opremi najveći dio uzroka nastanka štete otpada na nepažnju 7.2.6. Mjesto osiguranja Elektronska oprema, a posebno kompjutori može biti osigurana na:

1. Stalnim mjestima fiksno instalirana 2. Kao prenosiva oprema izvan osigurane lokacije

a. s obveznom odbitnom franšizom od min.25% Naknada štete može biti provedena kao osiguranje :

o Na novu vrijednost – Novo za staro o Na svotu osiguranja- stvarnu vrijednost za :

• Predmete starije od 5 godina (od dana proizvodnje)

212

• Rezervne dijelove iz serije koje se više ne proizvode

• Dijelomične štete o Dodatne troškove za brzu isporuku, prekovremeni rad, nočnu

smjenu, radove subotom, nedjeljom i praznicima, putne troškove servisera.

o Odbitna franšiza i amortiziranu vrijednost Informatička oprema je podložna izrazitim promjenama cijena i to uglavnom na

dole, zbog intenzivnog razvoja i usavršavanja, te je zbog toga i svaka obnova osigurnaja vezana uz probleme utvrđivanja nove vrijednosti odnosno sadašnje vrijednosti.

7.2.7. Pokriće za podatke Sadržano je u SEKCIJA II - Osiguranje od gubitka podataka DMC (Data

media cover) Značenje osiguranja gubitka podataka na kompjutoru najbolje možemo vidjeti kroz primjer nastalog štetnog događaja:

- Disk s greškom uzrokovao je pad sistema - Backup nosioci podataka pokazalo se da su nepotpuni iako je backup

verificiran Uzrok štete

Kopije backup-a ležale su na glavnom desku produkcije. S obzirom da je na

desku korišten magnet za držanje papira magnet je izbrisao ili promijenio podatke na kopijama backup-a. Ukupni troškovi rekonfiguracije kompjutera, ručnog unošenja podataka itd. iznosili su Euro 30.000.

Predmet osiguranja

o Podatci iz failova i data baza. o Programi o Izmjenjivi nosioci podataka

Osigurljivi su samo obrađeni komercijalni podatci i programi na kompjuterima i

komunikacijskoj i uredskoj opremi. Programi i podatci koji se obrađuju na reprodukcijskoj opremi i medicinskim aparatima nisu osigurljivi.

Osiguranjem se pokriva gubitak podataka s kompjutera kao posljedica : o Materijalnih šteta na izmjenjivim nosiocima podataka kao:

o Oštećenje ili uništenje zbog iznenadnog i neovisnog događaja (koji uzrokuje fizičku štetu na imovini)

o Gubitak zbog provale i razbojstva Ostali uzroci šteta koji za posljedicu imaju gubitak podataka nisu pokriveni osiguranjem.

213

7.2.8. Pokriće za software

Sadržano je u SEKCIJA III - Osiguranje software-a koje se može (SIC) ugovoriti kao dodatak uz osiguranje materijalne štete i to za štete uzrokovane zbog:

• Greške u rukovanju (neadekvatna upotreba podataka, upotreba krivih uputa za rada na kompjutoru)

• Namjerno modificiranje programa ili podataka od strane trećih osoba (hakeri)

• Prenapon, manji napon, gubitak struje (uključujući i efekte udara groma)

• Elektrostatičkog opterečenja, alektromagnetskog utjecaja • Više sile • Nefunkcioniranja hardvera ili njegovog oštećenja

Osigurane štete i opasnosti zbog gubitka podataka i software-a

Gubitak podataka (uzrok štete) DMC / SIC Za vrijeme prijenosa podataka da Materijalna šteta na nosiocima da da Provala i razbojstvo da da Štete zbog prenapona da Nestanak struje da Nefunkcioniranje ili rad s greškom hardwera da Greška u radu da Manipulacija podatcima da Elektrostatičko pražnjenje da Viša sila da

Štetovna statistika u osiguranju software-a pokazuje da su; o Greške u rukovanju uzrok 14% svih šteta o Virusi 8% o Materijalna šteta na podatcima 6% o Prirodne nepogode 1% o Materijalna šteta na hardware-u 30% o Prenapon 26% o Ostali 15%

Naknada štete obuhvaća,nužne troškove za; o Ponovni unos podataka i programa iz backup-a o Obnova i ponovni unos podataka (uključujući svako procesiranje

dokumenata i dobivanje informacija za tu svrhu) o Zamjena (uključujući kupovinu nove licence) i ponovni unos

standardnih programa o Ponovni unos uobičajenih programa i programa za dizanje

(konfiguracije, funcionalnih blokova) iz izvora dostupnih osiguraniku

214

o Zamjena izmjenjivih nosioca podataka Naknada je limitirana na troškove nužne za zamjenu podataka, a dodatni troškovi

dobivanja licence limitirani su na 10 % iznosa svote osiguranja.

Isklju čenja iz osiguranja

Odnose se na ; o Nosioce podataka koji nisu izmjenjivi (hard disk) o Podatke i programe koji se nalaze u CPU memoriji o Podatci koji nisu u funkciji i nisu završeni već u fazi obrade o Podatci za koje osiguranik nije autoriziran da ih koristi o Podatci i programi koji predstavljaju robu osiguranika (roba za

prodaju) o Podatci i programi koji su proizvedeni spremljeni, modificirani, ili

procesirani na bilo koji način u korist trećih ososba (kupci) o Iskljućenje šteta od virusa97 o Eleminacija programskih grešaka o Ispravljanja podataka koji su neispravno unešeni ručno o Troškove dekontaminacije nakon infekcije virusom o Novi razvoji na podatcima i programima ukoliko ovi ne mogu biti

obnovljeni iz raspoloživih izvora

Da bi se ovo pokriće osigurateljno provelo u praksi osiguranik mora zadovoljiti slijedeće uvjete;

o Najmanje jednom tjedno pohranjivanje podataka na backup-u o Čuvanje podataka izvan tvrtke o Tehnologija za back up mora biti verificirana

Svota osiguranja kod osiguranja gubitka podataka mora biti dovoljna da

pokrije troškove potrebne za ponovni unos, obnovu, uklju čujući i nosioce podataka. Podosiguranje se kod ovog osiguranja ne primjenjuje.

7.2.9. Pokriće za povećane troškove rada

Sadržano je u SEKCIJA IV - osiguranje povećanih troškova rada (ICOW) (Increased costs of working insurance) Ovo dopunsko osiguranje koje pokriva povećane troškove rada koji se dešavaju

zbog najma zamjenskog kompjuterskog sistema, proporcionalne dodatne troškove i neproporcionalne dodatne troškove u slučaju nastanka materijalne štete na kompjuterima uz uvijet da postoji osiguranje od materijalne štete na kompjuterima.

Proporcionalni dodatni troškovi dešavaju se za vrijeme premošćivanja, kao ugađanje alternativnih kompjuterskih sistema, najma ili upotrebe alternativnih sistema, 97 Modifikacija, gubitak osiguranih podataka ili programaili različiti efekti na integritet. sigurnost ili dostupnost osiguranih podataka ili programa uzrokovanih od programa koji imaju funkciju oštećenja odnosno virusi, Trojanski konji, logičke bombe, crvi (zlonamjerni software)

215

dodatnih troškova osoblja nedeljom i praznikom, upotreba alternativnih radnih i proizvodnih metoda.

Neproporcionalni dodatni troškovi nisu povezani s trajanjem prekida ili smetnjama u radu kompjutera. To mogu biti troškovi jednog reprogramiranja procedura 7.2.10. Osiguranje prekida rada i gubitka prihoda

Sadržano je u SEKCIJI V - osiguranje prekida rada i gubitka prihoda (EEI BI/LOP) kao posljedica štete iz sekcije I (materijalne štete).Ovim se pokrićem daje osiguranje bruto dobiti, kao posljedica prekida rada na kompjuterima uzrokovanog nekim od opasnosti iz sekcije I ovog osiguranja. Razlikovanje ova dva dodatna pokrića (ICOW i EEI BI/LOP) vidimo u tome što se za osiguranje dodatnih radnih troškova ne mora desiti prekid rada, već je to rezultat angažiranja zamjenskog sistema, a osiguranjem prekida rada sistema osiguravaju se financijske posljedice prekida. Navedeno osiguranje može se ugovoriti uz uvijet da je osigurana i materijalna šteta

Predmet osiguranja je : o Gubitak bruto dobiti uslijed:

o Iznenadnog i nepredviđenog događaja zbog kojeg dolazi do fizičkog oštećenja kompjutera koji više ne mogu funkcionirati

o Zbog šteta od provalne krađe i razbojstva

Naknada štete: Osiguratelj naknađuje osiguranika za za gubitak bruto dobiti kojeg osiguranik nije mogao ostvariti za vrijeme perioda stajanja. Prekid rada odnosno garancijski period može iznositi 12 mjeseci ili manje.

7.2.11. Terminologija u osiguranju kompjutera

Osiguranje elektroničke opreme vezano je i uz korištenje odgovarajuće teminologije karakteristične samo za osiguranje kompjutera, a čije značenje je bitno za daljnje razumijevanje pokrića: Zamjenjivi dijelovi/exchangeable part - Dijelovi koji se zamijenjuju u slučaju kvara Sistem spreman za upotrebu/Ready for operation -- Sistem je spreman za korištenje ( nakon završenog probnog rada, ukoliko se traži) ili ako je operativno već u funkciji. Osiguratelji su odgovorni za sistem i kad on nije privremeno spreman za rad zbog održavanja ili popravka Programi spremni za rad/ Programs ready for operation- Potpuno razvijeni programi koji su uspješno prošli sve testove rada ili rade dokazano u svakodnevnoj upotrebi. Operativni software sistem –Operativni softverski sistem čine podatci koji su potrebni da bi osigurani kompjuteri mogli vršiti svoju osnovnu funkciju( sitemski programski podatci iz operativnog sistema) Troškovi premještaja ili zaštite/Expenses for moving or protecting-su troškovi za premještanje koji su se desili ako se i druga imovina koja je bila oštećena ili uništena mora premjestiti , prepraviti ili zaštititi.Takvi troškovi uključluju , ali se ne limitiraju na

216

montažu i demontažu sistema i opreme, troškova probijanja, demoliranja i troškova rekonstrukcije dijelova zgrade ili produžetka početka rada. Troškovi isporuke/Dealivery costs – uključuju troškove pakiranja, transporta, instaliranja, stavljanja u funkciju, poreza i carine. Bruto dobit/Gross profit-je iznos koji se dobije kada se od ukupnog prihoda i konačne vrijednosti zaliha oduzme vrijednost troškova poslovanja i početnih zaliha, Vrijednost zaliha utvrđuje se u skladu s računovodstvenim metodama osigurane strane te odredbi o ispravku vrijednosti zaliha. Informacija/data – svaka informacija sadržana na kompjutoru Informacijski i komunikacijski sistem i uredska oprema- Data and communication system and office equipment- Čine ga ;

o NETWORK SYSTEMI, KOMPJUTERI, WORD procesor sistemi, EDPsistemi,

o Prijenosna računala, o CAD, CAE, CAM sistemi o Telefonski sistemi i pripadajuća oprema o Telefax i telex sistemi, o Intercom sistemi, o Alarmni sistemi, detektori požara i sistemi kontrole pristupa, o Radio sistemi, o Oprema za prezentaciju i demonstraciju o Kopirni aparati oprema za mikrofilmiranje

Nosioci podataka/Data media o su nosioci za čuvanje informacija na samom kompjuteru o nosioci podataka koji ne mogu biti razmjenjivi s korisnikom podataka su

hard disk itd. o Nosioci podataka koji su razmjenjivi s korisnikom su CD-ROMs , floppy

disks, prenosivi magnetni diskov,i magnetne diskete itd. Proporcionalni dodatni troškovi/Proportional additional costs-Proporcionalni

dodatni troškovi po polici osiguranja su troškovi koji se dešavaju za vrijeme osiguranog prekida rada kompjutora. Pod njima se podrazumijevaju troškovi za;

- Stavljanje u upotrebu alternativnog sistema - Najam zamjenskog sistema - Korištenje alternativnih radnih metoda - Dodatni troškovi osoblja - Korištenje vanjskih srvisnih ili proizvodnih usluga

Neproporcionalni dodatni troškovi/ Non proportional additional costs- su troškovi koji su osigurljivi po polici osiguranja, ali koji se ne dešavaju kroz cijelo razdoblje prekida rada ili nefunkcioniranja sistema. To su obično troškovi ;

- Jednog reprogramiranja; procedura - Ponovnog opremanja - Privremenog popravka

Zlonamjeran software/Malicious software- Je program koji ulazi i oštećuje, modificira ili briše kompjuterski sistem (hardware ili software), i/ili širi ili multiplicira isti sistem, ili sadrži, oštećuje ili proizvodi funkcije s greškom. Zlonamjerni softwari uključuju, ali nisu limitirani na kompjuterske viruse, Trojanske konje, crve i logičke

217

bombe neovisno od toga da li su oni dospjeli u kompjuter kroz nosioce podataka, interneta ili nekog drugog načina.

Kao što smo istaknuli u naslovu razvoj informatike kreirao je nove rizike na osigurateljnom tržištu. Sveopća primjena informatike u procesima rada u prvi plan je stavila i mogućnost nastanka materijalnih šteta na informatičkoj opremi koja posredno izaziva štetu i na drugim sredstvima rada (razni strojevi i aparati) uzrokujući materijalnu štetu te mogući prekid rada kao posljedicu zbog nemogućnosti kontrole procesa proizvodnje. Što će društvo više biti informatizirano to će više biti i ovisno od ispravnog funcioniranja elektroničke opreme. Cjelokupna struktura all risk pokrića jednostavno se mora preslikati u na osiguranje elektroničke opreme kako bi se dobila adekvatna zaštita materijalne štete i štete prekida rada. Dodatno se rizik komplicira zbog štete mogućeg gubitka podataka i softwera. Dolazimo do situacije u kojoj nastaloj šteti ne mora prethoditi veliki požar da bi došlo do prekida poslovanja, rizici na kompjuterima su visoko sofisticirani i ukoliko dođe do njihovog zastoja rada iz uzroka nastalog u sekcije I osiguranja, proizvodnja će stajati, a da neće biti vanjskih vidljivih uzoka zastoja.Ostaje činjenica da će polsjedica nezgode u radu i s radom kompjutera imati sve veći utjecaj i na industriju osiguranja odnosno buduće štete imat će sve veći udio informatike i to po svim osnovama i vrstama osiguranja.

7.3. OSIGURANJE GRAĐEVINSTVA I MONTAŽE

7.3.1. Opseg pokrića u standardnoj polici osiguranja Ovo je jedno od najsloženijih osiguranja s obzirom na veliki broj rizika objedinjenih na jednom mjestu i duljem vremenskom periodu trajanja osiguranja, ali ne samo za vrijeme trajanja izgradnje ili montaže, već i kasnije nakon završetka i predaje objekta u eksploataciju. Znači radi se o svojevrsnom paketu imenovanih rizika u jednoj polici osiguranja. Naime, osiguranjem građevinskih objekata u izgradnji mogu se osigurati:

- materijalne štete na izvršenim radovima izgradnje ili montaže, - materijalna šteta na već postojećem objektu koji se rekonstruira, adaptira,

sanira - oprema za izgradnju/montažu izvođača radova - odgovornost izvođača građevinskih radova prema trećim osobama, ili

vlastitim zaposlenicima, - radni i specijalni strojevi angažirani na pojedinačnoj investiciji,

- ugovorna odgovornost izvođača radova u garantnom roku

Zbog velikog broja strana involviranih u pojedinačni projekat potrebno je točno znati što je sadržano u predračunskoj vrijednosti iz ugovora o građenju. Zbog toga se ovo osiguranje i provodi putem ispunjene ponude za osiguranje, ugovora o građenju, te troškovnika. Vrlo je rizično upustiti se u osiguranje objekta u izgradnji bez izdate pravomoćne građevinske dozvole ili osiguravati objekte bez nadzora kvalificiranih stručnjaka. Velika količina vlastite opreme i materijala pogotovo podizvođača najčešće se ne nalazi sadržana u toj vrijednodti investicije. Ukoliko su u okviru građevinskih radova

218

predviđeni i montažni radovi, ali u manjem opsegu od građevinskih, i oni su pokriveni osiguranjem. Nisu rijetki slučajevi da gotovo zanemariva adaptacija ili rekonstrukcija na može napraviti višestruko veću štetu na objektu na kojemu se izvode radovi od same vrijednosti radova koji se osiguravaju. Prema tome, treba točno znati što se osigurava i koga se osigurava. Premija osiguranja ne bi smjela biti iskljućivi kriterij za sklapanje ugovora o osiguranju. U takvim slučajevima ne pomaže polica osiguranja od odgovornosti izvođača radova. Osiguranje od odgovornosti izvođača građevinskih radova ili montaže ne smije se promatrati u kontekstu mogučih šteta na objektima koji se grade ili montiraju, već u kontekstu mogućih šteta na susjednim objektima i povredama trećih osoba uključujući vlastite zaposlenike (urušavanje, posljedice miniranja). Naime, dodatnim osiguranjem od odgovornosti nisu pokrivene štete na objektu na kojemu se izvode radovi. Zbog velikog broja izvođaća i podizvođača radova na pojedinim projektima komplicira se i pitanje međusobne odgovornosti izvoditelja98 radova te potencijalne mogućnosti da neki od podizvođača nema nikakvo osiguranje na što treba posebno obratiti pažnju. Glavni izvođač radova trebao bi osigurati sve radove i svoje i radove podizvođača. Ova je klauzula uvedena iz razloga isključenja mogućih potraživanja između glavnog izvođača radova i podizvođaća te podizvođača međusobno.Ugovaranjem ove klauzule na izvođaće radova se ne primjenjuje se načelo subrogacije jer se svi smatraju osiguranikom u polici osiguranja. Opseg opasnosti koji je pokriven standarnim uvjetima za osiguranje objekata za vrijeme montaže i izgradnje obuhvaća paket rizika; požarne i neke druge opasnosti kao što je to iskazano u uvjetima za osiguranje od rizika požara, obuhvaćen je i rizik provalne krađe i obične krađe, ali pod posebnim okolnostima specificiranim u uvjetima za osiguranje, nepredviđenoj građevinskoj nezgodi, greške u materijalu i konstrukciji, nespretnosti nemara i zle namjere radnika osiguranika. Za risk menadžera je najvažnija opasnost nepredviđene građevinske/montažne nezgode pod kojom se podrazumijeva iznenadni i nepredvidiv događaj koji za posljedicu ima uništenje ili oštećenje predmeta osiguranja te različiti oblici odgovornosti koji se tu pojavljuju.

Ono što je posebna prednost standardnih uvjeta za osiguranje je pokriće za štete zbog greške u materijalu i konstrukciji, greške u proračunu.

Dopunski se uvijek ugovara osiguranje od odgovornosti izvođača građevinskih radova prema trećim osobama i vlastitim zaposlenicima, poplava, klizanje tla, osiguranje objekta na kojemu se izvode radovi i ugovorna odgovornost izvođača građevinskih ili montažnih radova.

Ugovaranjem osiguranja ugovorne odgovornosti (extended maintenance period) izvođača građevinskih i montažnih radova nakon završetka gradnje ili montaže u tzv. garantnom roku (period održavanja) daje pokriće za štete koji bi nastale na izvršenim radovima za vrijeme perioda garancije, ako imaju neposredni uzrok nastanka za vrijeme izgradnje/montaže i to prije predaje objekta investitoru. Osiguranjem je pokrivena i eventualna šteta na objektu za vrijeme njegova održavanja nakon završetka gradnje, ali u okviru uvjeta za osiguranje objekata u izgradnji. Ugovorna odgovornost ugovara se za period od 2 godine, ali nisu rijetki zahtjevi i za veće periode osiguranja, pa i do 10 godina nakon završetka gradnje.

98 Cross liability clause

219

7.3.1. Usporedba standardnih i all risks uvjeta za osiguranje Kao što smo već istaknuli all risks uvjeti za osiguranje prihvatljiviji su za osiguranike zbog sveobuhvatnosti osiguranja, međutim da li to baš tako?U kontekstu materijalne štete standardni uvjeti za osiguranje (named perils) od rizika izvođenja građevinskih/ montažnih radova uključuju pokriće za štete od požara i nekih drugih opasnosti kao što je to oluja, aksplozija, manifestacija, demonstracija, pad zračne letjelice itd., kao što je to iskazano u požarnim uvjetima za osiguranje, zatim opasnosti provalne krađe i obična krađe te nepredviđene građevinske nezgode kojom su u biti pokriveni svi nepredviđeni rizici prilikom izvođenja samih radova.Oprema izvođača radova kao strojevi i aparati, mehanizacija isto su tako pokrivena od rizika navedenih u uvjetima za osiguranje građevinstva ukoliko su navedeni kao predmet osiguranja. Pokrivene su i greške u materijalu, konstrukciji, izračunima. Materijalne štete nisu pokrivene kao posljedica potresa, poplave ili klizanja tla što se posebno ugovara. Osiguranje od nematerijalnih i materijalnih šteta, kao posljedica odgovornosti izvođača radova posebno se ugovara, kao što se posebno ugovara i osiguranje objekta na kojem se vrše razne adaptacije, sanacije i rekonstrukcije te prije spomenuta ugovorna odgovornost. Sve spomenute značajke all risks uvjeta za osiguranje u prijašnjim poglavljima prisutne su i u all risks uvjetima za osiguranje radova i montaže tzv. CAR99 i EAR100

All risks osiguranje montažnih radova razvilo se iz osiguranja građevinstva i u tom smislu ima sve karakteristike rizika građenja s tom razlikom da se radi o osiguranju metalnih konstrukcija, raznih strojeva izvanserijskih dimenzija, dalekovodi u što se mora uključiti i dio građ. radova kao temelji itd. Rizici koji se osiguravaju su isti, ali je njhovo trajanje kraće. Rizici montaže raznoraznih postrojenja u montaži najizraženiji su u fazi testinga odnosno probnog pogona čemu kod ugovaranja osiguranju treba posvetiti najveću pažnju. S pozicije osiguranika - da se ne propusti osiguranje probnog pogona nakon završetka montaže, a za osiguratelje - da tom dijelu montaže pristupe kao potencijalnom izvoru šteta. Ono što se dobiva CAR/EAR osiguranjem je osiguranje po sekcijama :

Sekcija I – Materijalne štete Osigurateljno pokriće za sve

• Dobavljače radova i građevinske aktivnosti • Izvođače radova osiguranike (investitore, glavne izvođače,

podizvođače) • Objekte u izgradnji/montaži • Strojeve i ostala oprema na gradilištu ako su uključeni u

vrijednost radova • Čelične konstrukcije

od svih šteta i uzroka osim onih rizika koji su navedeni u isključenjima osiguranja. (Prilog 22.- vidi definiciju osigurateljne klauzule za Section I – Materijalna šteta u “contractor all risks” uvjetima za osiguranje). U ovoj se sekciji osiguranja osigurava

99 Contractor all risks 100 Erection all risks

220

vrijednost investicije iz ugovora o građenju, a dodatno se posebno ugovara iznos svote osiguranja za osiguranje troškova raščišćavanja i odvoza materijala nakon nastanka štete. Za pojedine vrste radova ova je stavka vrlo značajna i izvor većih šteta ( tuneli, itd.).Uz osigurateljnu klauzulu vežu se i klauzule ili dodatci (vidi prilog uz all risks uvjete za osiguranja građevinstva) koje su iskazane u polici osiguranja, a njihovo značenje se sastoji u tome da proširuju pokrića na veliki broj dodatnih opasnosti ili ograničavaju pokrića. Za osiguranika je ključno tumačenje klauzula odnosno saznanje što se unutar all riska može dodatno osigurati, a što ne. Kao opcija, putem klauzula u osigurateljno se pokriće može uključiti:

• Oprema izvođača radova u njihovu vlasništvu, kao i rentirana oprema,

• Pomočne strojeve, radne strojeve, razne dizalice i kranove, radna vozila (osim osobnih vozila, i kamiona registriranih za javni promet osim ako ta vozila nisu korištena isključivo na gradilištu,

• Montažne kuće i urede na gradilištima • Imovina radnika osiguranika • Postojeća imovina i oprema na gradilištu

Rizik loma strojeva nije obuhvaćen osiguranjem. Sekcijom II obuhvaćeno je osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama.

Treba istaknuti da osiguranje od odgovornosti sklopljeno po CAR uvjetima ne daje pokriće za vlastite zaposlenike. Svota osiguranja od odgovornosti najčešće je limitirana postotnim iznosom osiguranih radova. Zbog velikog broja podizvođača u osiguranju građevinskih radova pojavljuje se problem njihove međusobne odgovornosti što se ugovara posebnim dodatkom ili proširenjem pokrića uz osnovnu policu osiguranja(cross liability clause). Osiguranje od odgovornosti izvođača radova u periodu održavanja ili ugovorna odgovornost izvođača radova (extended mainteinance period) isto se tako posebno ugovara.

Klju čni dio all riks uvjeta za osiguranje su isključenja iz osiguranja. Njima može biti isključeno veliki broj rizika koji su inače normalno obuhvaćeni standardnom policom osiguranja građevinstva. Sve što je isključeno iz osiguranja u all risks polici predmet je posebnog ugovaranja i plaćanja dodatne premije osiguranja i vrlo često se kod pojedinih osiguratelja/reosiguratelja krije potencijalni izvor spora za neinformirane osiguranike, jer iz osnovnog pokrića isključuju jako puno rizika koji su kod nekih drugih standardno obuhvaćeni osiguranjem. 7.3.3. Međusobna odgovornost izvođača građevinskih/montažnih radova ( Cross liability)

U svakom projektu izgradnje, osim glavnog izvođača radova, prisutan je i veliki broj podizvođača specijaliziranih za pojedinačne radove. Svaki od njih može iz svoje djelatnosti učiniti štetu trećim osobama. Kako bi se izbjegli problemi odgovornosti prema trećim osobama prilikom izvođenja radova, odnosno tko je odgovoran - da li glavni izvođač ili podizvođač - ugovaranjem ove klauzule na polici osiguranja CAR-a podrazumijeva se da su osiguranjem od odgovornosti prema trećim osobama uz glavnog izvođača radova obuhvaćeni i svi podizvođači koji su uključeni u projekt i navedeni kao takvi u polici osiguranja. Ovom se klauzulom izbjegava pojedinačno izdavanje police

221

odgovornosti za svakog podizvođača odnosno, ako oni već i imaju svoju policu odgovornosti usklađuju se uvjeti i svote osiguranja jednake za sve. Da ne bi bilo zabune, međusobna odgovornost ne znači pokri će šteta koje izvođači radova učine jedan drugome tijekom izvođenja radova. Takve će štete prije biti naknađene po sekciji I materijalne štete na stvarima i objektima osiguranika koji se koriste za građenje ili montažu, ukoliko su navedeni kao predmet osiguranja.

7.3.4. Financiranje projekta izgradnje kao nova vrijednost u osiguranju

Veliki infrastrukturni i industrijski projekti su uvijek na svoj način fascinantni. Raznolikost tehničkih financijskih i ekonomskih aspekata izazivaju i otvaraju prostor za nove poslovne mogućnosti.Vjeruje se, da ugovaranje osiguranja nudi jedinstvenu mogućnost objedinjavanja tehničkih financijskih i ekonomskih iskustava i stvara jedinstven pogled na svaki projekt u cijelosti. U velike financijske projekte izgradnje recimo cesta ili velikih industrijskih postrojenja uključeno je vrlo mnogo strana, od sponzora, izvođača ili operatera, financijskih institucija (financijeri, banke) financijskih savjetnika, tehničkih eksperata, konzultantskih odvjetničkih kuća, dobavljači sirovina i drugih materijala, osiguratelji. Osiguranje koje je započelo svoje funkcioniranje s jednostavnom podjelom rizika razvilo se u sofisticirani proces alokacije rizika i transfera rizika, u značenju transfera rizika od primarnih nosioca sponzora i banaka na profesionalne nosioce kao osiguratelje i reosiguratelje.U financiranju velikih građevinskih projekata vrlo je važno imati strukturu ko ja se koristi radi poduzimanja različitih mjera zaštite i garancija od više strana kako bi se osigurao protok prihoda i gotovine i radeći na taj način, postigao ekvivalent unovčivog kredita. Zbog toga je potrebno da investitori takvih projekata imaju potpuni uvid u projekat i pregled svih rizika prisutnih na tom projektu. Zahvaljujući različitim oblicima financiranja u nekom projektu, situacija u kojoj se kreditori projekata nalaze je vrlo različita, ali identifikacija rizika i mogući transfer rizika su ključni za uspjeh u projektu. Promatrajući financiranje projekta s točke gledišta investitora, financiranje projekta je velika investicija koja je izložena svim rizicima (all risks exposure). Dobra stvar za kreditore je da „all risks pokriće“ građevinstva ili njihovog investiranja ima visoku „priklju čnu točku“ koja je ispod iznosa dobiti iz projekta (normalno 10 - 30% od ukupne investicije). Drugim rije čima, investicija je ugrožena samo, ako je šteta zbog nastalog štetnog događaja u projektu izgradnje veća od dobiti iz projekta. Zbog toga su kreditori spremni nositi rizik kreditiranja, ali ne žele biti uključeni u u rizik gubitka dobiti iz projekta ili rizika iz zajedničkog investiranja u nekom projektu izgradnje. Investitori nisu u poslu da bi imali rizik gubitka dobiti čak i ako će biti bogato nagrađeni za to završetkom gradnje. Ispravna identifikacija rizika i njegov transfer pomoći će investitorima da postignu nešto što je blizu unovčivom kreditu. Nosioci rizika odnosno izvođači nastojat će rizik transferirati na profesionalne osiguratelje i na taj način omogućiti realizaciju projekta. U situaciji nastale štete koja ugrožava osvarenje dobiti kreditori putem vinkulacije police osiguranja mogu povući uložena sredstva iz projekta.

Faze projekta

222

Pretprojektna faza uključuje aktivno ili pasivno razmatranje različitih alternativa projekta gdje se prezentira o kakvom se projektu radi, zbog čega se izvode alternative, koliko će on financijski iznositi i kako će biti financiran

Faza razvoja započinje s fisibility studijom koja utvrđuje mogućnosti izvedbe projekta. Projekt se analizira, procjenjuje, i izračunava profitabilnost. U fazi razvoja izdaju se tenderi koji su bazirani na tehničkim karakteristikama, prijedlozima za dobavu sirovina, opreme ili za konstrukciju dijela ili cijelog postrojenja. Na osnovi ponuda izabiru se izvođači radova, podizvođači i dobavljači.

Faza konstrukcije je vjerojatno najvažniji dio projekta u kojemu se određeni projekat konstruira , gradi, montira i završava

Faza testiranja i provjere izvedbe slijedi nakon konstrukcije i montaže projekta, odnosno to je faza probnog rada i ona je najinteresantniji dio za osiguratelje i njihove analize rizika.

Početak rada znači i završetak projekta te povrata uloženih sredstava investitorima, bankama itd.

Uloga osiguratelja Uloga osiguratelja u projektu sadržana je u davanju osiguranja unutar kapaciteta nošenja rizika koji su određeni za standardizirane police osiguranja, kao što su CAR, EAR , gubitak prihoda, pomorski kasko i kargo, požar i prekid rada. Prednosti ovih standardiziranih polica osiguranja su da daju lakšu usporedbu premija od različitih osiguratelja. Nedostak je što police ne dopuštaju inovacije i mogučnosti za ugovaranje dodatnih značajnijih pogodnosti za cijeli projekt. Ova standardizacija poslova osiguranja u financiranju određenog projekta u suprotnosti je s činjenicom da je svako financiranje određenog projekta različito i da vrlo često nema ništa zajedničkog u financiranju dvaju istih projekata iako se nalaze u istoj zemlji i istoj industrijskoj branši. Percepcija osiguratelja u tom se smislu posljednjih godina promijenila. Problemi s neizvjesnim tržištem, spajanja financijskih institucija, s posljedičnim promjenama poslovne politike i/ili smanjenja postoječeg kapaciteta, opčenito povećana osjetljivost financijskog tržišta. Povećanje individualnih projekata i tendencija povećanja tržišnog rizika u pojedinačnom projektu povećali su pritisak na osiguratelje da sve više i više razmišljaju o rizicima koje prije toga nisu osiguravali. Tradicionalni pogled na osiguranje počinje se mijenjati u korist financijski vođenog pristupa nazvanog “financiranje rizika“. Financiranje rizika je dio dugoročnog strategijskog korporativnog plana sa specifičnim i definiranim financijskim ciljevima. To uključuje širok raspon sredstava i oruđa risk managementa, samofinanciranja, osiguranja, kapitala s tržišta, financiranja, te finite riska.

Primjenjeno na financiranje projekta izgradnje ovaj pristup financiranja rizika od strane osiguratelja otvara polje različitih mogućnosti za njih i daje im mogućnost da se aktivnije uključe u projekte i odmaknu se od standardnog pružanja usluga unutar datih kapaciteta za ugovaranje osiguranja.

U nastavku možete vidjeti kratak pregled posljednjih tehnika koje mogu biti korištene u osiguranju transfera rizika kao alternativne metoda transfera rizika:

Derivativni instrumenti osiguranja (sulucije tržišt a kapitala). Tržišta kapitala povećavaju širok raspon osiguravajućih derivativnih instrumenata koje omogućuju učesnicima građevinskih i drugih projekata (dioničarima i držaocima zadužnica)

223

smanjenje njihovog rizika izloženosti. Kamatne stope i valutne klauzule kao i derivati osiguranja čine intgralni dio sigurnosti, kad investitor ulazi u određeni projekat. S otvaranjem novog tržišta, kao što je hrvatsko, stvaraju se i novi instrumenti za osiguranje i nošenje rizika. Na primjer, liberalizacija energetskog tržišta priprema teren za drugačiji razvoj trgovine energijom i posljedično korištenje novih instrumenata osiguranja. Osiguratelji su u tom poslu i brzo rastućem tržištu veliki nosioci takvih rizika.

Sekuritizacija/pool osiguranja hipoteka (securitization / pool mortgage

insurance) je stvoren od strane tvrtki koje su davale zajmove uz hipoteku i koje su željele stvoriti dodatni fond ili izvor kapitala. Poolovi hipoteka su kreirani, kao podrška javnim ili privatno izdanim jamstvima s plivajućim tečajem na osnovu hipoteka. Princip ove ideje nije novi. S korištenjem produkata financijskog tržišta rizik se dijeli u male dijelove rizika o kojima se pregovara i koji mogu vrlo lako biti prodani na tržištu kapitala. Primjer za to kao što vidimo nalazimo u jamstvima za povrat stambenih kredita. Umjesto da drži jamstva (hipoteke) za stambene kredite do njihovog isteka, banke ih sekuritiziraju i plasiraju na tržištu jamstava (tržište kapitala), odnosno pretvaraju ih u naplativa jamstva. Posljedično, osigurateljni rizici mogu biti transferirani na tržište kapitala njihovom transformacijom u jamstva. Uvjeti po kojima se izdaju takva jamstva ovise od neovisne procjene jedne od agencija za utvrđivanje kreditnog rejtinga kao „Moodie`s“ ili Standard and Poor`s . Jedan od načina jačanja kreditnog rejtinga za kreditora je i imati garanciju od greške u formi reosiguranja. Takvo reosiguranje ima odgovarajuću franšizu i aktivira se tek nakon iskorištenja garanacije na hipoteku, tako da je vjerojatnost da se aktivira obveza reosiguratelja vrlo mala, odnosno prvo se iskoriste sva jamstva s osnove hipoteke.Unatač tomu oni mogu biti izloženi efektu velike ekonomske krize ili pada cijena imovinskog tržišta kada je u takvim okolnostima reosiguratelj izložen velikoj akumulaciji šteta. Reosiguranje se radi kao kvotno reosiguranje. Sekurizacija omogučuje efektivnoj imovini tvrtke (assets) da može generirati buduće prihode konvertiranjem u jamstva (bonds) koja se mogu prodati investitorima u zamjenu za promptni kapital101. Sekuritizacija je pretvaranje nelikvidne imovine u likvidnu na način da se na temelju očekivanih budućih prihoda, u sadašnjosti formira zaduženje koje će se isplačivati upravo iz spomenutih prihoda. Znači, potraživanje koje nije naplativo u ovom trenutku, a izvijesno je da će biti naplativo u budućnosti, posluži kao poluga i jamstvo za novi kredit koji je dostupan odmah i odmah je njime moguće financirati razne potrebe (jačanje kapaciteta u osiguranju). Na taj način društvo“uparuje“ prihode od potraživanja i rashode od duga, dovodi ih u izravnu vezu, pri čemu je važno da se karakteristična potraživanja u potpunosti poklapaju s karakteristikama duga, odnosno emitiranih obveznica. U Hrvatskoj se priprema Zakon o sekuritizaciji i trebao bi stupiti na snagu krajem 2007, a najveće koristi bi trebao imati javni sektor zbog visokog stupnja naplate potraživanja i sigurnih prihoda (gradnja stanova temeljem budućih planiranih prihoda).

Na području osiguranja/reosiguranja najpoznatija jamstva su CAT (katastrofalni) bondovi, gdje plaćanje interesa na izdana jamstva investitoru i/ili obeštećenje principala ovisi od toga da li je došlo (nije došlo) do ostvarenja štetnog događaja u dogovorenim okvirima pokrića koji aktiviraju policu osiguranja.

101 RL Carter, prema Barlow Llyde , BLG Insurance law quarterly, Summer 1999

224

Osiguravajuće tvrtke u ugovaranju polica osiguranja djeluju kao banke generirajući police ili se pojavljuju kao posrednici. Vrlo se lako može pretpostaviti da sekuritizacija i prodaja tih rizika u obliku jamstva (bondova) na tržištu kapitala može otvoriti ogroman dodatni kapacitet za ugovaranje osiguranja omogućujući na taj način ugovaranje rizika koji su tradicionalno smatrani neosigurljivim zbog nedostatka kapaciteta. Rizik velikih katastrofa uzrokuje nedostatak kapitala u industriji osiguranja i zbog toga se počeo tražiti alternativni izvor kapitala. Industrija osiguranja, iako velika puno je manja od tržišta kapitala. Dnevna odstupanja u vrijednosti dionica prelaze u iznosima štete koje se dešavaju iz osiguranja katastrofalnih šteta. Izmišljeni su mnogobrojni instrumenti kako bi se pristupilo tržištu kapitala sa financijskim instrumentima baziranim na katastrofalnim rizicima. Zahvaljujući činjenici da ovi produkti nisu direktno povezani s osiguranim štetama oni nisu prikladni za individualne projekte. Unatoč tome neki od rizika iz određenog projekta mogu indirektno biti pokriveni kroz CAT bondove. Sekuritizacija katastrofalnog rizika je dobila na značaju u drugoj polovici 1990 tih . Standardni se bond (jamstvo) izdaje od strane osiguravajuće tvrtke koja nudi određenu kamatu po povratu ovako dobivenog kapitala. Investitori koji kupuju bond dobivaju kamatu, osigu ratelji dodatni kapital, ali ako dođe do štete i osiguravajuća tvrtka pretrpi gubitak, investitori isto tako mogu izgubiti dio ili cijeli kapital uložen u bondove. Suština je ovog posla da bond postaje trgovačka roba.102

Financijsko osiguranje (Finite solution) je financijski koncept s transferom rizika preko kojeg osigurane tvrtke zadržavaju dio rizika za sebe. Suprotno tradicionalnom osiguranju koje je bazirano na Zakonu velikih brojeva gdje je rizik raširen preko velikog broja osiguranika finite risk program općenito zahvaća samo jedan dio rizika ili nekoliko dobro definiranih najboljih rizika. S naprednim financijskim elementima rizik stvoren kod osiguranika putem finite risk programa postaje mješavina bankarskog i tradicionalnog osiguranja koji kombinira prednosti jednog i drugog područja. S ovim konceptom rizici koji su tradicionalno bili smatrani neosigurljivim mogu biti manje rizični i disperzirani u određenom vremenskom razdoblju. Ipak, u slučaju financiranja određenog projekta ove solucije se prilagođavaju problemima onog tko brine o investiciji u cijelosti, a limitirani su za ostale strane u projektu.

Uvjetovana kapitalna solucija (Contigent capital solution) za tvrtku u česnicu u projektu (SPV)103 je jedan od načina zaštite od rizika koji nisu osigurljivi i to je način u kojem se na dugovne instrumente ili paket dionica stavlja opcija. Opcija uključuje / predviđa pravo projektantske tvrtke (SPV) na korištenje novčanih fondova u situaciji nastanka prije definiranog štetnog događaja. Na taj način može posuditi novac prema prije dogovorenim uvjetima. Uvjetovani izvori sredstava mogu biti smatrani kao jedna vrsta osigurateljnog pokrića gdje sredstva uložena u projekt nisu izgubljena za osiguratelja, već su transformirana u dionice ili zadužnice. Rizici se na taj način financiraju za određeno vremensko razdoblje. Uvjetovana kapitalna solucija je troškovno efikasna i jedan od načina diverzificiranja izvora kapitala te jačanja likvidnosti projekta.104 Iako je nosioc

102 Dr Mladen Šošić et.al. Swiss re, Project finance, Added value to insurance 1999, p.16 103 Speciale purpose vehicle – tvrtka koja se osniva i njeno postojanje je limitirano na vrijeme izvršenja određenog projekta u cilju usmjeravanja sredstava od kreditora i ostalih koji daju sredstva do zajmodavca i vode brigu o zakonskim uvjetima provedbe projekta. 104 Ibidem p.16

225

projekta (SPV) uobičajeno pokriven od rizika koji se odnose na konstrukciju, izgradnju, uvjetovane kapitalne solucije su primjenjive na menadžerske i financijske rizike ili poboljšavaju aktualnu situaciju pokrića. Prednosti ove solucije mogu biti u smanjenju troškova posudbe kapitala, smanjenja troškova nošenja projekta i povećanja vjerojatnosti završenja projekta, a osiguratelj ima mogućnosti participirati u potencijalu projekta. Prilog 18 . Upitnik i ponuda za osiguranje od svih rizika u gra đevinstvu Upitnik i obrazac ponude za osiguranje od svih riz ika u gra đevinstvu

(izgradnja i gra đevinstvo) Prijedlog broj. ______________________ Polica broj. ______________________

Osiguratelji preuzimaju obavezu da s ovim podacima rade sa strogom povjerljivošću

1 Ugovorne strane: Ime i adresa Za osiguranje po polici

10 Investitor ____________________ � Da � Ne

11 Glavni izvođač _______________________________ �Da � Ne

226

12 Podizvođač(i) _______________________________ �Da � Ne

13 Ime inženjera konsultanta ____________________________

Tko je od gornjih ponuditelj za ovo osiguranje 10) 11) 12)

2 Lokacija gradilišta:

Točan opis geografske situacije (molimo priložite zemljovid)

3 Ime i vrsta projekta:

4 Datumi i periodi:

40 Vrijeme gradnje u mjesecima

Početak

41 Period održavanja u mjesecima

Početak

42 Vrsta pokrića, održavanja koja se traži

43 Predviđen istek police

5 Svote koje se osiguravaju: Svota

227

50 Ugovoreni radovi uključujući

500 Stalne radove

501 Privremene radove poput privremenih brana, pomo- ćnih mostova, šipovi, devijacije rijeka i cesta i instalacija gradilišta (osim stavki navedenih pod točkom 541)

51 Specificirajte i naznačite vrijednosti materijala kojeg je dao investitor (koji nije uključen pod 50) kao što je - beton, prefabricirani elementi, unutarnje instalacije za zgrade itd.

52 Odvoženje šuta (limit naknade)

53 Naknade za arhitekte,inspektore i inženjere konsultante

Svota osiguranja

228

54 Oprema za građenje i instalacije kao što su

540 Materijali korišteni za pomoćne strukture poput skela, postolja za mostove, potpornji, šipovi, kanalizacione instalacije, alati, pribori itd.

541 Kamp, uredi gradilišta, ostave, skladišta itd.

55 * Građevinski strojevi kao što su

- Buldožeri, damperi, grejderi, bageri, valjci, kranovi, zabijači šipova, mobilne bušeće jedinice itd.

56 * Stacionarni pogoni kao što su

- Pogoni za miješanje betona i asfalta, vibratori, transportni sistemi, kompresori, pumpe, aparati za zavarivanje, jedinice za proizvodnju struje itd.

* Molimo priložite liste koje prikazuju takve predmete sa njihovom novonabavnom cijenom

6 Franšize:

Koje franšize se predviđaju

60 uz ugovorene radove i građevinsku opremu u pogledu svakog pojedinačnog događaja za gubitak ili oštećenje koje proizilazi iz

600 Potresa, oluje, hurikana, ciklona, slijeganja tla,

klizanja tla, rušenja i bilo kojeg oštećenja vodom

601 Bilo koji drugog uzroka

61 za građevinske strojeve u pogledu svakog pojedinačnog događaja za gubitak ili oštećenje koje proizilazi iz

610 Potresa, oluje, hurikana, ciklona, slijeganja tla,

klizanja tla, rušenja i bilo kojeg oštećenja vodom

611 Bilo kojeg drugog uzroka

229

7 Podaci o ugovoru:

70 Dajte opći opis projekta (radova koje treba izvesti)

71 Priložite kopije sljedećih dokumenata i planova

- klauzule o osiguranju uvjeta tendera i/ili ugovora o radovima

- podjelu cijena

- opći plan

- planove koji prikazuju presjeke, vrstu gradnje, dimenzije i metode gradnje

- kartu napretka poslova

72 Specificirajte poslove koje trebaju uraditi podizvođači

73 Za izgradnju zgrade specificirajte da li treba

730 osigurati cijelu zgradu, ili �Da �Ne

731 samo strukturu (okvir zgrade) �Da � Ne

8 Opće informacije:

800 Točan opis topografije na gradilištu

230

801 Geološki uvjeti i uvjeti podloge

(Molimo priložite kopiju geološkog izvještaja)

802 Meteorološki uvjeti

kišna sezona(e) od ______________ do ___________________

max. padaline

zabilježene po: satu danu mjesecugodini

_____________ ________________________

803 Je lio gradilište izloženo opasnostima poput

- oluje, bure �Da� Ne

- potresa �Da� Ne

Ukoliko da, detalji o učestalosti javljanja i stupnju jačine

804 Je li gradilište izloženo poplavi? �Da� Ne

Ukoliko da, koje su mjere predostrožnosti poduzete?

805 Ime i udaljenost do najbliže rijeke, jezera ili mora

806 Nivoi takve rijeke, jezera ili mora

8060 Niska voda _____________________

8061 Srednja razina _____________________

8062 Najviša ikad zabilježena razina _____________________

Usporedite gornje indikacije sa referentim točkama projekta i specificirajte referentne točke

807 Razina podzemne vode _______________________

(Usporedite indikaciju razine sa referentnom točkom projekta)

808 Do kojeg je obima moguće uništenje kao rezultat jednog događaja? (Indicirajte mogući uzrok)

809 Treba li u slučaju štete pokriti

231

- Expresni prijevoz (osim zračnog) �Da� Ne

- Prekovremene nadnice i/ili nadnice za blagdane�Da� Ne

810 Hoće li biti korišteno miniranje �Da� Ne

Ukoliko da, indicirajte predviđenu vrstu i maksimum bilo kojeg punjenja

811 Ima li izvođač iskustvo u specifičnoj vrsti ugovora I u specifičnim metodima gradnje?

� Da � Ne

Dajte pojedinosti o sličnim projektima koje je ranije izveo

812 Je li izvođač, sukladno uobičajenoj praksi ili uvjetima ugovora, odgovoran za štete koje proistječu iz potresa, oluje, hurikana, ciklona, poplave, slijeganja tla i klizanja tla?

� Da � Ne

9 Postoje će zgrade:

Trebaju li se osigurati I zgrade i/ili struKture na gradilištu ili odmah do gradilišta, u vlasništvu, ili koje su pod nadzorom, brigom ili kontrolom Investitora ili bilo kjeg izvođača od gubitka ili oštećenja koje proistječe iz ili u vezi sa ugovorenim radovima? � Da � Ne

Ukoliko da, naznačite limit nadoknade ____________________

Za te zgrade ili strukture indicirajte

- Vrijednost

- Vrstu gradnje

- Stanje

10 Odgovornost prema tre ćima:

Treba li uključiti odgovornost prema trećima � Da � Ne

Ukoliko da, koji limiti nadoknade su traženi?

100 Limit nadoknade u pogledu jedne nezgode

ili niza nezgoda koje proistječu iz jednog događaja

232

1000 za tjelesne povrede

- po događaju

- po jednoj osobi

1001 za imovinsku štetu

1002 kombinirano (jedinstveni limit)

1003 ukupni limit nadoknade po polici

101 Ukupno procijenjene plaće

102 U vezi sa okolinom koja ne pripada osiguranicima dajte opis vrste, veličine, stanja i vrijednosti susjednih zgrada i drugih građevina i indicirajte važnost ulica i postojanje željeznica (priložite karte i planove)

103 Da li se osiguranici (Izvođač, Podizvođač, Investitor) trebaju međusobno smatrati

trećim stranama (unakrsna odgovornost

1030 u pogledu imovinske štete? � Da� Ne

1031 u polgedu tjelesnih povreda? � Da� Ne

104 Do li predlagač(i) imaju postojeću policu osiguranja odgovornosti prema trećima koja također pokriva aktivnosti za koje je postojeće osiguranje predloženo?

1040 za tjelesnu povredu � Da� Ne

1041 za imovinsku štetu � Da� Ne

1042 kombinirano (jedinstveni limit) �Da� Ne

ukoliko da, indicirajte odgovarajuće limite i franšize Ovim izjavljujemo da su izjave date s naše strane u ovom upitniku potpune i istinite prema našem najboljem znanju i vjerovanju I ovdje se slažemo da će ovaj upitnik činiti osnovu i biti dijelom police ili polica izdatih u vezi s gornjim rizikom ili rizicima. Dogovoreno je da će osiguratelji biti odgovorni samo u skladu sa uvjetima police i da osiguranik neće podnijeti nikakve druge zahtijeve bilo kakve prirode. Datum

Potpisi

Izvor :Swiss Re

233

Prilog 19.- Dodatni upitnik za izgradnju mostova 1. Naziv ugovora 2. Gradilište ? ravno ? brdovito ?planinsko ? izgrađena oblast ? polu-izgrađena

? nenaseljena oblast

Ako je projekat u izgrađenoj oblasti ili poluizgrađenoj oblasti navesti udaljenost od najbliže građevine i njenu vrstu i namjenu.

3. Analiza Dio Vrijednost (valuta) vrijednosti Postavljanje gradilišta Radionice, zgrade, kampovi, itd Zemljani radovi iprilazi Temelji Nasipi i ustave Konzolni mostovi Superstruktura i cesta Ostali radovi (željeznica,

osvjetljenje,instalacije)

Ukupna vrijednost 4. Tip mosta ? Mostovi sa lukovima ? Svodni most ? Viseći most ? Rešetkast most ? Viseći most na kablovima

5. Tehnički podaci

a. Superstruktura Dužina m širina m stopa stopa

Broj raspona Max. dužina raspona m stopa

Max. visina iznad nivoa m stopa

? željezo ? armirani beton ? prednapregnuti beton ? ostali ( ako ih ima specificirajte) b. Nasip Max. visina m ? beton ? drugi materijali

stopa navedite 6. Konstrukcija superstructure

? betonski blokovi Udaljenost od radova km milja

Transport ? željeznicom ? kamionima ? šleperom

234

Sastavljanje Unijeti način i sredstva za sastavljanje konstrukcije

7. Tip temelja ? kesoni Dubina m

stopa ? šipovi Dubina m

stopa ? ploče Dubina m

stopa 8. Detalji o

zemljištu Priloži dijagram slojeva zemljišta.

9. Nadzemna voda

Nivo ispod kvote m ? potrebno isušivanje stopa

Količine vode koju treba odstraniti. m3/s

Rezervni kapacitet pumpi m3/s

Pumpe na pogon ? elektični ? motor sa unutrašnjim sagorjevanjem

Snabdjevanje elek. ? iz mreže ? vlastitim generatorima energijom

10. Mostovi iznad vode

? rijeke ? jezera ? zaliva ? drugo (navedi)

Naziv vode koju most prelazi.

Najviši i najniži nivo vode

? plimni ? nije plimni

Normalni u sušnoj sezoni m Normalno plavljenje stopa

Najviši zabilježeni nivo m Datum stopa

Stupanj protoka Period promatranja godina mjeseci

Normalno u sušnoj sezoni m3/s

Normalno plavljenje m3/s

Najviši zabilježeni nivo m3/s Datum

Zaštita od šteta uslijed poplava

? keson Visina preko m Dimenzioniran normalnog stopa za period od

235

nivoa godina ? nasip ? zid od greda ? mrežasti keson ? ostalo

Unutršnji oslonac kesona? ? DA ?NE

? Optočni kanal Istek m3/s

Da li je rizik polave umanjen

uzvodnim branama? ? DA ? NE Detalji

Da li postoji sistem

upozorenja od poplave? ? DA ? NE Koliko vremena protekne

između upozorenja i vremena stizanja poplave na gradilište sati

10. Uslovi gradnje i

Komponente Datumizvođenja, predviđeni period radova

izuzev ako su Postavljanje gradilišta i privremeni radovi

pojedini listovi Zemljani radovi i prilazi priloženi Objekti zaštite od poplave Temelji Nasipi i zid potpornjak Superstruktura i putevi Ostali radovi

(tračnice, osvjetljenje, instalacije, itd.)

12. Da li će se odvijati saobraćaj u vrijeme izgradnje mosta?

? DA ? NE

Detalji

13. Do koje mjere mogu građevinski radovi biti uništeni u bilo kom štetnom događaju? 14. Koje radove će izvoditi suizvođači?

15. Koji izvođači radova će raditi neovisno od osiguranika

na gradilištu ili

236

u njegovoj blizini? Koje radove će izvoditi takvi izvođači? 16. a.Gdje su locirane kancalarije

zgrade, radionice, kampovi itd.? Gdje su locirana građevinska

postrojenja, oprema i skladišta građevinskog materijala? Dajte detalje ili priložite skicu. b. Do koje su mjere ovi objekti i stvari zaštićeni od poplave? Dajte detalje. Izvor: Swiss Re

237

Prilog 20 - Dodatni upitnik za gradnju luka, pristanišnih smještaja, za valove, nasipe, dokove. 1. Naziv ugovora 2. Mjesto � ušće � obala � rijeka � laguna � zaliv � jezero 3.Analiza vrijednosti Dio

Vrijednost (valuta)

Instalacije na gradilištu i privremeni rad

Radionica, skladište, kampovi itd.

Čišćenje od mulja

Iskopavanje

Valovi

Kesovi

Gatovi (što zalaze u more)

Skladišta, silosi, poslovne zgrade

Putevi i ceste

Gas, voda, struja, telefon

Tehničke instalacije (kranovi, liftovi)

Ostali radovi

Ukupna vrijednost

4. Tip luke � komercijalna

� vojna � sportska � druge

Specificirajte 5. Tip keja � putnički

saobraćaj � tovarni materijal

� kontejneri � drugo

Detalji 6. Tehničke

pojave a. Valovi – tip

�hrid

� betonski blokovi

� keson

� stubovi od � ostalo

238

greda Dimenzije Dužina m Najveća širina m Osnovna širina m

stopa stopa stopa Max. dubina vode m

stopa Druge pojedinosti b. Gatovi/kesoni

Vrh gatova iznad prosječne m Broj gatova/kesona visine vode stopa

� stubovi, balvani Zid od balvana � pijeskom � betonom

ispunjen � ostalo � keson � okrugao;dijametar m

stopa � četverkutni,;dužina m m

stopa širina stopa � livenje na licu mjesta Uveden u konačnu fazu � putem šlepera

� putem dizalice � na stbovima napravljenim od � debala

� željeza � betona

Pokrivenim � betonom � pločama od greda

Ako imate druge metode, specificirajte. 7. Saobraćajne veze

� pruga � put � oboje

8.Zgrade / structure

� hangari � skladišta � terminali � klubovi

� željeznička � kancelarije � područje gdje � ostalo stanica su tankovi

Detalji 9. Prirodne opasnosti � monsun � trpske oluje (hurikan, tajfun, ciklon) Max. padavine po mjesecu mm po satu mm

in in Period posmatranja godine Max. brzina vjetra km/h Period posmatranja

mph u godinama Glavni pravac vjetra Da li je ovo područje bilo Visina m Period posmatranja u

godinama stopa

predmet poplava ili talasa

Pravac Frekvencija

oluja? Zaštitne mjere

239

10. U kojoj mjeri bi građe-

vinski radovi mogli biti uništeni po jednom štet- nom događaju? 11.Plan konstrukcije Komponente Datum izvršenja,

predviđeni period mjeseci

Građevinske instalacije i privremeni poslovi

Iskopavanje Dubljenje Punjenje Valovi Pristanišni zidovi Gatovi Skladišta, silosi,

kancelarije

Putevi i željezničke pruge

Snabdjevne linije (gas, voda, struja, telefon.)

Tehničke instalacije (kranovi, liftovi itd.)

Drugi poslovi 12. Koji poslovi će biti

izršeni od strane suizvo- đača? 13. Koji izvođači će raditi

nezavisno od osiguranika

na gradilištu ili u nepos- rednoj okolini? Koje poslove će raditi tak-

vi izvođači? 14. a. Gdje su locirane kancelarije, skladišta, ra-

dionice, kampovi itd? Gdje su čuvani oprema i konstrukcioni materijal?

240

Navedi detalje ili prriloži skicu. b. U kojoj mjeri će ovi uređaji biti zaštićeni od poplave? Navedi detalje. Izvor: Swiss Re

241

Prilog 21 - Dodatni upitnik za gradnju tunela i galerija 1. Naziv ugovora 2. Mjesto � ravno � brdovito � planinsko � naseljena područja � polu-naseljena područja

� nenaseljena područja Ako je projekat naseljeno ili nenaseljeno područje, navedite razmak od bilo koje vrste najbliže građevine. Zemljište1 � pijesak � šljunak � stijena Svojstva � mek � srednji � čvrst 1) Priložite ekspertizu tla Nagib naslaga Da li je zahtjevana potporna struktura? � Da � Ne Ako jeste, navedi. Da li su napravljene naslage za vodu? � Da � Ne Ako jesu na koliko lokacija? Procjenjena količina vode m3/s Da li su napravljene naslge za noseći gas? � Da � Ne 3. Analiza vrijednosti Dio Vrijednost (valuta) Građevinske instalacije i

privremeni rad

Radionice, skladišta, kampovi Transport Postavljanje oplate Konstrukcija puta, instalacije za

tračnice (uključujući osnovu

Završni radovi ( osvjetljenje, ventilacija, itd.)

Ukupna vrijednost 4. Tip podzemne structure

� tunel � galerija � podzemne komore � šaht

za � cestu � prugu � ostalo (Ako je tako speci- ficiraj)

� jednostran tunel � dvostran tunel Razdaljina između m

tunela stopa 5. Tehnički podaci Dužina m Nagib % Broj prilaza

stopa Preopterećenje Min m Max m Prosjek m

stopa stopa stopa � kružni � polu-kružni � u obliku potkovice � paraboličan � pravougli � kvadratni � ostali (ako je tako, specificirajte) Visina m Širina m Prečnik m

stopa stopa stopa � bez oplate � djelomična oplata � potpuna oplata Navedi.

Oplata � beton � livenje na licu mjesta � prethodno livenje � cigla � kamen � čelik � ostalo (Ako je, navedi) Fiksirana oplata � krovni zavrtnji � zidne zatege od

stijene

242

6. Metode izgradnje tunela

� bušenje/miniranje dužina m Detalji stopa

� zaklon dužina m Detalji

stopa � presjek i pokrivač dužina m Detalji

stopa 7. Odvod vode � gravitacijom � pumpama Ukupni kapacitet pumpi m3/s Rezervni kapacitet pumpi m3/s Pumpe rade na pogon � električni � kompresovanog vazduha Snabdjevenost el. energijom � fizička snaga � generator(i) Standard generatori u slučaju nesposobnosti glavnih vodova?

� Da � Ne 8. Plan konstrukcije Dio Datum izvršenja, pretpostavljeni

period trajanja radova (mjeseci) (Ukoliko nije priložena posebna skica)

Građevinske instalacije i privremeni rad

Transport Postavljanje oplate Finitni poslovi (osvjetljenje,

ventilacija)

9. U kojoj bi mjeri mogli radovi biti uništeni u slučaju štetnog događaja? 10.Koji radovi će biti urađeni od saizvođača? 11. Koji izvođači će raditi nezavisno od osiguranika na gradilištu ili u neposrednoj okolini?

Koji radovi će biti izvođeni od takvih izvođača? 12. Gdje su kancelarije, skladišta, radionice, kampovi i ostalo smješteni? Gdje su uskladišteni građevinski materijali i oprema?

Navedi detalje i priloži skice.

243

Na slijedeća pitanja će se odgovoriti u slučaju podvodnih tunela. 13. Tunel će biti � rijekom � jezerom � zalivom � drugi izgrađen pod Ako postoji drugo navedi.

Minimalno preopterećenje stijene pod vodom m

stopa Max. dubina vode m stopa

14. Tunel izgrađen Da li će biti korišteni kesoni? � DA � NE na mjestu Ako hoće opiši metodu Ukupan kapacitet kompresora kW Kapacitet kompresora na stand-by kW 15. Tuneli sa montažnim sekcijama

Dužina m Visina m Širina m stopa stopa stopa

Max. težina sekcije t Metoda postavljanja

� samo-plutajući � pomoću barže � pomoću krana � pomoću dizalice

16. Vodena površina

� komercijalni saobraćaj � čamci za razonodu

17. Opasnosti vode � monsun � tropske oluje ( hurikan, tajfun,ciklon ) i oluje Max. padavine u mjesecu mm u danu (24h) mm

inča inča po satu mm km/h

inča Max. brzina vjetra mph Glavni pravac puhanja vjetra Max. predviđeni nivo vode iznad normale m

stopa Predviđeni val plime? � DA � NE Ako jeste, max. visina m

stopa Pravac Frekvencija Zaštitne mjere Max. brzina vodenog toka m/s

stopa/s Ako je plima, max. brzina u svakom pravcu. Pri nadolaženju m/s Pri povlačenju m/s

stopa/s stopa/s Datum primitka ponude…………..…………. Prilog polici ………………………………….. Izvor: Swiss Re

244

PRILOG 22. - Standardni “Munich re” Contractor All risks uvjeti za osiguranje Polica osiguranja izvođača radova od svih rizika br. Budući da je Osiguranik naveden u Prilogu Polici podnio pismenu ponudu (u daljnjem tekstu “Osigurateljima”) ispunivši Upitnik koji se, zajedno s bilo kakvim osiguranikovim izjavama u pisanom obliku, za potrebe ove Police smatra uključenim u nju ova Polica osiguranja dokaz je o tome da će, uz uvjet da Osiguranik plati Osigurateljima premiju navedenu u Prilogu i u skladu s uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim dodacima Osiguratelji isplatiti odštetu osiguraniku na način i u visini u kojoj je to u Polici određeno. Opća isključenja Osiguratelji neće isplatiti osiguraniku odštetu za štete, oštećenja ili odgovornost direktno ili indirektno uzrokovane ili nastale zbog ili pogoršane uslijed a) rata, invazije, djelovanja stranog neprijatelja, neprijateljstava (bez obzira da li je rat

objavljen ili ne), građanskog rata, pobune, revolucije, ustanka, bune, nereda, štrajka, lokauta, građanskih nemira, vojne ili uzurpirane vlasti, djelovanja grupe osoba zlih namjera ili osoba koje djeluju u ime ili su u vezi s bilo kojom političkom organizacijom, zavjerom, konfiskacijom, regrutacijom, rekvizicijom ili uništavanjem ili oštećivanjem po naredbi bilo koje vlade de iure ili de facto ili bilo kakvom javnom ovlasti;

b) nuklearne reakcije, nuklearne radijacije ili radioaktivne kontaminacije; c) namjernog djelovanja ili namjernog nemar Osiguranika ili njegovih predstavnika; d) potpunog ili djelomičnog prestanka rada. U slučaju poduzimanja bilo kakve radnje, parnice ili nekog drugog postupka kada Osiguratelji zbog razloga navedenih u odredbama Isključenja a) gore tvrde da bilo koja šteta, uništenje, oštećenje ili odgovornost nije pokrivena ovim osiguranjem dokazivanje da je takva šteta, uništenje, oštećenje ili odgovornost pokrivena ide na teret Osiguranika. Razdoblje pokrića Obveza Osiguratelja počet će, usprkos bilo kojem datumu drukčijem od datuma navedenog u Prilogu, odmah po početku radova ili nakon istovarivanja stvari navedenih u Prilogu na gradilište. Osigurateljeva obveza prestaje za dijelove osiguranih ugovornih radova koji budu preuzeti ili predani na korištenje. Osiguranje prestaje najkasnije s datumom navedenim u Prilogu. Bilo kakva

245

,produženja razdoblja osiguranja predmetom su prethodnog pristanka Osiguratelja u pisanom obliku. Opći uvjeti 1. Dužno poštivanje i ispunjavanje uvjeta ove Police u mjeri u kojoj se odnose na sve što

Osiguranik treba učiniti ili čemu treba udovoljiti i istinitost izjava i odgovora u upitniku i ponudi koje je Osiguranik popunio preduvjet su bilo kakve obveze Osiguratelja.

2. Prilog i Dijelovi smatraju se uključenima i čine dio ove Police, a izraz “ova Polica” u

tekstu ovog ugovora čitat će se kao da uključuje Prilog i Dijelove. Bilo koja riječ ili izraz kojem je pridruženo posebno značenje u bilo kojem dijelu ove Police ili Priloga ili Dijelova imat će to značenje gdje god se u tekstu pojavi.

3. Osiguranik će o svom vlastitom trošku poduzeti sve razumne mjere opreza i udovoljiti

razumnim preporukama Osiguratelja za sprječavanje štete, oštećenja ili odgovornosti i udovoljiti propisanim uvjetima (statutornim uvjetima) i preporukama proizvođača.

4. a) Predstavnici Osiguratelja imaju pravo u bilo koje vrijeme izvršiti provjeru i

pregled rizika, a Osiguranik im treba predočiti sve detalje i informacije potrebne za ocjenu rizika. b) Osiguranik mora bez odlaganja obavijestiti Osiguratelje telegramom i u pisanom obliku o bilo kakvoj značajnoj promjeni rizika i poduzeti o vlastitom trošku dodatne mjere opreza koje dotične okolnosti mogu zahtijevati, a opseg pokrića i/ili premije će se, ako je potrebno, korigirati u skladu s promjenom rizika.

Nikakve znatne promjene kojima se povećava rizik neće biti učinjene ili prihvaćene od strane Osiguranika, ukoliko Osiguratelji nisu u pisanom obliku potvrdili nastavak trajanja osiguranja. 5. U slučaju bilo kakvog događaja koji bi mogao rezultirati zahtjevom za odštetu po

ovoj Polici, Osiguranik će a) odmah obavijestiti Osiguratelje telefonom ili telegramom kao i u pisanom obliku,

naznačujući prirodu i opseg štete ili oštećenja; b) poduzeti sve što je u njegovoj moći da opseg štete ili oštećenja svede na minimum; c) sačuvati oštećene dijelove i predstavnicima ili procjeniteljima Osiguratelja

omogućiti pristup tim dijelovima; d) pružiti sve informacije i dokumentirane dokaze koje Osiguratelji mogu zatražiti; e) informirati policijske vlasti u slučaju štete ili oštećenja uslijed krađe ili provale. Osiguratelji ni u kom slučaju nisu u obvezi za štetu, oštećenje ili odgovornost o kojoj nisu primili obavijest u roku od 14 dana od njenog nastanka. Nakon što je obavijestio Osiguratelja u skladu s ovim uvjetom, Osiguranik može obaviti popravak ili zamjenu ako se radi o manjem oštećenju; U svim ostalim slučajevima predstavnik Osiguratelja mora imati priliku pregledati štetu ili oštećenje

246

prije nego se počne s popravkom ili zamjenom. Ako predstavnik Osiguratelja ne obavi pregled u roku koji se može smatrati odgovarajućim u danim okolnostima, Osiguranik ima pravo nastaviti s popravkom ili zamjenom. Obveza Osiguratelja po ovoj Polici što se tiče bilo koje stvari koja bude oštećena prestat će, ako se navedena stvar ne popravi odmah.

6. Osiguranik će o trošku Osiguratelja učiniti, složiti se i dozvoliti da se poduzmu sve radnje i koraci koji su Osigurateljima nužni ili potrebni u cilju ostvarivanja bilo kakvih prava ili pravnih lijekova, ili postizanja oslobađanja ili prava na odštetu od (trećih) osoba ( osim osoba osiguranih po ovoj Polici) na koja Osiguratelji imaju ili bi imali pravo ili koja stječu ili bi ih stekli po subrogaciji nakon plaćanja ili naknađivanja bilo koje štete po ovoj Polici, bez obzira da li su te radnje ili koraci potrebni ili to postanu prije ili nakon što Osiguraniku bude isplaćena odšteta.

7. Ako postoji bilo kakvo neslaganje glede iznosa koji treba biti isplaćen po ovoj Polici

(a obveza je inače priznata), takvo će se neslaganje proslijediti na odlučivanje odabranom sucu kojeg u pisanom obliku imenuju strane koje se ne mogu složiti, ili ako se ne mogu složiti oko jednog odabranog suca, na odlučivanje dvama odabranim sucima, od kojih svakog u pisanom obliku imenuje svaka strana u roku od jednog kalendarskog mjeseca od kada je od njih bilo koja od strana zatražila da donesu odluku, ili u slučaju da se odabrani suci ne slažu, na odlučivanje trećem sucu kojeg u pisanom obliku imenuju odabrani suci prije nego potonji bude uključen u proces odlučivanja. Treći sudac prisustvovat će sastancima odabranih sudaca. Utvrđivanje dosuđenog iznos preduvjet je za pravo na poduzimanje bilo kakvih radnji protiv Osiguratelja.

8. Ako u odštetnom zahtjevu ima bilo kakvih elemenata prijevare, ili ukoliko je u svrhu

njegovog potkrepljivanja korištena lažna izjava, ili se Osiguranik ili bilo tko nastupa u njegovo ime koristio bilo kakvim načinima prijevare kako bi stekao pravo na naknadu po ovoj Polici, ili ako je odštetni zahtjev podnese i odbijen, a u roku od tri mjeseca po odbijanju nije započeta nikakva pravna radnja ili parnica, ili u slučaju arbitraže kako je propisano odredbama ove Police, u roku od tri mjeseca nakon što su odabrani suci ili treći sudac odredili dosuđeni iznos, sve naknade po ovoj Polici izgubljene su vlastitom krivnjom.

9. Ako u trenutku nastanka štete po ovoj polici postoji bilo koje drugo osiguranje koje

pokriva istu štetu, oštećenje ili odgovornost, Osiguratelji će biti u obvezi platiti samo proporcionalni udio u takvoj šteti, oštećenju ili odgovornosti.

Dio I - Materijalna šteta Polica br. Osiguratelji ovim putem ugovaraju s Osiguranikom da će ako tijekom trajanja pokrića na stvarima navedenim u Prilogu ili bilo kojem njihovom dijelu neočekivano ili iznenadno nastane fizička šteta ili oštećenje uslijed bilo kojeg uzroka, osim onih koju su posebno isključeni, a koja zahtijeva popravak ili zamjenu, Osiguratelji naknaditii Osiguranika za takvu štetu ili oštećenje kako je predviđeno u Polici isplatom u gotovini, zamjenom ili popravkom (po njihovom vlastitom izboru) do iznosa koji za svaku stvar navedenu u

247

Prilogu ne prelazi navedenu svotu stvari, i po bilo kojem štetnom događaju ne prelazi limit odštete gdje je to primjenjivo, te u cjelini ne prelazi ukupnu svotu navedenu u Prilogu na koju su stvari osigurane. Osiguratelji će također naknaditi Osiguraniku troškove raščišćavanja ruševina nakon bilo kojeg štetnog događaja koji može rezultirati odštetnim zahtjevom po ovoj Polici ukoliko je u Prilog unesena posebna svota za tu namjenu. Posebna isključenja iz Dijela I Osiguratelji, ipak, neće biti u obvezi za a) franšizu navedenu u Prilogu koju snosi Osiguranik u bilo kojem štetnom događaju; b) bilo kakvu posljedičnu štetu, uključujući kazne, štete uslijed kašnjenja, nedostatka

učinkovitosti, gubitka posla; c) štetu ili oštećenje zbog lošeg projekta; d) troškove zamjene, popravka ili korekcije manjkavog materijala i/ili kvalitete izvedbe,

ali ovo isključenje bit će ograničeno na stvari neposredno pogođene i neće se smatrati da isključuje štetu ili oštećenje na ispravno izvedenim radovima koje proizlazi iz nezgode uslijed takvog manjkavog materijala i/ili izvedbe;

e) trošenje, koroziju, oksidaciju, propadanje uslijed nedostatka uporabe i normalnih atmosferskih uvjeta;

f) štetu ili oštećenje na građevinskom pogonu, opremi i građevinskoj mehanizaciji uslijed kvara na električnim instalacijama ili loma stroja, otkazivanja, lomljenja dijelova ili nekog poremećaja, smrzavanja tekućine za hlađenje ili neke druge tekućine, lošeg podmazivanja ili manjka ulja ili tekućine za hlađenje, no ako takav lom ili poremećaj ima za posljedicu nesreću koja uzrokuje vanjsku štetu (štetu na okolnim predmetima), takva posljedična šteta bit će naknadiva;

g) štetu ili oštećenje na vozilima s dozvolom za opću cestovnu uporabu ili plovilima ili letjelicama;

h) štetu ili oštećenje na spisima, crtežima, izvješćima, računima, novcu, markama, ispravama, dokazima o dugovanju, bilješkama, vrijednosnicama, čekovima;

i) štetu ili oštećenje otkrivenu tek u trenutku inventure. Odredbe koje se primjenjuju na Dio I Memo 1- Osigurane svote: Za ovo je osiguranje uvjet da osigurane svote navedene u Prilogu ne smiju biti manje od za stavku 1: pune vrijednosti ugovornih radova po završetku gradnje, uključujući sav materijal, nadnice, vozarinu, davanja za carinu, pristojbe, i materijale ili predmete koje je dobavio naručitelj radova; za stavku 2 i 3: nove vrijednosti građevinskog pogona, opreme i građevinske mehanizacije; što znači cijenu zamjene osiguranih stvari novim stvarima iste vrste i istog kapaciteta;

248

a Osiguranik preuzima obvezu da poveća ili smanji iznose osiguranja u slučaju bilo kakve značajne fluktuacije nadnica ili cijena uvijek uz uvjet da takvo povećanje ili smanjenje stupi na snagu samo nakon što to Osiguratelji unesu u policu. Ako se, u slučaju štete ili oštećenja, ustanovi da su osigurane svote manje od iznosa/ vrijednosti radova koje treba osigurati, tada će iznos nadoknadiv po ovoj Polici biti smanjen u omjeru u kojem se osigurane svote odnose prema iznosima koje treba osigurati. Svaki predmet i stavka troškova podliježu ovom uvjetu posebno. Memo 2 – Osnova za likvidaciju šteta: U slučaju bilo kakve štete ili oštećenja osnova likvidacije o ovoj Polici bit će a) u slučaju oštećenja koje se može popraviti – trošak popravka potrebnog da se stvari

vrate u stanje neposredno prije nastanka oštećenja minus spašene stvari, ili b) u slučaju totalne štete – stvarna vrijednost stvari neposredno prije nastanka štete

minus spašene stvari, no ipak, samo do iznosa troškova za koje se traži naknada koje je osiguranik morao snositi sam i u iznosu u kojem su uključeni u osigurane svote uvijek uz uvjet da je bilo udovoljeno uvjetima osiguranja. Osiguratelji će iz vršiti isplate samo nakon što im se predoče potrebni računi i dokumentacija da je izvršen popravak ili zamjena. Sva oštećenja koja se mogu popraviti moraju se popraviti, ali ako je trošak popravka bilo koje štete jednak ili veći od vrijednosti stvari neposredno prije nastanka oštećenja, likvidacija će se izvršiti na način kako je navedeno pod b) gore. Trošak bilo kakvih privremenih popravaka snosit će osiguratelji, ako su takvi popravci dio konačnih popravaka i ne povećavaju ukupne troškove popravaka. Trošak bilo kakvih promjena, dodataka i/ili poboljšanja ne nadoknađuje se po ovoj Polici. Memo 3 – Proširenje pokrića: Dodatne naknade za prekovremeni, noćni ili rad praznikom, i ekspresna vozarina pokrivene su samo ako je to prethodno ugovoreno u pisanom obliku. Dio II – Odgovornost prema trećima Polica br. Osiguratelji će Osiguraniku isplatiti odštetu do, ali ne preko iznosa navedenih u Prilogu, za one iznose koje će Osiguranik zakonski biti obvezan platiti za odštete uslijed a) slučajne tjelesne ozljede ili bolesti trećih osoba (bez obzira da li je fatalna ili ne), b) slučajne štete ili oštećenja na imovini koja pripada trećim osobama nastale u izravnoj vezi s gradnjom ili montažom objekata osiguranih po Dijelu I i koje se dogode na ili u neposrednoj blizini gradilišta tijekom razdoblja trajanja pokrića. Vezano uz zahtjev za naknadu štete na koji se ovdje predviđena odšteta primjenjuje, Osiguratelji će dodatno isplatiti Osiguraniku odštetu za a) sve troškove i izdatke sudskih postupaka koje je Osiguranik nadoknadio podnositelju

249

odštetnog zahtjeva b) sve troškove i izdatke nastale uz pismeni pristanak Osiguratelja uvijek uz uvjet da obveza Osiguratelja po ovom dijelu ne prelazi limite odštete navedena u Prilogu. Posebna isključenja iz Dijela II Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za 1. iznos franšize naveden u Prilogu koji Osiguranik sam snosi po bilo kojem štetnom

događaju; 2. troškove nastale prilikom rekonstrukcije, ispravljanja ili popravka ili zamjene bilo

koje stvari pokrivene ili koja se može pokriti po Dijelu I ove Police; 3. štetu na zemljištu ili zgradi uzrokovanu vibracijom ili otklanjanjem ili slabljenjem

potpore ili ozljedu ili oštećenje pričinjenu nekoj osobi ili imovini nastalu zbog ili proizišlu iz takvog oštećenja (osim ukoliko to nije posebno ugovoreno u dodatku polici);

4. odgovornost uslijed a) tjelesnu ozljedu ili bolest namještenika ili radnika izvođača radova ili naručitelja

radova ili bilo kojeg drugog poduzeća povezanog s projektom ili dijelom projekta koji se osigurava po Dijelu I, ili članova njihovih obitelji;

b) štetu ili oštećenje na imovini koja je u vlasništvu ili na brizi, čuvanju ili pod kontrolom izvođača radova, naručitelja radova ili bilo kojeg drugog poduzeća povezanog s projektom ili dijelom projekta koji se osigurava po Dijelu I, ili namještenika ili radnika jednoga od prethodno spomenutih;

c) bilo kakvu nezgodu uzrokovanu vozilima za uporabu na cesti ili plovilima ili letjelicama;

d) bilo kakav sporazum od strane osiguranika da isplati neku svotu kao odštetu ili u neku drugu svrhu ukoliko takva obveza ne bi postojala i u odsustvu takvog sporazuma.

Posebni uvjeti koji se primjenjuju na Dio II 1. Nikakav pristanak, ponuda, obećanje, plaćanje ili odšteta neće biti dana u ime ili od

strane osiguranika bez pisanog pristanka osiguratelja koji će imati pravo, ako to žele, preuzeti i voditi u ime Osiguranika obranu ili nagodbu oko bilo koje štete ili za svoju vlastiti račun u ime osiguranika povesti kaznenii postupak protiv bilo kojeg zahtjeva za odštetu ili naknadu štete ili drugog, te imati potpunu slobodu u vođenju bilo kojeg sudskog postupka ili nagodbe oko bilo koje štete, a osiguranik će pružiti sve informacije i pomoć koju Osiguratelji mogu zatražiti.

2. Osiguratelji mogu što se tiče bilo kakve nezgode Osiguraniku isplatiti limit odštete za

bilo koju nezgodu (ali s tim da se od tog iznosa oduzme u pojedinom slučaju već isplaćeni iznos ili iznosi za naknadu te nezgode) ili bilo koji manji iznos kojim se odštetni zahtjev ili zahtjevi proizišli iz te nezgode može likvidirati, te Osiguratelji nakon toga neće biti u nikakvoj daljnjoj obvezi u pogledu te nezgode po ovom dijelu.

250

D – 2 Dodaci 001 Štrajk, pobuna i civilni nemiri 002 Uzajamna odgovornost 003 Održavanje 004 Prošireno održavanje 005 Terminski plan 006 Prekovremeni i noćni rad i ekspresni transport 007 Zračni prijevoz 008 Građevine u zonama potresa 009 Isključenje poplave i zatrpavanja 010 Isključenje potresa 012 Isključenje oluje praćene vjetrom 013 Skladištenje izvan gradilišta 100 Testiranje strojeva i instalacija 101 Tuneli i galerije 102 Podzemni kablovi, cijevi i druga infrastruktura 103 Usjevi šume i kulture 104 Brane i rezervoari vode 106 Dionice 107 Radničke barake i skladišta 108 Građevinski pogon, oprema i strojevi 109 Građevinski materijal 110 Sigurnosne mjere vezane uz poplavljivanje 111 Uklanjanje ostataka zbog klizanja tla 112 Uređaji za gašenje požara i protupožarne mjere sigurnosti na gradilištu 113 Prijevoz unutar zemlje 114 Serijske štete 115 Rizik projektanta 116 Ugovorni radovi preuzeti ili pušteni u pogon 117 Vodovodne i kanalizacijske cijevi 118 Bušenje tla u potrazi za vodenim izvorima 119 Postojeća imovina 120 Vibracije 121 Stupovi temelja i potporni zidovi

251

Dodatak 001 Pokri će za štetu ili ošte ćenje uslijed štrajka, pobune i

civilnih nemira Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, ova Polica proširuje kako bi pokrivala štetu ili oštećenje uslijed štrajka, pobune i civilnih nemira što će za potrebe ovog Dodatka značiti (uvijek u skladu s ovdje sadržanim Posebnim uvjetima) štetu ili oštećenje na izravno osiguranoj imovini prouzročenu 1 postupkom bilo koje osobe koja zajedno s drugim osobama sudjeluje u narušavanju javnog mira (bez obzira je li to narušavanje u vezi sa štrajkom ili lokautom ili ne), a nije postupak naveden u uvjetu 2 ovdje sadržanih Posebnih uvjeta, 2 djelovanjem bilo kojeg zakonski ustanovljenog organa ovlaštenog za sprječavanje ili pokušaj sprječavanja ili umanjivanja posljedica takvog narušavanja, 3 namjernim postupkom bilo kojeg radnika u štrajku ili lokautu sa svrhom širenja štrajka ili prilikom opiranja lokautu 4 djelovanjem bilo kojeg zakonski ustanovljenog organa ovlaštenog za sprječavanje ili pokušaj sprječavanja ili umanjivanja posljedica bilo kojeg takvog postupka. Pod uvjetom da se u ovoj Polici/ovom Dodatku nadalje izričito ugovara i tvrdi da se 1 svi uvjeti, isključenja i odredbe Police primjenjuju u cijelosti (u svakom pogledu) na

osiguranje po ovom proširenju osim u mjeri u kojoj se isti izričito razlikuju od dolje navedenih Posebnih uvjeta, i bilo kakvo pozivanje na štetu ili oštećenje u tekstu Police smatrat će se da uključuje opasnosti od kojih se ovom Policom osigurava,

2 sljedeći Posebni uvjeti primjenjivat će se samo na osiguranje po ovom proširenju, a

tekst Police će se primjenjivati u cijelosti na osiguranje po ovoj Polici kao da joj nije priključen ovaj Dodatak.

Posebni uvjeti 1 Ovo osiguranje neće pokrivati a štetu ili oštećenje proizišlu iz potpunog ili djelomičnog prestanka rada ili zaostajanja , prekida ili prestanka bilo kojeg procesa ili radne operacije, b štetu ili oštećenje uzrokovanu trajnim ili privremenim lišavanjem posjeda uslijed konfiskacije, oduzimanja po naredbi ili rekvizicije od strane bilo kojeg zakonski ovlaštenog organa,

252

c štetu ili oštećenje uzrokovano trajnim ili privremenim lišavanjem posjeda bilo koje zgrade proizišlo iz nezakonskog zauzimanja te zgrade od strane bilo koje osobe d posljedičnu štetu ili odgovornost bilo koje vrste, bilo kakve isplate iznad iznosa odštete za materijalu štetu kako je određena odredbama ove Police. Ipak uz uvjet da Osiguratelji nisu oslobođeni po točkama b i c gore bilo kakve obveze prema Osiguraniku što se tiče fizičke štete na osiguranoj imovini nastale prije lišavanja posjeda ili tijekom privremenog lišavanja posjeda. 2 Ovo osiguranje neće pokrivati bilo kakvu štetu ili oštećenje nastalo uslijed ili kao

posljedica, izravno ili neizravno, bilo kojeg od sljedećih štetnih događaja, kao što su a rat, invazija, djelovanje stranog neprijatelja, neprijateljstava ili operacijama sličnim ratu(bez obzira je li rat objavljen ili nije), građanskim ratom, b pobunom, građanskim nemirima koji poprime razmjere ili se pretvore u narodni ustanak, vojni ustanak, ustanak, pobunu, revoluciju, vojnim prevratom ili uzurpiranjem vlasti, c bilo kakvom akcijom bilo koje osobe koja djeluje u ime ili u vezi s bilo kakvom organizacijom s aktivnostima usmjerenim na rušenje vlade silom de iure ili de facto ili utjecajem na nju terorizmom ili nasiljem. U slučaju bilo kakve akcije, tužbe ili postupka kada Osiguratelji tvrde da zbog odredbi iz ovog uvjeta štete ili oštećenje nije pokriveno ovim osiguranjem, teret dokazivanja da je takva šteta ili oštećenje pokriveno pada na Osiguranika. 3 Ovo osiguranje može se u bilo kojem trenutku prekinuti od strane Osiguratelja po

pismenoj obavijesti isporučenoj preporučenim pismom na posljednju poznatu adresu Osiguranika, u kojem slučaju će Osiguratelji biti obvezni vratiti Osiguraniku proporcionalni dio premije za neisteklo razdoblje od datuma prekida osiguranja.

4 Limit odštete po pilo kojem štetnom događaju kao što je naveden dolje smatrat će se

da limitira odštetu za sve štete ili oštećenja pokrivena ovim Dodatkom tijekom neprekidnog razdoblja od 168 sati.

Ukupna obveza Osiguratelja tijekom razdoblja pokrića ove Police bit će ograničena na dvostruki limit odštete po bilo kojem štetnom događaju. Limit odštete: po bilo kojem štetnom događaju Franšiza: po bilo kojem štetnom događaju Dodatna premija:

253

Dodatak 002 Pokri će za uzajamnu odgovornost Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, pokriće odgovornosti prema trećima ove Police primjenjuje na osigurane strane navedene u Prilogu kao da je izdana posebna polica svakoj strani, pod uvjetom da Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku po ovom Dodatku vezano uz odgovornost za - štetu ili oštećenje na predmetima osiguranim ili osigurljivim po Dijelu I Police, čak i

ako se ne mogu nadoknaditi zbog ekscedenta ili bilo kakvog limita, - fatalnu ili ne-fatalnu ozljedu ili bolest zaposlenika ili radnika koji su mogli biti

osigurani obaveznim zdravstvenim osiguranjem poslodavatelja i/ili osiguranjem poslodavatelja od odgovornosti.

Osigurateljeva ukupna obveza prema osiguranim stranama neće, ipak, u ukupnom iznosu za bilo koju nezgodu ili seriju nezgoda proizišlu iz jednog štetnog događaja prelaziti limit odštete naveden u Prilogu. Dodatna premija: Dodatak 003 Pokri će održavanja Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje na razdoblje održavanja navedeno u ovoj Polici kako bi pokrivalo isključivo štetu ili oštećenje na ugovornim radovima prouzročeno od strane osiguranih izvođača radova tijekom izvođenja radova sa svrhom udovoljavanja obvezama sadržanim u odredbama o održavanju ovog ugovora. Pokriće održavanja: od do Dodatna premija:

254

Dodatak 004 Prošireno pokri će održavanja radova Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje na razdoblje održavanja navedeno u ovoj Polici kako bi pokrivalo štetu ili oštećenje na ugovornim radovima - prouzročeno od strane osiguranih izvođača radova tijekom izvođenja radova sa

svrhom udovoljavanja obvezama sadržanim u odredbama o održavanju ovog ugovora - nastalo tijekom razdoblja održavanja pod uvjetom da je takva šteta ili oštećenje

prouzročeno na gradilištu tijekom razdoblja izgradnje prije nego što je za oštećeni dio izdana potvrda o završetku građevinskih radova.

Pokriće održavanja: od do Dodatna premija: Dodatak 005 Posebni uvjeti vezani uz terminski pla n izgradnje i/ili

montaže Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, za ovo osiguranje vrijediti sljedeće: Terminski plan izgradnje i/ili montaže zajedno s bilo kakvim pismenim izjavama osiguranika u svrhu dobivanja pokrića po ovoj Polici, kao i tehničke informacije proslijeđene Osigurateljima smatraju se dijelom ove Police. Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za štetu ili oštećenje uzrokovano ili proizišlo ili pogoršano odstupanjem od terminskog plana izgradnje i/ili montaže koje premašuje broj tjedana naveden dolje ukoliko se Osiguratelji nisu u pisanom obliku suglasili s takvim odstupanjem prije nego što se šteta dogodila. Odstupanje od terminskog plana: tjedana

255

Dodatak 006 Pokri će dodatnih troškova prekovremenog i no ćnog, rada tijekom praznika i ekspresnog transporta

Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje kako bi pokrivalo dodatne troškove za prekovremeni, noćni i rad tijekom praznika, te troškove ekspresnog prijevoza (uključujući zračni transport). Uvijek uz uvjet da su takvi dodatni troškovi nastali u vezi s bilo kakvom štetom ili oštećenjem na osiguranim predmetima nadoknadivim po ovoj polici. Ako su osigurane svote za oštećene predmete manje od iznosa koje treba osigurati, iznos koji se isplaćuje po ovom Dodatku za takve dodatne troškove smanjit će su u istom omjeru. Limit odštete: po jednom štetnom događaju Dodatna premija:

Dodatak 007 Pokri će dodatnih troškova zra čnog prijevoza Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje kako bi pokrivalo dodatne troškove zračnog prijevoza. Uvijek uz uvjet da su takvi dodatni troškovi nastali u vezi s bilo kakvom štetom ili oštećenjem na osiguranim predmetima nadoknadivim po ovoj polici. Nadalje pod uvjetom da maksimalni iznos plativ po ovom Dodatku što se tiče zračnog prijevoza ne prelazi iznos naveden dolje tijekom razdoblja osiguranja. Franšiza: 20% od odštete koja se isplaćuje za dodatne troškove, minimalno po jednom štetnom događaju Maksimalni iznos koji se može isplatiti: Dodatna premija:

256

Dodatak 008 Jamstvo za gra đevine u zonama potresa Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu , oštećenje ili odgovornost proizišlu iz potresa ako Osiguranik dokaže da je rizik potresa uzet u obzir pri izradi nacrta u skladu službenim građevinskim zakonima koji vrijede za gradilište i, te da se pridržavao potrebnih standarda što se tiče kvalitete materijala, izrade i dimenzija na kojima su se bazirali izračuni. Dodatak 009 Isklju čenje štete, ošte ćenja ili odgovornosti uslijed

potresa Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu potresom. Dodatak 010 Isklju čenje štete, ošte ćenja ili odgovornosti uslijed

poplave ili zatrpavanja Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu poplavom ili zatrpavanjem. Dodatak 012 Isklju čenje štete, ošte ćenja ili odgovornosti uslijed oluje

praćene vjetrom ili ošte ćenja vodom uslijed djelovanja vjetra

Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu ili proizišlu iz oluje praćene vjetrom jačine 8 ili više Beaufort-a (srednja brzina vjetra preko 62 km/h) ili bilo kakvo oštećenje uzrokovano vodom nastalo u vezi s ili kao posljedica takve oluje praćene vjetrom.

257

Dodatak 013 Imovina uskladištena van gradilišta Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, Dio I Police proširuje kako bi pokrivao štetu ili oštećenje na osiguranoj imovini (pored imovine koja se proizvodi, prerađuje ili skladišti na zemljištu proizvođača, distributera ili dobavljača) u skladištima izvan gradilišta u okviru teritorijalnih granica koje su navedene dolje. Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu ili oštećenje prouzročeno zanemarivanjem općenito prihvaćenih mjera sprječavanja šteta u skladištima. Ove mjere uključuju: - skladišni prostor mora bit zatvoren (zgrada ili ograđeni prostor), čuvan, zaštićen od

požara kako priliči dotičnoj lokaciji ili tipu imovine koji se skladišti; - odvajanje skladišnih jedinica vatrobranim zidovima ili udaljenošću od najmanje 50 m; - pozicioniranje i projektiranje skladišnih jedinica na takav način da se spriječi

oštećenje akumuliranjem vode ili poplavljivanjem uslijed kiše ili poplave s razdobljem ponavljanja kraćim od 20 godina;

Teritorijalno ograničenje: Maksimalna vrijednost po skladišnoj jedinici: Limit odštete (po bilo kojem štetnom događaju): Franšiza: % minimalno od iznosa štete po bilo kojem štetnom događaju Dodatna premija:

258

Dodatak 100 Pokri će za testiranje strojeva i instalacija Ugovara i podrazumijeva se da će se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, razdoblje pokrića proširiti kako bi uključivalo razdoblje probnog pogona ali ne duže od četiri tjedna od datuma početka testiranja. Ako pak se testira dio postrojenja ili jedan ili više strojeva i/ili pušta u pogon ili preuzima, pokriće za taj dio postrojenja ili stroja i bilo kakva odgovornost koja iz toga proizlazi prestaje dok se pokriće nastavlja za preostale dijelove na koje se gore navedeno ne primjenjuje. Nadalje se ugovara i podrazumijeva da se za postrojenja i instalacije koje se podvrgavaju testiranju brišu isključenja c) i d) iz Isključenja iz Dijela I Police, a primjenjuje sljedeće isključenje: “šteta ili oštećenje uslijed loše konstrukcije, loše kvalitete materijala ili izlijevanja u kalupe, slabom kvalitetom radova ili drugim greškama u montaži;” U slučaju da se ustanovi da se testiraju već korištenih strojeva, osiguranje će po ovoj Polici, prestati odmah po početku testiranja.

259

Dodatak 101 Posebni uvjeti vezani uz gradnju tunela , galerija,

privremenih ili trajnih gra đevina ili instalacija iznad površine zemlje

Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za troškove nastale uslijed - promjena u načinu građenja zbog nepredviđenih zemljišnih uvjeta ili prepreka, - mjera nužnih kako bi se poboljšali ili stabilizirali zemljišni uvjeti ili da bi se

onemogućilo ulaženje vode, osim ukoliko nisu nužno potrebne kako bi se popravila naknadiva šteta ili oštećenje,

- uklanjanja iskopanog materijala, ili materijala nastalog kao posljedica odstupanja od

profila konstrukcije i/ili popunjavanja tako nastalih šupljina, - isušivanja, osim ako je potrebno da bi se popravila naknadiva šteta ili oštećenje, - štete ili oštećenja uslijed kvara na sustavu za isušivanje ako se takva šteta ili oštećenje

mogla izbjeći korištenjem pomoćnih postrojenja, - napuštanja ili obnavljanja strojeva za bušenje tunela, - gubitak bentonita, ovjesa, ili bilo kojeg sredstva ili supstancije koja se koristi za

ojačavanje prilikom iskopavanja ili kao sredstvo za kondicioniranje zemljišta. U slučaju naknadive štete ili oštećenja maksimalni iznos plativ po Polici bit će ograničen na troškove nastale za ponovno uspostavljanje standarda ili stanja osigurane imovine tehnički ekvivalentnog onome u kojem je bila neposredno prije nastanka štete ili oštećenja, ali ne više od dolje navedenog postotka od prvobitne prosječne cijene građenja po metru neposrednog oštećenja. Maksimalni postotak koji se može isplatiti: %

260

Dodatak 102 Posebni uvjeti za podzemne kablove, cij evi i ostalu

infrastrukturu Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo za štetu ili oštećenje na postojećim podzemnim kablovima i/ili cijevima ili ostaloj podzemnoj infrastrukturi ako je, prije početka radova, osiguranik kod nadležnih tijela ispitao točan položaj tih kablova, cijevi ili ostale infrastrukture i poduzme sve potrebne korake kako bi izbjegao oštećenje istih. Odštetni zahtjevi vezani uz štete ili oštećenja na podzemnoj infrastrukturi smještenoj na položaj naznačenom u kartama (crtežima koji prikazuju položaj podzemne infrastruktura) isplaćuju se po primjeni franšize od 20% od iznosa franšize navedene dolje, ovisno o tome koji je iznos veći. Odštetni zahtjevi vezani za štete ili oštećenja na podzemnoj infrastrukturi netočno prikazanoj na karti isplaćivat će se nakon što se primijeni franšiza navedena pod b dolje. Isplata odštete će u svakom slučaju biti ograničena na troškove popravka tih kablova, cijevi ili druge infrastrukture, s tim da su bilo kakva posljedična šteta i kazne isključene iz pokrića. Franšiza: a 20% od iznosa štete, minimalno po svakom štetnom događaju

Dodatak 103 Isklju čenje štete na usjevima, šumama i kulturama Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće isplatiti odštetu za štetu, oštećenje ili odgovornost izravno ili neizravno nastalu na usjevima, šumama i/ili bilo kakvim kulturama tijekom izvođenja ugovornih radova.

261

Dodatak 104 Posebni uvjeti za gradnju brana i vod enih rezervoara Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće isplatiti odštetu za - injektiranje područja mekih stijena cementnom kašom i/ili druge dodatne

sigurnosne mjere čak i ako se potreba za njima ukaže samo tijekom gradnje, - troškove nastale uslijed isušivanja čak i ako količina vode znatno prelazi

prvobitno očekivanu, - štete ili oštećenja uslijed kvara na sustavu za isušivanje ako se takva šteta ili

oštećenje mogla izbjeći korištenjem pomoćnih postrojenja, - troškovi nastali uslijed dodatnog pečaćenja ili impregniranja i dodatnih

postrojenja za istjecanje tekuće i/ili podzemne vode, - štete ili oštećenja uslijed spuštanja tla ako im je uzrok nedovoljno zbijanje tla, - pukotina i lekaže Dodatak 106 Garancija za pojedina čne građevinske dionice Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu za štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročeno na nasipima, usjecima, nivelacijama, jarcima, kanalima ili cestama u izgradnji, ako se ti nasipi, usjeci, nivelacije, jarci, kanali ili ceste u izgradnji grade u dionicama koje u ukupnoj dužini ne prelaze dolje naznačenu dužinu, bez obzira o stupnju završenosti osiguranih radova, a odšteta po bilo kojem štetnom događaju bit će ograničena na troškove popravka tih dionica. Maksimalna dužina dionice: m

262

Dodatak 107 Jamstvo za radni čke barake i skladišta Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo za štetu, oštećenje ili odgovornost prouzročeno na radničkim barakama i skladištima izravno ili neizravno požarom, poplavom ili zatrpavanjem, ako su te radničke barake i skladišta smješteni iznad najviše razine vode zabilježene bilo gdje na gradilištu tijekom posljednjih 20 godina, a pojedinačna skladišta su ili udaljena 50 m jedno od drugog ili odijeljena vatrobranim zidovima. Također se ugovara da će Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu po bilo kojem štetnom događaju samo do limita odštete od ……….za radničke barake i ……..za pojedinačna skladišta. Dodatak 108 Jamstvo za tvornicu/pogon u izgradnji opremu i strojeve Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo za štetu ili oštećenje direktno ili indirektno prouzročeno poplavom ili zatrpavanjem naplavnim materijalom na tvornici/pogonu u izgradnji, opremi i strojevima, ako se po izvršenju radova ili u slučaju bilo kakvog prekida takva tvornica/pogon, oprema i strojevi drže na području koje nije ugroženo poplavama s 20-godišnjim periodom ponavljanja. Dodatak 109 Jamstvo za gra đevinski materijal Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo za štetu ili oštećenje direktno ili indirektno prouzročeno poplavom ili zatrpavanjem naplavnim materijalom, ako količina dotičnog građevinskog materijala ne prelazi trodnevne potrebe, preostale se količine drže na područjima koja nisu ugrožena poplavama s 20-godišnjim periodom ponavljanja.

263

Dodatak 110 Posebni uvjeti vezani uz sigurnosne mje re što se ti če

padalina, poplave i zatrpavanja naplavnim materijal om Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji će Osiguraniku isplatiti odštetu samo za štetu ili oštećenje izravno ili neizravno prouzročenu padalinama, poplavom ili zatrpavanjem naplavnim materijalom, ako su pri izradi nacrta i izvođenju dotičnog projekta poduzete odgovarajuće sigurnosne mjere. Za potrebe ovog dodatka odgovarajuće sigurnosne mjere podrazumijevaju da se za cijelog razdoblja trajanja police u obzir uzimaju podaci o padalinama, poplavama i zatrpavanju naplavnim materijalom s razdobljem ponavljanja od 20godina za osiguranu lokaciju na osnovi statistika koje pripremaju meteorološke službe. Šteta, oštećenje ili odgovornost proizišla iz osiguranikova propusta da odmah ukloni prepreke (npr. pijesak, drveće) iz vodenih tokova u okviru gradilišta, bez obzira da li je bilo vode u njima ili ne, kako bi se omogućilo slobodno otjecanje vode neće se naknađivati. Dodatak 111 Posebni uvjeti vezani za uklanjanje ost ataka zbog

klizanja tla Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće isplatiti odštetu za - troškove nastale zbog uklanjanja ostataka zbog klizanja tla koji prelaze troškove

iskopavanja osnovnog materijala na području zahvaćenom klizanjem tla, - troškove nastale uslijed popravka erodiranih obronaka ili drugih kosih područja ako

osiguranik nije poduzeo potrebne mjere ili ih nije poduzeo na vrijeme.

264

Dodatak 112 Posebni uvjeti vezani uz aparate za gaš enje požara i

sigurnosne mjere protupožarne zaštite na gradilišti ma Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo za štetu direktno ili indirektno prouzročenu ili proizišlu iz požara ili eksplozije, uvijek uz uvjet da se: 1 sukladno stupnju napredovanja radova na gradilištu postavi oprema i dovoljno sredstava za gašenje požara, te da je spremna za uporabu u bilo kojem trenutku. Potpuno ispravni hidranti budu instalirani do jedne razine ispod najviše trenutne razine radova i zatvoreni privremenim poklopcima. 2 ormarići u kojima su smješteni šmrkovi i prenosivi aparati za gašenje požara podvrgavaju pregledima u redovitim intervalima, ali najmanje dva puta tjedno 3 sandučići s aparatima za gašenje požara propisani lokalnim uredbama postave što je

moguće prije nakon uklanjanja skela otvori za dizala ili druge šupljina budu privremeno zatvorene što je moguće prije, ali u svakom slučaju prije početka radova na opremanju građevine 4 otpadni materijal redovito odvozi, svi katovi u opremanju očiste od zapaljivog otpada

na kraju svakog radnog dana. 5 uvede “dozvola za rad” za sve izvođače radova koji su uključeni u “vruće radove” bilo

kakve vrste kao što su ali ne isključivo - drobljenje, rezanje ili zavarivanje, - korištenje letlampi, - primjena vrućeg bitumena, ili bilo kakva druga radna operacija pri kojoj se proizvodi toplina. “Vrući radovi” trebaju se obavljati u prisutnosti barem jednog radnika opremljenog aparatom za gašenje požara i obučenog za gašenje. Mjesto na kojem su obavljani bilo kakvi “vrući radovi” treba obavezno pregledati sat vremena nakon što su radovi završeni. 6 skladište materijala za gradnju ili montažu podijeli na skladišne jedinice čija

vrijednost ne smije prelaziti dolje navedenu vrijednost po skladišnoj jedinici. Pojedinačne skladišne jedinice moraju biti najmanje 50 m udaljene jedna od druge ili odijeljene vatrobranim zidovima.

265

Sav zapaljivi materijal i posebno sve zapaljive tekućine i plinovi moraju biti uskladišteni na dovoljno velikoj udaljenosti od objekta u izgradnji ili montaži i bilo kakvih vrućih radova. 7 imenuje koordinator požarne zaštite gradilišta Treba također instalirati pouzdan alarmni sustav i ako je moguće imati direktnu vezu s najbližom vatrogasnom brigadom. Uvesti i redovito dopunjavati Program zaštite od požara i Program djelovanja na gradilištu u slučaju požara. Obučiti djelatnike izvođača radova za gašenje požara i tjedno održavati vježbe gašenja. Najbliža vatrogasna brigada treba biti upoznata i u svakom trenutku imati neposredan pristup gradilištu. 8 gradilište ogradi, te kontrolira pristup k njemu. Vrijednost po skladišnoj jedinici: Dodatak 113 Prijevoz unutar zemlje Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, i uz uvjet da je Osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, Dio I Ovog osiguranja proširit će se kako bi bile pokrivene štete ili oštećenja na osiguranoj imovini u prijevozu do gradilišta osim na vodenim putovima ili u zračnom transportu u teritorijalnim granicama od ukoliko maksimalni iznos plativ po ovom Dodatku ne prelazi po otpremi. Ukupna vrijednost imovine: Franšiza: Dodatna premija:

266

Dodatak 114 Serijske štete Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, za ovo osiguranje vrijediti sljedeća klauzula: Šteta ili oštećenje na građevinama, dijelovima građevina, strojevima ili opremi istog tipa uslijed lošeg projekta (ako je pokrivena dodatkom), nekvalitetnog materijala i/ili izrade koja je posljedica istog uzroka bit će naknadiva prema sljedećoj skali nakon što se za svaku štetu primijeni franšiza po polici: 100% za prve 2 štete 80% za 3. štetu 60% za 4. štetu 50% za 5. štetu Svaka daljnja šteta neće biti naknadiva. Dodatak 115 Pokriće za rizik projektanta Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, isključenje c Posebnih isključenja iz Dijela I Police briše a isključenje d zamjenjuje sljedećim tekstom: “d troškove zamjene, popravka ili korekcije štete ili oštećenja uslijed manjkavog materijala i/ili kvalitete izvedbe i/ili lošeg projekta, ali ovo isključenje bit će ograničeno na stvari neposredno pogođene i neće se smatrati da isključuje štetu ili oštećenje na ispravno izvedenim stvarima koje proizlazi iz nezgode prouzročene takvim manjkavim materijalom i/ili izvedbom i/ili lošim projektom.” Dodatna premija: Dodatak 116 Pokriće za osigurane ugovorne radove preuzete ili predane na

uporabu Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, osiguranje proširuje kako bi pokrivalo - štetu ili oštećenje na dijelovima osiguranih ugovornih radova preuzetih ili predanih na

uporabu ako takvo oštećenje ili šteta proizlazi iz gradnje objekata osiguranih po Dijelu I i dogodi se tijekom razdoblja pokrića.

267

Dodatna premija: Dodatak 117 Posebni uvjeti za postavljanje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji naknaditi Osiguraniku bilo kakvu štetu, oštećenje ili odgovornost uslijed poplavljivanja ili nakupljanja mulja u cijevima ili kanalima, ali samo do maksimalne duljine otvorenog kanala navedene dolje, djelomično ili potpuno iskopanog, po bilo kojem štetnom događaju. Osiguratelji će biti odgovorni samo ako su 1 cijevi, neposredno po polaganju, osigurane zatrpavanjem tako da se ne mogu biti pomaknute ako kanal bude poplavljen; 2 cijevi, neposredno po polaganju, začepljene kako bi se spriječilo prodiranje vode ili mulja u njih; 3 kanali testiranih dijelova cjevovoda zakopani neposredno po završetku testiranja pritiska. Maksimalna duljina: metara Dodatak 118 Bušenje za potrebe vodocrpilišta Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, pokriće za radove bušenja biti ograničeno na štetu ili oštećenje uslijed ili proizišlu iz sljedećih opasnosti: - Potres, vulkanizam, tsunami - Oluja, ciklon, poplava, zatrpavanje naplavnim materijalom, klizanje tla - Izbijanje lave i nastanak kratera - Požar/eksplozija - Arteški vodotok - Šteta uzrokovana blatom čije se štetno djelovanje ne može spriječiti nekom poznatom

tehnikom - Urušavanje bušotine uključujući urušavanje oplate uslijed abnormalnog tlaka ili

uzdižućeg škriljavca koje se ne može spriječiti nekom poznatom tehnikom. Odšteta će se izračunavati na osnovi troškova (uključujući materijal) bušenja za potrebe vodocrpilišta do samog trenutka kada se prvi put postanu očite gore opisane opasnosti i vodocrpilište/bunar mora biti napušten zbog opasnosti od koje je osigurano, a Osiguranik će snositi franšizu od 10% od iznosa štete, minimalno kao što je navedeno dolje po bilo kojem štetnom događaju. Posebna isključenja: Osiguratelji neće biti u obvezi za - štetu ili oštećenje na bušilici ili opremi za bušenje (za koje izvođač radova može

zaključiti posebno osiguranje), - troškove svih eventualnih radova na vađenju različitih predmeta iz bušotine, - troškove radova na dovođenju vodocrpilišta u prvobitno stanje Franšiza: 10% iznosa štete, minimalno po bilo kojem štetnom događaju

268

Dodatak 119 Postoje ća imovina ili imovina koja pripada ili predana na

brigu, čuvanje ili nadzor Osiguraniku

Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, Dio I ovog osiguranja proširuje kako bi pokrivao štetu ili oštećenje na postojećoj imovini ili imovini koja pripada ili je predana na brigu, čuvanje ili nadzor Osiguraniku uzrokovanu ili proizišlu iz gradnje ili montaže objekata osiguranih po Dijelu I. Osigurana imovina: Osigurana svota: Osiguratelji će Osiguraniku naknaditi samo štetu ili oštećenje na osiguranoj imovini ukoliko je prije početka građenja ona bila u dobrom stanju i ukoliko su poduzete nužne sigurnosne mjere. Što se tiče štete ili oštećenja uzrokovanog vibracijom ili uklanjanjem i oslabljivanjem podgrade Osiguratelji će Osiguraniku naknaditi štetu ili oštećenje proizišlo kao posljedica potpunog ili djelomičnog propadanja osigurane imovine, a ne za površinsko oštećenje koje ne ugrožava stabilnost osigurane imovine niti ne ugrožava one koji se njome koriste. Osiguratelji neće Osiguraniku naknaditi - štetu ili oštećenje predvidivo obzirom na prirodu građevinskih radova ili način

njihovog izvođenja, - troškove mjera za sprječavanja ili minimiziranja šteta nužnih tijekom razdoblja

osiguranja. Franšiza: Dodatna premija: Dodatak 120 Vibracija, uklanjanje ili slabljenje podgrade Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu dodatnu premiju, Dio II ovog osiguranja proširi kako bi pokrivalo odgovornost kao posljedicu štete ili oštećenja uzrokovanu vibracijom ili uklanjanjem ili slabljenjem podgrade. Uvijek uz uvjet da će - Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu vezanu uz odgovornost za štetu ili oštećenje

na bilo kakvoj imovini ili zemljištu ili zgradi samo ako takva šteta ili oštećenje ima za

269

rezultat potpuno ili djelomično urušavanje; - Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu vezanu uz odgovornost za štetu ili oštećenje

na bilo kakvoj imovini ili zemljištu ili zgradi samo ako je prije početka gradnje bila u dobrom stanju i ako su bile poduzete nužne mjere za sprječavanje štete;

- Osiguranik, ako to od njega bude zatraženo, prije početka gradnje na svoj vlastiti

trošak pripremiti izvješće o stanju bilo kojeg ugroženog zemljišta ili zgrade. Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu vezano uz odgovornost za - štetu ili oštećenje predvidivo obzirom na prirodu građevinskih radova ili način

njihovog izvođenja, - površinsko oštećenje koje ne ugrožava stabilnost osigurane imovine niti ne ugrožava

one koji se njome koriste, - troškove mjera za sprječavanja ili minimiziranja šteta nužnih tijekom razdoblja

osiguranja. Limit odštete (po bilo kojem štetnom događaju): Ukupni limit odštete: Franšiza: Dodatna premija: Dodatak 121 Posebni uvjeti za stupove temelja i potporne zidove

Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće isplatiti odštetu za troškove nastale za 1 zamjenu ili popravak stupova ili elemenata potpornih zidova a koji budu pogrešno postavljeni ili poravnati ili nagnječeni tijekom gradnje; b izgubljene ili napuštene ili oštećene za vrijeme zabijanja ili izvlačenja c koji ostanu zarobljeni nagnječenom ili oštećenom opremom za postavljanje stupova ili oplate; 2 za popravak isključenih ili otkvačenih plosnatih stupova; 3 za popravak bilo kakve lekaže ili infiltracije materijala bilo kakve vrste; 4 za punjenje praznina ili zamjenu izgubljenog bentonita; 5 uslijed toga što bilo koji element stupova ili temelja nije prošao test nosivosti tereta ili

na neki drugi način nije ispunio predviđeni kapacitet nosivosti. Ovaj dodatak neće se primjenjivati na štetu ili oštećenje uzrokovano prirodnim katastrofama. Teret dokazivanja da je takva štete ili oštećenje pokriveno pada na teret Osiguranika.

270

Zaklju čak All risks uvjeti za osiguranje smatraju se sveobuhvatnijim i praktičnijim riješenjem za osiguranje velikih gospodarskih subjekata koji žele zaštitu od katastrofalnih šteta, ali uz primjenu značajnijih iznosa odbitne franšize. Prema tim uvjetima osigurana je sva imovina osiguranika od svih opasnosti osim onih koji su navedeni u isključenjima. Struktura all risk uvjeta za osiguranje ipak govori da ostavlja veoma veliki prostor za posebna ugovaranja za koja se doplaćuje doplatak na osnovnu premiju što osiguranike može zavarati u smislu da smatraju da su osigurali sve kao što to sugeriura i sam naziv uvjeta za osiguranje.U svakom slučaju jedan pregled izloženosti potencijalnim štetama ili risk management izloženosti u projektu izgradnje ili montaže dati će i opseg posebnog ugovaranja i specifičnih potreba osiguranika. Ne smije se zaboraviti da su građevinski i montažni projekti specifični svaki za sebe, da se odvijaju u različitom prirodnom okruženju, ponekad i u različitom zakonodavnom okruženju. Isto tako to su projekti koji objedinjavaju rizike nastanka materijalne štete na samom projektu ili na objektu koji je već izgrađen na kojem se vrše adaptacije, sanacije ili rekonstrukcije, rizike šteta u transportu, rizike šteta na postrojenjima i vozilima u upotrebi, rizike odgovornosti prema trećim osobama i vlastitim zaposlenicima, rizike odgovornosti za vrijeme građenja i nakon završetka gradnje, međusobne odgovornosti izvođača radova, rizike kašnjenja u izvođenju radova. Gore navedeni rizici i izloženost moraju biti razmotreni od strane risk menadžera svakog projekta prije donošenja bilo kakve odluke o osiguranju ili početka izvedbe projekta gradnje ili montaže. Na hrvatskom tržištu osiguranja u najširoj se primjeni nalaze Munich re Contractor all risks uvjeti za osiguranje, kao uvjeti koji su za osiguranje najprihvatljiviji kako od osiguranika tako i od osiguratelja. Temeljem tih uvjeta najlakše se radi plasman posla u reosiguranje jer je Munich re jedan od vodećih reosiguratelja u svijetu. Činjenica je da su pojedine odredbe iz tih uvjeta u suprotnosti s odredbama ZOO posebno u dijelu koji se odnosi na iskljućenje obveze osiguratelja ukoliko kasni s prijavom štete više od 14 dana te odredbi kojima nije predviđeno pokriće odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. S obzirom da su ti uvjeti rađeni za određeno zakonodavno okruženje njihovu lokalnu primjenu bi trebalo korigirati dopunskim policama od odgovornosti ili izmjenama u samim uvjetima za osiguranje, svakako u suglasnosti sa reosigurateljem.

271

8 Poglavlje KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI Osnove osiguranja od odgovornosti

Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti Odgovornost kao pojam Predmet osiguranja Treća osoba u osiguranju Izvori opasnosti nastanka štete Svota osiguranja Obveze i prava strana iz ugovora o osiguranju od odgovornosti Prava i obveze treće osobe u osiguranju

Javna odgovornost i štete

Pravno uporište za naknadu štete s osnova javne(opće) odgovornost /public liability)

Nepažnja Smetnja Striktna odgovornost(objektivna odgovornost) Strukturiranje pokrića u polici osiguranja od odgovornosti Strane u ugovoru o osiguranju (recital clause) Osigurateljna klauzula (Operative clause) Limit obveze (Proviso clause) Isključenja iz osiguranja (Policy exception) Uvjeti za osiguranje (condition for insurance) Dodatci polici (Policy endorsment)

Osiguranje od odgovornosti iz upotrebe neispravnih proizvoda

Odgovornost za proizvode Zakoni i propisi koji reguliraju promet proizvodima Vrste nedostatka na proizvodu Neispravnost u dizajnu Neispravnost u proizvodnji Neispravnost u marketingu Kada se proizvod može smatrati neispravnim Striktna odgovornost

272

Osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode Isključenja iz osiguranja Dodatak: Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom

Proizvodi koji se smatraju proizvodom s nedostatkom

Komponente proizvoda Zgrade, informacije Poljoprivredni proizvodi Proizvodi iz okoliša Ljudski organi kao proizvodi Usluge

Štete pokrivene osiguranjem Tko može biti odgovoran? Što oštećeni mora dokazati? Koristi od striktne odgovornosti

Upravljanje (risk management ) rizikom odgovornosti za neispravne proizvode

Product risk management Risk management sistem Greške u dizajnu s primjerima Greške u proizvodnji s primjerima Greške u marketingu s primjerima (informacija)

- Marketinška informacija - Tehnička informacija

Transfer rizika odgovornosti za neispravne proizvode Osiguranje Metoda transfera rizika ugovorom Zadržavanje rizika

Povlačenje neispravnih proizvoda s tržišta (Product recoll) Osiguranje povlaćenja proizvoda s tržišta (Product recoll insurance)

Klauzule u osiguranju od odgovornosti (“Claims made ili Losses occurring”)

Claims made klauzula Losses occurring klauzula Ostale klauzule Primjena u praksi

Odgovornost poslodavatelja ( Employer liability)

Temelji odgovornosti poslodavca Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu

273

Workers compensation sistem Razlike u sistemima naknada zaposlenicima Uvid u pokriće za osiguranje od odgovornosti prema zaposlenicima u EU I ostalim zemljama Preduvjet za dobivanje kompenzacije zaposlenika Različite forme interakcije između dva sistema naknada za zapolenike Metode kalkulacije štete Pravo na izbor naknade po jednom od ova dva sistema Oblici osiguranja od odgovornosti poslodavatelja Osigurateljna praksa u USA, UK, i Njemačkoj Product liability kao zamjena za odgovornost poslodavatelja

Ključni osigurateljni pojmovi

Osiguranje od profesionalnih odgovornosti

Razlike između uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti i opće ili javne odgovornosti Vrste profesionalnih odgovornosti Obveznost osiguranja Profesionalna odgovornost liječnika

Odgovornost primarijusa Odgovornost liječnika plastičara Odgovornost anesteziologa Odgovornost psihijatra Odgovornost bolnice Odgovornost revizora Odgovornost javnih bilježnika

D & O –odgovornost direktora i članova uprava Ključni osigurateljni pojmovi

Osiguranje pravne zaštite Definicija pravne zaštite Opseg pokrića Vrste pravne zaštite Implementacija pravne zaštite u postojeće produkte

Metodologija u procjeni i likvidaciji šteta od odgovornosti (loss management)

Osnovni modeli organizacije Problemi u obradi šteta od odgovornosti Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti Utvrđivanje rezerve šteta Dodatak: Organizacijski modeli

274

8.1. Osnove osiguranja od odgovornosti “Ako tvrtka želi preživjeti u prašumi raznih propis a i zakona ona mora imati zaštitu od katastrofalnih šteta, kao posljedicu tužbi”

Jack Willhoft, Predsjednik Spartan Arch Skate Company

Ova vrsta osiguranja tretira se, kao imovinsko osiguranje, iako se dosta dugo vodila rasprava o tome da bi se ova vrsta osiguranja trebala pratiti kao posebna skupina osiguranja. Trenutačno se glavnina osiguranje od odgovornosti prati u skupini neživotnih osiguranja u vrsti osiguranja (13) što predstavlja napredak u odnosu na situaciju prije, kada se ova vrsta osiguranja pratila u grupi osiguranja «civil», unutar grupacije osiguranja imovine. S obzirom na složenost osiguranja od odgovornosti, njezinu raznolikost u pogledu primjene, nalazimo je i u vrstama transportnog osiguranja. (vrste 11 – osiguranje od odgovornosti za upotrebu letjelica i 12 osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila) s izuzetkom automobilske odgovornosti koja se zbog ukupnog opsega premije i značaja prati u vrsti 10.

Formiranjem posebnih vrsti omogućuje praćenje rezultata koji pokazuju različite tendencije, ali i veliku nepredvidivost u rezultatu i pojedinačnim štetama. Karakteristika je ovog osiguranja, da su to „osiguranja s tzv. dugim repom“ što znači da se nastale štete rješavaju niz godina nakon isteka police osiguranja. To je sigurno doprinjelo i postojećoj podjeli na vrste u skupini neživotnih osiguranja. Osiguranje od odgovornosti iako prisutno u asortimanu usluga gotovo svih osiguravajućih društava, traži potpuno novi pristup , kao rizik prisutan u svakoj pori poslovnog života. Risk management mora imati poseban pristup u evaluaciji ovog rizika s aspekta ukupnih promjena u društvu. Privatizacija, odnosno proces određivanja titulara vlasništva, odjednom je nove vlasnike gospodarskih subjekata ili trgovačkih društava doveo u situaciju da odgovaraju i za posljedice svoje gospodarske aktivnosti (s osnova posjedovanja objekata za obavljanje djelatnosti, pravnog odnosa, posjedovanja opasnih stvari, profesionalnih propusta, odgovornosti prema zaposlenicima, odgovornosti za neispravne proizvode, itd.), kako prema drugim gospodarskim subjektima tako i prema vlastitim djelatnicima i ostalim trećim osobama.

Može se pretpostaviti da su se ova osiguranja razvijala inercijom dok su se nalazila u grupi osiguranja “Civil”, s time da se i nisu posebno pratila kao kategorija i planska veličina. U tadašnjim gospodarskim uvjetima, odnosno uvjetima prije prelaska na slobodno tržišno gospodarenje, odgovornost je zajedno s vlasništvom bila društvena kategorija. Odgovornost je, kao i vlasništvo bila svačija (društvena), odnosno ničija, pa joj sami ugovaratelji ovog osiguranja, a ni osiguratelji nisu pridavali osobitu pažnju, pogotovo nekim detaljima, nedovoljno obrazloženim u uvjetima za osiguranje, što se moralo riješiti na odgovarajući način, prihvatljiv onome tko ih prodaje, a tako i samim osiguranicima.

Zbog svega navedenog, mogućih negativnih kretanja u tehničkom rezultatu, nedorećenosti u uvjetima za osiguranje, te nedostatka odgovarajućih mehanizama za praćenje rezultata, postepeno se pristupa ovom osiguranju s dužnim respektom. Ovakvom razvoju događaja je doprinjela i neadekvatno osposobljena prodajna mreža i pristup ovom osiguranju, što nas upućuje na mogući put rješenja problema. Istodobno su uvjeti za osiguranje od odgovornosti koji su se primjenjivali u Europi bili primjer za rješavanje problema prisutnih na području unaprijeđenja poslova prodaje osiguranja od odgovornosti. Društvene promjene, uglavnom su i osnovni pokretač za razvoj ove vrste osiguranja što opet za sebe tražilo preispitivanje postojećih uvjeta za osiguranje od odgovornosti i cjenika. Nedovoljna spoznaja o mogućnostima ovog rizika, u smislu

275

nastanka štetnih događaja iziskivala je točno definiranje osigurateljnog pokrića koje nije dovoljno jasno i transparentno.

Odjednom se stvorila potreba za točnim definiranjem njegovih perfomanci u skladu s uvjetima za osiguranje te mnoštvom zakona u kojima ovo osiguranje ima svoje uporište. Poseban problem bilo je i pitanje da li je ovim osiguranjem pokrivena samo građanskopravna izvanugovorna odgovornost ili se u nekim slučajevima pokriva i ugovorna odgovornost, što je vrlo značajno s točke gledanja osiguranika, kao ugovaratelja police osiguranja, jer može biti odlučujuće u donošenju odluke o osiguranju.

Može se slobodno reći da je istraživanje bilo kojeg područja osiguranja od odgovornosti usmjereno na izučavanje zakona, te istraživanje mogućih posljedica na osiguratelja u slučaju primjene istih. U tom području treba tražiti i razloge za upravljanje ovim rizikom na najbolji mogući način. Omogućiti bolje razumijevanje suštine ovog osiguranja i dobivanje uvida u njegove mogućnosti, tumačenje normativne regulative ovog osiguranja te sve specifičnosti koje su toliko različite od ostalih imovinskih osiguranja pogotovo po pitanju predmeta osiguranja i osigurateljnog pokrića, odjednom postaje ključno za prodajnu mrežu. . U svakom slučaju približavanje pravne problematike osiguranja od odgovornosti nepravničkom krugu čitatelja i korisnika, a pogotovo djelatnicima u prodaji osiguranja presudno je utjecalo na intenzivni trening za dobivanje potrebnih znanja u svladavanju ovog problema. Što to praktički znači? To znači da, ako netko želi prodavati osiguranje od odgovornosti mora posjedovati minimum pravnog znanja kako bi uopće mogao prezentirati dio mogućnosti osiguranja od odgovornosti.

8.1.1. Odgovornost kao pojam

Ako se općenito prihvaća da je osiguranje od odgovornosti društveni fenomen svojstven visoko razvijenom društvu može se prihvatiti definicija pojma odgovornosti kao spremnost određenog sudionika (pravna ili fizička osoba) u određenom društvenom odnosu da prihvati posljedice svojeg postupanja ili nepostupanja u tom odnosu. Kako je posljedica nečijeg krivog postupanja ili nepostupanja u tom odnosu nastanak štetnog događaja, njegovo prihvaćanje od strane štetnika (uzroćnika štete) može se govoriti o njegovoj odgovornosti. Da bi se u potpunosti shvatilo kakvo je ovo osiguranje i od čega ono štiti osiguranika treba se upoznati i s kratkim povijesnim razvitkom ovog osiguranja koje je nastalo u početku 19 stoljeća, kao način zaštite poslodavca i njegove odgovornosti za povrede radnika na radu, a osnovna intencija prilikom njegova uvođenja bila je da posljedice nečijeg krivog postupanja ili nepostupanja prebaci na osiguratelja. U svakom slučaju, neprijeporno je da se problematika osiguranja od odgovornostikao kao pojma nadovezivala na problematiku građanskopravne odgovornosti koja može biti ugovorne i izvanugovorne prirode. U suvremenom društvu, kao što je europsko i američko ove dvije pravne i ekonomske oblasti se međusobno isprepliću i dokazuju nam osnovnu intenciju osigurateljne misli 19. stoljeća da se posljedice nečije građanskopravne odgovornosti prebace na osiguratelja. Trenutak kada društvo više pažnje posvećuje naknadi štete, a manje krivnji uzročnika štete kojeg ne treba kazniti ukoliko nema elemenata kaznene odgovornosti bila je odlučujuća za razvoj ovog osiguranja. U početku se mogla voditi diskusija o moralnosti ovog osiguranja, jer se smatralo da svatko mora odgovarati za posljedice građansko pravne odgovornosti, međutim razvoj industrije, prometa i pravnih institucija određenog društva, shvaćanjem da se može odgovarati s osnova građansko pravne odgovornosti i bez krivnje (objektivna odgovornost), a naročito razvojem prometa i izdvajanjem auto odgovornosti, kao posebne vrste osiguranja od odgovornosti obveznog

276

po zakonu, shvatilo se, da jedno ovakvo osiguranje uvelike olakšava poslovanje svakog gospodarskog subjekta.

Bez sumnje, ova vrsta osiguranja omogućila je da se danas napušta princip dokazane krivnje u području odgovornosti za štetu i sve se više uvodi načelo pretpostavljene krivnje.105 Razrada osiguranja od odgovornosti s aspekta prodaje osiguranja je ključna za njegov daljnji razvoj, ali u tom se postupku ne može zaobići neizostavna pravna problematika, a ona je prevladavajuća u ovoj vrsti osiguranja i bez njenog savladavanja nemoguće je ući u srž problema osiguranja od odgovornosti. Isto tako, upravo je pravna problematika i regulativa prisutna u ovom osiguranju glavni uzrok relativne nezainteresiranosti direktnih prodavatelja za ovim osiguranjem. Bolje reći na tržištu se nudi nešto čije se posljedice za osiguratelja i osiguranika bez adekvatnog risk managementa ni izbliza ne mogu sagledati. Iz istog razloga odnosno nerazumijevanja osigurateljnog pokrića ovog osiguranja i sami osiguranici nisu pokazivali interes za ovim osiguranjem dok ih prve tužbe i visoki troškovi sudskih parnica, najčešće zbog povreda djelatnika na radu, nisu natjerale na sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti bez puno razmišljanja o tome što je ovim osiguranjem pokriveno. S druge strane, poslovi prodaje osiguranja općenito (prodaja rizika) ili poslovi agenata i zastupnika jedni su od najsloženijih i najzahtjevnijih poslova u djelatnosti osiguranja, jer osim opće kulture i komunikativnosti moraju poznavati brojne djelatnosti kojima nude specifična oiguranja karakteristična upravo za te djelatnosti. Osiguranje od odgovornosti spadu u vrste vrlo specifičnih osiguranja, ali u svojim brojnim inačicama primjenjivo za gotovo sve gospodarske subjekte što mu i daje svu težinu i značaj. Kada se govori o visokom stupnju pripremljenosti, kao uvjetu za obavljanje poslova prodaje osiguranja misli se prvenstveno na agente i zastupnike za prodaju osiguranja imovine. Prema Fushardu106 „ u području djelatnosti banaka i osiguranja stručna sposobnost dolazi na prvo mjesto, a na drugo osobnost i kultura osobe. U djelatnosti osiguranja uspjeh kadrova je 25 % ovisan od poznavanja struke, 25 % od mašte i 50 % od općeg kulturnog obrazovanja“. Prodaja osiguranja od odgovornosti u svakom slučaju na prvo mjesto stavlja poznavanje struke s naglaskom na poznavanje pravne problematike vezane uz ovo osiguranje. Imovinska osiguranja među koja se ubrajaju i osiguranja od odgovornosti ukljućuju u sebi razne vrste osiguranja od rizika požara, loma strojeva, provalne krađe, loma stakla, kućanstva, montaže, građevinstva,šomaža; u njega su uključena neka posebna osiguranja kao osiguranje sajmova, osiguranje priredbi od atmosferskih oborina , itd.

U svezi iznesenog ne može se tražiti od prodajne mreže da ovo osiguranje uspješno prodaje ukoliko nije odgovarajuće osposobljena za njegovu prodaju. Ne može se prodati jedno građevinstvo i ponuditi adekvatno pokriće,ukoliko se ne poznaje dovoljno ta djelatnost i rizici prisutni u toj djelatnosti.

Ne mogu se osigurati usjevi i životinje, ako prodavatelj nema potrebna znanja o agronomiji i veterini, odnosno, ako ne zna što se s predmetima osiguranja dešava tijekom trajanja osiguranja, što ponovo dokazuje ispravnost tvrdnje o visokom postotku opće kulture i znanja neophodnog za prodaju osiguranja imovine, a da o osiguranju od odgovornosti i ne govorimo. Vrlo je teško za svako osiguravajuće društvo imati agente specijaliste za određene grupe osiguranja, jer je povezano s vrlo visokim troškovima, a pogotovo stoga što oni rade gotovo sve navedene vrste osiguranja.Ako tim poslovima dodamo i poslove oko prodaje osiguranja od odgovornosti za koje se smatra da su najsloženiji u osigurateljnom smislu, ne mogu se očekivati rezultati bez adekvatne obrade

1 Ivanjko Š.:Značaj i uloga osiguranja od odgovornosti u društveno ekonomskim odnosima (stanje problemi i

perspektive ), OSIGURANJE I PRIVREDA , ZAGREB, br. 1-2 , 1989., p.8.

106 Fushard R.: Razmišljanja o kadrovima u osiguranju,Osiguranje,Beograd, 1971.,p.3.

277

uvjeta za osiguranje u smislu objašnjenja osigurateljnog pokrića. Uz sve navedeno, mora se uzeti u obzir činjenica da je prodaja osiguranja općenito prodaja usluga, a ne gotovih proizvoda, odnosno to je prodaja sigurnosti od događaja koji su budući, neizvjesni i neovisni od isključive volje osiguranika. U više dosadašnjih radova koji su obrađivali problematiku prodaje osiguranja istaknuto je da bi u nuđenju i prodaji ovog osiguranja trebali sudjelovati stručnjaci po pojedinim strukama, čime bi usluga prodaje osiguranja u svakom slučaju bila sveobuhvatnija i kvalitetnija. Isto se može konstatirati i za prodaju osiguranja od odgovornosti, jer bi pravodobnim angažiranjem stručnjaka pravne struke problema zasigurno bilo manje. Ako je opredjeljenje osiguravajućih društava i njihovih menađmenta da je pred ovim osiguranjem budućnost i perspektiva, tada ovo osiguranje treba razviti na onu razinu koju ovo osiguranje zaslužuje. Što to znači? Jednostavno treba mu posvetiti pažnju na svim razinama jednog osiguravajućeg društva . Na nižim razinama, svakako bi trebalo organizirati timove ili barem pojedince koji bi se isključivo bavili ovom problematikom, radili na stručnoj instruktaži prodajne mreže i koji bi adekvatno mogli reagirati na specifične zahtjeve tržišta .

8.1.2. Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti

Da bi se potpuno razumijela prava priroda rizika odgovornosti odnosno da bi mogli tim rizikom upravljati, potrebno je elaborirati sve važnije specifičnosti osiguranja od odgovornosti u odnosu na ostala imovinska osiguranja, a koje se mogu sistematizirati u nekoliko temeljnih:

1) odgovornost kao pojam u sustavu osiguranja, 2) predmet osiguranja, 3) pojam treće osobe u osiguranju od odgovornosti, 4) karakteristični izvori opasnosti kao preduvjet ostvarenja rizika

odgovornosti i 5) svota osiguranja.

Odgovornost kao pojam u sustavu osiguranja

S aspekta prodaje osiguranja, odnosno agenta koji prodaje osiguranja od

odgovornosti, te kupca tog osiguranja osnovni problem pojavljuje se u određivanju osiguranog rizika.. Dakle, što je to, što se osigurava osiguranjem od odgovornosti, a toliko se razlikuje od ostalih vrsta osiguranja? Osiguranjem od odgovornosti osigurava se rizik naknade štete trećoj osobi. Umjesto štetnika ili “osiguranika” (osigurane osobe) tu štetu oštećenome nadoknađuje “osiguratelj”. Osiguranje od odgovornosti, po svojoj prirodi predstavlja imovinsko osiguranje, jer ugovaratelj osiguranja osiguranjem nastoji spriječiti smanjenje svoje imovine odnosno bolje reći svojih tekućih financijskih sredstava do koje bi došlo kad bi on sam morao nadoknaditi štetu.107

Odgovornost kao rizik je pravni pojam, on nije požar, nije lom, nije krađa, nije nezgoda, ali ostvarenjem rizika odgovornosti na stvarima trećih osoba ili povredom tijela ili zdravlja treće osobe, a krivnjom osiguranika za vrijeme obavljanja njegove djelatnosti ostvaruje se rizik odgovornosti. Osiguranicima treba objasniti da sve što čine ili su trebali učiniti vezano za obavljanje njihove djelatnosti ima svoju uzročno posljedičnu vezu koja vrlo često za posljedicu ima nastanak nečije materijalne ili

107 ĆurkoviĆ M:“Osiguranje od odgovornosti obavljanja profesionalne djelatnosti”, Zbornik radova sa savjetovanja pravnika Hrvatske, Optija,1995.,

278

nematerijalne štete koju treba naknaditi iz tekućih sredstava, a tu štetu mogu uzrokovati sami iz različitih izvora opasnosti svoje djelatnosti, krivnjom ili nepažnjom vlastitih djelatnika ili, najjednostavnije posjedovanjem opasnih stvari i objekata ili u konačnici različitim zakonskim odredbama. Drugim rije čima, ovim osiguranjem osigurava se zakonska odgovornost osiguranika, a u stvari se zaštićuje imovinski interes osiguranika. Ostvarenje rizika odgovornosti ne mora uvijek biti povezano s krivnjom jer su sve ćešći slučajevi ostvarenja rizika odgovornosti bez obzira na krivnju na načelu objektivne odgovornosti. Odgovornost nije niti jedan od klasičnih rizika ili opasnosti kojima je izložena nečija imovina, ali njezino ostvarenje ima za posljedicu umanjenje vrijednosti nečije imovine kroz naknadu štete trećim osobama.

Ovakav pristup definiciji pojma odgovornosti može se prihvatiti na temelju uvjeta za osiguranje od odgovornosti i širinu djelatnosti koju obuhvaćaju, jer objašnjava suštinu ovog osiguranja osiguranicima koji u većini slučajeva razumije uglavnom rizike koji se mogu materijalizirati. Svakako treba napomenuti da nije sva odgovornost osiguranika pokrivena ovim osiguranjem, jer štete na stvarima trećih osoba i povrede mogu nastati iz vrlo mnogo izvora opasnosti što se ponekad posebno ugovara, kao primjerice ugovorna odgovornost osiguranika, profesionalni propusti ili neki drugi slučajevi. Ova situacija je u stvari najsloženiji dio za razumijevanje osiguranja od odgovornosti zbog nemogućnosti sagledavanja ukupnosti mogućnosti ostvarenja rizika i opsega pokrića datog policom istodobno, te isključenja iz osiguranja predviđenih uvjetima . Isti problemi prisutni su i u inozemnim osiguravajućim društvima. Letimičan pogled na uvjete talijanskih osiguravajućih društava govori, da ona isključuju štete na stvarima trećih osoba, kao posljedicu požara na imovini osiguranika. Isto tako isključena je i odgovornost osiguranika za štete na stvarima trećih osoba kao posljedica krađe108. To su tek neke od razlika u uvjetima za osiguranje od odgovornosti, ali i one nam govore dovoljno da bi se razumijelo koliko je specifično osiguranje od odgovornosti od zemlje do zemlje. Razlike u uvjetima za osiguranje upućuju na zaključak da, u skladu s razvojem ovog osiguranja, te osobito štetnim događajima, treba vršiti stalne korekcije kako u uvjetima tako i u cjenicima za osiguranje. Nepredvidivost veličine štetnih događaja i njihova visina u novčanim iznosima prisiljavat će sve osiguratelje na akcije u smislu usklađivanja uvjeta s ostalim vrstama osiguranja. Osnovna intencija prilikom uvođenja ovog osiguranja bila je, da se posljedice nečije građansko pravne odgovornosti prebace na osiguratelja, a pravno uporište za ovo osiguranje nalazi se u Zakonu o obveznim odnosima i raznim drugim zakonima koji reguliraju poslovanje trgovačkih društava i uvjetima za osiguranje od odgovornosti. Da bi se pravilno sagledao problem plasiranja osiguranja od odgovornosti mora se spoznati njegov položaj u skupini neživotnih osiguranja, te ostalih vrsti osiguranja.. Kolika je važnost osiguranja od odgovornosti u ekonomskom smislu dovoljno je pogledati samo rezultete u osiguranju automobilske odgovornosti, koje je samo segment u vrsti osiguranja od odgovornosti, doduše vrsta koja je obvezna po zakonu, ali u ukupnoj masi premije pojedinih osiguravajućih kuća čini najveći dio ukupno ugovorene premije osiguranja. Nalazimo ga i u ostalim podskupinama osiguranja, a da mu prije provedenih društvenih promjena nije pridavana važnost koju ono ima u stvarnosti gledajući učinak akumulirane premije ili ukupno isplaćenih šteta. Ovo osiguranje se vrlo često ugovara i kao dopunsko uz osiguranje nezgode, građevinstva i montaže, a prisutno i u osiguranju kućanstva u paketu osiguranih rizika.

108 Mariotti P.: Le assicurazioni per professionista e aziende, Edizioni Maros, 1987,p.61.

279

U posljednjih deset godina ovo osiguranje bilježi izaziti napredak u praksi i teoriji. Najveći rast premije osiguranja u neimovinskim osiguranjima osiguravajuće tvrtke bilježe upravo na području osiguranja od odgovornosti. U svakom slučaju ovo osiguranje nije razvijeno na onoj razini kao u zemljama EU, ali i oni se bore s sličnim problemima kao i hrvatska osiguravajuća društva. Tako Paolo Mariotti u svojoj knjizi o problemima osiguranja od odgovornosti kaže:” Na bazi statističkih podataka čini se da talijanski poslodavci i razni djelatnici (profesinalni djelatnici) još nisu naučili koristiti sve mogućnosti (osigurateljno pokriće) koje im nude osiguravajuća društva posebno u dijelu osiguranja od odgovornosti:109

1) Obavljanja djelatnosti (komercijalista, računovođa, radnih savjetnika, poreznika, doktora, notara ) 2) prema trećima i zaposlenicima posebno korisnoga u slučajevima nezgode i nesreće na poslu”.

Ako se gleda poćetna definicija odgovornosti da je to karakteristika suvremenog društva, sam razvoj toga osiguranja trebao bi ovisiti od pristupa osiguravajućih društava prema ovom osiguranju te praćenjem iskustava sudske prakse to osiguranje približiti agentima za prodaju osiguranja, a time i budućim korisnicima. Još će dugo, problem zasigurno biti, tumaćenje osigurateljnog pokrića na različite upite osiguranika, koji smatraju da su ugovaranjem police osiguranja od odgovornosti sa sebe skinuli svu svoju odgovornost, kao posljedicu obnašanja vlastite djelatnosti. Da bi bili spremni ovaj problem što bolje prezentirati budućim osiguranicima moraju se svladati osnovni pojmovi o odgovornosti od samog naziva pa do osnovnih pravnih pojmova, kao što su pravna osoba, fizička osoba, pravna sposobnost, institut naknade štete, opća načela odgovornosti, namjera, krivnja; te dobro poznavanje Zakona o obveznim odnosima i uvjeta za osiguranje od odgovornosti gdje ovo osiguranje i ima svoje uporište.

8.1.3. Predmet osiguranja

Ovo je još jedna specifičnost osiguranja od odgovornosti u odnosu na ostala imovinska osiguranja jer se ovdje ne može materijalizirati predmet osiguranja. U ovom osiguranju ne možemo imenovati predmet osiguranju, kao što je to slučaj u osiguranju od rizika požara i nekih drugih opasnosti, gdje možemo reći: osigurana je zgrada i njezina oprema, te imenovati svu opremu koju osiguravamo kako je i regulirano u čl.3. uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti110. Predmet osiguranja u osiguranju od odgovornosti je odgovornost koja ne može biti izražena u materijalnom obliku, kao štoje to slučaj u ostalim imovinskim osiguranjima, ali su posljedice ostvarenja rizika odgovornosti materijalne (financijske) u trenutku kada se oštečenome (trećoj osobi) nadoknađuje materijalna ili nematerijalna šteta.

Može se izvući zaključak da su predmeti osiguranja u ostalim imovinskim osiguranjima materijalne prirode, možemo ih opisati, vidjeti i što je najvažnije kvantificirati, kao; kuća vrijedi $ 100.000, $20 stol, $100 staklo, dizalica, računalo, razni strojevi i aparati dok kod osiguranja od odgovornosti pod predmetom osiguranja se podrazumijeva “građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štete uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenje ili uništenje stvari trećih osoba “. Ovim osiguranjem, može se reći da je osigurana imovina osiguranika u cijelosti od odštetnih zahtjeva trećih osoba. Imovina nije osigurana fizički, kao što se to može vidjeti iz uvjeta za osiguranje od rizika požara, loma itd; ali je osigurana od

109 Ibidem p.194. 110 Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih opasnosti, čl.3. Croatia osiguranje d.d. 2000.

280

umanjenja i to tako da se trećoj osobi nadoknadi šteta na teret aktive imovine osiguranika. Zbog lakšeg razumijevanja osigurateljnog pokrića primjerenije bi bilo da se umjesto predmeta osiguranja govori o “opsegu pokrića”111 koje ovo osiguranje pruža kao što je to riješeno u uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti.

Veličinu osiguranog rizika, odnosno predmeta osiguranja ili onoga što je ovim osiguranjem zaštićeno, najbolje se u ovom trenutku može sagledati kroz sudsku praksu i kad se shvati da se uslijed ostvarenja rizika odgovornosti pojedinačne firme mogu propasti, jer ne mogu naknaditi nastalu štetu, onda će biti puno jasnije zbog čega je ovo osiguranje od prvorazrednog značenja. To je posebno zanimljivo kod osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Product liability) gdje u određenim momentima zbog greške u proizvodu koje koristi veliki broj korisnika mogu nastati štete s nesagledivim posljedicama (automobilska industrija, proizvodnja hrane, farmaceutska industrija), ali za naše razmatranje problema osiguranja od odgovornosti to može biti predmet rasprave u dijelu posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti koja reguliraju ovu problematiku.

Ono što je osnovno u dijelu specifičnosti osiguranja od odgovornosti je to da je kao predmet osiguranja određena građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika, a samo iznimno ugovorna odgovornost što je i istaknuto decidirano u čl.3 i čl 7 općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti u dijelu pokrića za osiguranje od odgovornosti za “čisto imovinsku štetu” i da opseg pokrića ili osiguranja nije neograničen 112. Ovim osiguranjem daje se osigurateljno pokriće samo za navedenu vrstu odgovornosti odnosno odgovornost od onih izvora opasnosti navedenih u polici osiguranja i uvjetima za osiguranje. To je ujedno i osnovni problem za bržu afirmaciju osiguranja od odgovornosti.

8.1.4. Osigurane opasnosti (izvori opasnosti)

Nakon što smo utvrdili da je općim uvjetima za osiguranje od odgovornosti pokrivena samo građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika prilikom obavljanja djelatnosti, trebali bi sagledati iz kojih izvora opasnosti proizlazi ta odgovornost i kako se ona manifestira. Isti uvjeti govore da su to :113

� kao osnovno pokrivena je odgovornost osiguranika za štetu koja je nastala izdjelatnost osiguranika kao izvora opasnosti, ali ne i ugovorna odgovornost

� odgovornost za štetu koja je nastala iz posjedovanja stvari, � odgovornost iz pravnog odnosa ili svojstva kao izvora opasnosti koji su

označeni u polici osiguranja, � odgovornost zbog povećanja opasnosti ili proširenja osiguranog izvora

opasnosti do kojih je došlo tijekom trajanja osiguranja, � odgovornosti zbog novog izvora opasnosti koji se kod osiguranika pojavi

tijekom trajanja ugovora o osiguranju, � krađe ili nestanka stvari uz uvjet da su stvari smještene u zaključanim

prostorijama ili ostavama, � štete koje nisu nastale ni povredom osobe ni oštećenjem odnosno uništenjem

stvai tzv.”čisto imovinska šteta, � na osobama zbog zagađivanja tla i vode (ekološke štete).

111 Croatia osiguranje d.d., Uvjeti za osiguranje od autoodgovornosti.,2000., čl.3. 112 Croatia osiguranje d.d. Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, 2000, čl.3.i čl.7 113 Ibidem

281

U čl. 4. Istih uvjeta osiguranje se proširuje i na odgovornost osiguranika koja proistiće iz114

� korištenja odnosno posjedovanja, zakupa ili uživanja; zemljišta, zgrada ili prostorija, koji se isklju čivo koriste za osigurane djelatnosti ili zanimanja,

� korištenja objekata koji isklju čivo koriste djelatnicima osiguranika ( npr. Restorani društvene prehrane, kupališta, odmarališta, športska igrališta isl.)

� korištenja dizala( liftova) namjenjenih za prijevoz osoba i tereta, � korištenja bicikla bez motora za potrebe osigurane djelatnosti, � uskladištenja materijala za loženje i pogon koji se isklju čivo koriste za

obavljanje osigurane djelatnosti ili zanimanja, � djelatnosti osiguranika kao investitora ili izvođača građevinskih i

montažnih radova, � posjedovanja garaža, koje se nalaze na, odnosno uz ili u osiguranim

nekretninama, ukoliko se ne radi o garaži za iznajmljivanje uz naknadu ili o hotelskoj garaži i

� posjedovanja javnih garaža.

S obzirom da je pojam djelatnosti osiguranika vrlo širok, koji uključuje razne djelatnosti od proizvodnje, trgovine, servisa, prijevoza i raznih drugih usluga logično je da osiguranici misle da ovo osiguranje pokriva sve propuste vezane uz njihovu djelatnost ili poslovanje, što nije točno, jer se osiguranje odnosi samo na građansko pravnu izvan ugovornu odgovornost osiguranika, a samo iznimno i na ugovornu odgovornost što se najčešće posebno ugovara, ukoliko je predviđeno uvjetima za osiguranje. Zbog velike složenosti odgovornosti, kao predmeta osiguranja, odnosno osigurateljnog pokrića za različite izvore opasnosti, opći uvjeti za osiguranje predviđaju “isključenja “115za cijeli

114 Ibidem,čl.4. 115 Ibidem,čl.8.Opća iskljućenja iz osiguranja, (1) Osiguranje se ne odnosi na :

1) odgovornost osiguranika za namjerno prouzročenu štetu. Ako je štetu namjerno prouzroèio djelatnik osiguranika, osiguratelj stupa u prava osiguranika prema djelatniku kao odgovornoj osobi.

2) odgovornost za štete koje su u neposrednoj vezi s korištenjem nuklearne energije osim odgovornosti za štetu od radio izotopa koji se koriste u mirnodobske svrhe ( u medicini, biologiji, industriji, poljoprivredi itd.)

3) odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila ) kad su u funkciji motornih vozila i kada mogu biti pokriveni osiguranjem od automobilske odgovornosti,

4) odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila i letjelica , 5) štete koje pretrpi osiguranik, bračni drug osiguranika , djeca i druge osobe koje žive s njim u zajedničkom kućanstvu i koje

je dužan izdržavati, 6) odgovornost osiguranika na temelju ugovornog proširenja njegove odgovornosti i na sluèajeve za

koje inaèe po zakonu ne odgovara, 7) za štete na stvarima ili izvršenim radovimakoje je osiguranik , ili koja druga osoba po njegovu

nalogu ili za njegov raèun, izradio ili isporuèio, ako je uzrok štete u izradi ili isporuci, 8) štet od proizvoda s nedostatkom, 9) štete na tuðim stvarima prouzročene pri obavljanju osigurane djelatnosti ( zanimanja ) na ovim ili s onim stvarima ( kao npr.

Obrade, popravci, prijevoz, leasing, ispitivanje, povreda životinja pri liječenju, kastriranju, tretiranju plinom i umjetnom osjemenjivanju ), osim ako je do štete došlo zbog dogaðaja koji nije u neposrednoj vezi s profesionalnim propustom osiguranika,

10) štete koje su nastale kao posljedica svijesnog postupanja protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno

zanimanje kao izvor opasnosti iz police, 11) štete koje su posljedica zagaðivanja zraka, 12) štete koje su posljedica profesionalnih oboljenja djelatnika osiguranika, 13) štete koje prouzroèi divljač na poljoprivrednim kulturama,

(2) Osiguranjem nisu pokrivene štete koje nastaju na stvarima uslijed:

282

spektar odgovornosti koje mogu biti pokrivene drugim uvjetima za osiguranje od odgovornosti, ali i ne moraju, čemu se treba posvetiti osobita pažnja. Isklju čenja predviđena uvjetima za osiguranje uglavnom se odnose na profesionalne propuste osiguranika, namjerno prouzročene štete, štete koje mogu biti predmet osiguranja po drugim uvjetima za osiguranje od odgovornosti itd.

Štete koje se najčešće dešavaju i koje ovo osiguranje pokriva su štete na osobama i stvarima trećih osoba i pojavljuju se kao posljedica izvanugovorne odgovornosti. Ono što osiguranike najviše zanima su štete kao posljedica ugovorne odgovornosti, a što opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti u čl.8 isključuju. Primjer štete s osnova ugovorne odgovornosti može se vidjeti u dijelu ugovaranja osiguranja za čisto imovinsku štetu i to je jedino pokriće ugovorne odgovornosti predviđeno za osiguranje prema ovim uvjetima sa svim svojim ograničenjima. Može se slobodno zaključiti da je ovim osiguranjem pokrivena građansko pravna izvanugovorna odgovornost iz navedenih izvora opasnosti.

Čisto imovinsku štetu kao oblik ugovorne odgovornosti koja je pokrivena ovim osiguranjem možemo vidjeti kod hotelijera koji prihvaća rezervaciju hotela za korištenje godišnjeg odmora. Prihvaćanje rezervacije stranke su sklopile ugovornu obvezu, a njihovim neispunjenjem nastaje šteta za korisnika usluge koji se manifestiraju kroz troškove nepotrebnog puta do hotela, troškovi puta do granice s mogućim posrednim štetama. To su ujedno i troškovi štete do koje je došlo ni oštećenjem ili uništenjem stvari trećih osoba , ali ni povredom tijela ili zdravlja treće osobe. Do čisto imovinske štete najčešće dolazi propustom osobe koja obavlja određenu djelatnost (odvjetnici, putničke agencije, hoteli, uslužne organizacije itd.). Sa stajališta onoga tko prodaje ovo osiguranje to znači da neće biti nadoknađene one štete koje su posljedica ugovornih obveza osiguranika ili profesionalnih propusta što je rečeno u čl.8. uvjeta za osiguranje već samo štete s osnova izvanugovorne odgovornosti, osim, osim u dijelu pokrića za čisto imovinske štete sa svim ograničenjima u pogledu visine pokrića. Kako najnovije izmjene u uvjetima za osiguranje predviđaju automatizam za osiguranje čisto imovinske štete, ali s ograničenjem ukupne svote osiguranja problem posebnog ugovaranja je riješen na adekvatan način. Još uvijek ostaje čl.8.općih uvjeta za osiguranje kao glavni uzrok svih nesporazuma. Složenosti ovog osiguranja doprinosi i sam Cjenik koji je odraz uvjeta za osiguranje i nerijetki su slučajevi da agenti za osiguranje jednostavno previde neke od izvora opasnosti koji se treba posebno ugovoriti i posebno tarifirati (premijski vrednovati) u nuđenju osiguranja. Problematika osiguranja čisto imovinske štete može biti aktualizirana kao jedna od takvih nedoumica, jer inozemni uvjeti za osiguranje ovo pokri će daju kao posljedicu materijalne štete na stvarima nekih drugih trećih

1) trajnog djelovanja temperature, plinova, pare, vlage ili padavina( dima,èaði,prašine i dr.) kao i usljed plijesnivosti, potresa

šumova i sl. Štp ima za posljedicu postupno nastajanje štete, 2) ulijeganja i klizanja zemljišta, 3) poplave stajaæih, tekučih i podzemnih voda,

(3) Osiguranje se ne odnosi na odgovornost za štete: 1) uslijed sudjelovanja na športskim trkama, borbama kao i njihovim pripremama, osim borbi i utrka predviðenih statutom ili

aktom društva, 2) na tuðim stvarima koje je osiguranik uzeo u zakup na poslugu, zajam, u ostavu, radi prijevoza i sl., 3) za koje osiguranik odgovara u svojstvu investitora, 4) iz osiguranja je iskljuèena odgovornost za štete do kojih bi došlo uslijed toga što osiguranik nije održavao, mijenjao i

popravljao uređaje za pročišćavanje otpadnih voda i drugih otpadnih produkata niti se pridržavao drugih mjera predviđenih propisima o zaštiti životne sredine,

5) zbog prekoračenja predračuna i kredita po ugovorima o kupovini i prodaji, a naročito zbog neodržavanja ugovorenih rokova isporuke i garantiranih obveza,

6) zbog posredovanja u novčanim i drugim privrednim poslovima, 7) nastale uslijed manjka u blagajni, pogrešaka pri isplati i pronevjeri od strane djelatnika osiguranika, 8) zbog nepravilnog taksiranja i ostalih nedostataka u pogledu taksiranja, 9) prouzročene time što je osiguranik previdio pogrešku u računu, predračunu ili mjerama u crtežima, 10) zbog nestanka stvari u slučaju štete od odgovornosti za čisto imovinsku štetu.

283

osoba116, pa bi prema tome definicija pokrića čisto imovinske štete trebala biti pročišćena. Kako je policama javne odgovornosti isključena ugovorna odgovornost, a financijski se gubitci najčešće dešavaju povredom ugovornih obveza to će prije osiguratelji morati revidirati odredbe postojećih uvjeta za osiguranje koji reguliraju tu problematiku.

U cilju pojednostavljenja posla i afirmacije ovog osiguranja i cjenik i uvjeti za osiguranje trebali bi biti koncipirani i prilagođeni pojedinim djelatnostima ili grupama izvora opasnosti u smislu da budu objedinjeni u jednu premiju osiguranja bez dopunskih ili dodatnih ugovaranja uz osnovnu policu. Drugim riječima, za neke od djelatnosti koje su specifične potrebno je kreirati posebne uvjete za osiguranje profesionalnih propusta osiguranika. Posebni uvjeti za osiguranje profesionalnih propusta osiguranika trebali bi se odnositi samo na određene djelatnosti od interesa za privredu i društvo u cjelini (liječnici, inžinjeri, projektanti, revizori, računovođe, veterinari, itd.) što bi u svakom slučaju bitno pojasnilo predmet osiguranja, odnosno opseg osigurateljnog pokrića u mnogim drugim djelatnostima . Osiguranje od odgovornosti prilikom obavljanja određene djelatnosti samo je jedan segment u osiguranju od odgovornosti. Treba međutim znati da se u njegovu provođenju primjenjuju i propisi o odgovornosti za prouzročenu štetu, kao i posebne odredbe o odgovornosti i naknadi štete koje se odnose na više posebnih djelatnosti kao; elektroprivreda, održavanje puteva i cesta, ostala javna poduzeća, tvrtke za upravljanje stambenim fondovima itd., a to će sve iziskivati poseban pristupu definiranju opsega pokrića, što opći uvjeti za osiguranje ne mogu zadovoljiti.

8.1.5. Svota osiguranja

Za razliku od ostalih imovinskih osiguranja, kod ovog osiguranja ne može se govoriti o podosiguranju ili nadosiguranju, ali može se govoriti o dovoljnosti svote osiguranja da u punom iznosu nadoknadi nastalu štetu. Svota osiguranja je gornja granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju, pa i onda kad za štetu odgovara više osoba čija je odgovornost pokrivena osiguranjem. Može se utvrditi da se radi o svojevrsnom osiguranju na “prvi rizik” koji u stvari predstavlja procjenu osiguranika ili osiguratelja ili njih oboje sporazumno o visini mogućeg štetnog događaja, a napomenuto je da se on može odnositi i na stvari i na osobe. Upravo utvrđivanje i procjenivanje nematerijalne štete ili štete koje pretrpe osobe daje ugovaranju i utvrđivanju svote osiguranja posebno značenje. U ostalim imovinskim osiguranjima utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja je određeno knjigovodstveno, procjenom, dogovorom i jednom uništena, a osigurana stvar ima za posljedicu isplatu štete i automatski prekid osiguranja, jer nje više nema. U osiguranju od odgovornosti toga nema, jer se ne osiguravaju vlastite stvari, već se plaćaju štete na stvarima i interesima trećih osoba kao posljedica odgovornosti .

Dakle ne zna se na kojim i čijim će se stvarima ostvariti štetni događaj, a da se o vrijednosti tih stvari, interesa ili vrijednosti života ne govori. Štetni događaj koji može predstavljati osigurani slučaj i kome treba odrediti svotu osiguranja je stvarno neizvijesan, teško mjerljiv, a može se pojaviti više puta unutar jednog osigurateljnog razdoblja. Svote osiguranja mogle su se prema starim uvjetima117 za osiguranje koji su bili važeći do 10.01.1997.god.ugovarati posebno za stvari i posebno za osobe, ali je praksa pokazala na raznolikost u ostvarivanju štetnih događaja, kako na stvarima tako i na

116 Confer točka 8.2.5. 117Misli se na prve uvjete za osiguranje od odgovornosti Croatia osiguranja d.d.

284

osobama. U svakom slučaju novi uvjeti za osiguranje Croatia osiguranje d.d. koji su stupili na snagu s 01.01.1997.god. daju mogućnost ugovaranja jedne svote osiguranja kako za stvari tako i za osobe do njenog iskorištenja po jednom štetnom događaju. U svakom slučaju štete mogu biti vrlo visoke što varira od slučaja do slučaja, od djelatnosti do djelatnosti i tome budući osiguranici moraju obratiti pozornost kao i kod izbora pokrića.

8.1.6. Treće osobe u osiguranju od odgovornosti

U samom uvodu spomenuto je da ovo osiguranje pruža osiguravajuću zaštitu od

odštetnih zahtjeva trećih osoba. Uz osiguranika i osiguratelja, kao osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju od odgovornosti ovdje se pojavljuje treća osoba, i za one koji prodaju osiguranje od odgovornosti ovaj je pojam posebno zanimljiv, jer se kao treće osobe mogu pojaviti i radnici osiguranika što je regulirano u uvjetima za osiguranje od odgovornosti u čl.2., st..4. i čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima koji kaže:118 Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara tvrtka u kojem je zaposlenik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposlenik u datim okolnostima postupao kako treba”. Šteta mora dakle nastati u radu i u svezi s radom. Što se smatra radom ili djelatnosti u svezi s radom prosuđivat će se ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Zakon o obveznim odnosima u čl.1061. st.2. govori da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika (štetnika), ako je zaposlenik štetu prouzročio namjerno. U svakom slučaju, oštećenom pripada pravo naknade samo od poduzeća ili trgovačkog društva, samo od zaposlenika ili štetnika ili od njih oboje.

U dijelu Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na osiguranje, a posebno na osiguranje od odgovornosti čl. 964. i čl.965. govori se da oštećeni može zahtijevati naknadu izravno od osiguratelja ( actio directa ) za štetu za koju odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Uvjeti za osiguranje od odgovornosti govore da je radnik osiguranika treća osoba, da bi isti uvjeti u čl.8. isključili iz pokrića odgovornost osiguranika za namjerno prouzroćenu štetu, odnosno govore o subrogaciji ili stupanju u prava osiguranika prema odgovornom radniku od strane osiguratelja ukoliko je radnik štetu prouzročio namjerno. Bitno je utvrditi da, osiguratelj naknađuje i namjerno prouzročenu štetu od strane radnika osiguranika, ali ima pravo regresa prema odgovornom radniku. Ovim osiguranjem pokrivena je odgovornost radnika osiguranika prema trećim osobama i odgovornost osiguranika prema vlastitim djelatnicima, kao i prema ostalim trećim osobama što bi svakako trebalo istaknuti kao elemenat za promociju i afirmaciju ovog osiguranja. Na više mjesta u eksplikaciji problematike osiguranja od odgovornosti ovog rada istaknuti su europski uvjeti za osiguranje od odgovornosti temeljem kojih su prilagođeni i posljednji Uvjeti za osiguranje od odgovornosti “Croatia osiguranje d.d. “ Zagreb . Pri tome se uglavnom mislilo na praksu europskih zemalja u provođenju ovog osiguranja. Karakteristićno je da su oni podijelili mogućnost osiguranja od odgovornosti u dvije grupe. Jedna pruža mogućnost osiguranja od “javne odgovornosti, a druga od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima što im je uvelike pomoglo u smanjenju negativnih rezultata u ovoj grupi osiguranja. Osiguratelji su ostavili slobodu u izboru ugovaranja osiguranja od odgovornosti prema vlastitim

118 ZOO,čl.1061

285

djelatnicima, a uvjetovali ugovaranje javne odgovornosti gdje štete nisu takvog intenziteta kao u dijelu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima.

8.1.7. Obveze, prava i odgovornost stranaka iz ugovora o osiguranju od odgovornosti

Sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti je pravni posao, ali to je i

prvorazredni ekonomski posao usmjeren na zaštitu ekonomskih interesa gospodarskih subjekata, kao posljedica njihove dnevne aktivnosti s drugim gospodarskim subjektima i fizičkim osobama. U toj interakciji, mogućnost nastanka štetnog događaja, kao posljedica djelatnosti gospodarskih subjekata je vrlo velika. Vjerojatnost da će određeni gospodarski subjekt ili njegov djelatnik učiniti štetu drugome različita je od djelatnosti do djelatnosti i ovisna je od brojnih činitelja koji su mjerljivi aktuarskim metodama, a rezultiraju različitom premijom osiguranja koja u ovom momentu nije relevantna za elaboriranje problema.

Prava i obveze osiguranika

Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti je dobrovoljno, ono nastaje sklapanjem ugovora o osiguranju. Po svojoj prirodi ugovori su adhezioni, što znači da se stranka svojim potpisom slaže da pristaje na sve uvjete koji su predviđeni ovim ugovorom o osiguranju. Osiguranik koji je najčešće i ugovaratelj osiguranja obvezuje se da će platiti iznos premije društvu za osiguranje, a osiguravajuće društvo se obvezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu osiguranja ili učini nešto drugo. Uvjeti za osiguranje od odgovornosti nastankom osiguranog slučaja predviđaju slijedeće obveze osiguranika:119

� Osiguranik je dužan izvijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja kao i o podnjetom zahtjevu za naknadu štete najkasnije u roku od tri dana po saznanju.

� Osiguranik je dužan izvijestiti osiguratelja i onda kada zahtjev za naknadu štete protiv njega bude istaknut preko suda, kada bude stavljen u pritvor, kao i onda kada bude proveden postupak za osiguranje dokaza.

� Ako je proveden uviđaj, podignuta optužnica ili je donesena odluka o kaznenom postupku osiguranik je dužan o tome odmah izvijestiti osiguratelja pa i onda kada je već prijavio nastanak štetnog događaja. Također je dužan dostaviti nalaz nadležnog organa u svezi s nastalim štetnim događajem.

� Ako je osiguranjem pokrivena šteta nastala uslijed krađe stvari, osiguranik je dužan krađu bez odlaganja prijaviti organu javne sigurnosti.

� Osiguranik nije ovlašten da se bez prethodne suglasnosti osiguratelja izjašnjava o zahtjevu za naknadu štete, a osobito da ga prizna potpuno ili djelomično, da se o zahtjevu za naknadu nagodi, kao ni da izvrši isplatu, osim ako se prema činjeničnom stanju nije moglo odbiti priznanje, nagodba odnosno isplata, a da se time ne učini očigledna nepravda. Ako je osiguranik u zabludi smatrao da postoji njegova odgovornost ili da su ispravno utvrđene činjenice, to ga neće opravdati.

� Ako oštećeni podnese tužbu za naknadu štete protiv osiguranika, osiguranik je dužan dostaviti osiguratelju sudski poziv odnosno tužbu i sve spise u svezi sa

119 Ibidem, op.cit.čl.13.

286

štetnim događajem i zahtjevom za naknadu štete kao i da vođenje spora prepusti osiguratelju.

� Ukoliko se osiguranik ne pridržava obveze iz ovog članka snosit će štetne posljedice koje uslijed toga nastanu, osim ako bi one nastale da se i pridržavao obveza.

Prava i obveze osiguratelja

Prava i obveze osiguratelja mogu se sagledati podneskom zahtjeva za naknadu

štete bilo od strane osiguranika ili oštečenika (osobe koja je pretrpjela štetu). U svezi s podnesenim zahtjevom za naknadu štete od strane oštećene osobe osiguratelj je u obvezi:120

� zajedno s osiguranikom poduzeti obranu od neosnovanih ili pretjeranih zahtjeva za naknadu štete ( pravna zaštita- čl.15.),

� udovoljiti osnovnim zahtjevima za naknadu štete ( naknade štete čl.16.) i � naknaditi troškove sudskog postupka ( čl.17.).

Među najznačajnijim obvezama osiguratelja svakako je pružanje pravne zaštite koja obuhvaća:

� ispitivanje odgovornosti osiguranika za nastalu štetu, � vođenje spora u ime osiguranika ako oštečeni ostvaruje pravo na naknadu štete u

parničnom postupku, � davanje u ime osiguranika svih izjava koje smatra korisnim za zadovoljenje ili

obranu od neosnovanih ili pretjeranih zahtjeva za naknadu štete i � u slučaju da osiguratelj, na ime naknade štete, isplati svotu osiguranja prije

pokretanja spora, prestaje i njegova obveza na pravnu zaštitu. Karakteristično je za pravnu zaštitu da ona to nije u punom smislu riječi kao što je to u zapadnoeuropskim zemljama jer nema slobode izbora odvjetnika putem koje bi se pravna zaštita realizirala. Osim toga troškovi pravne zaštite mogu biti vrlo visoki, a oni su ovom policom obuhvaćeni u okviru svote osiguranja za osiguranje od odgovornosti što bi svakako trebalo izmijeniti i dati mogućnost posebnog ugovaranja za troškove pravne zaštite.

8.1.8. Prava i obveze treće osobe

Treća osoba ili oštećenik ima svoje osnovno pravo da traži naknadu za pretrpjelu štetu od osiguranika ili osiguratelja. Radnja kojom oštećena osoba zahtijeva naknadu štete od osiguratelja izravno naziva se “actio directa” . U svakom slučaju naknada za nastalu štetu može iznositi maksimalno do iznosa osigurateljeve obveze po polici osiguranja, a razliku može zahtjevati od osiguranika.

Promotivne aktivnosti usmjerene na razvoj osiguranja od odgovornosti

Slobodni tržišni sustav privređivanja može se smatrati jednim od uzroka koji je ubrzao promociju osiguranja od odgovornosti prilikom obavljanja profesionalne djelatnosti, jer se s njim aktualizira odgovornost svakog gospodarskog subjekta tijekom

120 Cf.Ibidem , čl.14.

287

poslovanja. Kako su svi ugovori o osiguranju adhezione prirode, što znači da osiguranik potpisom pristaje na sve odredbe ugovora o osiguranju koje su date unaprijed, ugovore o osiguranju trebalo bi maksimalno približiti osiguranicima da budu jasniji i koncizniji u svakom detalju.

Ugovor o osiguranju ne smije dovoditi stranku u nedoumicu po pitanju osigurateljnog pokrića. Marketinško pristup u ovom osiguranju znači isticanje njegove atraktivnosti za sve korisnike i prihvaćanje od šireg kruga korisnika, jer se jedino tako dolazi do izravnavanja rizika i rezultata. Za pojedine djelatnosti treba pripremiti posebne uvjete za osiguranje kojima bi bili pokriveni profesionalni propusti osiguranika .U svakom slučaju ne mogu egzistirari samo jedni uvjeti za osiguranje. Promocija ovog osiguranja znači u stvari njegovo prihvaćanje na tržištu osiguranja što je na neki način već učinjeno, ali u negativnom kontekstu . Manje ili više sva osiguravajuća društva pretrpana su odštetnim zahtjevima s naslova odgovornosti svih vrsta, od utemeljenih do neutemeljenih koji su često predmet dugotrajnih sporova. Promociju ovog osiguranja u pozitivnom kontekstu moguće je napraviti u jednim dužem razdoblju u kojem će se pročistiti sve nedoumice po pitanju opsega pokrića u uvjetima za osiguranje. Kako je sudska praksa možda jedini pravi regulator i moderator za sve izmjene u uvjetima za osiguranje, a ujedno i pokazatelj visina naknada koje se dosuđuju u slučajevima spora u ovoj vrsti osiguranja, sigurno će proći još niz godina u pročišćavanju tekstova uvjeta i cjenika. Problem za sebe u ovoj vrsti osiguranja, čija primjena je ograničena na teritorij Republike Hrvatske, je i različita sudska praksa od grada do grada, ali to je isključivo područje za istraživanje pravnika čije rezultate bi se trebalo koristiti u budućim izmjenama uvjeta. Najveća promocija postići će se stalnim stručnim osposobljavanjem prodajne mreže koja daje prve odgovore na upite osiguranika, a kad osiguranici prihvate ovo osiguranje, kao ostala osiguranja ne razmišljajuči da li to osiguranje treba ili ne treba za njihovo poslovanje, doći će do izravnanja rizika i eliminiranja početnih negativnih kretanja. U svemu tome trebalo bi konstantno pratiti inozemna iskustva, jer su oni na višem stupnju razvoja ekonomije prošli sve faze u razvijanju ovog osiguranja. Promotivne i marketinške akcije mogu u svemu tome samo pomoći. Osiguranje od odgovornosti prilikom obavljanja djelatnost postaje nasušna potreba svakog gospodarskog subjekta iz razloga nepredvidivosti odštetnih zahtjeva trećih osoba i nepoznanice u pogledu njihove visine. Sve to zakomplicirano je šumom raznoraznih propisa i odredbi u kojima se teško snalaziti, a pogotovo predvidjeti sve pogrešne radnje koji određeni gospodarski subjekt ili njegovi zaposlenici mogu učiniti trećim osobama. Već sada egzistira na desetke posebnih uvjeta za osiguranje profesionalnih propusta osiguranika, što je inače u osiguranju od odgovornosti isključeno iz pokrića, a dnevno smo prisutni nastanku sve večeg broja djelatnosti kojima se prilagođavaju i uvjeti za osiguranje. Područje pokrića proširuje se i na područje Europske unije, jer se niti jedan iole ozbiljniji izvozni posao ne sklapa bez prezentacije police osiguranja od odgovornosti za što se traže pokrića za eventualne štete koje bi mogle pretrpjeti treće osobe zbog proizvoda s nedostatkom (Product liability). Niti jedan građevinski ili montažni rad ne radi se bez odgovarajuće police osiguranja koja u sebi uključuje i stavku odgovornosti, kako za štete prema trećim osobama, tako i ugovorne odgovornosti u periodu održavanja objekta. Ovo osiguranje, iako neobvezno, funkcionira na istom principu kao i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i kada osiguranici shvate da odgovornost nije limitirana samo na upotrebu motornog vozila prihvatiti će ovo osiguranje kao nešto bez čega neće ni započinjati svoju djelatnost. Ovim osiguranjem nisu pokriveni predmeti osiguranja, kao što je to slučaj s ostalim vrstama imovinskih osiguranja, ali ovdje se pod predmetom osiguranja pojavljuje

288

odgovornost kao nematerijalni pojam i kao rizik koji kad se ostvari ima za posljedicu umanjenje imovine osiguranika i to na način da mora nadoknaditi štetu nekoj trećoj osobi. Istu štetu je vrlo teško predvidjeti, a može biti vrlo visoka i učestala. Najčešći primjeri šteta s osnova osiguranja od odgovornosti su povrede tijela ili zdravlja ljudi tijekom obavljanja njihovog zanimanja. Te povrede, obično su rezultat nepoduzetih zaštitnih mjera ili nepoštivanja raznoraznih propisa i odredbi zakona o načinu pripreme i izvršenja poslova. Najveći dio povreda ili smrtnih slučajeva dešava se djelatnicima osiguranika, a manje drugim trećim osobama zbog čega su i posljednje izmjene u uvjetima i cjeniku napravljenu na način da se osiguranje od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima ugovara fakultativno i uz puno veću premiju osiguranja.

Najmanje nejasnoča po pitanju osiguranja od odgovornosti ima upravo u dijelu pokrića za povrede tijela ili zdravlja, jer se uvijek nađu elementi odgovornosti gospodarskih subjekata za navedene štete. Temeljem te činjenice, iako to nije pravilo, tužbe zbog povreda tijela ili zdravlja, tijekom obavljanja djelatnosti, u večini se slučajeva dosuđuju u korist slabije strane. Predmet osiguranja u osiguranju od odgovornosti prilikom obavljanja djelatnosti, možemo slobodno utvrditi su odštetni zahtjevi svih trećih osoba uključujući i vlastite djelatnike osiguranika, a koji su nastali kao posljedica građansko pravne izvanugovorne odgovornosti osiguranika iz njegove djelatnosti, posjedovanja objekata ili određenog pravnog odnosa. Jedno od bitnih zaključaka je da predmet osiguranja od odgovornosti ne mogu biti odštetni zahtjevi trećih osoba, kao posljedica ugovorne odgovornosti osiguranika što je i logično jer bi tim pokrićem privredni subjekti sve svoje poslovne promašaje i gubitke kompenzirali putem osiguranja. Općim uvjetima za osiguranje nisu pokriveni ni profesionalni propusti osiguranika. Za određene djelatnosti i zanimanja pokriće profesionalnih propusta je predviđeno posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti. Posebni uvjeti za osiguranje profesionalne odgovornosti osiguranika kreiraju se za visoko profesionalne djelatnosti kao liječnička, odvjetnika, revizora, javnih bilježnika, veterinara itd., gdje je i utvrđivanje nečije odgovornosti daleko složenije nego li za cijeli niz djelatnosti čija je odgovornost u osigurateljnom smislu regulirana samo općim uvjetima za osiguranjem. Poteškoće koje trenutačno prate ovo osiguranje mogu se svrstati u nekoliko osnovnih:

� stručna osposobljenost kadrova, � složenost cjenika i Uvjeta za osiguranje, � prevladavajuća, a nedovoljno objašnjena pravna regulativa, � prilagodba odredbama EU o posebnim vrstama osiguranja od odgovornostii � ponuda za osiguranje

Bez obzira na svu složenost cjenika i uvjeta za osiguranje već sada se mogu istaknuti izrazite pogodnosti ovog osiguranja i mogu se isticati kao elementi za njegovu bržu afirmaciju, a to su:

� pravo oštećenoga da direktno od osiguratelja traži naknadu štete u okviru ugovorene svote osiguranja,

� pravna zaštita osiguranika, � zaštita od šteta koje u svezi s radom učine djelatnici osiguranika, � zaštita od odštetnih zahtjeva vlastitih djelatnika, � gotovo potpuna zaštita za sve povrede tijela ili zdravlja svih trećih osoba, � gotovo potpuna zaštita za sve štete s osnove izvanugovorne odgovornosti, � prebacivanje rješavanja sporova s trećim osobama na osiguratelja, � mogućnost ugovaranja specijalnih pokrića.

289

Za razvoj ovog osiguranja postoje izrazite rezerve u segmentu osiguranja male

privrede (paketi osiguranja, paket rizika), odgovornosti u svojstvu privatne osobe, gdje osiguranici vrlo malo znaju o ovom osiguranju i informacije s tržišta pokazuju veliko zanimanje za ovom vrstom imovinskog osiguranja, iako ono ne daje sve što bi osiguranici željeli. Na kraju, vjerujem da smo stekli utisak da ovo osiguranje postaje dominantno u uslugama osiguravajućih tvrtki, jer je i potražnja za njim najveća, iz razloga što se svatko želi zaštititu od odštetnih zahtjeva trećih osoba koji su doista nepredvidivi. Što društvo bude više napredovalo i što će veći stupanj pravne regulative postojati u društvenim odnosima, to će više rasti potreba za ovim osiguranjem. U svakom slučaju ovo je osiguranje s kojim se svi suočavamo, bez obzira što bi to htjeli ili ne htjeli, već iz jednostavnog razloga što je ono postalo svakodnevna potreba društva.

Značenje pojedinih izraza “osiguratelj” - osiguravajuće društvo s kojim je sklopljen ugovor o osiguranju, “ugovaratelj osiguranja” - osoba koja s osigurateljem sklopi ugovor o osiguranju, “osiguranik” - osoba čija je odgovornost pokrivena osiguranjem, „tre ća osoba” - osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju odnosno osoba čija odgovornost nije pokrivena osiguranjem. Trećom osobom u smislu uvjeta za osiguranje smatra se i djelatnik osiguranika, ukoliko se posebno ugovori u polici odnosno u ponudi za osiguranje i plati odgovarajuća premija. “svota osiguranja” - najviši iznos obveze osiguratelja za svaki osigurani slučaj, “premija” - iznos koji se plaća za osiguranje na temelju ugovora o osiguranju, “polica” - isprava o ugovoru o osiguranju, “osigurani slučaj” - budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika štetni događaj, koji ima za posljedicu nastajanje štete čiju bi naknadu mogla zahtijevati treća oštećena strana, “izvor opasnosti” - djelatnost (zanimanje) stvari (pokretne i nepokretne), pravni odnos ili određena svojstva iz kojih može nastati odgovornost kao opasnost pokrivena ovim osiguranjem .

8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE

U ovom naslovu dobit ćete odgovore na slijedeća pitanja:

o pravno uporište za naknadu štete s osnova javne odgovornosti o što je to nepažnja o što je smetnja o što je objektivna (striktna) odgovornost o kako se koncipira buduće pokriće o koja su isključenja iz osiguranja

Nažalost svi smo mi u situaciji da budemo odgovorni prema trećim osobama s

različitih osnova, a te probleme možemo premostiti jedino osiguranjem. Osiguratelji kalkuliraju premijske stope na temelju prošlog štetovnog iskustva, pa oni koji su izloženi najvećim rizicima u smislu učestalosti i veličini pojedinačne štete plaćaju najveću premiju. Mnogi iznenadni štetni događaji koji se dešavaju, ujedno su i potencijalne štete s

290

osnova javne odgovornosti (public liability) mada se u prvom trenutku njihova nastanka, to ne mora tako činiti. Mnoge štete imaju svoj uzrok koji može biti pripisan grešci ili kršenju zakonske obveze bilo koje strane koja će vjerojatno biti odgovorna, a za što je polica osiguranja javne odgovornosti idealno sredstvo zaštite. Polica osiguranja javne odgovornosti ima svoj okvir pokrića odnosno zaštite, ali ima i iskljućenja o kojima će biti najviše riječi u nastavku. Naša je namjera prvenstveno razjasniti opseg pokrića javne odgovornosti odnosno utjecaj različitih zakona koji mogu ovu policu aktivirati odnosno zaštititi osiguranika. S obzirom da ćemo prvenstveno analizirati problematiku izvanugovorne odgovornosti posebno gospodarskih subjekata, kao osiguranika ispitat ćemo u kojim područjima prava ima uporište izvanugovorna odgovornost.

Osvrnut ćemo se i na problematiku čisto imovinske štete (economic or financial loss) u situacijama kada nije došlo do materijalne štete na imovini treće osobe ili povrede tijela ili zdravlja treće osobe iz razloga vrlo čestih neslaganja po pitanju pokrivenosti tih rizika osiguranjem od javne odgovornosti.

Namjera nam je isto tako analizirati jedan tipičan ugovor o osiguranju javne odgovornosti s posebnim osvrtom na neke od odredbi iz ugovora o osiguranju koje se mogu tijekom procesa ugovaranja osiguranja mijenjati i koje bitno utjeću na buduće obveze (osiguratelja) iz ugovora o osiguranju.

8.2.1.Pravno uporište za naknadu štete s osnove javne odgovornosti

Polica osiguranja od javne odgovornosti razlikuje se od ostalih polica imovinskih osiguranja u tome što u skladu sa limitima police osiguranje, iznos koji mora biti primarno plaćen oštećenome, nije prvenstveno određen uvjetima police osiguranja već stupnja odgovornosti prema zakonu.

U skladu sa specifičnim uvjetima i okolnostima polica osiguranja od javne odgovornosti zato daje osigurateljno pokriće za zakonsku odgovornost osiguranika da plati naknadu trećoj osobi koja nije stranka u ugovoru o osiguranju. Ako se radi o zakonskoj odovornosti, iznos koji se treba platiti će obično biti određen pregovorima (nagodbom), a ako sporazum ne može biti postignut, odlukom suda. Do zakonske odgovornosti dolazi iz mnogo uzroka, (kršenjem raznih zakona, propisa i druge regulative) koji padaju u dvije osnovne kategorije:

- iz ugovora koje su sklopile stranke - iz zakona

Svrha osiguranja od odgovornosti nije bila pružiti naknadu oštećenima iz svih

vrsta odgovornosti, jer su police kreirane uglavnom da daju pokriće samo za događaje koji su iznenadni, slučajni i posljedica nezgode s točke gledišta osiguranika, a čiji rezultat može biti oštećenje ili uništenje stvari ili povrede treće osobe. Recimo, jedna strana iz ugovora može se složiti da će platiti naknadu ukoliko ne ispuni uvjete iz ugovora u određenom vremenu. Međutim ovakva odgovornost proizlazi iz posebnih ugovornih odredbi, a ugovorna odgovornost je posebno istaknuta u isključenjima u osiguranju od javne odgovornosti. Nama kao prosječnim poznavaocima zakona i ostale regulative iz gore navedenih isključenja iz osiguranja javne odgovornosti još uvijek nije jasno područje primjene osiguranja od javne odgovornosti. Možda je dobar put u objašnjenju pokrića javne odgovornosti u dosljednom tumačenju izvanugovorne odgovornosti kao pokrića, međutim prošječan će tumač opsega pokrića i tu imati problema pa će i naše daljnje

291

tumaćenje tog problema biti bazirano na različitim oblicima pokrića izvanugovorne odgovornosti osiguranika. Odgovornost koja je pokrivena policama osiguranje od javne odgovornosti, je prvenstveno izvanugovorne prirode i ima uporište u slijedećim područjima prava:

Nepažnja Smetnja Smetanje osobe Objektivna odgovornost (Striktna odgovornosti)121

Nepažnja (Negligence) je (u engleskom pravu - tort) definirana kao propuštanje

činjenja nečega što bi razumna osoba inače učinila, a rukovođena je razmišljanjima po kojima u obavljanju ljudskih poslova ili činjenju nečega obzirna, pažljiva i razumna osoba ne bi taj propust učinila. Oštećeni da bi dobio naknadu od onoga koji mu je svojom nepažnjom nanio štetu mora dokazati tri stvari: - da je štetnik (osiguranik) bio dužan voditi brigu da do štetne radnje ne

dođe - da je došlo do povrede te brige odnosno nepažnje

- da je on (oštećeni), kao posljedicu te nepažnje pretrpio štetu u obliku povrede ili materijalne štete

- teret dokazivanja štete uvijek je na oštećenome, a odluke građanskih sudova baziraju se na “ravnoteži vjerojatnosti”

Odluku o tome kakva je to nepažnja bila, da li obična ili gruba ili možda ima elemenata namjere trebali bi prepustiti pravnicima i sudovima koji su mjerodavni da odlučuju i prosuđuju o tome. Namjerno uzrokovane štete u svakom slučaju nisu pokrivene ugovorima o osiguranju pa tako i osiguranjima od odgovornosti. Poseban je problem namjerno uzrokovana šteta od strane radnika osiguranika što smo već istaknuli u prethodnom poglavlju.

Smetanje posjeda (Nuisance) isto tako spada o oblik izvanugovorne odgovornosti, a vrlo se često interpretira kao “kriva činidba” određenoj osobi u obliku nezakonitog uznemiravanja u uživanju njegove imovine. Prema Showu122 smetnja spada u u vrlo teška područja prava i iako se općenito misli da do odgovornosti može doći unatoč svim poduzetim preventivnim mjerama, po čemu se razlikuje od nepažnje, postoje neka zakonska tumačenja koja sugeriraju da ipak ima nekih elemenata pogreške ili propusta što možemo vidjeti u slijedečem primjeru. “Prodiranje korijenja stable na susjednu tuđu imovinu dovodi do odgovornosti u smislu smetnje tuđeg posjeda, za što se ponekad smatralo da je striktna odgovornost (objektivna), odnosno kada je jednom šteta dokazana od strane oštećenog, dolazi do odgovornosti neovisno od toga da li je od strane odgovorne osobe učinjena greška ili propust”. Unatoč tome u zemljama “common low-a” (case low) sugerira se da je vlasnik drveta ili unajmitelj zemljišta na kojemu drvo raste odgovoran jedino, ako je znao ili je trebao znati da korijeni mogu uzrokovati svojim rastom štetu na tuđoj imovini. Dizanje prašine, dima, mirisa te razni zvukovi su drugi mogući primjeri smetnji. U slučajevima stalnih smetnji sudovi garantiraju oštećenom

121 Radi izbjegavanja mogućih nesporazuma oko tumaćenja pojma striktne odgovornosti u daljnjem tekstu Striktna odgovornost se kao pojam pojavljuje u nekim Direktivama EU , a kako u hrvatskim pravnim okvirima nema primjenu pod tim nazivom pod njom se podrazumijeva objektivna odgovornost. 122 J.P.Show, Claims and Public liability policies, the chartered institute of loss adjusters,London 1994, p.23

292

sudsku zaštitu (nalog suda) kojom uzročnika ili izazivača smetnji spriječavaju u nastavljanju aktivnosti koje drugima izazivaju smetnje. Ako na primjer, izvođač radova na cesti izvodi radove zbog kojih dolazi do dizanja prašine, velike buke lokalni stanovnici mogu zatražiti zaustavljanje radova noću, a poljoprivrednici mogu zatražiti nadoknadu štete od prašine na usjevima. Sudovi mogu presuditi o zabrani izvođenja radova noću, a mogu odrediti visinu naknade za oštećene usjeve poljoprivrednicima. Polica osiguranje od javne odgovornosti u ovoj će situaciji dati pokriće za oštećene usjeve, ali neće dati zaštitu za financijske gubitke izvođača radova zbog toga, što radove nije mogao izvoditi noću, a što je posljedično uzrokovalo kašnjenje u izvršenju ugovornih obveza.

Smetanje osobe (trespass) je isto tako oblik izvanugovorne odgovornosti, ali one

koja može prerasti u kaznenu odgovornost. To je određena nezakonita radnja počinjena snagom i nasiljem na osobi ili imovini. Iako je određen stupanj sile potreban za vrijeme određene radnje ili odnosa, stupanj te sile primjenjen u jačem opsegu može biti prejak što tu činidbu vrlo lako dovede u područje kaznene odgovornosti. Može se smatrati da odgovornost za smetanje osobe ne ulazi u okvire uvjeta za osiguranje police javne odgovornosti s obzirom da to ukljućuje radnje namjerne prirode. Ipak moramo razmotriti slijedeće okolnosti. Tvrtka koja vrši geološka ispitivanja i ima dozvolu za izvršenje radova na tuđem zemljištu uključujući i dozvolu za radove s eksplozivima, u ovom slučaju na zemlji jednog farmera. Zbog greške u pripremanju eksploziva, došlo je do nekontrolirane eksplozije i oštećenja drenažnog sistema na tuđem zemljištu. Nema sumnje da je tvrtka koja je vršila ispitivanja odgovorna, ali ostaje pitanje da li polica od odgovornosti pokriva nastali štetni događaj? U datim okolnostima odgovor je “da” jer bez obzira što je eksplozija bila izazvana namjerno, posljedica eksplozije, odnosno šteta na drenažnom sistemu je bila slučajna s točke gledišta osiguranika.

Sriktna (objektivna) ili stroga odgovornost (strict liability) se vrlo često poistovjećuje s apsolutnom odgovornošću, ali razlika po kojoj se ove odgovornosti razlikuju sastoji se u obranama koje su na raspolaganju štetniku kao recimo u radnji koja uključuje striktnu odgovornost, što su na primjer propust tražioca (oštečenika) ili viša sila, dok u apsolutnoj odgovornosti nema mogućnosti obrane od odštetnog zahtijeva. Ponekad zakonodavac propisuje odgovornost čak i tamo gdje je štetnik prakticirao svu potrebnu pažnju znači da nikakav propust sa svoje strane nije napravio. To je vrlo težak koncept odgovornosti

8.2.2. Strukturiranje buduće police osiguranja

Temelje budućih odnosa u ugovoru o osiguranju od javne odgovornosti koje možemo razabrati iz prethodnog poglavlja možemo bitno promijeniti promjenama najvažnijih elemenata iz ugovora o osiguranju od odgovornosti. Kao što nam je poznato to su:

Stranake u ugovoru o osiguranju (Recital clause) Osigurateljna klauzula( Operative clause) Limit obveze ( Proviso clause) Isklju čenja iz osiguranja( Policy exception) Uvjeti za osiguranje ( condition for insurance) Dodatci polici (Endorsment)

Ostali elementi iz ugovora o osiguranje nisu toliko bitni za definiranje opsega

pokrića iz ugovora o osiguranju od javne odgovornosti i definiranja osigurateljeve obveze.

293

Dakle, kakve su promjene moguće u gore navedenim elementima ugovora o osiguranju i kako se to reflektira na potencijalne obveze osiguratelja.

8.2.3. Stranke u ugovoru o osiguranju od odgovornosti (recital clause)

Ovaj dio ugovora o osiguranje definira osiguratelja i osiguranika kao stranke u

ugovoru o osiguranju od odgovornosti. Riječ “osiguranik” ili “tvrtka” su definirane u polici osiguranja. Osiguranik kao termin može biti proširen, obično dodatkom u polici osiguranja i na ostale pravne ili fizičke osobe, kao agente ili podizvođače navedenog osiguranika, banke. U posljednje vrijeme vrlo su česti slučajevi da se kao osiguranici pojavljuju banke te ostale institucije, kao kreditori pojedinih projekata koji se osiguravaju. To su prvenstveno osobe koje su navedene u polici osiguranje, kao osiguranici i koje mogu primiti naknadu temeljem te klauzule. Najčešće je to prisutno u policama osiguranja građevinstva i montaže, ali i kod nekih drugih polica možemo naći više osiguranika. Zbog ove činjenice vrlo je važno u ponudi za osiguranje točno opisati poslove osiguranika, jer osiguratelji rizike preuzimaju u osiguranje tek nakon što se potpuno uvjere u prirodu posla osiguranika, a i premije za osiguranje kalkuliraju se na bazi tih saznanja, ukupnog prihoda i plaća koje osiguranici ostvaruju. Statistike osiguratelja najčešće pokazuju koje vrste poslova generiraju loše rezultate te tako prilagođavaju svoje tarife. Problemi ugovaranja osiguranja su samo jedan problem, jer posljedično dolazi i do problema u procesu naknade štete osiguraniku odnosno oštećenom. Postavlja se pitanje tko ima pravo na naknadu štete odnosno tko ima prvenstvo u naknadi. U jednom zajedničkom projektu kao što su na primjer izgradnja cesta, raznih drugih građevinskih objekata glavni izvođač uključuje mnoštvo zainteresiranih strana koje se mogu pojaviti u ulozi osiguranika i u tom smislu je polica osiguranja od odgovornosti s više istaknutih osiguranika logična posljedica.

8.2.4. Operativna ili osigurateljna klauzula (operative clause) To je najvažnija klauzula ili odredba u polici osiguranja jer definira okolnosti u

kojima će osiguratelj nadoknaditi nastalu štetu u skladu s uvjetima za osiguranje koje je ugovorio s osiguranikom. Dodatno, osiguratelji obično daju potvrdu da će snositi i eventualne troškove pravne zaštite proizišle iz nastalog štetnog događaja. Primjer: “Ovom policom se potvrđuje da će osiguratelj u skladu s uvjetima, limitima, isključenjima i ostalim odredbama sadržanim u prilogu ili dodacima ove police nadoknaditi svaku štetu za koju će osiguranik zakonski odgovarati zbog:

- iznenadne povrede bilo koje osobe - iznenadnog gubitka ili oštećenja stvari trećih osoba,

a sve u svezi osigurane djelatnosti koja se desila unutar trajanja osiguranja i teritorijalnog limita pokri ća.”123 Inozemna osigurateljna praksa nam pokazuje da oni ovom klauzulom potvrđuju da je polica potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju što i hrvatski zakom o obveznim odnosima istiće, ali mi to ne unosimo u ugovor. Navedenu činjenicu oni istiću iz razloga što mora biti istaknuto da, ugovor o osiguranju sam za sebe uključuje ponudu za osiguranje, kao i drugu dokumentaciju ili informacije koje su razmijenjene između osiguranika i osiguratelja i koje su činile osnovu za osigurateljevu ponudu temeljem koje je rađeno osiguranje u skladu s uvjetima i premijom prihvaćenom od osiguranika.

123 Ibidem p.28.

294

Usporedbe radi pogledajmo operativnu klauzulu u hrvatskoj praksi koja kaže: ”(1)Predmet osiguranje prema ovim uvjetima je građansko pravna

izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba

(2) Ovim osiguranjem pokrivena je odgovornost za štetu koja je nastala iz djelatnosti (zanimanja) osiguranika, iz posjedovanja stvari, iz pravnog odnosa, ili iz određenog svojstva kao izvora opasnosti.

(3) Odgovornost se također odnosi na odgovornost za štetu nastalu zbog: 1) povećanja opasnosti ili proširenja osiguranog izvora opasnosti do kojih je došlo tijekom trajanja osiguranje , 2) novog izvora opasnosti koji se kod osiguranika pojavi poslije zakljućenja ugovora o osiguranje, 3) krađe ili nestanka stvari uz uvjet da su stvari smještene u zaključanim prostorijama ili ostavama, osim novca, dragocjenosti svih vrsta, vrijednosnih papira I isprava svih vrsta, 4) štete koja nije nastala ni povredom osobe ni oštećenjem odnosno uništenjem stvari tzv. “ čisto imovinska šteta”, 5) nastalu na osobama zbog zagađivanja tla i vode124

Na prvi pogled to su samo dvije varijacije između mnogih tekstova koji se upotrebljavaju i koje govore o pokriću koje se daje ovim osiguranjem. Interesantno je napomenuti da u uvjetima Croatia osiguranja d.d. , a i uvjetima većine ostalih osiguratelja za osiguranje od odgovornosti koji su u stvari preslika istih uvjeta, operativna klauzula nije definirana samo u čl.3 općih uvjeta za osiguranje već i ostalim člancima uvjeta kao što su; čl 4 koji govori o proširenju osiguranje, čl.5 gdje nalazimo osiguranje od novih izvora opasnosti, čl.6 s proširenjima pokrića za štete zbog zagađivanja tla i vode te čl.17 koji pokriva troškove pravne zaštite. Prvi je zaključak da je operativna ili osigurateljna klauzula prožeta kroz cijele uvjete za osiguranje, dok je u inozemnim uvjetima za osiguranje sve sublimirano u jednu klauzulu koja mora sadržavati sve ono što se osiguranjem daje. Zbog svega toga, ovoj se klauzuli pridaje posebna važnost, jer i najmanja greška u definiranju pokrića dovodi do nesporazuma. Razmotrimo zbog toga interpretaciju prve klauzule u situaciji kada bi se riječi ”nadoknaditi svaku štetu za koju će zakonski odgovarati zbog” zamijenile riječima “ nadoknaditi svaku štetu za koju će zakonski odgovarati kao posljedica”. Tumaćenje prve definicije bi bilo da če osiguratelj dati naknadu zbog osiguranikove odgovornosti da plati određenu naknadu oštećenome, ali ne i posljedičnu štetu iako osiguranik mora platiti i tu štetu. U izmijenjenoj definiciji nije vjerojatno da će doći do istog tumaćenja odnosno smatrat će se da je i posljedična šteta pokrivena osiguranjem.

U svakom slučaju u polici osiguranja postoje i druge odredbe kao što su isklju čenja gdje to može biti regulirano, međutim znaćenje riječi i njihovo tumačenje vrlo je često presudno za definiranje potencijalnih obveza osiguratelja. U osigurateljnoj ili operativnoj klauzuli nalazimo i obvezu osiguratelja za naknadu štete što je još jedna razlika u odnosu na hrvatske uvjete za osiguranje. Gledajući operativnu klauzulu u općim uvjeta za osiguranje od odgovornosti domaćih osiguratelja štiće se dojam da se pokušava definirati, ili imenovati svaka moguća situacija izvanugovorne odgovornosti što je prilično teško i može dovesti do krivog tumačenja pokrića u situaciji nastanka izvanugovorne odgovornosti osiguranika koja nije navedena u uvjetima ili ovoj klauzuli. Ako smo se kao osiguratelj u osigurateljnoj klauzuli ili ugovoru obvezali da

124 Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti čl.3, Croatia osiguranje d.d. 2000.

295

ćemo platiti ili nadoknaditi sve iznose za koje će osiguranik biti zakonski obvezan prema odredbama uvjeta, osiguratelj u stvari kaže; ”ako sud utvrdi odgovornost osiguranika i utvrdi naknadu mi ćemo platiti štetu”.U praksi osiguratelji ipak, u većini slučajeva nakon što su zaprimili zahtjev iste rješavaju bez uključivanja sudova i eventualnih sporenja. To je ujedno postao i najefikasniji način za izbjegavanja ogromnih sudskih troškova.

8.2.5. Čisto imovinska šteta (economic or financial loss)

Poznata kao “šteta koja nije nastala ni povredom tijela ili zdravlja neke osobe ni oštećenjem odnosno uništenjem stvari” nastaje propustom (nepažnjom) osiguranika prilikom obavljanja djelatnosti naznačene u polici osiguranja. Ovdje nalazimu na situaciju kada štetnom radnjom osiguranika nije nastala šteta na imovini oštećene osobe već financijski gubitak, kao posljedica materijalne štete neke druge treće osobe.

Primjer125: Odštetni zahtjevi zbog gubitka prodaje u trgovini uzrokovanog privremenim onemogučavanjem pristupa ili gubitci u proizvodnji zbog kvara trafostanice do kojeg je došlo zbog nepažnje osiguranika su vrlo učestali. Pogledajmo situaciju u kojoj gradska uprava angažira građevinsku tvrtku na sanaciji kanalizacione mreže usred poslovnog centra. Ugovor o izvršenju radova zahtijevao je dubok iskop usred šoping centra što bi svakako uzrokovalo određenu smetnju u funkcioniranju okolnih trgovina. Za vrijeme iskopa stroj je uzrokovao puknuće glavne vodovodne cijevi što je dovelo do kolapsa prometa na cesti i ostalih instalacija uz cjevovod.

Izvođač radova je zaprimio slijedeće odštetne zahtjeve: • od trgovca za izgubljeni prihod jer je bio onemogućen pristup kupaca njegovoj

trgovini • od proizvođača na obljižnjoj industrijskoj zoni koji je izgubio proizvodnju

zbog nestanka električne energije • od distributera el. energije i vodoopskrbnog poduzeća zbog štete na njihovoj

imovini. Situacija pokazuje da je izvođač radova bio neoprezan. Izvođač radova se smatra

odgovornim za vrijednost izgubljene prodaje u trgovini, kao rezultat nezgode kod izvođenja radova. S pozicije osiguranika odnosno izvođača radova njegova polica ne isključuje odgovornost za štetu trgovcu kojemu je onemogučen pristup kupaca. Polica ne bi davala pokriće za trgovačko smanjenje prodaje da su se radovi odvijali bez navedenog incidenta, jer je to evidentno kada se radovi ovakve prirode rade pa će se naknada odnositi samo na razliku izgubljenog prometa.Ostala dva zahtjeva za naknadom štete u engleskoj osigurateljnoj praksi posljednjih godina predmet su široke rasprave u pravnim krugovima i zakona koji reguliraju čisto financijski gubitak u situacijama kada nema direktne materijalne štete.

8.2.6. Limit obveze osiguratelja (Proviso clause)

Nakon što je osiguratelj definirao okolnosti u kojima će platiti naknadu štete pristupa se utvrđivanju limita financijske izloženosti riziku. To je poznato kao limit naknade ili limit obveze osiguratelja, odnosno svote osiguranja iskazane u polici osiguranje ili popisu osiguranje (schedule). Iako je ukupan iznos šteta koji se može platiti unutar jedne godine

125 J.P.Show, Claims and Public liability policies,op.cit. p.26

296

obično neograničen, limit obveze osiguratelja na polici osiguranja primjenjuje se na jedan štetni događaj ili serije događaja, kao posljedica jednog uzroka.

Postoje dakle dva limita obveze osiguratelja, jedan kao limit po jednom štetnom događaju i drugi limit koji se odnosi na cijeli period osiguranja. Normalno je da se u policama osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom radije ugovaraju limiti za cjelogodišnje razdoblje nego limiti po jednom štetnom događaju. Klauzula kojom se utvrđuje limit obveze osiguratelja mora biti sročena na način da niti u jednom slučaju ne izazove sumnju u to što se smatra bilo koji događaj (any one occurrance).

8.2.7. Isključenja iz osiguranje (Policy exception )

Kao što smo i uvodno istaknuli ovo je možda najvažniji dio uvjeta za osiguranje, jer isključenjima strukturiramo pokriće koje želimo dati. S obzirom da niti jedan osiguratelj policom javne odgovornosti ne želi dati osiguranje za neke vrste odgovornosti on mora ta isključenja klasificirati kao;

o Isključenja koja se odnose na posebne uzroke, koji iako mogu spadati u okvir onih uzroka koji bi mogli biti plaćeni osnovnim pokrićem, prikladnije je da budu pokriveni drugim policama za osiguranje kao što je to automobilska odgovornost, odgovornost poslodavca za povrede zaposlenika itd.

o Isključenja koje se odnose na uzroke koji nisu bili predviđeni da budu pokriveni policom javne odgovornosti kao što je to ugovorna odgovornost.

o Isključenja koje se odnose na rizike i opasnosti koji nisu osigurljivi na normalnom tržištu osiguranja, kao što su to ratni i nuklearni rizici.

Isključenja su uvedena u policu osiguranje s glavnim ciljem da iskljuće obvezu

osiguratelja za štete i uglavnom su konstruirana da ograniće prava na naknadu štete osiguranika. Pravo je svakog osiguratelja da ogranići svoju obvezu u određenim situacijama odgovornosti na jasan i nedvosmislen način, a teret dokazivanja da se navedeno isključenje ne primjenjuje u datoj situaciji je uvjek na strani osiguranika. Zbog svega toga isključenja uvijek moraju biti tumačena povezano s osigurateljnom odnosno operativnom klauzulom koja govori u kojim je uvjetima pokrivena odgovornost osiguranika.

Isklju čenja koja se odnose na rizike koji mogu biti pokriveni drugim osiguranjima

Izvorno je ovo isključenje bilo kreirano da se isključe štete od javne odgovornosti

osiguranika prema vlastitim zaposlenicima zbog raznih povreda na radu. Takve su štete u Europi obično pokrivene posebnom policom osiguranja od odgovornosti poslodavca (Employer liability) ili nekim drugim oblikom osiguranja zaposlenika od povreda na radu (Workers compensation sistem) koji se razlikuje od zemlje do zemlje. Sukladno zakonima pojedine zemlje, osiguranja od odgovornosti poslodavca prema zaposlenicima mogu biti regulirana, kao obveza (Engleska) ili kao neobvezna u većini ostalih zemalja.U Hrvatskoj je situacija takva da se zaposlenici osiguranika prema zakonu smatraju isto tako trećim osobama pa nije potrebno posebnom regulirati tu odgovornosti izvan okvira police osiguranja javne odgovornosti, ali nije predviđena obveznost osiguranja od odgovornosti poslodavca prema trećim osobama. U svakom slučaju u policama osiguranja u osigurateljnoj klauzuli mora biti jasno iskazano da polica osiguranja od odgovornosti ukljućuje i odgovornosti prema zaposlenicima ili u isključenjima treba iskazati da se ona

297

na njih ne primjenjuje. Tehnički se ne može zaključiti polica osiguranja od odgovornosti samo prema vlastitim zaposlenicima, a da se ne zaključi polica osiguranja od javne odgovornosti prema ostalim trećim osobama. Kada to ne bi bilo tako, znači da smo kreirali posebno osiguranje već poznato kao odgovornost poslodavca (Employer liability) za štete od odgovornosti samo prema vlastitim zaposlenicima koje se prakticira u EU. S obzirom na veliki interes osiguranika da osiguraju svoju odgovornosti samo prema zaposlenicima pitanje je kako bi se takva odluka reflektirala na ukupnost osiguranja od odgovornosti.

U zemljama gdje je odgovornosti prema zaposlenicima posebno odvojena (Employer liability) od javne odgovornosti, isključenja za štete prema zaposlenicima tijekom obavljanja djelatnosti jasno reguliraju da te štete nisu plative po polici javne odgovornosti već policom odgovornosti poslodavca. Isključenje za štete zbog povreda zaposlenika tijekom obavljanja posla u polici javne odgovornosti ne primjenjuju se za štete na imovini trećih osoba koju prouzroči zaposlenik osiguranika. I u ovakovoj situaciji preporuča se imati i jednu i drugu policu kod jednog osiguratelja. Iako je, općenito govoreći, o kreiranju uvjeta za osiguranje od odgovornosti namjera osiguratelja bila da isključe svoju odgovornost za razne povrede zaposlenika osiguranika, ono ipak daje pokriće za štete iz posredne odgovornosti zbog raznih radnji zaposlenika tijekom obavljanja poslova iz djelatnosti osiguranika. Ova situacija odnosno dvojba što to znači “tijekom obavljanja djelatnosti osiguranika” vrlo često može biti razlog mogućih sporenja. Primjer Zaposlenik je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja je bila uzrokovana nepažnjom kolege isto tako zaposlenikom iste tvrtke. Oboje zaposlenika bili su poslati iz centrale u Staffordshiru na rad u Škotsku. Radeći većinu dana i cijelu noć uputili su se autom kući , a sve se desilo na povratku kući. Poslodavac se složio da im plati osam sati rada i osam sati puta kako bi im omogućio povratak kući, ali im nije saopćio kada da putuju I koje prevozno sredstvo trebaju koristiti.

Sud je smatrao da se vozač nalazio u situaciji obavljanja djelatnosti kada se nesreća dogodila s obzirom da je poslodavca dao upute kako da provedu radni dan i ste je strane poslodavca proglasio odgovornim.

Suprotno ovom slučaju poslodavca se nije smatrao odgovornim u slučaju kada je isto tako došlo do pogibije zaposlenika u prometnoj nezgodi uzrokovanoj nepažnjom kolege s posla jer su oboje zaposlenika za vrijeme radnog vremena napustila radno mjesto kako bi otišli na kavu. Poslodavac je dao dokaz da je dao dozvolu za korištenje vozila za svaku razumnu svrhu uključujući i osvježenje . Sud je ipak odlučio da su oštećeni koristili vozilo u svrhu zabave i da nisu bili u tijeku obavljanja djelatnosti. Izvor: J.P.SHOW, Claims and public liability polici es, The chartered institute of loss adjusters, London 1994.p. 50

Evidentno niti u hrvatskom zakonu na koji se možemo pozvati, ne postoji jednostavna definicija ili test o tome kada se zaposlenika nalazi ili radi u svojstvu zaposlenika tvrtke odnosno tijekom obavljanja djelatnosti pa se svaki slučaj razmatra posebno. Od ostalih isključenja koja mogu biti pokrivena drugim osiguranjima spadaju ;

- Isklju čenja zbog odgovornosti iz posjedovanja i korištenja motornih vozila i

drugih vozila na motorni pogon - Odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila i letjelica

- Odgovornosti za oštećenje ili uništenje imovine koja pripada osiguraniku Očigledno je da namjera police nije da daje pokriće u pogledu štete

osiguranika na vlastitoj imovini, jer pokri će može biti dato putem različitih polica za osigurnaje materijalnih šteta (požar, lom, krađa, itd.). Štete na imovini u vlasništvu trećih osoba uzetih u najam, čuvanje i posudbu mogu biti pokrivene osiguranjem od

298

odgovornosti uz odgovarajuće proširenje pokrića (extension) u dodatku police osiguranje. Drugim riječima, u dodacima police osiguranja (endorsement) pišu se klauzule o osiguranju odnosno brisanju pojedinih odredbi iz isključenja. Općenito, takva pokrića mogu biti data i policama osiguranja materijalne imovine, kao dodatak u opisu predmeta osiguranja ”roba na posudbi ili čuvanju” i preferira se kod osiguranika koji se bave skladištenjem robe, razni servisi, popravljači satova, raznih aparata. Mnogi osiguratelji ipak su pripremljeni da daju pokriće za osiguranikovu odgovornost u situacijama čuvanja vozila na parkingu, garderoba i sl.

Isklju čenja koja se odnose na rizike pokrivene drugim policama – odgovornosti za proizvode s nedostatkom i profesionalne odgovornosti.

Ugovorna odgovornosti je jedna od najučestalijih vrsta odgovornosti, međutim

namjera osiguratelja nije bila da unutar pokrića javne odgovornosti daje pokriće i za tu vrstu odgovornosti. Razne vrste profesionalnih odgovornosti (liječnici, odvjetnici, revizori, arhitekti, itd.) spadaju u skupinu ugovornih odgovornosti pa, iako polica osiguranja od profesionalnih odgovornosti prati osnovni okvir javne odgovornosti ona daje zaštitu za štete uzrokovane povredom profesionalne obveze zbog nepažnje, greške ili propuštanja. Važno je napomenuti da polica profesionalne odgovornosti nadoknađuje osiguranika za greške, propuštanja ili nepažljiva činjenja, a ne samo kao povreda obveze iz ugovora te da nepažnja mora biti počinjena u svezi s osiguranom djelatnošću. Odgovornost za proizvode s nedostatkom (product liability) nije u pokriću javne odgovornosti i ona je kao rizik predmet posebnog ugovaranja zbog povećanog broja odštetnih zahtjeva koji prvenstveno dolaze zbog osviještenosti kupaca kroz različite potrošačke organizacije

Isklju čenja za rizike koji se nalaze izvan cilja pokrića police javne odgovornosti – neosigurljivi rizici

Rizici koji su se u osiguranju od javne odgovornosti uvijek nalazili izvan cilja

pokrića su rizici koji proizlaze iz raznih ugovora koje osiguranik sklapa s trećim osobama. Namjera osiguratelja nikad nije bila da pokrije odgovornosti osiguranika zbog raznih uvjeta iz ugovora ili sporazuma, već je njegova namjera bila da prvenstveno pokrije izvanugovornu odgovornosti osiguranika. Ugovornu odgovornosti osiguratelji pokrivaju tek kad dobiju potpuni uvid i saznanje o ugovoru, odnosno o riziku i kada su odredili odgovarajuću premiju. Postoje mnoge standardne forme ugovora, posebno one koje se upotrebljavaju u građenju, i mnogi osiguratelji su spremni dati pokriće za takvu ugovornu odgovornosti gdje osiguranici temeljem takvih ugovora obavljaju svoju regularnu djelatnost. Na primjer, mnoge forme ugovora o izgradji objekata predviđaju da izvođač obešteti vlasnika za štete prema trećim osobama ili njihovoj imovini što se posebnom regulira dodacima u polici osiguranja. Ugovorne odgovornosti susrećemo u rasponu od onih koje su samo preformulirane izvanugovorne odgovornosti do onih koje traže plaćanje nastalih šteta, ako ugovor nije izvršen u cjelosti u datom vremenu. Isključenja pojednostavljuju i pročišćavaju odgovornost osiguranika koje proizlaze iz specifičnih ugovornih odredbi, a koje nisu isključene iz osiguranja, odnosno osiguratelji prihvaćaju i pokrivaju i neke druge odgovornosti iz ugovornih odnosa koje osiguranici imaju tijekom obavljanja svoje djelatnosti. Osiguratelji ipak nisu spremni da daju pokrića za ugovorne obveze, kao plaćanje šteta (čija vrijednost je vjerojatno bila utvrđena od strane vlasnika unaprijed i koja se plaća po tjednoj/mjesečnoj stopi u slučaju kašnjenja ili drugih propusta

299

izvršioca radova/dobavljača) ili druge obveze osiguranika koje nisu pokrivene osigurateljnom klauzulom.

Isklju čenja koja se odnose na rizike koji nisu osigurljivi

Najčešće ih nalazimo u općim uvjetima za osiguranje, ali ih kao obvezni dio nalazimo u specijalnim pokrićima, all risks uvjetima za osiguranje dok ih u standardnim uvjetima za osiguranje nema, jer oni govore samo o rizicima i opasnostima koji se mogu osigurati. Dakle, isključenja iz osiguranja od odgovornosti, a koja se odnose na osiguranje odgovornosti osiguranika i koja spadaju u grupu neosigurljivih su:

- svaka zakonska odgovornosti osiguranika direktno ili indirektno uzrokovana ili koja proizlazi iz ioniziraju čeg zraćenja ili radioaktivnošću nuklearnog goriva iz bilo kojeg nuklearnog goriva ili sagorjevanja nuklearnog goriva,

- odgovornosti osiguranika kao posljedica ratnih djelovanja ili sličnih radnji (bez obzira da li je rat bio objavljen ili ne), građanskog rata, revolucije,

vojne akcije i sl. - rizik azbestoze - itd.

Zaklju čak

Jedna velik neizvijesnost i nesigurnost po pitanju mogućnosti činjenja šteta trećim

osobama bilo na njihovoj imovini ili razne povrede tijekom obavljanja djelatnosti čine osiguranje od javne odgovornosti izuzetno atraktivnim i primamljivim sredstvom zaštite od ovakvih odštetnih zahtjeva. S obzirom da odštetni zahtjevi trećih osoba mogu biti vrlo različiti, mogu biti i vrlo visoki u iznosima, nepredvidljivi u svojoj učestalosti i samom nastanku, to su aktualnija i isključenja iz osiguranja odnosno tumačenja osigurateljnog pokrića. Osnovna intencija kod uvođenja osiguranja od javne odgovornosti bila je prvenstveno zaštita osiguranika za štete kao posljedice izvanugovorne odgovornosti, dakle događaja nepredvidivih i neizvijesnih u svom nastanku, a do kojih dolazi tijekom obavljanja gospodarske djelatnosti privrednih subjekata. To bi značilo da osnovna djelatnost odnosno posljedice obavljanja djelatnosti za koju je tvrtka registrirana ne bi bile pokrivene ovim osiguranjem ili da budemo još precizniji profesionalni propusti nisu predmet osiguranja od javne odgovornosti. Ovo isključenje ne znači da osiguratelji izigravaju samu suštinu osiguranja, jer još uvijek postoji dovoljan izvor opasnosti izvanugovorne prirode prilikom obavljanja djelatnosti koji generiraju odštetnim zahtjevima trećih osoba. Ne bi bilo razumno da posljedice loše obavljenog posla kao osnovne djelatnosti snose osiguratelji, odnosno da se stvaraju i planiraju situacije u kojima će osiguratelji, snositi posljedice nečijeg svjesnog lošeg rada ili namjernih i predvidljivih šteta. Dakle, sklapanje poslovnih ugovora kod kojih bi posljedice za neispunjenje ili neki drugi profesionalni propust prelazile na osiguratelje ne bi bilo u skladu ni s poslovnom etikom i moralom a kamoli s osigurateljnom praksom. Osiguranje od odgovornosti za profesionalne propuste rezervirano je samo za pojedine djelatnosti značajne za društvenu zajednicu (liječnici, odvjetnici, revizori, računovođe, odvjetnici itd) i u tom kontekstu treba i promatrati to isključenje iz osiguranja od javne odgovornosti.Jedan od velikih problema u osiguranju od javne odgovornosti je i problem osiguranja vlastitih zaposlenika što se ponovo različito tumači od zemlje do zemlje ovisno od njihovog zakonodavnog okruženja. U nekim je policama jasno istaknuto da je

300

osigurana i odgovornost poslodavca prema vlastitim zaposlenicima, kao što je to u Hrvatskoj i policama hrvatskih osiguratelja, a u nekim se zemljama zahtjeva posebna polica osiguranja poslodavca (Employer liability) za štete prema vlastitim djelatnicima.

U drugu skupinu isključenja iz osiguranja od javne odgovornosti spadale bi one odgovornosti koje mogu biti pokrivene drugim policama osiguranja od odgovornosti kao; policama za osiguranje od odgovornosti za štete iz korištenja ili posjedovanja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodni radni strojevi , radna vozila i ostala vozila) kada su u funkciji motornih vozila, plovila i letjelica. Tu spadaju i isključenja na temelju ugovornog proširenja odgovornosti osiguranika te slučajeve za koje osiguranik po zakonu inače ne odgovara.

Treću skupinu iskljućenja čine iskljućenja koja se odnose na rizike koji se na uobičajenim tržištima ne mogu kupiti kao što su ratni rizici te nuklearni rizici. Sva navedena iskljućenja kreirana su isključivo u funkciji zaštite osiguratelja od nepredviđenih odštetnih zahtjeva trećih osoba i modeliranja pokrića koje se ovim osiguranjem daje. U funkciji zaštite osiguratelja od prekomjernih i nepredvidivih odštetnih zahtjeva nalaze se i sve ostale klauzule i odredbe u ugovoru o osiguranju od osigurateljne klauzule, limiti obveze, uvjeti i dodatci polici osiguranja. Uz sve navedeno ovo osiguranje i dalje prate neizvjesni rezultati i odštetni zahtjevi trećih osoba još dugi niz godina nakona isteka police osiguranja. Ne zovu se bez razloga sve štete od odgovornosti “štete s tzv. dugim repom” .

8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE PROIZVO DA (PRODUCT LIABILITY)

U ovom naslovu dobivate odgovore na slijedeća pitanja:

- Što se sve smatra proizvodom ? - Kada proizvod ima nedostatak? - Koja je vrsta štete pokrivena? - Tko je odgovoran za štetu? - Tko se sve može pojaviti u ulozi oštećenika? - Što oštećenik mora dokazati? - Na koji se način proizvožać može odbraniti od odštetnih za htjeva ? - Što učiniti kada je za nedostatak u proizvodu odgovorno više osoba? - Kada zastarijeva pravo na naknadu štete? - Što je to objektivna (striktna) odgovornost?

Osiguranje iz upotrebe proizvoda samo je jedna od odgovornosti kojoj se u

posljednje vrijeme daje sve više na važnosti. Možda ne toliko izraženo na našem tržištu osiguranja, ali u svijetu svakako da. Svijet i Europa, pogotovo poslovni svijet ulaze u eru novih izazova 21 stoljeća, pogotovo s nastankom jedinstvenog Europskog tržišta od 1993 Ciljevi tog tržišta, da se brišu trgovinske barijere i granice unutar EU u sedam godina od 1985dovela je do nastanka lavine novih zakona na nivou te Zajednice. Nekoliko stotina Direktiva je nastalo samo da bi osiguralo slobodno kretanje roba i usluga unutar zajednice i uskladilo trgovačke zakone koji trebaju biti primjenjeni na nacionalnom nivou u svakom detalju. Jedan važan i integralni dio ove jedinstvene tržišne strukture bio je i približavanje zakona koji reguliraju odgovornost iz upotrebe proizvoda i zakona o sigurnosti proizvoda koji se plasiraju na tržište. Direktiva koja obrađuje odgovornost iz upotrebe proizvoda,

301

Direktiva 85/374 nije samo uskladila zakone zemalja članica Unije, već je isto tako istaknula i najavila revolucionarno novi koncept unutar Europe.

Direktiva je dala potrošačima novu mogućnost zaštite baziranu na striktnoj odgovornosti za proizvode s nedostatkom i jedno proširenje odgovornosti za potencijalne štetnike. Ova proširena zaštita potrošača je već decenijama bila poznata u USA , da bi u posljednje vrijeme bila izložena velikoj kritici odnosno kritici je bio izložen način na koji se zakon o odgovornost za proizvode s nedostatkom provodio u praksi. Zbog svega navedenog prilikom sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti iz upotrebe proizvoda treba posvetiti vrlo veliku pažnju, posebno u dijelu koji se odnosi na teritorijalno važenje osiguranja. O čemu se u stvari radi? Prema postojećim zakonima kupac može tužiti prodavaoca zbog nepoštivanja ugovornih obveza, što ipak ovisi od postojanja adekvatnih odredbi u zakonu. Naša namjera nije ovdje elaborirati način na koji dolazi do formiranja ugovora ili odredbe ugovornog prava, već prije svega u tom kontekstu istaknuti uključene odredbe i pravno nevaženje odredbi koje sadrže ograničenja ili isključenja odgovornosti iz upotrebe proizvoda u zaštiti potrošača. U cjelokupnom lancu opskrbe od proizvođača do potrošaća u nedostatku relevantnih uvjeta točno dogovorenih između dviju strana u kupoprodajnom ugovoru, polazi se od odrednica ugovornog prava uključenih u nacionalnim zakonima praktički svake zemlje članice EU ili EFTA. Ti se uvjeti nalaze u prvom dijelu svakog zakona o ugovornim odnosima i ono što je zajedničko, manje ili više svim zemljama je, da su odredbe usmjerene na kvalitetu proizvoda, a proširuju se na ispunjenje deklarirane svrhe. Odredbe se u svakom slučaju odnose na komercijalno funkcioniranje i mogućnosti proizvoda, a ne direktno na sigurnost proizvoda. Sve Europske zemlje uključuju u svojim ugovorima odredbu da je proizvođač odgovoran neovisno od nepažnje, ako proizvod nije adekvatne kvalitete. Takva odgovornost je opisana kao «striktna»odgovornost« 126 .

Iz toga se može zaključiti da ukoliko proizvod nema odgovarajuću kvalitetu, može biti nesiguran za daljnju upotrebu. U hrvatskoj osigurateljnoj praksi odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom regulirana je čl. 1073 Zakona o Obveznim odnosima127dok se približavanje zakonima EU može očekivati u slijedećem razdoblju približavanja EEC usvajanjem mnoštva zakona i Direktiva u koje spada i Direktiva koja dotiće odgovornost iz upotrebe proizvoda. Osigurateljno, cilj nije neposredna zaštita potrošaća, već zaštita proizvođača od odgovornosti iz upotrebe neispravnih proizvoda. Drugim riječima, sklapanje odgovarajuće police osiguranja s proizvođaćima kojom ih zaštićujemo od odgovornosti za plasiranje proizvoda s nedostatkom na tržištu koji mora zadovoljiti kriterije kvalitete i sigurnosti. Upravo je usvajanje jasnih zakona o zaštiti potrošača i sigurnosti proizvoda koji se plasiraju na tržište dalo zakonsku podlogu za usvajanje posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom, te veliku potražnju za ovom vrstom osiguranja.

Ono što se dešava na području hrvatske je, prije svega, neodgovarajuća zakonska podloga, za ovom vrstom osiguranja, neregulirana pitanja o zaštiti potrošača, te neharmonizirani zakoni s Europskom Unijom. Upiti za osiguranje uglavnom se odnose na osigurateljno pokriće izvoznih programa, što opet aktualizira Direktivu EU o odgovornosti proizvođača proizvoda s nedostatkom, te različite zakone zemalja uvoznica po kojima će se i riješavati potencijalni odštetni zahtjevi. Što nam postojeća zakonska regulative nudi? Na hrvatskom tržištu odgovornost je regulirana ZOO koji govori:”tko stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nedostataka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala 126 Christopher J.S. HODGES M.A., PRODUCT LIABILITY LAWS AND PRACTICE, London, Sweet

and Maxweel 1993, p.3 127 ZOO, čl.1073

302

zbog tog nedostatka.”128 Isto tako u slijedećem stavku istog zakona određuje: “proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu, koju je mogao predvidjeti, spriječi upozorenjem, sigurnom ambalažom ili drugom odgovarajućom mjerom” 129. Iz usporedbe Direktive EU u nastavku moći ćemo vidjeti u kojem se sve opsegu mora doraditi naša zakonska regulative da bi zadovoljila ovo osjetljivo područje odgovornosti proizvođaća za proizvode s nedostatkom.

8.3.1. Odgovornost za proizvode s nedostatkom i zakonska regulativa

Već je uobičajeno da za sve vrste osiguranja od odgovornosti problemi započinju i

završavaju na različitoj interpretaciji zakona na kojima se temelje osiguranja od odgovornosti te interpretaciji uvjeta za osiguranje koji su kratki i nedovoljno precizni za potpuno razumijevanje ovog osiguranja. Problemi u osiguranju od odgovornosti za neispravne proizvode (Product liability) svode se dodatno i na tumačenje različitih oblika odgovornosti koje su ovdje prisutne, te nepoznanica u pogledu vrste šteta, njihovog opsega i učestalosti. S jedne strane imamo proizvod s nedostatkom kojeg treba zamijeniti, popraviti ili, najjednostavnije, vratiti proizvo đaču i tu nema nekih većih problema, jer je sve regulirano ugovornim odnosom prodavaoca i kupca proizvoda. Situacija se komplicira kada zbog takvog proizvoda dođe do povrede tijela ili zdravlja kupca odnosno korisnika tog proizvoda ili, ako nastupi materijalna šteta na stvarima trećih osoba. Pokušat ćemo objasniti kada i u kojim se štetama primjenjuju odredbe ugovorne odgovornosti, kada se primjenjuju odredbe izvanugovorne odgovornosti te što znači uvođenje principa objektivne (striktne) odgovornosti, što ona znači za proizvođača proizvoda, a što za konačnog kupca ili potrošaća. Konačno, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje što je osigurljivo, odnosno koje vrste odgovornosti za neispravne proizvode mogu biti pokrivene osiguranjem. S obzirom da je svrha ovog osiguranja davanje pokrića za sve štete prema trećim osobama uzrokovane proizvodom s nedostatkom sigurno će biti interesantno razmotriti i različite odštetne zahtjeve iz prakse inozemnih osiguratelja/reosiguratelja, jer je hrvatska osigurateljna praksa u ovom dijelu prilično siromašna. Pogotovo bi to trebalo biti interesantno svim izvoznicima, koji moraju imati ovakvu policu ukoliko žele izvoziti svoje proizvode na tržište EU, a ne treba zanemariti ni domaće potrošaće.Postavlja se i pitanja osiguranja pokrića za štete na samom proizvodu te troškova povlaćenja takvog proizvoda sa tržišta (Product recall insurance).

Cilj ovog naslova je da zainteresirane obavijesti o sadržaju EC Direktive za proizvode s nedostatkom iz 1985130 koja će biti implementirana u postojeći Zakon o zaštiti potrošaća131. Novi ZOO132 zbog potrebe usklađivanja našeg obvezno pravnog uređenja s odredbama Direktive Vije ča Europske zajednice 85/374/EEZ od 25.lipnja 1985. u pogledu izjednačavanja prava država članica u pogledu odgovornosti za neispravne proizvode, te izmijenjene i dopunjene Direktivom 1999/34/EEZ već je izmijenjen u Odsjeku 5 Novog ZOO-a133 čime je uređena materijalna odgovornost proizvođača za neispravan proizvod. Napravljene izmjene preslika su Direktive EU za

128 ZOO, čl. 179 129 ZOO, čl. 179, st. 2. 130 Council Directive 85/374/EEC 131Narodne Novine, br.96/2003 132 Zakon o Obvezni Odnosima ,Organizator Zagreb,travanj 2005.p.345 133 Ibidem p.345-349 čl. 1073,1074,1075,1076,1077,1078,1079,1080.

303

proizvode s nedostatkom čiji izvorni tekst se nalazi u prilogu. U starom ZOO/91 odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom bila je regulirana u čl.179134.Iz sadržaja direktive Viječa Europe koja je sada i u novom ZOO-u, iako ne u cijelosti, razaznat ćemo; što se sve smatra proizvodom?, kada i iz kojih razloga proizvod može biti s nedostatkom?, tko može osim proizvođača odgovarati za učinjenu štetu korisniku proizvoda zbog nedostatka na proizvodu u lancu opskrbe tržišta proizvodima?, kako se obraniti od odštetnih zahtjeva?, kako ugovoriti osiguranje, te niz drugih pitanja karakterističnih u kupoprodajnim odnosima. Razumijevanje ovih činjenica možda je najbitnije za risk menadžere osiguranika i osiguratelja. Spoznaja o riziku ujedno je i spoznaja o izloženosti mogućim štetama te pretpostavka za sklapanje odgovarajučeg ugovora o osiguranju. Važno je imati na umu da, Zakon o kojemu raspravljamo nije Kazneni zakon kojim društvo kažnjava građane ili tvrtke za počinjeno kazneno djelo već građanski zakon. Znači, govorimo o zakonu koji regulira sporove između građana i tvrtki i koji su stvoreni da reguliraju naknadu ili kompenzaciju za učinjenu štetu ili povredu zbog proizvoda s nedostatkom. Nema sumnje da kazneni zakon može biti primjenjen na isporuku proizvoda odnosno povrede pravila o sigurnosti proizvoda ili datih krivih uputa što je regulirano Zakonom o zaštiti potrošača ili lažne prezentacije proizvoda. Odredbe o sigurnosti proizvoda135, koje predviđaju i kaznenu odgovornost za povredu tih odredbi, te kazne za takva djela općenito, nisu osigurljivi.

8.3.2. Što je to odgovornost za proizvode s nedostatkom?

Engleski Zakon o odgovornosti za proizvode je amalgam zakona donešenih u parlamentu i sudske prakse za smrt i tjelesne povrede, štete na imovini i financijski gubitak uzrokovan upotrebom takvog proizvoda. Dok nije donešen Zakon o zaštiti potrošača, čime započinje razvoj zakona o odgovornosti za proizvode s nedostatkom, večina pravila i akata bila je donešena od strane sudaca i razvijana sudskom praksom što je karakteristično za zemlje “Common law-a”. Na ovom je mjestu bitno napraviti razliku između ugovorne i izvanugovorne odgovornosti. Obje pripadaju građansko pravnoj odgovornosti. Ugovorna odgovornost kao što samo ime kaže, jednostavno regulira pravne odnose između strana u određenom ugovoru. Samo su ljudi, koji su stranke u ugovoru pogođeni odredbama tog ugovora bez obzira kakva šteta nastane iz stoga. Izvanugovorna odgovornost je naprotiv sveobuhvatno ime za krivu činidbu, isključujući povredu ugovornih odnosa. Najvažniji izvori izvanugovorne odgovornosti su delikt nepažnje, propuštanje, smetnja i ostale deliktne radnje. Razvoj propisa o odgovornosti za proizvode

Ukoliko pogledamo u 20 stoljeće vidjet ćemo da su kupci roba imali malo od svojih prava ukoliko su kupili nezadovoljavajući ili pokvareni proizvod. Teret dokazivanja nedostatka na proizvodu uvijek je bio na teret kupca. U ovom kontekstu

134 Ovaj članak iz starog ZOO/91imao je samo dva stavka koja su regulirala problematiku odgovornosti proizvođača stvari s nedostatkom: (1)Tko stavi u promet neku stvar koju je proizveo , a koja zbog nedostataka za koji on nije znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovoran je za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka. (2)Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari, ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu koju je mogao predvidjeti, spriječiti upozorenjem, sigurnom ambalažom ili drugom odgovarajučom mjerom 135 Cf. Zakon o opčoj sigurnosti proizvoda.Narodne novine br.158/2003

304

radikalni zaokret bio je Zakon o trgovini136. Bez obzira kakvi su uvjeti dogovoreni između kupca i prodavaoca, zakonodavac je odredio da u tom ugovoru moraju biti zadovoljeni slijedeći uvjeti:137

- da proizvod mora odgovarati svojem opisu - da je namjenjen svrsi zbog koje je proizveden - da ima svoju kvalitetu i - ako je prodat kao uzorak svi proizvodi moraju odgovarati tom uzorku .

8.3.3. Vrste nedostatka na proizvodu

Proizvođač ili isporučitelj robe može biti odgovoran za proizvod koji je neispravan s različitih aspekata. Treba imati na umu da je proizvođač odgovoran za nedostatke koji su već postojali prije izlaska proizvoda na tržište. Analiza aktivnosti proizvođača u kontekstu sigurnosti proizvoda i odgovornosti uobičajeno se obavlja s tri točke gledišta: nedostaka u dizajnu, nedostataka u proizvodnji (uključujući nedostatke zbog pakiranja) i marketinških nedostaka. Prije nego što dođemo do praktičnih zaključaka moramo se dobro upoznati s konceptualnom osnovom na kojoj se zasniva odgovornost za proizvode s nedostatkom i osnovni koncept rizika i upozorenja.

U stvarnosti je veoma malo proizvoda koji su potpuno sigurni pogotovo, ako se upotrebljavaju u svrsi koja im nije namjenjena, a i proizvodi koji su veoma korisni mogu biti opasni kad se upotrebljavaju u svrsi za koju su namjenjeni. Iz činjenice da su svi proizvodi potencijalno opasni po zdravlje i sigurnost potrošaća bilo je potrebno

uspostaviti ravnotežu između interesa sigurnosti potrošaća / korisnika i komercijalnih interesa proizvođača koji bi trebao dati koristan proizvod po razumnoj cijeni.138 Na drugoj strain, proizvođač ne želi preuzeti u potpunosti rizik povrede potrošača u svim uvjetima; jer bi troškovi preuzimanja apsolutne odgovornosti za dizajn, proizvodnju i marketing djelovali negativno na razvoj i inovacije, i poboljšanja u proizvodima.

U svakom slučaju osnovno je pitanje: tko bi trebao nositi rizik povrede i njegove posljedice? Ovo utvrđivanje ravnoteže interesa, u riziku nastanka štete između korisnika i proizvođača dovelo je do « rizik/ korist raspodjele». Isto tako ova je analiza (« rizik/ korist analiza «) trebala biti posebno poznata u vezi s farmaceutskim proizvodima i svim aktivnostima s ljudskim zdravljem gdje je koncept rizika kao rezultat medicinskih i kemijskih intervencija povijesno bio puno više procjenjivan nego proizvodi koji su se upotrebljavali za osobnu ili komercijalnu upotrebu.

Ugovorna odgovornost je striktna, ako se dokaže da je povreda bila uzrokovana proizvodom za kojeg je dokazano da nije bio adekvatne kvalitete i tu ne može biti obrana bazirana na razumnom držanju proizvoda. Prema odgovornosti s osnove nepažnje, odgovornost je bazirana na širokom konceptu prihvatljivosti, razumnosti i poštenosti. Visina rizika sadržanog u rukovanju proizvodom mjeri se korisnošću iz takvog rukovanja rizikom koji ima zajednica od takvog proizvoda Praktičnost i cijena poduzimanja upozorenja na proizvodu da se smanji rizik odlučujući su faktori i uključuju upute za odgovarajuču upotrebu i upozorenja. U striktnoj odgovornosti prema Direktivi neispravnost proizvoda je bazirana na testu» sigurnosti koju osoba normalno očekuje

136 Narodne Novine,Zakon o trgovini br.43/o3. 137 Ibidem ,Zakon o trgovini 43/03 138 Christopher J.S.Hodges,M.A.Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell, London 1993.p.243

305

od proizvoda»139. Proizvođač će u svakom slučaju poduzeti korake koji će umanjiti mogučnost nastanka štete iz upotrebe proizvoda, što uključuje razne korake, kao instrukcije za upotrebu i upozorenja o opasnostima.

Neispravnosti u dizajnu

Nedostaci u dizajnu postoje kada je proizvod ispravan u skladu sa specifikacijom, ali je ipak opasan za upotrebu. Radi se o primjeru kada proizvod sadrži materijale nedovoljne čvrstoće ili trajnosti i proizvod s nedostatkom siguronosnih detalja. Dizajn isto tako ima utjecaja na ostale elemente koji utječu na sigurnost proizvoda: specifikaciju, testiranje, proizvodnju, marketing, instrukcije, upozorenja i upotrebu. Greška u dizajnu zbog svog utjecaja na svaki dio proizvoda ima največu važnost. Suprotno greškama u proizvodnji, pakiranju i marketingu, koje mogu biti ograničene na proizvode proizvedene u određenom vremenu i seriji. Utjecaj dizajna je posebno manifestiran tamo gdje postoji masovna proizvodnja određenog proizvoda. Takvi nedostaci su u nepotvrđeno velikom broju industrija: motornih vozila, farmaceutskih proizvoda i lijekova. Oštećeni u svakom slučaju nema lagan zadatak u postupku dokazivanja štete jer to uključuje detaljnja ispitivanja tehničkih nacrta, specifikacija, testiranja i druge dokumentacije nedostupne oštećenoma, dok ne zatraži ekspertizu neovisnih vještaka. To može biti vrlo skupo i često bez rezultata.

Neispravnosti u proizvodnji

Neispravnosti u proizvodnji se javljaju kada postoji greška u procesu proizvodnje ili u pojedinačnoj seriji zbog nepoštivanja proizvođačeve specifikacije o proizvodnji. Ovdje se radi o fizičkom procesu izrade, montaže, pakiranja, kontrole i testiranja proizvoda. Nedostaci koji proizlaze iz tih radnji u svakom su slučaju manjeg značaja nego nedostaci u dizajnu, ali ni u kojem slučaju nisu beznačajni. Proizvođač finalnog proizvoda odgovoran je za proizvod u cjelosti što znači i za njegove dijelove. Samom oštećenom, biti će, puno lakše dokazati uzročnu vezu između štete i greške u proizvodu zbog izrade nego zbog dizajna.

Neispravnosti u marketingu: važnost upozorenja

Zadovoljavajuća informacija na proizvodu može, inače neispravan proizvod učiniti ispravnim . Obrnuto, nedostatk zadovoljavajuće informacije o proizvodu može inače bezprijekornom proizvodu prišiti etiketu proizvoda s nedostatkom. Proizvođač ili opskrbljivač mora dati odgovarajuću informaciju o proizvodu u pogledu njegove upotrebe odnosno, namjene kako bi korisnik bio adekvatno upozoren o riziku s kojim se može suočiti upotrebljavajući ga. Na taj je način rizik transferiran na korisnika. Ako se upozorenje ignorira tada se uzročna veza između proizvođačeva puštanja proizvoda u promet i povrede korisnika prekida i neće biti odgovornosti proizvođača.

8.3.4. Kada se proizvod može tretirati kao neispravan?

Odgovornost se vezuje uz proizvode s nedostatkom, a pitanje postoji li nedostatak

na proizvodu ili ne, biti će odlučujuće za utvrđivanje odgovornosti. Odredbe čl.6. direktive baziraju se na sigurnosti koja se mjeri objektivnim očekivanjem kupca: “Proizvod je neispravan kada ne daje sigurnost koju bi trebao imati i koju osoba normalno očekuje, uzimajući u obzir sve okolnosti...”140

139 Op.cit., Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell, London 1993.p.245

306

Tri su bitna faktora specificirana u Direktivi koja se moraju uvažiti kada se

odlučuje o tome postoji li nedostatak na proizvodu ili ne. Ova tri faktora ne moraju biti potpuno utvrđena i jasno je da i drugi faktori mogu biti više ili manje važni u određenoj situaciji jer zadovoljenje kriterija apsolutne sigurnosti je neodrživo: sigurnost je relativan pojam. a. Prezentacija proizvoda

Prezentacija uključuje marketinške aktivnosti, opis proizvoda, informacije i upozorenja. Očekivanja o sigurnosti proizvoda mogu biti na adekvatan način prezentirana i kvalifcirana instrukcijama za upotrebu, kontraindikacijama, upozorenjima i drugim mjerama opreza datih potrošaću, a u nekim slučajevima i posrednicima u prodaji. Na određenim instancama, stupanj isticanja, usklađen s tako mnogo informacija može biti bitan. Isto tako, efekat pojedinačnih pisanih upozorenja na proizvodu može biti umanjen, ako se ne može vidjeti zbog drugih propagandnih materijala ili stavovima prodajnog osoblja.

b.Upotreba proizvoda zbog koje je proizvod stavljen u prodaju

Proizvođač može vrlo često pronaći situacije gdje je njegov proizvod korišten u svrhu koja mu nije namjenjena, zlonamjerno upotrijebljen ili ponovno upotrijebljen iako mu je namjena za jednokratnu upotrebu. Iz općenitog pristupa u direktivi po pitanju sigurnosti potrošaća, nije iznenađujuće da bi relevantan test koji bi oslobodio proizvođaća njegove odgovornosti trebao biti logički objektivan i dati odgovor da li je upotreba zbog koje je proizvod stavljen u promet bila ona koja je uzrokovala štetu i da li se proizvod uopće upotrebljavao za onu svrhu koja mu je namjenjena.

c.Vrijeme kada je proizvod stavljen u promet

Proizvod ne bi trebao biti tretiran kao proizvod s nedostatkom, ako postane opasan nakon intenzivne upotrebe ili isteka vijeka trajanja. Proizvod koji je izložen i postaje manje siguran s vremenom može imati nedostatak od vremena kad je stavljen u uporabu, iako je bio opskrbljen sa svim upozorenjima. Na taj način, upotrebom proizvoda nakon isteka roka trajanja jasno istaknutog na proizvodu, trebao bi isključiti odgovornost proizvođača. Spoznaja da proizvod može biti opasan, može doći do izražaja nakon (možda dugo nakon) što je bio označen, ali to ne bi trebalo značiti da je proizvod bio s nedostatkom kada je prvi puta stavljen u uporabu. U trenutku kada je ta spoznaja dostupna, identičan proizvod koji je kasnije pušten u uporabu ili prodaju, bez adekvatnog upozorenja može biti proizvod s nedostatkom. Unatoč tome, članak 6(2) Direktive posebno određuje, da se proizvod neće smatrati proizvodom s nedostatkom zbog jednostavnog razloga što je novi, bolji proizvod stavljen u prodaju. Za javnost osjetljivu na rizik opasnosti ili ono što se smatra prihvatljivim nivoom sigurnosti, odgovarajuće upozorenje istaknuto u određeno vrijeme kasnije, zbog stečenog znanja, može biti neprihvatljivo. Slijedi zaključak, da je vrijeme kada je proizvod stavljen u prodaju postaje odlučujuči faktor da li je proizvod s defektom ili nije.

Odgovornost za proizvode s nedostatkom u komercijalnom kontekstu

140 John Butlin, et.al., Product Liability: Low and Insurance, Loyds of London Press Ltd.,London 1999. ,p.6-501

307

Usporedo s razvojem zakona koji reguliraju prava potrošača, u posljednjih 30 godina bilježi se i značajniji razvoj u zakonu koji se odnosi na opskrbu i distribuciju proizvoda na tržištu. U ovom nam je dijelu cilj utvrditi na čin na koji se odgovornost za proizvod s nedostatkon alocira između svih onih koji učestvuju u lancu opskrbe tržišta proizvodima i sugerirati neke od puteva kojim se može efektivno upravljati i raspodijeliti rizik spojen s proizvodom s nedostatkom između strana koje u tom procesu učestvuju. Proizvod može imati nedostatak iz mnoštva razloga, općenito, kao što smo vidjeli u točki 8.3.3. nedostatak na proizvodu može biti objašnjen kao rezultat nedostatka u dizajnu, proizvodnji ili informaciji. Primjeri takvih nedostataka uključuju slijedeće:

• Nedostaci u dizajnu kao posljedica krivo postavljenih elektri čnih vodova koji mogu uzrokovati požar na električnom aparatu ili kvar na avionskom motoru;

• Nedostaci u testnim procedurama mogu rezultirati izbacivanjem na tržište neadekvatno testiranog lijeka s efektima štetnim po zdravlje

• Greške u proizvodnji zbog grešaka na strojevima uzrokuju nastanak proizvoda s nedostatkom, na primjer neispravan filter koji dovodi do trovanja pića;

• Ubacivanje nespravnog dijela proizvoda može dovesti do toga da finalni proizvod ima nedostatak, kao na primjer neispravan mjenjač na vozilu ili osovina na viljuškaru;

• Propuštanje davanja adekvatnog upozorenja na moguće loše djelovanje na zdravlje korisnika proizvoda, kao na primjer ne isticanje mogučeg lošeg dermatološkog utjecaja boje za kosu ;

• Propust u davanju adekvatne upute kako se proizvod može upotrebljavati, kao na primjer priru čnik u kojemu su krive upute za korištenje brave dječjeg sjedala u autu.

Iako gore navedene primjere možemo pripisati općenito kao propuste u

proizvodnji, bilo kao u proizvodnji za sebe ili zbog nekog nedostatka dijela proizvoda uključenog u glavni proizvod, do neispravnog proizvoda isto tako može doći kasnije, u lancu distribucije proizvoda na tržište; recimo kod distributera ili prodavaoca gdje kemikalije ili hrana nisu skladišteni na odgovarajući način ili na odgovarajučoj temperaturi te njihova kvaliteta zbog toga trpi; ili zbog radnje neke treće osobe koja utječe na proizvode ili popravljač koji svoje poslove nije obavio na pravilan način. Iz brojnih mogućih razloza koji mogu dovesti do proizvoda s nedostatkom koji idu u komercijalnu upotrebu uopće nije iznenađujuće da je više strana u opskrbnom lancu potencijalno odgovorno zbog štete gubitka ili povreda uzrokovanih zbog proizvoda s nedostatkom. To znači da može biti odgovoran izvorni proizvođač proizvoda, distributer, prodavač, ili čak i serviser i popravljač proizvoda.Vrlo je vjerojatno da će više od samo jedne strane u opskrbnom lancu biti smatrano odgovornim za uzrokovanu štetu. Zbog naše siromašne osigurateljne prakse navest ćemo slučaj Watson v. Buckley, Ossborn and Garret, & Co Limited141 koji se odnosi na štetu koju je pretrpio oštečenik koji je dobio dermatitis od boje za kosu koja je sadržavala preveliki postotak acida nego što je trebalo.Sud je smatrao da su oboje i frizer i distributer boje za kosu odgovorni. Proizvođač boje za kosu je već

141 Op.cit , Product Liability : Law and Insurance, Loyds of London Press Ltd., London, 1999., p.1-12

308

bio u likvidaciji, kao tvrtka i zbog toga nije bio tužen, ali bi se sigurno bio smatrao odgovornim na činjenicama ovog slučaja.

Situaciju komplicira činjenica da zakon može nametnuti odgovornost na jednu ili više strana u lancu opskrbe proizvodima nezavisno od toga da li se oni stvarno smatraju odgovornim za nedostatak o kojemu je riječ ili ne (kao što je frizer u slučaju Watson v. Buckley za koga je sud smatrao da se ponašao ignorantski u odnosu na sastav boje za kosu). Što se sudova tiče, moguču odgovornost strana u opskrbnom lancu proizvodima na tržištu oni nalaze i temelje na dva principa; s jedne strane je to ugovorna odgovornost, a s druge izvanugovorna odgovornost. Na principima ugovornog prava proizvođač ili distributer mora dostaviti robu u skladu s standardima kvalitete utvrđenoj u ugovoru. Ti standardi mogu biti utvrđeni u ugovoru o kupoprodaji ili mogu biti utvrđeni zakonom.

Odgovornost proizvođača je striktna (stroga), odnosno kupac mora samo dokazati da roba nije prave kvalitete; na primjer, kupac robe koja se pokvarila imat će odštetni zahtjev prema direktnom prodavaču iako prodavač tog proizvoda nije imao pojma o tom problemu, a vodio je brigu o zalihama robe koje prodaje na najbolji i najrazumniji način kako bi spriječio nastanak ovakve situacije (roba je već bila pokvarena u trenutku nabave od proizvođača). Drugi je slučaj kada prodavaoc vozila s defektom na mjenjaču odgovora prema kupcu temeljem ugovora o prodaji vozila, iako nije imao nikakve prilike da zna da nešto nije u redu s mjenjačem. Zaključno kupac će uvijek imati odštetni zahtjev temeljem kupoprodajnog ugovora, a prodavaoc će uvijek odgovarati tamo gdje proizvod jednostavno ne odgovara specificiranoj kvaliteti. Ipak će odštetni zahtjev za kršenje ugovornih odredbi ticati samo onih koji su stranke u ugovornom odnosu. Određeni minimalni standardi što se tiče kvalitete proizvoda, tehničke ispravnosti za namjenju kojoj su namjenjena i koji se prodaju na tržištu moraju biti određeni Zakonom o prodaji roba i usluga i kao takvi uključeni u svaki ugovor o prodaji roba. Oni se ujedno smatraju i kao startna pozicija u razmatranju ugovorne odgovornosti. Iako se ugovornoj odgovornosti pridaje najveća važnost, odštetni zahtjevi koji se temelje na građanskopravnoj izvanugovornoj odgovornosti isto tako mogu biti istaknuti prema stranama uključenim u lanac distribucije proizvodima. Oštećena strana može čak imati i odštetni zahtjev s osnova građanske izvanugovorne odgovornosti i prema drugim osobama uključenim u distribucioni lanac proizvoda, a ne samo prema direktnom prodavaocu, ako dokaže da su bili nepažljivi prema njemu.

Pokretanje odštetnog zahtjeva temeljem nepažnje odnosno izvanugovorne odgovornosti otvara put pokretanja odštetnog zahtjeva i od proizvođača ili posrednika u distribuciji koji je neispravan proizvod stavio u prodaju. Što se tiče odštetnog zahtjeva oštećene osobe na temelju izvanugovorne odgovornosti on je uvijek baziran na nepažnji kao uzroku. Moderni zakon o odgovornost za proizvode s nedostatkom na temelju nepažnje u Engleskoj vuče svoje korijene iz slučaja “Donoghue v. Stephenson” iz 1932. Prije toga engleski zakon nije poznavao niti jedan slučaj izvanugovorne odgovornosti za proizvode s nedostatkom, osim onih gdje su proizvodi bili opasni sami za sebe.Slučaj “Donohue v. Stephenson” govori o potrošaču, koji je kod točenja pive iz neprozirne boce, našao puža u raspadajučem stanju. S obzirom da se u ugovornim odnosima primjenjuje doktrina tajnosti to je korisnika spriječilo da tuži direktno prodavača s obzirom da on nije direktno kupio bocu pive. Ipak je “Dom Lordova” dozvolio oštećenom da pokrene parnicu protiv proizvođača pive zbog nepažnje.142 Ovaj je slučaj karakterističan, jer je prvi puta jasno utvrdio odnos odgovornosti proizvođača prema krajnjem korisniku zbog nepažnje, iako mora biti naznačeno da ovaj slučaj ne

142 Op.cit., Product liability: Low and Insurance, Lloyds of London Press,London 1999.p. 5-25

309

stvara direktno pravo krajnjeg korisnika proizvoda da pokreće odštetne zahtjeve prema proizvođaču ukoliko nema sve potrebne elemente u kojima će se naći nepažnja proizvođača.U biti, nepažnja stvara građansku odgovornost za štete na stvarima i povrede tijela ili zdravlja. Oštečenik može istaknuti odštetni zahtjev prema bilo kojoj strani u lancu opskrbe robom, ako može utvrditi da je druga strana prekršila dužnost brige za proizvod koji mu je prodat. Izvanugovorna odgovornost bazirana na nepažnji neće uvijek stvoriti odnos odgovornosti povrijeđene osobe i osobe odgovorne za nedostatak na proizvodu. Bitna razlika odštetnog zahtjeva temeljenog na izvanugovornoj odgovornosti i onoga na temelju ugovora je da na temelju izvanugovorne odgovornosti oštečeni mora pokazati da je štetnik pogriješio, dok kod onog temeljenog na ugovornoj odgovornosti oštećeni mora jednostavno dokazati da je proizvod bio s nedostatkom odnosno da nema kvalitetu garantiranu ugovorom. Druga važna razlika između odštetnih zahtjeva temeljem ugovorne odgovornosti i izvanugovorne odgovornosti je ta da su odštetni zahtjeve s osnove izvanugovorne odgovornosti usmjereni kompenziranju oštećenika za štete uzrokovane na stvarima trećih osoba. Odštetni zahtjev iz izvanugovorne odgovornosti općenito neće uspjeti gdje je proizvod tek nesolidno napravljen ili nesiguran, čak iako je izvjesno da će napraviti štetu na imovini drugih u budućnosti. Drugim riječima postoji razlika između proizvoda koji uzrokuju povrede i onih koji su samo neadekvatni.

Nema samo proizvođač dužnost pažnje i brige za treće osobe, nego su sve strane u lancu opskrbe dužne brinuti kako bi izbjegle predvidljive štete. To će uključiti odgovornost dizajnera, dobavljače dijelova proizvoda, distributere, popravljače, i druge. Ne smije biti zaboravljeno da će do odštetnog zahtjeva s osnova izvan ugovorne odgovornosti doći samo ondje gdje postoji propust u dužnoj brizi za proizvod. Zbog toga u praksi odštetni zahtjev prema posredniku u dostavi robe može biti vrlo težak dokle god on ne prihvati odgovornost za robu. Primjeri situacija u kojima se distributer proizvoda može nači odgovornim za proizvode su slijedeće;

• tamo gdje su distributer i prodavaoc morali napraviti ispitivanje proizvoda kojim bi se otkrio nedostatak o kojem se govori,

• tamo gdje su distributer i prodavač propustili uskladištiti robu na ispravan način, kao na primjer skladištenje robe osjetljive na temperaturu na nepravilan način; ili situacija gdje se za vrijeme skladištenja roba ošteti ili pokvari,

• tamo gdje su distributer i prodavač napravili propust u svojoj reputaciji (u izboru dobavljača), kupujući robu sumnjive kvalitete od nepoznatog dobavljača.

• tamo gdje su distributer i prodavač propustili pratiti instrukcije proizvođača o obvezi testiranja proizvoda.

Izvanugovorna odgovornost proizvođača očito je puno značajnija tamo gdje nema

mogućnosti pronalaska greške na proizvodu nakon što je proizvod napustio tvornicu, tamo gdje distrubuter osim prodaje već zapakiranih proizvoda te poslove radi, kao da on nema nikakve odgovornosti prema konačnom kupcu zbog eventualne nepažnje. Proizvođači zbog toga moraju voditi brigu da se zaštite od šteta ili povreda na svim stupnjevima proizvodnog procesa. To uključuje vođenje razumne brige u kupovanju komponenti proizvoda ili korištenje usluga vanjskih dizajnera. Jednostavno, oslanjati se na vanjske dostavljače, bez ispitivanja njihove reputacije ili vođenja brige u provjeri kvalitete roba koje se nabavljaju ili usluga od vanjskih dobavljača neće biti dovoljna. Proizvođač u svakom slučaju neće biti odgovoran s osnova izvanugovorne odgovornosti

310

za štetu ili povredu uzrokovanu greškom podizvođača ili dobavljača komponente proizvoda, ako je inače vodio razumnu brigu (uključujući razumnu brigu u selekcije podizvođača ili dobavljača), i razumno se odnosio prema podizvođačima (pod uvjetom da međutest proizvoda nakon izlaska iz tvornice nebi rješio problem). Dodatno, vrlo je teško izračunati štetu s osnova izvanugovorne odgovornosti za čisto financijski gubitak odnosno štetu koju trpi oštečenik, a koja ne proistiće iz povrede tijela ili materijalne štete osim na samom proizvodu.

8.3.5. Uvod u striktnu (objektivnu) odgovornost Zakon o zaštiti potrošaća143 koji Hrvatska mora harmonizirala s Direktivom

Europske Unije o odgovornosti za proizvode s nedostatkom144 je obveza Hrvatske u pretpristupnim pregovorima i jedan od najbitnijih zakona koje mora usvojiti u procesu približavanja i liberalizacije tržišta u cijelini. Cilj je Direktive postignuti usklađene zakone zemalja članica EU, a koji se odnose na odgovornost za neispravne proizvode, kao dio programma u kreiranju jedinstvenog tržišta. Sve zemlje članice EU kao i Hrvatska već imaju svoj nacionalni zakon o građansko odgovornosti baziranoj na nepažnji; po Engleskom “Common low-u” to je delikt “nepažnje (tort of negligence). Direktiva EC nije tražila harmonizaciju nacionalnih zakona o građanskopravnoj odgovornosti baziranoj na nepažnji, već je pristupila uvođenju novog principa baziranog na striktnoj odgovornosti. Osnovni princip Direktive je da je proizvođač proizvoda striktno (objektivno) odnosno strogo odgovoran za štetu koja je uzrokovana proizvodom. Zakoni nekih zemalja članica, kao recimo Francuske, Njemačke i Španjolske već su prilagođeni i u većem ili manjem omjeru uključile su u svoje zakone striktnu odgovornost. Striktna odgovornost bila je u svakom slučaju potpuno novi koncept u odnosu na odgovornost za proizvode s nedostatkom u večini zemalja članica posebno u Engleskoj. Pristup problemima odgovornosti za proizvode s nedostatkom striktnom odgovornošću bio je prevladavajući u pravosuđu u USA u proteklih 40 godina. Do primjene striktne(objektivne) odgovornosti u Europi nije došlo bez razloga. Najveća poteškoća bila je u postizanju poštene ravnoteže između interesa potrošaća i korisnika proizvoda s jedne strane te industrije i trgovine s druge strane. Iako je Direktiva dobila svoj konačni oblik potpuna suglasnost nije mogla biti postignuta na tri područja koja su ostavljena kao opcionalna rješenja koja će biti uključena u nacionalna zakonodavstva svake zemlje članice po izboru. Ta tri područja su bila:

- da li odgovornost može biti proširena na neobrađene poljoprivredne proizvode ili ne

- da li tu mora postojati”development risk” 145 obrana ; i - da li mora biti limit od 70 mil. Eura kao ukupna obveza proizvođača za

štetu, kao posljedicu smrti ili tjelesne povrede, a koje su uzrokovane istim predmetom sa istim nedostatkom

¸Prilog 23. Implementacija opcionalnih odredbi u Direktivi 85/374/EEC Datum od kojeg je

implementirano zakonodavstvo

Neobrađeni poljoprivredni proizvodi I igre

“Development risk”uključen

Limit ukupne odgovornosti najviše 70 mil.

143 N.N. br.93/03 144 Direktiva Viječa od 25.Jula 1985 o ujednačavanju zakona, odredbi, i administrativnih odluka zemalja članica koje se tiču odgovornosti za proizvode s nedostatkom, 85/374/EEC, OJ7.8.85,No. L210/29. Puni tekst (prijevod autora) direktive možete vidjeti u prilogu ovog naslova 145 “Stanje znanstvenog i tehničkog znanja u određenom vremenu koje nije dozvoljavalo proizvođaču da otkrije nedostatak u proizvodu dok je on bio pod njegovom kontrolom“

311

stupilo na snagu uključeni u definiciju proizvoda, Čl.2

Eura Čl.16

Austria Belgija Danska Finska Francuska Njemačka Grčka Irska Italija Luksemburg Nizozemska Norveška Portugal Španjolska Švedska Švicarska Ujedinjeno kraljevstvo UK

1 July 1988 1 April 1991 10 Juna 1Septembar1991 19 May 1998 1 Januar 1990 30 Jula 1988 16Decembar1991 24 Maj 1988 2 Maj 1991 1Novemb.1990 1 Januar 1989 11 Novem.1989 Juli 1995 1 Januar 1994 1 Januar 1994 1 Marta 1988

isključeno isključeno isključeno isključeno uključeno isključeno isključeno - - uključeno isključeno - - - uključeno isključeno isključeno

uključen uključen uključen isključen uključen uključen uključen ukjlučen uključen isključen uključen isključen uključen uključen uključen - -

ne ne ne ne ne da da ne ne ne ne ne da da ne ne ne

Izvor:Cristopher J.S.Hodges,MA, Product liability L aws and Pracitice, Sweet and Maxwell London 1993 p.329

8.3.6. Osiguranje od odgovornosti za proizvode

S čisto ekonomske točke promatranja osiguranje od rizika odgovornosti za neispravne proizvode je način prebacivanja troškova rizika odgovornosti za proizvode od proizvođača na širu zajednicu putem premije osiguranja koju određuju osiguratelji, a koja se uključuje u cijenu proizvoda koji se prodaje.To je prepoznato kao ključni elemenat u društvenom opravdavanju uvođenja režima objektivne (striktne) odgovornosti u Direktivi o odgovornosti za proizvode. Postoje i druge alternative osiguranja za proizvode s nedostatkom, ukjlučujući samoosiguranje (selfinsurance), a neki visokorizični proizvođači proizvoda, kao što su proizvođači lijekova, u nedostatku mogućnosti kupnje dovoljno velikih kapaciteta osiguranja i reosiguranja za svoje potrebe pristupili su osnivanju “kaptiv” tvrtki. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača nemaju u sebi odredbe o obveznosti osiguranja od rizika odgovornosti za proizvode, kao što je obveza o obveznom osiguranju o odgovornosti vozača vozila, a u stvarnosti je vrlo malo proizvođača koji odbijaju ovu vrstu osiguranja. Možda ne u Hrvatskoj, ali u svijetu je to sigurno tako. Potrebno je utvrditi da postoje razne varijante pokrića koje se na tržištu osiguranja mogu kupiti s vrlo mnogo kauzula. Osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom može biti dato kao standardna polica na različit način, a neke tvrtke prodaju ovo osiguranje kao podsekciju javne odgovornosti ili kao dodatak istoj. Standardna polica može varirati ili se nadopunjavati kroz pregovore i zato je vrlo važno razumjeti standardne odnose u procesu distribucije proizvoda od proizvođača do kupca, odnosno konačnog korisnika. Uvod u svaku vrstu osiguranja je objašnjenje rizika koje se osigurava, Što je rizik kod police osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom možemo vidjeti u osigurateljnoj klauzuli koja govori da će osiguratelj; ”nadoknaditi sve svote za koje će osiguranik biti zakonski odgovoran da plati kao štetu/naknadu u pogledu iznenadne povrede tijela (uključujući smrt, bolest) svake osobe osim vlastitog zaposlenika i /ili iznenadni gubitak ili oštećenje materijalne imovine

312

proizišle iz/ili u tijeku obavljanja posla za vrijeme trajanja osiguranja unutar teritorijalnog limita uzrokovane ili proizišle iz n eispravnog proizvoda ili robe”146

Činjenica da polica pokriva “zakonsku odgovornost”automatski će pokrivati odgovornost prema Zakonu o zaštiti potrošača i novim ZOO- m. Polica isto tako pokriva i svaku izmjenu i nadopunu zakona na koji se odnosi. Ova polica isto tako pokriva i sve troškove koji se odnose na sudsko postupanje. Isto tako treba imati na umu da se izraz “zakonska odgovornost” osiguranika ne odnosi na plaćanja štete unaprijed od strane osiguranika, a da njegova odgovornost nije bila još utvrđena. Vrlo često u policama osiguranja imamo situacije izričitog isključenja za ugovornu odgovornost osiguranika što znači da nisu pokrivene štete na samom proizvodu s nedostatkom. Polica osiguranja će zaštititi osiguranika od zakonske odgovornosti da plati povrede tijela ili štete na imovini, ali bez dodatnog proširenja pokrića polica ne pokriva čisto financijski gubitak za sebe. Tako na primjer, ako proizvod s nedostatkom montiran u kupčevom proizvodnom pogonu uzrokuje prekid u proizvodnji, šteta zbog gubitka profita neće biti pokriven standardnom policom osiguranja. Ako pak proizvođač kemijskih proizvoda koji distribuira proizvod s nedostatkom i koji je uzrokovao požarnu štetu u tvornici koja se proširila i na imovinu trećih, posljedična šteta može biti gubitak proizvodnje i profita, te će polica takvu štetu pokriti iz razloga što proizlazi iz “štete na stvarima treće osobe”. Važno je upamtiti da je polica osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode, polica javne odgovornosti za štete prema trećim osobama. Ako se šteta dogodi zaposleniku imaoca police za vrijeme proizvodnje to nije pokriveno odredbama police osiguranja od odgovornosti za proizvode već spada u područje police osiguranja od odgovornosti poslodavca, ali šteta iz upotrebe toga proizvoda prema vlastitom zaposleniku je pokrivena. 8.3.7. Isklju čenja iz osiguranja

Ako smo utvrdili da je polica od odgovornosti za proizvode polica javne odgovornosti, onda ona ne pokriva kao prvo ugovornu odgovornost proizvođača proizvoda već izvanugovornu koja svoj izvor nalazi u nepažnji, propuštanju, smetnji i striktnoj odgovornosti.

- Nerazumno je očekivati da osiguratelj policom osiguranja od odgovornosti za proizvode pokriva ugovornu odgovornost proizvođača proizvoda u dijelu šteta na samom proizvodu, troškove popravka ili zamjene, a što spada u područje trgovačkog rizika ili garancije proizvo đača što može biti predmet garancijskog osiguranja. Navedeno isključenje obično je posebno navedeno u vidu kaluzule u polici osiguranja ili uvjetima za osiguranje. Direktiva EU za proizvode s nedostatkom govori prvenstveno o strogoj(objektivnoj) odgovornosti proizvođača proizvoda koja je vidljiva u dizajnu, proizvodnji i marketingu i to je ugovorna odgovornost proizvođača prema kupcu temeljem ugovora, a to nije predmet osiguranja po polici osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode.

- Povrede radnika osiguranika za vrijeme rada – ovo isključenje predmet je osiguranja od odgovornosti poslodavca (employer liability).

- Odgovornost osiguranika iz raznih ugovora, osim ako ta odgovornost ne proizlazi iz ugovornog odnosa- osiguranik može ući u ugovorni odnos i na taj način povećati svoju odgovornost.To predstavlja značajnije povećanje i nepoznanicu kao rizik za osiguratelje i ako osiguranik ulazi u ovakve ugovore to može osiguratelje izložiti rizicima koje nije uzeo u obzir kod preuzimanja rizika. S druge strane, odgovornost koja

146 Standardna „osigurateljna klauzula“ u polici osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode

313

proizlazi iz zakonskih odredbi na primjer, kogentne odredbe zakona o prodaji proizvoda na tržištu ili Zakona o zaštiti potrošaća, ne mogu se isključiti.

Primjer: Mnoge farmaceutske tvrtke slažu se da plate naknadu za svakog dragovoljca u kliničkim ispitivanjima lijeka bez potrebe dokazivanja nepažnje. U vodiću ABPI (Udruga Britanske farmaceutske industrije) traži se da tvrtka sponzor treba platiti naknadu kada, na ravnoteži vjerojatnosti, povreda može biti pripisana grešci u protokolu ispitivanja lijeka u kliničkom ispitivanju, bez obzira što pacijent nije bio u mogućnosti utvrditi da li je tvrtka bila nepažljiva glede ispitivanja ili razvoja proizvoda ili je proizvod bio s nedostatkom pa je tvrtka predmet striktne odgovornosti što se tiće povrede. Vodić ABPI smatra da postoji ugovorni odnos između dragovoljca i tvrtke koja provodi ispitivanja, obvezujući tvrtku na utvrđivanje kriterija za naknadu.Navedeni primjer spominjemo zbog toga jer prije donošenja Zakona o zaštiti potrošaća nijedna standardna polica osiguranja od odgovornosti za proizvode ne bi pokrivala ovakav rizik iz ugovora ili unaprijed dogovoreno plaćanja štete ili povrede na dragovoljcima ispitivanja. Zbog toga se ova vrsta osuguranja od odgovornosti za klinička ispitivanja posebno ugovara van standardnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti za proizvode.

- Odgovornost za gubitak, oštećenje ili zamjenu stvari osiguranika Kako je predmet osiguranja police osiguranja za proizvode osigurati osiguranika

od šteta prema trećim osobama, štete na stvarima osiguranika nisu pokrivene osiguranjem To pripada području poslovnog rizika ili području garancije za proizvode što ide na teret samog osiguranika.Tipična klauzula ovog isključenja glasi:”nije pokrivena odgovornost osiguranika koja proizlazi iz samog proizvoda, čiji je uzrok u njemu samome ili troškovi popravka istog od strane osiguranika ili troškovi micanja, prepravljanja na bilo kojem proizvodu osiguranika”.To je još jedno područje na kojemu može doći do nerazumijevanja o širini osigurateljnog pokrića. Na primjer, ako u polici postoji gore navedeno isključenje pitanje je da li se to isključenje odnosi i na svaki dio proizvoda ili na proizvod u cjelini? Ponovo istićemo, da je vrlo važno osigurati da obje strane u ugovoru o osiguranju potpuno razumiju intenciju navedene klauzule. Uobičajena intencija osiguratelja je da isključi odgovornost za proizvod u cjelini, a ne samo dijela proizvoda s nedostatkom, i ako to nije ono što osiguranik želi treba tražiti dodatno pokriće za to.

- Isklju čenje za troškove povlačenja neispravnog proizvoda (Product recall insurance) Troškovi povlačenja proizvoda s nedostatkom mogu biti prilično skupi i to nisu

troškovi koji su pokriveni osnovnom policom od odgovornosti za proizvode, iako efikasno povlaćenje takvih proizvoda smanjuje rizik nastanka povreda pa tako i odštetnih zahtjeva koji su pokriveni osiguranjem. Uobičajena klauzula o isključenju glasi:”osiguratelj neće nadoknaditi štetu osiguranika koja bi se dogodila na samom proizvodu/robi ili troškove povlačenja proizvoda, refundacije već plačenog proizvoda, popravka, zamjene, obnove ili troškove smanjenja vrijednosti bilo kojeg proizvoda ili isporučene stvari, instalirane ili montirane od strane osiguranika, ako je do toga došlo zbog nedostatka u samom proizvodu ili zbog njegovog opasnog svojstva ili neprikladnosti za upotrebu”. Troškove osiguranja povlačenja proizvoda je moguće osigurati dodatnim ugovaranjem i tvrtke bi trebale razmisliti o kupovanju ovog dodatnog pokrića u okolnostima kada je to od interesa za obje strane kako osiguratelja tako i osiguranika. Iako se na prvi pogled može činiti da bi pokriće moglo biti isto kao i za osnovno osiguranje od odgovornosti za proizvode ono je u biti limitirano određenim iznosom izraženim u podlimitima. Prvenstveno se traži suglasnost osiguratelja za ovim dodatnim pokrićem koji mora raspoznati svoj interes zbog smanjenja osnovnog rizika odgovornosti za proizvode, a isto tako i osiguranici moraju biti svijesni svoje izloženosti ovom riziku. Ne ulazeći u osigurateljnu klauzulu ovog dodatnog pokrića troškovi koji se pokrivaju su:troškovi ponovnog oglašavanja i objavljivanja da se proizvod povlači, direktni manipulativni

314

troškovi, naprimjer troškovi transporta za povratak ili uništenje proizvoda, i troškovi povezani s zamjenom istog proizvoda. U svakom se slučaju ne pokrivaju troškovi izgubljene dobiti ili izgubljene pozicije na tržitu ili bilo koja posljedična šteta povezana s povratom proizvoda s nedostatkom. Vrlo je važno da se iz osiguranja isključe i troškovi obveznog povlačenja neispravnog proizvoda zbog zakonskih odredbi.

- Isklju čenje za troškove neovlaštene reprodukcije proizvoda, mijenjanja svojstava proizvoda

Proizvođači proizvoda na tržištu su stalno izloženi riziku neovlaštenog

reproduciranja njihovih proizvoda, mijenjanju svojstava, i ucjenama. Poznat je slučaj povlačenja “Perrier water recall”poznate marke proizvođača vode koja je bila suočena s pojavom istog proizvoda drugog proizvođača bez ovlaštenja zbog čega je morala povući sve proizvode s tržišta i nekvalitetne reprodukcije uništiti.Moguće je ugovoriti osiguranje i za ovakav rizik ukuljučujući povlačenje proizvoda i uništavanje svih reprodukcija koji ne odgovaraju standardu.Pokriće koje se daje daje se posebnom policom uz osnovno osiguranje za proizvode s nedostatkom. Povlaćenje takvog proizvoda koji se pojavio na tržištu je nužno jer će javnost smatrati proizvod nedovršenim odnosno drugačijih svojstava od izvornog. Pokriće bi se odnosilo na znanstvene analize proizvoda u cilju utvrđivanja promjene sastava kako bi se mogao povući s tržišta, troškove uništavanja, oglašavanja i odgovora kupcima originalnog proizvoda u medijima, troškovi kampanje uvjeravanja. Nisu pokriveni troškovi gubitka prihoda ili krivotvorine vlastitih zaposlenika ili za vrijeme dok se nalaze na čuvanju.

- Najnovija isklju čenja koja se pojavljuju na ovom području su štete vezane uz konzumaciju duhana, štete koje se odose na EMF ( EKEKTROMAGNETSKO POLJE), odnosno štetne posljedice upotrebe mobitela, jer se povezuju s nastankom raznih karcinima. S obzirom da se ispitivanja na ovom području nastavljaju pametni osiguratelji / reosiguratelji se informiraju o svemu, jer ignoriranje mogućih rizika nije važeća obrana od šteta. Prilog 24: Direktive EC o odgovornosti za proizvode s nedostatkom

DIREKTIVA VIJE ČA EUROPE 85/374 OD 25 JULA 1985 O približavanju zakona, propisa i drugih administrativnih odredbi zemalja članica u vezi odgovornosti za proizvode s nedostatkom147

VIJEĆE EUROPSKIH ZEMALJA Uzimajući u obzir ugovor kojim je osnovana Europska Ekonomska Zajednica, a posebno članak 100 istog ugovora, Uzimajući u obzir prijedlog KOMISIJE,

147 Christopher J.S.Hodges M.A. Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell London 1993. p.18. – Autorov prijevod Direktive

315

Uzimajući u obzir mišljenje Europskog Parlamenta, Uzimajući u obzir mišljenje Ekonomskog i Socijalnog Komiteta,

S obzirom na približavanje zakona zemalja članica, koji reguliraju odgovornost proizvođača za štete uzrokovane nedostatkom u njihovim proizvodima, potrebno je zbog postoječih razlika, koje mogu narušiti konkurenciju i slobodan promet dobara unutar zajedničkog tržišta te nametnuti različit stupanj zaštite potrošača zbog šteta na imovini ili zdravlju uzrokovanih nedostatkom u proizvodu; Sobzirom na situaciju u kojoj nekoliko osoba može biti odgovorno za istu štetu, da zaštita potrošaća traži da oštećena osoba bude u mogućnosti potraživati punu naknadu za štetu od bilo koga od njih; S obzirom da fizička zaštita potrošaća i zaštita njegove imovine može biti uzrokovana ne samo neispravnošću proizvoda za upotrebu kojoj je namjenjen, već nedostatkom sigurnosti koju potrošać normalno očekuje; s obzirom da sigurnost proizvoda isključuje svaku krivu upotrebu proizvoda gledajući okolnosti upotrebe; Sobzirom da, pravedna podjela rizika između potrošaća i proizvođača proizvoda podrazumijeva da je proizvođać u mogućnosti da bude oslobođen svoje odgovornosti, ukoliko se u isporuci dokaže postojanje oslobađajućih okolnosti; S obzirom na činjenicu, da bi odgovornost proizvođač ostala nepromijenjena, zbog radnji ili propuštanja trećih osoba koje su doprinjele šteti; s obzirom, bi se u obzir mogla uzeti i odgovornost oštećenog u smanjenju odgovornosti proizvođača; S obzirom da zaštita potrošaća ima za posljedicu naknadu za smrt i povrede tijela, kao i naknadu za štetu na stvarima; s obziro da ta šteta treba biti limitirana na stvarima oštećenog za osobnu upotrebu na određen niži iznos radi izbjegavanja sporenja kod velikog broja oštećenja.; s obzirom da Direktiva na predviđa naknadu za patnju i bol i druge oblike nematerijalne štete, prepuštajuči primjenu drugih zakona zemalja članica na ovakve slučajeve; S obzirom da je određen jedinstven period u kojem se može tražiti naknada za pretrpljenu štetu i da je to u interesu obje strane i povrijeđene osobe i proizvođača; S obzirom da se kroz vrijeme upotrebe proizvoda razvijaju veći siguronosni standardi i da stupanj nauke i tehnike napreduje; s obzirom da bi zbog toga bilo nerazumno smatrati proizvođača odgovornim u neograničenom vremenu za nedostatak na proizvodu; s obzirom da bi zbog toga odgovornost proizvođača trebala isteći u nekom razumnom vremenu, bez prejudiciranja na koga će pasti teret štete odnosno po kojoj će se zakonskoj osnovi naknaditi štete; S obzirom da se želi postići efikasna zaštita potrošača, nijedna ugovorna derogacija odredbi Direktive ne smije biti dozvoljena, a koja se dotiće odgovornosti proizvođača za povrede na osobama; S obzirom da, prema zakonodavstvu zemalja članica, svaka povrijeđena osoba može prije tražiti naknadu za štetu baziranu po ugovornoj ili izvanugovornoj odgovornosti na temelju odredbi tih zakona nego onih predviđenih u ovoj Direktivi; ukoliko je efikasna zaštita potrošača u sektoru farmaceutskih proizvoda

316

već sadržana u posebnim Zakonima o odgovornosti zemalja članica, štete bazirane na ovom sistemu trebale bi biti tretirane slično; S obzirom da je odgovornost za povrede i štete od nuklearnih rizika već pokriveno adekvatnim specijalnim zakonskim odredbama u svakoj zemlji članici, mogu se isključiti štete ovakve vrste iz ove Direktive; S obzirom, da je isključenje pokrića primarnih poljoprivrednih proizvoda i igara iz ove Direktive, u nekim zemljama članicama može se izmijeniti isključenje gledajući što se očekuje u zaštiti potrošača, smanjiti zaštita ili omogučiti zemljama članicama da se proširi odgovornost za takve proizvode; Sobzirom da zbog sličnih razloga, mogućnost ponuđena proizvođaču, da bude oslobođen odgovornosti, ako dokaže da je stupanj naučnog i tehničkog razvitka u vrijeme kad je stavio proizvod u upotrebu bio takav da nije dozvoljavao da se nedostatak na proizvodu otkrije, neke zemlje članice mogu ograničiti zaštitu potrošaća; s obzirom da bi zbog toga trebalo omogućiti zemlji članici da zadrži u svojim zakonima mogućnost unošenja novih odredbi kojim bi se oslobodili ove odgovornosti; s obzirom da u slučaju promjene u zakonu zemalja članica te promjene moraju biti predmet procedure za u usvajanje koja vrijedi u zajednici u cilju postizanja ujednačenog nivoa zaštite potrošaća u zajednici, S obzirom da bi bilo neprikladno utrditi financujske limite u pogledu odgovornosti proizvođača bez obzira na nepažnju uzimajući u obzir sudsku praksu zemalja članica;s obzirom na različitu sudsku praksu i prilike svake zemlje članice za sebe dozvoljava se derogacija principa neograničane odgovornosti omogučujući utvrđivanje limita obveze proizvođača za štete koje proizlaze iz smrti ili povreda osoba, a koje su uzrokovane istim proizvodom s istim nedostatkom utvrđujući da je limit određen na dovoljno visokom nivou koji bi garantirao adekvatnu zaštitu potrošača i korektno funkcioniranje zajedničkog tržišta; S obzirom da harmonizacija zakona koja rezultira iz ovog ne može biti potpuna, ali otvara vrata većoj harmonizaciji; s obzirom da je zbog toga potrebno da Viječe prima u proceduru u određenim rokovima izviješća Komisije o primjeni ove Direktive popračeno od slučaja odgovarajućim prijedlogom; S obzirom da je posebno važno glede toga, da je preispitivanje poduzeto od strana na koje se odnosi derogacija Direktive potrebno je objediniti praktična iskustva izmjena u Direktivi u vremenu određenom za promatranje i vidjeti njhov utjecaj na zaštitu potrošaća i funkcioniranja zajedničkog tržišta,

USVOJILO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1

Proizvođač će se smatrati odgovornim za štetu uzrokovanu nedostatkom u proizvodu.

Članak 2

Ovom direktivom “proizvodom” se smatraju sve pokretne stvari s izuzetkom primarnih poljoprivrednih proizvoda i igre, bez obzira da li su inkorporirane u

317

druge pokretnine ili nepokretnine. Pod “Primarnim poljoprivrednim proizvodima “misli se na proizvode iz zemlje, proizvode stočne hrane, i ribarnica, isključujući proizvode koji su pretrpjeli prvu obradu . Pod proizvodom se podrazumijeva i električna energija.

Članak 3

1. Pod pojmom “ Proizvođač” smatra se proizvođač gotovih proizvoda, proizvođač

bilo kakve sirovine ili proizvođač komponente ili dijela, odnosno bilo koja osoba koja, stavljajući svoje ime, trgovački znak ili drugo raspoznatljivo obilježje na proizvod prezentira sebe kao proizvođača.

2. Bez prejudiciranja odgovornosti proizvođača, bilo koja osoba koja uvozi u EU proizvod za prodaju, posudbu, leasing ili bilo koji drugi oblik distribucije u njegovu poslovanju, smatrat će se kao proizvođač tog proizvoda u smislu tumačenja ove Direktive i smatrat će se odgovornom kao proizvođač.

3. Tamo gdje proizvođač proizvoda ne može biti identificiran, svaki snabdjevač proizvoda bit će tretiran kao njegov proizvođač iako je informirao oštećenu osobu, u razumnom vremenu, o identitetu proizvođaća ili osobe koja ga je opskrbila s tim proizvodom. Isto će se primjeniti, u slučaju uvezenog proizvoda, ako taj proizvod nema naznaku uvoznika prema paragrafu 2 ovog članka, iako na proizvodu može biti naznaka proizvođača.

Članak 4

Oštećene osobe moraju dokazati štetu, nedostatak na proizvodu, i uzročnu vezu između neispravnosti i štete.

Članak 5

Tamo gdje su, kao rezultat odredbi ove direktive za nastalu štetu odgovorne dvije ili više osoba, one odgovaraju zajednički prema svojoj krivnji, bez prejudiciranja odredbi nacionalnih zakonodavstva koji dotiću pravo za povrat nanade ili regresa.

Članak 6 1. Proizvod je neispravan kada ne pruža sigurnost koju osoba koja ga koristi očekuje,

uzimajući u obzir sve okolnosti uključujući: (a) prezentaciju proizvoda; (b) upotrebu proizvoda i namjenu zbog koje je stavljen u upotrebu i koja

se razumno može očekivati od njega; (c) vrijeme kada je proizvod stavljen u upotrebu

2. Proizvod se neće smatrati neispravnim iz same činjenice da je naknadno stavljen u

upotrebu bolji proizvod Članak 7

Proizvođač se prema odredbama ove direktive neće smatrati odgovornim ako dokaže:

(a) da nije stavio u upotrebu proizvod; ili (b) da je gledajući okolnosti, postojala vjerojatnost da nedostatak koji je

uzrokovao štetu nije postojao u trenutku kada je proizvod stavljen u

318

upotrebu od njegove strane ili da je taj defekt nastao nakon toga; ili (c) da proizvod on nije proizveo za prodaju ili bilo koji oblik distribucije

ekonomske svrhe niti da je proizveden ili distribuiran od njegove strane u tijeku njegova poslovanja; ili

(d) da je do neispravnosti došlo zahvaljujući neusklađenosti proizvoda s propisima određenih od vlasti; ili

(e) da stupanj naučnog i tehničkog znanja u to vrijeme kada je on proizvod pustio u prodaju nije bio takav da bi omogučio otkrivanje samog nedostatka na proizvodu; ili

(f) u slučaju proizvođača dijela proizvoda, kada se nedostatak može pripisati dizajnu proizvoda u kojemu je dio koji je bio ugrađen ili instrukcijama za upotrebu dobivenih od proizvođača tog dijela proizvoda.

Članak 8

1. Bez prejudiciranja odredbi nacionalnih zakona o naknadi štete i regresu,

odgovornost proizvođaća neće biti umanjena kada je šteta uzrokovana zajedno kao nedostatak u proizvodu ili nekom radnjom ili aktom propuštanja treće osobe.

2. Odgovornost proizvođača može biti umanjena ili odbačena kada je šteta, uzimajući u obzir sve činjenice uzrokovana zajedno s nedostatakom u proizvodu i nepažnjom treće osobe ili bilo koje druge osobe za koju je odgovorna povrijeđena osoba.

Članak 9

U smislu članka 1 “ šteta” se smatra: (a) Šteta nastala smrću ili povredom tijela ili zdravlja osobe; (b) oštećenje ili uništenje bilo kojeg dijela imovine drugih osim na samom

proizvodu s nedostatkom, u iznosima ne nižim od 500 ECU po predmetu:

(c) za kojega namjena može biti samo u privatne svrhe ili upotrebu (d) koji su se upotrebljavali od strane povrijeđene osobe za njegovu privatnu

upotrebu ili svrhu Bez prejudiciranja odredbi nacionalnih zakona zemalja članica ova se odredba

odnosi samo na nematerijalnu štetu.

Članak 10 1. Zemlje članice odredit će u svojim zakonima, da će u postupku naknade štete

primjenjivati vrijeme zastare od tri godine, kao što je određeno ovom Direktivom. Vrijeme zastare će početi teći od dana kada je oštećenik postao svijestan ili je trebao biti svijestan nastanka štete, neispravnosti proizvoda i identiteta proizvođača.

2. Zakoni zemalja članica koji reguliraju zastaru i prekid zastare neće biti pogođeni ovom direktivom.

Članak 11

Zemlje članice odredit će u svojim zakonima prava, koja imaju oštećene osobe po

319

pravilima ove Direktive ukoliko se ona razlikuju u dijelu odredbi o isteku vremena od 10 godina od datuma kada je proizvođač stavio sadašnji proizvod u prodaju, a koji je uzrokovao štetu ukoliko je povrijeđena osoba započela s postupkom prijave protiv proizvođaća.

Članak 12

Odgovornost proizvođaća koja proizlazi iz ove direktive prema oštećenome ne može biti umanjena ili isključena odredbama koje limitiraju njegovu odgovornost ili je izuzimaju.

Članak 13

Ova direktiva neće imati utjecaj na bilo koje pravo koje oštećena osoba ima u pogledu odredbi iz ugovorne i izvanugovorne odgovornosti ili specijalnih sistema odgovornosti koji su postojali u trenutku kada je ova Direktiva stupila na snagu.

Članak 14

Odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na povrede ili štete uzrokovane od nuklearnih nezgoda, a koje su pokrivene međunarodnim konvencijama potpisanim od zemalja članica.

Članak 15 Svaka zemlja članica može:

(a) derogacijom iz članka 2, odrediti u svojem zakonodavstvu da se proizvodom unutar značenja članka 1 ove Direktive smatraju i primarni poljoprivredni proizvodi I igre;

(b) derogacijom iz članka 7(e), odrediti u svojem zakonodavstvu da se pod održavanje ili utvrđeni postupci u paragrafu 2 ovog članka smatra da je proizvođač odgovoran i u slučaju, ako dokaže da stanje naučnog i tehničkog znanja u vrijeme kada je proizvod pušten u prodaju nije bilo takvo da bi omogućilom otkrivanje defekta u proizvodu.

Zemlja članica koja želi uvesti mjeru specificiranu u paragrafu 1(b)proslijedit će tekst predložene mjere komisiji. Komisija će nakon toga izvijestiti o tome ostale zemlje članice. Zemlja članica o kojoj je riječ će držati predloženu mjeru neaktiviranom u razdoblju od devet mjeseci, nakon što je informirala komisiju i odredila da u međuvremenu Komisija ne proslijeđuje prijedlog Viječu mijenjajući Direktivu o toj stvari. Ipak, ako unutar tri mjeseca od primitka navedene informacije, Komisija nije savjetovala zemlje članice kojih se to tiče da namjerava podnjeti takav prijedlog Viječu, zemlje članice mogu preuzeti navedenu mjeru odmah.

Ako Komisija ne podnese Viječu takav prijedlog mijenjajući Direktivu unutar gore spomenutih devet mjeseci, zemlje članice kojih se to tiće, zadržat će predloženu mjeru u mirovanju za slijedeći period od 18 mjeseci od dana kada je prijedlog bio podnesen.

3. Deset godina nakon obaviješćivanja o ovoj Direktivi, Komisija podonsi Viječu

izviješće o utjecaju koji je ona proizvela na sudovima u pogledu aplikacije Članka 7(e) i paragrafa 1(b)ovog članka, na zaštitu potrošaća i funkcioniranje zajedničkog

320

tržišta. U svijetlu ovog izviješća Viječe će, djelujući na prijedlogu Komisije i tužitelja prema članku 100 ugovora odlučiti da li će ukinuti članak 7(e).

Članak 16 1. Svaka zemlja članica može odrediti da je ukupna prizvođačeva odgovornost za

štetu koja ima za posljedicu smrt, ili tjelesne povrede, a koja je uzrokovana istim proizvodom I iz istog nedostatka limitirana na 70 miliona EUR.

2. Deset godina kasnije od usvajanja ove Direktive, Komisija će dostaviti Viječu izviješće o utjecaju na zaštitu potrošaća i funkcioniranje zajedničkog tržišta o utjecaju primjene financijskih limita na odgovornost, onih zemalja članica koje su upotrebljavale opciju datu u paragrafu 1. U svijetlu ovog izviješća Vijeće će, djelujući na predloženom prijedlogu Komisije i tužitelja prema članku 100 Ugovora odlučiti da li će ukinuti paragraph 1.

Članak 17 Direktiva se neće primjenjivati na proizvode koji su stavljeni na tržište prije datuma od kojega su stupile na snagu odredbe iz članka 19.

Članak 18 1. U smislu ove Direktive, Euro je obračunska jedinica prema odredbi EEC br.

3180/78, što je potvrđeno odlukom EEC br. 2626/ 84. Ekvivalentan iznos u nacinalnoj valuti početno će biti određen tečajem na dan usvajanja ove Direktive.

2. Svake pete godine Vijeće će, na bazi prijedloga Komisije, ispitati i ako bude potrebno revidirati iznose u ovoj Direktivi, sukladno ekonomskim i monetarnim trendovima u Zajednici.

Članak 19 1. Zemlje članice će primjeniti, ali ne kasnije od tri godine od usvajanja ove

Direktive zakone, odredbe i administrativne postupke potrebne za usklađivanje sa ovom Direktivom. One će odmah obavijestiti Komisiju o tome.148

2. Utvrđeni postupci u članku 15(2) primjenit će se od dana usvajanja ove Direktive. Članak 20

Zemlje članice obavijestit će Komisiju o tekstu glavnih odredbi u svojim nacionalnim zakonima koje su one naknadno usvojile iz ove Direktive.

Članak 21

Svakih pet godina Komisija će Viječu prezentirati izviješće o primjeni ove Direktive, i ako bude potrebno dostaviti odgovarajući prijedlog uz njega.

Članak 22 Direktiva je odaslana svim zemljama članicama.

Komentar i tumačenja bitnih elemenata direktive za osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode

Sva problematika osiguranja od odgovornosti iz upotrebe proizvoda nalazi se u

neizvijesnosti potencijalnih odštetnih zahtjeva trećih osoba, kako u učestalosti, tako i u visini pojedinog odštetnog zahtjeva. Za proizvode s nedostatkom karakteristično je jedino to da proizvod s nedostatkom može, hipotetički, a i prakti čki, uzrokovati veliki broj odštetnih zahtjeva od samo jednog uzroka. Zbog toga je i vrlo važna

148 Direktiva je dostavljena zemljama članicama 30.Jula 1985.

321

odredba Direktive da kaže, koji se sve proizvodi mogu smatrati proizvodom, i koji zbog svojih nedostataka mogu uzrokovati štetu trećoj osobi?

8.3.8. Koji proizvodi se mogu smatrati proizvodom s nedostatkom?

Definicija “proizvod” u članku 2, Direktive je “sve pokretnine….. čak i one uklju čene u neke druge pokretnine ili nepokretnine” s opcijom isključenja primarnih poljoprivrednih proizvoda i igara. To je veoma široka definicija. Definicija jasno uključuje sve gotove proizvode, sirovine i komponente gotovih proizvoda. Proizvod ne mora biti proizvod za potrošnju (trgovački proizvod u klasičnom smislu riječi). Električna energija je kao takva posebno spomenuta u Direktivi, s obzirom na njezinu karakteristiku kao neopipljiv ili neodrediv proizvod, koji bi se mogao s te osnove isključiti kao proizvod149. Definicija uključuje u proizvod isto tako ostale pokretnine (stvari) koje daju javne službe, kao plin i vodu. Direktiva ipak ne pokriva odgovornost tih javnih službi za sebe 150. Direktiva specificira da se ne primjenjuje za sve povrede i oštećenja nastala, kao posljedica nuklearnih nezgoda koji su pokriveni međunarodnom konvencijom ratificiranom od strane zemalja članica unije. Zakoni Njemačke, Finske i Norveške posebno isključuju povrede uzrokovane lijekovima s obzirom da su regulirani posebnim zakonima. Komponente proizvoda

Pokretnine koje su bile kao sastavni dio uključene u neku drugu pokretninu po ovoj se Direktivi smatraju proizvodom. Iz teksta članka 2 može se zaključiti da ukoliko taj dio ima nedostatak tada je i proizvod u koji je taj dio ugrađen isto tako proizvod s nedostatkom. Iako je istodobna odgovornost komponente i finalnog proizvoda u teoriji moguća, pronalaženje nedostatka u smislu članka 6 u svakom je slučaju potrebno učiniti. Ovo je proširenje odgovornosti bazirane na nepažnji po kojoj proizvođać gotovog proizvoda ne bi bio odgovoran za nedostatak u komponenti, ako je upotrijebio razumnu ili očekivanu brigu u izboru komponenti i opskrbljivača, dizajnera te u proizvodnji i testiranju proizvoda. Normalno rađe će se tužiti proizvođača finalnog proizvoda nego proizvođača komponente. Onaj tko je oblikovao ne može izbjeći odgovornost za štetu uzrokovanu zbog nedostatka u komponenti njegovog finalnog proizvoda. Naprotiv, vrlo često može biti slučaj da oštećeni neće imati ekspertizu ili informacije koje će mu otkriti da je nedostatak bio u komponenti proizvoda i zatim odrediti identitet proizvođača te komponente. Direktiva prenosi ovu poteškoću s oštećenika, usmjeravajući odgovornost izravno na proizvođača finalnog proizvoda za nedostatke bilo koje komponente sadržane u finalnom proizvodu. Ipak, do problema može doći ukoliko je proizvođač insolventan i u situacijama kada je sam proizvod oštećen, a on sam je izrazito velik i skup. Prema članku 9(b) Direktive, šteta na samom proizvodu nije predmet naknade. Ukoliko oštećeni može identificirati defektnu komponentu proizvoda i njegovog proizvođaća, moguće je nadoknaditi i štetu na samom proizvodu (isključujući 149 Ako je bila defektna u trenutku stavljanja u opticaj: Članak 6.Direktive. Generator se zbog toga ne može smatrati proizvod s nedostatkom.Norveški, Švedski i Portugalski zakoni izostavljaju iz svojih zakona odredbe o električnoj energiji kao proizvodu, ali Grčka, recima uključuje u odredbi o tome što je proizvod svaki oblik električne energije. Irska ograničava potraživanja za štete s te osnove na na one uzrokovane kao rezultat u propusta u procesu stvaranja električne energije. Do toga se došlo, zbog iste odgovornosti proizvođaća el. energije i vlasnika trafostanice, koji mogu biti različite pravne osobe: pitanje je da li je električna energija isti proizvod na obje strane transformatora ili je vlasnik trafostanice proizveo novu struju niže voltaže? Austrijski zakon tumači el. energiji općenito kao proizvod. 150 Odgovornost javnih službi za sebe pokrivena je Direktivom za javne opskrbljivače

322

defektnu komponentu) potraživanjem od proizvođača komponente i definirajući komponentu kao proizvod. Unatoč tome, zakonski akti pojedinih zemalja EU kao na primjer Engleski151 ne dozvoljavaju nadoknadu štete na samom proizvodu. Drugi problemi, koji se vrlo vjerojatno mogu pojaviti su, do kojeg stupnja složenosti se pojedini dijelovi proizvoda mogu smatrati komponentom. Posljedice se ovdje ponovo odnose na članak 9(b) o naknadi za štetu na samom proizvodu. Tako na primjer, šteta na automobilu uzrokovana lošim kočnicama ne bi bila naknadiva, ali šteta od požara na jahti ili karavanu uzrokovana neispravnim frižiderom ili pokretnom grijalicom može biti nadoknadiva, ako manji predmet nije smatran da je bio dio večeg proizvoda.

Zgrade

Direktiva definira proizvod kao pokretninu, iako može biti uključen u nepokretninu. Zgrade su kao takve su očito isključene. Materijali od kojih su te zgrade načinjene i koji su na jednom stupnju bili pokretnine, a bili su upotrebljene u izgradnji ili instalirani u zgradu mogu biti pokriveni policom osiguranje. Kao primjer, ne može nam poslužiti samo cigla, čelik, traverze i cement već i kabel lifta koji je puknuvši ozlijedio ljude; stupovi koji nose zgradu, a mogu popustiti, sistemi centralnog grijanja. Proizvođaći neispravnih materijala za izgradnju smatrat će se jasno njihovim proizvođačima. Prema direktivi nije jasno da li odštetni zahtjev može biti naslovljen na izvođaća radova koji je sve te materijale ugradio u strukturu zgrade.152 Zbog toga, može doći do određenih problema u konceptu obrane u članku 7( a) direktive kada izvoditelj radova može reći da on nije stavio u upotrebu zgradu. Informacijski proizvodi

Problemi proizlaze iz proizvoda koji prenose informacije kao knjige, zapisi, kasete, filmovi i kompjuterski softveri. Iz samog držanja ovih proizvoda ne bi trebalo doći do poteškoća za proizvođaće tih proizvoda koji bi eventualno mogli biti odgovorni za štete zbog fizičkih povreda koje bi te stvari mogle napraviti samim padom, ali to nije ono što je vjerojatno. Puno vjerojatniji primjeri bi mogao biti neispravan kompjutorski system koji može uzrokovati fizičku opasnost korisnicima zračenjem ili davanjem netočnih informacija korisnicima recimo neispravan visinometar koji može dovesti do avionske nesreće. Do poteškoća isto tako može doći i u situacijama kada jedan autor ili izdavač čije informacije nisu točne može uzrokovati štetu trećim osobama. Nesigurne instrukcije za kuhanje, ili instrukcije za kemijske eksperimente koji sadrže netočna upozorenja. S osnova striktne odgovornosti takvi materijali smatrat će se da su pokriveni u definiciji “proizvod”-a.153 Autor će se smatrati, prema definiciji komponentom, odnosno proizvođačem komponente, a izdavač proizvođačem finalnog proizvoda. Ipak, do različitih će se zaključaka doći u tumačenju police osiguranje, s obzirom da izdavač nije izvorni autor izdanih informacija i ne bi trebao biti odgovoran za njihovu točnost. S tim u svezi treći odjeljak direktive odnosi se samo na “pokretnine koje su bile industrijski proizvedene”. Do sličnih se zaključaka se može doći s kompjutorskim softverima koji u određenim okolnostima mogu biti smatrani, kao neopipljivima i kao takvi niti roba niti električna energija. Ipak, tamo gdje je softver uključen kao dio u finalnom proizvodu, kao kompjuter ili avion, ili gdje su printane instrukcije ili upozorenja o sigurnosti zajedno s

151 Engleski zakon o zaštiti potrošača 152 U zakonima UK to je jasno predviđeno 153Može biti predmet striktne odgovornosti kao servis s nedostatkom prema alternativnom zakononu.Ipak Belgijski zakon dodaje Direktivi uz definiciju “proizvod” kao “ opipljivu” pokretninu.

323

proizvodom, ne bi smjelo biti problema s tretiranjem proizvođača finalnog proizvoda odgovornim za nedostatak u softveru ili informacijama. U Engleskoj smatraju da odgovornost u njihovom zakonu o zaštiti potrošača nije namjeravala proširiti na čiste informacije. Oni zato zastupaju stajalište da izdavač nije odgovoran za neispravne printane materijale, a isto tako da dizajnerski konzultant ne može biti odgovoran za pogreške u dizajnu koje uzrokuju nedostatke u proizvodu.154Ovakva situacija može se osigurateljno bolje pokriti s općom policom od odgovornosti temeljenu na nepažnji uz mogućnost da buduće direktive reguliraju problematiku odgovornosti za pružene usluge s nedostatkom. Primarni poljoprivredni proizvodi

Primarni poljoprivredni proizvodi i igre155 su posebno isključeni iz definicije proizvoda iako ih s čl.15 (1), zemlje članice mogu uključiti kao proizvode, ako one tako odluče. Glavni razlog za taj izuzetak je što proizvođaći nisu imali kontrolu nad njima u trenutku kada su poljoprivredni proizvodi, živežne namirnice ili ribe postajali proizvodi s nedostatkom. Stanje okoliša (olovo u zemlji, živa u rijekama ) ili razne bolesti mogu biti potencijalni uzroci defektnosti takvih proizvoda. Isto tako oni su lakopokvarljivi proizvodii to uzrokuje poteškoće u kontroli kvalitete i davanje odgovarajućih instrukcija za upotrebu ili upozorenja. Francuska, Luxemburg, Finska i Švedska( Norveška, ali u drugačijoj formi) izabrale su i te proizvode kao one koji mogu prouzročiti štetu trećim osobama i to regulirale svojim zakonima.” Primarni poljoprivredni proizvodi “ znače da su to proizvodi iz zemlje, stočnih farmi i ribe, ali isključujući one proizvode koji su pretrpjeli prvu preradu, a u tom su smislu oni i predmet razmatranja Direktive EU o proizvodima s nedostatkom, u svakom štetnom događaju. Poteškoće u tumačenju direktive proizlaze iz termina “prva prerada“. Kako će se večina hrane uglavnom kvalificirati kao primarni poljoprivredni proizvodi156, ona je sva predmet neke obrade u cilju njezine pripreme da bude jestiva, sigurna ili konzervirana.157 politika Direktive možda je bila limitirana na utvrđivanje odgovornosti u dijelu gdje dolazi do promjena u bitnim karakteristikama proizvoda. To nije utvrđeno u Direktivi, ali je definirano u zakonima pojedinih zemalja kao npr. engleski zakon o zaštiti potrošaća. Pojam “obrada” i pojam ”početna” su dvosmosleni. Prema jednom tumačenju ispada da bilo kakva obrada proizvoda, čak iako ne stvara nedostatak na proizvodu isključuje izuzetke. Tako, ako je proizvod obrađen, proizvođač je odgovoran za sve nedostatke pa iako su oni postojali prije obrade proizvoda od strane proizvođaća, kao recimo kemijski ostaci.

Komentirajući značenje pojma “početna obrada”, gospodin Taschner član Europske komisije je istaknuo, da bi odlučujući kriterij trebao biti da li su poljoprivredni proizvodi bili izloženi riziku indus trijske proizvodnje, a ako je to tako

154 Cristopher J.S.Hodges, MA, Product liability Laws and Pracitice, Sweet and Maxwell London 1993 p.337 “Guide to the Consumer Protection Act 1987”, Department of trade and industry. 155 Prema definiciji iz čl. 2 Direktive proizvodi kao što su proizvodi iz zemlje , stočnih farmi I ribarnica , isključujući proizvode koji su pretrpjeli prvu obradu je slična definiciji u čl. 38(1) ugovora o osnovanju EEZ koji se odnosi na “ poljoprivredne proizvode” proizvode stočnih farmi I ribarnica I istih proizvoda koji su pretrpjeli prvu preradu. 156 U pogledu kriterija da proizvod mora biti proizvod iz zemlje , može se desiti situacija da taj proizvod bide proizveden u nekom drugom mediju i to je isključeno iz definicije poljoprivrednog proizvoda. Igre ostaju isključene iz definicije proizvoda osim u Austriji. 157 Na primjer pranje krumpira i mrkve, ljušteni grašak, , pasterizirano mlijeko, izmlijevena zrna , zamrznuta riba , povrće, meso, toplinska obrada , pakiranje , vaganje . Određena vrsta obrade može biti primjenjena na hrani i za vrijeme njenog rasta u poljima ( špricanje i podrezivanje).

324

tada se primjenjuju odredbe striktne odgovornosti. Gdin. Taschner je isto tako ilustrirao nekoliko hipotetičkih situacija, gdje se odredbe ove direktive primjenjuju. Na primjer, ribar može prodati ribu koja je bila ulovljena u vodama zagađenim živom. Ako je potrošać pojeo takvu ribu i otrovao se, potrošač neće imati prema Direktivi temelj da tuži, jer riba kada je prodana, bila je isključena iz definicije proizvoda. Na drugoj strani, ukoliko je otrovana riba bila podvrgnuta prvoj obradi i konzervirana potrošać koji je bio otrovan živom može prema direktivi tužiti jer je riba prošla prvu obradu i kao takva nije isključena iz definicije proizvoda. U svakom slučaju vrlo će biti teško u praksi za oštećenu osobu dati dokaz da je riba bila otrovana, s obzirom na vrijeme kada je bila konzumirana; naime dijelovi otrovne ribe bi trebali biti sačuvani kao materijalni dokaz za analizu iako je odštetni zahtjev baziran na tome da nije označena i da nema upozorenja. Odvojeno od primarnih poljoprivrednih proizvoda, nije bitan zahtjev u definiciji proizvoda da pokretnine moraju zadovoljiti uvjet primarne obrade da bi bile proizvod, iako je to implicite uključeno u definiciji proizvođaća proizvoda. Prema članku 3. Direktive, ukoliko se to odnosi na proizvođaća finalnog proizvoda ili komponente, ponavljanje riječi “proizvođać” u čl.3 u vezi s proizvođačem sirovine ili osobe koja je stavila svoje ime na proizvod da ga prezentira kao proizvođača je cirkularno. Određene sirovine mogu jednostavno biti sakupljene prije nego su proizvedene ili procesirane. Proizvodi iz okoliša

Određeni materijali mogu proizvesti štetu i bez bilo kakvog utjecaja proizvođaća kao istjecanje kemikalija iz skladišta. Utjecaj stroge (striktne) odgovornosti u području okoline i proizvoda iz okoline nalazi se u području nagađanja: njegov potencijal je enorman iako pun problema158. Stvari koje se mogu smatrati “proizvodima”su industrijskog ili kemijskog porijekla, genetički modificirani organizmi, štetne zračne emisije i voda za piće koja je prije upotrebe bila procesirana. U USA to su slučajevi čuvenih parnica vezanih s trovanjem. U te je proizvode uključen plin “crveni agent”, azbest i cigarete. Dijelovi ljudskih organa kao proizvodi

Ljudska krv, krvni proizvodi, ljudsko tkivo, i organi presađeni od donatora smatraju se “proizvodom”. Donator može zadovoljavati definiciju proizvođaća kao “ proizvođač sirovine” prema Direktivi. Međutim, pretpostavlja se, da on nije stavio proizvod u prodaju, kao da je to njegovo zanimanje i zato nije uključen u definiciju. Osoba koja je znala da je HIV pozitivna, a donirala je krv zbog zarade smatrat će se odgovornom. Kirurg, zdravstvene ustanove i bolnice koji uzima organe koji se transplantiraju može se smatrati “proizvođačem sirovine”, ali se postavlja pitanje da li je i dobavljač prema članku 1 (3) iako ima ime donatora. Uvoznik takvih produkata u EU ili onaj koji priprema organe ili krv imat će sličan rizik odgovornosti. Usluge

Primjer kirurga ilustrira nam razliku između proizvođača proizvoda i dobavljača usluge. Osoba koja instalira ili popravlja proizvod nije njenjegov proizvođač. Do striktne

158 Problemi proizlaze iz pitanja da li je proizvod koji je uzrokovao štetu u okolišu defektan , tko je njegov proizvođač i da li je stavljen u upotrebu.. Defekt ne mora biti u proizvodu za sebe već u skladištenju , manipuliranju ili transportu. Šteta koja se može potraživati prema Direktivi biti će obično ograničena na tjelesne povrede , s obzirom da je zagađivanje tla i vode isključeno i predmet “privatne upotrebe i potrošnje.

325

odgovornosti za nabavku neispravne usluge može doći posebno. Ipak postoji situacija prema članku 3(3) gdje se dobavljač smatra suodgovornim za plasiranje na tržište proizvoda s nedostatkom. Politika direktive bila je da se ne pokrije odgovornost osoba koje daju proizvode u najam, kao što su “rent a car tvrtke” čija su vozila neispravna za upotrebu. Iznajmljivanje i prodaja na rate i zajam ipak su izrijekom pokriveni u sekciji 46(1) Engleskog zakona o zaštiti potrošača. Ovakvo reguliranje odgovornosti objašnjeno je na ovaj način kako se korisnik ne bi ponašao ignorantski u pogledu spoznaje o porijeklu proizvođača i odgovornosti za proizvod koji se pušta u upotrebu te bi i odgovornost trebala biti na zadnjoj osobi koja je u kontaktu s potrošaćem u lancu od proizvodnje do potrošaća. 8.3.9. Kada se proizvod može tretirati kao neispravan?

Odgovornost se vezuje uz proizvode s nedostatkom, a pitanje da li je proizvod s nedostatkom ili nije bit će odlučujuće za utvrđivanje odgovornosti. Odredbe čl. 6 Direktive baziraju se na sigurnosti koja se mjeri objektivnim očekivanja kupca:

“ Proizvod je neispravan kada ne daje sigurnost koju osoba normalno očekuje, uzimajući u obzir sve okolnosti...”

Tri su bitna faktora specificirana u direktivi koja moraju biti uvažena kada se

odlučuje o tome da li je proizvod s nedostatkom ili nije. Ova tri faktora ne moraju biti potpuno utvrđena i jasno je da i drugi faktori mogu biti više ili manje važni u određenoj situaciji jer zadovoljenje kriterija apsolutne sigurnosti je neodrživo: sigurnost je relativan pojam. Prezentacija proizvoda

Prezentacija uključuje marketinške aktivnosti, opis proizvoda, informacije i upozorenja. Očekivanja o sigurnosti proizvoda mogu biti na adekvatan način prezentirana i kvalifcirana instrukcijama za upotrebu, kontraindikacijama, upozorenjima i drugim mjerama opreza datih potrošaću, a u nekim slučajevima i posrednicima u prodaji. Na određenim instancama stupanj isticanja usklađen s tako mnogo informacija može biti bitan. Isto tako efekat pojedinačnih pisanih upozorenja na proizvodu može biti smanjen s drugim propagandnim materijalima ili stavovima prodajnog osoblja.

Upotreba proizvoda zbog koje je proizvod stavljen u prodaju

Proizvođač može vrlo često pronaći situacije gdje je njegov proizvod korišten u svrsi koja mu nije namjenjena, zlonamjerno upotrijebljen ili ponovno upotrijebljen iako mu je namjena za jednokratnu upotrebu. Iz opčenitog pristupa u Direktivi po pitanju sigurnosti potrošaća nije iznenađujuće da relevantan test koji bi oslobodio proizvođaća njegove odgovornosti bi trebao biti logički objektivan i da da odgovor da li je upotreba zbog koje je proizvod stavljen u promet bila ona koja je uzrokovala štetu i da li se proizvod uopće upotrebljavao za onu namjenu koja mu je namjenjena.

Vrijeme kada je proizvod stavljen u promet

326

Proizvod ne treba biti s nedostatkom, ako postane opasan nakon intenzivne upotrebe ili isteka vijeka trajanja. Proizvod koji je izložen i postaje manje siguran s vremenom može imati nedostatak od vremena kad je stavljen u uporabu, iako je bio opskrbljen s svim upozorenjima. Na taj način, upotrebom proizvoda nakon isteka roka trajanja, jasno istaknutog na proizvodu trebao bi isključiti odgovornost proizvođača. Spoznaja da proizvod može biti opasan, može doći do izražaja nakon (možda dugo nakon) što je bio označen, ali to ne bi trebalo značiti da je proizvod bio s nedostatkom kada je prvi puta stavljen u uporabu. U trenutku kada je ta spoznaja dostupna, identičan proizvod koji je kasnije pušten u uporabu ili prodaju bez adekvatnog upozorenja može biti proizvod s nedostatkom. Unatoč tome, članak 6(2) posebno određuje da se proizvod neće smatrati proizvod s nedostatkom zbog jednostavnog razloga što je novi bolji proizvod stavljen u prodaju. Javnost osjetljiva na rizik opasnosti ili ono što se smatra prihvatljivim nivoom sigurnosti ili odgovarajuće upozorenje u određeno vrijeme kasnije, ili u svijetlu stečenog znanja može biti neprihvatljivo. Slijedi zaključak da je vrijeme kada je proizvod stavljen u prodaju postaje odlučujuči factor da li je proizvod s defektom ili nije.

Tko može tužiti ?

Direktiva se u najjednostavnijem smislu odnosi na bilo koju osobu.Ona ne određuje da tužitelj mora biti potrošač ili korisnik ili kupac proizvoda ili da ima neki vlasnički interes u njemu.Na primjer, jedan običan promatrač može potraživati, ako kao pješak ili putnik ostane povrijeđen od motornog vozila s nedostatkom, ili lokalni stanovnik ostane povrijeđen od eksplozije ili štetnim plinom iz tvornice. Ipak, čini se da se može ustvrditi da povrijeđena osoba koja je rukovala tim predmetom prije nego što je stavljen u prodaju ne može potraživati štetu, barem ne dok se ne potvrdi da je u cjelokupnom lancu opskrbe neko drugi taj proizvod prije njega stavio u prodaju .

8.3.10. Koja vrsta štete je pokrivena?

U članku 9 Direktive specificirane su dvije vrste štete. Prvo i očito, štete uzrokovane smrću i povredom tijela ili zdravlja. Štete zbog smrti odnose se prvenstveno na posljedičnu štetu i pogrebne troškove. S time se može argumentirati što sama smrt ili povrede tijela nisu pokriveni. Pod time se uključuje određeni iznos plaćen samo za pokojnikovo stanje zbog same smrti. Štete uzrokovane zbog osobnih povreda mogu biti samo posljedične štete. Direktiva ne određuje da štete moraju biti plaćene zbog pretrpljenih bolova i ostalih oblika nematerijalne štete. Ipak, deveto čitanje directive utvrđuje da Direktiva ne predviđa nadoknadu za pretrpljene bolove i druge nematerijalne štete (kasnije izrijekom uključeno u članak 9 Direktive), jer se primjenjuju zakoni zemalja članica što je opet različito od zemlje do zemlje. Svaka zemlja za sebe određuje kako se nadoknađuje šteta za pretrpljene bolove i patnju s osnova odgovornosti iz nepažnje i striktne odgovornosti s izuzetkom Njemačke i Norveške koja takve štete nadoknađuje s osnova striktne odgovornosti. U nekim se zemljama pretrpljeni fizički bolovi i patnja smatraju moralnom štetom, biološkom štetom i trebali bi uključivati nadoknadu za smanjenim očekivanjem od života, gubitak voljene osobe(smrt) i ostalih prava. Pojam “nematerijalna” je dvojben u Engleskoj i može značiti bilo nevelik iznos ili neki nemjerljiv (beznačajan) gubitak, kao financijski gubitak. Postoje određene poteškoće u klasificiranju psihičkih šteta i šteta u obliku kazne u jedinstvenu kategoriju pretrpljeni bolovi i patnja ili nematerijalna šteta. Šteta se isto tako može pojaviti zbog oštećenja ili uništenja bilo koje fizičke imovine, ali ne u manjim iznosima od 500 Eura, pod uvjetom da je korištena u privatnu svrhu i potrošnju i da je uglavnom bila korištena od strane oštećene osobe. Privatna upotreba i potrošnja nije posebno regulirana direktivom, ali treba razlikovati privatnu i poslovnu upotrebu određenog proizvoda, više nego razlikovanje

327

proizvoda za privatnu i javnu upotrebu. Razlog možemo naći u tome što se od tvrtki očekuje da se osiguraju za štete na svojoj imovini uz odgovarajuču cijenu dok se od fizičkih osoba ne može očekivati da uvijek dobiju odgovarajuće osigurateljno pokriće. Namjera direktive bila je da se prvenstveno zaštite ljudi, a ne zaposlenici tvrtki i razlika koju treba naglasiti je da se pokriva šteta na osobnoj imovini pojedinca, a ne komercijalna imovina koja se ne pokriva.Čisto ekonomski gubitak može se potraživati na temelju ugovorne i odgovornosti s osnova nepažnje temeljem nacionalnih zakona svake zemlje članice. Prema direktivi ne može biti nadoknadiva šteta na samom proizvodu s nedostatkom.

8.3.11. Tko može biti odogovoran?

Već smo iz članka 3 Direktive vidjeli da je definicija proizvođača veoma široka, međutim iz preambule direktive utvrđuje se da:

“zaštita potrošača traži da svi proizvođaći uklju čeni u process proizvodnje trebaju biti odgovorni u onoj mjeri u kojoj je njih ov gotov proizvod, komponenta, ili sirovina s nedostatom. Iz istog razloga, odgovornost se proširuje na uvoznike proizvoda u Europsku Uniju i na osobe koje se predstavljaju kao proizvođaći ističući svoje ime na proizvodu ili neke druge razlikovne znakove ili na one koji proizvodom na kojem se ne može identificirati proizvođač opskrbljuju potrošaće.” Odgovornost se bazira na “proizvođača” u smislu gore navedene definicije. Ovom direktivom nije uređeno niti se dotiće pitanje odgovornosti direktora, službenika i ostalih zaposlenika tvrtke proizvođača proizvoda.

8.3.12. Što oštećeni mora dokazati ?

Zakonski dokazivanje štete leži prvenstveno na oštećeniku, kao što govori i Direktiva u čl. 4:

“ od oštećene se osobe traži da dokaže štetu, nedostatak u proizvodu i uzročnu vezu između štete i nedostatka”

Što se radi u situaciji kada je više od jedne osobe odgovorno za nastalu štetu?

Kada je jedna ili više osoba odgovorna za nastalu štetu oni su odgovorni solidarno oštećenoj osobi. Na taj način, oštećeni može tužiti bilo koga od njih i tražiti punu naknadu. Oštećeni ima mogućnost izbora traženja naknade od bilo koje strane odgovorne za nastalu štetu najčešće onoga s najboljim platežnim mogućnistima.Namjera je Direktive bila prvenstveno da se oštećenog ne ostavi bez naknade. Tamo gdje je šteta uzrokovana zajedno nedostatkom u proizvodu i činom ili propustom treće strane, proizvođač ostaje odgovoran oštećenom, iako je treća osoba koja je ugovorila posao mogla imati ograničenu odgovornost do stupnja koji je primjenjiv prema nacionalnim zakonima. Primjer u kojem je proizvođač izdao neispravne instrukcije za upotrebu, ali je šteta uzrokovana i nepažnjom instalatera. Proizvođač se može osloniti na odredbe nacionalnih zakona o regresnim potraživanjima. Oštećenoj će strani ipak ostati pravo direktnog odštetnog zahtjeva prema trećoj osobi s osnova nepažnje. Mogu se pojaviti pitanja o odgovornosti za štetu uzrokovanu neispravnim servisiranjem prema prijedlogu Direktive. Situacije u kojima je šteta uzrokovana neispravnim proizvodom i nepažnjom povrijeđenoga odgovornost proizvođača može biti umanjena ili je uopće ne mora biti, a proizvođač mora dokazati nepažnju povrijeđene osobe.

Koncept odgovornosti s osnova nepažnje, strogo govoreći, bazirana je na moralnim vrijednostima. Nepažnja, kao osnova nečije odgovornosti u Direktivi uopće nije obrađena i čini se da je nacionalnim zakonodavstvima prepušteno da to

328

područje reguliraju individualno. , što je pristup kojim je Direktiva vrlo pažljivo izbjegla probleme reguliranja odgovornosti s osnove nepažnje. Kao što smo uvodno istaknuli problematika osiguranja od odgovornosti iz upotrebe neispravnih proizvoda leži u zakonskoj regulativi što je karakteristično i za ostale vrste osiguranja od odgovornosti. Šarolikost zakonodavne regulative bila je uzrokom nastanka Direktive 85/374 koja regulira ovo specifično područje odogovornosti proizvođača, a sve u cilju koncepta zajedničkog tržišta unutar Europske unije. Direktivom je u većini zemalja članica uveden potpuno novi koncept odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Suprotno konceptu odgovornosti s osnova nepažnje koji razmatra problem odgovornosti sa stajališta da li je držanje proizvoda bilo nepažljivo, Direktiva se koncentrira na objektivne karakteristike proizvoda kao takvog i razmatranja problema kada se proizvod može smatrati neispravnim. Koncept neispravnosti se razmatra s polazišta uputa o sigurnosti koja se može očekivati od proizvoda, a ne kao u ugovornoj odgovornosti funkcioniranjem proizvoda u određenim uvjetima. Teoretski, prema striktnoj odgovornosti opća ravnoteža rizika povrede između proizvođača i potrošača prebacuje se u korist potrošaća. Na taj način potrošač koji je pretrpio povredu od proizvoda neće potraživati naknadu s osnova nepažnje, već prevenstveno prema direktivi za proizvode s nedostatkom bez obzira na nepažnju. Zbog toga je i ova odgovornost prema direktivi nazvana striktna. Treba shvatiti da striktna odgovornost nije apsolutna odgovornost, jer teret dokazivanja štete i uzročnu vezu s proizvodom leži na potrošaču, a postoje i specifične obrane proizvođača od odštetnih zahtjeva potrošača.Izvor nastanka odgovornosti za proizvode s nedostatkom ipak je u želji da se stvori tržište bez barijera i omogući slobodno kretanje roba i usluga u EU. U skladu s prvom preambulom, Directiva je usmjerena na na činjenicu postojećih razlika u zakonima zemalja članica u pogledu odgovornosti za proizvode s nedostatkom što može narušiti konkurenciju, slobodno kretanje roba i usluga, a isto tako ostaviti različit stupanj zaštite potrošača od zemlje do zemlje. Zbog toga je i utvrđen zajednički pristup problemima odgovornosti proizvođača za proizvode kroz ovu direktivu.

S osnova odgovornosti iz nepažnje i striktne (objektivne)odgovornosti za štetu uzrokovanu od proizvoda, pravo na naknadu prema građanskom zakonu, bazirano je na dokazu da je šteta bila uzrokovana proizvodom. Suprotno tome, mogučnost podizanja kaznene prijave protiv proizvođača zbog puštanja u promet neispravnog proizvoda ostaje na odgovarajučim institucijama vlasti zemalja članica i njihovih kaznenih zakona.

8.3.13. Koristi od striktne (objektivne) odgovornosti

Koncept striktne odgovornosti trebao je riješiti neke od problema koji proizlaze iz ugovorne odgovornosti i odgovornosti s osnove nepažnje. Prvenstveno, striktna odgovornost nije vezana uz nepažnju, kao uzroka štete. Drugo, odgovornost prvenstveno ostaje na osobi odgovornoj za nedostatak u proizvodu koji je uzrokovao štetu. Na taj način primarna odgovornost ostaje na proizvođaču u smislu definicije proizvođača iz Directive. Ipak se odgovornost proširuje i na osobu koja sebe prezentira na proizvodu kao proizvođač. Prema Direktivi odgovornost se proširuje i na osobe koje uvoze te proizvode u EU i osobe koje opskrbljuju tim proizvodom potrošače u situaciji kada se izvorni proizvođač ne može utvrditi. S jedne strane, striktna odgovornost predstavlja daljnji razvoj u korist potroša ća na teret troškova proizvođača. Međutim iako se broj mogućih štetnika povečao to ne znači da će to voditi do povećanja broja odgovornih osoba. Prvo, Direktiva dokazivanje štete ostavlja na teret oštećenika i ona na nijedan način ne mijenja postojeće nacionalne zakone o dokazivanju štete. Implementacija

329

Direktive trebala je biti završena do 25 srpnja 1988. Međutim, samo su dvije zemlje članice to napravile (Luxemburg, Nizozemska). Implementacija se nastavila i u 1991, a za Francusku i Španjolsku i 1993. Neke su zemlje donjele svoje posebne zakone o odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Austrija, Finska,

Norveška i Švedska), a prije toga su pažljivo ispravile odredbe kako bi bile usklađene s direktivom EU. Od Švicarske se očekuje da će uvesti slične zakone, a s spomenutim izuzecima može se slobodno utvrditi da je striktna odgovornost uvedena u večini europskih zemalja. U Hrvatskoj je već napravljena implementacija Direktive o odgovornosti proizvođača za proizvode s nedostacima u ZOO doduše ne u izvornom tekstu i u potpunosti, ali sadržaj odgovara glavnim odredbama Direktive. Vjerujemo da će to dati bolju zakonsku podlogu za razvoj ove vrste osiguranja u Hrvatskoj. Trenutačno, Direktiva daje objašnjenje u pogledu mogućih osigurateljnih obveza po pitanju izdatih pokrića za proizvode u izvozu, iako bi za svaku zemlju za koje se daje pokriće trebali biti upoznati s zakonskom regulativom u pogledu zaštite potrošaća. Osigurateljno i iskustveno u hrvatskim prilikama ovo je osiguranje puno nepoznanica pogotovo u segmentu određivanja odgovornosti za mnogobrojne subjekte u lancu proizvodnje opskrbe i distribucije raznih proizvoda na tržištu. Usvajanjem jasnih zakona o zaštiti proizvođaća na hrvatskom tržištu te puna implementacija direktive 85/384 EU olakšat će mnoge probleme u približavanju Hrvatske Europskoj uniji, a i zaštitu osiguranika od mnoštva uvoznih proizvoda kojih je svakim danom sve više. U osigurateljnom smislu izloženu problematiku možemo tretirati kao uvod u osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom, a u budućnosti trebat će dati odgovor na pravila konstrukcije police osiguranja, obvezama osiguranika, klauzulama, limitima obveza po policama osiguranja,a pogotovo aplikaciju klauzula «claims occurrence» i «claims made» u hrvatskom zakonodavnom okruženju. Karakteristično je za sve ugovore o osiguranju od odgovornosti za proizvode s nedostatkom da ih prati «claims made« klauzula. Zaštita potrošača postaje jedan od prioriteta u trgovinskim odnosima pogotovo zaštita od neadekvatnih, opasnih i proizvoda s nedostatkom. Direktiva EU o odgovornosti za neispravne proizvode implementirat će i praksu jednog naprednijeg svijeta te poboljšati kvalitetu i sigurnost proizvoda i usluga koje kupujemo. U tom kontekstu i osiguranje će preuzeti značajniju ulogu pogotovo osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Danas kada se gotovo sve pokretnine smatraju proizvodom, počev od primarnih poljoprivrednih proizvoda, struje, vode za piće, usluga, servisa, sve čega se dotakla ljudska ruka, ovo će osiguranje postati glavno sredstvo zaštite proizvođača od odgovornosti za potencijalne štete uzrokovane upotrebom i distribucijom proizvoda. Velika neizvijesnost u pogledu moguće visine šteta, njihove učestalosti i vrijeme njihovog nastanka dovest će i osiguranike i osiguratelje u situacije da se zaštite od nepredvidljivih scenarija nastanka štetnih događaja koji mogu napraviti nesagledive posljedice. Direktivom je u većini zemalja članica uveden potpuno novi koncept odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Suprotno konceptu odgovornosti s osnova nepažnje koji razmatra problem odgovornosti sa stajališta da li je držanje proizvoda bilo nepažljivo, direktiva se koncentrira na objektivne karakteristike proizvoda kao takvog i razmatranja problema kada se proizvod može smatrati neispravnim. Koncept neispravnosti se razmatra s polazišta uputa o sigurnosti koja se može očekivati od proizvoda, a ne kao u ugovornoj odgovornosti funkcioniranjem proizvoda u određenim uvjetima.

Teoretski, prema striktnoj odgovornosti opća ravnoteža rizika povrede između proizvođača i potrošača prebacuje se u korist potrošaća. Na taj način potrošač koji je pretrpio povredu od proizvoda neće potraživati naknadu s osnova nepažnje već prevenstveno prema direktivi za proizvode s nedostatkom bez obzira na nepažnju.

330

Zbog toga je i ova odgovornost prema Direktivi nazvana striktna. Izvor nastanka Direktive o odgovornosti za proizvode s nedostatkom ipak je ostao u želji da se stvori tržište bez barijera i omogući slobodno kretanje roba i usluga u EU. Osigurateljno, ipak se sve spomenute vrste odgovornosti (ugovorna, izvanugovorna i striktna) ne pokrivaju osiguranjem. Prvenstveno se posljedice ugovorne odgovornosti ne pokrivaju jer se manifestiraju kao štete na samim proizvodima te će i dalje ostati na teret proizvođača ili prodavaoca, kao dio rizika poslovnog poduhvata, ali će posljedice proizvoda s nedostatkom na stvarima trećih osoba ili povrede tijela ili zdravlja biti pokri vene osiguranjem i to kao posljedica striktne odgovornosti neovisno od nepažnje jer je i proizvođač proizvoda odgovoran neovisno od nepažnje.

Ključ za pravi program osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode je onaj koji će pokrivati sve rizike za koje osiguranik predviđa da bi im mogao biti izložen s osnove odgovornosti za neispravne proizvode, a isto tako je to onaj program kojim se izbjegava bilo kakav nesporazum s osigurateljem što se tiče proširenja pokrića nakon nastanka štetnog događaja. Staro pravilo da “dobivaš onoliko koliko si platio” primjenjuje se i u ovom osiguranju i najbolji način da budemo sigurni da ćemo dobiti što smo htjeli je da se osiguratelju daju pune informacije i detalji o riziku koji se predaje u osiguranje te raspravi s njim tekst police izbjegavajući dvojbene izraze i nejasnoće u značenju riječi ispisanih na polici ili uvjetima za osiguranje. Prilog 25: Upitnik za osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode

Upitnik za osiguranje javne odgovornosti i odgovorn osti za neispravne proizvode

Osnovne informacije Naziv/Ime.............................................................................................................................. Adresa:................................................................................................................................. Država:................................................................................................................................. Opis djelatnosti za osiguranje............................................................................................................................. .............................................................................................................................................. .............................................................................................................................................. .............................................................................................................................................. .............................................................................................................................................. .............................................................................................................................................. Datum osnivanja tvrtke:........................................................................................................ Period pokrića: od (D / M / G) ......../........./................do: ......../........./...................... Potrebni limit osiguranja za bilo koji događaj i također godišnji agregatni limit (molimo da navedete valutu i iznos):...................................................................................................... Podaci o poslovanju Dio odgovornosti koji se odnosi na prostorije i ope racije 1. Procijenjeni ukupni prihod (valuta, iznos i razdoblje): _______________________________________________________________________

331

1.1 Postotak prihoda od usluga i/ili radova (ne od prodaje proizvoda): _______________________________________________________________________ 1.2 Broj zaposlenika (uključujući uredsko osoblje, prodaju, agente itd.):______________ 1.3 Godišnje platni popis (bruto & neto): _______________________________________________________________________ 2. Da li se bilo koje usluge izvode izvan prostorija tvrtke, na primjer instalacije, održavanje, usluge nakon prodaje itd? Ako da, molimo da navedete koje. _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ 3. Broj ureda, proizvodnih jedinica podružnica, ogranaka itd. uključujući iznajmljene prostore. Navedite raspored aktivnosti i lokacija. Za tvornice i skladišta koji sadrže opasne tvari, molimo navedite koji prostori su priključeni svakoj proizvodnoj tvornici. ___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 4.Molimo navedite imate li bilo koje tvrtke u vlasništvu, predstavništva, proizvodne jedinice, tvornice ili prodajne jedinice u inozemstvu i/ili pružaju li usluge u inozemstvu? Ako da, želite li da i te djelatnosti budu uključene u pokriće te navedite mjesto i državu u kojoj se nalaze. __________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Da li vaše poslovanje uključuje aktivnosti u inozemstvu, kao što su: konzultantske usluge, prodajne promotivne aktivnosti, sajmove ili izložbe? U kojim zemljama? _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 5. Da li skladištenje, prodaja, transport i sl. uključuje rukovanje opasnim materijalima i/ili eksplozivnim tvarima? Ako da, molimo vas detaljan opis proizvoda uključujući i oblik, način transporta. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 6. Ako se pokriće traži za radove ili projekte: Ukratko navedite projekte/radove i načine na koje je tvrtka uključena u njih. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

332

______________________________________________________________________________________________________________________________________________ Molimo navedite vrijednost radova ______________________________________________________________________________________________________________________________________________ Molimo navedite trajanje radova ______________________________________________________________________________________________________________________________________________ 7. Da li izvođenje utovara ili istovara uključuje vozila trećih osoba, brodove, cisterne, cjevovode ili kontejnere? Ako da, molimo navedite detalje. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 8. ŠTETE: navedite u potpunosti štete ili odštetne zahtjeve u posljednjih 5 godina uključujući slučajeve koji nisu bili pokriveni osiguranjem ili koji ulaze u iznos franšize (uključujući poznate i/ili očekivane slučajeve koji bi mogli rezultirati odštetnim zahtjevom u budućnosti). Navedite datume i kratak sažetak

Datum i mjesto Kratak opis doga đaja Iznos (navedite da li je iznos zatražen, procijenjen ili pla ćen)

9. DODATAK- ODGOVORNOST ZA GARAŽE/PARKIRALIŠTA: Da li želite uključiti i pokriće za garaže/ parkirališta? DA __________ NE____________ Molimo navedite broj parkirališta ____________________________________________ Da li su parkirališta pod stalnim nadzorom? ____________________________________ Vrsta, tip vozila? _______________________________________________________________________ Da li je ulaz pod nadzorom? _______________________________________________________________________ Molimo navedite potpune podatke o štetama koje se odnose na vozila parkirana na parkiralištu navedenom pod točkom 8. ______________________________________________________________________________________________________________________________________________ 10. ODGOVORNOST PREMA VOZILIMA : Da li želite uključiti i pokriće iz osiguranja odgovornosti za vozila? DA______NE_____ Navedite broj i vrstu vozila: ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Uključite i potpune podatke o prošlim štetama.

333

11. ODGOVORNOST POSLODAVCA: Da li želite pokriće u pogledu odgovornosti poslodavca? DA_______ NE_______ Molimo navedite štete pod točkom 8. Odgovornost iz uporabe proizvoda: 12. Navedite detaljan opis proizvoda koji proizvodite ili distribuirate ( u slučaju uvoznih proizvoda navedute naziv proizvoda, proizvođača i zemlju porijekla). __________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 13. U slučaju posrednih proizvoda, navedite da li su oni miješani s ostalim proizvodima kako bi tvorili krajnji proizvod. ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 14. Da li se pakiranje ili neka slična aktivnost izvodi povezano s proizvodom? Molimo navedite detalje. ______________________________________________________________________________________________________________________________________________ 15. Za farmaceutske proizvode: Navedite na odvojenoj listi: - Naziv i sastav svakog proizvoda na tržištu - Da li se prodaju patentirani ili generički tvari? Molimo navedite različite tvari. - Pojavljuju li se nuspojave? _______________________________________________________________________ - Da li upute za uporabu tiskane na proizvodu ili njegovom pakiranju ili se daje brošura uz proizvod na kojoj su upute? Molimo navedite kratak opis:_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 16. Koliko su dugo ti proizvodi na tržištu? _______________________________________________________________________ 17. Navedite proizvode koji su zapaljivi, eksplozivni, radioaktivni ili opasni na bilo koji način._______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 18. Da li se proizvod distribuira pod imenom tvrtke ili branda osiguranika ili trećih osoba? _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

334

19. Tko su glavni kupci tih proizvoda? _______________________________________________________________________ 20. Da li osiguranik ima R&D odjel za proizvode i/ili procese? _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 21. Molimo detaljno navedite vrste testova, provjera koji se ozvode na proizvodima koje dobavljaju treće osobe i na onima koji nastanu kao proizvod tvrtke. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 22. Čuvaju li se uzorci testiranih proizvoda? Koliko dugo? _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 23. Da li proizvodi imaju odobrenje nadležnih tijela? _______________________________________________________________________ 24. Da li je odgovornost dobavljača i/ili podizvođača ograničeno preko osiguranika? _______________________________________________________________________ 25. Molimo navedite detaljno bilo koje štete u posljednjih 5 godina, navodeći uzroke, iznose, isplate, rezerve i trenutno stanje šteta, uključujućih slučajeve koji nisu pokriveni osiguranjem ili su uključeni u franšizu, uključujući poznate i/ili očekivane slučajeve koji bi se mogli rezultirati odštetnim zahtjevom u budućnosti.

Datum i mjesto Kratak opis doga đaja Iznos (navedite da li se radi o zatraženom, procijenjenom ili plaćenom iznosu)

26. Prijašnje osiguranje: kakvo je pokriće bilo u prošloj polici i zašto je došlo do otkazivanja police. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 27. Izvoz: molimo navedite u koje zemlje se izvoze koji proizvodi i udio svakog. ___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

335

27.1 Izvoz u USA/Kanadu: navedite načine distribucije: Vlastiti uredi: Ogranci ili lokalni uredi: Agenti prodaje: Podizvođači: Direktna prodaja pomoću sredstava proizvođača ili podružnica Proizvodi kao dijelovi drugih proizvoda Ostalo: ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ 28. Navedite ima li osiguranik iskustvo u izvozu u SAD/Kanadu i koliko dugo?_________________________________________________________________________________________________________________________________________ 29. Navedite ima li dobavljač ili prodavatelj u SAD/Kanadi osiguranje odgovornosti iz uporabe proizvoda uključujući i za uvezenu robu. Ako da, molimo vas da priložite uvjete. _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Ovime izjavljujem da su svi podaci dani u ovom form ularu istiniti i da nisu izmijenjeni na bilo koji na čin. Slažemo se da će ovaj upitnik kao i bilo koje druge informacije u prilogu poslužiti kao osnova za osiguranje. Broj poslanih stranica: Mjesto i datum: Potpisano u ime: (potpis osiguranika) ________________________________

IZVOR: Swiss Re

336

8.4. UPRAVLJANJE RIZIKOM ODGOVORNOSTI ZA NEISPRAVNE PROIZVODE

8.4.1. PRODUCT RISK MANAGEMENT

Kao što znamo risk management je proces upravljanja rizicima, a produkt risk management je upravljanje rizicima koji proizlaze iz proizvoda u smislu definicije proizvoda prema direktivi EU.Pri tome se ne misli isključivo na upravljanje rizicima preuzetim u osiguranje već i na rizike s osnova neispravnih proizvoda koji ostaju proizvođačima koji ne moraju biti osigurljivi.Cilj sistema product risk managementa je kontrola rizika odgovornosti koji neizbježno proizlazi iz proizvodnje proizvoda i roba za tržište.Kontrola rizika odgovornosti od proizvoda uključuje;

- identifikaciju rizika - smanjenje rizika - transfer rizika - zadržavanje rizika

PRM ili proces upravljanja rizikom odgovornosti za neispravne proizvode mora utvrditi tri vrste mogućih obveza zbog neispravnog proizvoda;

a) iz izvanugovorne odgovornosti ili temeljem zakona o zaštiti potrošaća za proizvode koji uzrokuju povrede tijela ili zdravlja ili oštećenje stvari trećih osoba

b) iz ugovorne odgovornosti za proizvode koji uzrokuju gubitak bilo fizički ili ekonomski kao rezultat neispravnosti(kvara) garantirane iz ugovora o kupnji.

c) Iz odgovornosti zbog kršenja propisa o općoj sigurnosti za proizvode za koje su predviđene kaznene mjere ukoliko nisu u skladu s tim odredbama navedenog zakona.159

U procesu upravljanja rizikom odgovornosti za neispravne proizvode identifikacija rizika se nadopunjuje s “testom predvidljivosti” opasnosti ili nastanka štetnog događaja iz mogučeg neispravnog proizvoda. Za management svakog proizvođača je bitno da osigura procedure koje će predvidjeti opasnost iz proizvoda i analizirati vjerojatnost i ozbiljnost te opasnosti. Identifikacija rizika je stalna obveza proizvođača, ali je isto tako i imperativ za njega da bude rigorozan na svakom stupnju razvoja proizvoda. Što više proizvod odstupa od dizajniranog koncepta do konačne upotrebe od strane kupca istog, toliko mogu biti veći troškovi popravak na proizvodu i toliko manje šansi da se izbjegnu štetne posljedice zbog toga.Tehnike analize izloženosti opasnostima, uključujući tehniku mogućih neispravnosti, (“brainstorming” tehnike) od ključne su važnosti za smanjenje rizika odgovornosti za neispravne proizvode.Najefikasniji način za smanjenje rizika odgovornosti za neispravne proizvode je “postići konstantu u poboljšanju i servisu na proizvodu” iako i najveći napori na tom polju obično nisu dovoljni i management proizvođača mora biti svijestan toga.Iako vrlo povezani, management za kvalitetu i product management su dva različita polja djelovanja.Izrazita dostignuća u kvaliteti proizvoda ne daju garanciju da proizvođač neće staviti u distribuciju neispravan proizvod.Mnoge tvrtke su razočarane rezultatima svojih napora u postizanju kvalitete proizvoda. Takva razočaranja mogu rezultirati iz mnogih uzroka, ali nedostatak u njihovom razmišljanju, neće biti među njima.Smanjenje rizika je ipak manje značajan cilj

159NN 158/2003, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda.

337

tvrtke nego kvaliteta proizvoda. To ne zahtjeva transformaciju tradicionalnog managementa.

8.4.2. Risk management sistem

Ovaj sistem može biti definiran kao sistem za koji je odgovoran management upravljan od strane komisije ili tijela za sigurnost proizvodnje, za identifikaciju rizika, smanjenje, transfer i zadržavanje rizika sadržanog u samoj proizvodnji, proizvodima koji uzrokuju gubitak ili štetu njihovim kupcima. Kao što je i s definiranjem upotrebe proizvoda, upravljanje procesom proizvodnje uključuje definiranje kriterija mogućnosti proizvoda, promatranje istih i poduzimanje kontrola kada tražene mogućnosti proizvoda padaju ispod utvrđenih kriterija. Postavlja se pitanje kakve to veze ima s osiguranjem od odgovornosti za neispravne proizvode?

Osiguranje od odgovornosti za neispravne prizvode sigurno neće pokriti štetu na proizvodu koji ne ispunjava svrhu kojoj je namijenjen, ali spoznaja o tome kada proizvod postaje neispravan, u kojim okolnostima i da li u takvim uvjetima može nanijeti štetu trećim osobama, već je informacija s kojom možemo predvidjeti eventualni scenario mogućeg štetnog događaja, koji bi bio pokriven osiguranjem. Nerealno je očekivati isključenje svih rizika iz proizvodnje neispravnih proizvoda. Niti sveobuhvatne inspekcije, niti izvanredna dostignuća u kvaliteti proizvodnje, neće garantirati oslobođenje od odgovornosti za neispravne proizvode. Upravo zbog neizvjesnosti ostvarenja rizika, poželjno je rizikom upravljati više proaktivno nego pasivno, kako bi se imalo adekvatan odgovor na krize koje se zbog toga mogu dogoditi. Svaka sistemska aktivnost uključuje aktivnost čovjeka pa su tako i greške u dizajnu, proizvodnji i datoj informaciji na proizvodu uvijek greške čovjeka. Čak, ako bi se rizik čovjekove greške mogao eliminirati u potpunosti iz proizvodnje, rizik odgovornosti za neispravan proizvod i dalje bi bio prisutan.

S aspekta upravljanja rizikom odgovornosti od presudne je važnosti poznavanje procesa proizvodnje te predviđanja mogućih scenarija iz kojih bi se mogli generirati odštetni zahtjevi trećih osoba. Kao što je već istaknuto do nedostataka u proizvodu ili njegovoj neispravnosti može doći u proizvodnji, u dizajnu i informaciji na samom proizvodu. Do nedostatka može doći i u daljnjem lancu distribucije kod dobavljača, skladištenja, i vrlo je bitno vidjeti što se sve može na proizvodu dogoditi u svakom od ovih procesa.

Produkt risk management sadržava identifikaciju, smanjenje, transfer ili zadržavanje rizika odgovornosti za neispravne proizvode. Identifikacija rizika uključuje predviđanje kako može doći do opasnosti i utvrđivanje vjerojatnosti ozbiljnosti opasnosti. Iako su risk management i management kvalitete različita područja, napori učinjeni u managementu kvalitete su istovjetni smanjenju rizika zbog neispravnosti proizvoda.U tome je bitno napomenutu da dio rizika zbog neispravnih proizvoda može biti transferiran putem osiguranja, transferiran ugovorom ili unutar tvrtkinih struktura. Ostatak rizika tvrtke će zadržati za sebe i pokušati riješiti vlastitim modelima za upravljanje rizicima.

Polazna točka za svakog risk menadžera u analizi rizika odgovornosti za neispravne proizvode je znanje o proizvodu u upotrebi. Svi koji se bave proizvodima su na neki način u riziku za proizvode, a to su oni koji prodaju, pakiraju, ukrcavaju, transportiraju, instaliraju, servisiraju, popravljaju, održavaju ili posuđuju. Oni koji odgovaraju za proizvode ne moraju biti ujedno isti oni, koji odlučuju o upotrebi proizvoda. Proizvođači proizvoda moraju poduzeti odgovarajuće korake da zaštite one

338

koji u daljnjem lancu distribucije odgovaraju za proizvod i pokretati one koji kontroliraju upotrebu proizvoda. Korisnik proizvoda mora koristiti proizvod na siguran način i biti upoznat is negativnim djelovanjem proizvoda. Ako on to čini na taj način, odnosno na način koji je predvidljiv, i unato č toga pretrpi povredu, onda se smatra da je za to odgovoran proizvođač. Ako će se s proizvodom koristiti ljudi koji su osjetljivi, ili se uočava prisustvo životinja, hrane, pića, strojeva ili opreme, visoka ili niska temperatura ili vlažnost, alkohol, stress, sve te situacije moraju biti razmotrene u predviđanju opasnosti do koje može doći iz upotrebe samog proizvoda. Korisnik može uočiti na proizvodu da ne ispunjava svoju funkciju ne samo, ako je on uzrok povrede ili ne radi, nego i ako uopće služi svrsi kojoj je namijenjen i zbog koje je kupljen. U takvoj situaciji rizik odgovornosti za neispravan proizvod ne može biti isključen. Uvijek će postojati ljudska greška, kao uzrok neispravnosti. Čak, ako su i utvrđeni standardi kojima svaki proizvod mora udovoljavati, i neovisno od toga da li su ti standardi postignuti, ne možemo se osloboditi neizvijesnosti. Zahvaljujući neizvijesnosti, rizikom mora biti upravljano aktivno.

DIZAJN 8.4.3. Vrste grešaka u dizajnu

Proizvodi moraju biti dovoljno robustni i stabilni kako bi izdržali uvjete u kojima će oni biti korišteni. Ti uvjeti uključuju: (a) predvidljive radne operacije s njima, pritiske; i (b) uvjete u ukolini Nedostatak na proizvodu zbog dizajna može rezultirati iz brojnih uzroka u koje se uključuju:

(a) upotreba neadekvatnog materijala (b) nedostatka na samoj komponenti ili komponenti koja ne može funkcionirati

samostalno ili zajedno s glavnim proizvodom (komponente o kojima se govori mogu biti)

a. dizajnirane za proizvod ili, b. postojeće komponente inače ispravne u drugim situacijama upotrebe,

ali u ovoj korištene na neadekvatan način (c) urođena greška u dizajnu ili nestabilnost

Jedna od mnogih dužnosti dizajnera je da predvidi nezgodu, uključujući i onu do koje dolazi iz normalnih ili uobičajenih propusta u upotrebi proizvoda i ublažiti njihove posljedice. Do odgovornosti može doći zbog:

(a) propuštanja ugradnje siguronosnog uređaja; (b) izloženosti oštrim, grubim, ili toplim površinama proizvoda ili električnim i

kemijskim opasnostima (do toga može najprije doći zbog neadekvatnog smještaja tih dijelova na proizvodu ili zbog greške njih samih);

(c) propusta na proizvodu koji postaje opasan na bilo koji drugi način Primjeri iz sudske prakse zbog korištenja neadekvatnih materijala ili komponenti:

339

LABUEF v. THE GOODYEARTIRE &RUBBER COMPANY160 Ford je upotrebljavao automobilske gume konstruirane za sigurnu maksimalnu brzinu od 85 milja na sat, na vozilu sposobmom da ide brže od 100 milja na sat.Vozač je poginuo, a suvožač je ostao težak invalid kad se gornja površina gume otkinula i uzrokovala nesreću.

IBA v. EMI ( ELECTRONICS ) LIMITED Televizijski stup antena je pao na Emily Moor u Yorkshiru zbog prirodnog fenomena pijavice “vortex sheding”i asimetričnog zaleđivanja. Stup je bio najnovijeg dizajna napravljen od cilindričnog čelika, a ne kao stariji model u stilu rešetaka. Pad antene dogodio se za vrijeme velikog nevremena koje se moglo predvidjeti da se dešava svakih tri do četiri godine. Sud je smatrao da dizajn antene nije bio dovoljno istražen, iako nije bilo takvih prethodnih iskustava s antenama što je stvorilo osnovu za naknadu štete. Propusti u funkcioniranju komponente samostalno ili s glavnim proizvodom

GREENMAN V. YUBA POWER PRODUCT INC. Tužitelj je bio povrijeđen kada mu je komadić drveta koji je on stavljao u kombinirani stroj za obradu drva izletio iz stroja i udario ga u glavu. Stroj je mogao biti upotrebljavan kao pila, bušilica, blanjalica. Tužitelj je tužio proizvođača i prodavača stroja. Tužitelj je evidentirao da je proizvođač koristio neadekvatne vijke na stroju koji su različite dijelove stroja držali u jednoj cjelini, a koji bi inače uz normalne vibracije koje radi, izbacivao ostatke drveta u stranu. Upotreba adekvatnih vijaka bi sigurno spriječila odbacivanje dijelova drva u oštečenika pa time i sam nastanak štete. “Da bi se utvrdila odgovornost proizvođača tužitelju je bilo je dovoljno dokazati da je bio povrijeđen od kombiniranog stroja za obradu drva, za vrijeme rada, koji se odvijao na način koji je uobičajen za rad na tom stroju, a da je rezultat neispravnog dizajna i proizvodnje za kojeg oštečeni nije bio uvjeren da je napravljen da funkcionira na adekvatan način i funkcionira u svrsi kojoj je namjenjen uzrokovao povredu.”

Propusti u dizajnu zbog greške u materijalu i nestabilnosti

BARKER v. LULL ENGIENEERING CONPANY INC.161 Oštećeni je koristio dio opreme za izgradnju, proizvedenu od strane štetnika, koja je bila konstruirana da spušta teške terete.Oštečeni je dobio samo djelomične upute za uputrebu dizalice.Oštečenikov radnik je prešutio upozorenje dok mu se nije počelo činiti da se dizalica ruši. Oštečeni je doskočio na sigurno, ali je bio pogođen komadom padajučeg drva i ostao ozlijeđen. Ekspert angažiran od strane oštečenog je tvrdio da je naprava za krcanje tereta bila krivo dizajnirana iz nekoliko razloga. Prvo, zbog nje same, dizalica je bila nestabilna i naginjala se do prevrnuća kada je bila nakrcana do određene težine. Trebala je biti opremljena, gredom s koloturima. Drugo, nedostajale su siguronosne ograde što znači da oštečeni nije imao druge šanse nego skočiti kada je punjač počeo padati. Treće, ručica za pogon nije imala zaštitni mehanizam i bila je tako namještena da je bila vrlo osjetljiva na nepažljive radnje operatera.Na kraju, prijenos pogona je bio u kvaru jer pozicija “stajanje“nije radila s čime bi se izbjegla situacije pokreta punjača za vrijeme dizanja tereta.

Propusti u dizajnu zbog propuštanje ugradnje siguronosnog uređaja

CROW v. BARFORD (AGRICULTURAL) LIMITED AND ANOTHER

160 John Butlin & athers, Product Liability: Low and Insurance, General Editor; Mark Mildred, London, Hong Kong 1994 p.8 - 61 (Apelacioni sud USA, peti krug, 11.August 1980., vidi završna riječ uz, 8151 n supra at.pp 70-74) 161 Op.cit. Product liability Law and Practice, (Vrhovni sud Kalifornije, 16 Januara; vidi završna riječ, uz 8151n supra, at pp 37 -45.

340

Oštečeni je kupio od drugog štetnika kosilicu za travu proizvedenu od prvog štetnika. Zaštita od noževa za rezanje trave imala je jedan otvor za izbacivanje trave. Noževi kosilice su se vrtjeli otprilike 1/8 inča od otvora. Normalan način za pokretanje kosilice je bio da se desna ruka stavi na starter, a desno stopalo na na čeličnu ploću sa strane, ali preblizu otvora za izbacivanje trave. Jednom prilikom oštečeni je imao problema s paljenjem kosilice. U jednom od pokušaja je kosilica upalila, ali oštečenom je desna noga skliznula u otvor za izbacivanje trave i on je ostao bez dva nožna prsta. Sudac je utvrdio da proizvođač nije mogao predvidjeti okolnosti u kojima se desila nezgoda. Na apelacionom sudu sudav nije bio sklon miješati se u nalaz suca parničnog postupka koji je vidio kosilicu i čuo izjave svjedoka, ali je zaključio da unatoč tome što parnični sudac nije bio u pravu i što je rizik bio predvidljiv, rizik je bio očit na stroju te na nijedan način nije bio skriven od korisnika.Apelacioni sudac odbio je tužbu za naknadu štete prema oba štetnika.

Propusti u dizajnu zanemarivanjem izloženosti opasnosti

LARSEN v. GENERAL MOTORS162

Ovo je još jedan američki slučaj u kojemu je sud odbio interpretaciju tuženog proizvođača po pitanju svrhe proizvodnje njegovih proizvoda.Tužiteljev vozač naveo je u tužbi da je dizaj volana na njegovom Chevrolet Corvair iz 1963 bio takav da je uzrokovao njegovu povredu u sudaru koju on inače ne bi pretrpio. Proizvođač je odgovorio da je njegova dužnost da proizvodi;”vozilo koje je opremljeno za namjeravanu upotrebu i da nema skrivenih grešaka (mana) te da namjeravana upotreba vozila i cilj zbog kojeg je proizvedeno ne uključuju njegovo učestvovanje u sudarima ili bilo kojim drugim udarima, bez obzira na proizvođačevu sposobnost predviđanja da se takvi sudari mogu dogoditi”.Sud je odbio takav stav proizvođača. Proizvođač ne smije reči da njegovi proizvodi (vozila) nisu dizajnirani da budu uključeni u prometne nezgode kad to mogu vrlo lako predvidjeti, pogotovo ako znaju da je vjerojatnost gubitka života zbog njihovih vozila vrlo visoka, odnosno da će biti uključeni u neku vrstu povreda iz proizvodnih nezgoda. Nije bilo osnove za ograničenje naknade u situaciji gdje je nedostatak na proizvodu uzročni faktor nezgode, s obzirom da je nezgoda i rezultirajuča povreda, obično uzrokovana s tzv, “drugim sudarom” putnika s unutarnjim dijelovima automobila te opasnosti su sve predvidljive.

Zaklju čak po pitanju raznih sporova zbog dizajna

Posljedice neispravnusti u dizajnu mogu biti ekstremno ozbiljne za proizvođače. Dok se neipravnosti u proizvodnji mogu biti ograničene na samo jedan dio ili jednu seriju proizvoda, neispravnosti u dizajnu pogađaju cijelu proizvodnju u jednom duljem vremenskom razdoblju, na cijelom tržištu jer se neispravnost u dizajnu vrlo teško identificira, a kad se to nepobitno dokaže uzrokuje veliko povlaćenje proizvoda. Vrlo često u slučajevima nedostataka vezanog uz samu proizvodnji neće biti problema s odgovornošću: “Proizvodnju ili produkciju proizvoda s nedostatkom u samoj proizvodnji je lako identificirati, jer se neispravni proizvod i fizi čki i na oko razlikuje od drugog gledajući rezultat koji se dobije. Neispravnost u dizajnu naprotiv, ne može se identificirati jednostavnom metodom komparacije ispravnog i neispravnog proizvoda, jer će svi biti istog dizajna.”Usporedba adekvatnosti datog dizajna je često predmet različitih ili sukobljenih pogleda. Predmet rasprave mogu uključivati uvjerljivost alternativnih dizajna, uključujući dodatna siguronosna rješenja, efekt takvog dizajna u okolnostima mogučeg štetnog događaja, troškove koje bi zbog toga imali, stupanj znanja u određenoj industriji, dizajn sličnih proizvoda, raspon utjecaja na nastanak nesreće od strane samog korisnika proizvoda itd. PROIZVODNJA

162 Op.cit . Product Liability Law and Practice. (Apelacioni sud USA 11.Marta 1968 ; vidi završna riječ, uz 8151n supra.at pp 25 – 30.)

341

8.4.4. Greške u proizvodnji Moguće greške na proizvodu u proizvodnji

Razlikuju se tri osnovne greške u proizvodnji proizvoda:

(a) nečistoča, bilo – a. nenamjerno ubačena zbog greške u procesu proizvodnje, ili b. koja je rezultirala iz procesa, a nije bila očišćena

(b) neadekvatnih materijala, bilo zbog - a. greške u materijalu; ili b. neispravnog procesa, ili c. neispravnog sadržaja;

(c) neispravno skupljanje, podešavanje, ili usklađivanje

Nečistoča

DONOHUE v. STEVENSON163

Ovo je vjerojatno najpoznatiji Engleski slučaj odgovornosti za proizvode s

nedostatkom. Tužitelj i njegov prijatelj posjetili su kafić u Paisley u Škotskoj. Prijatelj je naručio sladoled i bocu pive. Prodavač je otvorio bocu i prelio dio preko sladoleda u čaši, popio je dio pića iz boce, a ostatak natočio u čašu. Kako je to učinio, u čašu se izlio puž u raspadajučem stanju. Posljedica je bila da se razbolio zbog popijenog pića. Boca pića je bila neprozirna te s metalnim čepom tako da nije bilo moguće prije konzumacije pića vidjeti da nešto nije uredu s pićem. Utvrđujući odgovornost proizvođača sudac (Lord Atkinson) je rekao:“Proizvođač proizvoda koji prodaje proizvod u takvoj formi (tamna boca) pokazuje namjeru, da proda proizvod konačnom korisniku u formi u kojoj on ne može vidjeti eventualni nedostatak i pokazuje nedostatak razumne brige u mogučnost nastanka povrede potrošačeva života ili oštećenja stvari.“

Materijal

MACPHERSON v. BUICK MOTOR COMPANY164 Tužitelj je bio povrijeđen kada je puknuo drveni volan na vozilu. Volan je naime bio napravljen od drva s nedostatkom u materijalu i jedna od njegovih ručki je pukla raspavši se na mnoge dijelove. Ovaj sudski slučaj u USA ima isti značaj kao i prethodno spomenuti u Engleskom Zakonu. Sudac je u presudi naveo da je priroda automobila takva da proizvođač mora istaknuti upozorenje od moguće opasnosti ukoliko dođe do greške u konstrukciji. Proizvođač je za tu opasnost znao. Isto je tako znao da će automobil biti korišten i od drugih osoba, a ne samo od kupca. U raspravi o obvezi inspekcije materijala koji dolaze od raznih dobavljača on je rekao:“ Mi mislimo da proizvođač nije oslobođen od obveze kontrole nabavljenih ručki volana bez obzira što ih je nabavljao od renomiranog proizvođača. On nije diler automobilima već proizvođač i on je odgovoran za finalni proizvod. Ne postoji sloboda da se neki proizvod pusti na tržište bez da se prethodno sve komponente i dijelovi tog proizvoda ne podvrgnu jednostavnim i uobičajenim testovima....Obveza kontrole može odstupati sa samom prirodom predmeta koji se kontrolira. Što je vjerojatnija opasnost to je veća potreba za upozorenjem.“

MASON v. WILLIAMS AND WILLIAMS LIMITED; TAYLOR v. ROVER CO. LIMITED 165

163John Butlin & athers, Product Liability: Low and Insurance, General Editor; Mark Mildred, London, Hong Kong 1994 p.8 - 61 164 Alison Padfield, Insurance Claims, Lexis Nexis Buterworth 2003, p.13

342

Ovo su dva slična slučajeva gdje su oštečeni pretrpjeli povredu na oku od komadiča metala koji su se odlomili od dlijeta sa kojim su radili.U oba slučaja upotreba dlijeta šteta je nastala kao posljedica greške u procesu proizvodnje.U prvom slučaju, tuženi dobavljač alata žalio se da je dlijeto bilo ispravno u trenutku isporuke, ali da je to bilo staro dlijeto koje je otpremljeno iz tvornice nešto ranije, da je bilo u upotrebi dugo vremena i da je bilo prerađeno u tvornici gdje oštečeni radi. Poslodavac oštečenog je tvrdio da on nikada nije podvrgnuo alat nikakvoj preradi. Sudac je na činjenicama da je dlijeto bilo novo, da je bilo uzeto iz skladišta dva ili tri tjedna prije nezgode, da je bilo upotrebljavano od strane oštečenog u uvjetima u kojima je kupljeno te da se odlomilo bez da se bilo što dodatno na njemu radilo oslobodilo oštečenog od tereta daljnjeg dokazivanja nedostatka na alatu odnosno dokazivanja nebrige proizvođača prema njemu i dosudilo mu pravo na naknadu.U drugom slučaju “Taylor v. Rover” oštečeni je bio zaposlenik u tvornici prvotuženog poslodavca. Prvotuženi je dostavio drugotuženom poslodavcu prve kalupe dlijeta koje je trebao proizvesti.Drugo tuženi poslodavac je to učinio od slitine čelika nabavljene od treće osobe koja je ojačala dlijeto grijanjem.Drugo tuženi poslodavac nije se smatrao odgovornim prema oštečenom iz dva razloga. Jasno je da proizvođačeva odgovornost nije samo limitirana na dijelove koje sam proizvodi i koje treba kontrolirati.On je obvezan poduzeti sve mjere predostrožnosti prema konačnom korisniku koji će se s njime koristiti. S obzirom da je u proizvodnji dlijeta koristio podizvođača koji je ojačao dlijeto grijanjem, ovaj drugi podizvođač je bio obvezan da radovi budu učinjeni kako treba. Drugi razlog je taj što uzrok nezgode nije bio u dostavi neispravnog alata na tržište, već propuštanju prvotuženog podizvođača da povuće neispravan alat iz prodaje s obzirom da se isti incident već dogodio i pokazao da proizvod nije siguran.

Neispravno skupljanje, opremanje i usklađivanje

Skupljanje, opremanje i usklađivanje može biti učinjeno ne samo od strane proizvođača nego i od onoga tko popravlja, prepravlja ili servisira proizvod te se s time i obveza da proizvod bude siguran proširuje i na njih.

HOWARD v. FURNESS HOULDER ARGENTINE LINES LIMITED166

Oštečeni je radio kao varioc na brodu kad se teško ozlijedio parom koja je izlazila iz kotla, a što se desilo kao posljedica eksplozije.Uzrok eksplozije je bio u nepažljivom rukovanju s vratima kotla. Most unutar kotla, u kojemu je bakreni ležaj bio stavljen u položaj gore/dole, uzrokovao je predmet (dio), koji nije bio opasan sam za sebe, već u kombinaciji s drugim . Kada se započne rasprava o adekvatnosti dizajna proizvoda vrlo će često biti prisutna i rasprava o odgovornosti. Neispravnost pak u samoj proizvodnji dolazi od onoga što smo dobili i onoga što smo namjeravali proizvesti, i ako se proizvod ne slaže s proizvođačevim planovima utoliko će jednostavnije biti dokazati i vidjeti neispravnost. Ono što zaista može biti zaključak za risk menadžere su pitanja da li je neispravnost zaista bila približni uzrok štete, i da li je neispravnost bila prisutna u vrijeme distribucije proizvoda na tržište. Kasnije se rasprava vodi o tome da li se proizvođač pozivao na to da je do neispravnosti došlo zbog neispravnog manipuliranja, opremanja proizvoda ili usklađivanja koje je moglo biti učinjeno nakon isporuke proizvoda ili od materijala koji su mogli naštetiti proizvodu. Vrlo često će neispravnost u proizvodnji pogoditi samo određenu količinu proizvoda ili samo manju seriju i mogučnost brzog uočavanja nedostatka može smanjiti visinu štete.

Upravljanje rizikom proizvodnje neispravnih proizvo da

Proizvođači večine proizvoda u proizvodnji koriste i dobavljaju razne sirovine i komponente proizvoda od raznih dobavljača. Troškovi tih dijelova mogu činiti značajni dio ukupne cijene konačnog proizvoda, a u situaciji odgovornosti dobavljači i njihova sposobnost da odgovore u takvim situacijama mogu biti od nevjerojatne važnosti.Zbog

165 Op.cit Product Liability Law and Practice, p. 102 166 Op.cit. Product Liability Law and Practice p. 163

343

toga je uloga odjela nabave vitalna za svakog proizvođača. Elementi koji se moraju raspraviti u vaganju pojedinog dobavljača i njegove sposobnosti uključuju:

• sposobnost dostave robe u skladu s traženim zahtjevima • njegov sistem kvalitete • sposobnost pouzdane isporuke • njegove sposobnosti servisa i podrška koju daje uključujući i sposobnost da

dijeli odgovorno situacije odgovornosti s proizvođačem U kontekstu osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode te nemogučnošću sagledavanja skrivene mane ili nedostatka na komponentama proizvoda svi dobavljači moraju prezentirati svoju policu osiguranja za neispravne proizvode.

INFORMACIJE 8.4.5. Greške u marketingu

Kakvi su propusti mogući vezano uz neispravnu informaciju na proizvodu

Zaključci o pogrešnoj informaciji na proizvodu ovise od toga da li je informacija marketinška ili tehnička.

Marketinška informacija Marketinška informacija može biti važna za zahtjev za naknadu štete kako iz ugovora tako i iz povrede dužnosti pažnje ili s osnove striktne odgovornosti. U ugovoru, kriva marketinška informacija istaknuta na proizvodu može imati važnost, kao pogrešno prezentiranje činjenica iz ugovora, odnosno kršenja uvjeta iz ugovora. Strane iz ugovora imat će zahtjev za naknadu zbog neprezentiranja, ako mogu dokazati da je relevantna činjenica na proizvodu:

• bila prezentacija materijalnih činjenica • bila poznata prije sklapanja ugovora s izgledom da sklope ugovor • bila poznata s naznakom da će mu biti prezentirana • bila već poznata i potaknula sklapanje ugovora • bila lažna bez obzira na znanje onih koji ju stvaraju

Tehnička informacija

Odštetni zahtjev na temelju tehničke informacije može biti baziran na temelju neadekvatnih uputa ili neadekvatnih upozorenja. Prisustvo adekvatne informacije na proizvodu ipak neće ukloniti ili izmijeniti prvotnu obvezu proizvođača da proizvode ispravne proizvode. S bilo koje osnove traženja naknade zbog krive tehničke informacije mora se ustanoviti:

• da li je postojala obveza upozorenja na proizvodu • da li je prisutna povreda te dužnosti proizvođača • da li je povreda te dužnosti uzrokovala štetu • ako je do zahtjeva za naknadu štete došlo zbog nepažnje, da li je

štetnik kriv ili je samo doprinjeo nepažnji

344

S obzirom na postojanje obveze, postoji razlika između zahtjeva za naknadu iz ugovora i izvan ugovora. Ako postoji ugovorna obveza koja zahtjeva upozorenje na proizvodu neće biti važno da li je ili nije štetnik (proizvođač) mogao razumnim sredstvima otkriti opasnost. U nedostatku ugovora ta obveza nije apsolutna iako je ona ipak obveza.

Upravljanje rizikom informacije na proizvodu

Proizvođač mora za svakog korisnika proizvoda ispitati:

• koje informacije o proizvodu moraju doći do korisnika? • na kojem stupnju aktivnosti? • iz kojeg izvora? • i u kojoj formi?

Koja je informacija potrebna na proizvodu?

Kada kupac identificira svoju potrebu i želju koju proizvod treba ispuniti

istražujući mogučnosti i način stjecanja proizvoda on će biti pod utjecajem marketinških informacija na proizvodu. Iz slučaja “Watson v. Bucley”167možemo vidjeti kako se te informacije ne smiju kreirati. Apsolutno u niti jednoj formi ne smije se na proizvodu prizivati opasnost u smislu informacije kao: apsolutno sigurno, apsolutno čisto, bez popratnih efekata, i potpuno ovisno jedno o drugom sve varijante informacija moraju biti pažljivo razmotrene. Ravnoteža se mora naći između želje da se proizvod proda i potrebe za upozorenjem. Tehničke informacije i upozerenja se traže da bi informirale korisnika kako proizvod koristiti sigurno i u skladu s uputama. One moraju sadržavati sve stupnjeve korištenja proizvoda, imenom od;

a) otvaranja b) instaliranja c) upotrebe d) servisa i održavanja e) skladištenja i čuvanja f) raspolaganja

Razmišljanja o svim stupnjevima korištenja proizvoda mogu nas odvesti do potencijalnih propusta koji se mogu dogoditi.

Kada se traži adekvatna informacija? Okolnosti, u kojima općenito postoji obveza upozoravanja su slijedeće:

a) postojanje opasnosti u samom proizvodu b) da je opasnost jedna od onih koja je poznata proizvođaču c) da je to jedna o opasnosti koje korisnik nije svijestan bilo zbog znanja koje

se od njega očekuje bilo zbog mogućnosti da se ispita proizvod kako bi se otkrila opasnost.

Koju formu informacija na proizvodu mora imati?

167 Op.cit. p. 8-61

345

Cilj informacija istaknute na proizvodu je:

a) da obrati pažnju korisnika na nju b) da utječe na njegovo ponašanje c) da mu pomogne razumjeti

Sadržaj informacije nije jedini faktor koji se mora postići u ostvarenju cilja.

Lokacija same informacije na proizvodu, dizajn i tekst informacije su kritični faktor od utjecaja na moguće spriječavanje nezgode.

8.4.6. Transfer rizika od proizvoda s nedostatkom

Rizik može biti smanjen ali ne i eliminiran. Rizik koji preostaje proivođaču mora biti transferiran drugima ili zadržan. Transferiran može biti putem osiguranja, ugovorom ili korporativnim strukturama.

OSIGURANJE

Osiguranje kao tehnika dostupno je da pokrije rizik proizvoda s nedostatkom, ali

ne i cijeli rizik, jer su i premije za neke rizike od neispravnih proizvoda preskupe. Osiguratelji ugovaraju one rizike specificirane u ugovoru o osiguranju, ali ne i sve one sadržane u uvjetima ugovora između korisnika proizvoda i proizvođača i ostale neosigurljive rizike odgovornosti proizvođača.U razmatranju premije osiguranja mjerodavna je operativna ili osigurateljna klauzula po kojoj će osiguratelj naknaditi proizvođača u slučaju njegove zakonske odgovornosti da plati štete u pogledu slučajne i iznenadne povrede tijela ili slučajna i iznenadna oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba zbog neispravnog proizvoda proizvođača. Efekat riječi “slučajan” i “ iznenadan”ima smisao, jer isključuje zlonamjerno namještanje šteta. Oni koji mogu biti umiješani u namještanje mogu biti nesavjesni zaposlenici proizvođača, ili razne političke grupe izvan tvrtke. Industrija hrane i pića je posebno osjetljiva na političke grupe izvan tvrtke. Namještanje neispravnih proizvoda od strane zlonamjernih osoba vrlo često dovodi i do opoziva proizvoda s tržišta (recall) kako ne bi izazvao veću štetu.Pokriće koje se daje, daje se za pojedinačno utvrđen posao odnosno proizvod. Promjena u prirodi posla ili proizvodnje ili njegovu proširenju dovodi do nužne revizije same police osiguranja.

Polica osiguranja se bazira na ponudi za osiguranje i izvješčima osiguranika. U ovom poslu osiguranja posebno je bitno da osiguranik pruži osiguratelju sve bitne činjenice o riziku, a koje mogu biti od utjecaja na donošenje odluke o osiguranju. Polica osiguranja najčešće ima i svoje geografske limite. Pokriće za USA i Kanadu vrlo je teško dobiti ili je vrlo skupo. Razlozi leže u zakonodavnom sistemu USA-a gdje je odgovornost poslodavca prebačena na odgovornost proizvođača odnosno na odgovornost za neispravne proizvode.168 Drugim riječima nema odgovornosti poslodavca u klasičnom smislu, kao što to pokazuje europska ili hrvatska osigurateljna praksa, već se sve štete koje su inače primjerene odgovornosti poslodavca, prebacuju na odgovornost proizvođača. Štete koje nastanu na stvarima osiguranika zbog neispravnog proizvoda su isključene iz osiguranja jer su predmet drugih vrsta osiguranja.Polica je uobičajeno ograničena na odgovornost za proizvode isporučene u određenom geografskom prostoru, kao što je, recimo, Francuska. Za neke proizvode može proći jako puno vremena od distribucije do povrede zbog koje se

168Vidi – I,II,III Kriza u osiguranju od odgovornosti u USA u naslovu “Odgovornost poslodavatelja” ovog poglavlja točka 8.6.3. str 366 .

346

pokreće odštetni zahtjev.Uobičajena je praksa da polica osiguranja daje pokriće za vrijeme trajanja police osiguranja169,bez obzira kada je šteta nastala, pa i onda ako su proizvodi bili distribuirani ili proizvedeni prije nego je polica stupila na snagu. Ako do saznanja o šteti dođe nakon isteka police osiguranja, ona ne daje pokriće bez obzira da li se štetni događaj dogodio unutar trajanja (važenja police) osiguranja.Radi se o policama izdanim na “Claimas made”170 osnovi, koja se primjenjuje za štete prijavljene za vrijeme važenja police osiguranja, neovisno od toga kada je povreda ili oštećenje nastalo. Ova klauzula oslobađa osiguratelja od kasnijih šteta nakon isteka osiguranja i omogučuje mu kontrolu šteta. Uz prijepore vezane uz tu klauzulu koji se vode u domaćim osigurateljnim krugovima, te odredbi ZOO171-u, a prvenstveno se misli na pravo o naknadi štete koje zastarijeva tri godine nakon saznanja o nastanku štete ova klauzula u tom smislu nije usklađena sa ZOO-om i može imati svoju primjenu samo u odnosima osiguratelja i reosiguratelja. U odnosima osiguratelj – osiguranik prema hrvatskom ZOO-u primjenjuje se klauzula “Lossess occuring basis”172ili klauzula na temelju toga kada je šteta nastala, a ne kada je prijavljena.

Nadalje, u ovom osiguranju od odgovornosti uvijek postoji agregatni limit za bilo koji period osiguranja. To predstavlja maximalnu obvezu osiguratelja neovisno od ukupnog broje prijavljenih šteta. Sve police osiguranja od odgovornost za neispravne proizvode imaju i svoja isključenja iz osiguranja. Štete uobičajeno pokrivene drugim vrstama osiguranja, kao materijalne štete na stvarima osiguranika nisu pokrivene osiguranjem. Odgovornost iz posjedovanja, i profesionalne odgovornosti su isključene iz osiguranja. Ako se rizik osiguratelja povećava ugovorima osiguranika s kojima se on odriče od prava da potražuje naknadu od recimo, podizvođača ili preuzima na sebe veće obveze u odnosu na kupce nego što je zakonom predviđeno, takav dodatni rizik obično nije pokriven osiguranjem. Direktne financijske posljedice koje proizlaze iz povreda ili oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba pokrivene su osiguranjem, ali odštetni zahtjevi za čisto ekonomsku štetu koja proizlazi zbog neispravnog proizvoda nije pokrivena osiguranjem. Dodatno se pokriće može ugovoriti i za ovakvo pokriće (extensions) kao i za ugovornu odgovornost te troškova zamjene ili popravljanja neispravnosti na proizvodu.U pokriće se dodatno mogu ugovoriti i neki troškovi povlaćenja proizvoda s tržišta zbog njihovog nedostatka. Spoznaja o tome što je pokriveno osiguranjem od odgovornosti za neispravne proizvode je bitna za one koji upravljaju tim rizikom (risk menadžers, underwriters), čak i onda kada su detalji o riziku dostavljeni objema stranama. Ta spoznaja mora se bazirati na slijedećim odgovorima:

a) da li je proizvođač ugovarateljima osiguranja dao točne podatke o vrsti proizvodnje, prošlim štetama, poznate rizike od proizvoda i sve ostale materijalne činjenice koje mogu biti od utjecaja na odluku o preuzimanju rizika u osiguranje?

b) da li može doći do štete koja pada van perioda pokrića? c) da li je agregatni limit dovoljan? Pitanje je posebno važno za proizvođače

proizvoda koji mogu imati veliki broj šteta u malom vremenskom periodu d) da li je adekvatno geografsko pokriće? e) da li su nedostaci zbog dizajna ili nedostatka u informacijama isključeni iz

pokrića?

169 Conf.Klobučar Drago „Claims made ili Losess occuring basis“, Časopis, Osiguranje, Croatia osiguranje d.d. 2003. br 6. 170 Na temelju prijavljene štete osiguratelju 171 ZOO,čl.234. 172 Na temelju nastalog štetnog događaja

347

f) da li osiguranik ima ugovorne odnose s drugima koje ne ulaze u svrhu pokrića police osiguranja?

g) do kojeg su iznosa pokriveni čisto financijski gubitci? h) do kojeg su nivoa štete povezane s popravljanjem, zamjenom ili

opozivanjem proizvoda pokrivene osiguranjem? i) da li je proizvođač izložen namjernom izazivanju nedostatka na proizvodu

i da li je osiguranje moguće? Promjene okolnosti proizvodnje i osigurateljnog pokrića trebaju biti pod stalnim nadzorom .

Uvjeti iz ugovora kao metoda transfera rizika za odgovornost od neispravnih proizvoda.

Prema EU Direktivi 173 i ZOO-a 174 više od jedne osobe mogu se smatrati

odgovornoma za nastalu štetu.U svakom slučaju, u Direktivi ne postoji odredba koja bi spriječavala učesnike posla u reguliranju njihove međusobne proporcionalne odgovornosti za rizike neispravnog proizvoda ugovorom. Ugovori i uvjeti tih ugovora koje oni međusobno sklapaju u poslovima proizvodnje, distribucije, servisiranja i direktne prodaje, su ujedno i metoda transfera rizika u dijelu ili cijelosti na druge.Proizvođač sirovine ili komponente koja će biti inkorporirana u finalni proizvod može tražiti da se limitira ili ograniči njegova odgovornost prema proizvođaču finalnog proizvoda u slučaju odštetnog zahtjeva za neispravan proizvod, ili čak traže da finalni proizvođač naknadi štetu umjesto njega ukoliko se utvrdi njegova odgovornost prema trećim osobama.Vrlo često stupanj rizika koji proizlazi iz komponente inkorporirane u proizvod je neproporcionalan u odnosu na vrijednost ugrađene komponente, kao što su recimo dijelovi za velika industrijska postrojenja ili automobilski dijelovi, i dobavljači komponenti ili dijelova mogu potpuno legitimno pokušati da se ograniči maximalni iznos odštetnog zahtjeva od strane proizvođača finalnog proizvoda gledajući višestruko manju vrijednost komponente u odnosu na finalni proizvod. Finalni proizvođači u isto vrijeme traže punu naknadu za bilo koju štetu, odštetni zahtjev odgovornost, kaznu i trošak koji će oni imati ukoliko se sirovina ili komponenta pokažu da imaju nedostatak.Oni isto tako mogu tražiti od dobavljača sirovina da imaju adekvatno osiguranje i da mu omoguće slobodan pristup svim informacijama i zapisima u slučaju štetnog događaja.

Korporativne strukture kao metoda transfera rizika od odgovornosti za neispravne proizvode

To je još jedan oblik transfera rizika, a sastoji se u tome da se dio posla koji može

biti posebno povezan s određenim rizikom dodjeljuje tvrtki unutar grupe tvrtki. Koliko god rezervi mogli imati u pogledu ovakve odluke tvrtke u tome nema ništa nezakonitog. Korporativna struktura na taj način osigurava da buduće zakonske obveze temeljem odgovornosti za rizik odgovornosti za neispravne proizvode pada na samo jedan dio njihove korporativne strukture i ne ugrožava poslovanje ostalih članica grupe.. Zadržavanje rizika odgovornosti za neispravne proizvode 173 William C. Hoffman, Susanne Hill – Arninig, Guide to Product liability in Europe, Kluver Low and Taxation Publishers Deventer – Boston, 1994, p.133 174 ZOO, čl.1076, čl.1077

348

Postoje situacije gdje i unatoč odgovarajućeg osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode postoji višak rizika kojeg će osiguranik nositi samostalno na svoj teret u slučaju nastale štete.Osiguranje za neke vrste rizika od neispravnih proizvoda ne mogu se ugovoriti ili su jednostavno neekonomična. Velike tvrtke mogu osnovati kaptiv tvrtke u tzv."poreznim rajevima”, kao što su Chanel Islands, Bermuda, Cayman Islands i raširiti rizik putem reosiguranja.Proizvođači koji imaju osnovane kaptiv tvrtke mogu uz to zatražiti pokriće od komercijalnih reosiguratelja za katastrofalne rizike. Isto tako,proizvođači mogu osnovati krizne fondove ili ti fondovi mogu biti skupni za skupine sličnih proizvođača.

8.4.7. Povlaćenje neispravnih proizvoda s tržišta i osiguranje (Product recall system)

Elementi “product recoll” sistema

Ukoliko proizvod ima sposobnost da izazove povrede, može doći do okolnosti koje zahtjevaju poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se umanjio rizik izazivanja povreda. Nevjerojatno je, da jednom, kada je proizvod izvan kontrole proizvođača da i najveća pažnja posvećena proizvodu neće eliminirati ovaj rizik u potpunosti. Cilj

Osnovni cilj sistema povlačenja proizvoda je da ispravno ocjeni okolnosti koje mogu uzrokovati potencijalnu povredu zbog proizvoda, smanjiti povrede koliko je god to moguće poduzimanjem korektivnih aktivnosti na proizvodu i vidjeti koji su to troškovi popravka.Virtualono je nezamislivo da ovi ciljevi mogu biti postignuti bez detaljnog i pažljivo razmotrenog elaborata koji regulira takve situacije. On mora uključivati analizu police osiguranja, kriterije za donošenje odluka, liste kontakata, sredstva koja će se uključivati u taj proces i dokumentaciju. Potrošači nisu jedini koji mogu biti oštećeni u procesu povlačenja proizvoda, već i zaposlenici i dioničari proizvođača neispravnog proizvoda, koji imaju pravo očekivati da njihove investicije i poslovi ne budu ugroženi zbog loše vođenog posla povlačenja proizvoda.U svakom slučaju mora biti utemeljena multidisciplinarna komisija za povlačenje proizvoda, koja djeluje prema dobivenim informacijama o opasnosti proizvoda, koordinira aktivnosti i informacije, utvrđuje temelje za donošenje ispravnih odluka i donosi plan povlačenja proizvoda. Utjecaj na odluku o povlačenju potencijalno opasnog proizvoda imaju mnogi faktori: savjetnici za odnose s javnošću isticat će potrebu za poštenjem, odvjetnici će govoriti protiv stavova tvrtke koji mogu voditi do priznanja odgovornosti, marketing će gledati više na zaštitu branda i imagea tvrtke i proizvoda, financijski menadžeri kalkulirati će troškove itd. Informacije

Uspješan proces povlačenja neispravnog proizvoda s tržišta ovisi od efikasnog primanja, procesiranja i tumačenja informacija o proizvodu s nedostatkom. Dojavljeni incidenti ne čine sami za sebe informaciju koja je odlučujuča da li ili ne povući proizvod sa tržišta.Nezgoda koja uključuje neispravni proizvod, pritužba, nedostatak nađen putem inspekcije ili zabrinjavajući izvještaji servisera su samo signali da se nešto dešava.Takvi signali traže inerpretaciju prije nego konačno postanu meritorne informacije.Uzrok nezgode s proizvodom može biti vrlo raznolik, reklamacija na proizvodu može biti neopravdana, nedostatak se može pripisati dizajnu ili proizvodnji, uzrok može biti jedan

349

od širokog broja problema, a nedostatak može biti i nejasan. Ono što je jasno jeste da jednom kada se prvi signal o problemu s proizvodom dobije, to istovremeno znači da se nešto mora poduzeti. Mora se mobilizirti potrebno osoblje angažirano na proizvodu koje će primljene informacije analizirati kako bi se poduzele odgovarajuće mjere. Primjer jednog takvog signala koji je doveo do povlaćenja proizvoda možemo vidjeti na izvještaju o električnom udaru do kojeg je došlo korištenjem Nova “ Fritex” električnom pržilicom krumpira (friteza) u Belgiji.175 Uzrok je vrlo brzo pronađen u novoj plastičnoj komponenti friteze koja je zamijenila metalnu.Takav zaključak se može učiniti donekle i nejasnim. Do nezgode sa strujom može doći zbog greške korisnika ili neispravnog spajanja na struju što nema veze sa samim proizvodom. Stanje Belgijskog sustava spajanja domačinstva na električnu mrežu u to je vrijeme bilo prilično primitivno gledajući međunarodne standarde. Jednom kada je uzrok nezgode utvrđen, još uvijek je ostaje nepoznato da li je neispravna samo serija proizvoda ili je uzrok u dizajnu. Dio proizvoda koji je pronađen kao neispravan tvrtka mora ispitati, da li je neipravan dio bio sklon neispravnosti u određenom vremenu korištenja koje je progresivno pojačavalo rizik nastanka nezgode sa strujom. Analiza rizika Elementi za diskusiju u analizi rizika povlačenja proizvoda su:

(a) da li su na proizvodu prisutni uvjeti koji mogu uzrokovati povredu (b) kakva je vjerojatnost nastaka povrede i da li one mogu biti ozbiljne

Analiza rizika je vježba predviđanja kako za osiguranika tako i osiguratelja, a

mora dati i odgovor na pitanje kakve će biti posljedice različitih akcija koje osiguranik može poduzeti. Neispravnost proizvoda mora biti locirana na dizajn, proizvodnju ili informaciju i lokacija neispravnosti će imati najveći utjecaj na troškove.Ozbiljnost povreda zbog neispravnog proizvoda može biti stupnjevana (sliding scale). Jedan od faktora koji utječe na vjerojatnost povrede jeste broj neispravnih proizvoda koji su prodani.Ako proizvod može uzrokovati smrt ili ozbiljne povrede, proizvođačeva je odgovornost vrlo visoka.Slijedeći stupanj mogu biti manje povrede i manje materijalne štete. Tvrtka može započeti proces povlačenja proizvoda kada nema rizika za treće osobe korisnike proizvoda, ali je ugrožen njihov image i brand, kao što se to dogodilo na slučaju Perrier176 mineralne vode u kojoj je pronađeno više benzena nego što se preporučuje iako to nije predstavljalo opasnost za korisnike. Kako je image kompanije bio baziran na čistoči vode svojih proizvoda tvrtka je odlučila da nema druge opcije osim povuči svoje proizvode iz prodaje. Proizvod može biti povučen iz distribucije i prodaje bez objavljivanja u medijima kada je taj proizvod još pod kontrolom proizvođača. Jedna od prvih odluka proizvođača, nakon što je proizvod s nedostatkom utvrđen, jeste da li zaustaviti proizvodnju ili ne.

8.4.8. Osiguranje povlačenja proizvoda s tržišta Odluka o povlačenju proizvoda

175 Op.cit, p. 200 176 Op.cit, p. 189

350

Niti jedna tvrtka ne može donjeti odluku o povlačenju neispravnih proizvoda bez analize troškova takvih odluka. Osiguranje može pokriti neke od troškova povlačenja proizvoda, ali ne i sve troškove. Direktni troškovi koji se uobičajeno pokrivaju osiguranjem uključuju troškove oglašavanja (radio, televizija, novine), troškove transporta i skladištenja, laboratorijska testiranja, gubitak inventara, profesionalni savjeti i drugi troškovi akcija koji se poduzimaju u postupku povlačenja proizvoda. Nisu pokriveni troškovi samog proizvoda s nadostatkom. Indirektni troškovi povlačenja proizvoda s tržišta posebno se ugovaraju za osiguranje i predmet su preciznih kalkulacija. Oni uključuju troškove gubitka prihoda, gubitka tržišnog udjela i smanjenja vrijednosti branda. Jednom kada je odluka o povlačenju donešena i kada je data obavijest u javnost o povlačenju proizvoda smatra se da je to točka s koje nema povratka.Od same obavijesti odaslane u javnost ovisi uspješnost povlačenja proizvoda, širina i način na koji se posao povlačenja provodi. Svrha objavljivanja je informiranje korisnika o proizvodu i proizvođač mora razmotriti sadržaj informacije, formu i način na koji je šalje da bude dostupna svim korisnicima. Korisnici proizvoda s nedostatkom najmanje što moraju znati jeste:

a) koji proizvod ima nedostatak? b) kakva opasnost je prisutna? c) koji su osnovno koraci kako bi se ta opasnost izbjegla? d) koje su posljedice ne pridržavanja obavijesti? e) koga treba kontaktirati i kako? f) što može korisnik sam poduzeti? g) što treba činiti s takvim proizvodom? h) kakva se naknada nudi za takav proizvod? i) kako se može doći do dopunskih informacija?

Izbor metode komunikacije ovisi od individualnih prilika, kao što su vrsta

proizvoda s nedostatkom, priroda i ozbiljnost rizika. Što je više neispravan proizvod distribuiran kroz različite kanale prodaje, to će skuplji i manje efikasan biti proces povlačenja proizvoda. Što je više ovakvih proizvoda u rukama krajnjih korisnika to će manji biti uspjeh povlačenja proizvoda. Ako se neispravan proizvod nalazi već kod krajnjeg korisnika, a rizik koji je u proizvodu vrlo visok, medijska kampanja mora biti izrazito jaka. Šteta za image tvrtke je vrlo visoka i može dulje potrajati, a razmatranja moraju ići u smjeru spašavanja onoga što se spasiti može u smislu pozivanja na javnu odgovornost na koju tvrtka ukazuje, izbjegavajući prihvaćanje odgovornosti i izražavanja zahvalnosti lojalnim kupcima na njihovoj podršci. I za najjaču javnu kampanju obaviješćivanja kupaca, gotovo je sigurno, da neće dospjeti do svih njih. Ako se radi o povlačenju s tržišta motornih vozila, što nije rijetkost zbog korištenja lošeg materijala, komponenti, zbog velikog broja proizvođača dijelova uključenih u proces proizvodnje vozila, registar vozila za servisiranje i spiskovi kupaca su od vitalne važnosti kako bi informacija o neispravnosti na vozilu došla do svakog kupca (fax, telefon, telex ili osobni posjet). Donošenje odluke o završetku kampanje povrata neispravnog proizvoda

Odluka o završetku kampanje povrata neispravnih proizvoda, kao i za početak kampanje donosi se u vrhu nanagementa svake tvrtke. Odluka se bazira na temelju procjene preostalog rizika, efikasnosti cijele kampanje, vjerojatnosti značajnijih budućih povlaćenja i troškova. Ako su se povlačenjem teoretski povukli svi neispravni proizvodi

351

mora se razmotriti i donijeti odluka o redizajnu proizvoda koji bi se trebao razlikovati od onog povučenog iz prodaje.U spomenutom slučaju vode “Perrier” nova se voda počela prodavati u potpuno drugačijoj boci, nakon što su povučeni svi proizvodi s tržišta.

ZAKLJU ČAK

Kao što smo uvodno spomenuli product risk management je proces upravljanja rizikom od neispravnih proizvoda. Koliko je ovaj proces bitan za proizvođače isto toliko je bitan i za osiguratelje, iako oni ne pokrivaju sve štete s osnova odgovornosti za neispravne proizvoda. Predviđanja mogućih scenaria štetnih događaja ključno je za donošenje odluke o osiguranju općenito ili izbora nekih drugih tehnika za rješavanje problema izloženosti štetnim događajima, s time što je struktura i priroda proizvoda odlučujuća za izbor odgovarajuće tehnike za rješenje problema izloženosti. Njegovo korištenje i upotreba, sveopća globalizacija, plasman proizvoda na veliki broj zemalja s različitim zakonodavnim sustavima, analizu izloženosti čini još kompliciranijom i potrebnijom. Glavninu tereta rizika od odgovornosti za neispravne proizvode nose proizvođači, a to je trošak gubitak samog proizvoda te štete prema trečim osobama, kao posljedica neispravnog proizvoda uključujući gubitak imagea tvrtke, branda i razne kazne, te penali prema zakonskim odredbama pojedinih država zbog prodaje opasnih proizvoda štetnih za ljude i okolinu. Product risk management je s te osnove najbitniji za proizvođača proizvoda jer mora analizirati njihovu izloženost štetama iz tri osnove;

- iz ugovorne odgovornosti - iz izvanugovorne odgovornosti - temeljem kaznenih propisa

Osiguranje se ovdje pojavljuje samo, kao jedna od tehnika za rješavanje problema

izloženosti koje pokriva samo neke od opasnosti ili odgovornosti od neispravnog proizvoda. Ako je procjena risk menadžera da će glavna izloženost biti temeljem izvanugovorne odgovornosti ili postoji velika vjerojatnost povrede ljudi osiguranje će sigurno biti najefikasnija tehnika za rješenje takve izloženosti.Ostaje činjenica da niti uz sto posto kontrole proizvođači ne mogu izbjeći mogućnosti nastanka štetenog događaja. Do neispravnosti dolazi zbog grešaka u dizajnu, proizvodnji i marketingu.Najsloženije su neispravnosti u dizajnu jer se vrlo teško otkrivaju, a kada se jednom utvrdi uzrok vrlo je velika vjerojatnost da se već desila velika serija šteta o čemu saznanje oštećenici dobivaju nakon što se definitivno utvrdio uzrok. Do grešaka u dizajnu dolazi zbog upotrebe neadekvatnog materijala, greške u komponenti, urođene greške. Neispravnosti u proizvodnji se najlakše otkrivaju jednostavnom usporedbom ispravnog i neispravnog proizvoda.Do grešaka u proizvodnji dolazi zbog nečistoće bilo koje vrste, neispravnih materijala, neispravnog skupljanja, podešavanja i usklađivanja.

U marketingu (informiranju) dolazi do grešaka u marketinškim i tehničkim informacijama. Shodno direktivi EU o proizvodima s nedostatkom, Zakona o zaštiti potrošača, Nacionalnog programa zaštite potrošača,177 ZOO-a te drugim zakonskim propisima o sigurnosti proizvoda koji se prodaju na tržištu i drugim zakonima koji reguliraju promet i trgovinu proizvoda i usluga, doista postoji široka zakonska osnova za odgovornost proizvođača neispravnih proizvoda te svih onih uključenih u daljnju distribuciju i prodaju proizvoda. Osim direktne štete gubitka proizvoda, štete prema trećim osobama zbog mogučnosti raznih povreda i oštećenja stvari proizvođači su

177 N.N. br.31/05

352

izloženi i indirektnim štetama, kao gubitak tržišta, gubitka dobiti, imagea tvrtke te troškovima povlačenja proizvoda s tržišta. Metode upravljanja ovim rizikom su različite od isključivog korištenja osiguranja za pojedine proizvode, transfera rizika na druge učesnike u procesu proizvodnje i distribucije proizvoda ugovorom, interne strukture tvrtke ili nošenja rizika na vlastiti teret.Za donošenje bilo kakve odluke o tome risk management mora doći do spoznaje o izloženosti i moguće scenarije potencijalnih šteta. Osiguranje kao tehnika ipak može za rješenje problema izloženosti ograničiti svoje potencijalne obveze prema proizvođaču ugovaranjem godišnjih limita, odbitne franšize, isključenjima pojedinih rizika ili odgovornosti, područja zemalja u kojima polica ima svoje važenje itd. Sve to ipak ne umanjuje i njegovu obvezu analize i procjene rizika. Nedostatak risk menadžera, nedovoljna spoznaja o mogućnostima proizvoda, neadekvatan quality management proizvođača, stavljaju osiguratelje u funkciju risk menadžera što poslove na sklapanju ovog osiguranja čine još složenijima.Pri preuzimanju ovih rizika u osiguranje ugovaratelji osiguranja moraju imati spoznaje o riziku najmanje kao i osiguranici. Postojeća organiziranost hrvatskih tvrtki najčešće ih dovodi u situaciju da oni svoje probleme izloženosti ovom riziku rješavaju osiguranjem kako bi zadovoljili uvjete koji se pred njihove proizvode postavljaju od strane zakona, ili uvoznika tog proizvoda na treća tržišta. Osiguratelji, s druge strane, moraju se postaviti u ulogu risk menadžera proizvođača proizvoda, distributera ili bilo koga drugog involviranog u određeni proizvod, što njihovo poslovanje dodatno otežava.

Trenutačna situacija govori da, nema spoznaje kod osiguranika o potencijalno velikoj izloženosti ovom riziku, zbog nedostatka analize svoje izloženosti pa i sklapanju ugovora o osiguranju pristupaju s rezervom.Vjerojatnije je da će sve one, uključene u lanac proizvodnje i distribucije proizvoda, te osiguranja istih jedna velika šteta ili prisila plaćanja velikih premija natjerati na angažiranje vlastitih risk menadžera.

8.5. KLAUZULE U OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI

Odgovori koje dobivate u ovom naslovu su:

o Zašto su uvedene klauzule ove vrste? o Koje su posljedice uvođenja claims made klauzule na proces

prijave i naknade šteta? o Zbog čega su one interesantne samo u osiguranju od

odgovornosti?( prvenstveno product liability) o Što se dešava s promjenom osiguratelja nakon određenog

razdoblja osiguranja?, o Kakav je njihov utjecaj s obzirom na odredbe ZOO koje govore o

pravu osiguranika na naknadu štete i zastari potraživanja? o Da li one mogu imati svoju primjenu samo u međusobnim

odnosima osiguratelja i reosiguratelja?

″CLAIMS MADE ILI LOSSES OCCURRING ″?

Osiguratelji i reosiguratelji vrlo su zabrinuti rezultatima koje ostvaruju u skupini osiguranja od odgovornosti. Prvenstveno se to odnosi na štete koje još godinama pristižu na naplatu nakon što su police osiguranja istekle ili izgubile svoju valjanost. U osiguranju raznih vrsta odgovornosti te su štete poznate kao štete s tzv. ″dugim repom″ (long tail claims). O čemu se ovdje u stvari radi? Jedan od bitnih elemenata svakog ugovora o

353

osiguranju je period trajanja osiguranja koji najčešće traje jednu kalendarsku godinu. Shodno tome i štetni događaj koji postaje odštetni zahtjev protiv osiguranika u osiguranju od odgovorosti mora se desiti za vrijeme trajanja osiguranja da bi šteta bila plativa. Takva je polica osiguranja ugovorena na bazi nastalog štetnog događaja unutar trajanja osiguranja ili ″lossis occurring basis″178 za razliku od polica ugovorenih na bazi prijavljenih šteta ″claims made basis″179 , a što znači da šteta mora biti prijavljena unutar trajanja police osiguranja bez obzira kada je nastala. U većini ostalih vrsta osiguranja to ne predstavla neki poseban problem osim u osiguranju od odgovornosti, gdje se isto tako štete događaju unutar kalendarske godine, ali za dio tih štete se ne zna da su se dogodile. Saznanje o nastaloj šteti u tekćoj godini osiguranja više puta nemaju ni osiguranici, niti osiguratelji, a ni oštećenici. Da bi se na neki način zaštitili od budućih šteta koje su se dogodile u osigurateljnom razdoblju, reosiguratelji prvenstveno, a i osiguratelji, pribjegli su ugovaranju osiguranja od odgovornosti uz «claims made klauzulu» koja im daje određenu kontrolu nad nastalim štetnim događajima odnosno postignutim rezultatima unutar određene godine osiguranja. U biti oni ovom klauzulom isključuju u potpunosti svoju obvezu naknade za sve štete koje su se dogodile unutar trajanja osiguranja, a koje nisu prijavljene unutar istog razdoblja. Sve prisutnija upotreba ove klauzule u osiguranju od odgovornosti pogotovo od strane reosiguratelja, ima neposredni utjecaj i na proces ugovaranja osiguranja od odgovornosti i nameće nam potrebu da odgovorimo na neka pitanja jer su ona restriktivna i u funkciji zaštite reosiguratelja od budućih odštetnih zahtjeva. Veliko je pitanje da li ona zaštićuje i osiguratelje? Ono što nas prvenstveno interesira je da odgovorimo na gore postavljena pitanja. Kako je značenje ovih klauzula vrlo često nerazumljivo, odnosno dolazi do krivog tumačenja nadamo se da će čitaocima ilustracija slijedećeg primjera biti od koristi.

8.5.1. Primjer police ugovorene uz «losses occurring «klauzulu

Pretpostavimo da je naš osiguranik izvođač građevinskih radova koji je ugradio neispravan dio koji je uzrokovao materijalnu štetu ili povredu više osoba. U cilju što bolje ilustracije značenja klauzula o kojima govorimo nećemo ulaziti u detalje štete, bitno je da znamo da se radi o šteti s osnova odgovornosti. Godina završetka građevinskih radova

Štetni događaj počinje uzrokovati štetu

Treća osoba otkriva da je pretrpila štetu

Šteta je prijavljena osiguratelju

A B C D Godine Osiguranja

U našem primjeru izvođač radova je imao ugovorenu policu osiguranja kod istog osiguratelja za sve četri godine osiguranja uz „losses occurring” klauzulu. Radovi su završeni u prvoj godini osiguranja, šteta se počela ostvarivati u drugoj (B) godini, ali ju je oštećeni otkrio tek treće (C) godine, a prijavio osiguratelju tek četvrte ( D ) godine. Iako je pogreška u izvođenju radova zbog nepažnje bila učinjena u prvoj godini, a šteta otkrivena 178 Na osnovi nastalog štetnog događaja- šteta je plativa , ako je nastala za vrijeme trajanja police osiguranja bez obzira što je ona prijavljena nakon isteka police osiguranje. 179 Na osnovi prijavljenog štetnog događaja – šteta je plativa samo, ako je prijavljena unutar trajanja police osiguranje bez obzira kada je nastala.

354

u trećoj godini šteta će biti obrađena kao šteta nastala u godini osiguranja B, jer je u toj godini štetni događaj uzrokovao štetu i šteta se u stvari dogodila u drugoj godini osiguranja. To u svakom slučaju neće napraviti nikakve probleme s obzirom da je postojao kontinuitet u osiguranju kod istog osiguratelja. Međutim do problema može doći ukoliko je osiguranik promijenio osiguratelja i bez obzira što je polica dogovorena uz istu klauzulu. Može se desiti da je vrlo teško utvrditi da li se šteta dogodila u godini B ili C.

8.5.2. Polica ugovorena uz « claims made « klauzulu

Ako je, naprotiv, polica osiguranja ugovorena uz « claims made « klauzulu kroz sve četri godine trajanja osiguranja nastala šteta iz gore navedenog primjera biti će šteta za četvrtu (D) godinu osiguranja, znači godinu u kojoj je šteta prijavljena osiguratelju. Ovo je primjer u kojemu ne bi smjelo doći do nesporazuma oko prava na naknadu štete, jer postoji kontinuitet osiguranja i šteta nije upitna, neovisno od toga koja je klauzula ugovorena u polici osiguranja. Inozemna iskustva i praksa nam govore da, recimo, osiguratelji u UK, uglavnom izdaju police osiguranja od odgovornosti na bazi nastalog štetnog događaja unutar trajanja police osiguranja ili « losses occurring basis».180 Na isti način police osiguranja izdaju i osiguratelji u Hrvatskoj, međutim police osiguranja od odgovornosti koje se plasiraju u reosiguranje na fakultativnoj osnovi gotovo sve bez izuzetka sadrže klauzulu «Claims made», što u našem zakonodavnom okruženju može izazvati niz problema u pogledu prava na naknadu štete oštećeniku odnosu osporavanju prava na nadoknadu od strane reosiguratelja, ukoliko šteta nije prijavljena unutar trajanja osiguranja. To ističemo iz razloga što osiguratelj ili reosiguratelj ne mora obnoviti ugovor o osiguranju ili reosiguranju s obzirom da su ugovori o osiguranju od odgovornosti uglavnom jednogodišnji, a nakon raskida ugovora oštećeni ne može ostvariti pravo na nadoknadu bez obzira što se šteta dogodila unutar trajanja osiguranja, jer on tu istu štetu nije mogao prijaviti unutar važenja police osiguranja iz jednostavnog razloga što za nju nije znao. Ako promatramo odredbe ZOO-a koji govore o pravu na naknadu štete181 i zastari potraživanja osiguranika182, tada je ova klauzula u suprotnosti s ovim odredbama zakona. S obzirom da su navedene odredbe ZOO-a kogentne prirode osiguratelji bi mogli biti suočeni s vrlo ozbiljnim problemima. Problem možemo postaviti i na drugi način; u relacijama ugovornih odnosa osiguratelja i osiguranika, gdje osiguratelj ne osporava pravo na nadoknadu štete oštećenika od osiguranika, ali mu osporava pravo na naknadu iz police osiguranja koja ima svoje jasne odredbe da, ukoliko šteta nije prijavljena za vrijeme trajanja osiguranja oštećeni ne ostvaruje svoja prava po polici osiguranja od odgovornosti već direktno od osiguranika odnosno onog koji je tu štetu uzrokovao.

Klauzula «claims made« je alternativna klauzula koja ni u UK nema širu primjenu Međutim postoje situacije u kojima postoji značajnija vremenska razlika između vremena nastanka štetnog događaja i početka manifestacije same štete ili povrede kao što iz našeg primjera možemo vidjeti. To je uzrokovalo okretanje ovoj alternativnoj klauzuli. Ovakve vremenske razlike dešavaju se u slučajevima raznih industrijskih bolesti, kao azbestoza 180 J.P.P.Shaw, Claims and public liability Policies, The chartered Institute of Loss adjusters, Croner publication London 1994, p.31. 181 ZOO ,čl. 917 st. 2 , čl. 926 , 182 Članak 34.st (1) Općih uvjeta za osiguranje Croatia osiguranje d.d. -potraživanja ugovaratelja osiguranje odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranje sklopljenih po ovim uvjetima zastarijevaju za tri godine , računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. St (2) – ako zainteresirana osoba dokaže da do dana odreženog u prethodnom stavku nije znala da se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje počinje dana kad je za to saznala , s time da u svakom slućaju potraživanja zastarijeva za pet godina od dana određenog u prethodnom stavku.

355

ili gluhoća, a koje su bile predmeti velikih sporova po policama osiguranja od odgovornosti. Police osiguranja od odgovornosti koje se izdaju u hrvatskoj iskljućuju pokriće za razna profesionalna oboljenja i s te strane ta klauzula nije potrebna, ukoliko su profesionalna oboljenja bila uzrok uvođenja ove klauzule u svijetu. »Claims made» police u svijetu su bile uvedene da daju pokriće za sve štete koje su prijavljene unutar trajanja osiguranja bez obzira kada su se desile.

U mnogim slučajevima šteta s osnova odgovornosti, većina se šteta prijavi unutar trajanja osiguranja ili kratko vrijeme nakon njenog isteka, a u našem primjeru u oba slučaja polica osiguranja pokriti će nastali štetni događaj. Do problema dolazi ukoliko unutar trajanja osiguranja od četri godine osiguranik mijenja klauzule iz claims made u losses occurring i obrnuto.

Ako imamo situaciju da je osiguranikova nepažnja uzrokovala štetu u (A) godini s ugovorenom policom na bazi prijavljenog štetnog događaja (claims made), o ćemu osiguranik nema saznanja, a štetu prijavljuje u godini B po polici ugovorenoj na bazi nastalog štetnog događaja (losses occurring), neće imati pravo na naknadu štete niti po polici za prvu(A) godinu osiguranja niti po polici za drugu (B) godinu osiguranja. Ukoliko imamo prijavljenu štetu u periodu (D), koji je ugovoren uz losses occurring klauzulu i to iz prethodnih perioda A, B, ili C osiguranik nema pravu na naknadu ukoliko su prethodni periodi ugovoreni na bazi „claims made“ klauzule. Treba upamtiti da, izraz «claims made« znači štetu prijavljenu osiguraniku, a ne štetu prijavljenu po polici osiguranja, iako ova točka postaje aktuelna tek ukoliko se osiguranik ne pridržava odredbi uvjeta za osiguranje o prijavi nastalog štetnog događaja osiguratelju. Svoju najširu primjenu “claims made” kauzula našla je u osiguranju od odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Product liability Insurance) gdje su gotovo svi reosiguratelji napustili standardnu “losses occurrring” klauzulu iz vrlo jednostavnog razloga što su htijeli imati punu kontrolu svojih potencijalnih obveza po polici nakon njenog isteka.183 Uzmimo na primjer farmaceutsku tvrtku koja proizvodi i distribuira lijekove od recimo 1950 g. do 1975 g. U 1975 g. započele su pristizati različite informacije o štetnom djelovanju lijeka i nedugo nakon toga pristigao je prvi odštetni zahtjev. Farmaceutska tvrtka je odmah u skladu s uvjetima osiguranja obavijestila svog osiguratelja o nastalom događaju. Odštetni zahtjevi nastavili su pristizati još dvije godine od prvog zahtijeva i ukupno je za svaku godinu pristiglo sto odštetnih zahtjeva. Ako bi polica osiguranja bila rađena uz klauzulu nastalog štetnog događaja (losses occurring basis) tada bi kao pokriće bila svaka polica koja je bila na snazi kada se šteta dogodila. Ako bi polica bila ugovorena uz klauzulu na bazi prijavljenog štetnog događaja (claims made basis) tada bi kao pokriće bila polica koja je bila ugovorena kada je prvi odšetni zahtjev prijavljen. Postavlja se pitanje što je šteta? Da li je to činjenica kada je bilo rečeno i ustanovlljeno da određeni lijek izaziva štetne posljedice ili je to svaki pojedinačni zahtjev po prijavi. Ako je to ovo drugo, što to može zaustaviti osiguratelje ili reosiguratelje da na prvi znak problema ne otkažu osigurateljno pokriće i na taj način izbjegnu svoje buduće obveze. Klauzula u svakom slučaju pogoduje kako osigurateljima tako i reosigurateljima, ali stvara niz problema osiguranicima koji zbog jednogodišnjih ugovora više nisu sigurni da će osiguratelji obnoviti pokriće ili izdati policu po istim uvjetima osiguranja, odnosno osiguratelji mogu otkazati ugovor upravo u trenutku kada pokriće postaje najinteresantnije. Osiguranici implementacijom ove klauzule postaju posebno izloženi događajima koji su se dogodili, a koji se još nisu manifestirali kao štete,

183 J.Butlin i drugi autoti,Product Liability Low and Practise chapter 5,LLP R.Publishing, London1994.p.5.68

356

jer kod obnove ugovora oni moraju izložiti sve materijalne činjenice u pogledu indicija ili naznaka mogućih štetnih događaja u budućnosti na temelju kojih osiguratelj ne mora obnoviti osigurateljno pokriće.

„Claims made“ klauzula ima najveću prednost u tome što se s njom izbjegava jedan od najvećih problema koji su se pojavili u osiguranju za proizvode s nedostatkom (Product liability), a to je da se ne zna, na koju se policu štetni događaj odnosi. Imatelj police zna da će, kada je prijavljena šteta, polica osiguranja koja je u vrijeme prijave na snazi dati pokriće za navedenu prijavu. Ovime se izbjegavaju problemi koji su se pojavili na USA sudovima gledajući na police bazirane na klauzuli « losses occurring» odnosno kada se šteta dogodila, pogotovo u situacijama latentnih bolesti ili trovanje lijekovima. O tome do kakvih sve problema može doći upotrebom ove klauzule možemo vidjeti iz sudskog slučaja Thorman and others v. New Hampshire Insurance Company(UK) Ltd.and Others objavljen u Times-u 12.oktobra 1987 godine. Primjer 184: Predmet spora bila je profesionalna odgovornost odnosno polica osiguranja profesionalne odgovornosti međutim zaključci iz ovog spora od bitnog su značaja za razumijevanje pojmova štete i problema do kojih dolazi promjenom osiguratelja kod obnove osiguranja. Iako je navedeni slučaj karakterističan za anglo saksonsko pravo odnosno «comon low»185 vrlo je indikativan za ono što se može desiti u slučaju mogućih sporova u hrvatskim prilikama u osiguranju od odgovornosti jer manje više police prate i ugovori o reosiguranju odgovornosti. «U maju 1973 Thorman – arhitektonska tvrtka bila je angažirana u izradi razvojnog projekta zgrade. Problemi su proizašli iz zidarskih radova i prvi prigovor vlasnika zgrade započeo je s izdavanjem police od 30. juna 1982 godine, međutim taj prigovor je upućen arhitektima tek 20.decembra 1983. godine. Prije toga između 1976 i 1979 godine vlasnik zgrade žalio se na brojne probleme koje su arhitekti razmatrali u okviru zidarskih radova koje su projektirali. Osiguratelj tog vremenskog razdoblja New Hamshire bio je u potpunosti informiran i bio je uvjeren da su se arhitekti sporazumijeli da snose dio troškova sanacionih radova. Tek je u sjećnju 1984 postalo jasno da je u prijavljenoj šteti vlasnik zgrade proširio svoj odštetni zahtijev i na ostale nedostatke zgrade. U međuvremenu u oktobru 1983 godine umjesto New Hampshira osiguratelj postaje The Home Insurance Company kao drugi okrivljenik.Prva osiguravajuća tvrtka smatrala je da je u riziku, odnosno priznala svoju obvezu za neispravne zidarske radove i obavijestila arhitekte da informiraju svojeg novog osiguratelja o šteti te tražila potvrdu da če druga osiguravjuća tvrtka snositi ostali dio odštetnog zahtijeva. Na nesreću «Home insurance Comp.» nije smatrala da nosi za dodatne odštetne zahtjeva oštećenika koji su prvi puta bili prijavljeni u julu 1979 god. i zbog toga bili predmet police koju je izdala New Hampshire osiguravajuća tvrtka. U decembru 1986 je trgovački sud donio odluku da je Home Insurance Company odgovorna za dodatne neispravnosti na zgradi uzrokovane krivim projektom. Ipak je na apelacionom sudu donesena suprotna odluka. Ser Donald Robertson glavni sudac utvrdio je da uvjeti na polici osiguranja po pitanju štete imaju slijedeće znaćanje:potraživanje prava treće strane od osiguranika su na mjestu s obzirom na kršenje ugovornih obveza osiguranika(imatelja police osiguranja-arhitekti) koje se nalaze u sekciji I police, a koji govore da se, ako vlasnik zgrade pretrpi štetu zbog loše izvedenih radova na podovima i krovu zgrade, a što nije bilo javljeno osiguraniku (arhitektima) smatra jednim štetnim događajem po polici osiguranja. On je ipak imao dvojbi o tome da li je sudac komercijalnog suda bio u pravu kada je rekao da dodatna potaživanja na ostalim dijelovima zgrade čine novi štetni događaj ili ne. To bi po njegovu mišljenju ovisilo najviše od materijalnih činjenica. Sudac Donaldson u potpunosri je prihvatio da se to nije desilo do potpune prijave štete kada su arhitekti shvatili da je do profesionalnih propusta došlo i na drugim dijelovima zgrade, a ne samo zidarskim radovima. Ostalo je pitanje što je to bilo predmet prijave štete od strane vlasnika zgrade, a ne kako je šteta shvaćena od osiguranika. U pismu u junu 1982 kojim se traži arbitraža vlasnik zgrade je tvrdio da je došlo do ozbiljnih problema uključujuči pucanje i oštećenje na zidarskim radovima. Očigledno je bilo jasno iz korespodencije da se odštetni zahtjev odnosio na sve ozbiljne probleme do kojih je došlo do tog datuma i nisu bili ograničeni na zidarske radove. Činjenica da zahtjev nije bio specificiran i da nije davao dovoljno

184 Ibidem p.48 185 U Engleskoj i ostalim anglo-saksonskom područjma sistem zakona razvijen na starim običajima i odlukama sudaca, a ne zakonima donešenim u parlamentu

357

činjenica nije bilo bitno – sve bitno što se tiće ukupne štete je bilo navedeno u prijavi štete i zbog toga dodatni odštetni zahtjevi vlasnika zgrade čine štetu prije nego je novi osiguratelj (The Home insurance) preuzeo rizik. Sudac je isto tako smatrao da sve prijavljene štete čine jedan štetni događaj, a što znači da se šteta smatrala prijavljenom kod prijave propusta na zidarskim radovima.»186

8.5.3. Ostale klauzule u osiguranju/reosiguranju od odgovornosti

Uvođenje određenih klauzula u ugovore o osiguranju su pokušaj rješenja problema s kojima se osiguratelji/reosiguratelji suočavaju tijekom trajanja osiguranja, a ti su problemi prvenstveno vezani za kontrolu rizika, rješavanje šteta, njihove visine i ukupnih obveze. U tom smislu susrećemo se sa slijedećim klauzulama.

- Index clause (klauzula o indeksu inflacija)- nastala kao rezultat problema s inflacijom, a svrha joj je da se inflacija podijeli s štetama i tako izbjegne da učinak inflacije pri rješavanju štete neproporcionalno padne na teret reosiguratelja. Ovom se klauzulom održava ista relativna novčana vrijednost samoprdržaja i pokrića koja je prevladavala na početku osigurateljne godine.

- Currency fluctuation clause (klauzula o fluktuaciji tečaja) kojom se raspodjeljuje učinak promjene tečaja na štete isplaćene u valuti različitoj od one u samopridržaju i pokriću ugovora o reosiguranju.Ovom se klauzulom utvrđuje da će se izvršiti konverzija samopridržaja i pokrića u druge valute po tečaju koji je vrijedio pri sklapanju ugovora o reosiguranju ili kojom se potvrđuje da se konverzija iz valute u kojoj je šteta u valutu ugovora o reosiguranju izvrši na dan isplate šteta

- Change in law (klauzula o promjeni zakona) – naznačava činjenicu da je ugovor o reosiguranju potpisan na osnovi zakona koji je na snazi u trenutku sklapanja ugovora što znači da ukoliko dođe do promjene zakona i njegove retroaktivne primjene da će ugovorne strane pregovarati o reviziji uvjeta. Ukoliko se takav dogovor ne postigne primjenjivat će se, kao da nije bilo promjena u zakonu

- Extended claims report (Klauzula o prijavi nastalih a neprijavljenim štetama) – ova klauzula u osnovi zahtijeva od reosiguratelja da; odmah obavijesti reosiguratelja o štetama za koje procjenjuje da bi iznos mogao premašiti neki određeni % samopridržaja, tako da reosiguratelj zna da postoji neriješena šteta po kojoj može biti obvezan na isplatu.

- Pollution clause (klauzula o zagađenju okoliša) Non marine Association (NMA) ima dvije dugogodišnje klauzule o zagađivanju. 1) Klauzulu o apsolutnom isključenju ekoloških šteta u Sjevernoj Americi (LMC) i Klauzulu o isključenju postepenog zagađivanja okoline (LMC1A) koja se primjenjuje na drugim prostorima

Navedene klauzule kreirane su prvenstveno zbog potreba reosiguratelja, ali se reflektiraju neposredno i na osiguratelja. 186 J.P.P.Show, Claims and Public Liability Policies, The Chartered Institute of Loss adjusters, Croner Publication Ltd.London 1989.p.32.

358

Zaklju čak

Kao što smo i na početku istaknuli «claimas made» police izazvale su niz

problema kako osiguranicima tako i osigurateljima. U našim su to relacijama problemi pravne prirode i usklađenosti klauzule s odredbama ZOO o naknadi štete oštećenicima. U svakom slučaju ugovorne odredbe pojedinih ugovora o osiguranju ne mogu derogirati odredbe Zakona o bveznim odnosima. Hrvatska sudska praksa je, nažalost, siromašna. Drugi je problem odnosa reosiguratelja i osiguratelja u kojemu se osiguratelj pojavljuje kao oštećenik i uz ovakvu klauzulu on sigurno ne ostvaruje pravo na povrat plaćene štete od reosiguratelja. Utvrdili smo da je klauzula „Claims made“nastala zbog velikih serija šteta prijavljivanih još godinama nakon isteka police osiguranja najčešće od odgovornosti za proizvode s nedostatkom te razna profesionalna oboljenja. Ovom klauzulom posebno su postali osjetljivi osiguranici koji nisu imali garancije da će se godišnje police osiguranja od odgovornosti obnoviti s obzirom da klauzula isključuje sve štete koje nisu prijavljene unutar trajanja police osiguranja. S obzirom na činjenicu da osiguranici prilikom obnove moraju dati sve relevantne podatke o potencijalnim štetama u budućnosti, osiguratelji ili reosiguratelji mogu otkazati pokriće ukoliko imaju naznake da bi moglo doći do većih šteta u budućnosti, i s time štite prvenstveno sebe. Osiguratelji su, kao izlaz ponudili i dodatno pokriće uz claims made klauzulu ili tzv. extended cover («extended claims notification period»)187 koji omogućuje da osiguranik može prijaviti štetu još jedno dogovoreno vrijeme nakon isteka police osiguranja. Moguće je ugovoriti i «retrospective cover»188 koje osiguranika zaštićuje od odgovornosti za razne povrede ili materijalne štete neposredno prije isteka police osiguranja. Namjera ovakvih proširenja pokrića je da pokriju neka iznenadna i nepredviđena događanja i zato traže veoma točne informacije od osiguranika. Osiguranje koje se pruža ovom klauzulom primjeniti će se na svaku vrstu posla koji radi osiguranik i omogućuje mu da osiguranjem bude pokriven propust osiguranika da dobije pokriće po prethodnoj polici koja je istekla i ima restriktivnu klauzulu. Claims made polica ima jednu veliku prednost što se s njom izbjegava jedan od najvećih problema koji su se pojavili u odiguranju Product Liability-a , a to je što se nije znalo na koju se policu osiguranja odnosio odštetni zahtjev. Drugi problem koji je trebao biti zahvaćen ovom klauzulom su serije šteta iz jednog štetnog događaja. Da bi se taj problem izbjegao u uvjete za osiguranje unešena je klauzula koja rješava te probleme, poznata kao «occurrance integration ckause»189. Ipak, još uvijek ostaje temeljni problem, a to je da „Claims made“ klauzula nije u skladu s odredbama ZOO-a o pravu na naknadu štete.

8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA ( Employer liabilit y )

U ovom naslovu dobivate odgovor na slijedeća pitanja:

- za što odgovara poslodavatelj? - da li je osiguranje odgovornosti poslodavatelja obvezna po zakonu?

187 prošireni period prijave šteta nakon isteka osiguranja 188 retrospective clause- tekst lauzule je: Ova sekcija proširuje mogućnost naknade osiguranika u pogledu zakonske odgovornosti za povrede tijela uzrokovane prije isteka police osiguranje ali samo za one štete koje su bile prvo prijavljene osiguraniku , a ne osiguratelju za vrijeme trajanja osiguranja 189 Tekst klauzule – Kada dođe do serije šteta s povredama koje se mogu pripisati jednom uzroku , sve takve štete smatrat će se kao jedan štetni događaj neovisno od toga u kojem vremenskom periodu su sve štete prijavljene.

359

- koji još sistemi zaštite poslodavatelja postoje u svijetu? - što je to workers compensation sistem? - Kakve su razlike između ova dva sistema naknade radnicima? - Koji su preduvjeti za dobivanje kompenzacije ? - Pregled različitih formi interakcije izme đu ova dva sistema - Koji su faktori koji odre đuju jurisdikciju u me đunarodnom građanskom

zakonu i zakonu o radu? - Pregled različitih metode kalkulacije štete - Pravo na izbor naknade po jednom od ova dva sistema - Oblici osiguranja odgovornosti poslodavca - Osigurateljna praksa u Njemačkoj, UK, USA - Product liability, kao zamjena za odgovornost poslodavca 8.6.1 Odgovornost poslodavatelja Izraziti razvoj raznih vrsta osiguranja od odgovornosti prisutan u svijetu, a koje su

najčešće u korelaciji s određenom gospodarskom aktivnošću, nameće nam potrebu sagledavanja inozemne osigurateljne prakse na tom području. Ta potreba je još više izražena s otvaranjem hrvatskog tržišta osiguranja, Zakona o osiguranju, te općenito s usklađivanjem hrvatskih zakona i osigurateljne prakse s europskom. Odgovornost poslodavatelja ili, u našim uvjetima rečeno, odgovornost prema zaposlenicima, posebno je interesantno područje, ukoliko ga usporedimo s inozemnom praksom. Uz navedena osiguranja vrlo bliske veze ima i osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom ili Product liability. Osnovni cilj u stvari bi trebao biti, da vidimo kako u svijetu rješavaju probleme odgovornosti poslodavatelja u pogledu odštetnih zahtjeva zaposlenika, najčešće zbog raznih povreda na radu, da li daju prednost policama osiguranja od odgovornosti poslodavatelja ili zaposlenike upućuju na police nezgode, ili “ Workers’ compensation “190sistem. Isto tako cilj nam je da sagledamo visinu novčanih kompenzacije za povrede na radu koje su regulirane s dva osnovna sistema:

propisima o odgovornosti, i sistemom javne i privatne zaštite

koji je razvijen kroz razne vrste osiguranja nezgode, zdravstvenog i ostalih dopunskih zdravstvenih osiguranja. Razvoj događaja koji je zajednički svim zemljama je, rastući značaj raznih vrsta osiguranja od odgovornosti zahvaljujući općoj krizi u socijalnoj skrbi i posljedičnom povratku na liberalne ekonomske modele.

Odgovornost poslodavatelja je locirana u dijelu između građanskih zakona i zakona o radu, marginalnom području za specijaliste u oba ova područja. U skladu s time, odgovornost poslodavatelja u svijetu je osigurana bilo u kombinaciji s “Workers’ compensation“ sistemom ili u kombinaciji s javnom odgovornošću. Postoji samo nekoliko zemalja kao što je to UK, gdje se ovo osiguranje funkcionira, kao zasebna vrsta obveznog osiguranja od odgovornosti poslodavatelja. U Hrvatskoj ne postoje sudovi rada, već pravna podrška iz radnih sporova, a odgovornost poslodavatelj putem osiguranja regulirana je, kao dodatak uz policu javne odgovornosti na fakultativnoj osnovi, bez elemenata obveznosti osiguranja. Posebne statistike o odgovornosti poslodavatelja su zbog toga vrlo rijetke.

Dodatni problem proizlazi iz općeg trenda rasta odštetnih zahtjeva u broju i veličini odšteta koji ne može biti objašnjen samo novim tehnologijama, nego i promjenama u zakonodavnom okruženju. Kao rezultat svega toga, stari i osnovni sistem

190 Sistem naknade za štete prema zaposlenicima

360

osiguranja od odgovornosti čak i danas trpi uslijed nedostatka transparentnosti na mnogim tržištima i izgubio je nešto od svojeg potencijala. U mnogim zemljama ovo je osiguranje još uvijek u svojim začecima.

Odgovornost poslodavatelja je kompleksan pojam i da bi izbjegli moguće zabune, već u početku moramo naglasiti da se pod tim pojmom (Employer liability) u ovom radu razmatra odgovornost poslodavatelja prema vlastitim djelatnicima, što je i inače u uvjetima za osiguranje od odgovornosti posebno istaknuto.

U Hrvatskoj je odgovornost poslodavatelja prema trećim osobama sadržana u polici osiguranju, od javne odgovornosti (Public liability), a odgovornost prema zaposlenicima (Employer liability) može se ugovoriti jedino, kao dodatak uz tu policu i plaćanja dodatne premije osiguranja. Osiguranje od odgovornosti prema zaposlenicima (employer liability) ne može se ugovoriti bez osiguranja od javne odgovornosti. Razna profesionalna oboljenja nisu pokrivena osiguranjem od odgovornosti poslodavatelja u Hrvatskoj

8.6.2. “Workers compensation” sistem Da li primjeniti Zakon o odgovornosti ili “ Sistem naknade radnicima “ tzv. Workers Compensation “sistem?

Njemački zakon o radničkim naknadama zbog povrede na radu iz 1884. god. bio

je prvi primjerak kolektivnog osiguranja radnika i služio je kao model u raznim varijantama koje su kasnije uvedene u svijetu. To je kasnije bio model za potpunu zamjenu sistema odgovornosti poslodavatelja sistemom osiguranja radničkih naknada posebno u Austriji, USA, Kanadi i Meksiku. Njemačko ugovorno pravo bilo je orjentirano na rimsko pravo, koje nije formuliralo ugovor o radu u nijednom detalju (jer su robovi bili objekt , a ne subjekt ugovora). Tada nije postojala nikakva namjera da se odredbe zakona o radu unesu u Građanski zakon koji su se u to vrijeme upravo razvijali i ticali su se fundamentalnih koncepata ugovora o zaposlenju. Bismarkov projekt “Workers’ compensation insurance“ koji bi demonstrirao pokazanu brigu države za radnika i probio socijalne razlike između poslodavatelja i zaposlenika bio je politički odgovor na rast Social Demokratske Partije koja je zagovarala radikalni model odgovornosti s mnogim elementima koje je sadržavao “W.C.S.” baziran na građanskom zakonu. Niti jedan od tih modela nije bio prihvaćen. Ovaj model bio je baziran na troškovima svakog odštetnog zahtjeva koji je bio osnažen članarinom članova i na taj su se način približili soluciji privatnog osiguranja. Međutim, odluka o zamjeni sistema odgovornosti sistemom “W.C.S.” već je bila donešena. Od tada, radnicima je dato pravo zahtjevanja odštete preko police odgovornosti poslodavca samo, ako je mogao dokazati namjeru, dok su osigurateljima radničkih naknada dali prostor za regrese od poslodavatelja .

8.6.3. Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu

Velika Britanija U Velikoj Britaniji gdje sistem osiguranja naknada radnicima učvršćen kroz državni sistem socijalnog osiguranja, uvijek je bio kombiniran s općim zakonom o odgovornosti, dakle suprotan model na danas najrazvijenijem tržištu odgovornosti poslodavatelja. Iskustva s ovog tržišta predstavljaju danas uzor svim ostalim zemljama, a to su one zemlje, koje su zadržale neograničenu odgovornost poslodavatelja baziranoj na nepažnji i njegovoj objektivnoj odgovornosti. Slučaj Pristley v. Fowleru 1837 bio je prvi

361

zahtjev za odštetu pokrenut od radnika prema poslodavatelju i označio je početak prakse odgovornosti poslodavatelja u UK. Isprva su zahtjevi za odštetama bili odbijani s obranom da su radnici prihvatili rizik samim sklapanjem ugovora o radu slobodnom voljom. Zakon o odgovornosti poslodavatelja na radnom mjestu i nepažnji nadzornika malo je toga učinio da se to izmjeni.

Pod utjecajem Njemačkog modela 1897 god. uveden je „W.C.“ zakon. Iako odgovornost poslodavatelja nije bila zamjenjena s W. C. S. ona je ostala kao alternativa, a ne dodatak pogodnostima “Workers’ compensation“sistem-u. Osiguranje od odgovornosti poslodavatelja je obvezno od 1969 god. Iste godine Zakonom o odgovornosti poslodavatelja uvodi se striktna odgovornost, 18 godina prije „Zakona o zaštiti potrošača” koji je prepisan iz EU direktive o proizvodima s nedostatkom (product liability) u nacionalni zakon. U 1970 ispitana je mogućnost zamjene sistema odgovornosti poslodavatelja, ali je zaključeno da su njihove odredbe istog značenja, kao odredbe W.C.S. i prepreka sigurnosti na poslu, te prepreka poboljšanju standarda sigurnosti. Glavni razlog za zadržavanje sistema odgovornosti poslodavatelja bio je, da on ohrabruje poduzimanje preventivnih mjera i sankcionira njihovu neprimjenu kroz povećanu premiju osiguranja. „Personova“ komisija, koja je odlučila o zadržavanju sistema odgovornosti poslodavatelja na bazi poslodavčeve nepažnje, proširila je njegovu odgovornost 1990 dajući pravo regresa državnom socijalnom osiguranju. S porastom odštetnih zatjeva u broju i veličini od 1970 raste i značaj ovog osiguranja. U S A

Gledajući USA treba podvući da je proces zamjene sistema odgovornosti poslodavatelja zakonima o radničkim naknadama od velikog značaja samo za to tržište i to posebno zbog efekta oslobođenja poslodavatelja od odgovornosti, a sve to imalo je za posljedicu razvoj osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom ili Product liability. U dugačkom procesu zamjene zakona o odgovornosti poslodavatelja sistemom osiguranja radničkih naknada poznate su dvije faze i to period oko 1910. i 1930 god. Obje su bile reakcija na krizu u sistemu osiguranja od odgovornosti poslodavatelja u kojima je broj i iznos odštetnih zahtjevaq radnika narastao do takvog iznosa da su ga oni počeli gledati kao prijetnju. Od 1960 na dalje, nakon kompletne zamjene sistema odgovornosti poslodavatelja, tvrtke su se suočila s trećom krizom po pitanju odgovornosti koja ih je ovaj puta pogodila, ne kao odgovornost poslodavatelja, već kao odgovornost proizvođača.

- Prva kriza u osiguranju od odgovornosti

Godine nakon 1905 pokazale su prvu akumulaciju odštetnih zahtjeva prema poslodavateljima, a sve u kontekstu visokog postotka nezgoda na poslu. Na primjer, u razdoblju od 1905 – 1909 bilo je 85 velikih rudarskih nesreća koje su uzrokovale smrt više od 2640 rudara. Stope smrtnosti bila je 3‰ u rudnicima u USA komparirano s procjenom od 1,5 ‰ u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj prvih godina ovog stoljeća. Prema Frederick Hofmanu191 iz Prudential Life osiguravajuće kompanije broj fatalnih profesionalnih nezgoda u USA bio je 25 000 predstavljajući brojku od 0,65‰ ukupne radne populacije od 38.000.000 ljudi , a današnja stopa smrtnosti je 0,1 ‰ ukupne radne populacije. Agilni pravnici motivirani kontigencijskim honorarima postizali su relativno

191 Frederick Hoffman, Industrial accidents and industrial diseceses,Publication of the American Statistical Assosiation 11,No88.( December 1909 ) ,p.599

362

visoke naknade u sporovima, međutim u godinama prije 1905 veliki postotak nižih sudova presuđivali su u korist okrivljenika, a do promjene presude dolazilo se jedino odlukom viših sudova. Oko 1905 postotak presuda u korist oštećenika na najvišim sudovima u Pensilvaniji, Mičigenu, Viskonsinu , Minesoti i Ohiu porastao je s 43% na 80%. Isto tako premija osiguranja od odgovornosti poslodavaca koja je 1887 iznosila 200.000 $ porasla je na 7, 16, 28 i 35 mil. $ u 1900, 1905, 1908 i 1911god.192 Ovaj rast u premiji uzrokovali su rastući troškovi obrane, a zatim i sam iznos dosuđivanih naknada .Između 1903 i 1907 god.osiguratelji odgovornosti poslodavatelja u Minesoti platili su 58 % od ukupne premije osiguranja na ime naknada, 1907 platili su 68%, a 1908 78%. Velike individualne naknade stvorile su nesigurnost među poslodavateljima; npr. 41000 $ za izgubljenu ruku dosuđena naknada u Sirakuzi 1910 god. U isto vrijeme kompenzacijska plaćanja temeljena na “W.C.S.” –u za glavninu povreda nastavila su biti mala. Prema Zakonu, naknada koja se određivala udovicama i djeci zbog smrtno stradalog radnika (supruga) iznosila je 3.000 $ i to nakon proteka roka od 5 godina što je doista bila mala naknada i male praktične vrijednosti. Termin profesionalna nezgoda sam za sebe bio je subjekt potpuno različitih interpretacija ovisno od interpretatorove točke interesa; kao greška radnika, kao viša sila ili božje djelo, industrijski rizik, nepažnja ili ubojstvo. Rastom depresije u 1907 i 1908 god. te 1910 – 1911 god. i valovima štrajkova, kompenzacije za profesionalne nezgode postale su osnovni cilj zaposlenika i odvjetnika. Jedan od modela za rješavanje novonastalog problema je ponudio Njemački model za osiguranje radničkih nadoknada (Workers compensation sistem) i UK s svojim argumentima u korist nediranja u radne odnose odnosno objektivne odgovornosti poslodavatelja. Od 1911 god. od kada je ”Workers’compensation“ sistem počeo zamjenjivati odgovornost poslodavatelja započinju i prvi koraci socijalnog osiguranja u Americi.

- Druga kriza u osiguranju od odgovornosti

Početkom stoljeća profesionalne bolesti nisu još bile predmet tužbi s osnova odgovornosti poslodavatelja i općenito nisu bile predviđene naknade s te osnove u zakonima o radničkim kompenzacijama. Proširena odgovornost poslodavatelja tada je bila regulirana općim zakonom o odgovornosti. Prije 1918 god. osiguratelji životnih osiguranja u USA i Kanadi odbijali su davati pokriće za radnike izložene azbestu 193. U 1930-toj bilo je preko 1.000.000 radnika u USA izloženih riziku silikoze194, ali bilo je samo 6 saveznih država gdje je bila predviđena naknada u zakonima o radničkim kompenzacijama. Iznosi, koji su bili traženi od poslodavatelja za silikozu uključujući i slučajeve koji još nisu bili raspoznati, kao azbestoza povećali su se s 100 $ u 1933 na 300 mil. $ u 1934. Poslodavatelji su govorili da se radi o bolesti zbog privredne recesije. Između 1930 i 1932 bio je izgrađen tunel dugačak četri milje u Hawk Nestu u Zapadnoj Virđiniji za potrebe hidroelektrane kompanija “Union Carbide” i “Carbo company”. Oko 2000 radnika uglavnom crnaca bilo je zaposleno na izvođenju radova upotrebljavajući moderne pneumatske bušilice. Stijena koja se bušila bila je čisti silikat, a zbog prašine koja se stvarala državno ministarstvo za rudnike propisalo je da se vrši mokro bušenje, ali ova se odredba nije primjenila. Tri godine nakon završetka radova četvrtina radnika ili

192 Ibidem 193 Izloženost azbestu bila je prvi puta utvrđena, kao uzrok raka pluča u studiji objavljenoj u 1924 koja je ispitala smrt 33-togodišnjeg radnika koji je počeo raditi u Engleskoj azbestno –tekstilnoj tvornicidok je bio star svega trinaest godina. 194 Profesionalna bolest kopača dijamanata u Južnoj Africi . Sastoji se u prožimanju tjelesnog tkiva osobito pluča kremenom prašinom koju kopači stalno udišu.

363

njih petsto je umrlo, a ostali su bili neizlječivo bolesni. Kao rezultat toga tek stvorena odgovornost za poslodavatelje za profesionalne bolesti bila je eliminirana i uključena u jedan od stupnjeva naknade propisanih u “Zakonu o radničkim naknadama“ u nekim slučajevima čak eksplicitno bez obzira da li je bila nadoknadiva prema zakonu ili nije.

- Treća kriza u osiguranju od odgovornosti Kao suprotnost na ono što se dešavalo početkom stoljeća, radikalna zamjena sistema osiguranja odgovornosti poslodavatelja u toj se fazi ne možemo nazvati progresivnim rješenjem. Skromne nadoknade i kratki ograničavajući rokovi pokrića napravili su radnički kompenzacijski sistem neprikladnim za pokriće profesionalnih oboljenja te je rastao pritisak za njegovu izmjenu. Rješenje koje se izabralo bio je novodefinirani sistem odgovornosti za neispravne proizvode ili Product liability, kojeg je osmislio Američki institut za zakonodavstvo u 1965. god. s drugim izmjenama kaznenog zakona. Obveza da se poduzme mjere opreza prebačena je na taj način na proizvođača, jer novi sistem nije više mogao biti temelj za utvrđivanje odgovornosti poslodavatelja. Kao rezultat, moguće je bilo da očito veliki postotak slučajeva “Product liability” u USA bude tretian, kao kao slučajevi koji se dešavaju na radnom mjestu. To su stvarno bili slučajevi odgovornosti poslodavatelja za diskusiju i to zahvaljujući činjenici da su se pogodnosti “radni čko – kompenzacijskog sistema” znatno poboljšali posebno nakon 1970 god. (premijske stope porasle su prosječno s od 1% na 2% od plača, a premijski prihodi porasli su od 3,5 bn $ u 1970 na 14,2 bn $ u 1980 god.

U 1989 azbestoza je bila uzrokom 57% svih pokrenutih tužbi s osnova product liability, a u 1990 70%.195 Druga najveća serija tužbi s osnove odgovornosti za neispravne proizvode bila je ona koja je uključivala vojnike koji su se otrovali dioksinom nakon upotrebe herbicida “Agent orange “ u Vijetnamu, a smatralo se da su vezane uz radni odnos. Druge profesionalne bolesti nastavile su progresivno rasti. Od 1986 god., a pogotovo nakon 1992 došlo je do povećanja broja slučajeva klasičnih tužbi protiv proizvođaća kompjutera zbog efekta prenaprezanja očiju istaknutog kao povreda na radu ( RSI – Repetitiv strain injuries ). U skladu sa statistikama Biroa za rad, 46 miliona ljudi upotrebljavalo je kompjuter na poslu u USA 1990, a prijavljeno je 180.000 slučajeva takvih povreda na radu, a iduće godine 220.000. Nisu samo profesionalne bolesti pokrivene policom Product liability već i nezgode na poslu. Proizvođaći strojeva su jedna od grupa koje plaćaju velike premije osiguranja za osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom, a njihova odgovornost proizlazi uglavnom zbog nezgoda koje se dešavaju u tvornicama gdje se njihovi strojevi upotrebljavaju. Isto tako, treba spomenuti da ne odgovaraju samo proizvođaći umjesto poslodavatelja već su to i druge strane kao vlasnici zgrada, tvrtke za održavanje, ostali podizvođaći, inspektori za sigurnost, i u izoliranim slučajevima direktori i službenici. Princip prebacivanja odgovornosti, kao politički vru čeg krumpira je karakteristi čan za zakone o odgovornosti u USA. Pokušaj da se ovaj vrući krumpir vrati poslodavcima je na taj način propao, a gubitnici su ostali proizvođaći. Ako neka inozemna proizvođačka tvrtka 195 19428 tužbi pokrenutih u 1990 s osnova Product liability-a uspoređeno s 14348 u 1989 (Administrativni ured Suda Amerike). Iznosi koji su bili potraživani tužbama odnosili su se uglavnom na troškove odstranjivanja azbesta. Ipak, glavnina naknada zbog tjelesnih povreda koje su uključivale azbest utvrđivale su se izvan suda, što nije ništa drugo do snažnog uvođenja odgovornosti u u osiguratelje product liability-a, posebno kada , na primjer proizvođača (suprotno od poslodavca) teško identificirati ili kada su proizvođač i poslodavac jedne te iste osobe. Tretiranje takvih slučajeva kao slučajeve šteta s osnova product liability.a je pojednostavljeno i i osiguratelji ove vrste odgovornosti dogovaraju se i sporazumijevaju oko upotrebe standardnih kriterija kojima bi se utvrdila izvornost odgovornosti. (odgovornost poslodavca ili Product liability )

364

opskrbljuje Američko tržište sa robom, ona ne uživa iste privilegije kao Američki poslodavatelji u uvjetima odgovornosti, jer mora platiti punu kompenzaciju u slučaju profesionalne bolesti ili nezgode, iako djelom može biti odgovoran i poslodavatelj u Americi.

8.6.4 Razlike u sistemima naknade radnicima

Pravila o odgovornosti su općenito apstraktna pravila. Način na koji će se ona

primjeniti ovisi od zakonodavnog okruženja i od nezakonodavnih faktora, te utvrđenih vrijednosti koje kada se primjene mogu uzrokovati učestale promjene u velićini plaćanja nadoknada za štete koje rastu do neslućenih visina. Njihov razvoj i primjena u pravnoj teoriji ne ovise toliko od promjena zakona koliko od od promjene sudske prakse. Sistem radničkih nadoknada na drugu stranu, funkcionira unutar zadanih parametara; to je specifičan set činjenica sa specifičnim zakonskim posljedicama. Njihov razvoj proizlazi iz čestih promjena zakona, čak i onda kada se ne mijenjaju apsolutni iznosi več samo korekcija za inflaciju. Sve u svemu “Radnički kompenzacijski sistem“ baziran je na zakonskim propisima koji su kreirani da traju određeno vrijeme i koji uređuju skupinu standardiziranih činjenica. U dijelu koji definira profesionalne bolesti to često dovodi do neslaganja između trenutačnih zakona i znanstvenih spoznaja.

Različiti preduvjeti za dobivanje naknade

U “Workers’ compensation”osiguranju smatra se suvišnim postavljanje pitanja odgornosti poslodavatelja odnosno njegove nepažnje i zaposlenikova priloga toj nepažnji. Unutar ove konstatacije leže odlučujući razlozi za njegovo uvođenje: sloboda dobivena da se utvrde preduvjeti za kompenzaciju i prednosti mira u radnim odnosima, zakonska stabilnost, smanjeni troškovi za sudske procedure, odvjetnika i eksperata. Workers’ compensation sistem, ipak ne smatra pitanje uzrokovanja štete suvišnim. U stvari, bez korektivnog faktora krivnje, uzrokovanje preuzima odlučujući značaj (kao u slučaju striktne odgovornosti). Preduvijet za plaćanje po W.C.I. je da se dogodila profesionalna nezgoda ili prof. bolest koja mora biti u svezi s radnim mjestom. Neki sistemi”W.C.S.”kompliciraju proces utvrđivanja preduvijeta za kompenzaciju uvođenjem faktora “krivnje” u slučaju poslodavateljeve nepažnje.

8.6.5. Metode kalkulacije štete i pravo na izbor naknade po jednom od ova dva sistema

Prema odredbama osiguranja od odgovornosti, kompenzacija za povrede se radi na

konkretan način dodjelom pravične naknade. “W.C.I.“ na drugu stranu kompenzira povrede na apstraktan način. U slučajevima manjih povreda, koje ne utječu na zaposlenikovu sposobnost da dođe na posao naknade predviđene razvijenim Workers’ compensation sistemom mogu biti povoljnije nego one predviđene policama odgovornosti, dok je u slučajevima težih povreda obrnuto. Kada su u štetu uključeni elementi, kao gubitak zarade čak i u policam osiguranja od odgovornosti moraju biti uključene apstraktne kalkulacije i obrnuto, što ova dva sistema dovodi u situaciju da budu ista. U slučaju smrti ili trajne nesposobnosti za rad, pogodnosti predviđene W.C.S. za gubitak zarade često su u okvirima gornjih limita pokri ća i tako ostaju ispod iznosa štete koja se inače može postići policama od odgovornosti. Ako su k tome ti limiti određeni kao fiksni iznosi, mogu biti umanjeni kroz inflaciju, a oni se samo periodično i obično neadekvatno usklađuju.

365

Štete za pretrpljenu bol, strah, utvrđeni invaliditet i druge elemente utvrđivanja neimovinske štete su obično predviđene samo policama osiguranja od odgovornosti. Izuzetke možemo pronaći u Švicarskoj gdje W.C.I. predviđa “Integrity compensation” i Švedskoj gdje zakon iz 1976 predviđa u Workers’ compensation sistemu nadoknadu neimovinske štete. Prema odredbama osiguranja od odgovornosti kompenzacija se daje za potrebne medicinske troškove. Pokriće koje se s te osnove daje po W.C. S. ipak je limitirana naknadama predviđenim njihovim vlastitim zdravstvenim servisom, a isto tako može biti limitirana u uvjetima mogućnošću i kvalitetom dostupnog tretmana. Pitanje koje se sve više i više postavlja je, da poslodavatelji ne bi trebali biti obvezni naknađivati zaposlenicima troškove privatnog medicinskog tretmana, ako su ispunjeni preduvjeti za odgovornost. Razlika između onoga što je u medicinskim uvjetima ostvarivo i što je u financijskim uvjetima moguće unutar W.C.I. stalno raste. Radnički kompenzacijski sistem u inozemstvu je reguliran Zakonom o radu i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, dok je odgovornost poslodavatelja regulirana dijelom Zakonom o radu, Građanskim zakonom te dijelom Kaznenim Zakonom. Odnosi između Workers’ compensation sistema i odgovornosti poslodavatelja su ponekad potpuno logične. Postoje pravni sistemi, na primjer u kojima povoljniji sistem radničkih naknada zagovara iskljućenje odštetnih zahtjeva s osnove odgovornosti poslodavatelja (Njemačka, Austria, US). Postoje drugi u kojima je skromniji sistem radničkih naknada nadopunjen s neograničenom odgovornošću poslodavatelja (Južna Amerika, zemlje trećeg svijeta). Na drugoj strani postoje zemlje gdje su odnosi između sistema radničkih naknada i zakona o odgovornosti takvi da ne slijede tu logiku. Isto tako, postoje zemlje gdje sistem radničkih naknada funkcionira na vrlo skromnom nivou zahvaljujuči potpunom isključenju građanske odgovornosti (Maroko, Mexico, čak i USA spada u tu kategoriju do 1960 ). Razlike između “W.C.” i odgovornosti poslodavatelja ne treba biti ista, kao razlika između socijalnog osiguranja i privatnog osiguranja između kojih je teško podvući liniju razgranićenja i stvarno je moguće upotrebljavati formalne kriterije kao razliku. U osiguranju radničkih kompenzacija, razlike između državno uređenog socijalnog osiguranja i decentraliziranih javnih društava i privatnih osiguravajućih kuća su fluid. Poslodavatelji obično svoju odgovornost osiguravaju privatno. Njezino uključivanje u državno osiguranje radničkih nadoknada (W.C.S.) kao u nekim državama Amerike i Australije više je izuzetak nego pravilo U Njemačkoj zakon predviđa da njihov W.C. sistem ima istu opciju, ali je to uzrokovalo da nema gotovo nikakve praktične vrijednosti.sve do danas.

U Francuskoj je socijalno osiguranje preuzelo odgovornost poslodavatelja za namjerno uzrokovane štete s poslijedičnim regresom od poslodavatelja. Međuodnosi između osiguranja od odgovornosti i radničkih kompenzacijskih osiguranja poprima različite forme s bezbrojnim kombinacijama i na taj način čineći temelj svakog zakonodavnog sistema naknada, pa i unutar pojedinačne tvrtke. Poslijedično, teret naknada se dijeli u različitim proporcijama među kompanijama koje nose rizik i društva u cjelini .

- Slučajevi u kojima se na ime nadoknada primjenjuje jedino osiguranja od odgovornosti poslodavatelja Na koji način se provodi osiguranje od odgovornosti poslodavatelja

Osiguranje poslodavateljeve odgovornosti uglavnom se radi na jedan od dva načina: zajedno s javnom odgovornošću ili zajedno s Workres’ compensation sistemom. Na nekim tržištima (UK, Irska, i velikom broju zemalja Commonwealtha Izrael, Cipar, Turska i Taiwan) ovo je osiguranje pokriveno kao posebna vrsta osiguranja. Različite forme pokrića su dijelom refleks različitosti u zakonu o

366

odgovornosti svake od tih zemalja. Na primjer, slični sistemi osiguranja – kombiniraju “Workers’ compensation” osiguranje i osiguranje odgovornosti poslodavatelja mogu biti upotrebljeni u različitim pravnim sistemima. Obrnuto, različiti sistemi osiguranja mogu se upotrijebiti za odgovornost poslodavatelja usporedivih pravnih (iako različitih ekonomskih sistema) okvira: rizik se individualno kvotira i posebno osigurava u UK, pokriven kao dodatak police javne odgovornosti uz dodatnu premiju u Italiji, i obično automatski osiguran bez dodatne premije u Španjolskoj i Nizozemskoj.

Zaklju čak

U svijetu postoji vrlo velika šarolikost od zemlje do zemlje u pogledu osiguranja od odgovornosti poslodavatelja što zbog vlastitih iskustava u pogledu šteta što zbog zakonodavnog okruženja, standarda itd. U Hrvatskoj kategoriju osiguranja od odgovornosti poslodavatelja ne poznajemo kao zasebnu vrstu osiguranja, ali opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti predstavljaju temelj za osiguranje od odgovornosti poslodavatelja za štete prema trećim osobama i vlastitim djelatnicima s izuzetkom šteta koje su posljedica profesionalnih oboljenja radnika osiguranika i koje nisu pokrivene osiguranjem. Opća odgovornost ili odgovornost prilikom obavljanja određene gospodarske djelatnosti hrvatski je oblik osiguranja od odgovornosti poslodavatelja ili Employer liability, jer se u smislu Zakona o obveznim odnosima i zaposlenici poslodavca smatraju trećim osobama. Posebnost je jedino to što se odgovornost prema zaposlenicima ugovara uz plaćanje dodatne premije i nije obvezna po Zakonu, kao što je to u nekim drugim zemljama. Možda bi izmjena u nazivu ove kategorije osiguranja od odgovornosti unijela više jasnoće u osiguranje od odgovornosti poslodavatelja, jer se po općim uvjetima osiguravaju ne samo pojedini gospodarski subjekti od odgovornosti već i odgovornost u svojstvu privatne osobe, razne članske organizacije i društva, dakle sve što ne iziskuje Posebne uvjete za osiguranje. Javnu odgovornost ili opću odgovornost treba staviti u jednu grupu osiguranja od odgovornosti, a dodatno osiguranje od odgovornosti prema zaposlenicima trebalo bi i točno imenovati kao odgovornost poslodavatelja i tek je tada možemo uspoređivati s standarnom odgovornošću poslodavatelja koja je u primjeni u praksi u inozemstvu. Izbacivanjem odredbi o osiguranju od odgovornosti u svojstvu fizičke osobe te odredbi o osiguranju raznoraznih društava i neprofitnih organizacija, odgovoarajućim izmjenama ZOO što se tiće odredbe tko se sve smatra trećom osobom dobili bi čisti uvjete za osiguranje poslodavatelja. Iz postojećih uvjeta za osiguranje od odgovornosti to se ne može isčitati na jasan način.

Naš zakonodavni sistem daje mogućnost dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti poslodavatelja paralelno s obveznim zdravstvenim osiguranjem, ne kao njegov nadomjestak već kao nadopunu temeljenu na, Zakonu o obveznim odnosima koji daje daleko veće mogućnosti naknade u našem sistemu radničkih nadoknada kroz veće limite osiguranja od odgovornosti pogotovo u dijelu nematerijalne štete (pretrpljeni strah, bolnina....itd). Vrlo je interesantno da se odgovornost poslodavatelja prema vlastitim djelatnicima (employer liability) u hrvatskim prilikama ne može ugovoriti bez osiguranja prema ostalim trećim osobama. Osiguranje od odgovornosti poslodavatelja obično se više razvija u zemljama koje prolaze određenu krizu u socijalnoj skrbi uzrokovanu ekonomskim razlozima ili u zemljama u razvoju koje svoje novčane potencijale usmjeravaju u razvoj, a ne socijalne programe te vjerujemo da će upravo taj elemenat uz odgovarajuću zakonodavnu politiku biti ključan za razvoj ove vrste osiguranja. Hrvatski zakonodavni i pravni sistem trebao bi nas u stvari usmjeriti u razvoju i reći kamo ovo osiguranje ide i da li ono ispunjava svoju funkciju u punom smislu riječi, kao jedan od oblika radničkih naknada.

367

¸8.7. OSIGURANJE OD PROFESIONALNIH ODGOVORNOSTI

U ovom naslovu dobit čete odgovore na pitanja:

U čemu se profesionalne odgovornosti razlikuju od opće odgovornosti Opseg pokrića Vrste profesionalnih odgovornosti Specifičnosti pojedinih profesija Profesionalna odgovornost liječnika i bolnice

Profesionalne odgovornosti su novi izazov za sve osiguratelje. Prvenstveno su to nepoznanice u pogledu mogućih štetnih događaja zbog nedovoljne štetovne statistike, a s druge strane obveznosti osiguranja od odgovornosti pojedinih profesija propisana od zakonodavca. Nedovoljan broj jedinica izloženosti ovom riziku još je jedan razlog glavobolje za aktuare i menadžere koji unatoč svemu žele pozitivne rezultate. S jedne strane mnoštvo pravnih propisa i zakona koji reguliraju gotovo svaku ljudsku djelatnost, a s druge strane potrebe tih istih djelatnosti da svoju djelatnost obavljaju u što sigurnijim uvjetima i okruženju. Nastojanja društva da reguliraju propisima sve djelatnosti dovela su do toga, da se u šumi tih propisa više nitko ne osjeća sigurnim da svojom djelatnošću nije nanio štetu nekoj trećoj osobi, što je opet osiguratelje dovelo u situaciju da kreiraju nove vrste osiguranja koja će olakšati svakodnevno poslovanje tih tvrtki, odnosno slobodnih profesija. Radi se o posebnim vrstama osiguranja od odgovornosti kojima se posljedice nečije građanske odgovornosti (uglavnom ugovorne odgovornosti), kao posljedica nepažnje prebacuju na osiguratelje. Liječnici, odvjetnici, revizori su samo neke od profesij koja žele teret svojih profesionalnih propusta prepustiti osigurateljima

Kao što je u naslovu rečeno razvoj ove vrste osiguranja usmjerava nas na različita područja zanimanja, različite rizike nepredvidive u smislu učestalosti i ukupnog opsega. Istovremeno se i zahtjevi osiguranika u pogledu pokrića mijenjaju u smislu da pokriće bude sveobuhvatno i da se daje i za rizike koji su do sada bili predmet isključenja prema uvjetima za osiguranje opće ili javne odgovornosti. Dakle, predmet osiguranja je proširenje osigurateljnog pokrića na nestandardne rizike te procjena i evaulacija rizika u smislu nastanka velikih štetnih događaja zbog profesionalnih propusta različitih profesija koji se smatraju kršenje ugovornih obveza. U svemu tome ovaj naslov nastoji sagledati i poziciju osiguratelja, kao nosioca posljedica nečije poslovne aktivnosti, kako ući u suštinu osiguranja od odgovornosti za profesionalne propuste prilikom obavljanja određene djelatnosti.

Specifičnosti posebnih uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti

Već sama riječ “posebni uvjeti za osiguranje” govori nam da se razlikuju od standardnih ili općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Prvenstvena je razlika u njihovoj primjeni, jer se ne primjenjuju generalno, već za određenu vrstu rizika ili djelatnosti. Polica osiguranja od odgovornosti za profesionalne propuste prati osnovni okvir police javne odgovornosti. Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti odnose se samo na jedan segment osiguranja od odgovornosti. Drugim rije čima, osiguravaju se profesionalni propusti u određenoj specifičnoj djelatnosti i zato se zovu “posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti”. Vrlo je važno upamtiti da se policom naknađuju štete zbog greške, propusta ili nepažnje, a ne samo, kao posljedica

368

ugovorne odgovornosti (kršenje ugovorne obveze) te da nepažnja mora biti učinjena tijekom obavljanja djelatnosti.

8.7.1. Razlike između uvjeta za osiguranje profesionalnih odgovornosti i uvjeta za osiguranje javne ili opće odgovornosti

Ono što ih razlikuje od općih uvjeta za osiguranje je usmjeravanje reguliranja

prava i obveza iz ugovora o osiguranju na točno specificiranu djelatnost i osiguranje iste pod strogo određenim uvjetima. Najčešće posebnim uvjetima za osiguranje nisu data pokrića koja se daju općim uvjetima za osiguranje, (kao osiguranje s naslova pojedovanja objekata i drugih stvari, za obavljanje djelatnosti ili generalno pravnog odnosa osiguranika s drugim pravnim i fizičkim osobama itd.)196 međutim u nekim situacijama i u pojedinim djelatnostima to ne mora biti tako. Prvenstveno je stavljen naglasak na osiguranje profesionalnih propusta osiguranika ili osiguranje posljedica ugovorne odgovornosti. Ono što je zajedničko svim posebnim vjetima za osiguranje je osiguranje profesionalnih propusta, a općim je uvjetima za osiguranje od odgovornosti to isključeno. Da se prisjetimo, u (čl. 8 st.9)197 štete na stvarima trećih osoba pri obavljanju osigurane djelatnosti pokrivene su samo onda, ako je do štete došlo zbog događaja koji nije u neposrednoj vezi s profesionalnim propustima osiguranika. Kako kod pojedinih djelatnosti ili profesija profesionalni propusti imaju za posljedicu i povrede tijela ili zdravlja neke osobe ili povredu interesa (financijski gubitak) to su za te djelatnosti predviđeni posebni uvjeti za osiguranje. Postavlja se pitanje zašto posebno osigurati profesionalnu odgovornost liječnika kada je u uvjetima rečeno da je “predmet osiguranja prema ovim uvjetima građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenje ili uništenje stvari trećih osoba”.198 Objašnjenje možemo naći u činjenici da su jedno povrede tijela ili zdravlja kao posljedica nepažnje i nenamjernih ili slučajnih radnji osiguranika, a drugo su posljedice svijesnog postupanja liječnika s pacijentom koji mora napraviti određeni zahvat. U svakom se slučaju radi o drugačijem pravnom odnosu. To više nije građansko pravna izvanugovorna odgovornost, već ugovorna odgovornost o ćemu će više riječi biti u nastavku. Osnovno je pitanje koje su to sve djelatnosti u kojima se pokrivaju profesionalni propusti ? Uglavnom se radi o djelatnostima čija djelatnost je regulirana Zakonskim aktom u kojem se propisuje što se sve pod određenom djelatnošću podrazumijeva, što su točno poslovi koje oni obavljaju te koje su njihove dužnosti i obveze prilikom obavljanja te djelatnosti. Osiguratelji su obvezni za propuste iz Zakonom propisanih poslova koje oni obavljaju. Zakonodavac najčešće propisuje i minimalne svote osiguranja ta te djelatnosti. 8.7.2. Vrste posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti Trenutačno na Hrvatskom tržištu osiguranje postoje slijedeći posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti:

- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti odvjetnika - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki - -/- -/- -/- -/- ....................od odgovornosti diplomiranih veterinara pri obavljanju djelatnosti

196 Vidi , Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti Croatia osiguranje d.d., članak 3, Predmet osiguranja 197 Ibidem, Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti , čl 8. st 9 198 Ibidem , članak 3.

369

- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti zaštitarske i detektivske djelatnosti - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti ljekarničke djelatnosti - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti stečajnih upravitelja - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti upravljanja nekretninama - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti posrednika u osiguranju ili reosiguranju - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti zastupanja u osiguranju - Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti arhitekata

- itd. …… Da ne bi bilo zabune, društvo za sebe, a i osiguravajuće tvrtke, ocjenjuju

djelatnosti koje su od posebnog društvenog interesa, odnosno pojedine djelatnosti ili vršioce tih djelatnosti koji mogu profesionalnim propustom napraviti vrlo veliku štetu bilo oštećenjem ili uništenjem imovine trećih osoba bilo povredom tijela ili zdravlja neke treće osobe pa je za neke od njih zakonodavac propisao obveznost osiguranja od profesionalnih propusta prilikom obavljanja djelatnosti.

8.7.3. Zašto zakonodavac propisuje obveznost osiguranja od odgovornosti?

Obveznost osiguranja od odgovornosti prilikom obavljanja određene djelatnosti se propisuje zbog toga što se smatra da nosioc te djelatnosti neće biti samostalno u mogućnosti naknaditi štetu nekoj trećoj osobi koja bi proizašla kao posljedica obavljanja te djelatnosti. U tom smislu zakonodavac propisuje i donosi zakonske akte u kojima se navodi za koje poslove unutar pojedine djelatnosti se traži odgovarajuće osigurateljno pokriće. Odredbe tih zakona nalaze svoje mjesto u svakim posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti za koje je predviđena obveznost osiguranja prema zakonu. Obveznost osiguranja od odgovornosti trenutačno je predviđena za slijedeće djelatnosti:

- Odvjetnici199 - Revizori200 - Javni bilježnici201 - Zaštitari 202 - Arhitekti 203 - Posrednici i zastupnici u osiguranju i reosiguranju 204 - Djelatnost upravljanja nekretninama205 - Stečajni upravitelji 206

Posebni uvjeti za osiguranje profesionalne odgovornosti kreirani su za visoko

profesionalne djelatnosti gdje je utvrđivanje nečije odgovornosti daleko složeniji postupak

199 NN,BR.9/94, Zakon o odvjetništvu 200 NN,BR.90/92, Zakon o reviziji 201 NN,BR.78/93, Zakon o javnom bilježništvu 202 NN,BR.83/96, Zakon o zaštiti imovine i osoba 203 NN,BR.47/98, Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inžinjera u graditeljstvu 204 NN,BR. 27/99,Zakon o posredovanju i zastupanju 205 NN,BR.91/96, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 206 NN,BR.44/96. Stečajni zakon

370

nego za cijeli niz djelatnosti čija je odgovornost u osigurateljnom smislu regulirana samo općim uvjetima za osiguranje. Da se ne bi dobio krivi dojam kako je osiguranjem pokriven svaki propust osiguranika uvijek treba obratiti pažnju na članak posebnih uvjeta za osiguranje koji govori o isključenjima iz osiguranja. Isključenja iz osiguranja, odnosno rizici (opasnosti) koji nisu pokrivene osiguranjem u posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti pojedinih djelatnosti ili profesija, uglavnom se odnose na namjerno prouzroćene štete kao i one grubim kršenjem pravila struke, zakona, stručnih uputa i propisa207. Namjeru (dolus) kao najveći stupanj krivnje u svakom slučaju treba i dokazati. Tekst osigurateljne klauzule za osiguranje od profesionalnih propusta najčešće sadrže opis poslova i obveza iz Zakona kojim je regulirana određena djelatnost, a temeljem kojih može doći do profesionalnog propusta.

Osiguranje od profesionalne odgovornosti liječnika

8.7.4. Različiti aspekti građanske i profesionalne odgovornosti liječnika Liječnici su kao profesija od posebnog društvenog interesa te je sagledavanja

posljedica njihove profesionalne odgovornosti posebno važno za društvo. Djelatnost liječnika i njihove profesionalne propuste pokušat ćemo sagledati preko različitosti poslova raznih specijalista unutar te djelatnosti.

Prema Klariću208, izvor medicinskog prava je skup raznoraznih pravnih pravila koja pripadaju različitim pravnim granama, čija su jedina vezivna spona odnosi koje uređuju. To su u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o Zdravstvenoj Zaštiti, 209. Iz Zakona o zdravstvenom osiguranju bitno je istaknuti da se ističe da je “dužnost zdravstvenih djelatnika pri pružanju zdrav stvene zaštite postupati prema pravilima struke, na način da se ne ugroze život i zdravlje ljudi”. 210Drugi dio pravila medicinskog prava potječe iz ustavnog, građanskog, građansko postupovnog, kaznenog, radnog, socijalnog i međunarodnog prava. Ukupnošću ovih propisa i zakona regulirana je i odgovornost onih koji se bave tom djelatnošću.

Ono što nas posebno zaokuplja unutar profesionalne i građanske odgovornosti liječnika su “Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti liječnika” gdje su predmet osiguranja njihovi profesionalni propusti. Zašto? Jednostavno zato što se ova djelatnost bavi čovjekom i njegovim zdravljem i što je utvrđivanje liječnikove odgovornosti posebno osjetljivo na ovom području. Tome je pogodovao izrazito veliki tehnički razvoj u medicini što je ovu djelatnost učinilo još izazitije odgovornom u socijalnom, moralnom i etičkom smislu. Medicinski zahvati na čovjeku i njegov tretman moraju biti razmatrani, ne samo sa stajališta korisnosti i rizika koje uklju ćuju, već i s etičkog stajališta, kao i s obzirom na elementarna ljudska prava pacijenata. U razmatranju problematike odgovornosti liječnika treba istaknuti nekoliko temeljnih značajki odgovornosti : (a) Odgovornost liječnika, stomatologa ili nekog drugog specijaliste je osobna. Što vrijedi za druga područja ili zanimanja vrijedi i ovdje. Situacija komplicira uvođenjem timskog

207 Croatia osiguranje d.d. , Posebni uvjeti za osiguranje liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti , članak 8 st.12 208 Prof.dr. Petar Klarić, “ Odgovornost za štete u medicini” informator br.5016Zagreb 2002 209 Zakon o zdravstvenoj zaštiti , N.N. BR.1/97,111/97,95/00, 129/00 210 Zakon o zdravstvenom osiguranju, čl.108 N.N. br. 94/2001, 88/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04, 90/05

371

rada (operativni zahvat) u kojemu sudjeluje ekipa liječnika specijalista od kirurga, anesteziologa, transfuziologa itd. Timski rad ispravlja greške pojedinca, ali ih i kumulira. Odgovornost kao ograničenje sfere pojedinca gubi se u timu.211 Svakako, jednostavnije će biti utvrđivanje profesionalnih propusta kod liječnika prilikom obavljanja privatne liječničke prakse. Odgovornost, bilo da je individualna , kolektivna ili kolegijalna, uvijek je odgovornost nekog subjekta , koji može biti taj pojedinac, ali i skupina pojedinaca. (b) Odgovornost liječnika subjektivna je odgovornost, odnosno odgovornost po osnovi krivnje, jer se uz predpostavku odštetne odgovornosti traži i krivnja. Sama krivnja zapravo je subjektivni odnos liječnika prema uzrokovanju štete. Da bismo bolje shvatili odgovornost liječnika s osnova krivnje treba napomenuti da krivnja postoji kad je štetnik (liječnik) prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom212. Ono što nas interesira u osigurateljnom smislu su nenamjerno uzrokovane štete, koje mogu biti uzrokovane običnom nepažnjom (culpa lata) ili krajnjom nepažnjom (culpa levis). U svakom slučaju u povoljnijoj je situaciji liječnik koji svoju djelatnost obavlja unutar određene medicinske ustanove gdje i njihova odgovornost može biti pokrivena kako policom za osiguranje od odgovornosti te medicinske ustanove tako i policom profesionalnih propusta liječnika. Već smo spomenuli da se unutar ovako velike ustanove i timova koji medicinske usluge obavljaju, gubi i odgovornost liječnika pojedinca. Lije čnik pojedinac u obavljanju privatne lije čničke prakse u svakom je slučaju više izložen odgovornosti za svoje profesionalne propuste. (c) Odgovornost liječnika razmjerna je djelokrugu njegovih dužnosti: što veći djelokrug dužnosti – veća odgovornost. Stažist i šef kirurgijske ekipe ne mogu odgovarati isto u načelu, ali mogu odgovarati u okviru svojih dužnosti, svoje stručnosti, svoga djelokruga rada i preuzetih odgovornosti. (d) Odgovornost liječnika ima svoje granice. Sve ono što je u okviru liječničke djelatnosti nepredviđeno, neočekivano, nepoznato, sve ono što izlazi iz redovitog tijeka, koji pokriva redovna organizacija posla, redovna stručnost, što nitko drugi pod istim okolnostima, ne i istu stručnost ne bi mogao izvesti drugačije: ukoliko ničim drugim nije prouzro čio pogoršanje te situacije, sve to stvorit će situaciju u kojoj će biti isklju čena odgovornost, jer će otpasti deliktno ponašanje. (e) Nedostatak znanja ili sposobnosti poseban je problem u utvrđivanju odgovornosti liječnika. Nemarnost (nehat) je u pravu određena kriterijem standardne pažnje običnog razboritog čovjeka, ali kad osoba poduzima nešto što zahtijeva posebno znanje ili sposobnost, griješi, premda je učinila najbolje što je mogla i znala.

Nemarnost se tu ne sastoji u nedostatku sposobnosti, već u poduzimanju radnji bez sposobnosti. Liječnik mora pokazivati takav stupanj brige kakav normalno sposoban član njegove profesije pokazuje u aktualnoj situaciji slučaja. Čovjeka se ne smije učiniti odgovornim za nemoguće, za ono što je posljedica nesavršenosti njegovih čula, osim kad se prihvatio posla kojem nije bio dorastao i za koji nije bio ovlašten. Zbog toga granice odgovornosti liječnika moraju biti određene uvijek kada povlače za sobom gubitak prava za nosioca te odgovornosti. Liječnici su se dužni ponašati po kodeksu liječničke etike, koja je skup pravila ponašanja liječnika, gdje je normirana liječnička odgovornost, koja može pomoći liječniku u situaciji objede, lažne optužbe ili predbacivanja za akte koji su izvan njegovih mogućnosti.

211 Dr.Bačić F.,Dr.Z.šeparović,Krivi čno pravo- posebni dio,Zagreb ,1982.,p.254. 212 ZOO, Članak 158

372

Odgovornost liječnika može biti višestruka, jer ga propust u vršenju njegova posla može dovesti na optuženičku klupu, zatim na sud za naknadu štete, na sud časti i redovni sud. Kako je odgovornost liječnika uvijek posljedica štetne radnje (svaki čin ili propust koji prouzroči štetu), a da je sama podjela odgovornosti prema vrsti višestruka, kao što je višestruka i liječnička odgovornost, obratit ćemo pažnju na štetnu radnju, koja može biti samo ljudska radnja i ujedno izvor obvezno pravnoga odnosa odgovornosti za štetu.

S obzirom na vrstu, štetnu radnju dijelimo na:

- građanski delikt (deliktna odgovornost za štetu) - povredu obveznoga odnosa (ugovorna odgovornost za štetu)

Štetna radnja, iz koje proistjeće obveza na popravak štete naziva se građanski

delikt, a ako je za taj građanski delikt predviđena i kazna onda je to kazneni delikt. To je ujedno i osnovna razlika između građanske i kaznena odgovornosti. Zbog čega posvećivati toliko pažnje građanskom i kaznena deliktu? Prije svega zbog višestruke odgovornosti liječnika koja može biti i krivična i građanska. Građanski se delikt u propisima određuje generalno i za njega nije bitno koja je štetna radnja (ozljeda, ubojstvo, razbijanje tuđeg prozora) nego je bitno da je to radnja koja je prouzročila štetu. U osigurateljnom smislu nas ne zanima kaznena odgovornost liječnika, kao posljedica štetne radnje već građanska odgovornost u smislu naknade štete. Nas apsolutno ne zanima je li zakonodavac predvidio kaznu za učinjenu štetnu radnju (kaznena odgovornost), ali nas zanima da li ta šteta učinjena namjerno, običnom nepažnjom, grubom nepažnjom, neznanjem ili nehatom, kao štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Obveza na popravak štete, kao posljedica građanske odgovornosti je ono što razlikuje građansku od kaznene odgovornosti. Ponekad štetna radnja može biti i kazneni i građanski delikt. To će biti najčešće onda kad je kaznenim deliktom prouzročena i šteta i tada se za ta djela veže kaznenopravna i građannskopravna odgovornost. U takvim slučajevima sud može protiv okrivljenoga izreći kaznu, a glede odštete oštećenoga uputiti na građansku parnicu. Slučajevi teških tjelesnih povreda su nam najzorniji primjeri koincidencije kaznenoga i građanskoga delikta, kao izvora odgovornosti za naknadu štete. Sve to prisutno je i u redovnom odvijanju liječničkih poslova.Odgovornost liječnika je i odgovornost ugovorne prirode pogotovo za liječnika privatne medicinske prakse, dok kod liječnika zaposlenika medicinske ustanove to nije slučaj.

Odgovornost liječnika za postupanje u hitnji

Hitne intervencije stavljaju na kušnju liječnikovo znanje i umijeće, ali i povisuju stupanj odgovornosti za slučaj grubih propusta. Napredak medicinskih spoznaja znatno je olakšao snalaženje liječnika u urgentnim situacijama, ali ga je ujedno stavio pred veću odgovornost, jer se danas od njega traži stručnije i smišljenije vođenje terapije nego prije. Nužda može opravdati liječnika u poduzimanju nekih radnji za koje nije pripravan i koje su izvan njegove kompetencije. Prosudbe njegovih čina vrše se prema okolnostima tj. što se razborito u toj situaciji od njega moglo očekivati. Liječnik kojemu nedostaje posebno znanje, ne smije nikada riješiti slučaj koji zahtijeva urgentnu akciju, tako da uputi bolesnika u drugu zdravstvenu ustanovu, osim ukoliko je to najbrži put pružanja pomoći ili ukoliko će samo tako biti stvorene najpogodnije prilike. Quantum potes tantum aude. Kad se neki mladi liječnik angažira u postupak koji je u okvirima njegove kompetencije i sposobnosti i koji je u okvirima njegovog općeg ovlaštenja može biti

373

odgovoran za sve što proiziđe iz takvog postupanja. Quod dubitas ne feceris. Odgovornost liječnika proizlazi iz medicinskog prava ovisno o obuhvatu propisa koji reguliraju djelatnost davanja zdravstvenih usluga .

Interesantno je vidjeti Talijanska razmišljanja o odgovornosti liječnika sa stajališta građanske odgovornosti liječnika i njihovu zakonsku regulativu, pogotovo što oni njihovu odgovornost obrađuju ne samo generalno, već i po pojedinim specijalnostima. Prema G.Losco213 liječnik odgovara za svoj rad prema građanskim kaznenim normama zbog krivice kojoj je uzrok neznanje (neiskustvo), nepažnja, nepridržavanje pravila, normi, naloga ili struke. Kako u utvrđivanju krivice utjecaj imaju različita ponašanja, koja uzrokuju štetu drugima, dobro ih je ukratko izložiti možda i sintetički. Nemar, neoprez, ili u usko pravnim terminima, nemarnost predstavljaju suprotnost od marljivosti što članak 1176 talijanskog građanskog Zakona214 pripisuje ovoj profesiji, uspoređujući ih, kao dobrog gospodara, usko su povezani s nepažnjom, od rastresenosti do smušenih aktivnosti; pogreška u takvom slučaju mogla bi imati razumljivo opravdanje. Naprotiv, neosporni postaju nemar i površnost postupka kada pokazuju neosjetljivost i nedostatak osjećaja dužnosti u odnosu na probleme pacijenata.

Nemar stvara situaciju, gdje se ne mogu predvidjeti štetne posljedice vlastitih radnji i u suprotnosti je s elementarnom pažnjom.Prema sudsko-medicinskim mišljenjima, neoprezan je onaj liječnik koji ne procjenjuje s dovoljnom pažnjom odnos rizika i dobrog ishoda vlastitih radnji. Na području profesionalne odgovornosti, nepažnja je manje prisutna od nemara (nehata); ponekad se može prikriti neiskustvo, ukoliko nedostatak predviđanja može proisteći zbog slabog poznavanja problema. Neiskusan je onaj liječnik koji pokazuje da ne poznaje osnovno znanje ili koji ne primjenjuje ažurno kliničko-dijagnostičku terapiju već prihvaćenu u praksi.

Zbog toga se uvijek dolazi do pretpostavljene krivnje zbog neiskustva i nepažnje koja će prema čl.2236 talijanskog građanskog zakona, biti osnova kaznene i gradjanske odgovornosti, ali samo, ako se radi o gruboj nepažnji, osim ako se "konkretni slučaj pokaže kao iznimka koja nije bila adekvatno proučena u znanosti ili prokušana u praksi" (kasacijski sud 18. travnja 1978.. god. broj 1845)215: ili rješenje problema traži određenu profesionalnu pripremu i uključuje obvezu najvećeg stupnja tehničko-profesionalne pripremljenosti (Kasacijski sud 3. 4. 1974. god. br. 947).

U tom prostoru greška liječnika specijaliste treba biti procijenjena s najvećom ozbiljnošću u odnosu na liječnika opće prakse, razmatrajući s najvećim stupnjem znanja sposobnost i pažnju specijaliste, od koga se traži vrhunsko znanje i iskustvo i osobne znanstvene i iskustvene sposobnosti (Kasacijski kazneni sud 17.2.1981. god.). Radi se, naprotiv, o pretpostavci povećane krivnje zbog nehata ili neiskustva u jednom konkretnom slučaju, zajedničkom i običnom što je tipično, zato poznato u znanosti i medicinskoj praksi (Kas. sud 8.3.1979. g. br. 1441.). U svim ovim slučajevima, ako se ne mogu razabrati ozbiljne poteškoće u tijeku izvršenja, potrebna je obična pažnja, koja se prema čl. 1176 C.C.216 ne obazire na opće kriterije vršenja poslova, kao dobrog gospodara, nego se, naprotiv, izjednačuje sa vrstom aktivnosti koja je u tom trenutku napravljena (Kasac. građ. sud 21. prosinca 1978.); ona pretpostavlja uobičajenu profesionalnu pripremu i rizik negativnog ishoda zahvata svedenog na minimum.

213 G.Losco, P.Mariotti, La Responsibilita civile verso terzi e prestatori di lavoro. compendio normativo

commentato, Milano, dtt.A.Giuffre editore 1995, p.123 214 Ibidem 215 Op.cit. p.140 216 Talijannski Građanski Zakon (Codice Civile), čl 1176

374

8.7.5. Odgovornost bolnice

Na području liječničkih poslova, više nego često pojavljuje se situacija učinjenih poslova bez prethodne suglasnosti (dogovora) između pacijenta i liječnika (bez izbora liječnika od strane bolesnika). U krajnjoj liniji zakonodavac je želio zaštiti izbor, od strane pacijenta, liječnika od povjerenja. Postoje situacije u kojima se taj izbor ne može očekivati; kad se pojavi potreba za obraćanje hitnoj liječničkoj službi u slučaju uobičajene specijalističke posjete lokalnoj zdravstvenoj ustanovi, u slučaju kirurške intervencije.

U svim ovim slučajevima primjećuje se da, iako nedostaje slobode izbora liječnika, jednako tako kreira se jedan ugovorni odnos s dežurnim liječnikom ili sa specijalistom. Ponekad se sumnja može pojaviti u pogledu kirurga, ukoliko pacijent prije nije mogao znati tko će stvarno izvršiti intervenciju.

Da u svakom slučaju postoji odgovornost liječnika, izvan je svake sumnje; kao što je sigurno da postoji odgovornost ustanove u kojoj liječnik radi.

Doista, primanje pacijenta u bolnicu nosi sa sobom sklapanje ugovora o profesionalnom poslu između pacijenta i bolničke ustanove. Budući da u zaključenju prije navedenog ugovornog odnosa ne sudjeluje liječnik-zaposlenik bolnice, za njega ostaje samo izvanugovorna odgovornost za eventualno prouzročene štete i odgovornost za profesionalne propuste u izvršavanju zahvata.

Odgovornost bolnice, kao ustanove, za štete prouzročene pacijentima od strane zaposlenika je, ugovorne prirode. Prema tome, ako pacijent izvrši dokazni postupak na svoj račun, dokazujući da je izvršena intervencija bila lako izvediva, a da je unatoč tome postignuti rezultat pogoršao njegovo zdravlje, dužnost je bolnice dokazati da je intervencija izvršena kompetentno i prikladno i da je negativni rezultat prouzročen neočekivanim i nepredvidivim događajem ili fizi čkim stanjem bolesnika koji nisu prihvaćeni u uobičajenim medicinskim zahvatima. U slučaju izravnih odnosa liječnik – pacijent, kad liječnik nije zaposlenik bolnice, ne može egzistirati druga odgovornost od ove, osim, ako štete koje su se desile pacijentu, potječu od manjkave pomoći medicinskog osoblja ili nemedicinskog osoblja klinike. Bolnica uvijek izravno odgovara u slučaju manjkavosti opreme date na upotrebu liječniku. U slučaju u kojemu, bez obzira na nedostatak pomoćnog osoblja, kirurg odluči operirati sam, na njega normalno padaju i sve obveze navedenog osoblja. Bolnička uprava odgovorna je za štete prouzročene od liječnika-zaposlenika u obavljanju njihovih poslova. 8.7.6. Profesionalna odgovornost liječnika

Odgovornost primarijusa-glavnog liječnika

Prema talijanskom zakonu217 (nadležnosti primarijusa, pomoćnika, asistenata)

primarijus nadzire rad i struku liječničkog osoblja, tehničkog, pomoćnog liječničkog i izvršnog liječničkog osoblja dodijeljenog mu u odjel ili kao pomoć, ima odgovornost za bolesnike, definira dijagnostičke i terapeutske kriterije, koji moraju biti izvršeni od strane pomoćnika i asistenata, provodi izravno na bolesnicima dijagnostičke i kurativne mjere za koje smatra da ne mogu biti povjerene njegovim suradnicima, formulira definitivne dijagnoze, brine se da se liječenje ne produžuje preko potrebnog vremena prema dijagnostičkim i kurativnim zaključcima, propisuje otpust bolesnika i odgovara za regularnost slaganja kliničke karte, registar nalaza i njihova čuvanja do trenutka slanja u

217Ibidem,Decreto dell Preasidente della Repubblica ,p.124

375

centralnu arhivu; prosljeđuje putem liječničke direkcije zakonske prijave; vrši konzultativne posjete tražene od liječnika drugih odjela ili službi; upravlja ambulantnim uslugama, prilagođava se rasporedu i smjenama utvrđenim od direktora zdravstva; brine o pripremi i tehničko-profesionalnom usavršavanju svojega osoblja, potiče inicijative za znanstvena istraživanja; izvršava nastavnu funkciju koja mu bude povjerena. D.P.R. 128/69 dodatak 2.218 Primarijus obnaša medicinsko-kirurške poslove; uči, drži predavanja i istražuje; vrši poslove programiranja i vođenja operativne grupe, daje usluge na više područja, te vodi kompletnu službu koja mu je povjerena; brine se o pripremi plana rada i njegovoga izvršenja i vrši funkciju upućivanja i potvrđivanja poslova dijagnoze te se brine o profesionalno-operativnoj autonomiji osoblja odjela koji mu je dodijeljen, dajući mu instrukcije i upute, koje se tiču izvršenja posla;u dodjeljivanju (rasporedu) bolesnika koji se liječe mora poštovati objektivne kriterije nadležnosti pojedinih liječnika, jednake raspodjele poslova, zamjene u različitim sektorima nadležnosti; u samoj bolnici dodjeljuje sebi i drugim liječnicima smještene pacijente, a može odrediti pacijente koji će biti pod njegovom osobnom odgovornošću, ostavljajući obvezu suradnje s pripadajućim osobljem na drugim funkcionalnim pozicijama; njegove su aktivnosti podložne ekskluzivno dogovorenim kontrolama utvrđivanja odgovornosti prema primijenjenim postupcima, prema zakonu i pravilima, sastavlja godišnje izvješće o svojim poslovima.

Odgovornost primarijusa prije svega je odgovornost u dijagnosticiranju bolesti i liječenju bolesnika. Posebna je odgovornost primarijusa za intervencije koje ne mogu izvršiti njegovi suradnici, za koje on posebno odgovara: formulira definitivne dijagnoze, donosi odluke o obustavljanju liječenja.

Prevladavajuća sudsko-medicinska praksa nastoji u zakonskim propisima raspoznati ne samo pravni aspekt problema, nego moralnu odgovornost prema egzistencijalnim i psihološkim problemima pacijenta. Pravna znanost pokazuje da u mnogim slučajevima spor nije toliko baziran na pretpostavljenoj krivnji liječnika, koliko na njegovoj indiferentnosti, površnosti i nepažnji: odgovornost za nemar i nepažnju, dakle češća je nego neiskustvo. Na primarijusa padaju također i sve birokratske pogreške: pravilno sastavljanje kliničke dokumentacije 219. Da bi izvršio te poslove, iako ih može dodijeliti suradnicima i nemedicinskom osoblju, bilješke koje se tiču liječenja primarijus mora pohraniti s velikom pažnjom o kontinuitetu, kompletnosti i jasnoćom opisa događaja koji su karkterizirali povijest bolesti. U svakom slučaju ono što dodijeli svojim pomoćnicima i asistentima ide izravno na njegovu odgovornost.

U pretpostavci greške suradnika, mjerit će se u slučaju krivice u izvršenju nepoznavanje tehničkih kapaciteta i granica saznanja njegovih suradnika 220. Moderne tehnologije na polju zdravstva uvode se kao sofisticirani aparati. Odgovornost za upotrebu takvih sredstava, iako povjerenih zdravsvenim tehničarima, tereti uvijek i samo primarijusa, koji je pozvan, između ostaloga, ukazati na eventualne kvarove ili neefikasnost aparata; kazna za propuštanje prijave administraciji ili upravi. Jedna druga situacija koja može stvoriti probleme po pitanju odgovornosti za primarijusa razmatra slučajeve nezgode u kojoj je žrtva bolesnik za vrijeme hospitalizacije.U takvim slučajevima gotovo je stalna sudska praksa podijeljene odgovornosti između primarijusa i neposrednog uzročnika štetne radnje.

Posebni zadatak, za koji se već duže vrijeme smatra da je u kompetencijama "Zdravstvene uprave", ali koji u stvarnosti ulazi u odgovornost primarijusa je zaštita zdravlja osoblja koje mu je dodijeljeno u odjel. Na primarijusa pada dužnost prije svega 218 op.cit. D.P.R.128/69 p.125 219 op.cit. talijanski kasacijski sud od 11.studenog 1983 br.9623 p.126 220 op.cit. sud u Firenci 1981 i sud u Bolzanu 1980 p.128

376

pratiti postupke za preventivnu zaštitu od rizika infektivnih bolesti za uposlenike, kao i davati potrebne informacije o infektivnim bolestima.

Odgovornost liječnika plastične kirurgije

Plastična kirurgija, koja općenito nema terapijski karakter, u građanskom je zakonu određena kao ugovorni odnos (ali ne polovični). Rezultat – "popravak" tretmana liječnika-plastičara promatra se kao obveza davanja i izvršenja.

Prema pravnoj znanosti, koja bi trebala biti primijenjena u slučaju neispunjenja ugovorne obveze, sankcije su za dužnika (liječnika) predviđene u čl. 1218 talijanskog građanskog zakona221.

Ova solucija uključuje u sebi i obvezu prihvaćanja ekonomske kazne estetskog kirurga koji je brižljivo operirao, ali ne dovoljno da bi postigao očekivani rezultat. Prema sudsko-medicinskom mišljenju onaj koga zahvaća takvo rješenje trpi vrlo visoke kazne prema građansko-pravnoj odgovornosti bez obzira na krivicu ili namjeru, već samo s osnove ugovorne obveze, jer nije postigao sporazumno dogovorene rezultate. Gledajući na vrlo skromnu praksu u plastičnoj kirurgiji u terapijskom smislu, a koji se odnosi na funkcioniranje ekstremiteta, organa i tkiva sa ciljem rješenja problema pataloške prirode, odredbe o odgovornosti vrlo su slične onima za liječnike koji vrše kirurške poslove. Prema tome liječnik-plastičar podliježe ugovornoj obvezi brižljivog tretmana, i snosi teret neostvarenja očekivanog učinka. Isto tako vršeći poslove plastične kirurgije može se utvrditi situacija krivnje liječnika bilo u prethodnom razdoblju zbog pogrešne informacije pacijentu ili neposredno u dijagnostičkom centru zbog greške u površnom snimanju ili interpretaciji analize; u slučaju hazardnog vođenja tretmana u sjedištu izvršenja ili površnog postoperativnog postupka. Estetski nedostatak koji može proisteći iz nepažljivih radnji liječnika pokazuje uvijek biološku štetu mjerljivu imetkom kao posljedicu više ili manje značajnog smanjenja psihofizičkog integriteta pacijenta. Prema posljednjoj i prevladavajućoj sudsko-medicinskoj praksi, visina biološke štete ovisi o tipu, mjestu, značaju nedostatka, u odnosu na spol, godine i profesiju pacijenta.

Odgovornost anesteziologa

Kompetencije ovog specijaliste sintetički su prepoznatljive u sljedećim aspektima njegove aktivnosti; preliminarni pregledi, kada pojedinačni slučajevi hitnosti postaju nemogući, procjenjivanje rizika; izbor vrste anestezije; predoperativna kontrola uređaja: "liječnik anesteziolog ima obvezu kontrole i nadzora kako bi uređaji funkcionirali normalno i bez greške"222.

Anesteziolog ima obvezu nadzora nad medicinskim osobljem u stavljanju pacijenta u ispravni operativni položaj, ali nema njihovu odgovornost. Anesteziolog mora zatim stalno i postojano kontrolirati pacijenta za vrijeme operacije, pomoći mu prilikom buđenja i izvršiti postoperativne kontrole. Najveća odgovornost anesteziologa prisutna je kod odvijanja operativnih zahvata. Ali na ovom se području ta odgovornost i zaustavlja budući da cijeli zahvat može biti izvršen u dijagnostičkom centru ili u mjestu tretmana. Odgovornost je prisutna svaki put kada je potrebno izvršiti ili eliminirati osjetljivost pacijenta na anesteziju. Smatra se da davanje pristanka za izvršenje kirurškog zahvata ili utvrđivanje dijagnoze, pacijent ili onaj tko umjesto njega daje pristanak za izvršenje

221 Ibidem. (Codice civile, art.1218), p.128 222 Ibidem , p.135

377

anestezije, makar mu se i privremeno oduzima svijest, mora biti izraz volje pacijenta. Kada se pacijent podvrgava određenom zahvatu uz anesteziju postoje tri slučaja u kojima on daje svoj izričiti pristanak. U tim slučajevima liječnik ima pravo pozvati se na svoju nekompetenciju za ono što mora raditi i to u svim slučajevima kada pacijent traži zahvat za koji on nema dovoljno prakse ili za koji ne postoje sredstva ili adekvatni prostor.

Drugi slučaj u kojemu se traži izričiti pristanak pacijenta je onaj u kojemu liječnik želi primijeniti pojedine anesteziološke tehnike koje još nisu znanstveno verificirane (npr. umjetna hibernacija).U najvećem broju slučajeva izričiti pristanak pacijenta potreban je u slučajevima u kojima liječnik želi na čovjeku eksperimentirati nove anesteziološke tehnike.Slučajevi hitne intervencije, stanje nužde i obveze pružanja hitne medicinske pomoći, daju legitimitet da se anestezija da bez izričitog pristanka pacijenta.

U pravilima koja reguliraju odnose između kirurga i anesteziologa napravljena je distinkcija: ako se pacijent povjerio jednom kirurgu (ili drugom liječniku) slučaj je, gdje se smatra da ovaj treba preuzeti svu odgovornost za operaciju.

Ipak anesteziolog ima uvijek jednu ekskluzivnu domenu odgovornosti; on je dužan izvršiti s pažnjom sve potrebno i dati oportune podatke kirurgu. Kada je naprotiv pacijent primljen u bolnicu kriteriji su različiti. Dok su izvan bolnice, suradnici imaju povjerenički odnos samo s kirurgom na temelju njegova slobodnoga izbora na njegovu odgovornost i odgovornost pacijenta, u bolnici suradnici koji su mu dodijeljeni već su dio liječničke organizacije. I u bolničkoj organizaciji, općenito, ne može biti, a da kirurga ne interesira aktivnost anesteziologa: dužnost kirurga je prihvatiti da njegovi suradnici ispravno rade svoj posao.

Odgovornost liječnika psihijatra 223

Ako se liječnik nađe u situaciji hitne psihijatrijske intervencije mora obratiti pozornost da stupanjem na snagu zakona 180/78 kriteriji za interevencije u odnosu na pacijenta nisu više bazirani na opasnosti (za sebe i drugoga), nego na liječničkom tretmanu. Profesionalnu grešku psihijatra ne možemo više tražiti u nedostajućem ili pogrešnom vrednovanju "društvene opasnosti" pacijenta, nego u vrednovanju (utvrđivanju) "hitnosti terapije" kao posljedice medicinskih zaključaka (razmatranja). Nehat, nepažnja ili eventualno neiskustvo ponekad određuju utvrđivanje hitnosti intervencije. Zbog toga specifična krivica liječnika psihijatra može nastati u slučajevima propuštanja potrebnog liječničkog tretmana, pogrešne dijagnoze i terapije, pogreške u utvrđivanju stupnja mentalne rastrojenosti. Isto tako, odgovornost za vlastito medicinsko osoblje koje je napustilo pacijenta u takvom stanju da mu je omogućilo eventualno samoranjavanje ostaje na teretu ustanove koja pruža usluge psihijatrijskog liječenja. Ako je, naprotiv, istina da zakon 180/78 predviđa mogućnost opoziva, zbog djela propuštanja u vođenju brige o mentalno bolesnom pacijentu i propusta u prijavi (prijam ili otpust) vlastima javne sigurnosti, neupitno je ipak da liječnik ne može, a da ne bude odgovoran u slučajevima grube nepažnje, koja se ogleda u nedovoljnom poznavanju općih znanja struke u odjelu. Liječnik-psihijatar koji je zaprimio bolesnika u bolnicu, koji zbog nepažnje ili nemara nije uvidio da je bolest u takvom stanju da se bolesnika ne može otpustiti, odgovara za sve štetne radnje koje učini bolesnik. Kao što će odgovarati za slučaj samoranjavanja pacijenta, onaj liječnik koji ne primjeti očigledni mentalni poremećaj, odgovara i za odbijanje primitka takvog bolesnika na zamolbu obitelji pacijenta U liječenju ove bolesti nije važan pristanak bolesnika na liječnički tretman.

223 Ibidem, p. 136,137

378

Ukoliko je nupitna potreba da mentalni bolesnik dobije adekvatne lijekove, ali nedostaje pristanak na njih bilo u kući, ambulanti ili bolnici, neophodno je obratiti se ustanovi za obvezno zdravstveno zbrinjavanje: liječnik naznačuje vrstu tretmana i ovjerava odbijanje pacijenta da ih primi. U smislu članka 2 II točke Talijanskog zakona broj 180/78 obvezni zdravstveni postupci i zaključci za mentalne bolesti za vrijeme liječenja u bolnici mogu se primijeniti samo ako postoje "takve psihičke promjene da traže hitnu terapijsku intervenciju".

Bolesnik se od upravitelja lokalne zdravstvene ustanove upoznaje s postupkom i njegovom kvalitetom upotpunjenim s liječničkim prijedlogom da se on provede (čl. 3 i točka, Zakona 180/78). Unutar 48 sati sudac-skrbnik preuzima informacije i eventualne zaključke, razmatra predloženi postupak u smislu da ga prihvati ili odbije, obavještava o tome upravitelja bolnice, da bi u slučaju nedostataka u dokumentaciji ili provedbi postupka odlučio o ukidanju obveznog zdravstvenog tretmana. Sama snaga postupka upravitelja ograničena je na sedam dana. U slučaju u kojima postupak treba produžiti, odgovorni liječnik-psihijatar mora u odgovarajućem vremenu pripremiti prijedlog za produženje tretmana i dati ga upravitelju koji o tome izvješćuje suca-skrbnika, naznačavajući daljnje vjerojatno trajanje istoga postupka (čl. 9, IV točka Z. 180/78). Ekonomski efekti posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti

Očekivani razvoj osiguranja odgovornosti liječnika Činjenica je da su danas osiguranja od odgovornosti općenito jedna od od vrsti

koja se najviše razvijaju. Pri tome moramo uzeti u obzir da je osiguranje od profesionalnih propusta osiguranika samo jedan segment osiguranja od odgovornosti. Gledajući globalno više od 50% ukupne premije osiguranja danas otpada na razna osiguranja od odgovornosti. Udijelu osiguranja od profesionalnih propusta premija osiguranja limitirana je brojem izvršioca tih djelatnosti, međutim ostaje izbor veličine osigurateljnog pokrića koji i te kako utječe na premiju osiguranja. Drugo, zakonska regulativa koja uvjetuje obveznost osiguranja od odgovornosti za razne profesije još je jedan faktor koji će utjecati na rast ove premije osiguranja.Tako danas na području Hrvatske posluje preko 7000 ovlaštenih arhitekata i inžinjera, preko 3000 liječnika nekoliko stotina revizorskih kuća i preko 8000 odvjetnika, itd. To su sve potencijalna polja osiguranja i izvor buduće premije osiguranja. Potencijalna premija u dijelu osiguranja profesionalnih propusta liječnika u ovom trenutku nema svoju ekonomsku težinu zbog nedostatka interesa naših zdravstvenih ustanova i općih kretanju u financiranju zdravstva kao djelatnosti, ali u obavljanju privatne liječničke prakse nema liječnika koji ne sklapa ovu vrstu osiguranja.

Mogući štetni događaji Trenutačni nedostatak veće štetovne statistike može iskriviti sliku o izloženosti

osiguravajućih tvrtki ovom riziku. Međutim, dovoljno je pogledati u razvijenije zemlje svijeta gdje se bolnice nalaze u privatnom vlasništvu i gdje je pravosudni sistem daleko efikasniji, vidjet ćemo da te štete ni u kojem slučaju nisu bezazlene. Kroz pojedinačne sudske slučajeve, gdje se traže izrazito visoke naknade mi se izazito brzo približavamo inozemnoj praksi. Iako će u ovom dijelu biti vrlo teško dokazati profesionalni propust ostaje činjenica, da su sve štete iz odgovornosti štete s dugim repom, odnosno mogu se pojaviti i više godina nakon što je sam štetna radnja učinjena. Vrlo su teško predvidljive,

379

kako u u svojoj masovnosti tako i pojedinačnom iznosu. Nematerijalne štete odnosno štete zbog povrede tijela ili zdravlja su karakteristične za ovu vrstu odgovornosti, a one su poznate kao nepredvidive i vrlo visoke kad do njih dođe.

Zaklju čak Već letimični pogled na razmatranje ovog problema nameće osnovni zaključak da

problem odgovornosti liječnika i bolnica shvaća kao "ugovornu odgovornost" što znači da se učinjeni zahvati, operacije i ostale medicinske usluge smatraju kao obveza davanja i izvršenja. Neizvršenje dogovorenih radnji na pacijentu u okvirima uobičajene medicinske prakse i dostupnih tehničkih rješenja povlači za sobom i ugovornu odgovornost zbog neispunjenja dogovorenih radnji. Drugim riječima u Posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti liječnika kojima se osiguravaju profesionalni propusti više ne možemo govoriti samo o izvanugovornoj odgovornosti koja i dalje postoji, ali za slučajeve deliktne odgovornosti, već o ugovornoj odgovornosti, kada šteta nastaje kao povreda ugovorne obveze. U našem zdravstvu položaj liječnika određen je Zakonom o zdravstvenom osiguranju i ostalim propisima iz oblasti zdravstva, a ukoliko u svom radu dođu u situaciju da odgovaraju za eventualno učinjenu štetu pacijentu, njihova se odgovornost uz navedene zakone, utvrđuje primjenom Zakona o obveznim odnosima i Kaznenim zakonom. U svijetu su u bolnicama pravila ponašanja liječnika i bolesnika tako razrađena da predviđaju mehanizme zaštite. Doduše, u svijetu postoje privatne bolnice što posebno aktualizira razinu usluga te kvalitetu izvršenih zahvata, te posebna ekipa stručnjaka koja se isključivo bavi pravnim problemima i zaštitom liječnika i pacijenata od ovakvih šteta. U Hrvatskoj su sporovi protiv liječnika vrlo rijetki, ali bilježe tendenciju rasta što je znak da se i mi ubrzano približavamo kretanjima u EU, pa će vjerojatno i naša sudska praksa uskoro biti bogatija i za sporove ovakve vrste.Bez obzira na svu složenost, osjetljivost i specifičnost liječničkih poslova kao zanimanja, ove poslove treba demistificirati, u smislu njihova opisa, jer i to su poslovi koje rade samo ljudi. Errare humanum est, priznali mi to ili ne, samo što su posljedice nekih grešaka male, a nekih vrlo velike, pogotovo, ako se radi o našem zdravlju na što smo svi vrlo osjetljivi. Odgovornost liječnika pojavit će se u slučajevima očiglednog postupanja u suprotnosti s pravilima medicinske struke i znanosti; obična greška u liječenju riješit će se unutar zdravstva, kao što će se odstupanja od usvojenih pravila zaustaviti u stručnim krugovima, ukoliko se ne radi o običnom nesavjesnom liječenju, ali pravo kao znanost nikako ne može postaviti brane medicini, jer se sud ne može pretvoriti u forum za rješavanje medicinskih sporova. Hrvatski pravni sustav i inače je oprezno pristupao području liječničke djelatnosti i utvrđivanju kaznene odgovornosti zdravstvenih djelatnika, ali sa stajališta građanske odgovornosti uvjerenja smo da će situacija biti puno drugačija, pogotovo što je sada data mogućnost osiguranja profesionalnih propusta liječnika, a i sama odgovornost liječnika ima karakter ugovorne odgovornosti za loše učinjene medicinske usluge.

Ne smijemo nikako smetnuti s uma da liječnik vrlo često mora donositi hitne odluke i da je za njegovu djelatnost potrebna sloboda. Omnium artium medicina nobilissima.

Može li tu pomoći osiguranje? Apsolutno može, kako liječniku, medicinskoj ustanovi, tako i pacijentu. Zbog složenosti rizika, nedovoljnih saznanja o veličini mogućih štetnih događaja, te siromašnoj sudskoj praksi, cjenici za ovu vrstu osiguranja od odgovornosti vrlo brzo će se mijenjati.

8.7.7. Profesionalna odgovornost javnih bilježnika

380

Kao visokostručno i isključivo zanimanje specifično je po mnogočemu, a pripisuju mu se zasluge za vladavinu prava i pravnu sigurnost. Javno bilježnička djelatnost je okarakterizirana kao ona koja je rasteretila pravosuđe jer je to djelatnost koja ima takve poslove za koje se smatra da nije nužno sudsko postupanje. U budućnosti im predviđaju proširenje djelokruga djelatnosti i poslova koji se inače rade na sudovima (nadležnost u dijelu ovrha). Javno bilježnička djelatnost regulirana je različito od zemlje do zemlje s različitim ovlastima, međutim poslovi u kojima oni učestvuju imaju vrlo visoke vrijednosti pa bi i svaki profesionalni propust imao za posljedicu vrlo visoke materijalne štete (solemizacija privatnih isprava), što je zakonodavca natjeralo na propisivanje obveznosti osiguranja od odgovornosti za učinjene profesionalne propuste tijekom obavljanja javno bilježničke djeltnosti224.Slijedom toga uvjetima za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika donešenim od strane HUO-a, daje se osiguravajuća zaštita za sve profesionalne propuste prema trećim osobama do visine ugovorene svote osiguranja. Zakonodavac najčešće propisuje i min. svote osiguranja profesionalnih odgovornosti, a osiguravajuće tvrtke mgu ponuditi i veće svote osiguranja.Prema Prof. Kačeru225, u praksi će vrlo rijetko doći do štete nastale uslijed nestručnosti ili nemara javnog bilježnika, iako je i to moguće, posebno u svezi odgovornosti za drugoga. Iz uvjeta za osiguranje to mogu biti javnobilježnički prisjednici, vježbenici, zamjenik i vršitelj dužnosti javnog bilježnika. U praksi već postoje slučajevi štetnih događaja, prisutan je i rast stope kriminala koji spada u u tzv. Čiste ovratnike ili sofisticirani kriminal u javno bilježničkim poslovima. Međutim ako je nastala šteta kao posljedica nepažnje osiguratelji su dužni oštećenom naknaditi štetu.226

8.8. D& O Osiguranje od odgovornosti direktora i odgovornih osoba

U poplavi raznih osiguranja od profesionalnih propusta u prvi plan osim liječnika dolaze i direktori, čalnovi uprava u djelokrugu svoga rada prema dioničarima. Odgovornost članova uprava i nadzornih odbora u odnosu na Zakon o trgovačkim društvima 227je prilično generalna, pa će buduća sudska praksa pokazati da li će i zakonodavstvo pretrpjeti određene izmjene. Izloženost osiguratelja/reosiguratelja s obzirom na štetne događaje je vrlo neizvijesna i nepredvidiva, najviše u pogledu visine odštetnih zahtjeva, što ovisi od veličine tvrtke i ostvarenog ukupnog prihoda i dobiti. S obzirom da je djelokrug rada uprave vrlo široka i ne odnosi se samo na ostvarenje poslovnih rezultata već cjelokupnog rada pojedine tvrtke (radni odnosi) i njihova će odgovornost zbog toga biti značajnija. Dodatno vlasnička struktura koja može dijelom biti i inozemna, a u hrvatskim prilikama je to vrlo često, aktualizirat će i inozemnu osigurateljnu praksu što drugim riječima znači implementaciju inozemnih uvjeta za osiguranje.U nastavku možete vidjeti primjer sadržaja jednog takvog pokrića.

Pokriće za osiguranje od odgovornosti direktora i članova uprava228

OSIGURATELJNA KLAUZULA

224 N.N. br.78/93 225 Prof.dr.sc. Hrvoje Kačer,Ugovor o osiguranju prema novom ZOO-u,Obvezna osiguranja profesionalne odgovornosti u Hrvatskom pravu,Inžinjering birod.d. Zagreb, p.127. 226 O ovoj problematici pobliže, H. Kačer op.cit. p.127,128 227 Zakon o trgovačkim društvima Čl.251,Čl.430 Čl.252 228 Prijevod autora - osigurateljna klauzula i ostali ostali uvjeti za osiguranje D&O – Harris and Dixons insurance brokers limited London .

381

Osiguratelji su suglasni, prema terminima, uvjetima, ograničenjima i isključenjima police, da:

(a) Plate u ime direktora i odgovornih osoba kompanije štetu koja bi proizašle iz bilo kojeg potraživanja koje je prvo podneseno protiv njih za vrijeme trajanja osiguranja i prijavljeno osigurateljima za vrijeme trajanja osiguranja zbog bilo koje pogrešne radnje koja je napravljena u opsegu djelovanja direktora i odgovorne osobe kompanije osim u slučaju i do te mjere gdje je kompanija naknadila štetu uzrokovanu od strane direktora i odgovornih osoba.

(b) Plate u ime kompanije štetu koja proizlazi iz bilo kojeg potraživanja koje je prvo podnešeno protiv direktora i odgovornih osoba za vrijeme trajanja osiguranja i prijavljen osigurateljima za vrijeme trajanja osiguranja zbog pogrešne radnje koja je napravljena u opsegu djelovanja direktora ili odgovorne osobe kompanije ali samo i do te mjere kada će kompanija trebati ili će joj biti dozvoljeno da naknadi direktore ili odgovorne osobe prema zakonu, statutu, ili memorandumu i člancima društva.

DEFINICIJE .

“Osiguranik, Direktor ili odgovorna osoba” znači:

(i) Da je to bilo koja prirodna osoba imenovana u skladu s zakonom ili izabrana

za direktora tvrtke, član uprave direktora ili nadzorni odbor tvrtke. Odgovorna osoba će značiti bilo koju prirodnu osobu imenovanu u skladu s zakonom ili izabranu kao odgovorna osoba u svojstvu izvršnog direktora uprave ili izvršnog upravnog tijela tvrtke.

(ii) Kao osiguranik smatrat će se bilo koji prošli sadašnji ili budući direktor ili odgovorna osoba tvrtke

(iii) u svojstvu osiguranika isto tako će se smatrati bilo koji prošli, sadašnji ili

budući zaposlenik tvrtke, ali samo do onog stupnja odnosno situacije u kojima djeluje s ovlastima i pravima direktora ili odgovornih osoba tvrtke ili bilo koji drugi zaposlenik koji će se zakonski smatrati da je direktor ili odgovorna osoba.

“Kompanija” znači kompanija navedena u popisu osiguranja i uključivat će sve pomoćne kompanije .

“Pomoćna kompanija” znači:

Bilo koja druga tvrtka kojoj tvrtka (bilo direktno ili indirektno kroz jednu ili više svojih pomoćnih kompanija kao što je ovdje definirano) prije datuma početka ove police:

(a) Kontrolira sastav upravnog odbora,ili (b) Kontrolira više od pola glasova,ili

(c) Drži više od pola izdanih dionica.

382

“Pomoćna kompanija” će također značiti bilo koju kompanija koja pripada je stečena ili stvorena na ili nakon datuma početka ove police čija ukupna imovina ne prelazi svotu ukupne imovine naznačenu u popisu, s time da će ova polica vrijediti samo s obzirom na pogrešnu radnju koja je napravljena ili se smatra napravljenom od direktora ili službenika takve kompanije nakon datuma sticanja ili stvaranja i s time da takva kompanija nije nastanjena ili osnovana u Sjedinjenim Američkim Državama ili Kanadi.

“Pomoćna kompanija” neće činiti bilo koja kompaniju koja ne zadovoljava gore navedene kriterije, osim sa pismenom dozvolom osiguratelja.

Iz gore navedenog nameće se zaključak da osim direktora i ostalih članova uprave odgovornim se mogu smatrati i članovi nadzornih odbora i osobe koje oni ovlaste da donose odluke, posljedica čega može biti nastanak osiguranog slučaja.

Štetni događaj proizlazi iz:

“Pogrešne radnje” koja znači bilo koju stvarnu ili smatranu pogrešnu radnju ili propust od strane direktora ili odgovornih osoba, individualno ili zajednički, sa samim time što su direktori ili odgovorne osobe kompanije. Povezane ili nastavljajuće ili ponavljajuće ili povremeno povezane pogrešne radnje sačinjavat će jednu pogrešnu radnju.

“Šteta” značiti pravnu obvezu direktora i odgovornih osoba za plaćanje:

(i) naknade ili troškova pripisanih protiv direktora ili odgovornih

osoba;

(ii) Nagodba koje su odobrili osiguratelji (takva nagodba neće biti nerazumno uskraćena).

(iii) Izdataka i troškova.

“Izdaci i troškovi” će značiti sve razumne i potrebne honorare i troškove

napravljene od ili u ime direktora ili odgovornih osoba s pismenom suglasnošću (takva suglasnost neće biti uskraćena) osiguratelja, a koji su isključivo rezultat istrage ili/i obrane ili/i promatranja ili/i nagodbe bilo kojeg potraživanja i žalbi koje proizlaze iz toga.

(1) Osiguratelji će također platiti u ime direktora i odgovornih osoba izdatke i

troškove koji proizlaze iz postupka (kriminalnog ili neko drugog) protiv bilo kojeg direktora ili odgovorne osobe ili prisustva bilo kojeg direktora ili odgovorne osobe kod istrage, ispitivanja, istraživanja ili nekih drugih postupaka naloženih ili naručenih od bilo kojeg javnog tijela iz razloga pogrešne radnje.

(2) Osiguratelji će također platiti u ime kompanije izdatke i troškove

napravljene od bilo kojeg vlasnika dionica kompanije kod vođenja potraživanja za vrijeme trajanja osiguranja protiv direktora ili odgovorne

383

osobe kompanije za koje je kompanija pravno obvezna platiti s obzirom na sudski nalog.

“Izdatke i troškove” ne čine provizija, troškovi ili druge beneficije direktora ili

odgovornih osoba ili djelatnika kompanije.

“Potraživanja” znače:

(1) Bilo koji sudski nalog ili poziv ili neka druga molba bilo koje vrste ili protupotraživanje ili protutražbina izdana ili predana bilo kojem direktoru ili odgovornoj osobi za bilo koju pogrešnu radnju ili

(2) bilo koja pismena korespodencija koja iskazuje pogrešnu radnju priopćenu

bilo kojem direktoru ili odgovornoj sobi.

ISKLJUČENJA IZ OSIGURANJA

Osiguratelji ne plaćaju štetu koja proizlazi iz bilo kojeg potraživanja:

(1) Gdje je pravni postupak ili parničenje predano sudu unutar isključenih teritorija navedenih u popisu ili gdje je pravni postupak ili parničenje predanu sudu izvan tih teritorija da bi se provela sudska odluka u tim teritorijima ili na način uzajamnog dogovora ili na neki drugi način.

(2) Koje se odnosi na naknadu ili plaćanje od bilo kuda osim iz ove police. (iii) Za bilo koju stvarnu ili navodnu tjelesnu povredu, bolest ili smrt bilo koje

osobe ili bilo koje stvarno ili navodn oštećenje ili uništenje bilo koje stvarne imovine, uključujući i nemogućnost upotrebe iste.

(iv) Koje se bazira, proizlazi, direktno ili indirektno je posljedica ili je u vezi

sa, ili na bilo koji način uključuje bilo koju stvarnu ili navodnu lekažu, zagađenjem ili kontaminacijom bilo koje vrste, ali s time da će osiguratelji platiti u ime direktora ili odgovornih osoba izdatke i troškove koji su napravljeni u bilo kojoj istrazi, ispitivanju, istraživanju, sudu ili nekom drugom postupku naloženom ili naručenom u prvom slučaju od bilo kojeg javnog tijela unutar Engleske, Irske, otoka Man ili Otoka Kanala s obzirom na bilo koju pogrešnu radnju.

(v) Koje je pridonešeno od ili je nastalo uslijed bilo kakve, prevare ili

zlonamjernog ponašanja direktora ili odgovornih osoba, s time da će osiguratelji platiti u ime direktora i odgovornih osoba: (a) Izdatke i troškove nastale u uspješnoj obrani od postupka pokrenutog s

obzirom na tu pogrešnu radnju. (b) Štetu gdje konačna odluka ili presuda sudskih saslušanja protiv

direktora ili odgovorne osobe odlučuje da je on/ona pravno odgovoran s obzirom na pogrešnu radnju u nekom djelovanju koje ne ovisi o

384

postojanju nepoštenja, prevare ili zlobnog cilja ili namjere i koja ne pronađe da je on/ona kriv za nepoštenje, prevaru ili zlobno ponašanje koje se odnosi na pogrešnu radnju u pitanju.

(vi) Koje je pridonešeno od ili je nastalo uslijed sticanja bilo kojeg profita ili

prednosti ili dobivanja bilo koje nagrade na koju on/ona nema pravo.

(vii) Za povrat od direktora ili odgovornih osoba bilo koje nagrade plaćene bez prijašnjeg odobrenja dioničara kompanije čije će plaćanje, bez takvog priješnjeg odobrenja, biti smatrano od strane suda kao povreda zakona.

(vii) Danog od treće stranke, koje se bazira ili je navodno ili proizlazi iz

povrede bilo koje profesionalne dužnosti koja se duguje toj trećoj stranci. (viii) Koje prizlazi iz bilo kojeg plana ili programa mirovine

(ix) Danog od ili u ime kompanije ili od ili u ime bilo kojeg direktora ili

odgovorne osobe i na poticaj bilo koje osobe ili entiteta koja je ili je bila također direktor ili odgovorna osoba ili zastupnik kompanije međutim ovo isključenje neće važiti za bilo koje potraživanje dano od ili u ime bilo kojeg djelatnika kompanije (osim onog koji je ili je bio direktor) s obzirom na nesuglasice zapošljavanja.

(x) Koje je dano ili pridonešeno od ili je nastalo uslijed bilo kojih posljedica

koje su postojale prije početka ili na samom početnom datumu ove police i za koje su direktori ili odgovorne osobe znale ili su trebali znati da mogu prouzročiti potraživanje.

(xi) Za poreze ili kazne ili kaznene ili višestruke troškove ili za bilo koje

potraživanje koje se smatra neosigurljivim pod zakonom.

(xii) Koje je dano ili je pridonešeno od ili je nastalo uslijed:

(a) Štete ili uništenja ili oštećenja na bilo kojoj imovini ili bilo koje štete ili troška koji je rezultat ili je proizašao iz njega ili bilo koje posljedične štete,

(b) Bilo kakve pravne obveze bilo kakve prirode koja je direktno ili

indirektno prouzročena, pridonešena ili proizlazi iz : i) Ionizirajućih radijacija ili kontaminacija od radioaktivnosti iz

nuklearnog goriva ili bilo kojeg nuklearnog otpada iz izgaranja nuklearnog goriva,

(ii)Radioaktivnog, toksičnog, eksplozivnog ili nekog drugog opasnog svojstva bilo kojeg eksplozivnog nuklearnog nakupa ili njegovog nuklearnog dijela.

LIMIT OBVEZE OSIGURATELJA I FRANŠIZA

385

(a) Ukupna obveza osiguratelja pod osigurateljnom klauzulom (a) i (b) zajedno neće preći limit osigurateljne ukupne obveze upisane u popisu, čija će svota uključivati izdatke i troškove.

(b) Osiguratelji su obvezni, pod točkom osigurateljne klauzule (a), platiti iznos iznad

svote koja je upisana kao franšiza u popisu a čiji se iznos odnosi na svaku štetu za svakog pojedinog direktora ili odgovorne osobe protiv koje je podnešeno potraživanje, predmet maksimalnoj svoti upisanoj kao franšiza (b) u popisu kada je potraživanje podneseno protiv više od jednog individualnog direktora ili odgovorne osobe. Takve svote uključuju sve izdatke i troškove i nose ih direktor i odgovorna osoba i one se ne osiguravaju.

UVJETI POTRAŽIVANJA

Direktori, odgovorne osobe i kompanija moraju osiguratelje odmah pismeno

obavjestiti o bilo kojem potraživanju. Direktori, odgovorne osobe i kompanija moraju, čim je prije moguće, osigurateljima dati pismeno obavijest o bilo kakvim pojedinostima za koje bi direktori ili odgovorne osobe ili kompanija trebali znati a za koje se razumno može očekivati da će stvoriti potraživanje protiv direktora ili odgovornih osoba, dajući razloge za očekivanje takvog potraživanja, sa svim pojedinostima o datumima i uključenim osobama .Ukoliko je takva obavjest dana, svako daljnje potraživanje će se smatrati napravljenim za vrijeme trajanja osiguranja.

Direktori i odgovorne osobe i kompanija dužni su osigurateljima sve informacije i pomoć koju osiguratelji mogu zatražiti , i oni se obvezuju na tajnost i neodavanje informacije o postojanju ove police bez dozvole osiguratelja, osim ako je to posljedica zakonskih potreba.

Direktori i odgovorne osobe i kompanija ne mogu priznati obvezu ili likvidirati ili pokušatii likvidirati štetu ili napraviti bilo kakve izdatke i troškove bez pismenog odobrenja osiguratelja koji će imati pravo u bilo koje vrijeme preuzeti i voditi u ime direktora ili odgovorne osobe ili kompanije obranu ili likvidaciju bilo kojeg potraživanja ili tužiti u ime direktora ili odgovorne osobe ili kompanije u njihovu korist za bilo koje potraživanje isplate, naknade ili štete ili nečeg drugog protiv treće stranke. U bilo kojem slučaju neće se pokretati radnje koje bi mogle nanjeti štetu osigurateljima. Direktori i odgovorne osobe kompanije ne moraju osporavati bilo koje pravne postupke osim ukoliko odvjetnik (za kojeg mora biti zajednički dogovor direktora i odgovornih osoba, kompanije i osiguratelja) ne savjetuje da bi se takvi postupci trebali osporavati.

Osigurateli ne može likvidirati niti jednu štetu bez dopuštenja direktora ili odgovornih osoba ili kompanije. Ukoliko međutim, direktori ili odgovorne osobe ili kompanija odbiju pristati na bilo koje rješenje predloženo od osiguratelja i odaberu osporavanje ili nastavak pravnih postupaka koji su vezani na to potraživanje, tada osigurateljna obveza za potraživanje neće preće svotu na kojoj se potraživanje moglo tako riješiti uključujući izdatke i troškove nastale sa njihovim odobrenjem do datuma kada su odbili rješenje, i tada samo do limita ukupne obveze osiguratelja upisane u popisu.S obzirom na izdatke i troškove i bilo kojoj zajedničkoj likvidaciji bilo kojeg potraživanja protiv kompanije i direktora i odgovornih osoba zajedno, takvi izdaci i troškovi i zajednička likvidacija na koju su pristali osiguratelji (takav pristanak neće biti nerazumno odbijen), kompanija i direktori i odgovorne osobe i osguratelji moraju se usuglasiti da će na najbolji način utvrditi nepristranu i pravilnu podjelu svote između kompanije i direktora i odgovornih osoba i osiguratelja. Osiguratelji će imati pravo na

386

nominaciju pravnog zastupnika i ukoliko je potrebno odvjetnika, da zastupa direktore ili odgovorne osobe.

PREUZIMANJE I SPAJANJE

U slučaju preuzimanja ili spajanja kompanije od strane bilo koje druge organizacije, bilo koje plaćanje koje se odnosi na štetu proizašlu iz potraživanja pod ovom policom se ispravlja da bi se primjenila na bilo koju štetu nastalu iz razloga pogrešne radnje od strane direktora ili odgovornih osoba prije datuma takvog preuzimanja ili spajanja.

Predujam za izdatke i troškove

Pod točkom osigurateljne klauzule (a) osiguratelji mogu, po vlastitoj odluci, dati predujam za izdatke i troškove prije konačne likvidacije potraživanja, osim ukoliko takvi izdaci i troškovi već nisu dati od kompanije. Pod točkom osigurateljne klauzule (b) osiguratelji mogu, po vlastitoj odluci, dati predujam za izdatke i troškove prije konačne likvidacije potraživanja.

Zaklju čak

Ugovaranje osiguranja od odgovornosti direktora, članova uprave i nadzornih

odbora obično se provodi uz ponudu za osiguranje te dostavljanje podataka o poslovanju tvrtke u posljednjih nekoliko godina. Svote osiguranja su izrazito visoke, sudska praksa je vrlo različita od zemlje do zemlje. Karakteristično je da veliki ili najveći dio nakande štete otpada na sudske troškove i iz tih razloga se prije izdavanja pokrića od strane reosiguratelja zahtjeva jako puno financijske i druge dokumentacije o osiguranim osobama i tvrtkama u kojima oni rade.

8.9. UVOD U PRAVNU ZAŠTITU

Osiguranje pravne zaštite jedan je od potencijalno novih proizvoda koji bi se mogli pojaviti na tržištu osiguranja. Posljednjih godina zamjetan je izraziti razvoj različitih vrsta osiguranja od odgovornosti što je očiti znak da se Hrvatska vrlo brzo približavamo trendovima u razvoju osiguranja u svijetu. Kako je osiguranje od odgovornosti vrlo kompleksan posao, a njegova izloženost riziku je prisutna u gotovo svim područjima života i rada sasvim je normalno da ta ista osiguranja budu nadograđena s novim osiguranjima kao podrška osnovnom. U tom smislu je i osiguranje pravne zaštite kao posebne vrste osiguranja nadopuna osiguranju od odgovornosti, iako uvjeti za osiguranje od odgovornosti imaju odredbu o pružanju usluge pravne zaštite (čl.15 općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Navedene odredbe uvjeta za osiguranje od odgovornosti reguliraju pitanje pravne zaštite koju provodi osiguratelj sa svojim stručnim službama. Prema čl 15 općih uvjeta 229obveza osiguratelja na pružanju pravne zaštite obuhvaća:

- ispitivanje odgovornosti osiguranika za nastalu štetu - vođenje spora u ime osiguranikaza nastalu štetu

229 Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, čl.15Croatia osiguranje d.d.2000

387

- vođenje spora u ime osiguranika, ako oštećeni ostvaruje pravo na naknadu štete u parničnom postupku

- davanje u ime osiguranika svih izjava koje smatra korisnim za zadovoljenje ili obranu od neosnovanog ili pretjeranog zahtjevaza naknadu štete.

- uz suglasnost i uputstvo osiguratelja , vođenje spora može se povjeriti osiguraniku koji je u takvom slučaju dužan pridržavati se uputa i naloga osiguratelja u pogledu vođenja spora u parnici

- osiguratelj može preuzeti vođenje parnice ili stupiti na mjesto osiguranika ili sudjelovati u svojstvu umješaća .

- Osiguratelj je ovlašćen da odbije vođenje spora ili da prepusti vođenje spora osiguraniku , ako ocjeni da nema mjesta za pružanje pravne zaštite s obzirom na odnos visine zahtjeva za naknadu štete i visine svote osiguranja .

Postavlja se i pitanje da li osiguratelj odnosno onaj koji umjesto osiguranika plaća naknadu štete trećoj osobi može u svakoj situaciji dati pravnu zaštitu odnosno zastupati interese osiguranika, a da ne bude u sukobu interesa. Osiguratelje prvenstveno interesira troškovna strana pravne zaštite, odnosno troškovi koji se ugovorom o osiguranju od odgovornosti naknađuju osiguraniku, uključujući i troškove spora što je i najčešće bila točka gdje je došlo do razmimoilaženja osigurateljne prakse i postojećih uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Postojeće odredbe o naknadi troškova postupka 230 govore da

- Osiguratelj nadoknađuje sve troškove parničnog postupka ukoliko je sam vodio spor ili je dao suglasnost osiguraniku na vođenje spora pa i onda kada zahtjev za naknadu štete nije bio osnovan

- Ako je parnica vođena bez znanja i suglasnosti osiguratelja, osiguranjem su pokriveni troškovi spora ukoliko zajedno s naknadom štete ne prelaze svotu osiguranja.

- Osiguratelj snosi troškove branitelja u kaznenom postupku pokrenutom protiv osiguranika zbog događaja koji bi mogao imati za posljedicu postavljanje zahtjeva za naknadu štete na temelju odgovornosti pokrivene osiguranjem i to samo izuzetno, ako je upoznat s izborom branitelja, i prihvatio da snosi troškove.Troškove kaznenog postupka i troškove zastupanja oštećenog u vanparničnom postupku osiguratelj ne naknađuje

- kada izvrši svoju obvezu isplatom svote osiguranja umanjene za iznos ugovorene franšize, osiguratelj se oslobađa daljnjih davanja na ime naknade i troškova po jednom osiguranom slučaju.

Kako se ovdje radi o ugovornom osiguranju, a ne obveznom po zakonu smatra se

da bi se trebale poštivati odredbe postejećih ugovora o osiguranju od odgovornosti odnosno odredbi uvjeta za osiguranje u dijelu plaćanja troškova zastupanja u vanparničnom postupku, a što se u praksi ne poštuje. Razlozi za takvu osigurateljnu praksu nalazimo u preslikavanju prakse u likvidaciji šteta s osnova automobilske odgovornosti na osiguranje u općoj odgovornosti, a dijelom u strahu osiguratelja od gomilanja sporova i povećanja ukupne mase šteta za nepotrebne sudske troškove. Ukupna masa troškova pravne zaštite u strukturi šteta od odgovornosti zauzima sve veći i veći udio. Kao dodatak osnovnom osiguranju od odgovornosti, taj se problem rješava limitiranjem ukupne obveze osiguratelja određenim podlimitom svote osiguranja te kreiranjem posebnih uvjeta za osiguranje pravne zaštite. Posebni uvjeti za osiguranje pravne zaštite rješavaju ne samo problematiku različite osigurateljne prakse u tretiranju postojeće pravne zaštite (ugovorno osiguranje od odgovornosti i osiguranja od

230 Ibidem čl.17 Naknada troškova postupka

388

odgovornosti obvezno po samom zakonu), već tu problematiku zahvaća sveobuhvatnije. Dobiva se dodatno pokriće za, krivično pravne i prekršajne postupke te omogućuje izbor odvjetnika u skladu s uvjetima za osiguranje. U EU ovo osiguranje je poznato pod različitim nazivima kao;

- Commercial legal expenses insurance - Assicurazione Tutela giudiziaria - Rechschutz

Postoje dvije vrste pravnih troškova. Prvo, to su pravni troškovi nastali dobrovoljno, tijekom uobičajenih pravnih poslova, kao što su kupovina kuća, davanje u zakup, izrada oporuke, ili upravljanje posjedom. Kao drugo, to su pravni troškovi koji proizlaze iz parnica, bilo za potrebe obrane na građanskom ili kaznenom sudu, ili u svrhu ustanovljavanja i ostvarivanja svojih prava u građanskoj parnici. S obzirom na ove činjenice troškovi sudskih procesa predstavljaju prikladan predmet za osiguranje.Za pojedinca su šanse da se upusti u parničenje i da proces dobije relativno male.Za njega je mnogo ugodnije da plaća manji iznos godišnje premije osiguranja, a da za uzvrat ima obećano pokriće za troškove pravne zaštite, ako se ikad pojavi potreba njihovog nastanka, nego da riskira makar i malo s mogućnošću katastrofalnih posljedica u slučaju nepredviđenih troškova.U Europi se ovo osiguranje nudi , već preko pedeset godina. Tradicionalno, osiguranje pravnih troškova u slučaju obrane u građanskom postupku dostupno je u policama osiguranja automobilske odgovornosti i ostalim policama od odgovornosti (javnoj odgovornosti, odgovornosti poslodavca, kućanstva) koje pružaju zaštitu od odštetnih zahtjeva trećih osoba u slučaju štete na imovini ili tjelesnih ozljede. U takvim situacijama osiguratelj preuzima troškove obrane na sebe u visini ugovorene svote pravne zaštite. Osiguratelji isto tako preuzimaju na sebe i plaćaju troškove kaznenog postupka za vozačke prekršaje vezane uz nezgodu i mogu pokriti pune troškove (do limita) obrane kaznene tužbe za smrt prouzročenu upravljanjem motornim vozilom.Osiguratelji su isto tako obvezni isplatiti i troškove tužitelja, ako osiguranik ne dobije parnicu.

8.9.1. Sadržaj pravne zaštite kao proizvoda Uvođenjem ovog osiguranja osiguratelj se brine o zaštiti i ostvarenju pravnih interesa osiguranika, koji su vrlo različiti, ali na svim stupnjevima uobičajenog pravnog postupka snose slijedeće troškove :

- odvjetnika ili javnog bilježnika - suda - pristojbe za svjedoke - sudskih vještaka koje naruči sud - protustranke ukoliko ih treba platiti osiguranik - predujma kaznene kaucije u inozemtvu kako bi se osiguranika zaštitilo od

uzapćenja

Uobičajeno se troškovi plaćaju do visine osigurane svote. Što se tiče isključenja iz osigurateljne zaštite ne postoji osigurateljna zaštita za štete:

- kao posljedica ratnih zbivanja, unutarnjih nemira i katastrofa, - uz područja nematerijalnog robnog prava, kao i poreznog, carinskog i drugog

prava koje se odnosi na davanja, - iz područja disciplinskog prava,

389

- iz sporova iz ugovora o osiguranju. Komercijalno osiguranje pravne zaštite daje se za različite poslove. Ono prebacuje

troškove obrane na osiguratelje i daje komercijalnim tvrtkama osiguranje, koje daje pravnu pomoć u raznim sporovima, kao posljedica njihovog poslovanja. Pokriće se može dobiti po različitom broju sekcija ovog osiguranja kojima se daje pokriće za različite vrste sporova koji mogu proizići iz poslovanja. Recimo: sporovi iz ugovora o zaposlenju; pokriće za nadoknađivanje plaća, osiguratelj nadoknađuje u obliku kompenzacije ili dosuđene nadoknade od suda kada je pogrešno otpuštanje s posla dokazano; kazneni postupak - zbog propuštanja izvršenja zakonskih obveza kao Zakona o zdravlju i sigurnosti na poslu i drugih zakonskih odredbi koji vode u kazneni postupak (sudbeno postupanje, tužba). Nisu pokriveni namjerne radnje osiguranika, kazne i takse. 8.9.2. Vrste pravne zaštite

- Privatna pravna zaštita – pod kojom se podrazumijeva pravna zaštita naknade štete za osigurane slučajeve iz područja privatnog života, dakle ne na radu.

- Pravna zaštita na radu - zaštita naknade štete i kazneno pravna zaštita nesamostalno zaposlenih na radu ili na direktnom putu s posla i na posao

- Pravna zaštita uporabe vozila – pravna zaštita naknade štete, kazneno pravna zaštita za vlasnika, ovlaštenog vozača, odnosno putnika u polici navedenog vozila, odnosno ovisno o ugovoru, svih u vozilu osiguranih osoba.

- Pravna zaštita vozača – odnosi se na slučaj kazneno – pravne i pravne zaštite za vozača za slučaj štete nanesene od strane nepoznatog vozila ili vozila bez pravne zaštite.

- Pravna zaštita za radne sporove – pravna podrška kod sporova iz radnih i naučničkih odnosa pred nekim od hrvatskih sudova .

- Pravna zaštita socijalnog osiguranja – ostvarivanje pravnih interesa zbog sporova s nositeljima socijalnog osiguranja po pitanju usluga koje plaća socijalno osiguranje.

- Pravna zaštita savjetovanja – obuhvaća troškove usmenog pravnog savjeta od strane odvjetnika ili javnog bilježnika ukoliko postoji potreba za savjetovanjem.

- Opća ugovorna pravna zaštita – prihvaćanje ili odbijanje ostvarivanja prava iz ugovora koji se tiću pokretnih stvari.

- Pravna zaštita zemljišta i najamnine – obuhvaća ostvarivanje pravnih interesa iz ugovora o najmu i zakupu ili iz stvarnih prava u postupcima pred hrvatskim sudovima.

- Pravna zaštita iz područja nasljednog i obiteljskog prava – za sporove pred sudovima iz područja nasljednog prava, prava između roditelja i djece, bračnog prava, kao prava staratelja i prava agenata.

8.9.3. Opseg pokrića

Osiguranje pravne zaštite za trgovačka društva S obzirom na različitost osnova s koje se pravna zaštita može dati za osiguranje

pojedine tvrtke najidealnije pokriće prema nekim zapadno europskim osigurateljima je: - Pravna zaštita naknade štete i kazneno - pravna zaštita

390

- Pravna zaštita na sudu rada za sporove iz radnih odnosa - Pravna zaštita socijalnog osiguranja - Pravna zaštita savjetovanja - Imovinska pravna zaštita - Porezna pravna zaštita

U smislu pravne zaštite naknade štete i kazneno pravne zaštite osiguranik

(osigurani su) je tvrtka i svi zaposlenici za osigurane slučajeve koji su u neposrednoj vezi s tvrtkom i njenom djelatnošću. Zajedno s osiguranjem pravnih troškova za trgovačka društva nudi se i usluga savjetovanja za poslodavca. Prvenstveno se tu nudi osiguranje pravnih troškova za štete pričinjene službenim vozilima. Pokriće se nudi vlasnicima i vozačima vozila navedenih na polici za troškove obrane u krivičnom postupku (uključujući i troškove žalbi za oduzimanje prava na vozačku dozvolu), troškove regresa za nezgode, i troškove obrane u štetama nastalim po ugovorima sklopljenim od strane osiguranika o prodaji, kupnji, unajmljivanju, servisiranju, popravku ili testiranju osiguranog vozila. Isto se tako nudi plaćanje jamčevine, kada je to potrebno, kako bi se postiglo oslobađanje vozača ili podiglo vozilo. Pokriće je teritorijalno ograničeno na područja EU i mediteranske zemlje. Kada se polica za osiguranje pravne zaštite ne sklapa u cjelosti na raspolaganju je pokriće samo za vozače službenih vozila. Donošenjem Zakonom o zaštiti na radu 231 stvorila se potreba da osiguratelji nude i troškove obrane u kaznenim postupcima pokrenutim prema tom zakonu, čije kršenje može dovesti, kako do suđenja, tako i do naloga kojim se poslodavcu zabranjuje nastavak određene aktivnosti ili ponašanja na određen način. Ove police mogu pokriti troškove ne samo poslodavca, već i direktora, menadžera, i drugih zaposlenika protiv kojih se kao osoba može voditi kazneni postupak. Potreba za ovim osiguranjem proizlazi iz bujice zakonskih odredbi koje su nametnule nove obveze poslodavcima. Ova vrsta osiguranja može uključivati i obranu u postupcima pokrenutim od strane oštećenih osoba. Imovinska pravna zaštita odnosi se na troškove građanske parnice pokrenute od strane osiguranika, kako bi ostvario pravo na odštetu od treće strane utemeljeno na nemaru, ili ometanju, koje za posljedicu ima ili bi moglo imati fizičko oštećenje osiguranikove imovineili novčani gubitak.

Osigurateljna zaštita obuhvaća pravnu zaštitu naknade štete iz zahtjeva za naknadu štete na temelju zakonskih odredbi o odgovornosti zbog pretrpljene štete na osobama, stvarima i interesima. Kaznena pravna zaštita obuhvaća obranu u kaznenim postupcima pred sudovima zbog kaznenih radnji ili propusta uslijed nemara i nepažnje prilikom obavljanja djelatnosti.

Što se tiče sporova iz radnih odnosa pravna zaštita daje se tvrtki kao poslodavatelju u odnosu na zaposlenike, osigurateljno pokriće se odnosi na ostvarivanje pravnih interesa iz radnih i naučničkih odnosa u postupcima pred sudovima. Inozemni osiguratelji troškove za izvansudko ostvarivanje pravnih interesa na ovom području pokrivaju do maksimalno 1 % osigurane svote osiguranja ukoliko je spor s time konačno riješen. Pravna zaštita socijalnog osiguranja predviđena je za tvrtku i sve zaposlenike, za sve osigurane slučajeve koji su u neposrednoj vezi s osiguranom djelatnošću, a osigurateljna zaštita pokriva ostvarenje pravnih interesa osiguranika u sudskim postupcima zbog sporova s nosiocima socijalnog osiguranja vezanima uz isplate; postupcima pred upravnim vlastima zbog utvrđivanja obveze socijalnog osiguranja, prava na socijalno osiguranje, početak ili kraj socijalnog osiguranja, kao i sporova koji se odnose na plaćanje doprinosa i doplataka.

231

391

Pravna zaštita savjetovanja tvrtke obuhvaća troškove usmenog savjetovanja tvrtke od strane odvjetnika ili javnog bilježnika kojeg je odabrao osiguranik, a može se odnositi na pitanja iz svih područja prava osim poreznog, carinskog i drugog prava vezanog uz davanja. Ova usluga može se koristiti najviše jedanput mjesečno

Pravna zaštita za pojedince Osiguranjem pravnih troškova za pojedince uobičajeno se pokriva, kako

osiguranika, tako i članovi njegove obitelji u aktivnostima koje osoba obavlja u svojstvu privatne osobe izvan obavljanja djelatnosti.Tipična obiteljska polica obuhvaća troškove regresa vezano uz odštetne zahtjeve zbog smrti tjelesne ozljede ili fizičke štete ili oštećenje nastalo na osiguranikovoj imovini, štete nanesene ugovorima o radu/štete iz radnog odnosa i štete nastale zbog manjkavosti robe ili usluga koje su kupljene, unajmljene ili stečene unajmljivanjem. Troškovi obrane u građanskom postupku isplaćuju se vezano uz odštetne zahtjeve trećih osoba za smrt ili fizičku štetu ili štete na imovini i štete iz radnog odnosa. Po polici se također isplaćuju troškovi regresa i troškovi obrane vezano uz kršenje zakonskih prava koja se odnose na zakonito vlasništvo ili zauzeće zemljišta/lokacije glavnog osiguranikovog mjesta stanovanja. Pokriveni su troškovi obrane u krivičnom postupku zbog prekršaja počinjenih motornim vozilima i drugih prekršaja. Obiteljska polica pravne zaštite podijeljena je u dva dijela. Jedan dio odnosi se na prekršaje počinjene motornim vozilom, a drugi na ostale prekršaje, uz mogućnost da osiguranje uključuje samo jedan ili oba dijela.Ovo je osiguranje komplementarno polici osiguranje AO.

. Iz izloženoga vidimo da se pravna zaštita može pružiti u gotovo svakom dijelu aktivnosti čovjeka, kao zaposlenika, a isto tako i u svojstvu fizičke osobe u privatnom životu. U pravnoj zaštiti naknade štete u privatnom životu, području zanimanja, i tvrtki, pravnoj zaštiti naknade štete na području posjedovanja zemljišta i najamnine osiguranim se slučajem smatra događaj koji se nalazi u osnovi prava na naknadu štete

U svim ostalim slučajevima osiguranim se slučajem smatra stvarno ili navodno kršenje prava, obveza ili propisa osiguranika od strane protivnika ili neke treće osobe.Ako osiguranik traži zaštitu, osiguratelj u slučaju osiguranikove obveze preuzima troškove od trenutka podnošenja zahtjeva za ostvarivanjem prava na pokriće sukladno uvjetima za osiguranje, ukoliko su nužni za ostvarivanje pravnih interesa osiguranika.

Osiguratelj plaća:

Primjerene troškove odvjetnika angažiranog za osiguranika do u tarifi odvjetnika određene visine .

Ukoliko se umjesto odvjetnika angažira neka druga za profesionalno zastupanje stranaka ovlaštena osoba, preuzimaju se njihovi troškovi prema za njih važećim odredbama, ali maksimalno do u tarifi odvjetnika određenoj visini.

U inozemstvu se preuzimaju primjereni troškovi osobe ovlaštene za zastupanje stranaka prema tamo važećim odredbama o plaćanju odvjetnika.

Plaćaju se od suda određeni predujmovi za angažiranje vještaka, prevoditelja i svedoke kao i predujmove za i naknade za sudske i upravne postupke.

U građanskom (civilnom) postupku i troškove suprotne strane ukoliko ih je osiguranik dužan platiti

392

Postoji osigurateljna zaštita i za neke druge troškove, ali to su troškovi koji čine najveću stavku . Zajednička obilježja polica pravne zaštite su da polica ima godišnji limit pokrića. Sva police sadrže odredbu o izboru pravnika iako osiguratelj zadržava pravo da odbije osiguranikovo imenovanje odvjetnika. Moguće su i situacije u kojima se i osiguranik i osiguratelj ne slože oko toga da li se isplati ulaziti u pravni trošak zbog neke štete. U takvim je situacijama predviđena arbitraža. U svako slučaju osiguranje pravne zaštite predstavlja rastući segment tržišta osiguranja jedini je pitanje da li će rast biti brz ili spor.

8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA O D ODGOVORNOSTI (Loss management)

8.10.1. Osnovni modeli organizacije

Izrazito negativni tehnički rezultati u osiguranju od odgovornosti nameću potrebu

posebnog pristupa problemima prijave, procjene i likvidacije šteta od odgovornosti . Ta je potreba toliko izraženija što svako čekanje ili odugovlačenje s obradom štetovnog spisa može prouzročiti daleko veću štetu nego što je to ona početno izgledala. Gotovo obvezno involviranje odvjetnika u likvidaciji ovakvih šteta, još je jedan elemenat koji s neizvijesnošću oko ukupne veličine nadoknade čini ovaj posao izrazito odgovornim.Opći trend rasta premije osiguranja od odgovornosti praćen je i trendom rasta šteta, a posebno rast pretjeranih zahtjeva oštećenih strana. Budući su osiguranja od odgovornosti k tome izložena rizicima u svim područjima i načinima života, a pogotovo promjenama zakona i sudske prakse, neupitna je odlučujuća uloga likvidatora šteta od odgovornosti. Kako ne možemo od likvidatora očekivati da prodaju osiguranje, možemo ih usmjeriti da u dijelu svog posla odnosno likvidaciji daju svoj doprinos u adekvatnom pristupu, koji neće odbiti klijenta, a s druge strane, povratnom vezom odjelima za prodaju davati toliko potrebne informacije za unapređenje prodaje. Velika šarolikost u pristupu ovom osiguranju od strane prodaje osiguranja, a pogotovo sektora za procjenu i likvidaciju šteta nameću potrebu razrade pristupa i strategije ovoj vrsti osiguranja .

Prvo treba odgovoriti na pitanje koji tip organizacije osiguravajuće tvrtke je najpovoljniji za upravljanje štetama od odgovornosti ?

Razlikuju se tri osnovna modela organizacije : Model 1- (Prilog1) koji ima poseban odjel šteta i poseban odjel prodaje

za koje je karakteristična visoka specijalizacija, kako u prodaji osiguranja, tako i u likvidaciji te standardizacija postupaka i zadataka

Model 2-( Prilog 2) baziran na principu grupe klijenata U ovom modelu, ugovaranje osiguranja i likvidacije šteta rade se u jednom odjelu, a ovaj sistem grupira zajedno najvažnije grupe klijenata s podpodjelom na tvrtke, fizičke osobe, masovne poslove i industrijske poslove. Bitno je istaknuti, da zajednički djeluju odgovorne osobe, kako na prodaji, tako i na likvidaciji šteta. Prednosti ovog modela organizacije su da odštetni zahtjev može biti u trenutku obrađen i od strane osiguranja i svih radnji potrebnih za utvrđivanje šteta. Rizici na bazi važnijih klijenata mogu biti na adekvatan način ocjenjeni, a štete utvrđene na način da ne ugrožavaju ostale ugovorene poslove bitne za osiguravajuću tvrtku. Na neki način ovim se konceptom stiće određena prednost u odnosu na konkurenciju.

393

Model 3 – baziran je na principu pojedinih vrsta poslova, recimo svih šteta s osnove “ Product liability “ i sl., i tu se isto tako radi o objedinjavanju poslova prodaje i likvidacije u jednoj osobi ili odjelu. Prednosti ovog modela su, da uvijek postoji odgovorni menadžer za svaku vrstu posla u odgovornosti, koja bitno može utjecati na rezultat. Isto tako, iskustva sa štetama vrlo se brzo inkorporiraju u proces donošenja odluke o visini premije ili donošenje nekih drugih mjera za smanjenje gubitaka. Individualni odjeli isto tako će imati daleko više znanja potrebnog za određenu vrstu posla. Sva tri modela trebala bi dati nekoliko fundamentalnih prednosti, a to su:

1. Smanjenje administrativnih troškova 2. Bliže veze s klijentima i povećanje prodaje 3. Povećati protok informacija između odjela za prodaju i odjela za

likvidaciju šteta

Koji tip organizacije je najprikladniji za štete od odgovornosti? Svaka tvrtka mora napraviti vlastiti izbor u optimizaciji organizacije koji će ovisiti

od specifičnih objektivnih okolnosti i kvalitete kadrova. Razmatrajući razloge “za” i “protiv” mogu se izvući slijedeći opći zaključci u pogledu efikasne obrade i utvrđivanja šteta:dok model 1 (s posebnim odjelom šteta i pribave) može imati prednosti po pitanju troškova, prikladan je za masovne poslove, gdje su iste ili slične procedure u obradi štete pojedinih vrsta odgovornosti. Model 2 (prema grupi klijenata ) sa svoje strane je prikladan samo za kompanije čiji su poslovi u osiguranju od odgovornosti skoncentrirani samo na grupu glavnih klijenata.. Inače, veća je prednosti bliskih veza s klijentima od nedostataka koji se potiću s većim brojem specijaliziranih likvidatora s različitim znanjem

Zbog toga, što su osiguranja od odgovornosti doista kompleksna, i zbog toga što se tu traže znatna znanja za procjenu i likvidaciju šteta, Model 3 (organiz. prema vrstama osig. od odgovornosti) trebao bi biti najprikladniji model organizacije. To je jednostavno zbog toga jer su prednosti ovog modela najprikladnije za osiguranje od odgovornosti. Model 3 može čak više biti unaprijeđen u korist klijenata s kombinacijom prednosti modela 2.- Na primjer podjelom odjela likvidacije na dvije sekcije, jedne za industrijske i druge za masovne poslove.

8.10.2. Problemi u obradi šteta od odgovornosti

Osnovna uloga likvidatora je da unaprijede praktičnu likvidaciju šteta odnosno da se pridržavaju opće prihvaćenih postulata likvidacije šteta koji vrijede za sve štetea, a to su:232

- Brzo rješavanje šteta u odjelima odgovarajuće veličine s kvalificiranim likvidatorima šteta

- Stalan nadzor portfelja u suradnji s odjelom za pribavu - Poboljšanje kvote šteta korištenjem učinkovitih i analiti čkih statističkih

podataka o štetama koje pravovremeno ukazuju na trendove u štetama i potiču osiguratelja da poduzmu odgovarajuće mjere .

- Smanjenje administrativnih troškova .

232 Liability Losses , Principles and Suggestion for Practical Claims Management, A Publication of the Munich Reinsurance Company ,1994., p.6.

394

Smatramo da ne treba posebno spominjati da isti ciljevi i postulati vrijede i za likvidaciju šteta od odgovornosti. Treba, međutim, naglasiti osobite poteškoće koje se susreću prije svega u likvidaciji šteta iz odgovornosti od kojih izdvajamo:233

- Različita struktura šteta koja je rezultat širokog raspona i različitosti osiguranih rizika npr. serija šteta u osiguranju za proizvode koji se, ako uključuju izvozne rizike, ponekad također neugodno kose s određenom pravnom situacijom na izvoznom tržištu ili financijski gubici u osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti računovođa i sličnih profesija koji često stvaraju pravne komplikacije.

- Široki raspon različitih tipova pokrića s njihovim različitim isključenjima - Definicija štetnog događaja, gdje ovisno od primjenjene teorije , mogu proći

godine pa čak i desetljeća između uzroka štete i podnošenja odštetnog zahtjeva ( problem IBNR 234, IBNER235 šteta).

- Procjenjivanje i vrednovanje razloga za odgovornost, što često komplicira činjenicom da štete potječu iz različitih situacija i načina života, koji podlježu prilično različitim pravnim odredbama.

- Dugačko razdoblje potrebno za razvoj velikih šteta iz odgovornosti, koji za uzvrat zahtjeva veliku pozornost pri uspostavljanju pričuva za štete ( primjena dodatnih margina obzirom na inflaciju i pravnu regulativu ).

Osnovna pogreška društva za osiguranje s malim portfeljem je da često

likvidaciju osiguranja od odgovornosti koje sklapa ovu vrstu osiguranja prepušta svojim odjelima za osiguranje motornih vozila i odjelima za osiguranje od požara.236 Ovi odjeli ne raspolažu ponekad potrebnim znanjem za rješavanje specifičnih problema koji se susreću u općoj odgovornosti odnosno preslikavaju praksu rješavanja šteta iz autoodgovornosti na opću odgovornost Stoga je važno stvoriti specifične nadležnosti za štete iz opće odgovornosti. Ovisno o veličini portfelja i iskustva s štetama u ovoj vrsti osiguranja, mogu se ustanoviti i posebni odjeli za šteta s vlastitom opremom, grupom likvidatora šteta, posebnim uredom za štete ili samo jedan pojedinačni likvidator nadležnim za opću odgovornost. Kao opće pravilo čini se da bi bilo uputno da se ustanovi posebna likvidacija šteta od odgovornosti kod godišnje premije od približno 5 mil. DEM ili godišnjeg volumena od 500 šteta. To su ujedno i limiti iznad kojih je potreban direktor šteta zaposlen na puno radno vrijeme.Teško se ipak može sugerirati organizacijska struktura za veće portfelje odgovornosti jer ona ovisi od slijedećih faktora :

- Kvalificiranost osoblja na raspolaganju - Strukture servisa na terenu - Prioriteta u poslovnim ciljevima društva :

• Nagodba s klijentima pri likvidaciji šteta • Smanjenje administrativnih troškova • Smanjenje kvote šteta

Ovi su faktori krucijalni za izbor i utvr đivanje gore istaknutih tipova

organizacije obrade šteta od odgovornosti, a primjenjivi su na tvrtke s značajnijim portfeljem u ovoj vrsti osiguranja.

233 Ibidem, p.6 234 Incured but not repported – štete koje su se dogodile , a nisu prijavljene. 235Incurred but not enough repported – štete koje su se dogodile , ali nisu dovoljno prijavljene 236 op.cit. p.23

395

Zbog čega je uloga likvidatora toliko značajna u odjelu za likvidaciju šteta od odgovornosti ?

Kroz svoj posao, likvidator šteta ima veliki utjecaj na rezultate pribave.Ova

odgovornost je uistinu toliko velika da treba napraviti neka ograničenja prava i ovlaštenja.Odjel za određenu vrstu osiguranja i – ako je moguće – likvidatori po grupama klijenata trebali bi sudjelovati u procesu donošenja odluka u različitoj mjeri. Svako društvo za osiguranje trebalo bi definirati slijedeća pravila:

- Tko odlučuje što? - Tko potpisuje što - Tko će biti informiran o čemu?

Nadležnost likvidatora vidi se u tumaćenju uvjeta za osiguranje i pripadajućih

pravnih odredbi. Važno je u ovom kontekstu shvatiti da jedan jedini uvjet osiguranja koji nije pravilno protumačen može rezultirati pogrešnom odlukom koja društvo za osiguranje stoji mnogo novaca i/ili šteti njegovom ugledu i reputaciji. Nadležni likvidator stoga mora logički razmišljati: mora biti dobro upoznat s primjenjivim uvjetima osiguranja i pravnom regulativom, te mora poznavati pravni sistem u svom području. Pored dobrog poznavanja uvjeta za osiguranje, likvidator šteta mora imati određeno tehničko znanje koje mu omogućuje, barem u grubim crtama, da shvati značenje štete iz industrijske odgovornosti i tako odabere usluge pravih specijalista i razumije njihova izviješća. Posljednje, ali ne i zadnje, likvidator bi trebao biti vješti pregovarač da postigne u pregovorima o šteti, balans izmađu zakonskih i komercionalnih okvira.

8.10.3. Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti.237

Velika osiguravajuća društva u svijetu pridržavaju se određenih formalnih pravila ili slijeda aktivnosti po pitanju procjene i likvidacije šteta od odgovornosti kao svojevrsni sistem rada ili tehnologija obrade. Njihova aktivnost protiće slijedećim redom

- Prijava štete - Određivanje broja štete - Određivanje slijeda poslova;

- Dodjela poslova odgovornom likvidatoru - Početne aktivnosti na utvrđivanju rezerve štete - Početno određivanje rezerve i plaćanja - Unošenje podataka u kompjutor i otvaranje spisa štete - Popunjavanje spisa štete s podacima o šteti, listi plaćanja i listom

za izračun rezerve - Ispitivanje pokri ća na terminalu ili upitima odjelima za

ugovaranje osiguranja - Ispitivanje odgovornosti (razlozi i visina štete) - Usklađivanje prvobitno utvr đene rezerve - Otvaranje korespodencije s osiguranikom, oštećenikom, expertima

itd. - Slanje obavijesti o šteti (tipizirana pisma i odgovori) - Vraćanje spisa u pismohranu

237 Liability losses, op.cit. p.21

396

Osnovno pravilo u slučaju likvidacija šteta s osnova odgovornosti je, da likvidator

zagovara politiku aktivnog i dinami čnog rješavanja šteta. Iskustvo naime pokazuje da su štete koje se likvidiraju brzo,obično jeftinije kada se gleda dugoročno. Svakako nije prikladno vršiti isplate, ako postoji dvojba oko opravdanosti štete i/ili njene veličine . Ipak, jednako je neprikladno odbiti ili odugovlačiti isplatu koja je opravdana i na koju oštećeni ima pravo. Otvaranje štetovnog spisa

Normalno svaki osiguratelj o šteti je informiran putem različitih kanala: obavijesti o šteti od strane osiguranika, telefonskim pozivom, ili pismenim putem od oštećene strane ili treće osobe koja obično potražuje određene informacije. Bez obzira koliko su takve informacije nekompletne one moraju biti registrirane kao novi štetni događaj (što se normalno radi davanjem početnog broja štete). To mora biti napravljeno i iz razloga što ugovor o osiguranju ne mora biti odmah dostupan iz tehničkih razloga. Ovakvim trenutačnim otvaranjem štetovnog spisa osiguratelj može započeti proces utvrđivanja štete i izbjegava stvaranja dvostrukog štetovnog spisa zbog informacija koje dolaze kasnije. Važnost prijave štete

Prijava štete odnosno izviješće o šteti je vrlo važno iz razloga donošenja odgovarajućih odluka likvidatora štete. Osnovni princip svih prijava šteta je da daje maksimalno velik broj informacija sa minimalnim brojem pitanja. To je mnogo teže nego se to čini. Kako se štete s osnova odgovornosti mogu pripisati raznim situacijama one se moraju što temeljitije istražiti (tko?, što?, kako?, gdje?). Nije preporučljivo da se koristi univerzalna forma obrasca forsirajući na taj način osiguranika da provjerava nekoliko strana dok ne nađe prostor za ispisivanje koji se tiče njegove štete. Moguća alternativa je da mu se dade upitnik za određene tipove šteta od odgovornosti. Treba izbjegavati nepotrebna pitanja u upitnicima. Pitanje je suvišno, ako je odgovor nebitan za odluku koja se treba donjeti. Značaj prijave štete vidi se i zbog ulaska u bazu statističkih podataka i obračuna. Poseban tretman malih šteta ili ” štete za brzu isplatu”

To su štete koje se utvrđuju odmah bez korespodencije, podnošenjen računa ili jednokratnom bezpovratnom uplatom ukoliko nema sumnje u pogledu odgovornosti i osigurateljnog pokrića, a najviše zbog toga što su takve isplate uglavnom male. Moto koji se primjenjuje za likvidaciju ovakvih šteta je “ bez suviše papirnatog posla” . U praksi to znači:

- ako je moguće bez štetovnog spisa ,odnosno istovremeno utvrđivanje štete s ulaskom štete u skupni spis.

- bez potrebe utvrđivanja rezerve šteta - bez potrebe izjava o utvrđivanju štete i računa Dok se male i beznačajne štete utvrđuju brzo i nebirokratski to ne znači da one idu

potpuno u isplatu bez ispitivanja. Vrlo često jedini je kriterij brza obrada, da bi se izbjegao prelazak u “crveno polje”. Bitno je utvrditi limite za ovakve poslove i uvesti interne kontrole u različitim intervalima.

Zašto štete postaju skuplje, ako se ne rješe brzo?

397

- Oštećena strana bit će manje spremna prihvatiti umjerenu nagodbu, to više,

budući da će njen odvjetnik poticati da slučaj da na sud (dodatni troškovi sudskog postupka).

- Stopa inflacije i povećanje plaća, troškovi liječenja i rezervnih dijelova su često veći nego povrat stvoren pričuvama šteta.

- S obzirom da osiguratelji dobivaju negativnu sliku u javnosti kad god se štete plaćaju sa zakašnjenjem, mnogi suci skloni su biti više naklonjeni oštećenoj strani i tako donjeti nepovoljne presude.

Likvidatori šteta ne smiju biti pasivni administratori prepuštajući inicijativu rješavanja slučaja oštećenoj osobi i njenom odvjetniku. Prije bi se moglo reći da likvidator šteta treba igrati aktivnu ulogu u tom procesu.

Ispitivanje osigurateljnog pokrića

Likvidator mora prvo ispitati da li je šteta pokrivena policom osiguranja Preporuka: Ako postoji bilo kakva sumnja što se tiče pokrića, osiguratelj treba uvijek izraziti jasnu rezerviranost u svojoj korispodenciji s osiguranikom dok se slučaj konačno ne razriješi (npr.“Ovisno o verifikaciji osigurateljnog pokrića, ovim Vas putem izviješćujemo ....”) Osiguratelj treba izbjegavati bilo kakvu izjavu koja se naknadno može interpretirati kao priznanje pokrića.

- Koji dokumenti mogu biti korišteni za ispitivanje osigurateljnog pokrića?

U prijavi štete likvidator dobiva odgovore na pitanja da li šteta predstavlja osigurljiv rizik. Daljnjim pregledom police osiguranja likvidator će dobiti uvid jasnu sliku opsega rizika i bilo kakvih proširenja ili ogranićenja pokrića . Dopunskim pregledom uvjeta za osiguranje i pregledom slučaja pokazat će mu da li je neka od ugovornoh strana učinila povredu dužnosti i obveza. Likvidator može koristiti razne upitnike za dobivanje boljeg uvida u predmet. Budući da opća odgovornost obuhvaća ne samo osobnu odgovornost već i sve vrste profesija (koje se kreću u rasponu od liječnika do revizora), tvrtki (od recimo pekarnice do industrijskog poduzeća) i organizacija, (npr. klubova posebnih događanja) likvidator je suoćen s raznolikošću faktora i okolnosti koje zahtijevaju vrlo pažljiv pregled police osiguranja i uvjeta primjenjivih na nju.

Osnovno je pitanje jednostavno:

Da li šteta ulazi u opseg osiguranog rizika ?

Ako nam kaže da zbog pravnih razloga osiguranik nema pravo na naknadu štete likvidator mora: izvijestiti direktora ukoliko nastali slučaj predstavlja važan poslovni odnos. Ukoliko se to propusti napraviti na ovaj način, to bi moglo iritirati velike klijente: Ako likvidator odbije pokri će u takvom slučaju - što može biti vrlo opravdano u pravnom smislu, ali nije nužno dobra poslovna odluka – veliki klijent koji stvara značajan prihod od premije mogao bi otkazati cijeli portfelj osiguranja čije cjelokupno iskustvo uopće nije loše. Takvo pogoršanje poslovnih odnosa zbog jedne krive odluke može naškoditi društvu za osiguranje. S druge strane, ako test profitabilnosti ne otkrije nikakve važne razloge protiv odbijanja pokrića, osiguranik mora što je moguće prije biti obaviješten o odbijanju pokrića.

398

Važne ugovore treba redovito provjeravati s obzirom na profitabilnost Takva kontrola profitabilnosti treba biti interdisciplinarna tako da pokazuje klijentove ugovore (i njihovo iskustvo s štetama) također i u drugim vrstama osiguranja.

Početno ispitivanje pravne pozicije na osnovi prijave štete Ako osiguranik odgovori na pitanja iz prijave štete jasno i detaljno, likvidatoru omogućuje da izvuče određene pravne zaključke koji daljnju istragu čine suvišnom na primjer:

- ako prijavljene štete više nisu na snazi (zastara), - ako je neko drugi odgovoran umjesto osiguranika, - ako prijavljene štete nisu opravdane, recimo stoga, što se tiče nesreća

pretrpljenih u osiguranikovu poduzeću pokrivenih osiguranjem radničkih naknada (u slučaju dakako, pravne situacije koja se odnosi na to osiguranje)

Pravno kvalificiranje razloga za odgovornost

Osim navedenih likvidator mora dati odgovore ili mišljenja o slijedećim problemima:

- Da li je osiguranikova odgovornost smanjena ili čak ništavna zbog doprinosa oštećene strane šteti?

- Da li su druge osobe doprinjele šteti i je li stoga moguće podnjeti odštetni zahtjev za kompenzaciju protiv drugog osiguratelja?

- Da li šteta uključuje čisto financijski gubitak ili indirektnu štetu koju je pretrpjela osoba izvan ugovora o osiguranju koja ne traži odštetu na osnovi važećih odredbi građanskog prava?

- Postoje li bilo kakva prava koja se pripisuju trećim osobama (kao što su institucije socijalnog osiguranja ) prema kojima oštećena strana ne može dobiti ili nema pravo na nikakvu odštetu ili dobiva samo smanjenu štetu ?

Likvidator mora nadalje utvrditi sam iznos odštetnog zahtjeva u slučajevima kada je on opravdan i u tom cilju odgovoriti na cijeli niz pitanja od visine odštetnog zahtjeva , eventualne nagodbe, pravne zaštite, te postupka s isplatama i postupke s franšizama

8.10.4. Utvrđivanje pri čuve šteta u odgovornosti

Utvrđivanje pričuve za štete koje su prijavljene, ali nisu likvidirane jedan je od najvažnijih zadataka u procesu likvidacije šteta. Važnost ovoga postupka vidi se u slijedećem:

- pri čuve šteta ulaze u obračun godišnjeg rezultata - služe za procjenu rezultata u tekučoj godini - vrlo su korisne za utvrđivanje ispravne premijske stope - one daju signal odjelima za ugovaranje osiguranja kako bi mogli

napraviti teku ću korekciju premije ili otkazati ugovor o osiguranju - imaju utjecaj na ugovore o reosiguranju - one mogu imati vrlo loše financijske posljedice, ako su pogrešno

procjenjene ili utvrđene na krivom nivou. Kada se ispituje novo prijavljena šteta likvidator šteta mora uvijek razmotriti što je

savjesnije moguće koliko će ta šteta stajati tvrtku. Nakon toga, mora preispitati tekuće pričuve u okviru odjela i ukupni proces njihovog konačnog utvrđivanja, i ako je potrebno preispitati (ponovno procjeniti) njihov ukupan iznos. Utvrđene pričuve po jednom

399

štetnom događaju mogu se smatrati određenim, ako je početna procjena ili usklađena pričuva šteta nakon konačnog pročišćavanja svih faktora od utjecaja dovoljna za kompletna plaćanja svih troškova koji će se u međuvremenu dogodili bez obzira na broj godina koji je potreban da bi se šteta konačno utvrdila. Kada se govori u uvjetima ukupnosti svih šteta, sveukupna pričuva šteta može se smatrati točnom, ako tvrtka normalno umanjuje svoje prihode za pričuve do maximalnog nivo utvrđenog u odredbama za određivanje ukupnog prihoda osiguratelja. Metode utvrđivanja pri čuva šteta

Postoje dvije osnovne metode utvrđivanja pri čuva šteta. - Utvrđivanje individualne pri čuve po svakoj šteti, koja se kasnije korigira i

indeksira u skladu s očekivanim rastom cijena. - Utvrđivanje pri čuve na bazi prosječne štete. Ova prosječna šteta se

kalkulira odnosno izračunava dijeljenjem ukupnih troškova po štetama u svakoj kategoriji (nematerijalne štete, materijalne štete ili čisto financijski gubici) u jednoj ili nekoliko proteklih godina s brojem šteta.

Na taj način dobiveni prosječni podaci o štetama se uvećavaju u skladu sa sadašnjom i budućom inflacijom i služe kao baza za utvrđivanje pričuve šteta u tekućoj godini poslovanja. Nakon odbitka velikih šteta, koje uvjek zahtjevaju utvrđivanje posebne pričuve šteta, broj šteta koji ostaje množi se s prosječnim iznosom štete i na taj način utvrđuje tražena pričuva za tekuću godinu poslovanja. U osiguranju od odgovornosti preferira se utvrđivanje pričuve štete za svaki pojedinačni štetni događaj (šteta). U svakom slučaju, to može biti napravljeno pouzdano i točno samo, ako su dostupne adekvatne informacije o šteti u trenutku izrade pričuve šteta. Ako takve informacije nisu dostupne osiguratelj mora primjenivati metodu izračuna štete na bazi prosječne štete. Primjena ove metode traži određeno iskustvo što za tvrtku koja tek počinje s osiguranjima od odgovornosti ne možemo reći. Posebno je osjetljivo pitanja utvrđivanja pričuve šteta za pojedine vrste poslova u odgovornosti, kao odgovornost arhitekata, gdje se metoda utvrđivanja pričuve na bazi prosječne štete smatra hazardnom i korisno bi bilo konzultirati velike osiguravateljne kuće iz svijeta po tom pitanju. Utvrđivanje specifičnih pri čuvi kod osiguranja od odgovornosti

Kao što smo već i uvodno istaknuli specifičnost šteta od odgovornosti, iziskuje i utvrđivanje specifičnih pričuvi šteta, kao što su pričuve za nematerijalne štete, materijalne štete te čisto financijske štete kod različitih vrsta profesionalnih odgovornosti. Prilikom utvrđivanja takvih pričuvi obično dolazi do nekih općih izvora mogućih grešaka u utvrđivanju pričuvi od kojih izdvajamo:

- dokle god postoji nedostatak informacija po pitanju određene štete nemoguće je napraviti točnu procjenu. Osiguratelj mora uvijek učiniti dodatne napore da dođe do tih informacija i to što je hitnije moguće, jer bi propuštenje tih radnji rezultiralo negativnim iznenađenjima kasnije.

- Pretjerani optimizam u utvrđivanju štete nije dobar. Osiguratelj mora biti veoma oprezan pa čak i pesimističan u razmatranju šansi da šteta bude riješena pregovorima ili sudom.

- Politika kreiranja neadekvatnih pričuvi na početku, a zatim njihovim povečanjem korak po korak do potrebnog nivoa će stalno generirati povećanjem šteta i lošim rezultatima.

400

- Svako podcjenjivanje pričuve u određenom periodu utvrđivanja pričuve ostavit će nerazmotrenim faktor inflacije. Ovaj faktor može biti poznat unaprijed (velike kamatne stope na štete u pojedinim zemljama, ali čiji se postotak ipak unaprijed zna) ili koje je nemoguće unaprijed znati (inflacija, kretanja prema strožem zakonodavstvu). U svakom slučaju ovi faktori moraju biti uzeti u razmatranje primjenjujući odgovarajuću indeksaciju ili korekciju za inflaciju.

- Slijedeća greška može biti učinjena zanemarivanjem dodatnih troškova kao troškovi suda i naknade odvjetnika.

Utvrđivanje specifičnih pričuvi odnosi se prvenstveno na pričuve za nematerijalne štete kao razne povrede, smrt, pričuve za materijalne štete i financijske gubitke. Bez obzira na utvrđene pričuve, da li na bazi individualne pričuve ili metode prosječne štete u osiguranju od odgovornosti poseban problem predstavljaju štete koje su se dogodile , a nisu prijavljene tzv. IBNR I IBNER i ukupnu masu dobivene pričuve šteta korisno je ispraviti s određenim postotkom navedenih pričuvi. Kako nije moguće egzaktno utvrditi IBNR pričuve, utvrđene štete iz prethodne godine mogu se primjeniti kao indikator. Smatra se da je najzahvalnije i najpodesnije:

a) Prvo utvrditi broj IBNR I IBNER šteta koje su se dogodile u prošloj ili prethodnim godinama

b) Procijeniti koliko te štete iznose prosječno. c) Konačno, pomnožiti dobiveni broj pod a) s prosječnim troškovima pod b). Na

taj ćemo način dobiti ukupan broj IBNR šteta u prethodnoj godini. Tada moramo ažurirati dobiveni podatak dodavanjem dodatnih troškova u šteti koji su se desili u međuvremenu kao inflacija, veće cijene rada, materijalne troškove itd. Relativno velike IBNR pričuve posebno se traže za štete s osnova odgovornosti za razne profesionalne propuste koje postaju očite tek nakon nekoliko godina. Ukupnost IBNR šteta u ovim vrstama odgovornosti može biti jednaka ili veće ukupnoj godišnjoj premiji s te osnove. Ni druge vrste poslova od odgovornosti posebno “Product liability“ za kemijske i farmaceutske proizvode nisu oslobođene utjecaja takvih šteta i treba ih kalkulirati za svaku vrstu posla posebno.

Kontrola pri čuve šteta

Nakon što smo utvrdili početnu i očito površnu procjenu pričuve šteta likvidator

šteta mora prekalkulirati (ponovo izračunati ) pričuve nakon svakog slijedečeg ispitivanja štete. Čak i ova mnogo ažurnija pričuva šteta redovno mora biti usklađivana, ako ništa drugo na kraju poslovne godine, kada se utvrđuje konačna pričuva šteta.Usklađivanje ukupne pričuve i kontrola mora biti podržana s odgovarajućom informatičkom obradom podataka. Približno jednom mjesečno informacijski sistem trebao bi izlistati listu svih šteta za koje se pričuva šteta nije promijenila u posljednjih šest mjeseci. To omogućuje osiguratelju da napravi promjene koje su se dogodile, a koje je propustio unijeti i finalizirati utvrđene štete u međuvremenu. Konačno, jednom godišnje kada se utvrđuju godišnje pričuve šteta direktor odgovoran za ovu grupu poslova trebao bi pregledati sve rezervirane štete koje prelaze određeni limit u cilju kontrole mogućih grešaka u pogledu utvrđivanja ukupno rezerviranog iznosa.

Zagovaranje aktivne i dinamične politike likvidacije šteta može samo unaprijediti sliku društva u cjelini i samu filozofiju osiguranja, ali ono što nas najviše interesira je, da nam ona omogućuje i minimizaciju mogućih povećanja izdataka za štete.

401

Da bi postigao taj cilj likvidator šteta treba uvijek nastojati doći do prijateljske nagodbe s oštećenim. Ako je to moguće samo za određene aspekte štete bilo kakvi zahtjevi, ako su predmet diskusije mogu se odgoditi i o njima se uvijek može pregovarati. Sudski postupak treba pokrenuti samo, ako pregovori u potpunosti propadnu, a čak i tada, takav postupak treba ograničiti na slučajeve s razboritim izgledom da uspiju. Svaku odluku da se slučaj preda sudu treba donijeti nadležni direktor sektora. U nekim zemljama uputno je kontaktirati udruženje osiguratelja kada se razmatraju izgledi sudskog spora. Ako likvidator šteta ostaje pasivan, oklijeva i ne pokazuje volju za donošenjem odluke, puno je vjerojatnije da će oštećeni potražiti odštetu sudskim putem. Da li koristiti toliko upitnika ili ne ? Da li s time dodatno mrcvarimo oštećenika, a posljedično i štetnika odnosno našeg osiguranika? Sve su to pitanja o kojima se mora voditi računa, ali u fazi razvoja ovog osiguranja kada nam mnogi detalji još uvijek nisu poznati, a bilježimo negativne tehničke rezultate smatra se da je ovakav pristup potreban, zbog niza relevantnih podataka koji nas usmjeravaju k odgovarajućoj prosudbi o eventualnoj isplati štete ili pokretanju postupka na sudu. Izrazitu pažnju treba posvetiti kretanjima u pričuvi šteta, jer nam ona ukazuje na buduća kretanja u ovoj grupi osiguranja, a organizacijski i tehnološki cjelokupno poslovanje usmjeriti na kadrove koji će u svakom trenutku imati uvid u kretanju rezultata, kako po pitanju prodaje tako i likvidacije šteta, jer će jedino na taj način moći intervenirati odgovorajućim mjerama na negativne pokazatelje tijekom godine. Osnovni zaključak koji se cijelo vrijeme nameće je provođenje politike aktivnog i dinamičnog pristupa šteti i postizavanje prijateljske nagodbe. Prilog 26. Organizacijski modeli poslova osiguranja od odgovornosti

ORGANIZACIJSKI MODELI 238

a) na principu posebnih odjela ugovaranja osiguranja sektora šteta

PRILOG 2. (Prema grupi klijenata)

238 Op.cit. p.26

ODGOVORNOST IMOVINA

SEKTOR UGOVARANJA

ODGOVORNOST IMOVINA

SEKTOR ŠTETA OSTALI SEKTORI(RACUNOVODSTVO)

MANAGEMENT

GLAVNI KLIJENTI

KLIJENTI A - K KLIJENTI L- Z

DRUGI VAZNI KLIJENTI

ODGOVORNOST IMOVINA

MASOVNI POSLOVI RACUNOVODSTVOI OSTALI

MANAGEMENT

402

9 OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI Provalna krađa Razbojstvo Obična krađa Različiti oblici osiguranja od rizika krađe u svijetu Surety bonds i razlika u odnosu na osiguranje Pokriće za štete od nečasnih radnji radnika osiguranika Kompjutorski kriminal i osiguranje Osiguranje od otmica i ucjena K&R Kidnap and ransom Ključni osigurateljni pojmovi

403

Što sve obuhvaća program osiguranje od kriminalnih radnji za pojedinu tvrtku?

Godišnji troškovi komercijalnih tvrtki zbog kriminalnih radnji je ogroman. U

Hrvatskoj nisu poznati sveobuhvatni podaci ili se nalaze u sferi nagađanja svake tvrtke, međutim sistematskog pristupa tom problemu još uvijek nema. U svijetu, pogotovo u Americi poslovne tvrtke trpe milionske gubitke zbog šteta uzrokovanih od raznih provala, razbojstva, sitnih krađa, običnih krađa, krađa motornih vozila i nečasnih radnji svojih zaposlenika. Kriminalne radnje zaposlenika tzv. “Bijelih okovratnika” kao pronevjere, utaje, prevare, i ostale nezakonite aktivnosti izrazito se povećavaju. Sve to, izazvalo je i potražnju za odgovarajućim pokrićem prema osigurateljima koji su kreirali odgovarajuće programe zaštite.

9.1. Provala, razbojstvo, obična krađa Većina poslovnih tvrtki izložena je materijalnim štetama zbog provalne krađe,

razbojstva ili obične krađe. Provalna krađa je definirana kao protupravno uzimanje, otuđenje nečije imovine iz zatvorenih prostora gdje moraju postojati tragovi nasilnog ulaska ili izlaska u/iz tih prostora. Razbojstvo je definirano kao protupravno oduzimanje imovine od neke treće osobe nezakonitim radnjama, kao prijetnjom, ili nanošenjem povreda toj osobi. Obična krađa je puno širi pojam i definirana je kao čin protupravnog otuđenja. Krađa u sebi uključuje i provalu i razbojstvo, kao i krađu u supermarketu te krađu zaposlenika u pojedinoj tvrtki. Osiguratelji običnu krađu najčešće isključuju iz osiguranja. Osiguratelji u Hrvatskoj daju pojedinačno pokriće od rizika provalne krađe i razbojstva za definirane pokretnine (predmete osiguranja) na punu vrijednost ili prvi rizik. Automatizmom se daje i određeno pokriće za oštećenje objekta i opreme prilikom izvršenja provalne krađe, koje može biti i predmet posebnog ugovaranja, to znači da se mogu ugovoriti i veće svote osiguranja. Činjenica je, da se u velikom broju provala ili pokušaju provale učini veća šteta na objektu u koji se provaljuje nego što bi to bio iznos krađe. Osiguranjem mogu biti pokriveni rizici krađe na vozilima, opreme u uredima, stanovima, tvornicama, skladištitma i drugim poslovnim prostorima (strojevi, aparati, namještaj, umjetnine, novac, zalihe razne vrste roba). Ipak svi listom isklju ćuju rizik obične krađe s izuzetkom osiguranja obične krađe u osiguranju kućanstva, ali s utvrđenim pojedinačnim limitom(2,5% od vrijednosti predmeta kućanstva ili više) i definiranim predmetima osiguranja. Običnu krađu nalazimo u pokriću i u osiguranju građevinstva, ali za već ugrađene dijelove u osigurane objekte. U hrvatskim uvjetima osiguranja najinteresantnije osiguranje od rizika provalne krađe i razbojstva gotovog novca, zlatnine, satova;

• za vrijeme dok je smješten u zaključanim spremištima (blagajne, sefovi, trezori, zaključani komadi pokućstva, kutije itd.),

• novac za vrijeme manipulacije na uplatno isplatnim mjestima, • i novac za vrijeme prijenosa i prijevoza.

Razloge možemo tražiti u tranziciji društva, krizi vrijednosti, standardu ili naprosto kretanajima u razvoju društva koji se ne daju izbjeći. Rizicima krađe izložene su i sve druge vrijednosti u tvrtkama i privatnom životu što osiguranje rizika krađe čini vrlo specifičnim. Ovaj rizik u sebi krije popriličnu dozu nepredvidivosti i cikličkog kretanja.

404

9.2. Različiti oblici osiguranja od rizika kriminalnih radnji u svijetu

Programi osiguranja od kriminalnih radnji koji su u primjeni u inozemstvu imaju i

daju vrlo različita pokrića uključujući i pokrića od kriminalnih radnji zaposlenika. Američka osigurateljna praksa osiguranja poznaje slijedeće forme osiguranja od kriminalnih radnji:239 Forma A: Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika (otvoreno pokriće) Forma B: Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika (Pokriće prema popisu) Forma C: Krivotvorenje ili prepravljanje Forma D: Krađa, nestanak, uništenje Forma E: Razbojstvo, obijanje blagajni, osim novca i vrijednosnih papira Forma F: Provalna krađa za stvari osiguranika Forma G: Kompjutorske krađe Forma H: Iznuđivanje, ucjena, lihvarenje

Forma I: Osiguranje od provalne krađe i krađe opreme izvan zaključanih prostora

Forma J: Osiguranje depozitnih boxeva u najmu Forma K: Osiguranje deponiranih vrijednosnih papira Forma L: Osiguranje tuđe imovine date na čuvanje u spremištima Forma M: Osiguranje tuđe imovine date na korištenje Forma N: Odgovornost za korištenje depozitnih boxeva Forma O: Osiguranje direktne štete na stvarima u boxevima Forma P: Osiguranje od javnih nečasnih radnji zaposlenika Forma Q: Osiguranje novca od provalne krađe Forma R: Osiguranje od krivotvorenih sredstava plaćanja

9.2. Pokriće za štete od nečasnih radnji zaposlenika Forma A. Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika obuhvaća osiguranje od šteta na imovini osiguranika koje bi zbog toga mogle nastati. Nečasna radnja zaposlenika definirana je kao radnja zaposlenika ili više njih udruženo koja rezultira štetom osiguranika odnosno financijskom koristi za zaposlenika. Primjeri pokrivenih štetnih događaja bi bili; pronevjera računovođe, krađe blagajnika, krađa robe od strane zaposlenih pa i neopravdano odobreni popusti koje zaposlenici u prodaji daju svojim prijateljima. Postoje dvije vrste pokrića. Jedno je otvoreno pokriće za sve zaposlenike pojedine tvrtke i njihove kriminalne radnje i drugo, koje se daje za samo pojedine radnike (scheduled coverage) odnosno za pozicije u tvrtki, gdje se takve štete mogu očekivati. Po ovom drugom obliku pokrića u popisu police osiguranja nalazi se lista djelatnika pokrivena ovim osiguranjem, a ukupna obveza osiguratelja napisana je za svakog zaposlenika posebno. Po osiguranju od nečasnih radnji zaposlenika prema listi, ispisuje se lista pokrivenih poslovnih funkcija u tvrtki, lokacija pozicije, i broj radnika koji zauzimaju svaku od tih pozicija. Otvoreno pokriće daje se na osnovi štetnog događaja, što znači da maximalni iznos koji se plaća za pojedinačni štetni događaj je ujedno i limit obveze osiguratelja. Jedan događaj je šteta koja uključuje jednog ili više zaposlenika bilo da je rezultat jedne nečasne radnje ili serije tih radnji. Na taj se način primjenjuje maximalni limit obveze osiguratelja u jednom štetnom događaju pronevjere

239 Bernard L.Webb, Arthur L.Flitner. and Jerome Trupin, Commercial insurance , 3 rd ed. (Malvern,Pa: Insurance Institute of America,1996) Exhibit 5-1,p.119

405

dvoje ili više radnika. Na primjer pretpostavimo da je limit osiguranja $ 20.000, a dva blagajnika djelujući zajedno nekoliko mjeseci pronevjere $ 40.000. To se smatra jednim događajem i osiguratelj plaća samo $ 20.000. Suprotno tome na osnovi osiguranja prema listi zaposlenika pokriće se daje za svakog radnika zasebno. U ovoj se formi štetni događaj definira, kao šteta uzrokovana od strane svakog radnika, bilo da je rezultat nečasne radnje jednog radnika ili više njih ili je to rezultat jednog štetnog događaja ili serije njih.Večina osiguratelja se obvezuje na plaćanje štete prema svoti iskazanoj u prilogu za svakog radnika. Vezano za gore iskazani prvi primjer štetnog događaja, ako su oba zaposlenika imenovana u polici osiguranja ili zauzimaju određenu poziciju, tu će se raditi o dva događaja i iznos koji će platiti osiguratelj neće biti $ 20.000 već $ 40.000. Osiguranje od ovakvih kriminalnih radnji zaposlenika u samoj provedbi ima u sebi nekoliko bitnih isključenja i limita:

• Nema pokrića za nijednu štetu za poslenika koji je bio isključen iz liste pokrića za prethodnu godinu, a da nije obnovljeno pokriće za njega.

• Nema pokrića za inventurne gubitke. Nema pokrića za štete, ako dokazivanje štete ovisi od inventurnog proračuna ili zbog računa dobiti ili gubitka.

• Osiguranik mora obavijestiti osiguratelja o svakoj kriminalnoj radnji zaposlenika bez obzira da li ulazi u iznos odbitne franšize i ma koliko mala ona bila. Osiguranje istog trenutka prestaje za tog radnika u slučaju ponovljene štete koju bi trebao platiti osiguratelj. Tvrtka može imati ozbiljnijih problema s pokrićem ukoliko ne izvijesti osiguratelja o manjim štetama od strane zaposlenika. Ako taj zaposlenik kasnije bude uključen u druge štete, a osiguratelj ima informaciju o prijašnjim štetama istog zaposlenika šteta neće biti plaćena.

Krađe zaposlenika nisu prisutne samo u Americi gdje su one izvor šteta koje se mjere u miljardama $. One su prisutne i u Hrvatskoj, ali ih osiguratelji ne žele imati u svom pokriću bez obzira na potražnju. Gore navedeni primjer nam pokazuje da se odgovarajući programi osiguranja mogu kreirati i u Hrvatskoj. Noćna mora svakog poslodavatelja je zaposliti nemoralnog i nečasnog zaposlenika i mnoge tvrtke danas primjenjuju različite metode provjere svakog zaposlenika. Forma B. Ova forma daje pokriće od šteta koje rezultiraju od krivotvorenih čekova, računa i sličnih instrumenata. Na primjer, blagajnik u supermarketu može primiti krivotvoreni ček od $ 500 što bi bilo pokriveno osiguranjem. Ostali rizici kao nečasne radnje osiguranikovih radnika su isključene jer se pokrivaju po formi A. Forma C. Ovom se formom pokriva krađa, nestanak, i uništenje novca i vrijednosnih papira u zaključanim prostorima osiguranika. Spremišta novca i vrijednosnih papira, kao registar blagajne, sefovi, kao i kutije za novac, isto su tako pokriveni osiguranjem. Na primjer, banka može biti opljačkana; novac može biti uništen u požaru; ili registar blagajna može biti oštećena u provali itd. To su sve situacije koje su pokrivene ovim osiguranjem. Ova forma pokrića isto tako pokriva i sve gore navedene vrijednosti za vrijeme dok ih drugi prenose izvan navedenih spremišta ili ih prenosi sam vlasnik. Isto tako pokriven je i prenos u blindiranim vozilima specijalno namjenjenim u te svrhe. Iznos naknade je limitiran na iznos koji ne može biti naplativ od tvrtke za prijenos novca.

9.4. Kompjutorski kriminal

406

Forma E Kompjutorske krađe novca, vrijednosnih papira i imovine Osobni kompjuter može biti upotrebljen za neovlašteni pristup poslovnom kompjutoru kako bi se preko njega izdavali čekovi na fiktivne osobe. Ako je ček izdan i naplaćen to bi se smatralo krađom i bilo bi pokriveno osiguranjem. Kompjutorske krađe su visokosofticirane i široko rasprostranjene i najveće svjetske korporacije su žrtve ovakve vrste kriminala. To uključuje prevare s kreditnim karticama, neautorizirani pristup povjerljivim failovima, telekomunikacijske prevare i nezakonito kopiranje softvera.

Computorski kriminal u Americi 240

Skoro svaka veća kompanija prema analizi na nacionalnoj razini bila je žrtva cybercriminala u rasponu od čeprkanja zaposlenika po povjerljivim podacima u kompjutorima do krađa poslovnih tajni. „To je nevjerojatno rašireno“ rekao je David Carter profesor kaznenog prava nakon izvršenog pregleda na Mičigenskom univerzitetu u Istočnom Lensingu u jednom intervjuu .U svrhu dobivanja uvida raspona ovog kriminala bilo je kontaktirano 500 korporacijskih direktora za sigurnost tvrtki u periodu između lipnja i kolovoza. Od 150 koji su odgovorili 148 ili 98,6% odgovorilo je da da su njihove kompanije bile žrtve kompjuterskog kriminala. Od njih 43,3% bilo je 25 puta izloženoj ovakvoj vrsti kriminala. Neovisno od ove studije stoji činjenica da sve više tvrtki koristi cyber prostor u komercijalne svrhe. Poslovi u rasponu od Holivudskih studija do prodavaonica kompjutora reklamiraju se na web stranicama i time postaju izloženi ovoj vrsti kriminala. Banke pronalaze načine da posluju s klijentima na on-line osnovi.

Iz izviješća se vidi da kaznena djela i nedopuštene radne s kompjutorom čine prevare s kreditnim karticama, telekomunikacijske prevare, upotreba službenih kompjutora od strane zaposlenika u privatne svrhe, nedopušteni pristup povjerljivim podatcima i nezakonito kopiranje softvera. Konzultant za sigurnost kompjutora Patrizia Fisher iz Janus Associates u Stanfortdu rekla je da su istraživanja u skladu s onim što je vidjela u istraživajući zloupotrebe korporativnih kompjutorskih sistema. „Ono što mi vidimo je jedan vrlo nerizičan kriminal„. „Ako ste kompjutorski pismeni, vi možete pronaći način da ukradete ili iskoristiti informacije bez da budete uhvaćeni“. Dok mi mislimo da su najveći problem ulasci hakera u kompjutore izvan tvrtke i da oni rastu, večina kompjuterskog kriminala dešava se unutar tvrtke od strane vlastitih zaposlenika.Tvrtke griješe misleći da su njihov najveći problem hakeri zbog naširoko poznatih pokrića koje se zbog bjih nude. Od 75 -80 % svega što se dešava na kompjutorima dešava se unutar njih samih. Razlog za to su i nezadovoljni zaposlenici i to je motiv koji ih pokreće na kriminalne radnje. Steven Bellovin, istraživač sigurnosti mreže u tvrtki AT&T, rekao je da korporacije ne trebaju brinuti samo o zaposlenicima kao uzročniku ove vrste kriminala već i kompjuterskih specijalista koji kradu povjerljive podatke od konkurenata.“ „ Kada sam vidio kako hakeri mogu vrlo lako ući u tuđe kompjutore shvatio sam da to isto mogu još lakše učiniti i profesionalni informatičari.“ Carter je istaknuo da se 96,6% prijavljenih korporacijskih problema odnosi na telekomunikacijske prevare.Rekao je: „ sve se vidi iz jednostavne krađe brojeva telefonskih kartica neovlaštenim ulaskom u kompjuter i manipuliranjem s računima.“ Brojevi kreditnih kartica, za telefon tvrtke ili bankovne račune, često se kradu i prodaju nekome izvana. Mrs. Fisher je rekla da su zaposlenici velikih kompanija obavljali svoj vlastiti telefonski biznis sa kompjuterom tvrtke. Uhvaćeni su bili nakon što se ispitalo otkud tako veliki telefonski računi. Mobilni telefoni isto su tako za sigurnost

240 “Computor crime Called “Extraordinarily Widespread”, Omaha, World Herald, October 25,1995, p.22

407

tvrtke postali izvor glavobolje.Telefoni emitiraju signal koji sadrži kod za obračun korištenja, a koji može biti povučen s kompjuterom koji ima odgovarajuću senzorsku opremu.Izvještaj je pokazao da je najveće povećanje prevara s mobitelima sadržano u krađi ili pokušaju krađe povjerljivih podataka o klijentima, planovima o novim proizvodima, poslovne i trgovačke tajne , informacije o kreiranju cijene proizvoda. Isto se tako ovim radnjama uvuklo veliki broj kompjutorskih virusa. Carter je rekao da ga je iznenadila širina zloupotrbe kompjutera iz izviješća od strane zaposlenika koja se ispoljavala u obliku sexualnog harasmenta, prijetnji i politička manevriranja.Registrirani su slučajevi slanja lažnih kompjutorskih poruka nalažući drugim radnicima da rade nepotrebne poslove, skrećući im pozornost s poslova koje bi trebali raditi.Najkarakterističnije kompjutorske zloupotrebe o kojima su izvijestili direktori službi sigurnosti 120 američkih korporacija u % tnom iznosu u skladu s pregledom Državnog univerziteta iz Mičigana su:

- Prevare s kreditnim karticama 96,6 % - Telekomunikacijske prevare, 96,6 % - Upotreba službenih kompjutera u privatne svrhe 96% - Neovlašteni pristup povjerljivim podatcima 95,1% - Prevare s mobilnim telefonima 94,5% - Nezakonito kopiranje softvera 91,2 % 9.5. Osiguranje od rizika otmice, iznuđivanja i ucjena

FormaG: Iznuđivanje. Ova forma osiguranja pokriva štete zbog iznuđivanja.

Iznuđivanje znači predaja imovine iz određenog prostora, kao rezultat prijetnje nanošenja tjelesne povrede imenovanom osiguraniku, njegovim najbližim članovima porodice ili držanjem taoca. Na primjer, ako Ivan dođe na posao i dobije telefonsko poziv da je njegova žena taoc i da će biti povrijeđena ukoliko $ 100.000 neće biti dostavljeno iz tvrtke u kojoj Ivan radi, je primjer štete koji može biti pokriven osiguranjem. Ipak, šteta se isključuje, ako je iznos odnešen iznuđivaču, a da prije toga nisu poduzete razumne mjere prijave štete policiji ili nekim drugim organima vlasti. Razni oblici ili forme osiguranja od rizika krađe formirani su zbog različitih potreba osiguranika. Nekoliko visokospecijaliziranih osiguratelja nudi pokrića i za izloženost štetama od rizika kidnapiranja i ucjena za bogate pojedince i slavne osobe, kao filmske zvijezde itd.(vidi Prilog)

Osiguranje od rizika kidnapiranja i ucjena241

Žena i njezin muški ortak bili su uhapšeni zbog nedokazanog pokušaja iznude $ 24 mil. od glumca zabavljača Billa Crosby-a. U međuvremenu, se Boulder,koolumbijski policajac hrvao s misterijom ubojstva djeteta i pronađenim pismom ucjene. Ova dva slučaja između mnogih ostalih naglasila su potrebu bogatih, utjecajnih i popularnih pojedinaca da potraže osiguranje od kidnapiranja i ucjene, jedno od tajnovitijihih i onih osiguranja koje se tek razvijaju, doznaje se u osigurateljnim krugovima. Potencijal ovih vrsta osiguranja mjeri se u stotinama miliona $ u USA rekao je John Kozero dir. za odnose s javnošću Novato Californian Firemans Fund-a. Prema konzultantskoj tvrtci za istraživanje i krizni management “Kroll Associates” iz New Yorka postoje procjene o 8000 izvršenih kidnapiranja u jednoj godini od kojih 6000

241Prilagođeno iz Stephanie D.Esters,”Kidnap &Ransom insuranceTarget Growing Market”, National Underwriter, Property & Casuality Risk and Benefit Management Edition, February 3, 1997, p.33, 40.

408

otpada na Južnu Ameriku. Vruća područja su Columbia, Mexico, Brasil, Equdor, Guatemala, Alžit, Rusija i Turska. Sama Amerika nije izložena riziku otmice i ucjenivanja rekao je McDermont –Lucey potpredsjednik sektora kriznog managementa AIU (American internacional underwriter242), ali postoji izvanredna mogućnost prodaje ovog osiguranja u Južnoj Americi. U nastavku je Fireman,s fondu i AIU-u ponuđen program osiguranja za otmice i ucjene uključujući i iznuđivanje od strane Lloydovih sindikata i Chubb grupe osiguravajučih kompanija. AIU I Firemans fond spadaju u one koji osim osiguranja za program K&R nude i servis za krizne situacije, pod kojima se podrazumijeva pregovaranje s otmičarima i oslobađanje otete žrtve. ”Firemans fondovi nude ovo osiguranje posljednje dvije godine i mi smo veoma zadovoljni s trendom rasta prodaje” rekao je Mr.Kozero. Limiti svote osiguranja idu od $1milion do $30 miliona premijom od min.$1000, ovisno od osiguratelja.AIU nudi osiguranje od otmice i ucjene s iznuđivanjem s kapacitetom od $50 miliona prosječnom premijom u Sjevernoj Americi od $1500 - $5000, a najveća se premija kreće između $20.000 i$30.000. AIU je u posljednje vrijeme promjenio tekst uvjeta za osiguranjeu polici osiguranja od rizika Kidnapiranja i ucjene te pokriva ono što se zove incident “osobnog iznuđivanja”u kojemu iznuđivač prijeti objavljivanjem neke osobne podatke osiguranika. Ovakvi se slučajevi pokrivaju osiguranjem. “Gledajući tekst uvjeta za osiguranje, ne mora postojati prijetnja nanošenja tjelesnih povreda, da bi se ona smatrala prijetnjom” naglasio je Mr.McDermont. Predstavnici osiguranja složili su se da je ova vrsta osiguranja jedna od posljednjih o kojima se intenzivno raspravlja. “Tajnost ovog osiguranja za klijenta je vrlo važna “ naglasio je Mr. Kozero.To je suština ovog osiguranja jer kad bi ljudi znali da vi to imate oni bi sigurno mislili da ste vi laka meta za iznuđivanje, otmicu i ucjenu.Tajnost podataka se manifestira I u klauzuli u ugovoru o osiguranju koja zabraanjuje osiguranicima objavljivanje podataka o iznosu pokrića.

9.6. Surety bonds i razlike u odnosu na osiguranje

Surety bond je jamstvo koje pruža novčanu kompenzaciju ukoliko strana koje trebala nešto napraviti to ne učini. Na primjer, izvođač radova može se financijski iscrpsti i nije u mogučnosti završiti započetu izgradnju zgrade. Državni činovnik može pronevjeriti neke od javnih fondova kojima raspolaže. Surety bondovi ili obveznice (zadužnice) su takvi vrijednosni papiri koji se upotrebljavaju kako bi se riješili problemi izloženosti riziku ovakve prirode.

Ugovorne strane u Jamstvu

Principal Oštećenik Jamac(surety)

Principal je strana koja se obvezala da će nešto napraviti ili ispuniti određenu

obvezu. Na primjer tvrtke za izvođenje radova “Rad” obvezala se izgraditi poslovnu zgradu za grad Zagreb. Ako je od tvrtke “Rad” bilo zatraženo jamstvo za izvršenje radova prije dodjele ugovora o gradnji, onda se tvrtka Rad pojavljuje kao principal.

242 Američki međunarodni ugovaratelj osiguranja

409

Oštećenik je strana kojoj se naknađuje šteta ukoliko tvrtka za izvođenje radova ne napravi radove na vrijeme ili u skladu s odredbama ugovora.

Surety je strana koja daje jamstvo i koja se obvezuje za dugovanja, greške ili obveze druge strane.Tvrtka “Rad” kupila je jamstvo od tvrtke “Consalt”. Ukoliko građev. tvrtka “Rad” ne izvrši svoje obveze iz ugovora prema gradu, tvrtka koja se izdala jamstvo naknadit će punu štetu gradu zbog nepoštivanja odredbi iz ugovora o građenju. Razlike između osiguranja i surety bond-a (jamstva) Osiguranje Surety bond (Jamstvo) 1. Postoje dvije strane u ug. o osiguranju 1.Postoje tri strane u davanju jamstva 2.Osiguratelj očekuje da će platiti štete. 2.Jamac teoretski ne očekuje da će se Premija je odraz očekivanih šteta šteta dogoditi. Na premiju se gleda kao na

pristojbu za uslugu s kojom je jamstveni kredit zamijenjen za onaj od principala.

3.Osiguratelj nema pravo da se regresira 3.Jamac ima pravo da se regresira za štetu za štetu od osiguranika od principala 4. Osiguranje je kreirano za pokriće 4.Jamac garantira principalovo poštenje, neočekivanih i van osiguranikove kontrole čast i sposobnost da ugovara poslove. Surety bond su slični osiguranju s obzirom da oboje daju zaštitu od specifičnih rizika

Vrste surety bondova Različiti oblici jamstava mogu biti u upotrebi zbog specifičnih situacija i potreba osiguranika. Dijele se na :

• Ugovorne bondove o Vezujući bondovi o Bondovi izvršenja o Bondovi za plaćanja o Bondovi za održavanje

• Jamstva za licence i dozvole • Službena jamstva • Državna jamstva • Pravna jamstva

o Fiducijarna jamstva o Sudska jamstva

Ugovorni bodovi ili jamstva garantiraju da će principal ispuniti sve ugovorne

obveze. Postoji nekoliko vrsti ugovornih jamstava. U vezujućem jamstvu, vlasniku se garantira da će od strane koja se obvezala za projekat potpisati ugovor i ispuniti jamstvo o izvršenju. Po jamstvu o izvršenju vlasniku se garantira da će radovi biti izvršeni u skladu s specifikacijom iz ugovora. Na primjer, zgrada u izgradnji nije završena na vrijeme i strana koja dala jamstvo (surety) je odgovorna za završetak radova, odnosno platiti će angažiranje drugog izvođača radova. Jamstvo plaćanja garantira da će računi za rad i materijal biti plaćeni kada dođu na naplatu. Jamstvo za održavanje daje garanciju za loše izvedene radove od strane principala i upotrebu neadekvatnog materijala. Jamstvo za održavanje je obično uključeno u jamstvo za izvršenje radova.

410

Jamstvo za licence i dozvole traže se od osoba koje moraju imati licencu ili dozvolu od određenih institucija (grad, općina, jedinica lokalne samouprave itd.) kako bi pristupili određenim aktivnostima. Jamstvo garantira da će osobe za koje se jamči poštivati sve zakone i druge odredbe kojima se regulira njihova aktivnost.Na primjer, vlasnik prodavaonice alkohola može istaknuti jamstvo da će alkohol prodavati u skladu s odredbama zakona.

Pravna jamstva garantiraju da će tražioc jamstva (principal) ispuniti određene obveze istaknute u zakonu. Postoje dvije vrste pravnih jamstava.Prvo je fiducijarno jamstvo koje garantira da će osoba koja je odgovorna za imovinu drugog, savjesno izvršavati svoje obveze, dati obračun za svu primljenu imovinu i popraviti svaki nedostatak za koji će ga sud smatrati fiducijarno odgovornim. Na primjer, upravitelj zgrade mora imati takvo jamstvo koje će garantirati odgovorno upravljanje imovinom koja mu je predana na upravljanje. Sudsko jamstvo kao drugi oblik pravnih jamstava je kreirano da zaštiti jednu osobu (oštećenu stranu – investitor) od potraživanja principala za štetu od događaju u kojemu osoba koja je tražila jamstvo (principal) ne dokaže da je zakonski ovlaštena potraživati od nje. Na primjer, jamstvo za prisvajanje garantira da ukoliko sud dosudi protiv tužioca koji je prisvojio imovinu tuženog u sudskom sporu tuženom će biti naknađena šteta koju bi on pretrpio zbog prisvajanja imovine. Klju čni osigurateljni pojmovi Provalna krađa Burglary Razbojstvo Rubbery Nečasne radnje zaposlenika Employee Dishonesty Iznuđivanje Extortion Krađa Theft Izvođač, obveznik Principal Investitor Obligee Jamac Surety Otmica i ucjena Kidnap&Ransom Nestanak Disapearance

411

10 Poglavlje

NAKNADA ŠTETE Naknada iz osiguranja Temeljni principi utvrđivanja naknade Naknada imovinskih šteta Primjeri utvrđivanja naknade prema ugovorenom načinu osiguranja u različitim vrstama imovinskih osiguranja Izračun omjera proporcije Utvrđivanje naknade štete na zalihama Obračun štete kod nadosiguranja i podosiguranja

412

10.1. Naknada iz osiguranja

Ugovor o osiguranju imovinskih rizika je ugovor o naknadi, štete kao što je to i

rečemo uvodno. Isto tako, ugovor o osiguranju mora zadovoljiti neke od osnovnih prinipa, a najvažniji je naknada štete (indemnification). Da bi šteta bila plativa mora se nepobitno utvrditi uzrok nastanka štete čime će se dokazati i da li je nastala šteta pokrivena osiguranjem ili nije. Ako se utvrdi da se uzrok nastale štete nalazi unutar opisanih osiguranih opasnosti iz uvjeta za osiguranje šteta će biti plativa. Kod all risks osiguranja uzrok nastale štete ne smije se nalaziti u isključenjima iz osiguranja da bi šteta bila plativa. Ponekad samo utvrđivanje uzroka štete oduzme previše vremena u utvrđivanju nastanka štete na osiguranim predmetima osiguranja što je jedno o većih nedostataka osiguranja.. Sve o čemu smo govorili u prethodnim poglavljima o kreiranju dobrog ugovora o osiguranju bilo je, u stvari, dati odgovarajuću zaštitu osiguraniku koja se manifestira isplatom pravične naknade nastankom osiguranog slučaja. Klju čni elementi kod ugovaranja osiguranja su ispravno utvrđena svota osiguranja, obuhvat svih predmeta osiguranja i izbor odgovarajućeg načina osiguranja, jer, oni će se neposredno reflektirati i na samu naknadu iz osiguranja. Eventualno učinjeni propusti prilikom kreiranja ugovora, propuštanja isticanja nekih klauzula, obuhvata predmeta osiguranja, izbora osiguranih opasnosti i izbora načina osiguranja reflektirat će se na ukupnu naknadu iz osiguranje u smislu da ona bude isplaćena u punom iznosu, umanjena ili možda i odbijena što će nam najbolje ilustrirati primjeri obračuna štete ovisno od ugovorenog načina osiguranja.

Dobro ugovoreno osiguranje trebalo bi rezultirati korektnom i fer likvidacijom štete, a to je još uvijek najbolja promidžba svakog osiguratelja. Prije toga treba objasniti neka od osnovnih načela koja se primjenjuju u procjeni i likvidaciji šteta u osiguranje imovine. Ostvarenjem neke od osiguranih opasnosti iz ugovora o osiguranju dolazi do nastanka štete koja može biti materijalne i nematerijalne prirode. U vrstama osiguranja imovine uglavnom se radi o štetama materijalne prirode, osim vrste osiguranja od odgovornosti gdje su pored meterijalnih šteta prisutne i neimovinske štete i one su u svom ukupnom opsegu u ovoj grupi prevladavajuće. Neimovinska šteta je zakonom definirana kao posljedica povrede prava osobnosti243, a pod njima se podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo. Nadalje prema stavku 3. članka 19. ZOO –a pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i drugo.Zakon244 je regulirao i pravo na pravičnu novčanu naknadu pravne osobe za pretrpljenu neimovinsku štetu kao bitnu novinu. Kako ćemo se u nastavku susretati uglavnom sa materijalnom štetom, treba napomenuti, da je šteta u smislu ZOO-a 245umanjenje nečije imovine i vrlo je interesantno sagledati što se sa štetom događa kroz proces izvida, procjene i likvidacije do konačnog iznosa koji se plaća oštećenome putem osiguranja. Vrlo često, stvarna šteta koju trpi oštećeni i plaćeni iznosi naknade iz osiguranja nisu isti iznosi .

U procesu procjene i likvidacije šteta moramo razlikovati pojmove štete, odštete i naknade iz osiguranja. Pod odštetom se podrazumijeva dio štete za koju prema uvjetima za osiguranje postoji obveza osiguratelja. Naime uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja 243 ZOO,čl.19.st.2 244 ZOO, čl.1100 st.3., čl. 346 st. 1. 245 ZOO, ČL.1046

413

regulirano je, koji se sve troškovi priznaju u slučaju nastanka štetnog događaja, a vrlo se često neki troškovi priznaju djelomično ili se uopće ne priznaju. U svakom slučaju odšteta je manja od izvorne štete. Naknada je iznos koji će biti plaćen osiguraniku nastankom osiguranog slučaja i ovisan je od načina na koji je pojedino osiguranje ugovoreno. Naknada je u pravilu manja od odštete.

10.2. Temeljni principi u utvrđivanju naknade iz osiguranja

- Osiguratelj je dužan nadoknaditi troškove učinjene na razumnom pokušaju smanjenja iste,

- U slučaju uništenja ili nestanka stvari odnosno kod ekonomski totalne štete, osiguratelj je dužan naknaditi osiguranika prema stvarnoj vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja umanjenoj za vrijednost ostataka

- U slučaju oštećenja, u visini troškova popravka po cijenama rada i materijala u vrijeme nastanka isuguranog slučaja, umanjenih za iznos procjenjene istrošenosti i za vrijednost korisnih ostataka

- Istrošenost (amortizacija ) kod djelomičnih šteta neće se odbijati samo ako je to posebno ugovoreno i plaćena dopunska premija u vrstama osiguranje gdje je to uvjetima dozvoljeno (lom strojeva, osiguranje na novu vrijednost)

- Troškovi prekovremenog rada, noćnog rada i rad blagdanima plaćaju se ako su posebno ugovoreni

- U situacijama kada se rezervni ili zamjenski dio ne može nabaviti osiguratelj daje naknadu prema funkcionalnom udjelu dijela u cjelini

- Spašeni dijelovi ostaju osiguraniku, - Troškovi rašćiščavanja i čišćenja nisu sadržani u vrijednosti osigurane stvari i oni

se posebno prikazuju, ako se ugovaraju. Kod osiguranje od rizika požara i nekih drugih opasnosti oni iznose 3% od svote osiguranje ili se mogu posebno ugovoriti veći iznosi, kao u CAR, EAR uvjetima za osiguranje.

- Troškovi otklanjanja uzroka štete osiguratelj nije obvezan nadoknaditi

10.2. Primjeri utvrđivanja odštete i naknade ovisno od načina ugovorenog osiguranja

10.2.1. SVOTNO OSIGURANJE

prvi je zadatak utvrđivanje stvarne vrijednosti PRIMJER 1246:POŽAR Vrsta osiguranja: požar i neke druge opasnosti Svota: 8.000.000 kn. Objekt:hotel, god.izgradnje 1980,2500m², trokatni Trajanje osiguranja:01.01.1995. do 01.01.1996. Način osiguranja: svotno

Šteta je nastala od požara, izazvanog neispravnom električnom instalacijom, a u kojem je izgorjelo cijelo krovište, oštećene su sobe trećeg kata, te zadimljene sobe drugog kata, a osiguranik je postavio slijedeći odštetni zahtjav po stavkama:

246 Ž.Šafar, Osiguranje imovine, Preluk Opatija, 1997, p.49

414

1.Trošak spriječavanja širenja požara 52.000kn 2. Rasčišćavanje, rušenjei odvoz ostataka 500.000 kn 3. Pranje zidova stropova, i čišćenje 200.000 kn 4. Sanacija krova i soba 3.500.000 kn 5. Rekonstrukcija električne mreže 800.000 kn 6. Gubitak turisti čke sezone 1.000.000 kn 7. Trošak vatrogasne jedinice – uništene cijevi 50.000 kn UKUPNO 6.102.000 kn Realnu visinu odštetnog zahtjeva utvrđuju procjenitelji!!

Kako teče postupak utvrđivanje naknade?

a) Prvo se utvrđuje stvarna vrijednost objekta

( novonabavna vrijednost objekta - po cijeni izgradnja od 750 Eur /m²˛) 2500x750=1.875.000 Eur 1.875.000 x 7,3=13.687.000 kn trošnost( amortizacija) -1,8% godišnje ukupno amort. 27 % 13.687.000 x 0,27=3.695.490 stvarna vrijednost objekta 10.128.000kn b) omjer proporcije (podosiguranja)

svota osiguranja 8.000.000 ——————— = ———— = 0,7899( 78,99%) stvarna vrijednost 10.128.000

Zaklju čak: Objekt je podosiguran

c) Slijedi utvrđivanje odštete (prema stavkama odštetnog zahtjeva)

stavka 1. -troškovi spriječavanjaštete – ovi se troškovi priznaju u cjelosti Ako su učinjeni po nalogu osiguratelja priznaju se u cjelosti i na njih se ne primjenjuju odredbe o podosiguranju. 52.000 kn

stavka 2. – troškovi raščišćavanja i rušenja ograničeni su s 3%od svote osiguranja 8.000.000 x 3%= 240.000 i na ove troškove primjenjuje se odredba o podosiguranju .

stavke 3,4,5 – troškovi otklanjanja direktne štete

za sve tri stavke iznose 3.900.000 kn Trošak popravka manji je od stvarne vrijednosti pa se šteta obračunava kao djelomićna šteta, odnosno od troškova se oduzima amortizacija i spašeni dijelovi (pretpostavljamo da spašenih dijelova nema) 3.900.000x0,27 = 1.053.000 kn

3.900.000 –1.053.000 = 2.847.000 kn

415

stavka 5 – poboljšanja – nema obveze osiguratelja 0 kn stavka 6 – gubitak nije obuhvaćen osiguranjem 0 kn stavka 7 – trošak vatrogasne jedinice se ne nadoknađuje

jer je dužnost vatrogasaca besplatna pomoć u slučaju požara 0 kn UKUPNA ODŠTETA: 3.139.000 kn

d) Slijedi postupak utvrđivanja naknade:

Likvidator treba provjeriti koliki je zbirni iznos troškova za spriječavanje širenja požara (stavka 1), troškova raščišćavanja (stavka 2) i troškova za otklanjanje direktne štete( stavka 3,4,5,) i usporediti ih s svotom osiguranja. Naknada za navedene iznose ne smije premašiti svotu osiguranja. U našem slučaju (52.000 + 240.000 + 2.847.000 = 3.139.000 )što je manje od svote osiguranja, pa ti troškovi ulaze u punu naknadu. Na izračunatu odštetu od 3.139.000 kn primjenjuje se izračunati faktor proporcije i izra čunava naknada: osigurana svota naknada = --------------------- x odšteta stvarna vrijednost

naknada = 0,7899 x 3.139.000 = 2.479.496 kn

PRIMJER 247 2: LOM STROJEVA

Osiguranik: metaloprerađivačko poduzeće Vrsta osiguranja: lom strojeva Predmet osiguranja: cjelokupna oprema za obradu metala skidanjem strugotine Svota osiguranja: 1.100.000 kn Amortizacija: otkupljena Franšiza: nije otkupljena Valja uočiti kako je u ovom slučaju svota osiguranja ugovorena za cjelokupnu opremu. Radi utvrđivanja realnosti svote osiguranja treba utvrditi stvarnu vrijednost na dan nastanka osiguranog slučaja za sve osigurane stvari. Neka stvarne vrijednosti budu slijedeće: 1. tokarski stroj A 250.000 kn 2. tokarski stroj B 150.000 kn 3. tokarski stroj C 300.000 kn 4. stroj za izrdu zupčanika 350.000 kn 5. brusilica za zupčanike 200.000 kn 6. bušilica jednovretena 70.000 kn 7. blanjalice 2 kom x 50.000 100.000 kn 8. karusel stroj 300.000 kn 9. brisilica obična 20.000 kn

247 Op.cit. p.50

416

UKUPNO 1.690.000 kn

Razmotrimo dvije varijante šteta: Varijanta a) - šteta na stroju C - trošak popravka = 200.000 kn - spašeno (sekund. sir.) = 20.000 kn stvarna vrijednost stroja C = 300.000 kn Sukladno tome da je trošak popravka manji od stvarne vrijednosti šteta će se obračunavati kao djelomična šteta. Djelomična šteta mora biti umanjena za trošnost (amortizaciju) stroja C, ali kako je amortizacija otkupljena nema odbitka.

Odšteta = trošak popravka – spašeno 200.000 - 20.000 = 180.000 kn Faktor podosiguranja za grupu:

svota osiguranja/stvarna vrijednost = 1 .000.000 / 1.690.000 = 0,5917

naknada=faktor podosig. x odšteta = 0.5917 x 180.000 = 105.506 kn Prema uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, osiguranik sudjeluje u svakoj šteti u minimalnom iznosu protuvrijednosti 50 EUR ili 10% ako franšiza nije otkupljena, kao što je slučaj u našem primjeru. Konačna naknada uz odbitak franšize: 106.506 - 10.650,60 = 95.855,40 kn Varijanta b) - šteta na stroju C - trošak popravka = 400.000,00 kn Trošak popravka veći je od stvarne vrijednosti, pa se šteta obračunava kao totalna. novonabana vrijednost stroja C = 600.000 kn trošnost 50% = 300.000 kn stvarna vrijednost = 300.000 kn Smatra se da je neekonomično popravljati stroj, pa će se vrijednost ostatka procijeniti prema stanju stroja po nastanku osiguranog slučaja. Pretpostavimo da ta vrijednost iznosi 100.000 kn. Odšteta = stvarna vrijednost - spašeno = 300.000 - 100.000 = 200.000 kn No, na odštetu treba primjeniti odredbe o podosiguranju (proporciji) pa naknada iznosi: naknada = 200.000 x 0,5917

417

= 118.340 kn Zbog učešća osiguranika u šteti (franšiza) konačna naknada koja će biti isplaćena osiguraniku iznosi: naknada =118.340 - 11.834 = 105.506 kn

Zaklju čci

- za osiguranja kod kojih je svota osiguranja ugovorena za svaku osiguranu stvar pojedinačno, stvarna vrijednost i faktor podosiguranja određuju se također pojedinačno;

- za osiguranje grupe stvari s jednom svotom osiguranja potrebno je utvrditi stvarnu vrijednost grupe i faktor podosiguranja grupe, koji se primjenjuje na obračun naknade za bilo koju stvar na kojoj se ostvario osigurani slučaj;

- prema temeljnoj formuli za izračunavanje naknade koja glasi: osigurana svota naknada = ----------------------------- x odšteta stvarna vrijednost slijedi da se za potpuno uništenu stvar, bez korisnih ostataka, koja je osigurana na svotu osiguranja manju od stvarne vrijednosti, može kao najveća naknada dobiti upravo svota osiguranja.Naime, kod totalne štete bez korisnih ostataka, najveća moguća odšteta iznosi upravo koliko i stvarna vrijednost, pa dolazi u prije spomenutoj formuli do skraćivanja brojnika i nazivnika razlomka, te ostaje izraz naknada = osigurana svota.

- Najveća naknada za stvar osiguranu na stvarnu vrijednost je upravo jednaka stvarnoj vrijednosti.

- Ako je ugovoreno učešće u šteti (franšiza) najveća moguća naknada je svota osiguranja, odnosno stvarna vrijednost, umanjena za učešće.

10.2.2. KOD OSIGURANJA NA SVOTU PRVOG RIZIKA

Kod ovog načina osiguranja ne primjenjuje se načelo proporcije. No, stvarnu vrijednost stvari na kojima se ostvario osigurani slučaj potrebno je utvrditi iz više razloga:

1. na temelju stvarne vrijednosti odlučit će se da li je direktna šteta na osiguranoj stvari

djelomična ili totalna; 2. stvarna vrijednost, ako je manja od svote prvoga rizika postaje limitirajući faktor

visine naknade, jer naknada ne može u nijednom slučaju biti veća od stvarne vrijednosti (osim kod osiguranja na novu vrijednost)

Slijede zaključci:

- sve odštete koje su manje od svote prvoga rizika isplaćuju se u punom iznosu kao

naknade; - odštete, koje su jednake svoti prvog rizika ili veće od nje, isplaćuju se samo u iznosu

svote prvog rizika; - ako je stvarna vrijednost manja od svote prvog rizika, ona postaje gornja granica visine

naknade.

Primjere obračuna nije potrebno navoditi, jer je iz samog teksta postupak jasan.

418

10.2.3. KOD SVOTNOG OSIGURANJA UZ PRIMJENU VALUTNE KLAUZUL E

Ugovorena svota osiguranja iskazana je u EUR. Osiguratelj mora utvrditi stvarnu

vrijednost osigurane stvari (ili grupe stvari) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja i također je iskazati u EUR. svota osiguranje Omjer = ----------------------- stvarna vrijednost poznat kao bezdimenzionalan faktor podosiguranja, primjenjuje se na utvrđenu odštetu na isti način, kako je to prikazano za svotno osiguranje. Faktor podosiguranja kao omjer navedenih veličina u EUR, znanto je bliži jedinici nego faktor podosiguranja, izračunat kao omjer veličina u valuti koja je na "udaru" inflacije. Do podosiguranja kod ovog načina osiguranja može doći samo zbog ugovaranja premale svote na početku osiguranja ili zbog porasta cijena građenja ili cijena proizvodnje osiguranih stvari, ali u odnosu na vrijednost Eura.

10.2.4. KOD OSIGURANJA NA UGOVORENU VRIJEDNOST

Odredbe o podosiguranju ne primjenjuju se kod ovog načina osigurnja Stvari se smatraju osigurane na stvarnu vrijednost, ali najviše do tzv. limita pokrića. Stvarna vrijednost i limit pokrića moraju se utvrditi za svaku stvar na kojoj se ostvario osigurani slučaj, čak i onda ako osiguranik vodi knjigovodstvo po grupama.

Što je stvarna vrijednost? Limit pokrića se dobije tako da se revalorizirana vrijednost na početku razdoblja

osiguranja uveća za koeficijent rasta cijena industrijskih proizvoda do dana nastana osiguranog slučaja. Na slijedećem primjeru prikazat ćemo promjenu limita pokrića tijekom neke osigurateljne godine:248

- skadenca (početak) osiguranja 1.01. - revalorizirana nab.vrijednost za

neku osiguranu stvar 1000 novčanih jedinica - koeficijent korekcije rev.nab.vrijednosti 0 Koeficijenti rasta cijena industrijskih proizvoda su ovakvi: - 1.01. 1 limit pokrića 1000 - od 1.01. do 31.03. 1,39 limit pokrića 1390 - od 1.01. do 31.05. 1,41 limit pokrića 1410 - od 1.01. do 30.06. 1,42 limit pokrića 1420 - od 1.01. do 30.09. 1,35 limit pokrića 1350 - pd 1.01. do 31.12. 1,30 limit pokrića 1300

248 Ž.Šafar, Osiguranje imovine, Preluk opatija 1997 p.55

419

Za istu stvar uz ugovaranje koeficijenta korekcije revalorizirane nabavne vrijednosti od 200% limit pokrića bi već 1.01. iznosio 3000 novč. jedinica, a promjene limita tijekom godine izgledale bi ovako:

- 1.01. 3000 novčanih jedinica - 31.03. 4170 novčanih jedinica - 31.05. 4230 novčanih jedinica - 30.06. 4260 novčanih jedinica - 30.09. 4050 novčanih jedinica - 31.12. 3900 novčanih jedinica

Limit pokrića na dan štete (npr. 20.06) izračunava se linearnom interpolacijom:

- razlika koeficijenata

za šesti mjesec 1,42 - 1,41 = 0.01 - dnevna razlika 0,01/30 = 0.00033 - razlika za 20 dana 0.00033 x 20 = 0,00667 - koeficijent 1.01. do 20.05. 1,41 + 0,00667 = 1.41667 - limit pokrića 3000 x 1,41667 = 4250.00

Ako u jednom štetovnom događaju bude zahvaćeno više osiguranih stvari, koje su u polici osigurane na isti postotak povećanja preko revalorizirane nabavne vrijednosti, limit pokrića određuje se kao zbroj pojedinačnih limita za svaku oštećenu ili uništenu stvar.

Primjeri obra čuna naknade kod osiguranja na ugovorenu vrijednost.249 Želi se prikazati utjecaj stvarne vrijednosti i limita pokrića za konačni iznos naknade.

Izvod obračuna odštete smatramo nepotrebnim, jer odšteta zavisi o uvjetima osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti, odnosno uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, kod kojih se jedino i može primijeniti ovaj način osiguranja.

Obradit ćemo dva tipična slučaja: a) šteta samo na jednoj osiguranoj stvari b) šteta na više osiguranih stvari.

Napomena: iznosi u ovim primjerima mogu biti izraženi u bilo kojim novčanim jedinicama.

a) Osigurani slučaj samo na jednoj stvari

Pretpostavimo: - početak osiguranja 1.01.

- reval.nab.vrijednost 100.000 - koeficijent korekcije rev.nab.vrijed. 1 - datum štete 20.06. - koeficijent rasta cijena do 20.06. 1,41667 - limit pokrića 20.06. 141.667 - stvarna vrijednost 20.06. 200.000 Razmotirmo tri karakteristične veličine odštete:

249 Op.cit., p.56

420

a.1) odšteta 80.000 djelomična šteta a.2) odšteta 150.000 djelomična šteta a.3.) odšteta 200.000 totalna šteta Kod slučaja a.1: - djelomična šteta 80.000 - limit pokrića 141.667 - stvarna vrijednost 200.000 pa slijedi zaključak da je naknada jednaka odšteti, odnosno naknada = odšteta = 80.000 novčanih jedinica.

Zašto?

- Odšteta je manja od stvarne vrijednosti, - odšteta je manja od limita pokrića,

dakle, naknada nije ograničena s prethodne dvije vrijednosti! Kod slučaja a.2: djelomična šteta 150.000 limit pokrića 141.667 stvarna vrijednost 200.000 U ovome slučaju je odšteta manja od stvarne vrijednosti, ali je veća od limita pokrića. Iznos naknade ograničen je, dakle, limitom pokrića, pa je naknada = limit pokri ća = 141.667 novčanih jedinica. Kod slučaja a.3: totalna šteta 200.000 Totalna šteta ne može biti veća od stvarne vrijednosti! No, totalna šteta je veća od limita pokrića. Naknada je ograničena i s limitom pokrića. Zato je: naknada = limit pokri ća = 141.667 novčanih jedinica. Naknade pod a.1, a.2 i a.3 umanjuju se za eventualno ugovoreno učešće u šteti (franšiza). Kako bi uočili razliku između svotnog osiguranja i osiguranja na ugovorenu vrijednost bit će korisno usporediti: pretpostavimo da je stvar iz primjera a) umjesto na ugovorenu vrijednost osigurana na svotu osiguranja 10% veću od revalorizirane nabavne vrijednosti (tj. na svotu od 110.000) kod osiguranja od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti, odnosno na svotu osiguranja koja je 15% veća od revalorizirane nabavne vrijednosti kod osiguranja strojeva od loma i nekih drugih opasnosti. Kod osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti faktor proprocije (podosiguranja) iznosi 110.000 : 200.000 = 0,55 kao omjer svote osiguranja i stvarne vrijednosti. Naknade kod tako ugovorenog osiguranja iznosile bi:

za slučaj a.1 odšteta 80.000 naknada 80.000 x 0.55 = 44.000 za slučaj a.2 odšteta 150.000 naknada 150.000 x 0.55 = 82.500 , a slučaj a.3 odšteta 200.000 naknada 200.000 x 0.55 = 110.000

421

Kod osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti faktor proprocije (podosiguranja) iznosi 115.000 : 200.000 = 0,575. Naknade za iste slučajeva odštete iznosile bi:

za slučaj a.1 odšteta 80.000 naknada 80.000 x 0.575 = 46.000 za slučaj a.2 odšteta 150.000 naknada 150.000 x 0.575 = 86.250 za slučaj a.3 odšteta 200.000 naknada 200.000 x 0.575 = 115.000

Što nam pokazuje ova usporedba svotnog i osiguranja na ugovorenu vrijednost?250 1. Ugovaranjem svotnog osiguranja na svotu koja je kod požara veća za 10%, a kod

loma strojeva za 15% od revalorizirane nabavne vrijednosti, osiguranik će platiti premiju koja je jednaka premiji privremenog obračuna na početku osiguranja na ugovorenu vrijednost.

2. Naknada se kod svotnog osiguranja umanjuje za faktor podosiguranja, koji se ne primjenjuje kod osiguranja na ugovorenu vrijednost.

3. Kod osiguranja na ugovorenu vrijednost osiguranik ima mogućnost da limit pokrića uveća za dogovoreni postotak (100% ili 200%). No, premija za takvo povećanje limita se ne povećava proprocionalno. Npr. za povećanje limita za 100% premija se povećava samo za 1,375 puta kod požara, a kod loma za 1,44 puta. Kod svotnog osiguranja povećanje svote osiguranja za 100% znači i povećanje premije za cijelih 100%.

Iz ovoga slijedi, sam po sebi, zaključak kako je onome osiguraniku kod kojega su

revalorizirane nabavne vrijednosti manje od stvarnih, osiguranje na ugovorenu vrijednost svakako povoljnije, čak i onda kada nema inflacije.Ako su revalorizirane vrijednosti veće ili jednake stvarnim vrijednostima, logičnije je ugovarati osiguranje na svotu osiguranja, koja odgovara stvarnoj vrijednosti, a pogotovo ako nema inflacije. Razmotrimo daljnje primjere: neka na istoj stvari iz primjera a) i za iste primjere odštete a.1; a.2; a.3 bude ugovoreno osiguranje na ugovorenu vrijednost, ali uz faktor povećanja limita pokrića za 100% preko revalorizirane nabavne vrijednosti. Limit pokrića = 141.667 + 100% = 283.334 Limit pokrića je postao veći od stvarne vrijednosti i prestao biti limitirajuća veličina kod utvrđivanja naknade. Zbog toga je za sva tri moguća slučaja odšteta jednaka naknadi: odšteta = 80.000 naknada = 80.000 odšteta = 150.000 naknada = 150.000 odšteta = 200.000 naknada = 200.000

b) Osigurani slučaj na više stvari stvar limit pokrića stvarna vrijednost A 120 100 B 100 50 C 200 250 D 700 550 E 150 200

250 Ibidem , p.57

422

ukupno 1270 ukupno 1150 Osiguratelj mora utvrditi limit pokrića i stvarne vrijednosti za sve tri stvari koje su zahvaćene jednim osiguranim slučajem. Te vrijednosti se utvrđuju na dan nastanka osiguranoga slučaja.Naknada za sve stvari ne može biti veća od zbirnoga limita pokrića i od zbirne stvarne vrijednosti.Za naš slučaj naknada ne može biti veća od 1150 novčanih jedinica.Pretpostavimo da su sve stvari od A do E totalno uništetne bez ostatka! Kad bi se naknada obračunavala za svaku stvar pojedinačno ona bi iznosila: stvar naknada A 100 do visine stvarne vrijednosti B 50 do visine stvarne vrijednosti C 200 do limita pokrića D 550 do stvarne vrijednosti E 150 do limita pokrića ukupno 1050 novčanih jedinica Osiguratelj je , međutim, dužan isplatiti naknadu do visine zbirnog limita pokrića ili do visine zbirne stvarne vrijednosti (zavisno od toga koja je od ove dvije vrijednosti niža). U našem primjeru naknada bi iznosila 1150 novčanih jedinica.Na takava način obračuna osiguranik dobiva za pojedine stvari naknadu koja je veća od stvarne vrijednosti. Osiguranje na ugovorenu vrijednost s valutnom kaluzulom Osiguratelj mora i kod ovog načina osiguranja odrediti:

- stvarnu vrijednost osigurane stvari iskazanu u domaćoj valuti na dan nastanka osiguranoga slučaja, odnosno zbirnu stvarnu vrijednost za sve stvari zahvaćene jednim osiguranim slučajem;

- svotu osiguranja (limit pokrića) za svaku stvar pojedinačno na dan nastanka osiguranog aslučaja, odnosno zbirnu svotu osiguranja za sve stvari zahvaćene jednim osiguranim slučajem

Podsjetimo se: svota osiguranja ugovorena je i određena u EUR na početku

razdoblja osiguranja, a preračunava se u domaću valutu po prodajnom tečaju Zagrebačke devizne burze (po prodajnom tečjau NBH) na dan nastanka osiguranog slučaja. Odšteta, potpuna ili djelomična, utvrđuje se u Eur, a iskazuje u domaćoj valuti na dan likvidacije (utvrđivanje naknade). Odredbe o podosiguranju se ne primjenjuju kod ovog načina osiguranja.Odšteta iskazana u domaćoj valuti uspoređuje se sa svotom osigurnja (limitom pokrića) i sa stvarnom vrijednošću. Manja od ovih dviju veličina limitira obračunatu odštetu. Naknada ne može biti veća od limit pokrića i od stvarne vrijednosti. Ugovorena franšiza se prije isplate odbija od obračunate naknade. Brojčani prikaz obračuna nije potreban.

Flotantno osiguranje zaliha

Svota osiguranja za zalihe osigurane na ovaj način od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti, zadnja je vrijednost zaliha prije nastanka osigurnaog slučaja iskazana u knjigama osiguranika (eventualno uvećana za dogovoreni postotak). Nju valja shvatiti kao svotu prvog rizika. Obračun podosiguranja se ne primjenjuje. Osiguratelj pri utvrđivanju

423

naknade mora znati i najnižu tržišnu vrijednost sa zavisnim troškovima nabave za zalihe, koje su zahvaćene osiguranom opasnošću. Svota osiguranja i tržišna vrijednost sa zavisnim troškovima su granične vrijednosti. Manja od ovih dviju vrijednosti predstavlja najveću naknadu za uništenu stvar. Jasno je da popravak oštećene stvari ne može biti veći od navedenog limita.

Navedeni primjeri obračuna štete najzornije prikazuju kako se ugovoreni način osiguranja reflektira na primljene nakande iz osiguranja koje mogu biti i višestruko manje nego što to osiguranici očekuju. Iz tih je razloga vrlo bitno za risk menadžere, ugovaratelje osiguranja i ostale prodavače osiguranja znati objasniti, što se temeljem pojedinačno sklopljene police osiguranja može dobiti u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Vrlo često se ugovori o osiguranju raskidaju upravo iz tih razloga. Klijentu, osiguraniku se mora objasniti unaprijed što će dobiti temeljem sklopljene police osiguranja u slučaju djelomične štete, a što u slučaju totalne. Netransparentnošću, neznanjem i površnim pristupom ugovaranja postižu se suprotni efekti. Teško dobiveni klijenti vrlo se brzo gube.

10.3. Obveze osiguratelja nakon nastanka osiguranog slučaja Prema ZOO –u 251 kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.U želji da se ubrza postupak procjene i likvidacije štete zakonodavac je propisao da ukoliko je potrebno stanovito vrijeme za utvrđivanje osigurateljeve obveze on tu obvezu mora ispuniti u roku od tridest dana i isplatiti osigurninu ili osiguranika obavijestiti da je njegov zahtjev neosnovan.252 Navedene izmjene u ZOO-u idu prvenstveno u korist potrošača što je još jedan pritisak na osiguratelje, da se poslovima ugovaranja osiguranja pristupa selektivno, s jasnim osječajem za rizik i prihvat rizika u osiguranje, jer će se to neposredno reflektirati i na procese izvida, procjene i likvidacije šteta. Naknada iz osiguranja je rezultat ugovorene police osiguranja.

251 ZOO , čl. 943.st (1) 252 ZOO, čl. 943.st (2)

424

11 Poglavlje REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA Osnovne reosiguranja

Razlozi za reosiguranje Zaštita kapitala osiguratelja Financijski aspekt reosiguranja Podjela poslova reosiguranja Oblici reosiguranja

Ugovorno – Treaty Fakultativno

Načini reosiguranja Proporcionalni Neproporcionalni

Dodatak: Riječnik najčeščih termina i izraza u reosiguranju

PML, EML,MPL,FML

Najveća vjerojatna pteta PML Najčešće pogreške u procjeni PML-a

Prednosti i nedostaci pojedinih formi reosiguranja imovine

Proporcionalni ugovori o reosiguranju

Kvotno reosiguranje Svotno excedentno reosiguranje – Surplus treaty Kombinirani kvotni I excedentni ugovor

Neproporcionalni ugovori o reosiguranju

425

Reosiguranje viška rizika Reosiguranje viška kvote šteta Reosiguranje viška katastrofalnih šteta

Metode plasiranja rizika u reosiguranje Značaj samopridržaja u kreiranju optimalnog reosigurateljnog programa

Samopridržaj Optimalni program reosiguranja Pragmatičan pristup u određivanju samopridržaja Premijske stope i utvrđivanje njezine visine Cijena reosiguranja Politika investiranja slobodnih sredstava Utjecaj vrste reosiguranja na visinu samopridržaja

Reosiguranje imovinskih rizika

Svrha reosiguranja imovinskih rizika Management rizika preuzetih u reosiguranje Priprema programa reosiguranja imovine Individualni rizici i reosiguranje Fakultativno reosiguranje viška šteta Kvotno reosiguranje imovine Surplus ugovor o reosiguranju imovine Pokriće i limit ugovora Reosiguranje od katastrofalnih šteta

Risk management u reosiguranju (Izbor optimalnog reosigurateljnog program)

Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja Utvrđivanje premije reosiguranja u;

Proporcionalnim ugovorima o reosiguranju Neproporcionalnim ugovorima o reosiguranju

Pogled na reosiguranje s pozicije osiguratelja Centralizirani proces kupovanja reosiguranja Definiranje programa reosiguranja Vodič za ugovaranje poslova reosiguranja

Rječnik ključnih reosigurateljnih termina

426

11.1. OSNOVE REOSIGURANJA

Risk management ne bi bio cjelovit kad u sebi ne bi sadržavao i problematiku reosiguranja. Kao što osiguranici razmišljaju kako premostiti svoju izloženost štetama koje ne mogu samostalno podnjeti, isto razmišljaju i osiguratelji jer i oni su izloženi potencijalnim štetama iz rizika koje su preuzeli u osiguranje i koje ne mogu samostalno nositi, ali te procese nazivamo management u osiguranju.

Reosiguranje je sredstvo pomoću kojega osiguravajuća kompanija zadržava potrebnu zaštitu. Možemo ga definirati i kao osiguranje osiguranja, ali to u biti ne mijenja prvotni smisao.To nije samo veliki individualni rizik zbog kojega osiguratelji žele zaštitu. Povećanje broja takvih rizika i njihove ukupne težine, akumulacija šteta, povećanje sudskih presuda o naknadama za pretrpljene štete, sve zajedno, uzrokuju potencijalna potraživanja koja neki osiguratelj ne bi mogao platiti.

Nadalje, period od dana nastanka štetnog događaja do konačnog utvrđivanja visine naknade vrlo se često proširuje na nekoliko godina, zbog čega je nemoguće prosuditi točan iznos mogućeg gubitka unaprijed.

Razvoj reosiguranja

Kada su točno ugovaratelji osiguranja (underwriteri) prvi puta počeli razmišljati o reosiguranju za rizike koje su uzeli u osiguranje, stvar je spekulacije. Može se pretpostaviti da su prvi ugovaratelji osiguranja limitirali prihvat rizika na iznose koje su mogli podnjeti samostalno izbjegavajući bilo kakvu potrebu za reosiguranjem. Praksa suosiguranja u pomorskom i požarnom osiguranju, gdje bi mnogobrojni ugovaratelji podijelili bilo koji rizik koji je bio prevelik za samo jednog ugovaratelja podržava ovu pretpostavku. Prvi ugovor o pomorskom reosiguranju napravio je Gustav Cruciger , a odnosio se na policu izdanu 1370 za putovanje iz Đenove do Sluysa, gdje je izvorni osiguratelj reosigurao najopasniji dio puta od Cadiza do Sluysa. Da bude potpuno jasno, to nije bio slučaj izvornog ugovaranja reosiguranja rizika koji on ne bi mogao podnjeti, kao što se to moglo zaključiti iz dokumenata o njegovim pridržajima za cijeli rizik. On je radije iskoristio reosiguranje kako bi izbjegao opasniji dio puta koji nije htio nositi, ali koji je bio obvezan prihvatiti kako dobio neki drugi posao ili da bi udovoljio zahtjevnom klijentu. Može se zaključiti da su osiguratelji vrlo brzo naučili kako koristiti reosiguranje u korist povećanja svoje fleksibilnosti i kapaciteta za ugovaranje osiguranja253. Prvi zapisi o reosiguranju su ponešto konfuzni što se tiče upotrebe riječi “reosiguranje” koje pokriva transakcije između osiguratelja i slučajeve gdje osiguranik iz nekih razloga radi dvostruko osiguranje za istu imovinu, vjerojatno zbog toga što je jedan od osiguratelja umro ili bankrotirao. Zahvaljujući konfuziji u terminologiji, jasno je iz zapisa, da se reosiguranje u pravom smislu riječi počelo prakticirati krajem 17 stoljeća. James Allen Park u raspravi “A System of the Law of Marine Insurance”objavljene u Londonu 1800. osvrnuo se na jednog ordonansa Luja XIV iz Francuske datirano s 1681 koji je obznanio “da bi bilo zakonito od osiguratelja da rade reosiguranje samo za one ljude s kojima je realiziran ugovor o osiguranju” 254 Unatoč svega toga velike pomorske rizike osiguratelji su nastavili do kraja 18 stolječa raditi kroz sistem suosiguranja. Velika potražnja za osiguranjem pojavila se s industrijskom revolucijom i nastanakom osiguratelja dioničkih društava zbog kojih je porasla potražnja za reosiguranjem u Europi. U Engleskoj je razvoj

253 RL Carter, LD Lucas, N Ralph, Reinsurance, fourth edition, Gay Carpenter, London,2000, p. 15 254 Ibidem, prema C.E.Goldingu, A History of reinsurance (London Sterling officeLtd. 1927) p.7

427

reosiguranja stopiran odlukom Parlamenta zabrinutog zbog porasta određenih zloupotreba zbog kojih je nadopunjen akt iz 1746 kojim se reguliralo osiguranje brodova i roba koji pripadaju vlasnicima iz Velike Britanije. To je stavilo pomorsko reosiguranje u situaciju da je ilegalno, dok se nisu napravile izmjene u istom aktu 1864 godine. Prema Carteru255ako je svrha tog Zakona bila zaustaviti špekulacije s rastom i padom premija reosiguranja on u svakom slučaju nije ispunio svoju svrhu. Prvi ugovori o reosiguranju bili su rađeni na fakultativnoj osnovi, što znači da je svaki rizik bio ponuđen drugom osiguratelju na prihvat ili odbijanje na individualnoj osnovi. To je trajalo sve do sredine 19 st. kada je od strane reosiguratelja pomorskih reosiguranja kreiran ugovor o obvezi direktnog osiguratelja da dio ukupnog posla cedira i obvezuje reosiguratelja da taj dio posla prihvati.

10.1.1. Razlozi za reosiguranje

Postoje mnogi razlozi zašto pojedini osiguratelji kupuju reosiguravajuću zaštitu,

ali osnovni su slijedeći:

- da zaštite kapital osiguravajuće kompanije i njihovih dioničara, - da stabiliziraju višegodišnje rezultate niveliranjem oscilacija u štetama, - da povećaju vlastiti kapacitet za prihvaćanje u osiguranje većih i

kompleksnijih rizika u razli čitim vrstama osiguranja.256 - da zadrže statutom određenu minimalnu solventnost i sigurnost

i ojačaju njegovu financijsku snagu. - disperziraju rizike po svjetskim tržištima, a ne samo lokalno, kako bi

smanjili financijske udare na bilo koju nacionalnu ekonomiju.

10.1.2. Kako osiguravajuća tvrtka zaštićuje kapital?

U svakoj grupi osiguranja postoje rizici koje zbog njihove veličine jedna osiguravajuća kompanija svojim kapitalom ne može nositi sama. Zamislimo osiguravajuču tvrtku s kapitalom od cca. 20.000.000,00 Eur, koja drži 4 rizika gdje je utvrđeni PML 257 za svaki rizik 5.000.000,00 Eur. Samo realizacijom ova četri rizika tvrtka ostaje bez kapitala. Na nekim tržištima osiguranja takvi rizici uzimaju se na bazi podjele rizika između više osiguratelja, a takva se raspodjela rizika naziva su- osiguranje. Na drugim tržištima osiguranja uobičajeno je za sve rizike koji prelaze limite držanja rizika realizirati reosiguranje na domaćem i međunarodnom tržištu osiguranja.

11.1.3. Financijski aspekt reosiguranja Kako osiguravajuća tvrtka zadržava solventnost, sigurnost i ojačava financijku snagu?

Financijski aspekt reosiguranja je isto tako važan faktor o kojemu moramo voditi

brigu kada razmatramo problematiku reosiguranja. Jedno od mjerila koje se upotrebljava

255 Ibidem p. 16 256 R.Philippe Bellerose,F.C.I.I.,C.Dip.A.F.,”Reinsurance for the Beginer 3 rd Edition, Witherby & CO. LTD.London, 1987.,p.1,2 257 Maximum probable loss – Vjerojatno najveća šteta koja se očekuje po jednom riziku. Uobičajeno je da se koristi izraz PML koji ima isto znaćenje.

428

od strane tijela koja kontroliraju rad osiguravajućih tvrtki je mjerilo njihove sposobnosti plaćanja. Izračunava se postotkom s kojim se kapital i slobodne rezerve tvrtke nose prema njezinom netto premijskom prihodu. Regulatori i kontrolna tijela imaju minimalne omjere ispod kojih oni ne dozvoljavaju osiguravajućim tvrtkama da rade. Ovaj se omjer naziva “ minimalni omjer sposobnosti plaćanja”.

Slijedeći primjer nam ilustrira kako reosiguranje pomaže u povećanju granica sposobnosti plaćanja, a s time i njezinu financijsku snagu. Osiguravajuća tvrtka ima kapital i slobodne rezerve od $ 30.000.000. Isto tako ona iskazuje $ 200.000.000 prihodovane premije godišnje. Ukoliko nema reosiguranje, njezin omjer sposobnosti plaćanja bi bio 15%

što je 30 Mil/ 200 Mil x 100 .

Ukoliko međutim ima reosiguranje, po kojemu ustupamo premiju od $ 100.000 000 godišnje reosiguratelju, njezin omjer sposobnosti plaćanja bi porastao na 30 % .

Ustupajući 50 % svojih premijskih prihoda reosiguratelju, tvrtka povećava svoj omjer sposobnosti plaćanja za 100 %.

Kako se kreira stabilnost?

To je drugi po važnosti razlog za reosiguranje. Velika odstupanja u rezultatima poslovanja osiguravajuće tvrtke mogu imati negativni promidžbeni efekat na postojeću klijentelu ili osiguranike, a o dioničarima da ne govorimo. Poznato je da, rezultati fluktuiraju iz godine u godinu ovisno o akumulaciji nekoliko velikih individualnih šteta ili neke iznenadne katastrofe kao što je poplava, uragan ili potres. Reosiguranjem, umanjujemo tu fluktuaciju, limitirajući izloženost individualnih rizika gubicima i ograničavajući ukupne štete iz portfelja osiguranika po jednom štetnom događaju ili po obračunskoj godini.Slijedeći grafički prikaz ilustrira tu funkciju reosiguranja: Prilog 27: Grafički prikaz reosiguranja u funkcije zaštite od fluktuacije u

rezultatima poslovanja osiguratelja

Period

Izvor : R. Philippe B. Reinsurance for the beginer .., op.cit.p.3.

Loss ratio Level of

insurance

429

Zasjenjene površine pokazuju nam učešće reosiguratelja u rezultatima za vrijeme trajanja osiguranja. Reosiguratelj sudjeluje i dijeli sudbinu osiguratelja u dobrim godinama uzimajući dio u profitu ili plaćenoj premiji (zasjenjeni dio ispod crte) i učešćem u štetama (zasjenjeni dio iznad crte). Neto rezultat je stabilizirana kvota šteta (koju prikazuje ravna linija) za cijelo vrijeme trajanja reosigurateljnog pokrića. Nakon što se utvrdi potreba za reosiguranjem osiguravajuće kompanije, potrebno je utvrditi jedan od načina na koji će ta se reosiguravajuća zaštita sprovesti. Cjelokupna aktivnost po pitanju poslova osiguranja i reosiguranja odvija se uvijek uobičajenim koracima što možemo vidjeti na slijedećem prilogu. Kupci reosiguranja

Izvor: R.L.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000, p.28

Tko obavlja poslove reosiguranja ? Kao što na tržištu osiguranja postoje kupci, prodavaoci i posrednici, isto tako

tržište reosiguranja uključuje kupce, prodavaoce i posrednike. Ipak, svugdje na osiguravajućem tržištu kupac ili osiguranik je rijetko i ekspert na poslovima osiguranja, dok je kupac reosiguranja ili osiguratelj normalno vrlo dobro informiran o reosiguranju. Reosiguratelji sami za sebe trebaju raširiti rizike koje uzimaju u reosiguranje i zbog toga će oni biti istovremeno i kupci i prodavaoci.

Prodavaoci reosiguranja Profesionalne reosiguravajuće kompanije Termin profesionalan, kada se odnosi na reosiguratelje ima značenje da se oni

bave samo reosiguranjem i da se ne bave direktnim osiguravajućim poslovima odnosno ne bave se sklapanjem ugovora o osiguranju bilo koje vrste. Reosiguranje je međunarodna aktivnost i većina kompanija koje se bave reosiguranjem imaju svoje podružnice ili urede

430

u drugim zemljama. Neke od njih su locirane samo na određenom tržištu, ali obično pružaju potpunu međunarodnu uslugu bilo direktno ili preko brokera. Glavnina reosiguravajućih kompanija su u vlasništvu ili imaju snažne veze s velikim direktnim osiguravajućim kompanijama, ali uglavnom rade neovisno od glavne kompanije. Najveće reosiguravajuće kompanije su osnovane u Njemačkoj, Švicarskoj, USA, Francuskoj, Japanu, i Velikoj Britaniji. Danas su na tržištu reosiguranja prisutne vrlo velike promjene u smisllu spajanja tvrtki zbog razloga ”stepenaste ekonomije”, racionalizacije, globalizacije ili unifikacije tržišta. Glavni cilj takvih spajanja je povećanje vrijednosti dionica, koncentracija kapitala i korištenje sredstava na najbolji mogući način, a radeći na taj način maksimizirati profitni potencijal nove uvećane organizacije.

Osiguravajuće kompanije

Sve svjetske velike osiguravajuće kompanije s velikim portfeljom u prošlosti bile

su uključene u međusobno ugovaranje poslova reosiguranja veoma dugo razdoblje, ali na zamjenskoj recipročnoj osnovi. Takvi aranžmani uključivali bi dvije osiguravajuće kompanije koje bi razmjenjivale određeni dio svojeg portfelja kroz potrebu reosiguranja s ciljem širenja rizika i zadržavanjem portfelja koji je više izbalansiran po geografskim regijama, vrstama osiguranja, a sve bez gubitka premijskog prihoda. Odjeli poslova reosiguranja u tim kompanijama postali su na taj način vrlo veliki i bili su uključeni u poslovanje u zemlji i inozemstvu na nerecipročnoj osnovi. Na neki način to se može smatrati razdobljem stvaranja reosiguravajućih kompanija i individualiziranja njihovih poslova. Zbog raznih razloga neke od tih kompanija počele su s osnivanjem podružnica koje su samostalno obavljale poslove reosiguranja. Iako su neke od tih podružnica smanjile svoje poslovanje u posljednjim godinama, mnoge su se ipak održale na tržištu. Lloyd ’s Sindicates258

Nama najbliže i najpoznatije ime što se tiče osiguranja i reosiguranja u svijetskim razmjerima. Lloyd’s je jedno jedinstveno tržište osiguranja u svijetu. Lloyd’s nije kompanija. Nema dioničara i ne prima obveze centralno za sve rizike osigurane na tom tržištu. Lloyd’s je društvo pojedinaca i članova korporacija gdje svaki od njih prihvaća rizike kao član jednog ili više sindikata koji ugovaraju osiguranje ili reosiguranje. Individualni članovi su obvezni do punog iznosa svoje privatne imovine za svoje osigurateljne obveze, dok korporacijska tijela trguju s ograničenom odgovornošću. Danas u Lloyd’s-u radi zajedno 155 sindikata, konkurirajući jedan drugome, dajući usluge osiguranja i reosiguranja s izborom koji je bez premca u svijetu, ekpertizama i fleksibilnošću. Da bi razumjeli kako Lloyd’s funkcionira, a istovremeno da bi razumjeli kako funcionira osiguranje i reosiguranje trebalo bi dati kratak pregled razvoja Lloyd’s-a kroz povijest.

Prvi počeci pomorskog osiguranja se mogu razabrati u magli vremena što je prošlo, ali poznato je, da je praksa osiguranja u Londonu bila uvedena u šesnaestom stolječu. Rastući značaj Londona kao centra trgovine nakon Engleskog građanskog rata doveo je do rastuće potražnje za osiguranjem brodova i tereta. To je koindiciralo s rastom popularnosti pijenja kave u Engleskoj 259, običaja koji je ubrzo dostigao značaj od socijalnog i komercijalnog života uopće.

258 John Birds,”Modern insurance law”, fourth edition,Sweet & Maxwell, London , 1997.,p2,25 259Od vremena ustoličenja kralja Čarlsa na prijestolje 1660. broj kavana u Londonu popeo se na nekoliko stotina do kraja stoljeća.Kao kontrast gostionicama i tavernama koje su uvijek egzistirale na potrošnji i raskoši , kavane su bile simpatično mjesto za ozbiljne poslovne razgovore . U CITY , njihova je popularnost

431

Poslovi su se u tom vremenu inače sklapali veoma neformalno i osiguranje brodova i tereta je bilo najjednostavnije realizirati traženjem police po Citiju, odnosno traženjem potpisa police od strane bilo koga sa privatnom imovinom koji bi preuzeo dio rizika za odgovarajući iznos premije.Trgovac sa brodom koji bi želio osigurateljno pokriće za svoju robu i brod trebao je potražiti “ ured za osiguranje”. U sedamnaestom stoljeću nije postojao ured za osiguranje u klasičnom smislu riječi, već je vlasnik ureda za osiguranje djelovao kao broker koji je uzimao i nosio policu osiguranja na potpis od jednog trgovca do drugog, dok polica nije bila potpuno pokrivena. Brokerov zadatak uglavnom se sastojao u tome da osigura da su police osiguranja potpisane samo od onih članova koji svojim financijskim i drugim izvorima mogu pokrivati dio rizika koji su prihvatili kao svoju obvezu u slučaju štetnog događaja .LLoydova kavana prvi puta se spominje1688. godine kada na tron Engleske dolaze William i Mary. Nažalost vrlo se malo zna bilo o Edwardu Lloydu ili o njegovoj kavani. LLoydovo ime prvi se put spominje u kasnim 1680 godinama u oglasu “Londonskuh novina” gdje se nudi nagrada od jedne gvineje za informaciju o ukradenom satu, a kojeg potražuje Lloydova kavana u Tower streetu. Vrlo je vjerojatno da je sam Lloyd’s od samog početka ohrabrivao kapetane brodova, trgovce i vlasnike brodova na sklapanje poslova osiguranja.. Kavane su općenito bila mjesta diskusije, gdje se u danima prije nego što su postojale novine mogle čuti najnovije vijesti i priče u vremenu kada su informacije bile nepouzdane i teško se do njih dolazilo. Edward Lloyd je stekao nesumnjivu reputaciju držaoca najistinitijih informacija o brodovima. To je je bio jedan od glavnih elemenata uspješnog ugovaranja osiguranja i možda više nego i jedan drugi faktor koji je njega razlikovao od njegovih konkurenata kao mjesta prepoznatljivog za sklapanje pomorskog osiguranja. Koliko je poznato, Edward Lloyd nije učestvovao u poslovima ugovaranja osiguranja. On se zadovoljavao s pripremom prikladnih uvjeta i olakšica za svoje mušterije u obavljanja poslova osiguranja, ostajući i dalje vjeran svojem osnovnom poslu u kavani do svoje smrti 1713. god. Lloydovo glavno nasljedstvo potomcima bilo je njegovo ime i kavana koja je to stvorila.

Nakon 1720 ništa nije ukazivalo na to da je ugovaranje osiguranja bilo rađeno na bilo kojem ekskluzivnom mjestu. Međutim u godinama nakon toga zakonom je po odluci Parlamenta određena budućnost Lloydove kavane kao centra pomorskog osiguranja. Največi broj Lloydovih sindikata uključena je u poslove ugovaranja, kako osiguranja tako i reosiguranja već stoljećima, iako su se poslovi reosiguranja u ukupnom opsegu više razvijali nakon II Svjetskog rata. Danas više od 50% premijskog prihoda koji su ugovoreni preko sindikata ili brokera otpada na reosiguranje. Neki od sindikata su specijalizirani samo za poslove reosiguranja i od strane brokera su vrlo često poticani da budu glavni nosioci ili vođe (reosiguratelj s najvećim udjelom) u poslovima reosiguranja.

Američki Lloyd`s je asocijacija privatnih ugovaratelja osiguranja u Americi nešto slično kao onaj u Londonu. Ipak se Američki Lloyd s razlikuje u mnogočemu od Londonskog. Kao prvo, nema tolikog broja individualnih ugovaratelja “names”. Drugo, njihova je odgovornost limitirana. Svaki ugovaratelj je odgovoran samo za svoj dio nošenja rizika, a ne za gubitke nesolventnog člana. Treće, sposobnosti i znanje te financijska snaga člana Američkog Lloyda je daleko manja nego onog Londonskog. Američki Lloyd ne provodi poslovne operacije preko sindikata, već je u stvari upravljan

kao mjestu za sklapanje poslova bila vrlo brzo utvrđena. Kraljevska burza kao tradicionalno mjesto za sklapanje poslova davalo je malo pogodnosti i komfora što je davala kavana .

432

od strane odvjetnika. Sama reputacija Američkog Lloyda ne može se usporediti s onim u Londonu.

Nacionalne reosiguravajuće tvrtke

U mnogim zemljama u razvoju i uglavnom bivšim socijalističkim zemljama vlade su osnovale državne reosiguravajuće kompanije da bi kontrolirale potpuno ili dijelom reosiguravajuće potrebe lokalnog tržišta. Državne reosiguravajuće kompanije nastale su primarno, kao sredstvo štednje, kako ne bi došlo do većeg odljeva sredstava iz zemlje, a manje kao potreba za reosiguranjem. Državne reosiguravajuće kompanije ponekad su ispunjavale svoju ulogu kontrolirajući ostale direktne osiguravajuće kuće u kapacitetu i uvjetima po kojima posluju na lokalnom tržištu. Svi aranžmani takvih reosiguravajućih kuća i ostalih osiguratelja najčešće su poprimali formu obveznih cediranja poslova osiguranja u cijelosti ili djelomično. Općenito, lokalni reosiguratelj će vratiti natrag na lokalno tržište osiguranja određen postotak cijelog portfelja prije nego ga transferira u inozemstvo. U posljednje vrijeme brojni regionalni reosiguratelji bili su osnovani da omoguće zemljama u istoj regiji udruživanje njihovih reosigurateljnih poslova ili određene njihove dijelove posebno u dijelovima gdje je specijalno znanje za ugovaranje specijalnih rizika ograničeno.

Agencije za ugovaranje reosiguranja

Za one kompanije koje ne žele osnovati vlastite reosigurateljne odjele u određenoj zemlji, ali koje žele imati pristup na određenom tržištu, agent za ugovaranje tih poslova može biti postavljen da prihvaća poslove za njihov račun (korist) na tom području. Agencijama za ugovaranje poslova reosiguranja vrlo često upravljaju brokeri koji ih pripremaju za ugovaranje izabranih poslova za njihove klijente. U Velikoj Britaniji u posljednje vrijeme najnovija pravna regulativa traži od brokera da napuste takvu vrstu poslova i odgovornosti.

Operacije Pool – ova

Na sličan način kao i državno kontrolirane reosiguravajuće kuće lokalni pool-ovi su osnovani da smanje potrebu za reosiguranjem izvan lokalnog tržišta. Operacije pool-ova su općenito ogranićene na zadovoljenje specifičnih potreba u osiguranju. Na primjer u poslovima osiguranja zrakoplova gdje su traženi kapaciteti i nestabilna priroda gubitaka mogu spriječiti plasiranje takvih rizika na tržištu reosiguranja; slično je i u drugim slučajevima plasiranja poslova slične prirode. Takvi poslovi postaju neželjeni ili prerizični da bi se neko s njima bavio na uobičajeni način kao na primjer osiguranje od potresa ili nuklearnih rizika. Uobičajeno se posao ugovara preko specijalnih ugovaratelja ili ugovaratelja iz vodeće reosiguravajuće kuće (lider) u korist članova koji su članovi pool-a. Pool-ovi su općenito podjeljeni u dvije vrste, “specifične” koji posluju samo s određenom vrstom rizika, na primjer naftnim platformama i “ Katastrofalnim” koji posluju s akumulacijom rizika po jednom štetnom događaju, na primjer jedan potres ili jedan orkan. Danas su najpoznatiji poo-lovi za nuklearne rizike.

Kaptiv kompanije

Mnoge velike proizvođačke i trgovačke tvrtke osnovale su vlastite osiguravajuće tvrtke da obavljaju poslove osiguranja za vlastite potrebe. S vremenom su te kompanije

433

proširile područje svojeg djelovanja i na otvoreno tržište osiguranja i reosiguranja. U trenutku kad kaptiv tvrtka započne s radom izvan matične kuće ona postaje osiguravajuća ili reosiguravajuća tvrtka kao i ostale na tržištu.

Potencijalni kupci reosiguranja

U potencijalne kupce reosiguranja ubrajamo sve direktne osiguravajuće tvrtke počevši od malih specijaliziranih, državnih osiguravajućih tvrtki, do velikih koje obavljaju sve poslove osiguranja u skladu s ciljevima reosiguravajuće zaštite što je istaknuto u uvodu. I Lloyd’s – ovi sindikati kojih je nekad bilo 400 rade poslove osiguranja na naćin da preuzimaju samo dio rizika izražen u postocima ovisno od njihove financ. snage. Svaki sindikat je sastavljen od individualnih ugovaratelja s neograničenom odgovornošću za svaki gubitak koji proizlazi iz ugovorenog posla. Ovlaštena osoba koja za sindikat preuzima rizik je uderwriter, a Lloyd’s samo servisira sindikate.

11.1.4. Podjela poslova reosiguranje260

Općenito poslovi neživotnih reosiguranja su podijeljeni u četri glavne vrste (poslovi životnog reosiguranja uvijek su se promatrali posebno) i to : “Fire or property”- požar ili imovina – Požarno reosiguranje pokriva mnoge različite opasnosti, kao izvorna polica osiguranja (požar, eksplozija, manifestacije, luja, poplava, zla namjera potres i prekid rada ili gubitak prihoda, kao posljedicu ovih opasnosti odnosno posljedične štete). “Marine and energy”- pomorsko reosiguranje pokrive sve forme kaska i karga, transport nafte cjevovodima, ratne rizike i razne vidove pomorske odgovornosti. “Aviation”- Avijacija – Glavne vrste reosiguranja su avionski kargo te razne odgovornosti uključujući javnu i odgovornost prema putnicima. Avionski kasko spada u grupu “marine”. “Accident/Casuality or miscellaneous, including liability”. Ova vrsta reosiguranja poznata kao nezgoda, uključuje sve vrste reosiguranja koje nisu pokrivene reosiguranjem života i gore spomenutih grana reosiguranja. Ona pokriva reosiguranje:

o automobilske odgovornosti i odgovornosti prema trećim osobma o osobnu i odgovornost za neispravne proizvode o druge specifične vrste odgovornosti o tehnička osiguranja o nezgodu o krađu o kredite i jamstva o životinje o različite vrste profesionalnih odgovornosti, greške i propuste, odgovornost

liječnika Dok je gore navedena podjela u širokoj upotrebi u reosiguranju, mnogo je prikladnija podjela poslova reosiguranja na a) long tail – poslovi i b) short – term poslovi ili u doslovnom prijevodu poslovi s dugim i kratkim repom261

194. Christopher Paine, CII The Chartered Insurance institute, Reinsurance a breaf guide, Insurance basis UK 2000, p. 15. 195. John Procter ,” A brief guide to the general principles and practise of reinsurance in the United Kingdom”, Third edition , Insurance Industry Training Council ,Kent 1989. p.9.

434

Short – tail poslovi

To su takvi poslovi gdje je potrebno vrijeme za utvrđivanje štete relativno kratko. Obično se radi o reosiguranju imovine. Ako je, naprimjer, tvornica ili kompjuter oštećen opasnošću koja je pokrivena osiguranjem, zahtjev za naknadu se relativno brzo rješava jer i procjena i likvidacija imaju elemente za utvrđivanje štete. Samo u pojedinim slučajevima zahtjev za naknadu može ostati neutvrđen u dužem razdoblju. Long – term poslovi

To su takvi poslovi gdje je vrijeme potrebno za utvrđivanje štete daleko duže i obično se proširuje na vrijeme nakon isteka police osiguranja. Kontrast između long – tail poslova i schort – term poslova možemo vidjeti u osiguranju vozila koji imaju elemente obiju ovih poslova. Zamislimo ozbiljniju prometnu nezgodu gdje je šteta dvostruka. S jedne strane, imamo materijalnu štetu koja je popravljiva i lako odrediva u pogledu visine troškova, odnosno i ona se može prolongirati ovisno o utvrđivanju krivca za nezgodu i nematerijalnu štetu gdje će utvrđivanje naknade kasniti ne samo zbog razloga utvrđivanja nečije krivice za uzrokovanje nezgode, već će oštećeni pričekati konačni efekt povrede kako bi odlučio koji iznos naknade će prihvatiti kao kompenzaciju za povredu. Period utvrđivanje štete daleko se više produljuje s porastom industrijskih profesionalnih bolesti kojih oštetćeni postaje svijestan nakon proteka niza godina i možda nakon što je oštećeni promijenio zanimanje ili ga napustio. Osiguratelji i reosiguratelji moraju zbog takvih šteta odvojiti posebne fondove za pokriće takvih rizika.

11.1.5. METODE REOSIGURANJA (“How of reinsurance”)

PREDAJA RIZIKA U PREDAJA RIZIKA U REOSIGURANJE JE REOSIGURANJE JE OPCIONALNA OBVEZATNA _______________ __________________

DVIJE GLAVNE METODE

FAKULTATIVNO (FACULTATIVE)

UGOVORNO (TREATY)

435

1) Individualno za svaki rizik 1) Svi rizici i obi čno bez detalja sa svim detaljima o riziku o rizicima

2) Reosiguratelji mogu prihvatiti 2) Reosiguratelj je obvezan ili odbiti reosiguranje prihvatiti, ali rizik mora biti

cediran u skadu s prije dogovorenim uvjetim

11.1.5.1. Fakultativno reosiguranje

Ovo je takav oblik reosiguranja gdje se rizici reosiguravaju na individualnoj osnovi i gdje osiguratelj nije obvezan da cedira rizik u reosiguranje, odnosno reosiguratelj može prihvatiti ili odbiti rizik u reosiguranje. Zbog visokih administrativnih troškova ovaj oblik reosiguranja najčešće se zamjenjuje drugim oblikom ili “Treaty reinsurance”. Ovdje je bitno napomenuti da će osiguratelj prije nego prihvati rizik u osiguranje zatražiti odobrenje reosigurateljna (po pitanju uvjeta i premije). Ovo se radi iz dva razloga. Prvo da vidi da li je reosiguranje moguće i da su uvjeti za reosiguranje prihvatljivi onima za direktno osiguranje i drugo da dobije povratnu vezu o cijeni tog osiguranja iz iskustva reosiguratelja i njegova znanja o tom riziku .

11.1.5.2. “Treaty reinsurance” – ili ugovorno reosiguranje

Ovaj oblik reosiguranja sastoji se u sporazumu reosiguratelja i izvornog osiguratelja po kojemu reosiguratelj automatski uzima u reosiguranje sve rizike prema točno utvrđenim pravilima iz ugovora To je obvezni ugovor o reosiguranju u kojemu reosiguratelj ne može odbiti pojedinačni rizik, ako pada u dogovorene okvire iz ugovora o reosiguranju, a osiguratelj mora cedirati sve rizike koji padaju unutar utvrđenih okvira ugovora o obveznom ugovoru o reosiguranju. Formalni dio ugovora o obveznom reosiguranju sadrži financijske limite, vrste osiguranja pokrivene reosiguranjem i način operacionalizacije ugovora, teritorij važenja, isključene rizike, način plaćanja premije i plaćanje šteta, proviziju i te trajanje. S obzirom da ovakav ugovor predviđa automatsko pokriće, osiguratelju se garantira određen iznos zaštite za svaki rizik prihvaćen u reosiguranje, a to je ujedno i razlog zašto su administrativni troškovi puno manji u odnosu na fakultativne ugovore.

11.1 6. NAČINI REOSIGURANJA Reosiguranje se u nastavku dijeli na;

436

DIO RIZIKA PREDAJE SE U RE. NA PROPORCIONALNOJ LIMIT IZNOSA PRIDRŽAJA OSNOVI CEDENTA MORA BITI U

ŠTETI PREMAŠEN PRIJE NEGO REOSIGURATELJI PLATE SVOJ DIO

- Fakultativni kvotni ugovor o reosiguranju - Višak šteta - Surplus - Višak kvote šteta (stop loss) - Fakultativni obligatorni - Otvoreno pokriće - Pulovi

Metode po kojima osiguratelji reosiguravaju individualne rizike( fakultativno ) ili skupine rizika automatski (ugovorom) dijele se u dvije kategorije:

Proporcionalne i neproporcionalne

11.1.6.1. Proporcionalni ugovori

Prema ovom ugovoru osiguratelj (cedirajuća kompanija) odlučuje koji dio

izvornog osiguranja ona želi zadržati i nositi sama (retention- samopridržaj), a koji reosigurati (cedirati) s reosigurateljem ili reosigurateljima. Premija i štete dijele se u istim omjerima, iz odnosa iznosa samopridržaja cedenta i ostatka svote osiguranja (ili PML-a ako se plasman radi na osnovu njega) koji se cedira reosiguratelju. Postoje tri najčešće vrste proporcionalnih ugovora o reosiguranju.

Kvotno reosiguranje – ugovor o kvotnom reosiguranju je oblik automatskog ugovora o reosiguranju gdje se osiguratelj obvezuje cedirati fiksni postotak rizika (svakog rizika) koji je ugovoren. Isti postotak svakog rizika u jednoj vrsti osiguranja pokriven je reosiguranjem, bez obzira koliko on bio velik ili mali u pogledu svote osiguranja i neovisno od toga bio on dobar ili loš rizik To je ujedno i glavna razlika između kvotnog reosiguranja i surplus reosiguranja (Ekscedentno reosiguranje).

DRUGA POD – PODJELA REOSIGURANJA (Načini reosiguranja)

PRORCIONALNA NEPROPORCIONALNA

437

Obično, ugovor sadrži financijski limit za pokriće kao na primjer “reosiguratelj prihvaća 50% od (uzima u pokriće) svako osiguranog rizika, ali maksimalno do 10.000$ po svakom riziku. To se radi zbog toga, da se osigura, kako cedenti ili osiguravajuća društva ne bi ugovarali i na taj način prebacivali na reosiguratelje samo loše ugovorene poslove i na taj način izbjegli financijske gubitke. Surplus reosiguranje - ili svotno ekscedentno reosiguranje gdje prema ugovoru o reosiguranju cedent (osiguratelj) utvrđuje ukupnu visinu štete koju sam može nositi i koju želi zadržati, kao vlastiti samopridržaj po svakom riziku ili vrsti osiguranja. Limit koji se naziva (retention) samopridržaj osiguratelja, bit će ujedno i maksimum koji će on zadržati na svoj teret, ali može zadržati i manji iznos nego što sam može nositi. Iznos iznad samopridržaja bit će doznačen jednom ili više reosiguratelja na bazi PML-a ili svote osiguranja. Iznos koji se cedira po ovom tipu reosiguranja iskazuje se u brojevima linija ili “layer”-ima koje sadrži. Jedna linija odgovara jednom samopridržaju osiguratelja (cedent) po osiguranom riziku. Tako na primjer, tamo gdje je osiguratelj ugovorio deset linija, ugovor o ekscedentnom reosiguranju na bazi maksimalnog samopridržaja od 10.000 € ima maksimalni kapacitet ugovora od 100.000 $ po riziku (10 linija po 10.000$) i osiguratelj ima reosiguravajuću zaštitu za police čije su svote osiguranja do 110.000 $ po riziku. U slučaju da osiguratelj za specifičan rizik odlući da je njegov samopridržaj samo 5000 $, iznos koji se cedira prema ugovoru ne može biti veći od 10 ovih samopridržaja ili 50.000 $.

Alternativni oblik ekscedentnog reosiguranja je ugovor o obveznom ekscedentnom reosiguranju. Prije pojavljivanja i razvoja reosiguranja viška šteta (exess of loss protection) ovo je bio veoma raširen oblik reosiguranja u pomorstvu i to u reosiguranja pomorskog kaska i karga. Ugovor je trebao utvrditi samopridržaj primjenjiv na različite tipove brodova iznad kojih bi cedent trebao cedirati višak. Kako je to bio obligatorni ugovor o reosiguranju, koji nije u sebi imao opcije, kao ugovor o reosiguranju ekscedenta s linijama, ugovor je trebao odgovarati odštetnim zahtjevima, čak i onda kad se šteta dogodila prije nego je dokumentacija bila sređena. Veliki nedostatak obveznog ugovora o ekscedentnom reosiguranju su veliki administrativni troškovi prilikom sređivanja dokumentacije - posebno u reosiguranju kargo rizika – s obzirom da je svaka nadolazeća promjena morala biti zabilježena. Prvo se trebalo vidjeti da li je samopridržaj premašen, a zatim cedirati višak prema ugovoru o reosiguranju.

Kombinacija kvotnog i ekscedentnog reosiguranja

Kvotno i reosiguranje ekscedenta vrlo se često pripremaju zajedno u posebnim vrstama poslova. Kad se to radi, prvo se primjenjuje kvotno reosiguranje, a zatim ekscedentno reosiguranje. Osiguratelj-cedent utvrđuje samopridržaj u visini (kapacitetu) kvotnog dijela ugovora o reosiguranju i obično ovaj samopridržaj postaje linija temeljem koje se nadograđuje surplus reosiguranje ili reosiguranje viška rizika. Osiguratelj ne drži dva samopridržaja, po jedan za svaki tip reosiguravajuče zaštite. Ipak, danas je više zajedničko svima, smatrati čitav temeljni ugovor o kvotnom reosiguranju kao liniju i to kasnije treba biti utvrđeno što točnije kao brutto linija, ekvivalent netto liniji (koja odgovara samopridržaju cedenta po ugovoru o kvotnom reosiguranju). Razliku između btutto i netto linija možemo vidjeti u slijedećem primjeru.

Ugovor o kvotnom reosiguranju Limit (Brutto linija) = $ 100.000 za svaki rizik u kvotnom dijelu ugovora

438

Samopridržaj osiguranika 10% ( netto linija ) = $ 10.000 za svaki rizik Surplus reosiguranje 9 netto linija = 9x $ 10.000 = $ 90.000 za svaki rizik 9 brutto linija = 9x $ 100.000 = $ 900.000 za svaki rizik

Prema ovom primjeru, svi rizici čija se svota osiguranja kreće max do $ 100.000 mogu biti cedirani reosiguratelju po ugovoru o kvotnom reosiguranju, a osiguratelj će zadržati 10 % od cediranog iznosa. Balans iznad $ 100.000 cedirati će se prema ugovoru o reosiguranju surplusa po $ 90.000 za svaku netto liniju surplusa, ako je jedan surplus = 9 netto linija surplusa do $ 900.000 ili, ako se uputrebljava 9 brutto linija kvote. U svakom štetnom događaju osiguratelj se nikad ne tereti za više od $ 10.000 Iz ovog primjera se vidi da je iznimno važno utvrditi da li se ugovor o surplusu kada je u primjeni zajedno s kvotnim reosiguranjem primjenjuje na netto ili brutto linijama s obzirom da razlika u kapacitetu može biti znatna. U praksi, malo je vjerojatno da bi reosiguratelj davao reosiguravajuću zaštitu kapaciteta na bazi kvote i surplusa u iznosu od ukupno $ 900.000 ako osiguratelj zadržava samo $ 10.000 neto samopridržaja

11.1.6.2. Neproporcionalni ugovori Neproporcionalni ugovori ne primjenjuju se na specifi čne rizike, već na gubitke ili štete, limitirajući iznose šteta osiguravajućih kompanija po svakom štetnom događaju. Tvrtke ne cediraju rizike . Reosiguratelj se po ovim ugovorima slaže da plati, iznose šteta koji su iznad ili koji prelaze određen iznos nazvan prioritet (samopridržaj) osiguratelja. Postoje dvije osnovne vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju.

Excess of loss ili reosiguranje viška šteta . – To je takav ugovor o reosiguranju, gdje reosiguratelj nema obvezu dok šteta koja se dogodila ne prijeđe propritet (samopridržaj) osiguratelja. Jednom, kada kada šteta premaši visinu prioriteta, reosiguratelj plaća iznos iznad toga do limita ugovora. Koliko puta će te iznose reosiguratelj morati platiti u jednoj godini po ugovoru, regulirano je s odredbama o “ Reinstatement”- u 262. - Na primjer, ako ima tri reinstatementa osiguratelj će moći akumulirati limit ugovora za svo vrijeme trajanja ugovora u visini trostruke svote limita nakon čega mora kupiti novi reinstatement ili biti spreman sam nositi štete. Prioritet (samopridržaj) osiguratelja se često tumači kao franšiza ili točka prelaska viška šteta na reosiguratelja. Gdje tvrtka vidi da trpi gubitke koji prelaze limite ugovora o reosiguranju viška šteta, ona može samostalno nositi (držati) balans ili ugovoriti slijedeće reosiguranje viška šteta (što znači, slijedeću liniju ili “layer” viška šteta). Fakultativno reosiguranje može se realizirati za individualni rizik, gdje se očekuje da se može dogoditi velika šteta ili se može ugovoriti slijedeća linija reosiguranja. Na taj način, neka tvrtka može ugovoriti prvi, drugi, treći, četvrti, pa čak i peti ugovor, ukoliko za to ima potrebe. Prvi višak (prva linija) pokriva gubitke koji prelaze prioritet osiguratelja do utvrđenog iznosa prije nego bilo koja druga linija (višak) postane operativna. Drugi ler bi bio u funkciji dok se ne iskoristi, tada se aktivira slijedeći itd. Za određene vrste reosiguranja, kao autoodgovornost, može postojati zakonska obveza za originalnom policom koja bi dala neograničeno pokriće, i u takvom bi slučaju i ugovori o reosiguranju viška šteta imali odredbu o neograničenoj naknadi. Reosiguratelj ponekad ne želi nositi cijelu liniju ili ler 262 Reinstatement- Engleski izraz kada se po iskorištenju svote osiguranja ponovo uspostavlja ista obveza reosiguratelja.To se radi uz nadoplatu dodatne premije ili u osnovnoj cijeno reosiguranja može biti uključeno nekoliko ovakvih iskorišenja svota osiguranja.

439

nego samo postotak viška odnosno linije, naprimjer 90 % od svake linije, a ostatak nosi osiguratelj. To može biti izraženo kao ugovor o reosiguranju viška šteta u kojemu ugovor pokriva 90 % od 45.000 $ koji prelaze 5.000$ za svaku štetu koja proizlazi iz štetnog događaja s maksimalnom obvezom reosiguratelja 40.500 $.

Stop loss reosiguranje – Po ovoj vrsti reosiguranja reosiguratelj pokriva štete koje su se dogodile osiguratelju na specifičnim rizicima i kada se radi o godišnjoj kvoti šteta, kad odnos plaćenih šteta i premije za navedeni posao prelazi dogovoreni postotak premije za tu vrstu osiguranja u jednoj godini. Sve štete cedenta (osiguratelja) se zbrajaju i ostatak iznad i preko dogovorene kvote se plaća. Reosigurateljevi limiti i prioriteti cedirajućih kompanija iskazuju se u postocima, dok minimalni i maksimalni monetarni limiti mogi biti umetnuti. Na primjer, pokriva se 80 % svih šteta koje prelaze kvotu šteta od 90 % do kvote od 120 % , ali s max. iznosom od 60.000 $ Štete iznad 120 % snosi cedent. Reosiguravajuća tvrtka često traži od cedenta da bude suosiguratelj za dio pokrića, u gornjem primjeru u iznosu od 20 %, kao dodatni poticaj za ugovaranje dobrih poslova osiguranja. Ono što je bitno u razmatranju ovog oblikan reosiguranja je da visina samopridržaja cedenta (osiguratelja), ne garantira istovremeno i profit toj kompaniji za ovu vrstu posla. PRIMJERI: Ekscedentno reosiguranje ( Surplus treaty ) Primjer I – Cedent ili osiguratelj ima 10 linija ( layer-a) prema ugovoru o ekscedentnom reosiguranju s maximalnim samopridržajem od 5.000 $ za požarno osiguranje “mlina za brašno”. Maksimalni iznos pokrića zbog toga prema ovom reosiguranju iznosi 10 x 5.000 $ = 50.000 $ i ovaj ugovor će pokriti sve štete do 55.000 $ (samopridržaj cedenta + 10 linija reosiguranja ). Sve obveze o iznad tog iznosa terete osiguratelja ili neki drugi ugovor o reosiguranju. PRIMJER reosiguravajuće zaštite rizika “mlin za brašno” ovisno od visine svote osiguranja ili PML prema ugovoru o ekscedentnom reosiguranju. PML /Svota osiguranja263 Samopridržaj Reosigurav. Svota koja

zaštita prelazi vrijd.ugov. o reosigur.

5.000 $ 5.000 $ - - 30.000 $ 5.000 $ 25.000 $ - 65.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 10.000 $ S obzirom da se mlinovi za brašno ne smatraju dobrim rizikom cedent može odrediti i držati manji samopridržaj od 5.000 $ i na taj način će se povećati iznos koji se reosigurava, ali će vjerojatno morati povećati broj linija reosiguranja. Ako uzmemo da se osiguratelj u navedenom riziku odlučio za samopridržaj od 4.000 $ za taj rizik relacije reosiguravajuće zaštite su slijedeće:

263 Confer točka 11.1. ovog poglavlja -Reosiguravajuća zaštita može se tražiti temeljem PML ili svote osiguranja. Primjeri su maksimalno pojednostavljeni kako bi se shvatili temelji reosiguranja kao djelatnosti. Detaljnije o PML kao kategoriji za razumijevanje i raspodjelu rizika u reosiguranja možete vidjeti i u članku Knežević M.u časopisu “Osiguranje “ 1999g. br 12.

440

PML / Svota osiguranja Samopridržaj Reosiguravajuća Svota koja prelazi zaštita vrijed.ugov. o RE 5.000 $ 4.000 $ 1.000 $ - 30.000 $ 4.000 $ 26.000 $ - 65.000 $ 4.000 $ 40.000 $ 21.000 $ Primjer II – Slučaj kada osiguratelj daje osiguravajuću zaštitu za skladište i odlučuje da je njezin samopridržaj 5.000 $. Ona uzima 10 linija reosiguravajuće zaštite za prvi ugovor o ekscedentu, 10 linija za drugi ugovor o ekscedentu i treći ugovor s isto toliko linija reosiguravajuće zaštite. Pokrivenost rizika reosiguranjem poprima slijedeći oblik: PML / Svota osigur. Samopridržaj Prvi Surplus Drugi Surplus Treći surplus 5.000 $ 5.000 $ - - - 80.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 25.000 $ - 120.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 50.000 $ 15.000 $ Primjer III – U gornjem primjeru proizlazi da je cijeli ugovor o prvom surplusu bio pokriven od strane jednog reosiguratelja, međutim u praksi pokriće koje se daje s više ugovora o ekscedentu obično se dijeli s nekoliko ili više reosiguratelja. Participacija reosiguratelja u ovim ugovorima može izgledati ovako: Rizik I Rizik II Rizik III PML / Svota osiguranja 10.000 $ 20.000 $ 55.000 $ Samopridržaj cedenta 5.000 $ 5.000 $ 5.000 $ Iznos koji se cedira prema ugovoru 5.000 $ 15.000 $ 50.000 $ Reosiguratelj A drži 40 % 2.000 $ 6.000 $ 20.000 $ Reosiguratelj B drži 60 % 3.000 $ 9.000 $ 30.000 $ Iz ovog se primjera može vidjeti i kad nije iskorišten maksimalni kapacitet ovog ugovora reosiguratelj uvijek dobiva proporcionalni dio svake premije iz ugovora u reosiguranju. Kvotno reosiguranje Primjer I – Uzmimo da je 90 %-tni ugovor o kvotnom reosiguranju (što znači da se 90 % svakog rizika cedira reosiguratelju a 10% zadržava na svoj teret osiguratelj) predmet

441

razmatranja s maksimalnim iznosom koji se cedira reosiguratelju od 90.000 $ po svakom riziku.Kapacitet kvotnog ugovora je 100.000 $ po riziku. Rizik I Ritik II Rizik III PML / Svota osiguranja 500 $ 10.000 $ 150.000 $ Udio ili samopridržaj Cedenta-osiguratelj 50 $ 1.000 $ 10.000 $ Udio reosiguratelja 450 $ 9.000 $ 90.000 $ Iznos koji prelazi ugovor - - 50.000 $ U ovom bi primjeru osiguratelj trebao potražiti dodatnu zaštitu za treći rizik bilo preko ekscedentnog reosiguranja ili na fakultativnoj osnovi.

Excess of loss ( ugovor o reosiguranju viška šteta ) Primjer – Ugovor ukupno pokriva 95.000 $ koje prelaze prioritet (samopridržaj) ili iznos šteta koji nosi osiguratelj od 5.000 $ za svaku štetu koja proizlazi iz iz bilo kojeg reosiguranog rizika. Iznos štete Iznos koji nosi osiguratelj Iznos koji nosi reosig. Nepokriveno 3.000 $ 3.000 $ -- -- 5.000 $ 5.000 $ -- -- 25.000 $ 5.000 $ 20.000 $ -- 106.000 $ 5.000 $ 95.000 $ 6.000 $

11.1.7. Međuodnosi kupaca i prodavaoca reosiguranja

U mnogim zemljama domaći osiguratelji nose ili pokrivaju rizike koji se odnose na određenu zemlju ili čak i određenu regiju. Većina njihovih poslova povezana je s imovinom određenog prostora i zbog toga bi se oni našli u vrlo velikim financijskim poteškoćama, ako bi neki od katastrofalnih rizika pogodili tu zemlju.To je ujedno i glavni razlog zbog čega se traži reosiguravajuća zaštita na međunarodnom tržištu reosiguranja, ukoliko ne postoji zakonska zabrana. Takvo reosiguranje realizira se preko međunarodnih brokera za reosiguranje i na taj način rizik osiguranja u jednoj zemlji može biti reosiguran na međunarodnom tržištu i disperziran širom svijeta. Profesionalni reosiguratelji dijele se u dvije osnovne grupe.

Prvo postoje oni reosiguratelji koji obavljaju ovaj posao gotovo potpuno samostalno ili sav posao rade preko brokera. Oni se uglavnom oslanjaju na brokere jer im donose poslove.

442

Drugo, postoje velike profesionalne reosiguravateljne kuće uglavnom u zapadnoj Europi s velikim timom koji putuje svijetom i posjećuje direktne osiguravajuće kuće koje trebaju reosiguravajuću zaštitu. Struktura takvih reosiguravajućih kuća je podijeljena u odjele za ugovaranje poslova reosiguranja, marketing, financije i administraciju. Ugovaratelji osiguranja ili underwriters264 , i marketinški odjel posjećuje osiguratelje i reosiguratelje u raznim zemljama kako bi dobili nove poslove ili zadržali stare. Posjeti budućim klijentima (reosiguranicima –osiguratelji) rade se i zbog toga što se kod preuzimanja takvih poslova moraju razmotriti mnogi faktori. Jedan od prvih uvjeta je razmotriti opće uvjete koji vladaju u zemlji, kao političku situaciju, stav državnih tijela prema međunarodnoj trgovini. Ekonomska situacija je isto tako jedan od važnih faktora, posebno inflacija, valuta i kontrola tečaja te zakonodavna situacija. Isto tako, oni razmatraju socijalne prilike koje mogu biti stabilne ili podložne promjenama. Slijedeći stav koji se razmatra je generalni stav zemlje prema osiguranju. Posebno se razmotraju prilike u pogledu osigurateljne prakse, sudske prakse prilikom dosuđivanja u pogledu naknada šteta, broj osiguravajućih tvrtki, te njihov ukupni rezultat u obuhvatu premije osiguranja.

Treći faktor treba dati odgovor da li postoji bilo kakva odredba u zakonu koja utvrđuje da je osiguranje ili reosiguranje obvezno po zakonu. Konačno ispituju da li je ta zemlja izložena tipičnim prirodnim opasnostima, kao što su potresi, tornada itd. Nakon razmatranja općih prilika u zemlji u kojoj se namjeravaju sklapati poslovi reosiguranja, marketing tim treba napraviti analizu osiguravajuče tvrtke s kojom namjerava sklapati aranžmane o reosiguranju. U tom smislu treba ispitati:

- tko je vlasnik društva ili tvrtke za osiguranje - koliko je dobar management tvrtke - tko su ugovaratelji osiguranja i koje su njihove specijalnosti - koje rezultate postiže u pojedinim vrstama osiguranja - reputacije tvrtke lokalno i na međunarodnom tržištu - ukupne rezultate Marketinška ekipa zatim pregovara s tvrkom za osiguranje o programu

reosiguravajuće zaštite koji je potreban i uvjeta za njegovu realizaciju dajući savjete i tehničku pomoć managementu, te organizaciju obuke za ovu vrstu poslova. Na sličan način funkcioniraju i brokeri za reosiguranje, putujući svijetom u traženju novih poslova i njihovog plasiranja na tržištu reosiguranja. Nakon posjeta klijentima, brokeri pripremaju informacije, detalje budučeg ugovora o reosiguranju koji se prikazuje na “slipu” , (što je formalni dokumenat u standardnoj formi ) ponudu i uvjete po kojima se ovaj posao nudi osigurateljima. On će uključivati ime osiguratelja koji traži pokriće, vrstu poslova za koji se traži pokriće, tip ili vrsta traženog reosiguranja, glavne detalje predloženih uvjeta za reosiguranje, brokeražu i cijenu po kojoj se posao prodaje.Gotovo redovito, ponuda, bilo na slipu ili na nekom drugom obliku uključuje dodatne informacije o predloženom reosiguranju. Tu se radi o tome da reosiguratelj stekne i ima točnu informaciju o riziku i odredi pravu cijenu. Prirodno, osiguratelj i broker te će informacije htjeti prikazati u što lijepšem svijetlu. Može se desiti da reosiguratelj traži dodatne informacije da bi se osigurao da ima punu sliku onoga na čemu se bazira njegova prosudba. Različiti reosiguratelji imaju različite specijaliste, koji zbog pritisaka na tržištu imaju i različite cijene za jedan te isti posao, a to opet daje prostora brokeru da nađe, najpovoljnijeg reosiguratelja koji će osigurati osiguratelju pravu zaštitu, po pravoj cijeni s vodećim

264 Underwriter – naziv za osobu koja utvrđuje prihvatljivost rizika za osiguranje ili reosiguranje u pokriće i koja utvrđuje uvjete za to.

443

reosigurateljem ili liderom u reosiguranju. Odabir lidera je možda najvažniji posao jer je neuobičajeno da jedan reosiguratelj prihvati 100 % rizika u reosiguranje. Osiguratelj ili broker moraju ugovoriti priličan broj reosiguratelja da bi ugovor u cjelosti bio pokriven reosiguravajučom zaštitom. To je svakako lakše ukoliko postoji dovoljno jak lider kojeg kasnije svi slijede. On obično drži i najveći postotak pokrića u ugovoru.

Na tržištu reosiguranja konkurencija je još izraženija nego na tržištu osiguranja, a rezultat te konkurencije su negativni rezultati i gubici koje reosiguratelji bilježe posljednjih godina uglavnom zbog smanjenja cijena osiguranja, te katastrofalnih poplava, potresa, oluja. Sve to uzrokovalo je proces udruživanja među njima iz jednostavnog razloga smanjenja gubitaka te da snagom svoga kapitala istisnu konkurenciju. Drugim riječima, stvaraju se monopoli koji imaju potpunu kontrolu na pojedinim tržištima reosiguranja. Gdje su granice tih udruživanja u ovom trenutku nitko ne može pretpostaviti. Kompanije postaju sve veće i veće, odnosno stvarna konkurencija teži tome da se smanji mogućnost izbora. Cijena koju mi plaćamo za robu je ona koju kontrolira svega nekoliko najvećih tvrtki zbog konsolidacije unutar pojedine industrije. Na taj nači i ostali poslovi teže da budu koncentrirani u preostalim grupacijama.Slične procese možemo vidjeti u auto industriji, telekomunikacijama, informatici itd. Globalizacija ekonomije očito zahvaća i poslove osiguranja i reosiguranja. Hrvatsko tržište osiguranja nije više izvan svih tih procesa, jer je i na našem tržištu osiguranja započeo proces udruživanja osiguratelja. Očito je hrvatsko tržište “Eldorado” za ovu djelatnost s relativno visokom profitnom stopom u odnosu na druge djelatnosti, gdje se u ovom trenutku malo vodi briga o kvaliteti pružene usluge, a o sigurnosti da i ne govorimo. To ima i svoje reperkusije na reosiguranje i djelovanje međunarodnih brokera za osiguranje i reosiguranje. Veliki broj malih osiguratelja, malih s obzirom na portfelj i kapital imaju i mali vlastiti kapacitet nošenja rizika, a veliku potrebu reosiguranja što ih stavlja u pozicuju agenta ili posrednika jer osim provizije za pružanje svojih usluga ne mogu zaržati premiju osiguranja. Gledajući s tih pozicija možemo shvatiti da i osiguravajuće tvrtke mogu biti samo posrednik u određenim poslovima osiguranja. Radi se naime o praksi frontinga, o ćemu bi se domaće osiguravajuće i reosiguravajuće tvrtke trebale posebno pozabaviti jer tu se u prvom redu radi o sumnji u kredibilitet tvrtke, a drugo, prisutan je odljev kapitala s čime i funkcija osiguratelja, kao jednoga od stupa financiranje svakog nacionalnog gospodarstva dolazi u pitanje. Ako ništa drugo pojavljuje se još jedan posrednik u poslovima osiguranja i reosiguranja. Ne dovodeći u pitanje sposobnost međunarodnih brokera za osiguranje i reosiguranje, da oni mogu pružiti bolju uslugu ili bolje osigurateljno pokriće u osiguranju ili reosiguranju osiguranika, takvim poslovima treba pristupati s vrlo velikim oprezom vodeći računa o vlastitim kapacitetima za osiguranje i interesima vlastitog reosiguratelja. Tu se prvenstveno misli na velike imovinske, te transportne rizike, gdje je i najveća premija osiguranja i reosiguranja. U svakom slučaju prisutnost međunarodnih posrednika ili brokera za osiguranje i reosiguranje je realnost s kojom se treba računati u poslovima ugovaranja osiguranja/reosiguranj, a istovremeno ostvarivati vlastite interese i interese osiguranika.

11.2. PM L / EML / MPL / FML U osigurateljnoj praksi vrlo se često susrećemo s pojmom « PML –a ». Međutim

vrlo često možemo čuti i različito tumačenja ovog pojma vrlo bitnog za kontrolu rizika tijekom trajanja osiguranja, te donošenje adekvatnih odluka po pitanju reosiguranja. Što znači kontrola rizika u poslovanju? To je u svakom slučaju sveukupnost naših saznanja o preuzetom riziku u osiguranje za što smo izdali policu osiguranja i preuzeli obvezu da ćemo u slučaju ostvarenja štetnog događaja pokrivenog datim osiguranjem nadoknaditi

444

osiguraniku štetu. Istovremeno, to znači da smo točno procijenili rizik u smislu nastanka najveće vjerojatne štete. Pojam„vjerojatna šteta“ bitan je za razumijevanje pojma P M L –a, jer postupkom utvrđivanja PML –a mi se u stvari odlučujemo za procjenu postotne ili apsolutne štete, na bazi pretpostavljenog vjerojatno mogućeg događaja koji je ujedno i pokriven datom policom osiguranja265. Dakle ne radi se o utvrđivanju maximalno moguće štete (MPL) koja će najčešće odgovarati svoti preuzetog rizika u osiguranje već o postupku utvrđivanja maximalno vjerojatne štete (PML) na čiji nastanak utječe niz faktora, o čemu će biti riječi u nastavku. Kontrola rizika istovremeno znači da imamo promptnu informaciju u pogledu svake promjene vrijednosti osiguranog rizika, načina osiguranja (ugovorena vrijednost, nova vrijednost, svotno osiguranje) poduzetih odgovarajućih preventivnih mjera i niz drugih okolnosti bitnih za ocjenu preuzetih rizika u osiguranje. U svakom slučaju neka od nevedenih promjena utjecat će i na našu ukupnu procjenu preuzetih rizika u osiguranje kao i promjene na već utvrđene visine P M L – a .

12.2.1. P ML – Najveća vjerojatna šteta – Probable maximum loss

U literaturi vrlo se često možemo susresti i s pojmom E M L -a266 FML 267 koji imaju isto značenje, a najviše se koristi u USA. EML (estimated maximum loss) ili najveća procjenjena šteta, ima isto značenje kao i PML i treba napomenuti da je u europskim osigurateljnim i reosigurateljnim krugovima uobičajeno korištenje pojma PML –a . Isto tako, u literaturi ćemo se susresti i s pojmom MPL -a268 (maximum possible loss) ili maksimalno moguće štete u smislu najveće moguće štete koja se može desiti na pojedinom riziku u najgoroj mogućoj kombinaciji različitih okolnosti koje ne moraju biti pokrivene osiguranjem. Prema Munich Re-u269pod PML-om se podrazumijeva najveća vjerojatna (a ne moguća) šteta, koja se može očekivati, iz oprezne procjene, kao rezultat jednog štetnog događaja, uzimajući u obzir sve okolnosti prisutne na riziku. Određivanje PML-a (maksimalno vjerojatne štete) vrlo je zahtjevan i odgovoran posao sastavni dio risk management procesa, jer se temeljem te prosudbe, rizici, čiji su PML –ovi veći od samopridržaja cedenta (osiguratelja), plasiraju u reosiguranje. Ako su procjene PML-a realne dolazi se do ekonomske stabilnosti i sigurnosti cedenta, a cediranjem takvih rizika u reosiguranje proširuju se kapaciteti cedenta za nošenje novih rizika u osiguranju. Iako je PML osnova za ugovaranje osiguranja i plasmana rizika u reosiguranje, u svakom slučaju, svota osiguranja ostaje stvarni limit naknade u slučaju štete.

12.2.2. Najčešće pogreške u utvrđivanju PML-a

U postupku utvrđivanja PML-a može doći i do pogreške u procjeni visine PML-a zbog; - nedostatka standarda za njegovo utvrđivanje - nedovoljnosti informacija o riziku - nedostatka iskustva

- izmjena na samom riziku u smislu povećanja/smanjenja opasnosti zbog novih tehnologija ili posebnih strojeva

265 M. Knežević, Osiguranje, Časopis za teoriju i praksu osiguranja br 12,Croatia osiguranje d.d. 1999. 266 C. Bennet, Dictionary of insurance, Financial time Pitman Publishing London, 1992, p. 120.- Najveća

procjenjena šteta 267 Foreseable maximum loss- Najveća predvidiva šteta 268 Cf.Iidem. p.122 269 Munich Re Munchen ruchversiherung g.m.b.h.

445

- utjecaja subjektivnih faktora Postupak utvrđivanja PML –a iziskuje širok spektar znanja od poznavanja same

osigurateljne struke do ekonomskih, pogotovo tehničkih znanja (graditeljstva, strojarstva, elektrotehnike itd.), poznavanje tehnologije, procesa proizvodnje, zakonskih propisa koji reguliraju pitanje gradnje, preventive, itd. Za utvrđivanje PML-a osnovno je da moramo raspolagati snimkom rizika (risk surway) sa svim važnijim podacima od kojih posebno ističemo :

- podaci o broju polica u određenom riziku, načinu zaključenog osiguranja, širini pokrića, te ukupnim svotama osiguranja po pojedinim policama,

- raspored objekata, opreme i zaliha u jedinstvenom riziku u više požarnih kompleksa,

- podjelu svota osiguranja po požarnim kompleksima, - ako vršimo procjenu PML-a za rizike loma strojeva najčešće su nam potrebne

svote osiguranja pojedinačnog stroja, ako oni ne čine povezanu cjelinu, jer tada mogu biti oštećeni svi koji čine jedinstveni rizik.

- U osiguranju od odgovornosti za PML se uzima ukupna svota osiguranja Standardne procedure u utvrđivanju PML-a prema Munich Re-u; - kao pravilo osnova kalkulacije je 100% vrijednosti požarnog područja u

jedinstvenom riziku - Manji iznos od 100% može se primjeniti u posebnim slučajevima na osnovi čvrstih elemenata

- Ako rizik čini više izdvojenih požarnih područja mora se uzeti u obzir da se požar može proširiti na nekoliko izdvojenih požarnih područja u isto vrijeme.

Koraci u utvr đivanju PML-a(požar) 270 ; - Podjela rizika u požarna područja (jedinstvene rizike), a za to je potrebno

imati: o Tlocrt o Visine zgrada o Broj katova o Djelatnost o Sadržaj objekata i procesi rada (opasnosti požara/ekslplozije o Opis konstrukcije(krov, pregrade, vanjski i unutarnji zidovi, izolacija o Protupožarni zidovi, fizička odjeljenost požarnih jedinica

- Podjela vrijednosti ( zgrade/oprema/strojevi/zalihe) za svako požarno područje - Projekcija različitih požarnih scenarija prema gore navedenim uputama Od mogućnosti pogrešne procjene PML-a temeljem kojeg se vrši i ugovaranje

osiguranja i reosiguranja osiguratelji se mogu zaštiti; - uvođenjem limita ukupne obveze - utvrđivanjem min. postotka od svote osiguranja - zajedničko utvrđivanje od starne osiguratelja i reosiguratelja - klauzulama u ugovoru o reosiguranju o pogrešnoj procjeni PML-a iskazano u

% od procjenjenog PML-a. Najčešće se PML–ovi procjenjuju za požarne rizike i u procjenu ulaze sve police

osiguranja koje čine kumul rizika (građevinski objekti i oprema, zalihe) i eventualno police osiguranja prekida rada usljed nastanka požara. Već utvrđene PML-ove vrlo često treba kontrolirati zbog moguće promjene načina osiguranja ili promjena na samom riziku. Naša početna dilema u tumačenju pojma PML-a kao maksimalno moguće štete ili vjerojatno moguće štete može se svesti na problem retoričke prirode jer u praksi se

270 Prema Munich re kriterijima

446

primjenom propisanih radnji za utvrđivanje PML-a dolazi do istih rezultata. Osigurateljno i u funkciji reosiguranja, prihva ćen je pojam PML-a kao pojam za utvrđivanje maksimalno vjerojatne štete.

11.3. PREDNOSTI I NEDOSTACI RAZLI ČITIH FORMI REOSIGURANJA IMOVINE

S obzirom da smo se upoznali s različitim oblicima i formama reosiguranja, te

PML-om na osnovi kojeg se najčešće radi plasman rizika u reosiguranje, u nastavku ćemo pokušati objasniti osnovne prednosti i nedostatke različitih formi reosiguranja s točke promatranja osiguratelja i reosiguratelja. Nećemo se zadržavati na problemima zašto je i iz kojih razloga potrebno reosiguranje, već samo sagledati što znači ugovoriti jednu formu reosiguranja u odnosu na drugu, odnosno koje su prednosti i nedostaci pojedinih ugovora o reosiguranju.

Sva reosiguranja mogu biti klasificirana u dvije osnovne vrste ili tipa, a to su proporcionalni i neproporcionalni. Prema proporcionalnom reosiguranju reosiguratelj prihvaća fiksan dio iznosa buduće štete ili obveze koju je prihvatio osiguratelj temeljem originalne police osiguranje (ugovora o osiguranju), dok kod neproporcionalnih reosiguranja reosiguratelj postaje obvezan da naknadi štetu prvoosiguratelju samo onda kada šteta koja se dogodila prelazi prije toga utvrđen određeni iznos (prioritet osiguratelja). Proporcionalno reosiguranje po svemu sudeći razvilo se iz sistema suosiguranja gdje svaki od nekoliko osiguravatelja uzima dio direktnog osiguranja. Po objema formama reosiguranja reosiguratelj može očekivati veću kvotu šteta od osiguratelja (štete/premija) u svakoj vrsti osiguranja koja se reosigurava. Samo za sebe, to ne znači da će reosiguratelj nepotrebno imati lošije rezultate od osiguratelja, jer će i provizijski troškovi biti manji u odnosu na relativno niske marketinške i administrativne troškove za tako ugovorene poslove reosiguranja. Štoviše, u nekim slučajevima (osobito u exess of loss pokrićima) prosječno kašnjenje u utvrđivanju pojedine štete obično će biti duže po ugovorima o reosiguranju u odnosu na ugovore o osiguranju. Posljedično, reosiguratelj će moći ostvariti veće zarade iz investiranja sredstava, dok se ova prednost može izgubiti zbog kašnjenja u plaćanju premije reosiguranja od strane cedenta, ili zbog potrebe formiranja rezervi sigurnosti. Najviše od svega, inflacija i/ili devalvacija valuta može izložiti reosiguratelja povećanim troškovima po štetama. Zbog svega toga nije mjerljiva jednostavna komparacija kvote šteta između poslova osiguranja i reosiguranja.

Proporcionalna reosiguranja

Proporcionalna reosiguranja: s obzirom da reosiguratelj prihvaća obveze za proporcionalni dio, po svakom riziku koji mu je predat u reosiguranje, njegove štete po individualnim rizicima će točno pratiti štete prvoosiguratelja. To je isto zbog toga, što reosiguratelj prima i proporcionalno isti dio premije umanjene za odbitke (provizije prvoosiguravatelja) kako bi kompenzirao osiguratelja za troškove pribave osiguranja, troškove ocjene rizika i troškove izvida, procjene i likvidacije šteta. Specifično štetovno iskustvo osiguratelja i njegovog reosiguratelja čine razliku između kvotnog i svotno excedentnog ugovora o reosiguranju. Prema kvotnom ugovoru o reosiguranju, zadržan portfelj i portfelj predan u reosiguranje imat će istu kvotu šteta u odnosu na originalnu premiju osiguranja. U slučaju svotno excedentnog ugovora o reosiguranju (surplus treaty) osiguratelj (cedent) reosigurava samo razliku vrijednosti onih rizika koje uzima u osiguranje, a koji prelaze iznose koje on želi zadržati za sebe (misli se na iznose

447

iznad utvrđenog samopridržaja osiguratelja). Zbog toga se i reosigurateljeva štetovna statistika ukupnog portfelja predatog u reosiguranje bitno razlikuje od štetovne statistike osiguravatelja cedenta. Do takvih razlika dolazi zbog različitih uzroka kao:271

1) reosiguratelj može dobiti loše izbalansiran portfelj, gdje je samo nekoliko velikih rizika predato u reosiguranje i na taj način reosiguratelja staviti u situaciju nepravilne fluktuacije u štetama od godine do godine.

2) iako u reosiguranje može biti cediran relativno heterogen portfelj, cedirani dio može biti podložan nepravilnoj fluktuaciji šteta ili lošijem štetovnom rezultatu od dijela portfelja koji je zadržan kod osiguratelja

3) prvoosiguratelj može cedirati u reosiguranje lošiji dio ugovorenih rizika u portfelju (koji su neadekvatno tarifiran).

Nepravilna fluktuacija u štetama zajedno s uzrocima pod 1) i 2) ne izazivaju

odmah poduzimanje odgovarajućih mjera reosiguratelja prema pojedinom osiguratelju, već gledaju stabilitet ukupnog portfelja primljenog u reosiguranje. Ako je naprotiv vidljivo da su dugoročni rezultati u preuzetim poslovima u reosiguranje različiti, tada reosiguratelju preostaju četri moguće mjere za sređivanje negativnih kretanja u štetama cedenta (osim otkazivanja ugovora o reosiguranju). Osiguratelj može biti prisiljen da poveća premijske stope, ili mu provizija koju prima od reosiguratelja može biti umanjena. Alternativno, od osiguratelja može biti zatraženo da participira u štetama iznad određenog iznosa ili reosiguratelj može od njega zatražiti da mu cedira dio profitabiljnijeg portfelja kojeg je zadržao za sebe. Zbog velikih gubitaka koje su osiguravatelji i reosiguratelji pretrpjeli 1980 prisilile su reosiguratelje da revidiraju svoje poglede na proporcionalna reosiguranja kao takva. Danas oni, puno više nego prije, obraćaju pažnju na vrste rizika koje uzimaju u reosiguranje. Isto tako, daju puno manje kapaciteta u ugovoru o reosiguranju, bilo zajedno kroz tabele limita, bilo kroz ukupni broj linija reosiguranja272 koje su spremni dati i na taj način prisiljavaju osiguravajuću tvrtku na veće učešće u budućim štetama s osnova predatih rizika u reosiguranje. Gdje god je postojala tendencija da se zamjene fiksne provizije s kliznom ili promijenljivom provizijom to se i napravilo, a u nekim slučajevima primjenjivala se i “klauzula o participaciji u štetama”. Ova klauzula utvrđuje da ukoliko ukupne štete koje su se desile po ugovoru o reosiguranju prijeđu određeni iznos, razlika se redistribuira ili dijeli između reosiguratelja i osiguravatelja u dogovorenim iznosima, ograničeno do jednog određenog maksimalnog limita. Isto je tako, povećanje broja i visine šteta kao posljedica prirodnih katastrofa uzrokovalo promjene u praksi reosiguranja prirodnih katastrofa. Reosiguratelji koji su prakticirali proporcionalna reosiguranja više nisu bili spremni prihvaćati neograničena pokrića za akumulaciju štetnih događaja, kao posljedicu prirodnih nepogoda. U ekstremnim slučajevima oni mogu potpuno isključiti pokriće za prirodne nepogode, na što bi osiguravatelji bili prisiljeni potražiti bilo kakvu zaštitu putem katastrofalnog “exsess of loss” ugovora o reosiguranju. Ukoliko su prirodne katastrofe uključene u pokriće proporcionalnog reosiguranja, reosiguratelj može dati pokriće za jedan događaj ili odstupanje od limita. Uobičajeno je, da će platiti minimalnu proviziju osiguratelju cedentu, bez profitne provizije za reosiguranje prirodnih katastrofa. Unatoč tome, zbog povećanja kapaciteta reosiguratelja za reosiguranje prirodnih katastrofa

271 R.C.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000, p. 174,

272 svaka linija reosiguranja odgovara visini samopridržaja osiguravatelja

448

posljednjih godina datih od specijaliziranih reosiguratelja prirodnih katastrofa na Bermudima, dovelo je do veće mogućnosti zaštite preko “excess of loss” reosiguranja za te opasnosti, te je na taj način ublažilo nedostatak reosigurateljnih kapaciteta za tu vrstu zaštite. Isto tako, postoji argumenat koji govori da bi reosiguratelji trebali smanjiti dio premije namjenjene reosiguranju prirodnih katastrofa, ukoliko ne prihvaćaju punu obvezu za cedirane rizike u reosiguranje.

Neproporcionalni ugovori o reosiguranju postali su popularniji u posljednjim godinama zbog različitih razloga. Rast mnogih osiguravajućih tvrtki zahvaljujući udruživanjima i općem porastu poslova, omogućili su im da povećaju svoje samopridržaje, zbog čega su one otkazale proporcionalne ugovore o reosiguranju i zamijenili ih neproporcionalnim najčešće excess of loss ugovorima o reosiguranju. Kada je konkurencija na direktnom tržištu osiguranje veoma intenzivna, neki od osiguratelja mogu pretrpjeti veoma visoke financijske gubitke koji bi nakon toga ušli u njihove proporcionalne ugovore o reosiguranju. Reosiguratelji bi nakon toga u cilju zaštite svojih rezultata od neadekvatnog tarifiranja ili premiranja rizika svojih cedenta uveli neproporcionalne ugovore o reosiguranju. Gdje god proporcionalna reosiguranja, a pogotovo svotno ekscedentno reosiguranje, pomažu u stabilizaciji rezultata osiguravajuće tvrtke smanjujući joj izloženost po individualnim rizicima, smatra se da excess of loss ugovori o reosiguranju to isto čine puno efikasnije u stabiliziranju rezultata reosiguratelja. Ona se isto tako mogu upotrijebiti za, reosiguranje akumulacije rizika i reosiguranje katastrofalnih rizika. Slijedeća ušteda kod neproporcinalnih ugovora o reosiguranju vidi se u smanjenju vremena administriranja, a s time i troškova. Neprestani rast administrativnih troškova aktualizirao je prelazak s proporcionalnih na neproporcionalne ugovore o reosiguranju, pa i za takve vrste osiguranja kao što je imovina, koja je tradicionalno reosigurana na proporcionalnoj osnovi. Excess of loss reosiguranje se obično realizira na osnovi layera273 . Neki od reosiguratelja, a osobito Lloyd`s –ovi ugovaratelji reosiguranja, te tvrtke specijalizirane za reosiguranje katastrofalnih rizika, nisu zainteresirani za ugovaranje reosiguranja u nivoima koji mogu proizvesti veliku učestalost šteta. Reosigurateljna zaštita se maksimizira po najekonomičnijim cijenama reosiguratelja, na layerima, gdje oni žele pozicionirati sebe. Isto tako, određene se uštede u administrativnim troškovima mogu postići smanjenjem broja reosiguratelja uključenih u pokriće manjih šteta.

Načini reosiguranja 11.3.1. Proporcionalna reosiguranja

Quota shere reinsurance – kvotno reosiguranje

Najjednostavnija forma reosiguranja je kvotno reosiguranje po kojemu se

reosiguratelj obvezuje da reosigura fiksan dio svakog rizika kojeg je prihvatio cedent (osiguratelj), a na isti način participira i u svim štetama. Povratno, reosiguratelj prima isti dio cjelokupne premije umanjene za reosigurateljnu proviziju. Ugovor o kvotnom 273 Izraz koji se upotrebljava da bi se naznačio okvir reosigurateljnog pokrića , okvir za štete na primjer štete između 10 I 30 mil $. Isto tako taj okvir pokrića može biti izražen kao 20 mil.$ iznad 10 mil.$ I 20 mil $ iznad 30mil.$ ovisno od broja layera koja se daju u takvim okvirim,a gdje se prvih 10 mil. $ odnosi na prioritet osiguravatelja ili dio koji on sam nosi. Savki reosiguravatelj nastoji sebe pozicionirati u jednom od tih okvira što je rezultat njegove financijske snage.

449

reosiguranju specificira između ostaloga, vrstu osiguranja koja je pokrivena reosiguranjem, geografske limite pokrića i druga ograničenja, kao recimo, specifičnu vrstu rizika ili opasnosti isključene iz pokrića; primjenu financijskih limita koji se primjenjuju za svaki rizik ili akumulaciju šteta. Ugovor obično predviđa automatizam u predaji sporazumno utvrđenog dijela svakog ugovorenog rizika koji je predmet reosiguranja, a kojeg osiguravajuća tvrtka predaje reosiguravatelju.

11.3.1.1 Prednosti i nedostaci kvotnog reosiguranja Prednosti kvotnog reosiguranja

Možda je najveća prednost kvotnih ugovora o reosiguranju za osiguratelja

njegova jednostavnost u realizaciji. Jednom, kada je takav ugovor o reosiguranju sklopljen, potrebno je vrlo malo administriranja i obračunavanja. Ako je takvim ugovorom dogovoreno, da osiguravajuća tvrtka predaje u reosiguranje sve rizike koje ugovara na terenu, reosiguratelj ne mora učiniti nikakve dodatne napore u prihvaćanju individualnih rizika (osim, ako se ne traži dodatna reosigurateljna zaštita) ili radnji potrebnih za raspodjelu premija i šteta. To iskusnom osoblju reosiguratelja ostavlja slobodne ruke da svoje vrijeme posvete drugim aspektima posla; obuci osoblja u malim osiguravajućim tvrtkama, najčešće s nedovoljno istreniranim osobljem (što je najčešća karakteristika za zemlje u razvoju) što za njih može biti od velike koristi. Iz takvih ugovora o osiguranju korist izvlači i osiguravajuća tvrtka (cedent), jer na taj način sigurnije prihvaća veće rizike u osiguranje, znajući, da je reosiguranje dostupno automatski, noseći potencijalnu štetu u unaprijed dogovorenim limitima, što bi inače bilo nemoguće. Za reosiguratelja, ugovaranje kvotnog reosiguranja znači da primaju ći dio svakog rizika kojeg ugovara osiguravatelj zadržava izbalansiraniji portfelj poslova nego što bi ga imao da isti portfelj reosigurava nekom drugom formom reosiguranja. Takva raspodjela rizika ugovorena između osiguratelja i reosiguratelja stvara jednakost njihovih interesa. Vrlo često reosiguratelj nakon ovako sklopljenog ugovora o reosiguranju daje tehničku i drugu pomoć osiguratelju u smislu obuke kadrova što je za nove osiguravajuće tvrtke na tržištu od neprocjenjive vrijednosti. Osnovna je značajka kvotnog reosiguranja da reosiguratelji, osiguratelju cedentu odobravaju puno veću reosigurateljnu proviziju nego što je to slučaj sa svotno excedentnim reosiguranjem, ukoliko se uspoređuju dva komparativna portfelja. Na jednom profitabilnom poslu osiguravajuća tvrtka može dobiti proviziju koja može biti dovoljno velika da pokrije troškove pribave osiguranje i administrativne troškove, a također i profitnu proviziju koja proizlazi iz pozitivnog posla. Isto tako, zadržana premija osiguravajuće tvrtke uz moguće rezerve šteta te nakon plaćanja premije reosiguranja osiguravajućoj tvrtki ostavljaju dovoljno slobodnih sredstava. To ostavlja dovoljno financijskih sredstava cedentu za ekspanziju vlastitog posla. S vremenom, takva tvrtka, povećanjem ukupnog premijskog prihoda i pričuvi, povećava svoje samopridržaje i smanjuje dio kojeg cedira u reosiguranje ukoliko joj to u datim uvjetima odgovara. Nedostaci kvotnog ugovora o reosiguranju

Kvotno reosiguranje sa stanovišta reosiguratelja nema nekih bitnih nedostataka.

Ono što je očigledno, je to, da osiguravajuća tvrtka ne može vršiti selekciju rizika koje cedira u reosiguranje, tako da će reosiguratelj preuzeti dio premije za sve rizike koji se nalaze u portfelju osiguravajuće tvrtke. Tvrtka cedent dobiva ovim reosiguranjem mogućnost da u osiguranje prihvaća veće rizike nego što bi inače mogla, ali zbog toga što

450

reosigurava isti proporcionalni dio svakog rizika kojeg ugovori, relativna promijenljivost očekivanih šteta na zadržanom portfelju biti će ista kao na ukupnom portfelju. Zbog toga prosudba o utjecaju kvotnog reosiguranja na rizik koji ostaje cedentu ovo reosiguranje ne daje zaštitu :

- na ostvarenu kvotu šteta u dijelu porfelja zadržanom za sebe i - za moguća relativna odstupanja u sadašnjim zadržanim štetama koje bi se

desile u bilo kojoj godini od očekivanih zadržanih šteta

S druge strane reosiguravajući fiksan dio svih ugovorenih poslova osiguranja, tvrtka će smanjiti vjerojatnost narušavanja svojih fondova, jer će dobiti manje apsolutno odstupanje u zadržanim štetama koje imaju utjecaja na njezin kapital i slobodne rezerve. Ugovorom o kvotnom reosiguranju ne pruža se odgovarajuća zaštita od opasnosti akumulacije šteta iz jednog događaja ili prekomjerne učestalosti ili akumulacije šteta u jednoj osigurateljnoj godini. Iako je reosiguratelj obvezan platiti dogovoreni iznos svih individualnih šteta kroz kvotno reosiguranje, ovo reosiguranje ne daje sveukupnu zaštitu osiguratelju (cedentu) za sveukupne štete iz jednog štetnog događaja ili u jednoj godini osiguranja. Upotreba kvotnog reosiguranja

Reosiguratelji, zbog navedenih nedostataka kvotnog reosiguranja, ne inzistiraju samo na kvotnom reosiguranju, kao obliku zaštite pojedinih vrsta osiguranja i osiguratelja. Osnovni izuzetak čine, nove osiguravajuće tvrtke i tvrtke koje započinju s novom vrstom osiguranje (potres) ili započinju rad na novom području. U tim slučajevima, ponuda kvotnog ugovora o reosiguranju je ono osnovno što se može dati, kao bazično reosigurateljno pokriće. Ovakav se ugovor nudi iz razloga što je portfelj poslova mali, ograničen u mogućnosti širenja, osiguravajuća tvrtka cedent je neiskusna u poslovanju, a reosiguratelj je ovim ugovorom siguran, da će dobiti dio svakog rizika bez mogućnosti antiselekcije rizika od strane cedenta, o čemu smo već neke naznake dali uvodno. Ovisno od rizika koji osiguratelj ugovara, on može zatražiti dodatno pokriće koje će nadograditi kvotni ugovor o reosiguranju s neproporcionalnim pokrićem kako bi dobio zaštitu od akumulacije rizika. Ugovor o kvotnom reosiguranju može činiti dio reosigurateljnog programa cedenta i iz drugih razloga od kojih izdvajamo one gdje:274

1) tvrtka cedent želi realizirati razmjenu ugovorenih poslova. 2) za poslove osiguranja gdje je definiranje pojedinačnog rizika vrlo teško

(osiguranje usjeva od tuče) 3) u situacijama kada cedent želi smanjiti svoju izloženost prirodnim

katastrofama 4) za određene vrste osiguranja gdje, iako postoje limiti po polici osiguranja

postoji velika neizvjesnost u pogledu ostvarenja osiguranog slučaja i njegove ukupne visine (osiguranje od odgovornosti),

5) kao dio grupne prakse ugovaranja osiguranja po kojemu će svi članovi grupe umjesto direktnog ućešća u ugovorenom osiguranju jednog člana dijeliti to osiguranje putem kvotnog reosiguranja do dogovorenog iznosa prije nego potraže zaštitu od vanjskog reosiguratelja.

Zahvaljujući svojim “nedostacima”, kvotno reosiguranje karakterizira jednostavnost i smanjeni administrativni troškovi.

274 Ibidem, p. 180

451

11.3.1.2. Prednosti i nedostaci Svotno-excedentno reosiguranje (Surplus treaty)

Prednosti

Ova je forma reosiguranja najčešće u upotrebi kao, dio proporcionalnih ugovora o reosiguranju imovine. Kao i kvotno reosiguranje, dio je proporcionalnih ugovora o reosiguranju po kojemu reosiguratelj preuzima određeni dio rizika primajući ekvivalentni dio bruto premije umanjene za reosigurateljnu proviziju i plaćajući isti takav dio šteta. Osnovna razlika između ovih dvaju proporcionalnih ugovora o reosiguranju je slijedeći: prema excedentnom reosiguranju osiguratelj (cedent) reosigurava samo dio bilo kojeg rizika unutar svojeg portfelja, a koji prelazi njegov samopridržaj; kvotno reosiguranje može biti korišteno za bilo koju vrstu osiguranja dok se excedentno može koristiti samo za imovinu i druge vrste osiguranja gdje se osigurateljeva potencijalna maksimalna obveza može izraziti kao svota osiguranja ili limit po polici osiguranja. Teoretski, prema svotno excedentnom reosiguranju tvrtka cedent će usvojiti različite limite samopridržaja koji su direktnoj vezi s različitim vrstama osiguranja i predmeta osiguranja. Na primjer, ugovaratelj osiguranja imovine može ugovoriti veći samopridržaj za recimo tvornice strojeva koje su izgrađene od vatrootpornih materijala nego za trgovinu izgrađenu od drva. To je zbog toga, što je vjerojatnost da se desi požarna šteta u tvornici strojeva daleko manja nego u trgovini izgrađenoj od gorivih materijala, a s time će i opseg štete vjerojatno biti manji. Drugim rije čima u utvrđivanju samopridržaja osiguratelj će obratiti pozornost na iste faktore koje je uzimao u obzir prilikom utvrđivanja premijske stope i neke će tvrtke svoje samopridržaje utvrđivati na bazi kriterija za utvr đivanje premijskih stopa koje primjenjuju u osiguranju. U praksi, tvrtka cedent će prije usvojiti limite samopridržaja prema vrsti osiguranja (požar, lom i ostala tehnička osiguranja). Svotno excedentno reosiguranje se razvilo na bazi nedostataka kvotnog reosiguranja. Osiguravajuća tvrtka može zadržati za svoj račun cjelokupnu premiju za ugovorene rizike čije potencijalne štete padaju unutar određenog samopridržaja koji je različit za pojedine vrste osiguranja. Isto tako, ustupajući iznose iznad samopridržaja, ali zadržavajući za sebe 100% svih rizika koji padaju ispod limita samopridržaja, cedent smanjuje raspon mogućih gubitaka na zadržani dio portfelja i na taj način smanjuje potencijalnu relativnu promijenljivost svojih ukupnih šteta. Prema Reinarzu275:” svotno excedentno reosiguranje utječe na ukupnu veličinu homogeniteta portfelja prvoosiguratelja kroz funkcioniranje samopridržaja. Samopridržaji efikasno smanjuju svaku promjenu iznad određenog iznosa šteta za svaku vrstu osiguranja i na taj način definitivno ograničavaju odstupanja na manju granicu.”

275 Robert C Reinarz, Property and Liability Reinsurance Management , Greenwhich, Conn: Mission Publishing Co., 1968, p.29.

452

Prilog 28: Grafički prikaz portfelja prema broju polica i utvr đenim svotama osiguranja

Ukupan broj

polica s utvrđenim

svotama

osiguranja

Svote osiguranja

Prilog 29:Grafi čki prikaz zadržanog portfelja u 50% - tnom kvotnom reosiguranju

Ukupan broj polica

sa svotama osig.

zadržanim na

svoj teret

Zadržane svote osiguranja

50,000

100,000

150,000

200,000

0 20,000 220

,000

180,000

140,000

100,000

60,000

40,000 80,

000 120,000

160,000

200,000

50 ,000

1 00 ,0 00

1 50 ,0 00

2 00 ,0 00

0 2 0 ,0 00

1 20,0 00

1 00,0 00

8 0 ,0 00 6 0 ,

0 004 0 ,0 00

453

Prilog 30: Grafički prikaz zadržanog portfelja u svotno excedentnom reosiguranju s samopridržajem limitiranim na x N.J.

Ukupan broj pol.

s zadržanim svotama

osiguranja

Svote osiguranja Samopridržaj u točki M

Izvor: R.L.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000, p. 184,185.

Istu postavku možemo ilustrirati u slijedećim grafičkim prikazima (28,29,30). Prvi nam pokazuje raspodjelu portfelja prema svotama osiguranja, a drugi nam pokazuje da će 50% kvotni ugovor o reosiguranju smanjiti osiguravateljev samopridržaj iako će njegova maksimalna obveza biti prepolovljena, relativna promijenljivost će ostati nepromijenjena. Efekt excedentnog reosiguranja možemo vidjeti u trećem dijagramu; gdje se zbog jednostavnosti pretpostavlja da je tvrtka odredila fiksan samopridržaj u točki M iako se zna da u praksi postoje različiti samopridržaji prema vrsti osiguranje koja se ugovara. Kao što se iz pregleda moža vidjeti raspodjela zadržanog portfelja sadržana je u unutar uskog limita koji na taj način daje niži stupanj varijacije. Reinarzov dokaz temelji se na važnoj karakteristici da nema promjena u raspodjeli zadržanog portfelja osiguravajuće tvrtke u pogledu veličine rizika, ako tvrtka koristi svotno excedentno reosiguranje kako bi ugovarala veće rizike. To će težiti da izbalansira povoljniji utjecaj svotno excedentnog rosiguranja (surplus treaty) na veća odstupanja u štetama u zadržanom dijelu portfelja u odnosu na onaj koji predaje u reosiguranje. Pored ovih posebnih prednosti svotno excedentno reosiguranje ispunjava i druge funkcije reosiguranja. Ono omogučuje osiguravajučoj tvrtki da ugovara velike rizike što inaće ne bi mogla zbog financijskih ogranićenja. Dajući osiguravajućoj tvrtki stabilniji portfelj zadržanih poslova, smanjuje vjerojatnost da se desi velika šteta koje može financijski oslabiti tvrtku. Kao i kvotno reosiguranje, reosiguranjem uz ovu vrstu reosiguranja osiguratelj može povećati svoje profite ovisne od veličine zadržane premije. Tijekom vremena tvrtka sama izgrađuje svoje slobodne reserve i povećava kapacitet za ugovaranje osiguranja.

Nedostaci

50,000

100,000

150,000

200,000

0 20,000

220,000

180,000

140,000

100,000

60,000

454

Svotno excedentno reosiguranje ima i svoje bitne nedostatke jer obeshrabruje prelazak na neproporcionalno reosiguranje individualnih rizika. Neki nedostaci odnose se jednako na cedenta i na reosiguratelja. Dok jedni predstavljaju prednost za jednu stranu, drugi su nedostatak za drugu stranu. Na primjer, prednost da osiguravajuća tvrtka ima mogućnosti ugovaranja većih rizika nego što su njezini kapaciteti je nedostatak za reosiguratelja. Neizbježno, osiguravajuća tvrtka će težiti da zadrži za sebe veliki dio manje opasnih rizika koje ugovara. Zbog toga će, veći dio opasnijih rizika biti cedirano reosiguratelju. U svakom slučaju, nije u redu da reosiguratelj nosi u pokriću neproporcionalni dio težih rizika. Sigurno je da, nedostatak (i obrnuto, pogodnost za osiguravatelja) leži u neizbalansiranom porfelju koji mu je cediran, a koji:

- sadržava usko raspostranjen posao osiguranja, tako da štetovna statistika najrizičnijih grupa ili većih rizika komparirana s drugim poslovima negativna i reosiguratelj će pretrpjeti više šteta nego tvrtka cedent zbog veće koncentracije takvih poslova koji su uključeni u portfelj reosiguratelja i,

- raspored reosiguranih poslova po veličini rizika će se proširiti izlažući reosiguratelja većem odstupanju u ukupnoj visini šteta.

Troškove administriranja u servisiranju ove vrste reosiguranja su veći i za reosiguratelja i za cedenta u odnosu na ostale forme reosiguranja. Tvrtka cedent mora komparirati svote osiguranje za svaki rizik koji predaje u reosiguranje s limitima samopridržaja. Reosiguratelj, sa svoje strane mora napraviti registar reosiguranja, kako na početku reosiguranja, tako i prilikom svake promjene po pitanju svote osiguranja, premijske stope, te ispraviti dio cjelokupne premije koju prima i vraća, a rade se i kvartalni obračuni reosiguranja. Upotreba kompjutera, smanjila je administrativne poteškoće i za cedenta i za reosiguratelja, ali još uvijek ostaje dovoljno posla koji kod ostalih vrsta reosiguranja nije toliko izražen. Općenito, do reosiguratelja dolazi vrlo malo informacija o individualnim rizicima koje osiguravajuća tvrtka daje u reosiguranje i s te strane se smanjuju administrativni troškovi. S druge strane, reosiguratelj trpi zbog tog nedostatka informacija, jer nema uvid u rizike koji su mu cedirani pa s te osnove i prihvaćeni, tijekom cijelog trajanja reosiguranja. Općenito, povećanje industrijskih, komercijalnih i transportnih rizika u njihovoj veličini, sa posljedičnom potrebom da ih se podijeli, između većeg broja osiguravatelja, povećava mogućnost da reosiguratelj uzme dio tih rizika od više osiguravatelja cedenta. Reosiguratelji, mogu tražiti od cedenta, listu (bordereau) ciljanih velikih rizika. Konačno, kao i kvotno reosiguranje, svotno excedentno reosiguranje daje i određenu zaštitu od akumulacija šteta iz jednog štetnog događaja. Ipak, za povećan opseg rizika predanih u reosiguranje nije vjerojatno da će se dobiti adekvatna zaštita, čak i u slučajevima dobro kontroliranog portfelja imovine i utvrđenih samopridržaja. Na primjer, dobro kontrolirani portfelj osiguranja imovine koji pokriva požar i neke druge opasnosti, uvijek će biti u određenom stupnju izložen velikim požarima ili širokom rasponu šteta od prirodnih nepogoda ili šteta uzrokovanih ljudskom radnjom. Drugim riječima, svotno-excedentno reosiguranje smanjit će veličinu ukupne štete, ali ne i njezinu učestalost. Slijedeći porast u broju i veličini prirodnih nepogoda, u posljednjim godinama reosiguratelji su vrlo zabrinuti za prihvat neograničenog pokrića po ovom reosiguranju za akumulaciju šteta iz prirodnih nepogoda.

Kontrola prihva ćenog portfelja od strane reosiguravatelja

Da bi držao portfelj rizika unutar prihvatljivih limita, reosiguratelj vrši određene kontrole na rizicima, koji su mu cedirani u reosiguranje; to je u biti protiv njegovog interesa da uđe u otvoreno prihvaćanje rizika koje osiguravajuća tvrtka želi reosigurati. Zbog toga svaki takav ugovor uvijek sadrži:

455

(1) preciznu definiciju pokri ća, odnosno, navođenje vrste osiguranja pokrivenog ovim reosiguranjem, teritorijalne limite, isključene vrste osiguranje i/ ili opasnosti za svaki rizik

(2) Limit reosigurateljeve maximalne obveze za svaki rizik Reosigurateljeva maksimalna obveza, je uobičajeno iskazana i vezana uz samopridržaj tvrtke cedenta, dok ponekad može biti iskazana kao monetarni limit. Tako recimo, u pet linijskom ugovoru o reosiguranju (gdje je svaka linija jednaka samopridržaju cedenta), reosigurateljeva maksimalna obveza je pet puta veća od samopridržaja cedenta. Kako te linije funkcioniraju možemo vidjeti na slijedećem prilogu, gdje imamo svotno excedentni ugovor s pet linija zaštite, a cedent je dao šest rizika u reosiguranje od A–F:

Rizik Svota Samopridržaj Reosigurani Multiplikator Balans

osiguranja cedenta iznos zadržanog

iznosa

A 96.000 20.000 76.000 3,8 -

B 140.000 30.000 110.000 3,7 -

C 90.000 14.000 70.000 5,0 6.000

D 70.000 10.000 50.000 5,0 10.000

E 24.000 10.000 14.000 1,4 -

F 28.000 30.000 - - -

Svota osiguranja u točki F je ispod samopridržaja tvrtke cedenta pa, može biti u cijelosti zadržana u portfelju cedenta. Svote osiguranja u točkama A,B i C kreću se u granicama kapaciteta ugovora o reosiguranju i one su kao takve prihvatljive dok svote osiguranja u točkama C i D prelaze kapacitet ugovora o reosiguranju. U takvom slučaju tvrtka cedent će preuzeti višak na svoj teret ili će potražiti dodatnu fakultativnu zaštitu za svotu iznad kapaciteta ugovora, jer u svotno ekscedentno reosiguranje ne može cedirati više od pet linija zaštite vlastitog samopridržaja. Gore navedeni primjer ilustrira nam da reosiguratelj drži u pokriću usko raširene rizike. S obzirom, da je cedent zainteresiran samo za reosiguranje pet ugovorenih rizika, oni su zapravo zainteresirani za reosiguranje rizičnijih ili težih rizika i tu se na taj način stvara relativno veća disperzija u pogledu svota osiguranja nego na rizicima zadržanim od strane cedenta. Kritični faktor koji nalazimo u utvrđivanju rizika koji će se cedirati u reosiguranje, je dio polica osiguranja koje cedent zadržava na svoj teret, odnosno nosi samostalno. Što je veći broj samopridržajnih polica to će više biti neizbalansiran posao koji je cediran u reosiguranje, osim ako se svote osiguranja u svakom ugovorenom poslu tvrtke cedenta ne nalaze u granicama samopridržaja. Zbog toga, u razmatranju, da li prihvatiti ili ne dio ugovora o svotno excedentnom reosiguranju određenog portfelja, reosigurateljima će biti interesantno, da vide razumnu vezu između minimalnog i maksimalnog samopridržaja. Općenito reosigurateljima neće biti prihvatljivo nošenje reosigurateljne zaštite u odnosu samopridržaja i ukupnog limita zaštite koji prelazi odnos 1:10. Kao što možemo vidjeti iz izloženog primjera gdje je minimalni samopridržaj 10.000, koji se penje do 20.000 te 30.000 recimo, da bi samopridržaj od 66.000 i 100.000 oduzeo učešće reosiguratelja u manje hazardnim rizicima. Drugi faktor, koji se mora razmotriti je, broj linija zaštite reosiguranja, koji se daje ugovorom, da li s prvim svotno excedentnim ugovorom ili kombinacijom prvog, drugog i vjerojatno trećeg svotno excedentnog ugovora o reosiguranju. Ako tvrtka ima pristup velikom broju linija reosiguranja, tako da za svoj

456

vlastiti račun ili teret zadržava samo mali dio svakog ugovorenog osiguranja, to dovodi do toga da u reosiguranje ulaze veliki dio visokih rizika, koje inače ne bi želio ugovoriti. Drugim riječima, opasnost je da su standardi za ugovaranje osiguranje pogrešni, ako se desi da večina šteta bude transferirana u reosiguranje. Što više linija reosiguranja reosiguravatelj daje osiguravatelju kako bi on imao dovoljno kapaciteta da bi zadovoljio potrebe osiguranika i agenata te na taj način izdržao konkurenciju ostalih osiguravatelja, to će rezultat ugovora biti više neizbalansiran. Negativi trend ugovora, parcijalno se može riješiti s izbjegavanjem neproporcionalno velikih samopridržaja za nisko rizi čna osiguranja, kako bi reosiguratelj primio veći dio boljih poslova osiguranja, odnosno premije osiguranja. Alternativno, reosiguratelj može tražiti smanjenje provizije koju daje za primljeni posao. Kao što smo već istaknuli, reosiguratelji su vrlo zabrinuti u pogledu izloženosti po proporcionalnom ugovorima o reosiguranju akumulacije šteta od prirodnih opasnosti. Prije nego daju pristanak za novi ugovor, reosiguratelj će tražiti od cedenta, da mu da informacije u pogledu uvjeta po kojima sklapa ugovore o osiguranju, pogotovo one iz kojih može doći do akumulacije šteta iz jednog štetnog događaja. Zatražit će informacije kao; kakve su standardne franšize osiguratelja, premijske stope, njegovu izloženost rizicima, uključujući PML-ove. Ukoliko će reosiguratelj biti spreman da da pokriće od prirodnih opasnosti, radije nego da da pokriće putem ugovora o reosiguranju katastrofalnih rizika (exess of loss), on može nametnuti limite po štetnom događaju. Isto tako može otvoriti posebne račune reosiguranja tih rizika kako bi mogao komparirati plaćene štete i primljenu premiju reosiguranja.

Kapacitet ugovora o svotno excedentnom reosiguranju (surplus treaty)

Ne postoji tipičan ugovor o svotno excedentnom reosiguranju. Varijacije u broju linija reosiguranja koje daje reosiguratelj, je toliko velik, koliko je velika razlika u samopridržajima tvrtki cedenta, kojima se reosigurateljna zaštita daje s rasponom od jedne ili dvije linije zaštite do izuzetno čak sto linija zaštite. Iako broj linija koje direktni osiguravatelji traže tendira da bude obrnuto proporcionalan njihovoj veličini, mnogi izuzeci nam govore da takav odnos ne može biti uzet kao univerzalno pravilo. Sve ovisi od potreba osiguratelja, a posebno prirode poslova koje ugovara i veličine rizika za koje mora biti sposoban prihvatiti, kako bi ravnopravno konkurirao na tržištu, te njegovih samopridržaja. Opčenito, kako osiguravajuća tvrtka povećava svoje premijske prihode i slobodne pričuve, ona povećava i svoje samopridržaje i na taj način smanjuje linije reosigurateljne zaštite, koje mora ugovoriti za svoju zaštitu. Na primjer, ako tvrtka udvostruči svoj samopridržaj u pojedinoj vrsti osiguranja recimo s 10.000 na 20.000 broj linija reosiguranja koje će tražiti, da prihvati svote osiguranje od 160.000 može biti prepolovljen s 15 na 7. S druge strane, kako kompanija raste ona može biti sposobna da konkurira za veće industrijske i komercijalne rizike, s kojima će zadržati znatne reosigurateljne mogućnosti u cilju primanja velikih rizika, kao vodeća tvrtka na suosiguranom riziku. Lokalne tvrtke, koje rade u zemljama gdje je odlukom vlade ograničen njihov broj, mogu izuzetno tražiti veliku reosigurateljnu zaštitu koja se s vremenom neće smanjivati.

Vrijednosti po riziku, vrlo često postaju skoncentrirane na nekoliko mjesta, kao rezultat tehnološkog napretka i povećavaju se brže, nego financijski izvori osiguratelja. U takvim slučajevima, potrebe osiguravajućih tvrtki za reosiguranjem se povećavaju, kako bi zadovoljile potrebu tržišta. Potrebe određene tvrtke za reosiguranjem, ovise od cijelog seta okolnosti koje se ne mogu podijeliti na striktna pravila. Prema Goldingu276 “cilj prvog svotno-excedentnog ugovora o reosiguranju je da u cijelosti pokrije normalne

276 N.Golding; Low and practice of Reinsurance, 5 th edition p.55.

457

potrebe cedenta za reosiguranjem i ne propustiti ništa što bi moglo biti obuhvaćeno ugovorom. Drugi excedentni ugovor, ako je zatražen, služi samo za pokriće abnormalno veliki slučajeve, ili za specijalne grupe rizika u specifičnim područjima”. Čak i iskustvena metoda odlučivanja o potrebi reosiguranja, traži odgovore na pitanje što se podrazumijeva pod “normalnim potrebama za reosiguranjem”, a odgovor ne možemo dobiti bez poznavanja individualnih okolnosti u kojima radi pojedini osiguratelj. Ono što može biti razumno za jednu tvrtku, može biti nerazumno za drugu. Ono što se smatra razumnim je pitanje za reosiguratelja, baziranog na znanju managementa tvrtke cedenta, tržišnih uvjeta i portfelja poslova koje osiguratelj ugovara. Sve to, se navodi iz razloga, što broj linija reosiguranja po ovom ugovoru u praksi mora biti smatran općenitim s mnogim izuzecima, koji se mogu pronaći od osiguratelja do osiguratelja. Na primjer, velika osiguravajuća tvrka može dobiti do deset linija reosiguravajuće zaštite za reosiguranja svoje imovine (dok je prosječan broj zaštite koji se daje negdje oko pet linija), dok se naprotiv, za reosiguranje nezgode može tražiti exess of loss zaštita, a posebno u reosiguranju vozila i odgovornosti. S druge strane, mala tvrtka može tražiti zaštitu od najmanje 20 - 60 linija zaštite za reosiguranje svoje imovine i ograničeni broj za reosiguranje “nezgode”277 od 9- 14 linija zaštite po excedentu. Male tvrtke, isto tako mogu dobiti kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o reosiguranju. U posljednje vrijeme trend je da se proporcionalni ugovori o reosiguranju zamijene neproporcionalnim (excess of loss), posebno za velike tvrtke (rizike).

11.3.1.3. Kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o reosiguranju

Ponekad su ugovori o reosiguranju imovine napravljeni, da daju zaštititu na bazi kvotnog reosiguranja za sva osiguranja koja je ugovorio osiguratelj s dodatkom svotno excedentnog reosiguranja na ukupnu bruto liniju (samopridržaj + kvota). Slijedeći primjer pokazat će nam kako to u praksi funkcionira.

Primjer: tvrtka cedent utvrđuje svoj samopridržaj u visini 10.000 za svaki rizik koji uzima u osiguranje za osiguranje imovine, ali istovremeno želi mogućnost prihvata u osiguranje bilo kojeg rizika u visini 250.000. Drugim riječima želi zaštitu za štete između 10.000 i 250.000. Ugovara kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o reosiguranju dobivajući slijedeću zaštitu:

(1) 80% kvotnog reosiguranja limitirano je na iznos od 50.000 za svaki rizik. (2) Četri linije svotno excedentne zaštite za iznose koji prelaze bruto liniju tvrtke

cedenta U slučajevima kada je osiguravajučoj tvrtki ponuđeno osiguranje s svotama osiguranja od 25.000, 125.000, 250.000 njezin samopridržaj i iznosi koje će cedirati u reosiguranje bili bi slijedeći

Osiguravajuća tvrtka Cedirano Reosiguratelju.

Svote prihvaćene Samopridržaj dio ukupne kvotni ug. surplus u osiguranje premije

25.000 5.000 20% 20.000 -

125.000 10.000 8% 40.000 75.000

250.000 10.000 4% 40.000 200.000

277 Vidi podjelu poslova reosiguranja

458

Udio reosiguratelja u premiji osiguranja i u svakoj šteti iskalkulirat će se prema odnosu iznosa koji se cedira. Ovakvi se ugovori posebno kreiraju za novoosnovane tvrtke, jer takve tvrtke ne mogu u reosiguranje ponuditi dovoljno izbalansiran278 portfelj osiguranja, da bi dobile automatizam u pokriću za veće rizike koji periodično mogu biti prihvaćeni u osiguranje, jer je ugovaranje takvih rizika na fakultativnoj osnovi skuplje i traži više vremena. Alternativa, da se reosiguranje sklapa samo na kvotnom reosiguranju s postojećim samopridržajima osiguravatelja koji su niski za velike rizike, koje prihvaća u osiguranje ne mora biti prihvatljivo za reosiguratelja. Reosiguratelj bi mogao biti zabrinut, jer bi to moglo oslabiti osigurateljev poticaj za korektnim ugovaranjem osiguranja. S druge strane, sve to može biti uzrokom da se najveći dio ugovorene premije osiguranja cedira reosiguratelju. Na primjer, osigurateljev fiksni samopridržaj od 10.000 zahtjevao bi 96 % zaštite po kvotnom ugovoru za svote osiguranja od 250.000. Kombinirani kvotni i excedentni ugovor o reosiguranju je jedna od solucija za rješenje takvih problema. Ovakvom kombinacijom osiguravajuća tvrtka cedent ne samo da zadržava veći dio bruto premije, već i protekom vremena izgrađuje vlastite rezerve što s vremenom može dovesti do isključenja kvotnog ugovora kao oblika reosigurateljne zaštite.

11.3.2. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju

Reosiguranje viška šteta (excess of loss reinsurance)

Opći principi

Bez obzira, da li se reosiguranje viška šteta radi na individualnoj osnovi (po riziku) ili na bazi nastalog štetnog događaja, princip je isti. Reosiguratelj, umjesto da proporcionalno participira u svim premijama osiguranja i štetama vezanim za rizike cediranih u reosiguranje, zaštitu daje samo za razliku iznosa svih šteta ( kao što mora biti definirano u ugovoru) koje su se desile na reosiguranom portfelju koji prelazi unaprijed dogovoreni uznos. Ovaj način reosiguranja, smanjuje admimistrativne troškove, ali ne narušava gore navedene principe.

11.3.2.1. Prednosti i nedostaci reosiguranja viška šteta

Prednosti

Iz već navedenih činjenica može se zaključiti, da s točke gledišta reosiguratelja ovaj ugovor o reosiguranju ima tri osnovne prednosti u odnosu na proporcionalne ugovore o reosiguranju.

(1) Reosiguratelj daje zaštitu samo za velike štete koji mogu utjecati na njegovu solventnost. Ovim načinom on može smanjiti svoje financijske obveze po ugovoru u visini izabranog financijskog limita, koji je u stvari nivo odbitka. Teorijski, promijenljivost u nivou zadržanih šteta će biti manja na portfelju zaštićenom ugovorom o reosiguranju viška šteta (s neograničenom obnovom) nego na istom portfelju zaštićenim svotno excedentnim ugovorom po kojemu se reosiguratelju transferira isti godišnji iznos šteta. Obrnuto, reosiguratelj viška šteta bio bi izložen večoj promijenljivosti rezultata koji utječu na odredbe pokrića i traženu premiju za to pokriće.

(2) Zbog toga što reosiguratelj nema obveze za učestalije manje štete po excess of loss reosiguranju od svotno excedentnog reosiguranja, osiguratelj zadržava veći dio originalne premije osiguranja. 278 misli se na portfelj koji je izbalansiran u smislu da ima dovoljan broj rizika s povoljnom kvotom šteta u odnosu na one koji to nemaju. Vrlo često takve tvrtke kada u osiguranje preuzimaju rizike ne vrše njihovu selekciju što je najčešće uzrok negativnih rezultata.

459

(3) Administrativni troškovi su niži za obje strane u ugovoru o reosiguranju. Osiguratelj više ne treba klasificirati svaki rizik koji ugovara zbog utvrđivanja samopridržaja, odlučivati o reosiguranju zbog svake razlike koja mu se pojavi u pribavi osiguranja, a koju treba reosigurati, dijeliti premiju i štete. Umjesto toga, nakon što je sklopio ugovor o reosiguranju viška šteta, administriranje reosiguranja bit će svedeno na plaćanje početne premije, obračun i plaćanje konačne premije te bilježenje i utvrđivanje šteta koje padaju u granicama ugovora s reosigurateljem. Osiguratelj se istovremeno u punom smislu riječi može posvetiti poslovima ugovaranja osiguranja, znajući da ima automatsko pokriće za svaku štetu koja pada u limitima ugovora. Večina excess of loss ugovora o reosiguranju ima klauzule o isključenjima, limite i oni traže da se isti standardi odnose i na ugovore o osiguranju. Veličina do koje excess of loss reosiguranje smanjuje promijenljivost u štetama, koje za svoj račun drži reosiguranik (osiguratelj) komparirano s svotno excedentnim reosiguranjem možemo ilustrirati na (grafičkom prikazu br.31) razmatrajući jedan rizik s slijedećom vjerojatnošću raspodjele ukupnih šteta. Zbog jednostavnosti objašnjenja prihvatiti ćemo da se samo jedan štetni događaj dogodio u godini promatranja. Na taj način osigurateljeva štetovna statistika može imati raspon od 0 do max. štete X sa godišnjim očekivanjem štete izraženim kroz formulu x

Σ Pј Zј

J = 0 gdje je Pj – vjerojatnost štete veličine Zj

Zj - štete različitih veli čina od j do x

Prilog 31:Grafi čki prikaz promijenljivosti šteta na jednom riziku

Vjerojatnost

Visina štete Izvor: R.C. Carter, L.D.Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Gay Carpenter London, 2000, p.195.

Mjerenje promijenljivosti štete bit će dato standardnim odstupanjem raspodjele. Ako tvrtka cedent želi limitirati svoje obveze u točki R, to je točno polovica maksimalno vjerojatne štete( PML), ona može bilo cedirati polovinu rizika u svotno excedentno

0X

P

R

460

reosiguranje ili napraviti excess of loss reosiguranje za štete iznad R do X. Na ovaj način s obje metode tvrtka limitira svoju max. obvezu u točki R odnosno iznosu maksimalno vjerojatne štete. Ipak će očekivane štete koje se transferiraju u reosiguranje biti drugačije što možemo vidjeti u slijedećem grafičkom prikazu (Gr.prikaz 32.). S excess of loss reosiguranjem, dio koji nosi reosiguratelj nalazi se u podcrtanom dijelu ispod krivulje PX na desno od točke R.odnosno površina omeđena točkama RSX; dok sa svotno excedentnim reosiguranjem tvrtka cedent će transferirati polovicu svake moguče štete odnosno cjelokupna zasjenjena površinu ispod krivulje PX. Ako se zanemari zarada iz investiranja sredstava i administrativni troškovi s pretpostavkom da tvrtka obračunava svojim osiguranicima premiju prema stvarnoj vrijednosti rizika i plaća dio premije reosiguravatelju onda graf.prikaz pokazuje:

(1) da je premija osiguranje obračunata za originalno osiguranje jednaka površini OPX grafa.

(2) Sa svotno-excedentnim reosiguranjem tvrtka zadržava 50%

originalne premije, njezina neto premija je jednaka površini OPR, a sa excess of loss reosiguranjem zadržana premija je veća suma jednaka površini OPSR.

Prilog 32:Grafi čki prikaz raspodjele šteta između osiguratelja i reosiguratelja ovisno od vrste ugovora o reosiguranju.

Vjerojatnost

R Veličina štete

Izvor:R.L.Carter LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, fourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p.196.

(3) Raspon potencijalnih zadržanih (O-R) šteta je manji u odnosu na neto zadržanu premiju s excess of loss reosiguranjem nego s svotno-excedentnim reosiguranjem.

Isti odnosi mogu biti prikazani i numerički, upotrebom različitih vjerojatnosti na grafu 31. i 32. i može se vidjeti da se one primjenjuju općenito. Ako individualni rizik koji se osigurava ima vjerojatnost određene veličine gubitka kao što je prikazano u grafu 28 tada:

(1) Tada je godišnje očekivanje šteta iz provedenog osiguranje (a tako i riziko premije) 64.80, sa standardnim odstupanjem od 475.19.

0

X

P

S

461

(2) Ako je polovica rizika bilo reosigurano putem svotno excedentnog ugovora o reosiguranju očekivane štete na zadržanom dijelu rizika biti će polovica gore navedenog iznosa odnosno 32.40, a standardno odstupanje od će isto biti prepolovljeno.

(3) Ukoliko tvrtka ugovori excess of loss reosiguranje od 5.ooo iznad 5.000, ukupne očekivane štete na zadržanom dijelu rizika (i premiji) biti će 58.55, a standardno odstupanje 383.23, što je manje u odnosu na njegovu zadržanu premiju osiguranje od onoga po svotno excedentnom reosiguranju.

Ova analiza može biti kritizirana s dvije strane. Prvo pretpostavka da su premije iste u odnosu na očekivane štete očito je vrlo nerealistično. Osiguratelji i reosiguravatelji ne utvrđuju riziko premiju samo za dovoljnost troškova i profita već i moguće odstupanje u štetama. Posljedično, neke od prednosti koje reosiguranici dobivaju ugovaranjem excess of loss reosiguranja gube se zbog relativno veće nepredvidivosti u štetama koja reosiguravatelja vodi u kalkulaciji premije reosiguranja.

(1) (2) Visina štete z Vjerojatnost štete Očekivane štete

Raspon Prosjek visine z (kol.1 x kol.2)

$ $ $

0 0 0.900 0

1 – 100 50,5 0.050 2.525

101 – 500 300,5 0.025 7.513

501 – 1000 750,5 0.011 8.256

1001 –2500 1750,5 0.008 14.004

2501 – 5000 3750,5 0.003 11.252

5001 – 7500 6350,5 0.002 12.501

7501 – 10000 8750,5 0.001 8.751

_____ ______

1.000 Z = 64.802 Izvor: RL Carter, LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, f ourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p.197.

U gornjem primjeru reosigurateljevo očekivanje šteta će biti 6,25, ali sa standardnim odstupanjem od 130,98 trebat će dodati značajniji iznos premije za nepredvidive situacije.

Drugo, i osiguravatelj i reosiguravatelj nisu toliko zabrinuti za individualne rizike koliko za njihova ukupna očekivanja za preuzeti posao. Ovaj problem može se proučiti kroz posljednji grafički prikaz 32, ali sada umjesto da se razmatra krivulja koja pokazuje vjerojatnost distribucije šteta po jednom riziku, uzet će se ista krivulja kao stupnjevana učestalost šteta za portfelj koji u sebi uključuje izloženost raznim rizicima različite veličine, kao što se može naći u portfelju imovine, uključujući velik broj osiguranja kućanstva s malim svotama osiguranje te rizici s velikim svotama osiguranja. Ukoliko osiguravajuća tvrtka želi limitirati svoje maximalne obveze po bilo kojem riziku u točki R ona mora bilo,

(1) reosigurati višak svakog preuzetog rizika sa svotom osiguranja iznad točke R zadržavajući na taj načim samo dio originalne premije (svotno excedentno reosiguranje) ili,

462

(2) pripremiti ugovor o reosiguranju viška šteta (excess of loss) kako bi dobila zaštitu za sve štete iznad točke R.

Ako tvrtka ide u realizaciju svotno excedentnog ugovora o reosiguranju aktuarska vrijednost rizika (pa tako i riziko premije osiguranja) cediranog reosiguratelju biti će veća od vrijednosti rizika cediranog po ugovoru o reosiguranju viška šteta (excess of loss) datog u prostoru RSX grafičkog prikaza 32. Zaključak je, da će promijenljivost zadržanih šteta u odnosu na zadržanu premiju biti veća u svotno excedentnom ugovoru koji limitira maximalno zadržanu štetu u točki R nego u ugovoru o reosiguranju viška šteta koji daje isti nivo zaštite za veće štete. Prema Borchu279 među stranama u ugovoru o reosiguranju postoji konflikt interesa, pa je s te strane u komparaciji različitih reosiguravajućih programa ključni faktor potrebna premija reosiguranja između ostaloga i premija za pokriće odstupanja u štetama, tako da je optimalni ugovor o reosiguranju rezultat kompromisa između obiju strana (reosiguratelja i reosiguranika).

Nedostaci ugovora o reosiguranju viška šteta

Glavno pitanje u ne-proporcionalnim ugovorima o reosiguranju je kalkulaciji premije koja koja se odnosi na rizik tr ansferiran u reosiguranje. U proporcionalnim ugovorima originalna premija osiguranja (premija osiguratelja) normalno se uzima, kao baza reosiguravajuće premije, a provizija reosiguratelja usklađuje se sa štetovnom statistikom i veličinom portfelja koji se daje u reosiguranje. Veza između originalne premije i premije reosiguranja nije direktna u neproporcionalnim ugovorima što je vrlo dobro za reosiguratelje. Ako bi se originalna premija određivala na neadekvatnim kriterijima, što je u uvjetima pojačane konkurencije vrlo prisutno, reosiguratelj viška šteta, ne bi imali slobodu određivanja premijskih stopa za reosigurateljno pokriće bazirano na njegovoj prosudbi i iskustvu s takvim rizicima.

Što više, utvrđivanje premijskih stopa uključuje mnogo pitanja, koja variraju između tzv. “short tail i long tail poslova”, te između radnih excess of loss layera i najvećih layera i katastrofalnih pokrića.

Ostali nedostaci neproporcionalnih ugovora o reosiguranju za reosiguranika su slijedeći:

(1) Uobičajeno excess of loss reosiguranje daje zaštitu uglavnom za velike i ozbiljne štete, pa osiguravajuća tvrtka mora sama nositi svako povećanje u učestalosti ispod izabranog prioriteta (samopridržaja) ili franšize. Samo “stop loss” reosiguranje daje zaštitu od povećanja učestalosti šteta u svim elementima tvrtkine štetovne statistike.

(2) Ukoliko tvrtka potraži zaštitu od povećanja u učestalosti takvih šteta izabirući niske samopridržaje, povećat će se broj šteta koje će biti procesirane od strane reosiguratelja. Posljedično, obje će strane imati visoke administrativne troškove što će negirati jednu od prednosti ove vrste reosiguranja

(3) Uvijek se moraju raditi posebni aranžmani za ciljane i vršne rizike jer bi njihovo uključivanje u excess of loss reosiguranje dovelo do povećanja varijabilnosti rezultata do takvog stupnja koji nije prihvatljiv reosiguratelju i reosiguraniku.

(4) Za razliku od proporcionalnih ugovora, neproporcionalni ugovor daje malo ili uopće ne pomaže u širenju portfelja osiguratelja. Naprotiv, s točke gledišta pritjecanja gotovine, utjecaj ove vrste reosiguranja je suprotan. Općenito, depozitnu reosigurateljnu premiju osiguratelj mora platiti prije nego što je

279 K.H.Borch, Matematical Theory of Insurance, Lexington Books , D.C. Heath & Co, 1974, ch 2.

463

primio premiju za tekuću godinu osiguranja. Reosiguratelj može, odobriti pogodnije uvjete plaćanja kroz više obroka ili smanjenjem iznosa depozitne premije u odnosu na ukupnu očekivanu premiju reosiguranja, kako bi ublažio vjerojatne financijske udare na osiguratelja. S druge strane, reosiguratelj plaća cijele iznose šteta nakon što ih utvrdi osiguratelj, dok po proporcionalnim ugovorima to može biti realizirano kvartalno.

(5) Ugovori o reosiguranju viška šteta (excess of loss) za zaštitu imovine i transporta u kojima se nalazi klauzula o “reinstatement-u” osiguratelj se nalazi u situaciji da mora platiti dodatnu premiju reosiguranja, ako se bilo koje štete dogode tijekom iste godine osiguranje. Ukoliko je štetovna statistika posebno loša, osiguratelji bi mogli platiti jednu ili više dodatnih premija sukladno uvjetima automatske reinstatement klauzule.

(6) Ograničeni broj reinstatementa ili obnove pokrića za iskorištetnu svotu osiguranja znače da osiguravatelj nakon iskorištenja nema više reosiguravajuću zaštitu. 11.3.3. Vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju

Neproporcionalna reosiguranja mogu biti podijeljena na tri načina. Prvotna podjela odnosi se na stop loss ili reosiguranje viška kvote šteta i reosiguranje viška šteta. Slijedeća podpodjela odnosi se na reosiguranje viška šteta koji može biti ugovorena na riziko osnovi ili na osnovi štetnog događaja. Svako od ovih reosiguranja razlikuje se u prirodi zaštite koju daje reosiguraniku, posebno u dijelu zaštite od rizika akumulacije šteta.Reosiguranje viška šteta na riziko bazi zaštićuje osiguranika od štete koja pogađa jednu individualnu jedinicu izloženosti (rizik) gdje osigurateljeva odgovornost po šteti prelazi ono što se zove tolerantna suma, samopridržaj, prioritet ili franšiza. Kao i proporcionalni ugovor o reosiguranju, jedan ovakav ugovor o reosiguranju viška šteta nudi malo zaštite bilo od akumulacije individualnih šteta iz jednog štetnog događaja, kao prirodnih katastrofa ili iz abnormalnog broja šteta koje su se dogodile u jednoj financijskoj godini.

Zaštita od akumulacije šteta iz jednog štetnog događaja koji pogađa više rizika daje se reosiguranjem viška šteta na bazi štetnog događaja (occurance basis). Reosigurateljeva obveza nije determinirana troškovima individualne štete nego s ukupnom neto zadržanom štetom koju nosi osiguratelj iz jednog štetnog događaja. Ovakvo je reosiguranje poželjno uvijek kada je portfelj rizika izložen katastrofalnim rizicima koji mogu uključivati niz jediničnih rizika.

11.3.3.1. Reosiguranje viška šteta / Stop loss

Stop loss reosiguranje (reosiguranje kvote šteta) zaštičuje osiguravatelja od neprihvatljivog stupnja odstupanja u ukupnom iznosu šteta na osiguranom portfelju za vrijeme utvrđenog perioda, najčešće jedne financijske godine u pojedinoj vrsti osiguranja (usjevi). Reosiguratelj nije obvezan za individualne štete osiguratelja niti akumulacijie šteta iz jednog štetnog događaja dok jedna šteta ili više njih ne budu veće od osigurateljevih ukupnih godišnjih šteta iznad određenog limita, kada počinje djelovati reosiguranje. Umjesto toga ova dva tipa pokrića, nude zaštitu od akumulacije šteta bilo uzrokovanih većom učestalošću ili zbog ozbiljnijih šteta odnosno kombinacijom jednog i drugog uzroka od trenutka kada one prijeđu ukupnu masu unaprijed određenih šteta u jednoj godini iznad financijski tolerantnog iznosa. Ova iznos može biti određen financijski, kao određen iznos novca (stop loss) ili kao ciljana kvota šteta (odnosno odnos štete/ zaračunatra premija). Takav ugovor o reosiguranju daje apsolutnu reosiguravajuću zaštitu od gubitaka, ako nakon plaćanja premije reosiguranja tvrtki ostaje

464

dovoljno rezervi za plaćanje šteta do stop loss limita. Na nesreću, s pozicije reosiguranika (osiguratelja), praksa nije istovjetna teoriji zbog toga što:

(1) premija reosiguranja koja se traži za preuzeti rizik može štetno djelovati na tvrtkine rezerve, ili na njenu sposobnost da servisira te rezerve u odnosu na preuzete obveze s osnove ugovora o osiguranju.

i ono što je još važnije :

(2) reosiguratelj nepromijenljivo ograničava svoju obvezu na taj način da osiguratelj (a) participira u dijelu šteta koje snosi reoasiguratelj unutar reosigurateljnog pokrića i (b) da iznad ugovorenog limita mora tražiti dodatno pokriće

465

Oba excess of loss pokrića po riziku ili po događaju mogu biti klasificirana u “working” (radna) ili “catastrof” ( katastrofana) pokrića.

Prilog 33: Pregled zaštita koja se dobiva za reosiguranika razli čitim vrstama neproporcionalnih ugovora o reosiguranju.

Pokriće koje se dobiva do limita reosigurateljeve obveze za:

Vrsta reosiguranja Šteta iz jednog rizika

Akumulaciju šteta iz jednog štetnog događaja

Akumulaciju šteta u određenom periodu trajanja osiguranja

Reosiguranje viška rizika Glavni predmeti reosiguranja viška rizika:

pokriva razliku štete koja prelazi učešće osiguravatelja po riziku

Štete na rizicima uzrokovanih događajem koji prelaze samopridržaj po riziku smanjiti će ukupno zadržane štete

Štete koje pogađaju pojedinačne rizike pokrivene reosig. Viška rizika smanjiti će ukupne neto zadržane štete u određenom periodu

Reosiguranje viška katastrofalnih šteta

Pokriće se odnosi na štete koje prelaze prioritet osiguravatelja (franšizu) i ne postoji pokriće za dva rizika

Glavni predmet zaštite ugovora o reosiguranju viška katastrofalnih šteta su: ukupne štete koje prelaze prioritet osiguravatelja, ali samo po jednom štetnom događaju

štete plative po reos. Viška katastrof. Šteta smanjit će osigurateljeve neto zadržane štete u određenom periodu

Stop loss ili višak kvote šteta

Ne daje pokriće za individualne štete

Bilo koja neto zadržana šteta iz jednog događaja ispod prioriteta ugovora o reosiguranju katastrofalnog viška šteta, ili iznad limita katastrofe dati će smanjenje konačne neto štete u određenom periodu .

Glavni predmet stop loss ili reosiguranja viška kvote šteta: je pokriće onog dijela ukupnih šteta u jednoj godini koje prelaze prioritet osiguravatelja izraženog kao novčanu svotu ili postotak kvote šteta.

466

Radno pokriće (working cover) najopćenitije može biti definirano kao ono koje ima franšizu utvrđenu na nivou gdje nekoliko šteta može aktivirati ugovor o reosiguranju u svakoj godini. Tako će za portfelj osiguranje imovine, samopridržaji biti fiksirani na nižem nivou nego po jednom riziku i unutar očekivanih šteta. Za rizike odgovornosti gdje nema svote osiguranja, koncept radnog pokrića mora biti u vezi s učestalošću šteta.

11.3.3.2. Reosiguranje od katastrofalnih šteta

Katastrofalne pokri ća definirana su, kao ona koja zaštićuju osiguratelje od događaja koji nadilaze okolnosti u kojima se događaju “normalne štete” i koji premašuju uvjete za normalno ugovaranje osiguranja. Usprkos tome, veliki broj rasprava bilo je fokusirano na definiciju “katastrofe”, “štetnog događaja” i “događaja”. Satna klauzula (hour clause) uključena u ugovore o reosiguranju imovine, trebala je definirati veličine koje čine katastrofu. Dovoljno je reći, da samo točna definicija ugovora o reosiguranju katastrofe daje pokriće za više šteta po jednom riziku.

Svrha ugovora o reosiguranja viška šteta

Neki od rizika su tako veliki, da prelaze kapacitete automatskog ugovora o reosiguranju pojedinih osiguravajućih tvrtki. Obično se dodatna reosigurateljna pokrića realiziraju na fakultativnoj bazi reosiguranja viška šteta. Unatoč tome, večina poslova osiguranja servisira se preko automatskih ugovora o reosiguranju. Kao i ugovor o excedentnom reosiguranju, ugovor o reosiguranju viška šteta može, uključivati više od jedne vrste osiguranja i uključivati poslove ugovorene u više zemalja. Takozvana pokrića svih poslova realizirana su, da daju pokriće za neke ili sve vrste neočekivanih događaja ugovorenih od strane direktnih ugovaratelja osiguranja (osiguratelja). Ponekad u ovaj ugovor o reosiguranju viška šteta mogu osim rizika imovine biti uključeni i pomorski rizici. Ako zanemarimo ugovore o reosiguranju malih osiguravajućih tvrtki, pokriće može biti skrojeno i za specijalne potrebe tvrtke cedenta sa različitim samopridržajima, limitima i premijskim stopama, koje se primjenjuju u svakoj glavnoj grupaciji osiguranja uključenoj u ugovor o reosiguranju. Ugovori, pripremljeni za pokriće pojedine vrste osiguranja daju ponekad različite samopridržaje i limite, unutar te vrste osiguranja što je inače uobičajeno za različite vrste poslova osiguranja. Iako je jedan takav aranžman neuobičajen za reosiguranje imovine i reosiguranje ostalih neočekivanih događaja, to je sasvim uobičajen način ugovaranja reosiguranja za pomorske rizike. Čak i onda, kada je osiguravajuća tvrtka realizirala reosiguravajuću zaštitu za svaku vrstu osiguranja koju ona ugovara, ostaje mogućnost, da ona pretrpi izuzetno tešku štetu iz jednog događaja koji može pogoditi nekoliko vrsta osiguranja. Sudar dvaju zrakoplova iznad grada, na primjer, može rezultirati štetom koja će pogoditi svaku od slijedećih vrsta osiguranje, svaku sa svojim samopridržajem :

(1) Avijacija – kasko i odgovornost (2) Imovina- šteta na imovini i prekid poslovanja (3) Vozila- šteta na vozilima (4) Product liability- ako je uzrok štete u neispravnosti navigacione opreme

aviona (5) Osiguranje nezgode (6) Zdravstveno osiguranje (7) Životna osiguranje

467

Ponekad, osiguravajuća tvrtka može realizirati “kišobran pokriće” da se zaštiti od akumulacije šteta iz jedne ili više vrsta osiguranja iz samo jednog štetnog događaja, uključujući i štete po policama životnog osiguranja.

Normalno, ugovori o reosiguranju viška šteta isključuju svaku obvezu reosiguratelja za štete ispod prioriteteta osiguratelja (samopridržaja) u ugovoru o reosiguranju viška šteta. Isto tako, sasvim je uobičajeno za imovinsko “radno pokriće” da limitira reosigurateljeve obveze za multipliciranje šteta iz jednog štetnog događaja, dajući ograničen broj “reinstatementa” ili limita po štetnom događaju jer su takve akumulacije šteta predmet ugovora o reosiguranju katastrofalnih šteta.

11.3.4. Metode za plasiranje rizika u reosiguranje

Vrlo često u našoj osigurateljnoj praksi koristimo se pojmom fakultativnog ugovora o reosiguranju. Međutim pojam „fakultativno“ moramo promatrati u kontekstu metoda ili načina plasmana rizika u reosiguranje. Fakultativna metoda je bila prva u upotrebi jer je reosiguranje izvorno bilo ograničeno na plasman individualnih rizika između dva osiguravatelja. Riječ fakultativno znači, da je dogovor izboran u smislu da niti jedna strana u dogovoru bilo osiguratelj (cedent) nije obvezan da ponudi posao niti je reosiguratelj obvezan da prihvati ponuđeni mu posao. Na taj način, ugovaratelj fakultativnih poslova, ima mogućnosti, da uvježba svoje vještine ugovaranja i prosudbi za svaki individualni rizik koji mu je ponuđen. Ugovaratelj može ispitivati činjenice za svaki rizik, uključujući vrstu rizika, uvjete i ostale odredbe koje se primjenjuju na izvorno osiguranje, samopridržaj, prije nego odluči hoće li prihvatiti reosiguranje ili ne. Reosiguratelj poslije toga teoretski, može nadgledavati svoje potencijalne obveze za svaki individualni rizik.

Tabela 34. Načini plasmana rizika u reosiguranje

468

Unatoč visokih administrativnih troškova, ograničenja i limita reosiguratelja te nesigurnosti da će reosiguratelj odmah prihvatiti rizik u reosiguranje koji je veći od samopridržaja osiguratelja, fakultativna metoda plasiranja rizika u reosiguranje vrlo je raširena. Ova metoda plasiranja rizika u reosiguranje u direktnoj je vezi s trenutnim stanjem na pojedinom tržištu osiguranja. Općenito je njezina upotreba ograničena na slučajeve gdje se:

- smatra neprimjernim od strane osiguratelja i reosiguratelja da daju pokri će automatizmom putem ugovora,

- ili je rizik ve ći od kapaciteta ugovora o reosiguranju odnosno prelazi okvire automatskog ugovora o reosiguranju ,

- radi se o osiguranju jednog velikog i kratkoročnog rizika, kao recimo velike sportske priredbe.

Kad god se automatski ugovor o reosiguranju ne možemo koristiti jer reosiguratelji ograničavaju pokriće, prvoosiguratelji izabiru fakultativno reosiguranje. Uobičajeno, fakultativno se reosiguranje daje na proporcionalnoj osnovi, ali je prisutna i sve veća tendencija povećanja udjela neproporcionalnih fakultativnih reosiguranja.

Način Fakultativno Otvoreno pokri će (fakultativno -obvezno)

Ugovorno

(Treaty)

Pool

Opis

Vrsta reosiguranja koja se primjenjuje

Svaki rizik ponuđen individualno reosigurateljima koji slobodno odlučuju prihvatiti ili odbiti prihvat rizika u reosiguranje.

Uglavnom proporcionalna reosigur-anja

Re Reosiguravatelji obvezno prihvaćaju dio svakog posla prilagođavajući se unaprijed određenim uvjetima s obzirom na vrstu osiguranja, rizika, zemlje itd. ponuđenog od:

(1) osiguravatelja, ili (2) brokera

Ne postoji obveza osiguravatelja ili brokera da svaki posao nudi reosiguravatelju

Uglavom svotno excedentno

Surplus

Prema uvjetima dogovorenim između strana u ugovoru , postoji obveza osiguratelja da cedira i reosiguratelja da prihvati rizike pojedinih osiguranje unutar limita ugovora.

Može imati različite forme, ali najčešće kvotno ili surplus reosiguranje između članica pool-a. U skladu s dogovorenim pravilima prihvaćena osiguranja od članova pool-a cediraju se u pool koji povratno priprema retrocesije članovima, a dio od svakog rizika može zadržati za sebe.

Proporcionalna reosiguranja. Pool može sebe zaštititi kupovanjem reosiguranja na inozemnom tržištu.

469

Treaty Sve forme i tipovi reosiguranja plasiraju se putem ugovora (treaty) na način, da se individualni ugovori mogu razlikovati u detaljima, ali opći principi ugovaranja ostaju isti. Taj je ugovor sporazum koji je napravljen u pismenom obliku između tvrtke cedenta te jednog ili više reosiguratelja. Tim se ugovorom tvrtka cedent obvezuje da će cedirati, a reosiguravatelj se obvezuje primiti sve rizike koje je ugovorila tvrtka cedent, ako se kreću unutar zadanih uvjeta i limita specificiranih u ugovoru o reosiguranju. Na taj način, tvrtka cedent s zaključenim ugovorom o reosiguranju ima automatizam u reosigurateljnom pokriću, za sve prihvaćene rizike koji se kreću unutar zadanih uvjeta ugovora. U svakom slučaju, tvrtka cedent je obvezna dati prioritet reosiguratelju takvog ugovora o reosiguranju. Automatski karakter takvih ugovora čini ih jeftinijima u operativnom smislu pa i za svotno excedentni ugovor o reosiguranju koji uključuje najviše administriranja. Ugovorna metoda plasiranja rizika u reosiguranje ima svoje prednosti i za reosiguratelja, kroz manje administrativne troškove i značajnijeg volumena posla, kojeg, ovim putem dobiva bez obzira da li će te cesije dotjecati po proporcionalnoj formi ili preko premije excess of loss ugovora o reosiguranju.

Fakultatitvni obvezni način plasmana rizika u reosiguranje (Open cover) – je metoda koja se nalazi između fakultativne i ugovorne (treaty). Kao u ugovornoj metodi reosiguratelj ulazi u dogovor s osiguravateljem ili s brokerom i prihvaća sva ponuđena osiguranja koja su u skladu s odredbama iz ugovora. Važna razlika vidi se u tome što tvrtka cedent ili broker, nisu obvezni da ponude svaki rizik za reosiguranje za vrijeme trajanja dogovora. Potražnja za ovakvim pokrićima naglo je porasla s rastom visine individualnih rizika koji imaju utjecaj na sve vrste imovinskih osiguranje. Direktni osiguratelji našli su se odjednom u situaciji da njihovi limiti za prihvat rizika uključujući i ugovorna reosiguranja nisu dovoljni. Posljedično tome, fakultativna obvezna pokrića i dogovorena otvorena pokrića dobila su na popularnosti omogučujući tvrtkama dodatno reosigurateljno pokriće i spriječavali kašnjenja u davanju 100 % - nog pokrića za takve rizike. Oba aranžmana su ograničena s svotno excedentnim reosiguranjem i potencijalni reosiguratelj daje limite na potencijalno prihvaćanje izraženo u uvjetima cedentovog samopridržaja ili kao monetarni limit po riziku. Isto tako u ugovoru se definiraju i vrste osiguranja za koje se daje takva zaštita.

S obzirom da reosiguratelj ovom metodom nema kontrolu rizika koji su mu cedirani u reosiguranje, na tržištu ima vrlo malo ovakvih reosiguratelja

Pool –ovi – mogu biti organizirani na različite načine. Najčešće su poolovi osnovani da nose specifične, vjerojatno vrlo opasne rizike, posebnu vrstu osiguranja kao avijacija ili životna osiguranja. Isto tako, mogu biti ograničeni na osiguranje rizika u samo jednoj zemlji ili mogu uključivati nekoliko zemlja, kao regionalni reosiguravateljni pool. Poolovi su osnovani primarno, da zaštite domaću industriju od međunarodne konkurencije.

Zaklju čak

Različiti načini reosiguranja tek su različiti oblici zaštite prvoosiguratelja (cedenta ili osiguratelja) od šteta koje inače ne bi sam mogao financijski podnjeti, a da ne ugrozi svoje normalno poslovanje. Isti razlozi koji osiguranike prisiljavaju da kupuju osiguranje prisiljavaju i osiguratelje da sigurnost kupuju na međunarodnom tržištu reosiguranja. Neizvjesnost, nesigurnost, strah od nepoznatog rukovode i jedne i druge da kupuju sigurnost tamo gdje je ona dostupna i u oblicima prihvatljivim za jedne i druge. Pa i sami reosiguratelji kupuju svoju sigurnost retrocesijama preuzetih poslova reosiguranja. Bez obzira da li se radi o pojedinačnom ugovoru o reosiguranju ili reosiguranju više poslova

470

osiguranja (treaty), reosiguratelji kao i osiguratelji moraju procjenjivati očekivane štete, njihovo odstupanje i administrativne troškove posla. S proporcionalnim ugovorima o reosiguranju uzimajući proporcionalni dio premije reosiguratelj smatra da je uzeo i osigurateljeve procjene o očekivanim štetama i njihovim odstupanjima za svaki rizik predan u reosiguranje. Drugim riječima, reosiguratelj prihvaća osigurateljeve premijske stope po rizicima. Ipak, reosiguratelj takvih poslova nije toliko zabrinut za očekivane štete po riziku, koliko s očekivanim štetama cjelokupnog portfelja preuzetog u reosiguranje. Učestvujući u visoko stupnjevanom excedentnom ili fakultativnom obveznom ugovoru o reosiguranju očekivani troškovi po štetama na takvom portfelju će biti promjenljiviji nego po ugovoru o kvotnom reosiguranju; takvu neravnotežu možemo vidjeti u neproporcionalnoj razlici između očekivanih premijskih prihoda i izloženosti po riziku. Zbog toga je, osnovni cilj reosiguratelja, da procjeni očekivane ukupne reosigurane štete, obično izražene u u formi kvote šteta, u odnosu na premijske prihode i potencijalna odstupanja aktualne kvote šteta od očekivane što će utjecati na nivo provizije reosiguravatelja, a i profitne provizije ukoliko se primjenjuje. Ono što je najveća prijetnja proporcionalnim ugovorima o reosiguranju je neizbalansiranost portfelja odnosno kolizija interesa osiguratelja i reosiguratelja te nemogućnost uvida u kontrolu svakog rizika uzetog u osiguranje od strane osiguratelja. Risk management u procesu ugovaranja osiguranja, biti će vrlo cjenjena disciplina za reosiguratelja koji takav portfelj uzima u reosiguranje.U neproporcionalnim ugovorima o reosiguranju ne postoji direktna veza u uvrđivanju premije osiguranja između osiguratelja i reosiguratelja, jer jer umjesto da prihvaća proporcionalni dio šteta koje padaju u ugovor o reosiguranju, reosiguratelj ima obvezu samo za dio šteta iznad osigurateljevog samopridržaja (prioriteta). Zbog toga, ugovaratelji neproporcionalnih ugovora o reosiguranju moraju procjenjivati potencijalne troškove za štete, koje padaju na teret reosiguratelja i osiguratelja. U praksi se koriste različite tarifne metode kako bi se došlo do raspodjele šteta koje prelaze prioritete osiguravatelja. Najtočnija metoda zasniva se na osnovi vrste ugovora (reosiguranje katastrofalnih rizika, viška rizika ili ukupnog viška šteta), vrste posla koji se reosigurava i dostupnih mu informacija. U stvari, koja je to odgovarajuća cijena za potencijalno odstupanje u ukupnim štetama prvoosiguravatelja oduvijek je bila stvar za diskusiju. Kako i na koji način realizirati svoje reosigurateljne potrebe nije uvijek jednostavno odgovoriti, kao što nije jednostavno izabrati i osiguravajuću zaštitu koju traže naši osiguranici. Kakva je funkcija samopridržaja u funkciji izbora optimalne reosigurateljne zaštite? Sve su to pitanja na koja se mora odgovoriti prilikom izbora forme i načina reosigurateljne zaštite. Svaka od formi reosiguranja ima svoje prednosti i nedostatke, kao što i ugovori o osiguranju pojedinih rizika i načina osiguranja imaju svoje prednosti i nedostatke pa će i rezultat izbora zaštite uvijek biti stvar kompromisa obiju strana.Risk management i tu pronalazi svoju značaj.

11.4. ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA

11.4.1. Definicija samopridržaja

Točna definicija što čini limit samopridržaja je stvar za diskusiju. On može biti definiran kao maksimalni gubitak ili šteta koju osiguravajuća tvrtka želi nositi sama ili na svoj teret bilo s osnove jednog rizika, akumulacije šteta koje proizlaze iz jednog štetnog događaja ili određenog vremenskog perioda. Tako će, za osiguranja imovine koja

471

ukljućuju pokriće od prirodnih opasnosti pojedine osiguravajuće tvrtke trebati utvrditi posebne iznose samopridržaja za pojedinačne rizike (požar, šomaž, tehnička osiguranja), velike rizike i skupne štete iz jednog štetnog događaja. Ako osiguravatelji ugovaraju rizike podložne velikoj fluktuaciji u ukupnim godišnjim štetama, kao što je osiguranje od tuče, morat će isto tako odlučiti koje ukupne štete žele i mogu podnjeti na svoj vlastiti teret u pojedinoj godini. Mnogo je korisnija definicija samopridržaja u funkciji reosigurateljnog programa definiranog kao:

«svi poslovi osiguranja koji nisu cedirani u reosiguranje uklju čujući suosiguranje, i bilo koji neplasirani dio operativnog reosigurateljnog programa »280

Definicija ističe činjenicu da, ako je kompanija odlučila zaštititi portfelj svojih

poslova reosiguranjem putem XL (excess of loss)281 zaštite, njezin samopridržaj može pokazati da je veći od od reosigurateljne franšize. Tako na primjer, ako neka kompanija ugovara poslove osiguranja od odgovornosti sa limitom nadoknade od 10 mil $, ona ugovara reosiguranje samo za 8 mil.$ iznad 1 mil $, što znači da ne nosi samo prvih 1 mil $ već i dodatni 1 mil $ iznad reosigurateljne zaštite. Ukoliko ugovor predviđa samo dva reinstatementa, kao pokriće ili zaštitu osiguratelja osiguratelj se može naći u situaciji da će serija šteta iskoristiti ugovor reosigurateljne zaštite i da sam nosi buduće štete u ugovornoj godini. Slično ovome, reosigurateljni program može biti kreiran na način da će osiguratelja ostaviti izloženog dodatnim obvezama na temelju samopridržaja, koji su bazirani na krivim procjenama PML282 i koji su najčešće podcjenjeni . 11.4.2. Optimalni reosigurateljni program

Cilj reosiguratelja u kreiranju optimalnog reosigurateljnog programa trebao bi biti postizanje balansa između rizika, da se desi šteta na dijelu zadržanog rizika (samopridržaja), akumulacije rizika, koji će ugroziti njegove planove za minimalnim kratkoročnim i dugoročnim financijskim ciljevima (rast poslova, profita, dividende i solventnosti) i cijene traženog reosiguranja. Isti ti ciljevi karakteristični su i za osiguratelje. Pojedini osiguratelj može kontrolirrati veličinu svojih samopridržajnih šteta nastojanjima ugovaranja dobro diverzificiranog portfelja poslova osiguranja, te kupovanjem dovoljno velikog iznosa različite vrste reosiguranja prilagođenog veličini i vrstama rizika u listi osiguranih poslova. Ipak će, premiju reosiguranja koju mora platiti za svoju zaštitu prikazati kao troškove, a vrijeme kada mora platiti premiju reosiguranja, vrijeme povrata sredstava iz reosiguranja, promatrat će, kao faktore od utjecaja na njegove prihode od investiranja slobodnih sredstava. Isto tako, velika pažnja mora biti posvećena sigurnosti reosiguratelja iz kuta promatranja, komu se rizik kao takav predaje u reosiguranje. Skriveni trošak jeftinog reosiguranja postaje vidljiv u situaciji kada velika šteta dospijeva na naplatu. Tada, ako reosiguratelj ne želi, ili ne može platiti puni iznos reosiguranog dijela štete, osiguratelj se može naći u goroj financijskoj situaciji nego da je rizik zadržao u cijelosti i sačuvao premiju reosiguranja. U stvarnosti, osiguravatelj ne može učiniti ništa drugo do, težiti da postigne optimalni reosigurateljni program. Neizbježno, tu uvijek postoje mnogi neizvjesni faktori koji će imati konačni utjecaj na na bilo koji program reosiguranja, kao usporedba stvarnog i očekivanog 280 London Market Actuaries Group Paper, Reinsurance and Retentions VOL.1 p.1( London : Institute of Actuaries 1990 . 281 Reosiguranje viška šteta 282 PML- najveća vjerojatna šteta

472

broja šteta, veličina i vrijeme nastanka šteta, datum njihova utvrđivanja, povrat investiranih sredstava s ostalim fondovima, kretanja u reosiguranom portfelju i plaćenoj premiji reosiguranja. U svakom slučaju, većina konačnih odluka managementa u osiguranju na tu temu puna je neizvijesnosti. Zbog svega toga, slijed aktivnosti mora biti odlučen na temelju najboljih izvora podataka, jer rezultat ne smije varirati više od iznosa koji se mogu prihvatiti. Ključni elemenat u formuliranju optimalnog programa reosiguranja za osiguratelja sadržan je u odluci koliko od ugovorenih rizika želi zadržati za svoj račun ili teret. Dakle, samopridržaja ili iznosa štete koji nosi na svoj račun. Poteškoće proizlaze ne zbog nedostatka ideja, matematičkih modela ili kompjuterskih programa koji bi vodili ugovaratelja osiguranja u donošenju odluke koliki dio rizika (samopridržaja) će zadržati za sebe već zbog:

- broja varijabli koje su u tu odluku uklju čene, - često neadekvatne informacije koje reguliraju takve klju čne faktore kao

detaljne analize prošle štetovne statistike, i potencijalnu izloženost riziku te,

- nesigurnost u pogledu broja i veličine šteta, ukupnih troškova na ime šteta koje pojedini osiguratelj može pretrpjeti u tekućoj i budućim godinama osiguranja.

Ipak, ove činjenice ne mogu sakriti činjenicu da je jasna politika samopridržaja

ključna za financijsku snagu osiguratelja i njegovu solventnost. Treba imati na umu da veći samopridržaj znaći manju premiju reosiguranja i obrnuto.

11.4.3. Bitni faktori koji utje ču na odluku o visini samopridržaja

Obično je cilj svakog osiguratelja kada odlučuje o svojoj reosigurateljnoj zaštiti da

kontrolira svoju izloženost štetama koje mogu uzrokovati financijske poteškoće. Zbog toga ključni faktor u procesu određivanja samopridržaja mora biti identifikacija i kvantifikacija svih rizika preuzetih u osigurateljni portfelj (risk management). Vrlo često u proteklim dekadama osiguratelji i reosiguratelji, stekli su potpuni uvid u svoju izloženost velikim rizicima i njihovoj akumulaciji, tek nakon što se kakva katastrofa stvarno dogodila (kao Piper Alpha). Posljedično tome, sada vrlo češće nego u prošlosti osiguratelji nastoje evaluirati (procjeniti) svoju potencijalnu izloženost štetnim događajima. Više se napora posvećuje na analize vlastite (osigurateljeve) protekle štetovne statistike i protekle štetovne statistike cjelokupnog tržišta osiguranja, kako bi se dobile potpunije informacije iz kojih se može izračunati raspodjela šteta, IBNR faktori i druge informacije potrebne za izračun samopridržaja. Drugi pristup, određivanja samopridržaja vidimo u analizi izloženosti riziku (opet risk management proces). Na primjer, u inozemstvu osiguratelji koriste studije raznih institucija kao «Sveindustrijsko američko istraživačko viječe» kako bi dobili procjene maksimalnih osiguranih šteta uzrokovanih atlanskim tornadima, kalifornijskim potresima, azbetozama, te štetama s osnova odgovornosti zbog zagađivanja okoliša itd. Tek poslije, primjenjujući detalje u pogledu geografske distribucije vlastitog portfelja, udjela na tržištu, standardnog pokrića koje daju vlastitim policama, može se doći do vlastite procjene potencijalnoj izloženosti štetama. Adekvatna informacija i tehničke mogućnosti dobivanja točne distribucije šteta, su samo dio cjelokupnog procesa određivanja samopridržaja. Prvi korak, za svakog osiguratelja u svakom je slučaju da preispita svoje poslovne ciljeve i iz toga razvija adekvatnu strategiju samopridržaja. Osiguravajuća tvrtka nesklona ugovaranju visokih rizika koja želi minimizirati rizik šteta putem samopridržaja koji prelaze njezine kapitalne

473

izvore, utvrdit će niži iznos samopridržaja, za razliku od osiguratelja koji cilja postignuti prihvatljivu ravnotežu između očekivanog profita i potencijalne fluktuacije u godišnjem profitu. Optimalni samopridržaj biti će također, određen pogledima i ciljevima potencijalnih reosiguratelja u pogledu iznosa reosiguranja koji žele da daju i njegove cijene. Svaki reosiguratelj nastoji pokriti svoje vlastite troškove i zaraditi profit iz nekog posla tako da tijekom dugoročnog trajanja reosiguranja troškovi reosiguranja cedenta uvijek prelaze vrijednost šteta koje se nadoknađuju reosiguranjem. Zbog toga, u utvrđivanju visine samopridržaja svaki osiguratelj mora obratiti pažnju na, ravnotežu troškova reosiguranja, kako prema očekivanim zadržanim štetama tako i prema postotku tih šteta koje želi zadržati za svoj račun. Imajući u vidu da se ponuda reosiguranja, a time i cijena mijenja, kao odgovor na kretanja u štetama, općim uvjetima na tržištu, itd., ideja o utvrđivanju optimalnog samopridržaja je ideal kojemu se teži rađe i češće, nego nešto što se može postignuti s puno više sigurnosti. Odlukom o samopridržaju ne utvrđuje se samo iznos samopridržaja već također i vrsta reosiguranja koju osiguravajuća tvrtka treba kupiti. Prema McGuinnessu283 sugerira se slijedećih devet pravila na koja osiguravajuća tvrtka mora obratiti pažnju kada donosi odluku o reosiguranju:»

1. Zadržati (platiti iz vlastitih izvora) sve štete koje padaju unutar financijskog kapaciteta tvrtke i koje samostalno može nositi.

2. Izbjegavati dvostruko pokriće svojih šteta 3. Izbjegavati praznine u pokriću šteta koje treba transferirati u reosiguranje 4. Osigurati pokri će za najveću razumno moguču štetu 5. Osigurati pokri će jednakim iznosima za sve opasnosti i rizike iz kojih može

proizići šteta u istim iznosima. 6. Zadržati na svoj račun ili teret iste iznose šteta za sve rizike i opasnosti 7. Transferirati rizik u reosiguranje samo financijski snažnom i

kompetentnom ugovaratelju reosiguranja. 8. Smanjiti administrativne troškove na minimum. 9. Postići minimalnu cijenu reosiguranja s gore postavljenim principima.»

Sve navedene principe Aktuarski institut Londonskog tržišta sumirao je u slijedeću konstataciju:

«Iz principa kojeg razmatramo, treba istaknuti da bilo koja rasprava o samopridržaju osiguravajuće tvrtke treba izbjegavati kupovanje reosiguranja koje nije potrebno.»284

11.4.4. Pragmatični pristup određivanja samopridržaja

Zahvaljujući brojnim aktuarskim procedurama i metodama koje su posljednjih

godina bile razvijene u cilju određivanja visine samopridržaja, samopridržaji općenito, kako za proporcionalne tako i za neproporcionalne ugovore o reosiguranju još uvijek teže da budu utvrđeni u skladu s jednostavnim pravilom slobodnog određivanja visine, koje je, u većini slučajeva, prošlo vremenski test. Razlog zbog čega je to tako, leži uglavnom u kompleksnosti i ograničenjima svih matematičkih modela285, iako nedostatak

283 John S . McGuinness,”Simple solution for serious problems :Perspectives , Primciples and Pertinent Facts , QUARTERLY letter from Nederlandse Reassurantie Groep,XVI/63,Octobar 1970. 284 Reinsurance and Retention, A London Market Actuaries’Group Paper, Vol.I p.20( London:Institute of Actuaries,1990). 285 Glavno je oraničenje pretpostavka da je izloženost štetama stohastički neovisna.

474

razumijevanja i potrebnih informacija može biti isto tako od utjecaja. Općenito prihvaćena pravila određivanja samopridržaja pojedinačnog rizika, vezana su s veličinom portfelja, financijskom izvorima i likvidnim fondovima osiguratelja te gornjim limitima koji su prihvatljivi malim kompanijama zbog disproporcije većih troškova, ukoliko zatraže više reosiguravajuće zaštite. Maximalni samopridržaj po šteti Kao postotok kapitala i slobodnih rezervi (samopridržaj po riziku i šteti) 1-5% Kao postotak zadržane premije po vrsti poslova osiguranja 1-10% Kao postotak likvidnih sredstava tvrtke 400-600%

Nameće se logički zaključak da postoji veza između veličine poslova osiguravajuće tvrtke i iznosa šteta koje može sigurno absorbirati bilo po jednom riziku, ili ukupnih šteta u jednom vremenskom periodu proizašlih iz jednog štetnog događaja ili godišnje. Općenito, stvarna praksa određivanja premije i rezerviranja šteta, porast premijskih prihoda, uzrokovat će porast iznosa samopridržaja osiguratelja, zbog relativnih promjena najvećih šteta koje će biti manje te će i potražnja za reosiguranjem biti manja. Doista, raspoređivanje samopridržaja i premijskog prihoda pokazuje tržišno pozitivnu linearnu vezu.286 Potvrda da se tvrtke pridržavaju takvih odnosa možemo vidjeti i iz istraživanja pojedinih njemačkih i engleskih reosiguravajućih društava. Rezultati studije reosiguravajuće tvrtke»Mercantile and General Reincurance« pokazuju vezu između netto premijskih prihoda i njezinog samopridržaja. Grafi čki prikaz 35: Kretanje visine samopridržaj požara u odnosu na ukupnu neto premiju

286 B.Benjamin, General Insurance, Heineman, London, 1977, p.227.

2

3

4

5

6

78

91

2

3

5

6

8

7

4

9

8

10.000

100.000

1.000.000

10 miliona

*

*

**

3 4 5 7 923 4 62 9 3 4 5 92 76 8 1 5 7 1 6 18

*

*

*A

*

* *B

*

*

100.000 1 milion Net Premium Income

475

Kao što nam grafički prikaz priloga pokazuje, ako tvrtka duplira premiju osiguranja njezin samopridržaj teži povećanju s faktorom 1,4. Isto tako, četverostruko povećanje premije vezano je dvostruko većim iznosom samopridržaja. Njemačke studije prema Geratheewohlu287 pokazuju sličnu, obično direktnu vezu, između veličine osiguravajuće tvrtke, mjerene ukupno ugovorenom premijom osiguranja, kapitalom, rezervama i tvrtkinim samopridržajem. Da li ovi pokazatelji znače da je otkriven pravi iznos samopridržaja vezan na ukupnu masu poslova osiguranja koji se obavlja i njihovu financijsku snagu? Ili oni pokazuju da osiguratelji predaju u reosiguranje previše ili premalo viška rizika je točka za posebnu diskusiju? Neke tvrtke, sigurno zadržavaju samopridržaje koji značajnije odstupaju od navedene studije, kao što nam grafički prikaz pokazuje za tvrtke A i B na grafičkom prikazu u studiji engleskih i njemačkih tvrtki. Individualne karakteristike poslova i financijska situacija tih tvrtki nisu poznate velićine, ali jasni činitelji osim veličine premijskih prihoda i fondova trebali bi biti i sigurno su razmotreni u utvrđivanju konačne visine samopridržaja navedenih tvrtki. Čak, ako tvrtka preferira da donosi odluke na najjednostavniji način, prema iskustvu iz prošlosti, danas se može koristiti prednostima komercijalnih PC programa da provjeri vjerodostojnost i cjenovnu prihvatljivost predloženog programa reosiguranja. Osim što daju numeričke izlazne podatke, često vrlo komplicirani reosigurateljni programi mogu biti prezentirani u razumljivoj grafičkoj formi koja prikazuje konstrukciju i limite ukupne reosigurateljne zaštite, uključujući obnovu pokrića (reinstatement) prema excess of loss ugovoru o reosiguranju te nedostatke ugovora u ukupnom pokriću. Potencijalnom ugovaratelju to omogućuje usporedbu različitih reosigurateljnih programa zaštite ili efekte promjena u programu zaštite ili efekte promjena u programu zaštite zbog promjena u visini samopridržaja. Isto tako, ugovaratelji mogu koristiti takve kompjutorske programe kako bi testirali mogućnosti raznih reosigurateljnih programa bilo u odnosu na osigurateljevu proteklu štetovnu statistiku (pod uvjetom da ima sačuvane podatke o štetama) bilo prema budućem različitom scenariju nastanka šteta. Na taj način, moguće je usporediti dva ili više reosigurateljna programa (uključujući i različite samopridržaje), kako će i na koji način pružiti reosigurateljnu zaštitu, a naročito dati sliku osiguratelja ostavljenog s neplaniranim nereosiguranim štetama. Ugovaratelj kasnije može izabrati reosiguranje prema željenom rezultatu i odnosnim troškovima različitih reosiguravajućih pokrića. Nakon što smo konačno utvrdili kakav bi trebao biti optimalni reosigurateljni program njegovu efektivnost možemo pratiti na istom kompjutorskom programu.

Faktori koji odre đuju visinu samopridržaja Ključni faktor nalazimo u potencijalnim promjenama ukupnih šteta od onih očekivanih u bilo kojem vremenskom periodu, zahvaljujući nejednakoj fluktuaciji bilo u broju, bilo u prosje čnom iznosu šteta. Što više, na granici visina suprotnih kombinacija, koje tvrtka može tolerirati u određenom vremenskom periodu, visina samopridržaja je određena njezinim početnim rezervama, plus prihodovana premija osiguranja. Ako su i prodajni i administrativni troškovi, te prihodi od investiranja ignorirani, točku samopridržaja možemo prikazati kao uPrilogu36

287 K.Geratewohl, Reinsurance Principle and Practice, Vol. 1 , Berlin, Verlag Versicherungwirtschaft, 1980, ch3.

476

Prilog36. Visina samopridržaja određena fluktuacijom u štetama Krivulja nam pokazuje raspodjelu šteta osiguravajuće tvrtke kao funciju F u određenom

vremenskom razdoblju, maksimalno moguće ukupne štete izražene u točki x. Točka A je jednaka rezervama tvrtke (Ro) uključujući njezinu agregatnu riziko premiju za period P (λ = potrebna dodatna premija). Zbog toga, ako ukupne štete prelaza točku A tvrtka neće biti u mogućnosti da pokrije svoje obveze s osnova šteta, tako da područje ispod krivulje šteta na desno od A daje vjerojatnost gubitka spomenute tvrtke. Naplatom dodatne premije(λ) tvrtka će povećati svoje financijske izvore do točke B koja se sastoji od : Ro + P ( 1 + λ )

To će smanjiti vjerojatnost gubitka cjelokupnog kapitala tvrtke. Isto tako, tvrtka je ostavljena s rizikom da ukupne štete u ovom periodu osiguranja prijeđu točku B. U praksi se čini da je cilj večine osiguratelja u kupovanju reosiguranja ne toliko minimalizacija rizika gubitka kapitala koliko smanjivanje visine fluktuacije troškova kroz zadržane štete( samopridržaj) kako bi postigli lagani rast dividende ili ako se radi o «mutual»288 osiguravajučoj tvrtki učvrstiti njezinu solventnost. Koji god stupanj reosigurateljne zaštite traži osiguratelj, njegov cilj u kupovini reosigurateljne zaštite će biti da smanji rizik troškova u dijelu šteta koji nosi na svoj račun, a koji prelaze željene ciljeve po prihvatljivoj cijeni. Grafi čki prikaz broj 37 može biti modificiran na način da pokazuje kako reosiguranje funkcionira u smislu postignuća tih ciljeva. Efekat ekscedentnog reosiguranje ili

288 Osiguravajuća tvrtka u vlasništvu svojih osiguranika ( Policy holders) . Dobit se dijeli u obliku smanjenja premije osiguranje ili bonusa u životnim osiguranjima koje inače nebi imali. Mutual tvrtka se osniva za pojedine poslove osiguranje ili društvo može biti ograničeno na članoveza koji radepojedine vrste poslova.

Vje

roja

tno

st

Ukupni izdatci za štete0 A B

F

X

477

reosiguranja viška šteta trebao bi modificirati funkciju raspodjele zadržanih šteta, posebno smanjenjem zadnjeg dijela funcije kao što je prikazano u trećem grafičkom prikazu. Prilog 37 : Efekt reosiguranja na fluktuaciju šteta Distribucija zadržanih šteta je tada data krivuljom Fm. Točka B je identična točki B u

prilogu 36. Tvrtka će trebati platiti premiju reosiguranja koja može biti izražena kao postotak bruto premije, zbog čega će se će se njezini fondovi umanjiti. Može se činiti korisnim kupiti reosiguranje, ako je tražena premija komparirana s transferiranim rizikom takva, da je neto efekat smanjenja vjerojatnosti, ukupne vesine šteta ne prelazi željeni nivo. Prema Beardu289koji je ilustrirao proces reosiguranja i utvrđivanja samopridržaja s najjednostavnijim primjerima životnih osiguratelja koji ugovaraju, recimo, 1000 jednogodišnjih osiguranja, svatko sa svotom osiguranja od 100 $ i s prosječnom starošću osiguranika do 50 godina i s očekivanom stopom smrtnosti od 0,00700. Ako ignoriramo troškove i dobit, osiguravajuća kuća će trebati premirati riziko premiju u iznosu od 0.70 $ za svaku policu osiguranja, kako bi došla do ukupnog prihoda od 700 $, koji bi trebao biti dovoljan za plaćanje sedam očekivanih šteta. Ako se desi situacija, da za vrijeme osigurateljne godine umre manji broj od sedam osiguranika kompanija će profitirati na stopi smrtnosti, ali ako umre više od sedam osiguranih osoba kompanija će postati insolventna osim, ako nema dovoljne rezerve da pokrije extra gubitak. Na taj način, sposobnost tvrtke da podnese fluktuacije u stopi smrtnosti ovisi od veličine rezervi, koje moraju biti određene brojem osiguranika u formi premijskog prihoda ili dioničara putem dioničarskog kapitala. Prije svega, veličina rezervi kompanije će ovisiti od vrste i veličine ukupnog portfelja poslova. Ovaj drugi faktor može biti

289 R.E.Beard, Tree R’s of insurance:risk, retention and reinsurance, Journal of the Institute of Actuaries Students Society, vol. 15, part 6( 1959).

Vje

roja

tnos

t

U k u p n e štete0 A B

F

X

F m

478

ilustriran uzevši u obzir okolnosti relativne promijenljivosti ukupnih troškova šteta koji mogu biti očekivani na dva osigurateljna portfelja, a koji se jedino razlikuju u broju osiguranih rizika. Takva varijabilnost se mijeri kao koeficijent varijacije V, gdje V = s/E(x) (s je standardno odstupanje, a E(x) očekivane (odnosno prosječne) štete. Uzimajući oba primjera, i pretpostavljajući da su svi životi neovisni, V mjerena u uvjetima broja šteta bi bila : √( pqn) √(0,993 x 0,007x1000) V = ---------------- = ----------------------------- E(X) 7 2,6365

= ----------------- 7 = 0,3766

Ukoliko tvrtka udvostruči portfelj osiguravajući 2000 života umjesto tisuću, koeficijent varijacije će biti : √(0,993 X 0.007 X 2000 3.7285 V = -------------------------- ------ = ----------- = 0,2663

14 14

Tako kompanija povečavajući ukupnu veličinu poslova, daje svom portfelju diverzificirani sadržaj od neovisnih jedinica rizika, štete će postati stabilnije, a manja će biti vjerojatnost da tvrtka ne bude u stanju podmiriti svoje obveze s bilo kojim nivoom rezervi.

11.4.5. Ostali faktori koji determiniraju samopridr žaj Samopridržaj i njegovu visinu najjednostavnije je izraziti kao funkciju slijedećih faktora:

R = ƒ(N,p(x),C( z), A, r,λ,Pı,W,1,T) Gdje je R – samopridržaj u vremenu t

N – veličina portfelja=ΣS(XN) S(XN)=broj jedinica izloženosti n veličine x uključene u portfelj

p(x) – vjerojatnost da će se po riziku veličine x dogoditi šteta u vremenu t C(z) – visina štete z ako se dogodi šteta A- odnos kapitala i rezervi r-= stopa povrata kapitala λ = potrebna premija Pr= vjerojatnost da će zadržane štete prijeći planirani iznos W= cijena reosiguranja I = politika investiranja osiguratelja T = vrsta reosiguranja

Postoji direktna veza između veličine rezervi pojedine osiguravajuće tvrtke u odnosu na ukupan volumen ugovorenog posla i iznosa toga posla koji može zadržati za sebe. Isto tako, kako raste portfelj osiguratelja i ako distribucija šteta ostaje ista veličina

479

samopridržaja po riziku se može povećati. Postoji i direktna linija između visine tvrtkinih rezervi u odnosu na premiju koju ostvaruje (ugovara) i iznosa koji može od tako zarađene premije zadržati za sebe. Ipak, u utvrđivanju samopridržaja, pažnja mora biti isto tako posvećena i troškovima servisiranja kapitala. To dovodi do kompleksne interakcije između dobiti koju tvrtka mora platiti dioničarima i ostalim kreditorima, premije koju može realizirati i troškova reosiguranja.

11.4.5.1. Premijske stope i utvrđivanje njezine veličine

Adekvatnu ili dovoljnu premiju koju osiguratelj može prodati na tržištu varira kako se mijenjanju ciklusi u ugovaranju osiguranja. Za vrijeme «mekanog tržišta» premijske će stope biti niže pa će i ukupna stopa profita biti manja. Osiguravatelji će biti manje zaštićeni u pogledu šteta koje mogu zadržati za sebe i koje mogu utjecati na njihove profitne ciljeve, te će zbog toga težiti da njihov samopridržaj bude manji. Ako su isto tako i premije reosiguranja niže, tada će cediranjem većeg iznosa poslova po neprofitabilnoj stopi za reosiguravatelja, cedirajuća tvrtka ili osiguravatelj biti u mogućnosti da održi svoju profitabilnost. Ako osiguravajuća tvrtka može svojim osiguranicima prodati osiguranje po stopama koje pokrivaju riziko premiju i troškove, tada samopridržaj može biti u direktnoj vezi s visinom obračunatog profita koji može ugraditi u premijske stope. Što je veći iznos profita, veće su kapitalne rezerve koje mora servisirati u odnosu na volumen poslova koje ugovara, odnosno veći će biti očekivani profit, koji će ako bude zadržan omogućiti povećanje rezervi tijekom godine dana. Prema Benjaminu290 kao veoma približno, ali praktično pravilo kaže da, solventnost tvrtke ư (izražena kao iznos slobodnih rezervi) može biti tumačena kao :

�= 2√(PtM ) – Λpt gdje je P = premija potrebna u vremenu t odnosno iznos jednak očekivanim štetama – NpxC( x) M = Limit samopridržaja Λ = visina premije

Na ovaj način povećanjem iznosa ugovorenog posla Pt bez povećanja rezervi � će zahtjevati smanjenje limita samopridržaja. Suprotno tome, povećanje premijskih stopa će zahtjevati povećanje limita samopridržaja. Stalan je i negativan utjecaj konkurencije na visinu premijskih stopa koju bi osiguravajuća tvrtka inače primjenila. Pa ipak, snaga konkurencije te njezin utjecaj na visinu premijskih stopa na tržištu osiguranja varira između različitih vrsta osiguranja, grupa osiguranja i rizika. Na primjer, razmatrajući požarni portfelj prva stvar koju osiguravajuća tvrtka mora odrediti je najveća šteta koju može podnjeti po bilo kojem riziku. Nakon toga, ugovarajući svotno excedentno reosiguranje, može usporediti samopridržaje sa samopridržajima po različitim vrstama rizika koji su se povećali proporcionalno u odnosu na obračunatu premiju. Obično, ugovaratelji osiguranja imaju malo ideja za takvo spuštanje premije osiguranja i rizika koji preuzimaju, tako da je i odluka o limitima samopridržaja tih rizika veoma subjektivna, oslanjajući se na ugovarateljevu pronicavost i instinkt.

Vjerojatnost razli čite selekcije rizika da prijeđe željenu visinu šteta koju osiguravatelj zadržava za sebe

290 B.Benjamin, General Insurance ( London : Hainemann,1977) p.224.

480

Priroda poslova osiguranja je takva da, dok tvrtka može ugovarati poslove

osiguranja na način da se vjerojatnost zadržanih šteta (odnosno smanjujući svoje granice solventnosti ispod statutarnog minimuma) koje prelaze željene visine približava 0, nikakva dostupna forma reosiguranja na tržištu neće u potpunosti eliminirati rizik štete. Čak i neproporcionalna reosiguranja imaju gornje limite naknade, koji mogu biti prijeđeni u najgoroj mogućoj kombinaciji različitih okolnosti. Kao što je već gore spomenuto, pojedini osiguratelj radije će se zaštitu limitirajući ukupnu visinu naknade, nego tražiti zaštitu od gubitka kapitala reosiguranjem, ugrožavajući na taj način svoju sposobnost postizanja stabilnosti, rasta profita i dividende. Koji god način izabrala, tvrtka mora odlučiti koliko reosiguranja može kupiti na tržištu, što će odrediti vjerojatnost zaštite kapitala ili profitnih ciljeva. Alternativno, tvrtka može težiti ka određenoj vjerojatnosti da ne postane insolventna, osiguravajući se limitima da zadržane štete koje idu na njen teret ne smanje prihode ispod određenog nivoa i fiksirajući samopridržaje u skladu s time, sve dok troškovi potrebnog reosiguranja zalaze u njene profitne granice. Drugim riječime, ovdje se radi o trgovini između sigurnosti i profita.

11.4.5.2. Cijena reosiguranja

Niti jedan reosiguratelj nije spreman prihvatiti posao osiguranja po cijeni koja je dovoljna samo da pokrije aktuarsku vrijednost rizika i šteta koje će mu biti cedirane. On će uvijek tražiti dodatnu cijenu kako bi pokrio administrativne troškove i fluktuacije u štetama temeljem štetovnog iskustva te ostvario određenu dobit iz poslovanja. Ako je koeficijent odstupanja iznosa šteta na reosiguranom portfelju velik, kao što se može desiti na reosiguranju viška katastrofalnih šteta, traženi dodatak u odnosu na odnosnu riziko premiju može biti vrlo visok. Dakle, ono što može biti optimalni program samopridržaja baziran samo na aktuarskoj vrijednosti rizika za osiguranje i reosiguranju, ne mora biti optimalan nakon obračuna dodatne premije reosiguranja. Što je veći obračun premije reosiguranja, osiguratelj može manje podnjeti taj trošak, a da istovremeno ostvaruje zacrtane stope povrata kapitala.291

11.4.5.3. Politika investiranja slobodnih sredstava

Sposobnost pojedine osiguravajuće tvrtke da servisira štete na vrijeme, bez da ima dodatne financijske troškove ovisi od:

- pritjecanja gotovine po ugovorenim poslovima. Moguće je da tvrtka može plaćati iz tekućeg priljeva sredstava većinu obveza proizišlih iz kratkoro čnih poslova osiguranje i stabilnih vrsta poslova. U svakom slučaju će štete, kao što su avionski kasko i odgovornost koje su povremene i vrlo velike štete, te akumulaciju šteta iz jednog štetnog događaja tražiti i određeno posezanje u rezerve.

- Odredbe iz ugovora o reosiguranju o plaćanju reosiguranih šteta, odnosno odredbe o plaćanjima po proporcionalnim ugovorima o reosiguranju.

- O visini tekućih sredstava koje ima na raspolaganju

291 K.H.Borch, Mathematical Theory of Insurance, Lexington books,D.C. Heath &Co, 1974. ch.2.

481

Tvrka koja većinu svojih sredstava drži u dionicama s dugoročnom fiksnom kamatom nosi ujedno i rizik da pretrpi značajnije troškove, ukoliko će morati neočekivano prodati dio njih ili posuditi novac od banke, kako bi podmirila izdatke za velike štete. Ne samo da će morati neplanirano prodati svoja dugoročna ulaganja, već će imati i troškove tih transakcija te gubitak kapitala. S druge strane, čuvajući sredstva u gotovini i kratkoročnim ulaganjima, imat će normalno malu stopu povrata i posljedično tome manju mogućnost zarade na kapitalu. Zbog svega toga, kada osiguravajuća tvrtka odlučuje o politici ulaganja, mora razmotriti priljev gotovine u pojedinim poslovima osiguranja koje ugovara, a posebno raspored šteta koji padaju na njezin teret. Osiguratelji koji uglavnom ugovaraju neživotna osiguranja, uobičajeno, više sredstava zadržavaju na svojim računima u gotovini, depozitima ili u kratkotrajnim ul aganjima u kredite i druge vrijednosnice (securities) nego oni koji ugovaraju životna osiguranja zbog veće fluktuacije u veličini i vremenu plaćanja šteta neživotnog osiguranja.

Putem reosiguranja osiguravajuća tvrtka, ipak može modificirati raspodjelu šteta koje padaju na njezin teret, tako da se odluka o načinu investiranja sredstava i reosiguranju donosi zajednički. 292 Ako, kao posljedicu odluke da se manje sredstava drži slobodnim, a istovremeno ne želi povećati rizik da se dogode velike štete koje će uzrokovati prodaju svojih ulaganja radi plaćanja takvih šteta, tvrtka će smanjiti svoj samopridržaj.

11.4. 6. Utjecaj vrste ugovora o reosiguranja na samopridržaj

Sve do sada rečeno ticalo se određivanja samopridržaja po riziku. Ipak, mnogi faktori od utjecaja o kojima smo već ponešto rekli, primjenjuju se u utvrđivanju limita samopridržaja za ukupne štete proizašle iz jednog štetnog događaja ili za vrijeme jedne godine (misli se na stop loss reosiguranje i katastrofalne štete). Razlika glede obveze reosiguratelja za štete koje su se desile na individualnim policama pokrivenim proporcionalnim ugovorom o reosiguranju i ugovorom o reosiguranjuu viška šteta znače da isti samopridržaj nije prikladan za oba tipa ugovora o reosiguranju. U reosiguranju viška rizika cedent (osiguratelj) limitira svoje obveze određivanjem samopridržaja za bilo koju pojedinačnu štetu, dok po proporcionalnom ugovoru reosiguratelj učestvuje u određenom fiksnom postotku u malim i velikim štetama do limita ugovora, bez obzira da li je šteta prešla samopridržaj cedenta ili nije. Reosiguratelj viška šteta nema obveze za:

- štete koje padaju ispod utvrđenog samopridržaja, i na taj način ostavljaju cedenta bez zaštite od povećanog broja manjih šteta; ili

- razliku neočekivano velike štete koja prelazi reosigurateljevu ukupnu obvezu.

Uobičajena je praksa da osiguratelji kupuju pokrića iznad svojih maksimalnih samopridržaja, ako su oni bazirani na PML osnovi.

U proporcionalnim ugovorima o reosiguranju od reosiguratelja se očekuje da da

pokriće za eventualno pogrešnu procjenu PML-a. Prisutna su različita razmišljanja u primjeni kvotnih i ekscedentnih reosiguranja. To je zbog toga, što bi excedentni ugovor o reosiguranju trebao smanjiti promijenljiva štetovna odstupanja na zadržanom portfelju, kvotni ugovor o reosiguranju samo smanjuje veličinu pojedinačne maksimalne zadržane

292 K.H. Borch, The optimal portfolio of assets in an insurance company Transaction of the XVIII Internacional congress of actuaries . Munich 1968.

482

štete i daje određenu zaštitu u pogledu povećanja učestalosti šteta i/ili prosječne veličine štete. Svotno excedentno reosiguranje i samopridržaj: svi faktori od utjecaja na visinu samopridržaja, koje smo već istaknuli, primjenjuju se i na ovaj ugovor. Za one vrste poslova osiguranja kod kojih su karakteristične djelomične štete, u utvrđivanju samopridržaja od utjecaja će biti i očekivana učestalost velikih šteta, kao i raspored svota osiguranja po veličini. Isto se tako postavlja pitanje, da li se mogu utvrditi iste visine samopridržaja za različite poslove osiguranja (požar, transport, pomorstvo,itd.) ili po riziku koje pojedini ugovaratelji osiguranja ugovaraju. Teoretski, ako su svi rizici ispravno tarifirani, s istim proporcionalnim izra čunima (zbog štetovnih odstupanja) jedini razlog za utvrđivanje različitog samopridržaja bio bi različiti profitni interesi u pojedinim poslovima. Unatoč tome, tvrtke cedenti općenito koriste različite samopridržaja zbog oba razloga. Različitim samopridržajima za različite poslove osiguranja osiguratelji prakticiraju niže samopridržaje, nego kada bi njih utvrđivali na svojem ukupnom poslu. U svakom slučaju oni to rade iz dva razloga:293

- ako tretiraju svaku vrstu osiguranja kao poseban profitni centar, tada razlike u visini premijskog prihoda, raspored svota osiguranja po veličini, itd. usmjeravat će ih na utvrđivanje različitih limita samopridržaja. Isti argument može se primjeniti i na prekid međunarodnog poslovanja pojedine tvrtke na određenom teritoriju, posebno kada je na tom području osnovana posebna poslovnica matične tvrtke.

- jedinstveni limit samopridržaja mogao bi tvrtku u pojedinim vrstama osiguranja ostaviti izloženu velikim fluktuacijama na zadržanim štetama, odnosno štetama koje padaju unutar limita samopridržaja i u teškim uvjetima do subvencioniranja iz drugih vrsta osiguranja, što ne bi bilo u redu s aspekta načina poslovanja i mogućih kršenja propisa.

Uobičajena je praksa da se unutar osiguranja imovine i transporta za različite vrste rizika koriste različiti limiti samopridržaja, koji su obrnuto proporcionalni visini premijskih stopa. To znači, da određuju veće samopridržaje na manje opasnim rizicima odnosno gdje je u primjeni manja premijska stopa. Iako se takva praksa čini prihvatljivom s točke gledišta teorije rizika u požarnim osiguranjima, postoje praktična iskustva koja tu praksu podržavaju. Neke studije u Njemačkom požarnom osiguranju pokazuju da su fluktuacije u štetama direktno vezane s prosječnim kvotama šteta.294 To može biti opravdano također i time da veoma opasni rizici čine samo mali dio ukupnog portfelja osiguravatelja, promjena u štetovnoj statistici će biti relativno veća, a samopridržaj će biti određen u manjem iznosu. Iako se stupnjevani limiti samopridržaji prakticiraju oni bi trebali biti bazirani i na nekom objektivnim snimcima i procjenama rizika, kao što su vrsta konstrukcije i namjena zgrade u osiguranju imovine, i to rađe nego da su fiksirani obrnuto proporcionalno premijskim stopama tog rizika. Suprotno tome, ako su u određivanju limita samopridržaja bitan samo faktor premijske stope osiguravatelja će voditi ka povećanju samopridržaja u situaciji kada konkurencija smanjuje premije i profite. Kvotno reosiguranje i samopridržaj: kada osiguravajuća tvrtka odlučuje koji maksimalni individualni rizik može podnijeti na svoj vlastiti teret, mora imati na umu da

293 RL Carter, LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, fourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p. 294 K.Gerathewohl et al,op.cit.p.8.

483

će i njezine zadržane premije temeljem toga ugovora biti puno manje nego nego u excedentnom ugovoru o reosiguranju. Isto tako treba imati na umu da ugovor ne pokriva promjene u razlici na zadržanim štetama, odnosno može se deseti da većina šteta pada u dijelu ugovora koji tvrtka nosi samostalno te se uvijek mora voditi briga koliko premije osiguratelj temeljem toga ugovora zadržava za sebe. Ukupna visina zadržane ukupne premije neće ovisiti samo od izabrane kvote nošenja rizika, već i od stope provizije reosiguratelja o kojoj može pregovarati. Kvotni ugovor o reosiguranju osim što limitira osigurateljevu ukupnu izloženost po riziku, isto tako daje i određenu zaštitu u pogledu fluktuacije u ukupnim štetama uzrokovanih povećanjem učestalosti i/ili prosječne veličine štete. Zbog toga u utvrđivanju limita samopridržaja osiguravatelj mora imati na umu slijedeće: - pokušati procijeniti efekat fluktuacije kvote šteta na zadržanom dijelu šteta

(štete koje nosi samostalno bez reosiguranja), s različitim nivoima samopridržaja; i

- odlučiti koji dio svojih ukupnih fondova je spremna rezervirati za teku će štete po vrsti osiguranja koja se razmatra.

Excess of los reosiguranje po riziku i samopridržaj. U ovakvom ugovoru o reosiguranju treba znati da reosiguratelj daje zaštitu za razliku svake štete iznad limita samopridržaja (treaty deductible) i kreiran je da bi smanjio fluktuacije u rezultatima osiguratelja iz godine u godinu. Što će izabrani samopridržaj biti manji, manje će biti i štete koje padaju na teret osiguratelja, ali to istovremeno znači da, što je manji samopridržaj, veća će biti premije koju potražuje reosiguratelj. Zbog toga je u utvrđivanju samopridržaja po riziku, u excess of loss ugovoru o reosiguranju osiguratelj suočen s trgovinom između očekivanog neto profita i moguće fluktuacije u tom profitu. Prvi korak koji treba u činiti prilikom donošenja odluke o optimalnom samopridržaju trebala bi biti analiza portfelja koj i se reosigurava, procjena rasporeda ukupnih šteta i testiranja efekta različitih samopridržaja na ukupnu distribuciju zadržanih šteta. Slijedeće što se mora učiniti je: ukupne zadržane štete moraju biti uspoređene s zadržanom premijom kako bi se došlo do procjene rezultata i moguće procjene dobiti iz investiranja sredstava. Posao menadžera poslije toga je da, selektira nivo samopridržaja koji će dati, i to se smatra najboljom trgovinom između rizika (to jest vjerojatnosti da ukupno zadržane štete ne prelaze neke zadane ciljeve ) i očekivane neto dobiti po pojedinij vrsti osiguranja. Gledajući tipi čan portfelj rizika koji se osigurava, gdje individualne štete odstupaju u visini štete, nizak samopridržaj će rezultirati s nepotrebnim cediranjem premije u reosiguranje, a na taj način i dobit tvrtke. Osiguratelj treba transferirati u reosiguranje dio onog dijela ukupnih šteta gdje je fluktuacija sadašnjih od očekivanih ukupnih šteta relativno mala. Zbog svega toga Reinarz295predlaže dvije metode utvrđivanja limita samopridržaja u točci gdje predvidivost buduće štete rapidno opada. Obje metode prvo traže podatke o ukupnim godišnjim štetama za nekoliko najgorih godina u smisla visine tih šteta. Prema «Metodi odstupanja godišnje kvote šteta» ukupne godišnje štete unutar pojedine grupe prikazuju se kao postotak godišnje zarađene premije i na taj način se izračunava prosječna godišnja kvota šteta za pojedinu grupu osiguranja. Limit samopridržaja se tada fiksira na nivou gdje godišnje odstupanje u kvoti šteta odstupa više od 5 % prosjeka.

295 R.C.Reinarz, Property and Liability Reinsurance Management, Fullerton Mission Publishing Co. 1968 p. 110- 116

484

Prema « Metodi učestalosti šteta» gleda se na postotak ukupnih šteta koje padaju unutar pojedine grupe i utvrđuje samopridržaj na nivou gdje je učestalost šteta značajnije opada. Obje metode traže subjektivno procjenjivanje u utvrđivanju samopridržaja. Konačno, kao opće prihvaćeno pravilo za utvrđivanje samopridržaja u excess of loss reosiguranjima po riziku, jeste da samopridržaj mora biti nešto niži nego u svotno excedentnim ugovorima o reosiguranju. Sve gore spomenute determinante za određivanje limita samopridržaja mogu biti sumirane u jednu jednadžbu koja bi obuhvaćala sedam faktora;

- vjerojatnosti da će štete koje padaju na vlastiti teret prijeći zacrtane ciljeve - prema kupljenom reosiguranju, - rezervi na početku određenog vremenskog perioda, - ukupanog broja očekivanih šteta, - očekivane visine svake štete, - mogućnosti dodatnog povećanja premije osiguranja, - premije reosiguranja izražene kao dio riziko ili funkcionalne premije

osiguranja, kojih se mora pridržavati svaki osiguratelj kada odlučuje o visini samopridržaja . Neizbježno, iskustvene metode i prosudbe ugovaratelja osiguranja će i dalje imati odlučujuću ulogu u donošenju odluke o visini samopridržaja. Teorija rizika će u svakom slučaju olakšati donošenje odgovarajućih odluka osiguratelja i reosiguratelja. Potencijalno najkorisnija metoda utvrđivanja visine samopridržaja je metoda simulacije. Međutim, njena je primjena limitirana vrlo iscrpnim informacijama o portfelju i štetovnim statistikama koje tvrtka cedent i reosiguratelj moraju imati za portfelj koji se predaje u reosiguranje. Za matematičke modele utvrđivanja samopridržaja, već smo istaknuli da uključuju preveliki broj varijabli. Od ostalih metoda za utvrđivanje samopridržaja za istaknuti je «Straubovu metodu»296 te «Heckman i Mayerovu metodu» 297. Međutim najširu primjenu ima metoda simulacije. Možemo ukratko rezimirati da je samopridržaj u isklju čivoj ulozi kreiranja optimalnog reosigurateljnog programa i da predstavlja maksimalni iznos štete koji je jedan osiguravatelj spreman i sposoban platiti po jednom štetnom događaju ili riziku, odnosno akumulaciju šteta iz jednog štetnog događaja, a da ne pretrpi određene financijske posljedice. Sve što osiguratelj u preuzimanju rizika utvrdi i procjeni da prelazi te limite on predaje u reosiguranje na temelju sklopljenih ugovora o reosiguranju (automatski) ili traži reosiguranje na bazi dostupnih mu fakultativnih ugovora o reosiguranju. Zbog tih je razloga politika i način utvrđivanja njihove visine posebno važno za poslovanje svake osiguravajuće tvrtke. Utvrdili smo, da postoje različiti limiti samopridržaja kako za pojedinu vrstu osiguranja, grupu osiguranja ili samopridržaj za akumulaciju šteta. Isto tako, postoje različite visine samopridržaja za proporcionalne i neproporcionalne ugovore o reosiguranju . U principu, manji limiti samopridržaja određuju se za neproporcionalne ugovore o reosiguranju zbog toga što tvrtka cedent samostalno nosi sve štete koje padaju unutar odabranog samopridržaja. Tvrka koja odlučuje o visini limita samopridržaja prvenstveno mora znati koliki maksimalni iznos štete u pojedinim poslovima osiguranja može podnjeti na svoj teret. Isto tako osiguravajuća tvrtka mora preispitati svoju poslovnu politiku i strategiju u preuzimanju rizika u osiguranje. Ako je ona nesklona preuzimanju velikih rizika, odnosno želi minimizirati iznos samopridržajnih šteta odlučit će se za manje limite samopridržaja i obrnuto. Dostupni ugovori o reosiguranju, vrsta tih ugovora, njihovi kapaciteti, analiza šteta koje osiguvaratelj samostalno nosi i troškova reosiguranja, sve su to elementi koji su 296 Ervin Straub, Non – Life insuranceMathematics, chs.4 &5 New York; Springer,1988. 297 P.E. Heckman and G.G. Mayer , Calculation of aggregate loss distribution from claims severity and caunt distribution, Proceedings of Cassualty Actuarial society, Vol. LXX 1983.

485

odlučujući za utvrđivanje visine samopridržaja. Prihodi od investiranja slobodnih sredstava te njihova komparacija s troškovima reosiguranja uvjetuju razmatranje tih problema zajednički što opet govori u prilog izabrane poslovne politike osiguravajuće tvrtke. Zaklju čno, problematika utvrđivanja visine limita samopridržaja nije stvar odluke pojedinca, trenutačnog hira ili želje već stvar potrebe u smislu vođenja politike i strategije tvrtke ka ostvarenju pozitivn ih rezultata i stabilnosti poslovanja. Svaka odluka o visini limita samopridržaja, koja se donosi izvan gore spomenutih kriterija vodi tvrtku u neizvijesnost i nestabilnost zbog neočekivano velikih šteta.

11.5. REOSIGURANJE IMOVINE 11.5.1. Svrha reosiguranja imovine

Reosiguranjem se prvenstveno bave osiguratelji i reosiguratelji. Međutim ta problematika sve više zanima i osiguranika ponajviše s aspekta njihove sigurnosti te, svojevrsnoj kontroli osiguratelja, s kojom on ovim poslovima pristupa.U svakom slučaju ovo je tema, koja bi mogla zainteresirati čitaoce. Mnogi principi i praksa koja se primjenjuje u obavl janju poslova osiguratelja jednako se primjenjuje i u reosiguranju. Posebne zakonske odredbe koje reguliraju ugovor o osiguranju slično se primjenjuju i na ugovore o reosiguranju. Sad se možemo usredotočiti samo na reosiguranje imovine, koje je nasloženije kako s aspekta velikog broja vrsta osiguranja koja se nalaze u imovinskim osiguranjima, tako i s aspekta visine šteta koje se na osiguranoj imovini mogu dogoditi. To u svakom slučaju još više istiće značaj reosiguranja u prodaji ovih vrsta osiguranja. Iako tržišna praksa reosiguranja uglavnom slijedi podjelu osiguranja na skupine i vrste, klasifikacija reosiguranja nije tako stroga i stvar je kompromisa. Reosiguranje imovine razvilo se iz osiguranja imovine od rizika požara, te kasnijim proširenjem na sve one rizike i opasnosti kojima je imovina izložena. Posljedićno, mnoge reosiguravajuće tvrtke proširile su svoj formalni “fire treaty”298 na opasnosti koje tradicionalno nisu obuhvaćene unutar reosiguranja od rizika požara (požar, eksplozija, pad zračne letjelice, manifestacije demonstracije itd.), kao što su krađa, staklo itd. Kasniji razvoj reosiguranja imovine i ugovora o reosiguranju imovine posebno industrijskih rizika, “all risks “osiguranja koji su u jednoj polici nosili i rizike koji bi se reosiguravali posebnim policama, krađa, tehnička osiguranja, na neki je način uključivao u sebi sve forme šteta na imovini. Slijedeći već staru utvrđenu praksu uključivanja u ugovor o reosiguranju imovine unutar “požarnog ugovora o reosiguranju” ne samo materijalne štete već i pokriće za posljedice prekida poslovanja, gubitke zbog stajanja, građevinske rizike i tehničke rizike, uključujući i lom strojeva. Pravila nema i struktura ugovora je u stvarnosti dosta kompliciranija. Značajan iznos osiguranja kućanstva i osiguranja malih trgovačkih poduzeća ugovara se u paket policama koje osim što osiguravaju požar i neke druge opasnosti, proširuju pokriće na rizik krađe i rizike odgovornosti koji proizlaze iz odgovornosti korisnika. Isto tako osiguravajuče kuće koje rade u pojedinim zemljama traže da se u ugovor o reosiguranju imovine (”Fire”) uključi i odgovornost za materijalne štete uzrokovane požarom. Na taj način se u praksi okvir reosiguranja imovine dobro proširuje izvan okvira šteta koje se uobičajeno pokrivaju ugovorom o reosiguranju imovine u, recimo, Americi ili Kanadi. Zbog svega toga i reosiguratelj i osiguratelj moraju biti vrlo pažljivi i vrlo točno utvrditi koje će obveze prihvatiti reosiguratelj iz ugovora o osiguranju imovine, zbog različite osigurateljne

298 Ugovor o reosiguranju požara

486

prakse od zemlje do zemlje koje imaju različite opsege pokrića u standardnoj požarnoj polici osiguranja.

11.5.2. Management rizika preuzetih u osiguranje

Pokušat ćemo u nastavku objasniti poziciju ugovaratelja osiguranja i njegovu sposobnost raspoznavanja potrebe za reosiguranjem kroz spoznaju izloženosti potencijalnim štetama koje proizlaze :

(1) iz jednog rizika; (2) iz jednog događaja; (3) i ukupno u jednoj godini

Svaki ozbiljni ugovaratelj osiguranja ili risk menadžer osiguratelja trebao bi u svakom trenutku imati na umu ove tri stvari. Iako bi izloženost na svakom pojedinom riziku recimo, zgradi ili skupini zgrada, trebala biti limitirana, vjerojatnost akumulacije šteta iz jednog događaja ne smije biti ignorirana. Požarni rizici nisu u potpunosti individualni. Požar se može proširiti ili eksplozija se može proširiti, na susjednu imovinu koja isto tako može biti predmet osiguranja i što je veća međuovisnost između jedinica koje su izložene riziku u portfelju izloženom prirodnim rizicima, posebno oluji, snježnoj oluji, potresu i štetama prekida poslovanja, koje proizlaze iz štete koja dotiće ne samo jednog osiguranika toliko veću pažnju ugovaratelji osiguranja moraju posvetiti analizi i procjeni svoje izloženosti akumulaciji šteta. Konačno, godišnja štetovna statistika iz pojedinih vrsta osiguranja kojima upravljaju osiguratelji, kao štete od tuče na usjevima podložna je velikim odstupanjima iz godine u godinu. Traženi programa reosiguranja morat će se pozabaviti svim tim činjenicama.

11.5.3. Priprema programa reosiguranja

Gdje god je na tržištu osiguranja prisutna jaka konkurencija veliki imovinski rizici se prvo podijele između osiguratelja putem suosiguranja ili, kao na mnogim tržištima, putem fakultativnih reosiguranja. Na hrvatskom tržištu osiguranja praksa suosiguranja još uvijek nije zaživjela što zbog izrazite konkurencije, što zbog zbog procesa objedinjavanja osiguravajućih tvrtki u grupacije, a što zbog nedorečenosti Zakona o obveznim odnosima299 koji reguliraju ovu problematiku. U situaciji izrazite konkurencije, gdje se neki od osiguratelja bore za čisto preživljavanje, prisutno je i veliko nepovjerenje u njihovu financijsku snagu što ih odvraća od poslova suosiguranja upravo zbog ovakve odredbe zakona po pitanju suosiguranja. Individualni osiguratelji nakon toga ostatak ubacuju u svoj proporcionalni ugovor (surplus) ovisno od njihog samopridržaja. Velika odstupanja u veličini individualnih rizika koji se osiguravaju znače da nemaju samo mali osiguratelji potrebu za reosiguranjem, već i oni veliki. Uobičajeno je da velike kompanije, lideri na tržištu prihvaćaju najveći dio glavnih industrijskih i komercijalnih rizika kojima su prilagođeni i reosigurateljni programi tako da im za samo mali broj slučajeva treba pokriće na fakultativnoj osnovi. Tradicionalnu sliku na neki način mijenjaju tri trenda promjena u uvjetima za ugovaranje reosiguranja. Prvo, utjecaj tehnologije na veličinu individualnog rizika zbog izrazitog povećanja vrijednosti, rezultirao je oživljavanjem

299 ZOO Čl.959 - “ kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumijeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.”

487

fakultativnih ugovora o reosiguranju. Često, glavni proizvođački kompleksi, posebno u visokorizičnim industrijama, kao petrokemije i rafinerije, traže pomoć inozemnih reosiguratelja u procesu ocjene i procjene rizika, jer prelaze mogućnosti lokalnog tržišta osiguranja. Isto tako, kada se reosiguravajuće tržište sužava, odnosno pooštravaju uvjeti za dobivanje reosiguranja zbog loših rezultata i osiguratelji nisu u mugućnosti kupiti dovoljno kapaciteta koje bi željeli u svojim ugovorima, te fakultativno reosiguranje postaje sve interesantnije. Drugo, u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i zemlje u razvoju, postoji rastuća koncentracija vrijednosti po riziku u područjima izloženim prirodnim katastrofama (tajfuni, uragani, poplave, itd.). Posljedično tome pojavljuje se rastuća potražnja za pokrićem katastrofalnih viška rizika sa sve većim limitima koji bi pokrili cijeli posao osiguranja. Treće, osiguratelji imovine su pod istim pritiskom da smanje svoje administrativne troškove, a to je imalo dvostruki efekat što je na neki način postalo uobičajeno u osigurateljnim krugovima. Umjesto iskazivanja svakog posebnog požarnog rizika u popisu osiguranja (bordero rizika) pokrivenog reosiguranjem sa svojom svotom osiguranja, rizici (više njih) zbog različitog načina osiguranja spajaju se u jednu svotu osiguranja putem jednog ugovora ili police osiguranja. Posljedično tome, osiguratelji ne mogu biti tako selektivni u plasiranju rizika u reosiguranje (antiselekcija rizika) što znači da se u toj jedinstvenoj svoti nalaze i rizici koji nisu kvalitetni i predmet su redovitih izvora šteta. Upravo iz tih razloga ekonomska računica zaokrenula je politiku reosiguratelja prema reosiguranjima viška šteta (excess of loss reinsurance) kao glavnoj formi reosiguranja velikih rizika. U takvim ugovorima o reosiguranju daleko veći iznos šteta, odnosno sve štete do iznosa pridržaja osiguratelja pada na njegov teret što ga prisiljava da ima selektivan pristup u prihvatu rizika u reosiguranje. Prije nego razmotrimo prikladnost različitih formi reosiguranja poželjno je da pobliže razmotrimo faktore koji određuju osigurateljevu izloženost šteti. 11.5.4. Individualni rizik i reosiguranje Postoje dva osnovna faktora koji moraju biti razmotrena:

(1) Poslovna politika osiguratelja i njegova određenost na rizike imovine po pitanju; ukupne svote osiguranja po jednoj ili više polica osiguranja koji pokrivaju jedan ili više rizika. Normalno je da se u toj situaciji razmatra samo jedan osiguranik i njegova izloženost štetama..

(2) Vrsta rizika koji se preuzima

Profitabilnost štete koja se dogodila i potencijalno maksimalne štete u odnosu na vrijednost rizika ovisit će o različitim faktorima, koji će utjecati na premiju osiguranja. Na mogućnost požara u svakom će slučaju utjecati konstrukcija zgrade, visina, odvojenost vatrobranim zidovima; načini grijanja i hlađenja; različite djelatnosti u zgradi, skladištenje materijala; usporedba s drugim zgradama i njihovim karakteristikama glede izloženosti riziku požara; interni i vanjski protupožarni aparati i instalacije itd. Kada se osiguratelj nađe u situaciji da sklapa ugovor o osiguranju, bez mogućnosti uvida u pojedinačne svote osiguranja za individualne požarne rizike, postaju ovisni od relevantnih informacija od samog osiguranika ili procjene procjenitelja. Iako je potencijal nastanka šteta različit i značajnije odstupa ovisno od osiguranih opasnosti, reosiguratelji preferiraju da i sami osiguratelji nose na svoj teret dodatne rizike koje ugovaraju, kao: poplavu, potes, oluju, klizanje tla na osnovi prvog rizika kako bi izbjegli antiselekciju rizika. Ipak se za neke od tih opasnosti ugovaraju posebni ugovori o reosiguranju, kao, recimo, kvotni ugovor o reosiguranju potresa uz koji ide posebni ugovor za reosiguranje rizika požara (surplus).

488

Pored osiguranja materijalnih šteta, posebno mora biti razmotrena izloženost štetama po policama osiguranja od prekida rada, vezanih uz osnovno osiguranje od rizika požara. Pažnja mora biti usmjerena na faktore kao što su “garantni period”; međuovisnost procesa unutar pojedinog postrojenja ili tvornice; osjetljivost izvora energije (napajanja strujom ili neka druga postrojenja) i moguće zamjene za postojeći pogon; a na mjestima gdje se osiguranje proširuje na štete na stvarima dobavljača i kupaca i stupanj ovisnosti od bilo kojeg od njih. Vjerojatnost i ozbiljnost štete kao posljedica prekida poslovanja ima izraziti značaj jer je proporcionalno veća od materijalne štete.

Fakultativno reosiguranje akumulacija šteta iz jednog događaja koja uklju čuje više od jednog rizika

Katastrofalni rizici su posebno važni zbog različitih prirodnih opasnosti koje se

osiguravaju. Direktni osiguratelj može nositi određen iznos iznad svoje ukupne izloženosti štetama s podlimitima za osiguranje imovine izložene prirodnim rizicima, kao što je to s poznatim potresnim zonama, poplavnim planovima ili tornadima. Iako kompjuterska tehnologija može riješiti problem indeksacije svota osiguranja u proiciranju ukupne izloženosti osiguratelja s takvim štetama, u situaciji kad se osiguratelja prisiljava da prihvati više rizika u osiguranje od željene izloženosti, kako bi dobio druge poslove osiguranja, ostaje problem visokih troškova rada održavanja skupnog indeksa odnosno praćenja izloženosti za cijelu osiguranu imovinu Posljedično, čak iako je osiguratelj bio uspješan u limitiranju svoje izloženosti (poželjne su i ugovorene odbitne franšize) kroz svoj samopridržaj po individualnom riziku i volumenu posla ugovorenom u pojedinom regionu koji bi mu omogučio da posluje u okviru vlastitih financijskih mogućnosti, on nema garancije da će izbjeći akumulaciju šteta koja se vrlo često događa i zato mora imati reosiguravajuću zaštitu za takve okolnosti. Zaštita za ovakve katastrofalne štete može se realizirati samo s neproporcionalnim ugovorom o reosiguranju katastrofalnih šteta.

Pridržaj osiguratelja

Pridržaj u kontekstu reosiguravajuće zaštite od katastrofalnih šteta možemo tumačiti kao prioritet osiguratelja odnosno štete koje padaju isključivo na njegov teret, a njegovu visinu određuju osigurateljev kapital i slobodne rezerve u odnosu na premijski prihod, te cijenu reosiguranja.

Izbor reosiguravajuće zaštite osiguratelja ili forme reosiguranja

Koji će oblik ili formu ugovora o reosiguranju imovine osiguravajuća tvrtka izabrati ovisi prvenstveno od individualnih okolnosti i preferencija. Večina ugovora o reosiguranju imovine u razvijenim i nerazvijenim zemljama su proporcionalni ugovori, obično surplus. U posljednje vrijeme prisutna je tendencija da se za velike rizike ne primjenjuje samo surplus već kombinacija proporcionalnog i neproporcionalnog ugovora na bazi viška šteta, ili samo ugovor o reosiguranju viška šteta (excess of loss treaty). Što se tiče načina na koji će osiguratelj limitirati svoju izloženost iz akumulacije šteta po svakom riziku, trebat će reosiguravajuću zaštitu od katastrofalnih šteta iz jednog događaja koji uključuje veliki broj polica osiguranja, a to će realizirati ugovorom o reosiguranju od katastrofalnih šteta (catastrophe excess of loss treaty), koji postaje neizbježan dio zaštite svake osiguravajuće tvrtke. Konačno osiguratelj obično traži i reosiguravajuću zaštitu od viška ukupnih šteta u jednoj godini bilo kvotnim ili nekim drugim ugovorom o

489

reosiguranju. U osiguranju imovine koje uključuje zaista veliki broj različitih vrsta osiguranja među kojima ističemo i osiguranje usjeva, zbog sezonskog karaktera pokrića i velikih odstupanja u rezultatima, poteškoća u utvrđivanju pojedinačnog rizika i događaja primjenjuje se reosiguranje viška negativne kvote šteta ili stop loss reinsurance.

Fakultativni i fakultativno obligatorni ugovori o r eosiguranju imovine

11.5.5. Fakultativno reosiguranje viška šteta

Tradicionalno fakultativna reosiguranja za imovini bila su realizirana na proporcionalnoj osnovi, dok se od 1970 godine zbog porasta broja pojedinačnih rizika u fakultativnom reosiguranju radi na bazi reosiguranja viška šteta. Djelomično, razlog za to su bile i kaptiv osiguravajuće tvrtke koje su poslovale na toj osnovi.300 I ostale tvrtke našle su tada svoj interes da posluju na bazi viška šteta za sve fakultativne ugovore. Dodatni razlog za takvu tendenciju bili su i brokeri koji su uspijevali rizike podiljelili u layere u ugovoru o reosiguranju viška šteta i time dobivali povoljnije premijske stope za reosiguranje takvih rizika nego što bi dobili uz originalni proporcionalni “excess of loss” ugovor o reosiguranju. Drugi glavni razlozi za korištenje ovog ugovora o reosiguranje imovine su:

(1) olakšano plasiranje velikih rizika i, (2) zaštita od grešaka u procjeni EML-a ili PML-a.

Takav oblik reosiguranja ima sigurne prednosti za reosiguratelje jer mu daje veću

kontrolu nad premijom za takav rizik, jer može spriječiti podtarifiranje izvornog rizika. S druge strane, reosiguratelj prima manju premiju nego za proporcionalni fakultativni ugovor iako prihvaća odgovornost i daje pokriće za vrlo velike rizike. Činjenica je da u neproporcionalnom fakultativnom ugovoru sve štete u visini pridržaja osiguratelja idu na njegov teret dok se u proporcionalnom fakultativnom ugovoru dijele proporcionalno.

11.5.6. Kvotno reosiguranje imovinskih rizika

Danas imamo situacija da se kvotni ugovor nikad ne upotrebljava kao glavna forma ugovora o reosiguranju imovine kod jednog osiguratelja. Velike razlike u veličini svota osiguranja i veliki broj individualnih rizika znači da i izrazito male tvrtke za osiguranje mogu same za sebe zadržati neke od rizika. Zbog toga osiguratelji koji žele zadržati određeni dio vlastitog portfelja u punom iznosu zaziru od ideje da cediraju reosiguratelju određeni fiksni dio ukupnog portfelja imovine koji ugovaraju. Djelomično rješenje problema leži u kombinaciji kvotnog ugovora i surplus ugovora ili ugovora o reosiguranju viška šteta. To će omogućiti osiguratelju da zadrži veliki dio ukupno ugovorenog posla uz istovremeno zadržavanje automatskog reosiguranja za svote koje prelaze limit kvotnog ugovora o reosiguranju. Kvotni ugovori o reosiguranju našli su svoje mjesto u reosiguranju imovine u slijedećim prilikama:

- kod osiguratelja koji tek startaju s poslovanjem i novim vrstama imovinskih osiguranja

300 RL. Carter, Op.cit p. 494

490

- kod osiguratelja čiji su rezultati poslovanja toliko slabi da su reosigurateljima bili prisiljeni ponuditi cijeli portfelj osiguranja

- kod reosiguranja specijalnih rizika, kao osiguranje od rizika tuča, potresa, gdje kvotni ugovor omogućuje reosiguratelju bolji balans potfelja reosiguranih poslova, posebno ako je pridržaj cedenta na poslovima koje predaje u reosiguranje relativno visok

- kod osiguratelja cedenta koji su naročito izloženi prirodnim rizicima Isto tako postojalo je i određeno usmjerenje u posljednjih dvadeset godina ka kvotnom ugovoru o reosiguranju zbog rastućih troškova I administracije sa surplus ugovorom o reosiguranju imovine.

11.5.7. Surplus – Svotno excedentni ugovor o reosiguranju O ovom ugovoru o reosiguranju imovinskih rizika možemo reći da ima najširu primjenu u praksi iako su se u posljednjih 5 godina desile određene izmjene u provođenju ovog ugovora kao najuobičajenijeg načina zaštite velikih pojedinačnih imovinskih rizika. Gdje god su reosiguratelji u prošlosti davali zaštitu u visini dvadeset, ili značajnije više linija (dvadeset linija pridržaja osiguratelja) reosiguranja surplusa, danas općenito limitiraju pokriće na oko deset linija zaštite. Zbog toga, kako bi omogućili cedentu više pokrića ili kapaciteta za ugovaranje osiguranja oni pribjegavaju fakultativnom tržištu reosiguranja, ili kreiraju fakultativne obligatorne ugovore o reosiguranju.

Cilj surplus ugovora o reosiguranju

Kao što je već istaknuto ranije, reosiguratelj mora poduzeti nužne korake prije početka surplus ugovora o reosiguranju koje vrste poslova osiguranja imovine će biti pokrivene ugovorom i u skladu s time pripremiti uvjete za reosiguranje. Budući da borderoi nisu upotpunjeni s početnim upitnicima za osiguranje osim za moguće vrlo velike rizike i ograničavajućim uvjetime u ugovoru, pregledi rizika ostaju jedino sredstvo reosiguratelja koji mu omogućuju izbjegavanje svoje izloženosti neprihvatljivim odnosno neočekivanim rizicima.

Izloženost reosiguratelja akumulaciji šteta

Zbog rastuće urbanizacije i koncentracije vrijednosti imovine na relativno malim površinama vrlo često predmet prirodnim nepogodama, reosiguratelji danas općenito traže više informacija gledajući svoju izloženost štetama iz opasnosti koje uzimaju u reosiguranje. U nekim slučajevima reosiguratelji u potpunosti isključuju prirodne opasnosti iz proporcionalnih ugovora o reosiguranju, ostavljajući osiguratelja da te rizike osigurava posebnim, najčešće ugovorom o reosiguranju katastrofalnih rizika. Proporcionalni reosiguratelji, ako ih uvjetno tako možemo nazvati češće, pribjegavaju limitiranju svoje izloženosti akumulaciji šteta upotrebom agregatnih limita po zonama ili područjima u formi:

(a) klauzule o limitu cesije koja će ograničiti cedirani iznos osiguratelja cedenta imovinskih rizika na fiksni postotak, recimo 115% ukupnih vrijednosti deklariranih i specificiranih na dan prije početka ugovora o reosiguranju unutar određenog područja i/ili;

(b) klauzula o limitu po događaja koja će ograničiti iznos koji se može dobiti od reosiguratelja u pogledu svih šteta iz jednog štetnog događaja.

491

Rastuće klimatske promjene, za koje nema naznaka da idu u smjeru smanjenja štetnih događaja (potresi, poplave, uragani), samo idu u prilog ovih ograničavajućih klauzula u ugovorima o reosiguranju imovine.

Neproporcionalna reosiguranja Kao i u drugim skupinama osiguranja vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju koji se koriste za reosiguranje imovine dijele se u tri glavne vrste:

(1) ugovori o reosiguranju viška rizika, (2) ugovori o reosiguranju katastrofalnih šteta, (3) ugovori o reosiguranju kvote šteta iznad određene kvote ili stop loss ugovori

koji pokrivaju ukupne štete u jednoj godini iznad dogovorene kvote šteta. Svi komentari vezani uz surplus ugovore o reosiguranju što se tiče svrhe reosiguranja u uvjetima geografske rasprostranjenosti rizika vrste osiguranja kojemu se daje pokriće, dogovorena iskljućenja isto se tako primjenjuju i na neproporcionalne ugovore o reosiguranju i nema ih potrebe ponavljati. Umjesto toga usmjerit ćemo našu pažnju na karakteriatike ovih triju vrsta neproporcionalnih ugovora o reosiguranju koji se primjenjuju na požarna i druga imovinska osiguranja. Ugovor o reosiguranju viška rizika Pokrića za reosiguranje viška rizika dizajnirana su kao metoda reosiguranja individualnih rizika koji prelaze reosiguranikov pridržaj. Dok surplus ugovor o reosiguranju može dati kapacitet za rizike koji prelaze osigurateljev pridržaj do limita ugovora, ugovor o reosiguranju viška rizika može biti realiziran kao dodatna zaštita na neto zadržani iznos kako bi se smanjio utjecaj šteta velikih i srednjih rizika. Na direktnom tržištu osiguranja pojava je da velike grupe osiguratelja sposobnih da za vlastiti kombinirani ra čun zadrže značajnije svote osiguranja i na taj način smanjuju potrebu za proporcionalnim reosiguranjima kao sredstvo koje daje osnovni kapacitet osigurataelju za sklapanje ugovora o reosiguranju i drugo, na taj način stvaraju potrebu za reosiguranjima viška rirzika kao jedinoj formi za reosiguravajuće zaštite zajedničkoj ostalim vrstama osiguranja.301

Što više, velike štete koje su pretrpjeli reosiguratelji na proporcionalnim ugovorima o reosiguranju imovine u ranim 1980 –tim zbog neadekvatnog tarifiranja kod ugovaranja osiguranja okrenuo je večinu reosiguratelja ka neproporcionalnim ugovorima o reosiguranju prvenstveno zbog pojačane kontrole kreiranja premijske stope I samog rizika kao takvog. I druga tržišna kretanja isto su tako odigrala značajnu ulogu u rastućoj popularnosti ugovora o reosigursanju viška pojedinačnih rizika. Upadljivo, postojala je praksa utvrđivanja vlastitog pridržaja nakon utvrđivanja EML-a i PML-a. Pojedini osiguratelj ne bi smio prići realizaciji ugovora o reosiguranju pojedinačnog rizika na bazi viška šteta dok god ne bude u stanju u punom iznosu podnjeti sve štete unutar vlastitog prioriteta – kao i u proporcionalnom ugovoru o reosiguranju viška šteta pokriće neće biti dato za rizike koji imaju abnormalno visoki broj malenih šteta. Isto tako gdje su gornji limiti po rizicima u ugovoru o reosiguranju viška šteta jednaki procjeni MPL-a ili EML-a

301 R.C. Carter, L.D. Lucas &N.Ralph, Reinsurance fourth s edition,Great Britain by Redwood Books Ltd. 2000. p.488.

492

neće biti pokrića za pogrešnu procjenu EML-a, ako do takve štete dođe osim, ako osiguratelj nije osigurao dodati layer za pokriće krivih procjena visine štete. To nije slučaj u proporcionalnim ugovorima o reosiguranju gdje je pogrešna procjena pokrivena od strane reosiguratelja .

Uvjeti i osnova ugovora o reosiguranju na bazi viška rizika

Normalno, ugovor o reosiguranju viška šteta po riziku rađeni su na godišnjoj osnovi s odredbama o obnovi svake godine. Isto tako, stalni ugovori o reosiguranju imaju odredbu o završetku ugovora o reosiguranju svake godine odlukom svake strane pismenim putem. Pokriće može biti dato na temelju klauzula “nastalog štetnog događaja “ili “izdane i obnovljene police”302.Ako se upotrebljava ova zadnja metoda tako da pokriće polica koje su na snazi izlazi na dan isteka ugovora, reosiguratelj može uvrstiti u ugovor klauzulu o produžetku ugovora što daje prostor cedentu (osiguratelju) da traži produžetak pokrića za slijedećih dvanaest mjeseci. Kada se pokriće daje na osnovi “issued and renewed basis” istovremeno se utvrđuje da se istekom police osiguranja prekida I ugovor o reosiguranju.

11.5.8. Pokriće i limit ugovora

Ugovor o reosiguranju viška šteta po jednom riziku, bez obzira da li je realiziran na bazi jednog ili više layera kreiran je da štiti osiguratelja od šteta po jednom riziku, a obveza reosiguratelja definirana je terminima “bilo koji odštetni zahtjev po riziku” ili “svaka šteta po riziku”303.

Limit ugovora

Pokriće koje se daje ovakvim ugovorom o reosiguranju određeno je gornjim novčanim (monetarnim) limitom obveze reosiguratelja i to na iznos dovoljan da zadovolji potrebe osiguratelja za prihvat rizika u osiguranje.Umjesto fiksne franšize304 i gornjeg financijskog iznosa pokrića ugovor može biti kreiran s različitim varijabilnim franšizama, a tako i gornjim limitima pokrića, kao i u surplus ugovor o reosiguranju osiguratelj može kombinirati različite samopridržaje za različite rizike prema tablici samopridržaja. Danas je ovakva praksa vrlo rijetka zbog prevelikog administriranja s posebnim franšizama za svaku vrstu poslova osiguranja imovine, pa tako i pregovaranja kao najveće prednosti neproporcionalnih ugovora o reosiguranju imovine.

11.5.9. Ugovaranje reosiguranja od katastrofalnih šteta

Predmet ugovora o reosiguranju od katastrofalnih šteta je zaštita osiguratelja od neočekivano velikih šteta zbog jednog štetnog događaja, koji uzrokuje akumulaciju šteta iz više osiguranih rizika. Specifičnost ugovora je da se pokriće daje na bazi bilo kojeg odštetnog zahtjeva ili nastalog štetnog događaja i obično se daje dodatno na reosiguravajuću zaštitu datu kroz proporcionalne ili neproporcionalne ugovore o reosiguranju. Karakteristika je da se ovakvo pokriće daje za neočekivano velike, znači štete iznad nivoa koje reosiguratelji normalno očekuju u jednoj godini. U slučajevima prirodnih katastrofa ideja nije da se daje pokriće za normalne prirodne nepogode, iako se i 302 “Lossess occurring basis“ or „Issued and renewed basis“ 303 „Any one claim“ or „each and every loss“ 304 Ka da se govori o franšizi s pozicija reosiguratelja misli se na iznos koji nosi osiguratelj.

493

oni mogu pokazati neočekivano ozbiljnim. Na primjer, ako osiguratelj daje osiguranje od rizika polave na području koje redovito ima sezonske poplave, osigurateljeva je neposredna odgovornost da kontrolira svoju izloženost ovom riziku i fiksira individualni pridržaj po riziku na dovoljno niskom nivou kako bi bio u mogućnosti podnjeti očekivanu godišnju akumulaciju šteta. Zbog toga se reosiguratelji pokušavaju osigurati da dajući pokriće od katastrofalnih šteta osigurateljima nije data isprika za pogrešno ugovaranje ovog rizika ili gubitak kontrole nad rizikom. Kontrola reosiguratelja može biti provedena na četiri načina:

(1) fiksiranjem odbitne franšize u ugovoru o reosiguranju dovoljno visoke da osiguratelja ostavi nezaštičenog za određeni iznos svake štete koja prelazi ono što se normalno moglo kontrolirati

(2) traženjem od osiguratelja da participira do 10 % u višku rizika ili utvrđivanjem godišnjeg limita franšize za niže layere reosiguranja.

(3) Limitirajući broj godišnjih obnova pokrića (svota osiguranja) u jednoj godini nakon nastanka štetnog događaja.

(4) Utvrđivanjem veće premije osiguranja za očekivane godišnje štete i reosigurateljevih operativnih troškova. Obnova pokrića nakon nastupanja štetnog događaja tražit će i dodatnu premiju.

Ugovaranje započinje razmatranjem velikog broja važnih faktora koje reosiguratelj treba kako bi procjenio potencijalnu izloženost po ugovoru za reosiguranje katastrofalnih šteta na imovini, a to su:305

(1) procjena opasnosti za svaki od osiguranih rizika za svaku poznatu zonu opasnosti pokrivenih portfeljem osiguratelja

(2) procjena osjetljivosti osigurateljeva portfelja. To je važno zbog toga jer struktura portfelja koji ide u reosiguranje mora biti razmotrena s aspekta;

a. Vrste rizika: kućanstvo, komercijalni i industrijski predmeti osiguranja, raspodjela svota osiguranja na zgrade i sadržaje, prekid poslovanja,

b. Detalji štetovne statistike osiguratelja u periodu ne manjem od deset godina

c. Očekivanja rasta premije za godinu za koju se traži pokriće d. Broj polica osiguranja koja će biti plasirana u reosiguranje e. Kvaliteta konstrukcije objekata (npr. Otpornost na potres); f. Geografska distribucija portfelja na zone opasnosti i zone izložene

prirodnim nepogodama itd.

(3) Originalni uvjeti za osiguranje i pokriće koje se njima daje, glavne prirodne opasnosti, odbitne franšize te limiti kojima je ograničena odgovornost osiguratelja.

(4) Utvrditi iznos reosiguranja koji bi trebao pokriti izloženost riziku i uvjete za obnovu pokrića u tekučoj godini osiguranja, nakon iskorištenja svote pokrića iznos traženog pokrića po reosiguranju kao i veličina franšize odredit će i premiju reosiguranja za pokriće katastrofalnih šteta.

Cilj ugovaratelja osiguranja je da odredi riziko premiju jednaku očekivanim godišnjim prosječnim štetama koje padaju na teret ugovora o reosiguranju u određenom broju

305R.C.Carter, L.D.Lucas&Ralph, Reinsurance fourth s editition, Great Britain by Redwood books Ltd. 2000, p.283

494

godina. Postoje mnogi različiti koncepti i metode u utvrđivanju premijskih stopa (payback concept, rate of line, actuarial model) za ove ugovore o reosiguranju sa svojim prednostima i nedostacima, međutim za direktne osiguratelje to i nije toliko važno, za njih je najvažnije priskrbiti sve relevantne informacije kako bi na vrijeme dobio traženo pokriće. Svaki ugovor o reosiguranju imovine je primjer za sebe, specifičan zbog strukture rizika u portfelju pojedinog osiguratelja, njegove izloženosti prirodnim opasnostima, geografske rasprostranjenosti, kvalitete ugovaranja osiguranja, kadrova i mase drugih faktora od utjecaja na preuzete rizike u reosiguranje. Izbor programa reosiguranja vrlo je bitan i rezultat je procjene izloženosti portfelja štetama koje ne može samostalno podnjeti, a da ne bude narušen stabilitet tvrtke i kapacitet za ugovaranje novih osiguranja. Istim procjenama se bave kako osiguratelji koji izvorno preuzimaju rizike u osiguranje tako i reosiguratelji koji iste rizike uzimaju u reosiguranje. Logika razmišljanja je uvijek ista. Svatko u tom procesu želi prebaciti dio ili većinu rizika na nekog drugog i ostvariti određenu dobit. Koliko će osiguratelj u tome biti uspješan uglavnom ovisi od spoznaje osiguratelja o vlastitom portfelju preuzetom u osiguranje te izbora ugovora o reosiguranju.U svakom slučaju mora se rukovoditi kriterijima risk managementa odnosno analize svoje izloženosti po riziku, akumulaciji rizika i procjeni svoje izloženosti katastrofalnim štetama.Način na koji će ostvariti zaštitu svojih interesa ovisi o izboru ugovora o reosiguranju i njegove dostupnosti na tržištu. Kao što smo vidjeli to mogu biti proporcionalni ugovori o reosiguranju kao kvotni, surplus ugovori, kombinacija jednog i drugog kao i neproporcionalni ugovori koji su sve više u upotrebi pogotovo zbog interesa reosiguratelja. Postoje mnogi razlozi zbog čega osiguravajuće tvrtke mogu pretrpjeti gubitke i propasti. Neki su zajednički i ostalim djelatnostima, kao neefikasnost u poslovanju, neadekvatno određivanje cijene, izrazita konkurencija, prekomjerno trgovanje itd. Jedan od najčešćih razloga propasti osiguravjućih trtki su. Najveća svota osiguranja po riziku i nastanak štete koju ne može podnijeti, akumulacija šteta, nedovoljnost ukupne premije da bi se podmirile sve štete. Do takve situacija dolazi iz slijedećih razloga:306

(a) ugovaratelji osiguranja koji rade na bazi proteklog štetovnog iskustva mogu podcijeniti očekivane štete, najvjerojatnije zbog kalkulacije rađene na malom broju uzorka i pogreške u proiciranju trenda šteta, ili zbog nepredvidljive promjene na riziku koji je rezultirao večom učestalošču i visini šteta;

(b) može doći do povećanja učestalosti većih štetana velikim individualnim rizicima ili akumulaciji šteta iz jednog događaja;

(c) može doći do različite fluktuacije u godišnjim agregatnim štetama povezano s malim portfeljem ili fluktuacijama u osnovnim štetovnim vjerojatnostima

(d) ugovaratelji osiguranja mogu precijeniti svoje prihode s osnova investiranja slobodnih sredstava

306 Op.cit., p. 284

495

11.6. RISK MANAGEMENT u REOSIGURANJU

Reosiguranje je kao djelatnost od svog nastanka bila u potpunosti globalna, dok su tvrtke koje su se bavile osiguranjem imale lokalni karakter. Kao oblik zaštite osiguratelja reosiguranje nije samo trošak, već alternativni izvor kapitala i kao takav mora biti i promatran od strane osiguratelja. Isto tako sti. ne smije biti podcijenjen utjecaj kupovine reosiguranja na ugovaratelje osiguranja kao dodatni element sigurnosti. Oni osiguratelji koji ugovaraju osiguranje samo na teret vlastitog kapitala, a bez reosiguranja teže tome da budu konzervativniji u tim procesima od onih koji osiguranje ugovaraju upotrebljavajući reosiguranje kao zaštitu koristeći tuđi kapital. Što znači racionalno kupovanje reosiguranja? Kakva je uloga risk managementa u donošenju odluke o reosiguranju? To u svakom slučaju nije štednja na reosiguranju kao što bi moglo biti shvaćeno, već je to jedan sustavni proces upravljanja rizicima i sredstvima akumuliranim iz poslova osiguranja. Taj isti sustavni proces mora biti rukovođen s osnovnom namjerom i ciljevima koji se reosiguranjem postižu, a to su:

- kreiranje stabilnosti i sigurnosti - zaštita kapitala osiguravajućih tvrtki i njihovih dioni čara - stabiliziranje rezultata - povećanje vlastitog kapaciteta - zadržavanje min. solventnosti i sigurnosti te jačanje njegove financijske

snage - disperziranje rizika po svjetskim tržištima

Kao generalni princip, upotreba reosiguranja, kao dio procesa risk managementa

ili preciznije managementa u osiguranju vrlo je povezana i s kulturom osiguratelja. Dakle, nešto slično kao što to postoji kod osiguranika jedna navika i praksa da svoje interese osiguraju kod osiguratelja, a ne da se samostalno i na teret svojih izvora sredstava izlažu potencijalnim gubicima. Risk management je u posljednjih 10 godina postao izuzetno važno sredstvo. Na nivou samog reosiguranja postoje tijela kao AIRMIC i institut risk managementa koji se bavi identificiranjem rizika u svim njegovim formama kako bi pronašao odgovarajuću soluciju za rješenje problema. Zajedničko je obilježje smatrati reosiguranje čistim financijskim instrumentom, a uspješna kupovina reosiguranja uključuje bihejvioristički i financijski aspekt reosiguranja. To će zahtijevati potrebu za kreiranjem čiste politike ugovaranja polica osiguranja i uključivanje iskustava iz prethodnih godina. Zakonodavno okruženje u najvećoj mjeri regulira način na koji osiguravajuće tvrtke posluju u pojedinoj zemlji, a pogotovo u USA. Sve to, još uvijek nam ne daje odgovor na pitanje kakvo bi to bilo racionalno kupovanje reosiguranja što ćemo pokušati objasniti kroz strategiju kupovanja reosiguranja te nekih drugih odrednica bitnih kod traženja pokrića izloženosti nastanka događaja koji prelaze kapacitete osiguratelja.

11.6.1. Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja

Kako svaki razuman osiguratelj želi zaštititi svoj kapital kupnjom reosiguranja za viškove rizika koje ne može samostalno nositi s čime povećava i svoj kapacitet nošenja rizika, traži zaštitu od katastrofalnih rizika on to može tražiti kroz razne oblike reosiguranja koje ima i svoju cijenu. On tu zaštitu može tražiti putem automatskih ugovora o reosiguranju tzv. «Treaty-a» gdje će sve rizike plasirati u reosiguranje na bazi PML-a ili svota osiguranja. Može koristiti i razne druge oblike proporcionalnih ugovora o

496

reosiguranju. Međutim osiguratelj određene snage može selektirati rizike koje predaju u reosiguranje kupovanjem samo fakultativnog reosiguranja za pojedine rizike i na taj način ekonomizirati s troškovima reosiguranja. Tako se prema Goldenu307 u “Royal insurance” jednim od UK osiguratelja, od glavnih menadžera moglo čuti « mi ne želimo ugovarati osiguranje na teret kapitala drugih ljudi niti želimo da budemo robovi sreće reosiguratelja koji mogu pogoršati uvjete za osiguranje ili otkazati pokriće». Prema reosigurateljima su se odnosili sa sumnjom i nastojali su ugovarati i zadržati 100% ugovorene premije uz credo « ako nismo dovoljno dobri da zadržimo cijeli rizik tada nismo dovoljno dobri i da ga uopće ugovorimo». Na žalost, desilo se da je isti osiguratelj u 1990 pretrpio dvije katastrofalne štete od oluje, uz istovremene efekte velike inflacije, visoke nezaposlenosti i katastrofalnog kolapsa burze koje su mogle biti pokrivene reosiguranjem u vodu su pale i gore navedene konstatacije vodećih menadžera Royal-a. Istovremeno je došlo i do kolapsa UK tržišta osiguranja imovine, a Royal je bio osiguratelj koji se uglavnom bavio imovinom. To su samo neka od razmišljanja kada se govori o reosiguranju kao trošku. Glavni zadatak u poslovanju osiguravajuće tvrtke kada se reguliraju poslovi reosiguranja su definiranje okvira poslovanja koji će raspoznati glavne poslove koje tvrtka ugovara, te financijske modele, koji će imati utjecaj na ukupne rezultate. Neovisno od činjenice da će kombinacija poslova i financijskih modela pokazati o kakvoj se tvrtki radi, tu će uvijek postojati potreba za jednom politikom reosiguranja koja mora biti inkorporirana u ukupnu politiku tvrtke u procesu upravljanja kako ugovaranja osiguranja tako i drugih procesa unutar pojedine osiguravajuće tvrtke. Tvrtke mogu birati u izboru reosigurateljne strategije upotrebljavajući centralizirani ili decentralizirani model ili u nekom slučajevima kombinaciju oba modela ali opet u danim okvirima politike tvrtke. Centralno kontrolirana organizacija će zadržati centralno kupovanje reosiguranja i gledat će da bude više uključena u potražnju za osiguranjem na nivou ukupne grupe nego lokalnih i regionalnih interesa. Tako u formuliranju reosigurateljne strategije direktor reosiguranja će uvijek imati mnoštvo pitanja koja mora riješiti, od kojih izdvajamo:

11.6.2. Utvrđivanje premije koja se plaća reosiguratelju

Kalkulacije premijskig stopa koje će se obračunati za poslove reosiguranja viška šteta osiguratelja i utvrđivanje korektne visine provizije koja treba biti plačena po proporcionalnim ugovorima o reosiguranju cedentu može biti vrlo složena , a ima veoma veliki utjecaj na poslovanje i ostvarene rezultate svakog osiguratelja.

Prporcionalna reoosiguranja

U proporcionalnih reosiguranjima reosiguratelj se slaže da pristaje na dio premije, šteta i provizije u istom omjeru u kojem je originalan rizik njemu cediran. Na taj način reosiguratelj prima proporcionalni dio premije za proporcionalni dio rizika, i spreman je platiti proporcionalni dio svake štete, ako se ona desi na cediranom rirziku. Reosiguratelj bi isto tako trebao platiti osiguratelju proporcionalni dio troškova za akviziciju osiguranja. To se zove provizija pribavitelja (ceding commission) posla reosiguranja i ona je jedino područje proporcionalnog posla reosiguranja koji aritmetički nije potpuno proporcionalan. U kalkuliranju originalne premije osiguranja, osiguratelj mora pokriti troškove šteta, sve troškove koji su potrebni da bi se posao dobio

307 N.Golden, Rational Reinsurance Buying, Risk waters group ltd.2002.p.4.

497

(uključujući i troškove izdavanja polici i informatičke obrade) i bilo koji drugi administrativni trošak ili potreba managementa. Na sreću, tu mora biti i dio dobiti kako bi dioničari bili sretni. Da pojednostavnimo, osiguratelji koji predaju rizike u reosiguranje reosiguratelju, imaju pravo na proviziju za pribavljeni posao reosiguranja kao što i agenti, zastupnici i drugi prodavači osiguranja, koji njemu pribavljaju osiguranje imaju pravo na pribavnu proviziju. Ukoliko su troškovi pribave osiguranja, interni troškovi i dobit osiguratelja recimo 30% postavlja se pitanje da li će biti pošteno da reosiguratelj za cedirani posao osiguratelju plati isti iznos provizije? Odgovor u svakom slučaju mora biti negativan jer reosiguratelj nema troškove pribave osiguranja i ostale adnministrativne troškove i taj bi iznos trebao biti veći.U stvarnosti reosiguratelj dobiva poslove na jednostavniji način nego osiguratelj jer ne plaća prodajno osoblja i njegove troškove. Zbog toga, nije ništa čudno da reosiguratelji raspoznaju tu činjenicu i dodjeljuju osigurateljima veće iznose provizija kako bi osiguratelji pokrili svoje troškove. U našem primjeru gore reosiguratelj se može složiti da plati 35% provizije.Provizija se uobičajeno iskazuje u postotnom iznosu od originalne bruto premije(original gross premium).U nekim slučajevima ta provizija može biti ista kao i troškovi osiguratelja ( 30% u našem primjeru) , ali se na to dodaje određena dodatna provizija (overriding commission) koja bi u ovom primjeru bila 5% od ugovorene premije osiguranja.Tehnika varira od zemlje do zemlje. Prema većini ugovora o reosiguranju za cediranu premiju reosiguranja obračun provizije se radi na osnovi originalne bruto premije. To znači, da će reosiguratelj primiti punu originalnu premiju, kao što je prima osiguratelj. Postoje slučajevi gdje se premija cedira reosiguratelju kao neto premija (original net premium) što znači da osiguratelj prvo odbija svoje troškove režije (akvizicije i ostale administrativne troškove) i tek takvu premiju cedira u reosiguranje.Ukoliko se po proporcionalnom ugovoru o reosiguranju ostvaruju pozitivni rezultati reosiguratelji daju dodatnu proviziju ili profit commission koja se plaća na kraju obračunskog perioda kada su poznati svi rezultati. Postoje mnoge formule za izračunavanje profitne provizije i one uglavnom funkcioniraju na prosjeku tri ili više godina ili ukupnom trogodišnjem prosječnom iskustvu. Ne postoji standardna formula profitne provizije pa zbog toga reosiguratelji moraju identificirati sve detalje unaprijed.U večini odredaba o profitnoj proviziji reosiguratelji odobravaju i proviziju za management kao nagradu za njihove administrativne i upravljačke troškove. Temeljem kvotnih ugovora o reosiguranju ostvaruje se veća provizija nego u svotno ekscedentnom ugovoru o reosiguranju zbog većeg iznosa premije koji ostvaruju temeljem ugovora.Slično tome po prvom surplusu se ostvaruje veća provizija nego drugom surplusu, koji će opet biti veći nego iznos koji se ostvaruje po individualnom fakultativnom ugovoru ili fakultativno obligatornom ugovoru.Veoma važan podatak u utvrđivanju cijene reosiguranja leži u visini provizije koju odobrava reosiguratelj. Osiguravajuće tvrtke rade prema planiranoj kvoti šteta, tako da će provizija kao dodatak na planiranu kvotu šteta plus njihovi vlastiti troškovi dati reosigurateljima indikaciju o profitabilnosti posla resiguranja po nekom ugovoru. To su ujedno i osnovni pokazatelji koji reosiguratelja upućuju na to da li će odobravati veću ili manju proviziju za cedirani posao reosiguranja ili će uvesti neke od restrikcija na ugovor o reosiguranju u smislu smanjenja provizije, uvođenja odbitnih franšiza ili ograničavajučih klauzula u ugovoru o reosiguranju.U ranim 90-tim reosiguratelji su razmišljali o uvođenju određenih restrikcija na proporcionalne ugovore o reosiguranju, posebno ukoliko su ti ugovori bili izloženi prirodnim katastrofama. Prvo ograničenje odnosilo se na limit cesije (cession limit), odnosno ograničenje iznosa posla kojeg određeni osiguratelj može cedirati u reosiguranje. Drugo ograničenje odnosilo se na limit naknade po štetnom događaju (event limit) uzrokovanog prirodnim nepogodama. U skladu s ovim restrikcijama u ugovoru o

498

reosiguranju (treaty-u) putem klauzula reosiguratelji odobravaju veće ili manje provizije na cedirani posao u reosiguranje. Isto tako ne treba zanemariti i faktor konkurencije među reosigurateljima koji utječe na politiku konstrukcije ugovora o reosiguranju. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju( excess of loss business) Utvrđivanje premije reosiguranja u neproporcionalnim poslovima reosiguranja prošao je određene promjene u posljednjih nekoliko godina zbog:

o napretka u kompjutorskoj tehnologiji o povećanja šteta zbog kojih je došlo do točnijih statističkih podataka

Postoje dvije metode utvrđivanja premijskih stopa za poslove reosiguranja viška šteta, a to su: metoda izloženosti i iskustvena metoda utvrđivanja prem.stopa.

Metoda utvrđivanja premijskih stopa za reosiguranje viška šteta na temelju izloženosti

Ova metoda zasniva se na izloženosti svote osiguranja određenom opsegu pokrića.

Različite studije su napravljene za sve vrste osiguranja, a analizirao se i uzrok šteta. Jednostavnim riječnikom, ako su štete koje su se dogodile po određenoj polici(riziku) ili svoti osiguranja po toj polici bile određene u iznosu i broju i to je pokazalo da recimo 70% svih šteta pada u 50% svote osiguranja tada i osiguratelj koji nosi tih 50% ima pravo zadržati tih 70% premije osigurnja. Ukoliko bi reosiguratelj nosio drugih 50% svote osiguranja prema ovim podacima njemu bi pripalo 30% premije osiguranja.Ukoliko će reosigurtaelj participirati u manjem iznosu nošenja rizika iznad 50% odredit će i proporcionalno manju premiju reosiguranja. Ova se metoda vrlo često koristi u osigurnaju imovine i odgovornosti posebno tamo gdje nema štetovne statistike ili se radi o potpuno novim poslovima osiguranja.Metoda izloženosti se koristi za izračun premije reosiguranja kako za individualna excess of los reposiguranja tako i za excess of loss ugovore o reosiguranju velikog broja drugih rizika.

Iskustvena metoda utvrđivanja premijske stope za reosiguranje viška šteta (Experience rating)

Ova metoda koristi poznate, procjenjene ili projicirane štetovne statistike kako bi

došla do premije za reosiguranje viška rizika koji je plasiran u reosiguranje. Isto kao što osiguravajuća tvrtka mora koristiti određene prihvaćene tehnike kako bi došla do premije posiguranja isto tako i reosiguratelj mora kalkulirati premiju za reosiguranje viška šteta koja će biti dovoljna za podmirenje njegovih troškova.Jednostavno, premija za pokriće reosiguranja viška šteta mora pokriti;308

o troškove očekivanih šteta, rezerve šteta, moguće probleme s inflacijom o reosigurateljeve administrativne troškove, o brokeražu i, o dobit i druga davanja

Faktori koji utječu na visinu premije za reosiguranje viška šteta su:

o visina prioriteta osiguratelja

308 N.Golden, op.cit.29

499

o visina zaštite koju daje reosiguratelj o vrsta osiguranja i mjesto osiguranja o isključenja u ugovoru o reosiguranju o Prošlo i proicirano štetovno iskustvo ili broj i visina izloženosti

rizicima po lerovima te promjene na riziku tijekom trajanja osiguranja i ostale informacije o riziku

o Uvjeti na tržištu reosiguranja te opće iskustvo s pojedinom vrstom reosiguranja

o Stupnja konkurencije u vrijeme traženja pokrića Svi gore navedeni faktori mogu se sumirati u frazu: “Današnjom premijom plaćamo sutrašnje štete na osnovi jučerašnjih informacija” 309 U večini slučajeva postoje tri vrste utvr đivanja premijskih stopa za reosiguranje viška šteta, a to su:

o Na temelju plaćenih šteta pokrivenih reosiguranjem (burrning costs) – koja se primjenjuje na ugovore s visokim iznosom šteta

o Na temelju fiksne ili postotne premije – primjenjuje se na ugovore o reosiguranju s niskim nivoom šteta

o Flat premija ili premija u novčanim iznosima – koja se primjenjuje za poznate iznose šteta

Iz gore navedenih činjenica i faktora može se zaključiti da reosiguratelji koriste sva moguća sredstva risk managementa u reosiguranju u cilju kontrole njegove izloženosti štetama

11.6.3. Kako se na reosiguranje gleda unutar cijele tvrtke ili grupe?

Na reosiguranje se može gledati kao na strateško pitanje od manjeg značaja za tvrtku ili kao centralno za ukupnu poslovnu politiku i strategiju. Tradicionalno, osiguratelji razmišljaju o reosiguranju jednom godišnje za vrijeme sezone obnove reosiguranja kada nastoje kupiti pokriće, su manje ili više u liniji s njihovim apetitima za pokriće rizika. Uglavnom ti isti ljudi namjeravaju profitirati iz reosiguran ja, bilo na način da su kupili jeftinije reosiguranje ili na način da su ukupne štete veće od plaćene premije reosiguranja. U takvim je glavama dobar reosigurateljni program onaj koji cedentu omogućuje da «dobije više novaca od reosiguratelja». Drugi osiguratelji opet promatraju reosiguranje kao alocirani kapital koji se koristi i upotrebljava u skladu s odlukama risk managementa. Veliki broj ostalih stajališta o reosiguranju unutar osiguratelja treba promatrati unutar ova dva osnovna. Zahvaljujući činjenici da se ugovor o reosiguranju obnavlja jednom godišnje, reosiguranje je trajno prisutno i integrirano u managementu osiguratelja. Ako ga uspoređujemo s tradicionalnim osiguranjem, reosiguranje je svijet za sebe u kojemu vrijede drugačija i specifična pravila. Ono se ne razlikuje samo zbog tehničkih ekspertiza i sredstava nego i zbog neizbježno drugog rječnika i običaja koji su toliko različiti od poslova osiguranja da se ponekad osoblje osiguratelja koje obavlja poslove reosiguranja smatra da pripada više tržištu reosiguranja nego vlastitoj kompaniji. Prema Carteru310 «Reosiguranje se kao posao unutar osiguravajuće kuće ostavlja expertima koji rade ono što oni moraju raditi i nitko ih obično puno ne ispituje, jer u stvari nitko i ne razumije što oni rade i kako 309 Christopher Paine, Reinsurance a breaf guide, Insurance basis, CII,The Chartered Insurance institute , Publishing Division, Great Britain 2000, p.35. 310 RL Carter et.al, op.cit.p.387

500

to oni rade i zbog toga ih se ne provocira s previše pitanja već sluša i pokušava razumjeti». Učestalost katastrofalnih događaja posljednjih godina (poplave, oluje, uragani, potresi, itd.) pokazuje da je reosiguranje jedna od apsolutnih potreba svakog osiguravajućeg društva. Ponekad su nakon nesreće s WTC u NEW YORK- u menadžeri u europskim odjelima reosiguranja bili zatraženi od svojih rukovodioca da komentiraju što se može po pitanju reosiguranja dogoditi u budućnosti u kontekstu navedenog događaja. Oni bi odgovorili: « reosiguratelji će svakako iskoristiti taj događaj kako bi povećali premijske stope.Međutim to se dogodilo prilično daleko od nas i nema nikakvih podataka da bi se to moglo ponoviti kod nas; ne postoji razlog zbog čega bi mi morali trpjeti zbog toga». Slijedeće pitanje koje postavlja direktor je:» Da, ali općenito govoreći, da li namjeravate promijeniti vaš program reosiguranja za slijedeću godinu?» Menadžer odgovara: « samo ako se cijene reosiguranja povećaju inače nema razloga za promjenu programa reosiguranja: rezultat koji reosiguratelji ostvaruju s nama je pozitivan već godinama. U slučaju značajnijeg rasta cijene reosiguranja povećat ćemo naš samopridržaj. Ovo je uvijek ista igra sa ciklusima u poslovanju već 30 godina». Treće pitanje koje direktor može postaviti je: « na koji način namjeravate odgovoriti na daljnje promjene u izloženosti naših ugovorenih poslova osiguranja?» ili pitanje može biti « kako možete biti sigurni koliko će ti ciklusi trajati?». Daljnjih pitanja nije bilo jer je direktor( CEO) bio zadovoljan i odgovorom na prva dva pitanja. Glavnina vremena, i način na koji se kupuje reosiguranje je ogledalo poslovanja i kulture reosiguratelja: u tradicionalnom poslovanju veoma mali broj eksperata kupuje reosigurateljno pokriće krajem godine, ponekad u žurbi i u jednom personaliziranom procesu. Pregovorima licem u lice sa reosigurateljem i brokerom zajedno, je najuobičajeniji način i metoda, a cijena je centar cijele diskusije.

11.6.4. Koji tip organizacije primijeniti za reosiguranje?

U standardnoj ili tradicionalnoj osiguravajućoj tvrtki reosiguranje je centralizirano

za ugovore i decentralizirano za fakultativne rizike, ali i to ne mora biti tako ukoliko tvrtka želi zadržati kontrolu i nad tim procesima odnosno iskoristiti sinergijski efekt svih poslova reosiguranja. Centralizirani odjel reosiguranja je najčešći oblik organizacije poslova reosiguranja koji nalazimo za pojedinu tvrtku međutim to nije najprihvatljiviji oblik za grupu tvrtki u jednom sistemu. Glavni razlog protiv centralizacije poslova reosiguranja za grupu je: »ako je svaka zemlja specifična tada je i svako takvo tržište specifično». Tu se prvenstveno misli na grupaciju tvrtki iz više zemalja. S obzirom da reosiguranje ima ključnu ulogu u politici ugovaranja osiguranja i alokacije kapitala centralna organizacija poslovanja uključuje i centralni proces reosiguranja i obratno decentralizirana organizacija uključuje i decentralizirano organiziran proces reosiguranja. U svakom slučaju stvarnost je obično kompleksnija i uključuje oba modela organizacije. Neke tvrtke, koje su visoko centralizirane u svojim poslovnim procesima dozvoljavaju svojim tvrtkama da samostalno kupuju reosiguranje, ali u skladu s pravilima koje ona propisuje. Neke druge tvrtke koje su u svojim poslovnim procesima decentralizirane razvile su strogo centralizirane sredstva za reosiguranje zbog efekta smanjenja cijene reosiguranja(cost- cutting impact). Suprotno, drugim aktivnostima gdje svi akteri manje ili više primjenjuju iste procese, kupovina reosiguranja je još uvijek područje gdje veliki broj organizacija egzistira i gdje vam se čini da nitko ne vodi ili bude na čelu utrke.

Što je centralizirani proces kupovanja reosiguranja?

501

Uz pojam « kupovanja reosiguranja», sakrivene su mnoge druge aktivnosti koje nisu striktno povezane s funkcijom kupovanja reosiguranja. Kupovanje velikog broja robe na uobičajenoj osnovi zahtjeva dobru logistiku i pregovaračke vještine. Međutim kupovanje velikog broja sofisticirane robe koja nikad nije potpuno slična zahtijeva i druge specijalnosti i mogućnosti. Što se kupovanja reosiguranja tiče, proces kupovine ugovora o reosiguranju započinje mnogo ranije tijekom godine s informacijama i analizama.

Kolektiranje informacija

To je prvi korak u kupovini reosigurateljnog pokrića koje će pokazati i

kvantificirati rizik koji treba biti pokriven reosiguranjem, a koji istovremeno pokazuje kako osiguravajuća kuća upravlja s rizicima. Iako se ovaj prvi korak sastoji od skupljanja najboljih informacija kako bi se dobio dobar uvid u rizik problem je da niti jedan IT sistem u svijetu ne može ispuniti taj zadatak. Skupljanje adekvatnih informacija je jedan od glavnih problema za reosiguratelje. Proces centralizirane kupovine reosiguranja započinje dubokim pregledom dostupnih informacija o riziku koji bi trebao biti pokriven reosiguranjem. U stvarnosti informacije u mnogim slučajevima postoje, ali je toliko teško doći do njih tako da mora biti nađen kompromis između potrebe za detaljima i troška/vremena potrebnog da se do njih dođe. U određenim okolnostima informacija nije dostupna jer nitko nije mislio da je to potrebno ispitati, a to se dešava zbog toga,

- što se nije pretpostavljalo da je to bitno za posao ili, - je rizik bio nepoznat – «ne može se znati ono što se ne zna«

Centralizirano kupovanje reosiguranja zatim uključuje potpuni pregled informacija

o riziku i stvaranje standarda, koje moraju slijediti sve pridružene filijale ili tvrtke. To također uključuje kreiranje procesa rada od centralnog odjela ili tima koji pregledava sve informacije pristigle iz pridruženih filijala ili tvrtki.

Kreiranje procesa rada odnosi se na:

• utvrđivanje politike ugovaranja polica osiguranja • profil portfelja i informacije o izloženosti istog te, • izviješća o štetama

Posljednjih godina razvoj modeliranja pokrića za katastrofalna pokrića pomogao

je u standardizaciji informacija potrebnih za davanje tog pokrića. Standardizirane informacije prvi su korak u procesu centralnog kupovanja reosiguranja. To ne samo da pomaže reosigurateljima nego koristi i za interne potrebe svakog osiguratelja i ugovaratelja osiguranja.

Analiza informacija To je drugi korak u kupovanju reosiguranja koji uključuje analizu rizika koji su

ušli u portfelj i koji bi trebali biti pokriveni reosiguranjem. Smatra se da ima dva koraka:

502

• Globalni pregled snage i slabosti bilance osiguravajuće tvrtke (dobit, politika rezerviranja šteta, itd.)

• Duboka analiza rizika preuzetih u portfelj koji će pokazati koje

su glavna ograničenja i prijetnje portfelju te kvantificirati potrebu za reosiguranjem. Što se tiče ovog drugog koraka, modeliranje pokri ća ima značajnu ulogu ne samo za davanje pokri ća od katastrofa nego i za sve druge rizike.

Na kraju drugog koraka osiguratelj bi trebao znati što bi trebalo biti pokriveno

reosiguranjem i zašto. Tek nakon toga dolazi pitanje kako to učiniti. 11.6.5. Definiranje programa reosiguranja

To je treći korak u procesu kupovanja reosiguranja i on definira optimalnu

strukturu reosiguravajućeg programa. U idealnim uvjetima drugi korak bi trebao biti dostignut u proljeće svake godine ostavljajući ljeto za treći korak. U nekim slučajevima, ako analitički posao nije gotov do lipnja ostaje manje vremena i prostora za definiranje programa.

Definiranje programa traži aktivnosti na internom i externom planu:

• Interne aktivnosti sastoje se od stvaranja seta raznih opcija zaštite za svaki rizik/ vrstu posla osiguranja koji se zatim testiraju u uvjetima izloženosti, vezano uz izvršeni posao analize i mogućnosti preuzimanja rizika osiguratelja. Program zaštite ne mora uvijek biti adekvatan željama poslovnih jedinica koje traže promjene u programu zaštite. Kontrola se isto tako radi na konzistentnosti želje za prihvatom rizika u osiguranje od strane filijale i stvarnog kapaciteta tvrtke da pretrpi štetu u različitim scenarijima. Globalni pregled kojeg smo već opisali se najčešće koristi u ovakvim situacijama.

• Vanjske aktivnosti centralnog tima za provedbu programa reosiguranja sastoje se od testiranja predloženog programa sa nekim od ključnih partnera reosiguratelja ili brokera u cilju provjere da li program može biti plasiran na tržištu reosiguranja. Nakon toga, moguće je ubaciti u program primjedbe u obliku nadopuna kako bi se ispunili zahtjevi tržišta.

U centraliziranom procesu ugovaranja reosiguranja centralni tim mora biti siguran da je raspoznao specifične lokalne potrebe za reosiguranjem i gdje je to moguće integrirati ih u program.

Kupovanje programa reosiguranja

Četvrti korak u kupovini reosigurateljnog pokrića je prodaja rezultata prva tri koraka reosigurateljima. Na ozbiljnom tržištu reosiguranja cedent ili osiguratelj koji daje najbolje informacije svojim reosigurateljima i pokazuje da ima dobru kontrolu nad svojim rizicima obično dobiva najbolje uvjete za reosiguranje. U nekim slučajevima kvaliteta informacije (transparentnost) još nije raspoznata kao prednost za cedenta.

Tržišni poticaj: cijena, kapacitet, uvjeti i sigurnost

503

Na mekanom tržištu reosiguranja kupovanje na centraliziran način, u teoriji je moguće dobiti jeftinije reosiguranje. Razmatrajući cikluse i činjenicu da bi bilo nerealno djelovati globalno kad je tržište mekano i onda promijeniti organizaciju kad je tržište tvrdo, centralizirani proces ugovaranja reosiguranja mora pokazati svoju efikasnost u slijedećim područjima :

o Mora dobiti kapacitet od reosiguratelja na programima koje nije lako plasirati. Jednom kada reosiguratelj napravi prve analize i prijedlog za svaki program po svojoj prosudbi, može započeti rasprava s timom za provedbu reosiguranja cedenta na bazi globalnih odnosa.

o Dobivanja veće sigurnosti ukoliko se dobro upravlja rizicima cedenta

o Mora postojati daljnji razvoj uvjeta za reosiguranje i sposobnost da se pregovara o uvjetima sa tržištem

o Mora dobiti kapacitet za cedenta kako bi mogao kvotirati vlastite ugovore i onda biti sposoban pregovarati s reosigurateljem . Visok stupanj stručnosti centralnog tima o tehničkim i aktuarskim aspektima pomaže na tvrdom tržištu reosiguranja.

Kako se razvija tržište reosiguranja posljednjih godina ono pokazuje da su ova

četiri područja posebno važna za plasman rizika u reosiguranje.

Upravljanje centraliziranim uslužnim službama (back office)

Ovo se smatra šestim korakom u procesu kupovanja reosiguranja i vrlo je značajan u centralnom kupovanju reosiguranja. Centralizacija premije i šteta donosi određene pogodnosti za tvrtku:

• Omogućuje tvrtki da upravlja s ukupnim štetama svih svojih filijala i, • Svaka će filijala imati samo jednu stranu odnosno centralni tim koji će

rasporediti premiju reosiguranja i štete između brokera i reosiguratelja.

Jedna takva organizacija podrazumijeva postojanja back office tima i sistema koji je sličan back office –u reosiguratelja. Postoje dvije mogućnosti ili da centralni tim radi kao broker ili kao reosiguratelj.Uvjetno govoreći ove dvije solucije su slične kada se govori o samom izvršenju poslova. Ipak biti u funkciji reosiguratelja centralni tim u stvari potpuno upravlja rizikom onoga koji mu ga predao u reosiguranje. To mu isto tako omogućuje stvaranje samopridržaja na nivou cijele grupe, a nakon toga optimizaciju sheme reosiguranja za cijelu grupu.

Centralizirani ili decentralizirani pristup poslovi ma reosiguranja

Kada govorimo o decentraliziranom pristupu poslovima reosiguranja imamo situaciju da se posao osiguranja obavlja lokalno i lokalni management ima punu odgovornost za ostvarenje rezultata, jer bi inače došlo do uplitanja odgovornosti top managementa s lokalnim, stvarajući poteškoće lokalnom managementu. Gledajući ovaj decentralizirani pristup može nam se činiti na prvi pogled da to ima smisla. Ljudi koji ugovaraju poslove osiguranja protivno njihovom vlastitom vodiču za ugovaranje osiguranja kupuju reosiguranje od partnerta koje znaju i kojima vjeruju godinama. Slabosti ovog sistema se pojavljuju što se više internacionalnog i globalnog pojavljuje u

504

poslovima osiguranja. Za globalnog osiguratelja sa konsolidiranom bilancom zahtjevi interne kontrole i izvještavanja mogu biti u suprotnosti s zahtjevima lokalnog tržišta i izvještavanja na tom tržištu. Ako krenemo od pristupa poslu od gore prema dole ciljevi svake grupe mogu biti sumirani u :

• Bolja kontrola/planiranje izloženosti • Smanjenje troškova reosiguranja • Dostizanje večeg nivoa transparentnosti • Garantira se pokriće za pokrivanje strateških ciljeva

Decentralizirana strategija primjenjuje se za domicilne klijente koji posluju samo

na domaćem tržištu, pa se i potrebe za reosiguranjem najčešče zadovoljavaju na domaćem tržištu.Centralni tim za ugovaranje reosiguranja mora demonstrirati svoju stratešku važnost prezentirajući ukupni volumen poslova, kao i da lokalne poslove stavi u kontekst ukupnih poslova reosiguranja.Znači, da se vjeruje da centralizirani pristup poslovima reosiguranja daje grupi dovoljno fleksibilnosti i kupovne snage s kojom ispunjava svoj strateški cilj kupovanja reosiguranja po najpovoljnijim uvjetima.

Vrijednost centralizirane funkcije reosiguranja

Prva vrijednost za grupu je objedinjavanje najstručnijih ljudi u jedan tim koji je na raspolaganju cijele grupe. Složenost poslova analize rizika traži stručnost i iskustvo što je veoma skupo. Centralni tim za reosiguranje je jedna od glavnih komponenti risk management procesa grupe ili osiguravajuće kuće.

Druga vrijednost je da centralni tim za provođenje reosiguranja posjeduje veliki broj informacija cijele grupe koju servisira i koje može dijeliti s cijelom grupom.

Treća vrijednost je kapacitet da se rade poslovi s tržištem reosiguranja Četvrta vrijednost je pojednostavljeno kolanje dokumentacije u centralnom

uredu unutar grupe, s efektom štednje i kvalitativnog poboljšanja administrativnih poslova.

Peta prednost je edukacija koja može biti dana od strane centralnog tima s efektom tehničke sinergije koja može biti razvijena na taj način.Da bi centralni sistem kupovanja reosiguranja davao gore navedene efekte moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti, a to su:

- stroga opredijeljenost uprave grupe da pomogne centralnoj službi u odnosu na lokalne filijale

- investiranja dovoljno novca i vremena - jasnom definicijom ovlasti filijala i centralnog tima - transparentna komunikacija

11.6.6. Vodič za ugovaranje reosiguranja

Rušenje WTC u NewYorku 2001 pokazalo je koliko je važno za tvrtku cedenta da

ima pravi i sadržajni vodič za reosiguranje. Ovaj događaj isto tako ukazuje na to da li su ciljevi reosiguranja postignuti, a isto tako menadžer reosiguranja mora demonstrirati ispravnu poslovnu praksu upravi društva. Da bi se osigurao kvalitetan program i plasirao na tržištu reosiguranja moraju biti razmotreni slijedeći zadaci kao najvažniji dijelovi budučeg programa reosiguranja:

Evaluacija izloženosti

505

Procjena izloženosti treba biti rađena u tri dimanzije: po riziku, po događaju i

ukupno. Procjena mora sadržavati izloženost u proteklim razdobljima i nepoznatu izloženost koja proizlazi iz probalističkog modeliranja. Kao što smo već i spomenuli procjena bi trebala sadržavati i nove scenarije iznenadnih rizika elektromagnetskog polja, genetski modificiranih organizama i kibernetskih rizika. Različiti scenariji katastrofa kroz različite poslove osiguranja kao i financijske izloženosti pomoći će da se dobije složena slika izloženosti riziku pojedinog osiguranika.

Utvrđivanje pridržaja i kapaciteta

Bazirano na analizi izloženosti, utvrđivanje pridržaja i kapaciteta je slijedeće što mora biti razmotreno. S odgovarajućim alatima pridržaj mora biti izračunat na temelju učestalosti pojedinog rizika i mjeren prema kriterijima za uvrđivanje solventnosti. Pogreške u utvrđenim limitima između onoga što je bilo garantirano u originalnoj polici i onoga što daje ukupni kapacitet reosiguranja vodi do extremnih gubitaka cedenta. Procjena pridržaja i kapaciteta mora biti rađena za sve tri dimenzije poslova osiguranja znači po riziku, događaju i agregatno.

Vrijeme pokri ća

Vrijeme je četvrta dimenzija poslova reosiguranja možda i važnija od drugih jer se vrlo često previdi njen značaj pogotovo kada se mijenja struktura i uvjeti reosiguranja. Kada se mijenja struktura reosiguranja mora postojati kontinuitet iz stare u novu strukturu bez ikakvih »stepenica» ili rupa u pokriću koje se mogu pojaviti. Kada se prekida određeno pokriće onda trebaju biti istaknuti odgovarajući termini izmađu isteka originalnog rizika i pokrića koji se daje reosiguranjem.

Kupovanje reosiguranja za nepredvidljive događaje

Ono što je očito je to da je teško prihvatiti što je nepoznato, i iz perspektive menadžera reosiguranja teško je naći podršku uprave ili top managemanta za troškove pokrića koji se mogu dogoditi, ali i ne moraju. Kako god bilo dužnost je menadžera reosiguranja da gleda ispred povijesnih iskustava s štetama i istražuje nove scenarie mogućih štetnih događaja i predlaže njihovu zaštitu reosiguranjem. Neočekivani gubitci traže zaštitu s obzirom da mogu uništiti stabilnost tvrtke. Ako je izloženost identificirana, a nije reosigurana veliki iznos kapitala mora biti angažiran u tu svrhu. Simuliranje različitih katastrofalnih događaja ne radi se samo da bi se zaštitila solventnost grupe već i zato da bi se smanjila nastalnost rezultata i osigura dovoljno riziko premije u utvrđivanju premije osiguranja.

Utvrđivanje sposobnosti reosiguratelja da plati štetu

U gotovo svim poslovima bilo privatne ili komercijalne prirode ništa nije toliko neprihvatljivo kao plaćanje novca za nešto što se ne vraća kao protuusluga. U relacijama osiguratelj/reosiguratelj osiguratelj plaća premiju unaprijed reosiguratelju s očekivanjem da će reosiguratelj preuzeti obvezu plaćanja štete koja ima pokriće u međusobnom ugovoru. U nekim poslovima kao što je odgovornost ili naknade za profesionalne propuste šteta se može dogoditi mnogo godina nakon isteka ugovora o osiguranju. Pitanje je što se događa kada reosiguratelj nije u mogućnosti platiti nastalu obvezu? Da li postoji

506

bilo kakva mogućnost da osiguratelj dobije nešto od štete? Iskustvo govori da su takvi slučajevi rijetki. Ipak, oni postoje, najčešće nakon velikog štetnog događaja gdje veliki broj rizika uzrokuje agregatno veliku štetu reosiguratelju. Kada se nešto takvoga dogodi rezultati poslovanja osiguratelja su ugroženi . Ne samo da je pogođen jedan ugovor o reosiguranju već su pogođeni svi ugovori cedirani takvom reosiguratelju. Zbog toga osiguratelji ne gledaju samo na iznos prenesenih obveza nego na ukupnu sliku izloženosti riziku koja uključuje i buduće štete reosiguratelja. Povrati sredstava su u takvim situacijama niski i cijeli proces je zakočen i otežan. Standardno reosiguratelji daju ekonomske pogodnosti cedentu koje mu omogućuje da u osiguranje uzima rizike koje inače sa svojim kapitalom ne bi mogao. Kako je ključ svega diverzifikacija rizika jaka koncentracija vrhova rizika stavlja reosiguratelja u istu poziciju kao i osiguratelja. Za ove extremne situacije mehanizam reosiguranja je da se više ne prihvaćaju takvi rizici u reosiguranje. Čak ako reosiguratelji nude i ekonomski prihvatljive premije cedenti moraju biti svjesni da vrhovi rizika kao ozbiljne katastrofe uzrokuju akumulaciju rizika i dramatično povećavaju vjerojatnost da se reosiguratelj nađe u situaciji propusta.

Dakle, da li postoji neki novi razlog za kupovanjem reosiguranja odnosno koji su to razlozi koji utječu na racionalno kupovanje reosiguranja? Odgovor bi mogao biti i da i ne. Događaji od 11 rujna 2001. i posljedično velika šteta dramatično su izmijenili industriju reosiguranja. Nisu se naravno promijenili svi pogledi na poslove reosiguranja, ali su rizici sami za sebe postali sofisticiraniji i kompleksniji i traže da se u obzir kod procjene i ocjene rizika u obzir uzme mnogo više poslovnih činjenica. Kupci osiguranja sve više traže i osiguravajuće tvrtke u pokušajima zadovoljenja njihovih potreba proširuju širinu proizvoda koje nude istovremeno operirajući na sve većoj međunarodnoj osnovi. U tim procesima ocjena i procjena rizika postaje dominantno pitanje za osiguravajuću tvrtku kao kupca reosiguranja u cilju pune procjene održivog iznosa štete. S povećanjem iznosa rizika i njegove kompleksnosti ostaje da se vidi koju će ulogu u tome igrati reosiguranje u budućnosti. Odgovor je da će i osiguratelj i reosiguratelj u pristupu riziku pokazati više zajedništva, kako bi osigurali prihvatljivu obostranu procjenu rizika, ako do njegova ostvarenja ponovo dođe. Racionalno kupovanje reosiguranja kao što smo već istaknuli zasigurno nije štednja na reosiguranju, već je to odabir najboljih tehnika za evaluaciju rizika, štetnog događaja, te odabir odgovarajućeg programa reosiguranja. Činjenica je da osiguravajuće tvrtke koje žele ugovarati velike i složene rizike koji su najčešće iznad njihovih kapaciteta ili kapitala koji im je na raspolaganju, moraju koristiti tuđe kapacitete odnosno moraju koristiti reosiguranje. Reosiguranje mogu koristiti na način da znaju kakve su rizike uzeli u osiguranje (risk management u osiguranju), kakav im je portfelj, jer će s upoznavanjem svojeg portfelja moći izabrati jedan od načina ili formi reosiguranja svojih rizika. Način na koji upravljaju rizicima preuzetim u osiguranje odredit će i način plasmana rizika u reosiguranje. Prema tome, racionalno kupovanje reosiguranja započinje racionalnim upravljanjem rizicima u vlastitom portfelju. Reosiguratelji u svakom slučaju to posebno cijene i uzimaju kao posebnu referncu osiguratelja koji to tako radi.

Riječnik naj češćih izraza koji se koriste u poslovima reosiguranja Acumulation – a) Ukupnost svih obveza po jednom riziku koja je nastala davanjem pokrića preko raznih vrsta reosiguranja.b) koncentracija velikog broja individualnih rizika koja može rezultirati s mnogo šteta iz samo jednog štetovnog događaja. (Na primjer osiguratelji ili reosiguratelji mogu imati veliki broj polica osiguranja imovine na samo jednom uskom području ili ulici . Vidi “ Katastrofalno pokriće”.

507

Aggregate excess of loss – Je način reosiguranja viška šteta kojim se cedirajučoj kompaniji limitiraju ukupne štete (gubici) koje su se desili unutar jedne godine i prelaze bilo unaprijed utvrđenu sumu ili postotak premijskih prihoda osiguratelja po jednoj vrsti osiguranja ( kvota šteta), a koje će platiti reosiguratelj. To je isto tako poznato kao “stop loss” ili reosiguranje viška šteta. Akvisition cost - Reosigurateljevi troškovi akvizicije ili prodaje su obično provizija plaćena osiguratelju za dati posao odnosno, kao naknada za plaćenu proviziju agentima ili brokerima i njihovim drugim troškovima za ugovaranje osiguranja.. Akvizicijski troškovi reosiguratelja isto tako uključuju troškove brokera plaćenog od strane reosiguratelja tamo gdje je to potrebno. Bordereaux –Informacije ili lista poslova osiguranja koje dostavlja cedent reosiguratelju dajući mu osnovne informacije o individualnim rizicima predanim u reosiguranje prema pojedinačnim ugovorima o reosiguranju.Bordereaux može biti dostavljan na bazi premije, šteta ili zajedno prema ugovoru o reosiguranju. Razlikujemo bordero rizika, premije i šteta. Broker – Neovisni i nezavisni posrednik koji je, u reosiguranju angažiran od strane osiguratelja da ugovori reosiguranje na njegovu korist i da prikuplja štete ali proviziju ili brokeražu mu plaća reosiguratelj , a ne osiguratelj. Burning cost – Kvota reosigurateljevih gubitaka koji su se desili (bilo plaćeni ili će se platiti) u odnosu na premiju plaćenu od strane osiguratelja za određeni osigurateljni posao pokriven ugovorom o reosiguranju viška šteta . Capacity - Najveći iznos osiguranja ili reosiguranja koji osiguravajuća ili reosiguravajuća kompanija ili tržište može prihvatiti ili mu je na raspolaganju. Catastroph cover–Jedan od načina reosiguranja viška šteta koji, iznad specificiranog samopridržaja pa do određenog limita iznad samopridržaja, naknađuje cedentu kumulirane gubitke po jednom katastrofalnom događaju (na primjer jedan potres ili orkan). Cede - Kada osiguravajuća tvrtka transferira dio svojeg rizika ili obveza po njemu na reosiguratelja prema proporcionalnom ugovoru o reosiguranju, to se naziva “ cede”ili cediranje (ustupanje) poslova. Ceding company – Osiguravajuća tvrtka koja transferira dio svojeg rizika na reosiguratelja prema proporcionalnom ugovoru o reosiguranju. Cession – Posao koji reosiguravajuća tvrtka dobije od osiguravajućih kompanija prema ugovoru o reosiguranju. Co - insurers-Dva ili više osiguratelja koji zajednički pokrivaju jedan isti rizik ili dio njega. CO–reinsurers–Dva ili više reosiguratelja koji zajednički pokrivaju isti rizik ili njegov dio. Commission – Novčana naknada koju daje reosiguratelj cedirajučoj tvrtki (osiguratelj) za dio ili cijele troškove akvizicije i ostale troškove. Ona može sadržavati i profitnu stopu. Contigent commission (Profit commission) – a) Novčana nadoknada koja se plaća cedirajućoj tvrtki kao dodatak normalnoj proviziji To je unaprijed utvrđen postotak reosigurateljeva netto profita nakon obračuna svih troškova.b) alternativno, provizija može biti bazirana na onovi klizne skale koja kombinira i elemente fiksne provizije i profitne provizije . Deductible – Iznos štete koji svaki osiguratelj snosi sam (franšiza).

508

Earned premium – Dio reosigurateljeve premije i to proporcionalni dio reosiguranih polica, a koje se odnosi na iskorišteni dio ukupnog vremenskog važenja reosiguranja po policama osiguranja. Escalation - Odredba o automatskom povećanju premije i svote osiguranja na temelju neke utvrđene osnove. Estimated Maximum loss (EML) – Izraz koji se upotrebljava u policama za osiguranje od požara, eksplozije i materijalnih šteta općenito.Procjena novčanog gubitka kojeg može pretrpjeti osiguranik po jednom riziku kao rezultat jednog požara ili eksplozije utvrđen u realno mogućim okvirima od strane osiguratelja.Identično PML ( probably). Excess (vidi deductible) – Prvi dio nadoknade u pojedinačnoj šteti koji pojedini osiguranik ili reosiguranik sam snosi u skladu s uvjetima police osiguranja ili reosiguranja . Excess of loss – Neproporcionalan način reosiguranja koji, podlježe specifičnim limitima i koji cedirajućoj tvrtki nadoknađuje onaj dio štete koji prelazi unaprijed utvrđen iznos ili samopridržaj , na primjer 90.000 $ iznad 30.000 $. Facultative – Reosiguranje rizika na individualnoj osnovi gdje originalni osiguratelj nema obvezu cedirati rizik u reosiguranje . Reosiguratelj na drugu stranu ima opciju prihvatiti ili odbiti rizik u reosiguranje. Facultative Obligatory Treaty ( Skraćeno FAC/OBLIG) – Ugovor o reosiguranju po kojemu cedirajuća kompanija može cedirati rizike po svakoj dogovorenoj vrsti posla , a reosiguratelj mora prihvatiti ovako cedirane rizike u reosiguranje. Following the fortunes – Klauzula kojom se utvrđuje da, kada je jednom rizik cediran od strane osiguratelja, reosiguratelj je prinuđen nositi istu sudbinu nošenja rizika kao i osiguratelj. Fronting–Dogovor ili sporazum po kojemu jedna kompanija prihvaća posao o osiguranju u korist drugih, obično se to radi na tržištima gdje je kompanija koja prihvaća posao poznata i dobro utvrđena i koja će lakše zadržati posao nego kompanija za koju ona prihvaća taj posao odnosno fronting. Gross retention – Ukupan limit obveza prihvaćenih od strane jednog osiguratelja zajedno s kvotnim reosiguranjem po pojedinačnom riziku. Isto značenje ima i izraz “gross line”. I B N R (Incured but not reported) – Podatak koji nam naznačuje da uzmemo u obzir gubitke koji su se mogli dogoditi, ali još nisu prijavljeni cedirajućoj kompaniji ili reosiguratelju.Najkraće rečeno nastale, a neprijavljene štete. Incurred Losses – Ukupne štete u određenom periodu osiguranja bilo kalendarske godine ili prema ugovoru o reosiguranju , plaćene i rezervirane štete zajedno . Incurred loss ratio – Odnos ukupnih šteta i prihodovane premije izražen u postotku ( Kvota šteta) Indemnify – Staviti osiguranika u što je moguće isti položaj kao što je bio prije nego se šteta dogodila (Nadoknaditi štetu). Intermediary – Agent ili broker (posrednik) preko kojega se realizira ugovor o osiguranju/reosiguranju. Issued and renewed – Izraz koji se upotrebljavau u obračunu šteta prema ugovoru o reosiguranju viška šteta (excess of loss) po policama koje su izdane ili obnovljene u ugovornoj godini bez obzira u kojoj su se godini dogodile. Reosiguratelj je u obvezi prema svim rizicima po svim policama koje su pokrivene ugovorom o reosiguranju dok im ne istekne rok važenja i dok se ne utvrde sve štete po tim ugovorom .( Vidi “Losses occurring”). Layer - Termin koji se upotrebljava da bi naznačio gornji vrh pokrića, liniju ili okvir za štete na primjer između $ 10.000 i $ 50.000. To može isto tako biti izraženo kao $ 40.000 iznad $ 10.000. Pokrića su vrlo često dogovorena u određenom broju uzastopnih okvira.

509

Line – Jedna linija je jednaka samopridržaju cedirajuće kompanija. Proporcionalni ugovori o reosiguranju mogu imati ukupan kapacitet izražen u x linija, a udio jednog reosiguratelja može biti izražen u y linija Losses Occurring – Izraz koji se upotrebljava da naznaći da su gubici koji su se dogodili unutar perioda trajanja ugovora o reosiguranju viška šteta pokriveni reosiguranjem bez obzira da li je originalna polica obnovljena ili ne . Loss event – Ukupni gubici osiguratelja ili reosiguratelja koji rezultiraju iz samo jednog štetovnog događaja kao što je oluja , poplava ili požar u određenom vremenu određenom od strane reosiguratelja ( na pr. 24 ili 48 sati ). Loss ratio – Odnos plaćenih šteta i plaćene premije . Loss reserve – Rezerva šteta ili iznos koji osiguratelj iskazuje kao buduće štete koje su prijavljene, ali još neutvrđene. M P L (Maximum possible loss) – Najveća moguća šteta po određenoj polici osiguranja. Utvrđuje se kod materijalnih šteta, gdje se ne smatra da bi ukupna svota osiguranja mogla biti iskorištena po jednom štetnom događaju ( na pr. požaru ). Operative clause – Definira vrstu i prirodu posla pokrivenog određenim ugovorom o reosiguranju. Original Terms – Reosiguranje koje je bazirano na istim uvjetima i cijeni kao izvorno osiguranje. Outstandings losses – Štete koje su se dogodile, ali nisu utvrđene u iznosima za obračunsko razdoblje na koje se odnose (pričuva šteta). Overriding commission – Provizija koju reosiguratelj plaća cedirajućoj kompaniji za troškove prodaje osiguranja. Proportional reinsurance- Participirajuća vrsta reosiguranja u kojemu reosiguratelj participira proporcionalno u svim štetama i premiji . Pool – Organizacija osiguratelja i ili reosiguratelja kroz koju se ugovaraju samo pojedini specifični rizici. Premije, štete i troškovi dijele se u dogovorenim proporcijama. Portfolio – Lista poslova Profit commission (Contigent Commission) – Dodatna provizija bazirana na ostvarenom rezultatu iz ugovora o reosiguranju. Quota share – Oblik proporcionalnog reosiguranja po kojemu se cedirajućoj kompaniji nadoknađuje fiksni postotak po svakom riziku, na primjer cedirajuća kompanija se može sporazumjeti da nosi 30 % po svakom riziku, a cedira ostatak od 70% po kvotnom reosiguranju. Reciprocity – Praksa zamjene istih ili različitih poslova reosiguranja. Na ovaj način reosiguratelj koji cedira dio svojih poslova drugom reosiguratelju traži zauzvrat recipročni dio nekog drugog reosigurateljnog posla. Reinstatement- Ponovno utvrđivanje svote osiguranja u prvotni iznos nakon što je ona bila iskorištena plaćanjem štetnog događaja. Obično se za tu radnju plaća i dodatna premija, ako je tako regulirano ugovorom ili se obnavlja automatski. Reinsurance brokerage – Dio premije reosiguranja koji se daje brokeru kao naknada za pribavu posla. Retention – Dio rizika koji zadržava cedent (osiguratelj) za sebe. Retrocede – Kada reosiguratelj dio preuzetih rizika ili obveza transferira drugom reosiguratelju takav se postupak zove retrocesija. Retrocession - Plasman rizika iznad vlastitih kapaciteta drugom reosiguratelju ili iznad iznosa kojeg pojedini reosiguratelj može zadržati kao vlastito učešće. Risk Excess – Radno pokriće ugovora o reosiguranja viška šteta koji je limitiran za rizike imovine. Osiguratelj (reosiguranik) je pokriven za svoju cjelokupnu izloženost na individualnoj osnovi, što znači da se limiti i franšiza primjenjuju na svaki rizik.

510

Sliding scale commission – Provizija koja se utvrđuje po formuli po kojoj stvarna provizija ovisi od kretanja kvote šteta, a u utvrđenim maksimalnim i minimalnim iznosima . Slip – List na kojemu broker prezentira ugovaratelju reosiguranja detalje rizika i na kojemu on naznačuje veličinu ili stupanj namjeravane participacije u riziku i uvjete pod kojima je on spreman to učiniti. Stability clause (or index clause) – Klauzula koja se primjenjuje na ugovore o reosiguranju viška šteta kojom se vezanjem uz kretanje cijena, limitira obveza reosiguratelja zbog utjecaja inflacije na ukupni iznos obračuna šteta, koji ne mora biti završen u nekoliko godina nakon što se događaj dogodio. Negaivna razlika dijeli se između cedenta i reosiguratelja. Surplus – Dio ukupne svote osiguranja koju je cedent prihvatio u osiguranje, a koji prelazi njegov samopridržaj. Treaty – Uobičajeni termin za ugovor o reosiguranju po kojemu reosiguratelj prihvaća određeni dio pokrića ili obveza po svim rizicima ili štetama prema specifikaciji u ugovoru. Ugovor isto tako specificira i uvjete po kojima je određeno reosiguranje sklopljeno. Ultimate Net Loss – Ukupni gubici koje je pretrpila osiguravajuća tvrtka nakon obračuna reosiguranja. Underwriter – Sinonim za osiguratelja/reosiguratelja. Pojedinac koji utvrđuje prihvatljivost rizika u osiguranje ili reosiguranje i određuje uvjete za to. Ovaj termin danas ima nekoliko značenja:1.U Lloyd’su se odnosi na sindikate članove Loyd’s-a. 2. Zaposlenik osiguratelja ili Lloyd’sovog sindikata, osiguravajuće kompanije ili pool-a ili druge organizacije s snagom da prihvaća, odbija ili utvrđuje uvjete osiguranja u korist svog poslodavca ili principala. 3. Skračeni naziv za agenta ili menađera za sklapanje ugovora o osiguranju. Working cover – Prvi ler ili radni ler ugovora o reosiguranju viška šteta po kojemu osiguratelj i reosiguratelj očekuju da će štete biti učestale. Ugovor na taj način pokriva dnevnu izloženost cedenta. Gornji limiti tog lera uglavnom su relativno niski, štete se uglavnom kreću unutar zadanih limita .Reosiguratelj je izložen po svakom štetnom događaju ili riziku u zadanim limitima.

511

12 Poglavlje POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

Najvažnije poslovne operacije osiguratelja Uvrđivanje premijskih stopa u imovini i odgovornosti Proces ugovaranja osiguranja Značenje proizvodnje u osiguranju Ciljevi poslova utvrđivanja šteta Utvrđivanje rezervi Začenje investicija za osiguratelje

Ključni osigurateljni termini

512

12.1. Najvažnije poslovne operacije osiguravajućih tvrtki

Ugovoriti osiguranje u uvjetima pooštrene tržišne utakmice, kao što je to situacija na hrvatskom tržištu osiguranja, od svakog osiguratelja traži pojačane napore. Ti su napori usmjereni na osvajanje novih osiguranika ili zadržavanje postojećih. Unutar ovih ciljeva napori osiguratelja su usmjereni na pojedine skupine ili vrste osiguranja ovisno od poslovnih interesa, profitabilnosti poslova, mogućnosti naplate i interesa kupaca osiguranja. Da bi se ti ciljevi ostvarili, osiguratelji se koriste različitim metodama, taktikama i poslovnim operacijama. U nastavku ćemo se pozabaviti poslovnim operacijama karakterističnim za sve ozbiljne osiguravajuće tvrtke u funkciji pripreme prodaje osiguranja, njihovim značajem, posebno u svijetlu cikličkih kretanja u osiguranju. Osiguranje je suviše kompleksan posao i u cilju razumijevanja njegove složenosti treba dati obrazloženje svih poslovnih operacija koje prethode sklapanju ugovora o osiguranju. Iako je osnovni posao svake osiguravajuće tvrtke prodaja osiguranja, one rade mnogo više poslova od čiste prodaje osiguranja. Ljudi kupuju razne vrste osiguranja imovine, odgovornosti da bi dobili zaštitu od određenih rizika, koji mogu rezultirati financijskim gubicima. Kako bi osiguranje bilo dostupno široj publici osiguravajuće tvrtke moraju angažirati širok spektar aktivnosti koje najčešće kupac osiguranja ne vidi, ali bez kojih je prodaja osiguranja nemoguća. Proces ugovaranja osiguranja povezan je s mnoštvom procjena o profitabilnosti posla koji se prihvaća u osiguranja. Vrlo često mnoge činjenice u trenutku sklapanja osiguranja nisu poznate, a ponekad nisu vidljive niti nakon detaljnih analiza. U tom procesu posebnu pozornost ugovaratelji osiguranja trebali bi posvetiti moralnom riziku što je kategorija od posebnog razmatranja u uvjetima gospodarske krize. Poslovne operacije osiguravajućih tvrtki, koje prethode sklapanju ugovora o osiguranju s te strane imaju specifičnu težinu. Ponekad izazivaju nervozu i u samoj prodaji osiguranja, jer ona traži promptni odgovor, a potrebno ih je razmotriti u cijelosti kako bi dobili uvid u njihovu funkcionalnost, jer one nisu uvedene da budu svrha same sebi. Isto je tako činjenica, da je ukupnost svih poslovnih operacija prije sklapanja ugovora o osiguranju, a i onih koje slijede nakon toga, te njihova učinkovitost, preduvjet za uspješnu prodaju osiguranja. Najvažnije poslovne operacije osiguravajućih tvrtki dijele se na :

- poslove utvrđivanja premijskih stopa - poslovi ugovaranja osiguranja - poslovi produkcije ili proizvodnje polica osiguranja - poslovi izvida, procjene i likvidacije šteta - reosiguranje - investicije

U svakom slučaju ovo nisu svi poslovi koje jedna osiguravajuća tvrtka obavlja, jer

tu egzistiraju i poslovi računovodstva, pravni servis, kontrola, te poslovi procesiranja podataka, ali u osigurateljnom smislu, to su najvažniji poslovi za obavljanje djelatnosti prodaje osiguranja.

12.2. Utvrđivanje visine premijskih stopa “Aktuari drže profit osiguravaju će tvrtke u svojim rukama”

513

Određivanjem premijskih stopa, utvrđuje se premija (cijena) osiguranja i ova se operacija u osiguranju znatno razlikuje od određivanja cijena za ostale gotove proizvode. Kada su određeni proizvodi prodani, tvrtka koja se bavi prodajom tih proizvoda obično unaprijed zna koji su troškovi proizvodnje, tako da cijena tog proizvoda može biti utvrđena na način da pokrije sve troškove proizvodnje i da određeni profit. Suprotno tome osiguravajuće tvrtke ipak ne znaju unaprijed koja će biti stvarna (premija) cijena osiguranja, jer se ona izračunava unaprijed na bazi procjenjenih veličina (izloženost riziku, učestalost štetnih događaja, svota osiguranja itd.), a ne egzaktnih materijalnih pokazatelja. Premija utvrđena za određenu vrstu osiguranja, ne mora uvijek biti dostatna za plaćanje šteta i troškova za vrijeme trajanja osiguranja, jer tek nakon proteka važenja police osiguranja i perioda zaštite, osiguravajuća tvrtka utvrđuje stvarne gubitke (štete) i troškove.

U svakom slučaju, logika osiguratelja ide za time da naplaćena premija osiguranja bude dostatna za plaćanje svih očekivanih šteta, troškova i da daje određeni profit .

Osobe koje određuju premijske stope zovu se aktuari. Aktuar je visoko obrazovan matematičar koji je uključen u sve faze poslovnih operacija osiguravajućih tvrtki, uključujući planiranje, utvrđivanje cijene i istraživanje. Na području životnog osiguranja aktuari se bave istraživanjem statističkih podataka o rođenju, smrti, ženidbi, bolestima, zapošljavanju, penzijama i nezgodama, temeljem kojih utvrđuju premijske stope za životno i zdravstveno osiguranje. Njihovi su temeljni ciljevi utvrđivanje premijskih stopa koje će poslu dati profitabilnost, omogučujući im istovremeno da budu konkurentni s ostalim osigurateljima na tržištu osiguranja. Omogućuju im da kroz utvrđenu cijenu mogu platiti sve štete i troškove ukoliko se dogode. Na području životnih osiguranja aktuari još moraju utvrditi obveznu matematičku rezervu, odnosno zakonom određenu rezervu za buduće obveze. U osiguranjima imovine i odgovornosti aktuari također utvrđuju premijske stope za različite vrste osiguranja. Premijske stope najčešće se utvrđuju na bazi proteklih iskustava osiguravajuće tvrtke po pitanju štetnih događaja i industrijskih statistika. Statistike o elementarnim nepogodama, kao što su tornada, orkani, požari, bolesti, podaci o kriminalnim djelima, prometnim nezgodama, te troškovi života predmet su analize aktuara i čine i temelj za određivanje premije osiguranja. Većina osiguravajućih tvrtki, ipak koristi vlastitu statističku bazu po pitanju šteta u utvrđivanju premijskih stopa. U svijetu mnoge kompanije bez mnogo vlastitog iskustva (tvrtke koje tek počinju s radom) koriste statističke podatke raznih savjetničkih organizacija za poslove osiguranja koje imaju statističke podatke o pojedinim štetnim događajima iz prošlosti, ne samo jedne tvrtke, već statistiku o prirodnim nepogodama u cijelom svijetu, te karakterističnim događajima pokrivenim osiguranjem. Takve tvrtke na bazi podataka koje imaju, mogu izračunati troškove za pojedinu vrstu osiguranja ili posao koje pojedine osiguravajuće kuće mogu ukalkulirati u svoje premijske stope. Tako dobivenim premijskim stopama kompanija dodaje svoje očekivane troškove i utvrđuje visinu prem. stope. Ovo nisu svi poslovi i zadaci koje izvršavaju aktuari. Njihov značaj vidimo i u kreiranju kriterija za utvrđivanje pričuve šteta, jednog od vrlo važnih faktora u utvrđivanju godišnjih rezultata osiguratelja, te uspoređuju podatke za potrebe managementa kuće ili državnih regulatornih institucija. Svu zahtjevnost poslova aktuara možemo vidjeti i u Zakonu o osiguranju koji predviđa da svaka osiguravajuća tvrtka treba imati aktuare za obavljanje djelatnosti, dok oni moraju proći odgovarajuće ispite kako bi bili ovlašteni aktuari u osiguravajućoj tvrtki. U nastavku možemo vidjeti osnovne principe utvrđivanja premijskih stopa, metode utvrđivanja premijskih stopa u osiguranju

514

imovine, odgovornosti, te različite načine utvrđivanja rezervi koje osiguratelji moraju utvrđivati s osnove zakona. 12.2.1. Osnovni kriteriji u utvrđivanja premijskih stopa Utvrđivanje premijskih stopa ili utvrđivanja premije (cijene) osiguranja ima nekoliko ciljeva. Za imovinske premijske stope i stope odgovornosti moraju biti zadovoljeni određeni statutarni i regulatorni uvjeti. Isto tako, zahvaljujući glavnom kriteriju profitabilnosti, u tim poslovima moraju biti uvaženi i određeni poslovni kriteriji. Na taj način, kriteriji u utvrđivanju premijskih stopa mogu biti razvrstani u dvije osnovne kategorije, a to su regulatorni i poslovni kriteriji. Regulatorni kriteriji

Cilj u reguliranju poslova osiguranja je da se zaštite potrošaći. Svaka država za sebe ima svoje zakone s kojima utvrđuje da premijske stope moraju zadovoljiti određene standarde. Općenito premijske stope utvrđene od strane osiguratelja moraju biti adekvatne, ne previsoke, i ne smiju biti diskriminatorne. Adekvatne premijske stope su one određene od strane osiguratelja koje su dovoljno visoke da pokriju sve štete i troškove osiguratelja. Ako su premijske stope neadekvatne, osiguratelj može postati insolventan i bankrotirati. Kao rezultat toga osiguranici, korisnici polica osiguranja i treće osobe koje traže naknadu, mogu biti financijski zakinuti, ukoliko im ne bude plaćena šteta. Ipak, adekvatnost premijske stope komplicira se činjenicom da osiguratelji ne znaju svoje stvarne troškove kada se polica osiguranja prvi put prodaje. Premija osiguranja se plaća unaprijed, ali ona ne mora biti dovoljna da se iz nje plate sve štete za vrijeme njenog važenja ili trajanja. Tek nakon što polica istekne osiguratelji mogu utvrditi svoje stvarne troškove po toj polici osiguranja. U nekim linijama osiguranja to ne mogu ni tada, kao što su to police osiguranja od odgovornosti, jer odštetni zahtjevi mogu pristizati još godinama nakon isteka polica osiguranja. To je još jedan razlog da poslove aktuara shvatimo najozbiljnije. Ne previsoke kao drugi regulatorni kriterij, ima značenje da premijske stope ne smiju biti veće od vrijednosti zaštite koje pružaju. Previsoke cijene osiguranja nisu od društvenog interesa. Nediskriminatorne, kao kriterij se koristi u značenju da premijske stope određene od strane osiguratelja za izloženost rizicima koji su slični u pogledu mogućih šteta ne smiju biti bitno različite. Na primjer, ako imamo dvije stambene zgrade istih tehničkih karakteristika u sličnim urbanim zonama s istim svotama osiguranja ne bi smjeli biti terećeni s različitim premijskim stopama. Ili drugi primjer, ako dva zdrava muškarca 30 –tih godina kupuju isti tip životnog osiguranja od istog osiguratelja i s istom svotom osiguranja ne bi smjeli biti tretirani različito u postupku utvrđivanja premije osiguranja. U svakom slučaju, ako je izloženost štetama različita neće biti nefer odrediti različite premijske stope. Tako bi, recimo, ako kalkuliramo premiju životnog osiguranja za dva muškarca različite životne dobi od 30 i 60 godina života normalno je da stariji plaća veću premiju osiguranja zbog veće vjerojatnosti smrti. Poslovni kriteriji za utvr đivanje premijskih stopa

515

U poslovima utvrđivanja premijskih stopa osiguratelji su vođeni i određenim poslovnim kriterijima u kreiranju premijskih stopa pa bi se sistem utvrđivanja premijkih stopa trebao rukovoditi i s njima, a to su:

• Jednostavnost • Stabilnost • Prilagodljivost • Poticajnost za kontrolu šteta

Jednostavnost – Sistem utvrđivanja premijskih stopa mora biti lako razumljiv

tako da prodavaoci osiguranja utvrđuju premije u najkraćem roku i s najmanje troškova. To je posebno važno u osobnim linijama osiguranja (kućanstvo, kasko, životno), gdje relativno male premije ne traže previše vremena za njihovo utvrđivanje. U komercijalnim linijama osiguranja kupci moraju znati kako se utvrđuju premijske stope, kako bi mogli poduzeti aktivne korake u smanjenju premije osiguranja. Stabilnost – Premijske stope moraju biti stabilne u kratkom periodu kako bi se zadržalo zadovoljstvo osiguranika. Ukoliko se premijske stope prečesto mijenjaju osiguranici bi mogli postati iritantni na te promjene i nezadovoljni što može prouzročiti njihov odlazak drugom osiguratelju. Prilagodljivost – Stope trebaju isto tako biti prilagodljive protekom vremena s obzirom na promijenljivu izloženost štetama. U cilju zadovoljenja kriterija adekvatnosti premijske stope se povećavaju s povećanjem izloženosti štetama. Na primjer, rastom urbanih sredina premijske stope za osiguranje vozila trebale bi rasti zbog većeg prometa i povećane učestalosti automobilskih nesreća. Isto tako premijske stope trebale bi se mijenjati s promijenljivom ekonomskom situacijom. Ako se zbog inflacije povećavaju ukupne obveze osiguratelja s osnova šteta po osiguranju imovine i odgovornosti, trebale bi se povećati i premije odnosno prem. stope za osiguranje istih rizika. Poticajne za kontrolu šteta – Sistem utvrđivanja premijskih stopa mora djelovati ohrabrujuće na aktivnosti kontrole šteta smanjujući istovremeno njihovu učestalost i visinu. To je važno s obzirom da kontrola šteta drži osiguranje prihvatljivim za osiguranike, a povečava se i dobit osiguratelja. Kao što čemo vidjeti u nastavku određeni sistemi utvrđivanja premijskih stopa daju vrlo jake poticaje osiguranicima i njihovom uključivanju u kontrolu šteta.

Osnovna pravila za utvrđivanje premijskih stopa Prije nego nastavimo s daljnjim izlaganjem trebamo se upoznati s određenim terminima koji su u širokoj primjeni u postupku utvrđivanja premijskih stopa. Pemijska stopa je cijena po jedinici osiguranja. Jedinica izloženosti je jedinica mjere koja se koristi u utvrđivanju cijene osiguranja. Ona je različita, ovisno od vrste osiguranja. Na primjer u požarnom osiguranju to može biti kuća ili 100.000 EUR pokrića, u odgovornosti za nespravne proizvode to može biti vrijednost prodaje proizvoda koji se osigurava, a u osiguranju automobila, vozilo osigurano za vrijeme od jedne godine. Čista premija(pure premium) ili neto premija (funkci onalna premija) trebala bi odgovarati onom dijelu premijske stope potrebne da se plate štete i troškovi procjene šteta. Režijski dodatak (loading) odnosi se na iznos koji mora biti dodat na funkcionalnu premiju za troškove pribave osiguranja, dobit i druge nepredvidive troškove osiguratelja. Bruto premijska stopa (gross rate) sastoji se od neto ili funkcionalne premije i troškova osiguratelja (režijski dodatak – loading). Konačno bruto premija je rezultat umnoška bruto stope s brojem jedinica izloženosti.

516

12.2.2. Glavne metode utvrđivanja premijskih stopa u osiguranju imovine i

odgovornosti

Postoje tri osnovne metode za utvrđivanje premijskih stopa u osiguranju imovine i odgovornosti - metoda prosudbe, metoda vrste i metoda vrednovanja. Metoda vrednovanja povratno može biti podijeljena u metodu rasporeda, iskustvenu metodu i retrospektivnu metodu utvrđivanja premijskih stopa. Na taj način osnovne metode mogu biti podijeljene u slijedeće vrste:311

• Metoda prosudbe • Metoda vrste • Metoda vrednovanja

o Metoda rasporeda o Iskustvena metoda o Retrospektivna metoda

Metoda prosudbe znači da svaka jedinica izloženosti mora biti pojedinačno

evaluirana, a premijska stopa se najčešće procjenjuje od strane ugovaratelja osiguranja. Ova se metoda upotrebljava kada je izloženost štetama tako različita da se ne može primjeniti metoda vrste, ili vjerodostojna štetovna statistika nije dostupna.

Metoda prosudbe u širokoj je primjeni u pomorskim osiguranjima i u nekim vrstama riječnog i jezerskog transporta. Sobzirom da su razni prekooceanski brodovi, luke, destinacije, tereti koji se prevoze i opasne vode za plovidbu tako različiti, premijske stope u pomorskom osiguranju u najvećem se broju slučajeva utvrđuju metodom prosudbe.

Metoda vrste posla osiguranja znači da su izloženosti sa sličnim karakteristikama

stavljene u isti razred za ugovaranje osiguranja i sve su terećene s istom premijskom stopom. Premijska stopa odražava prosječnu iskustvenu izloženost štetama za vrstu posla osiguranja u cjelini. Metoda utvrđivanja premijskih stopa prema vrsti osiguranja bazirana je na pretpostavci da će buduće štete osiguranika biti u najvećem broju slučajeva utvrđene istim setom faktora. Na primjer, glavna klasifikacija faktora u životnim osiguranjima su: starost, spol, zdravlje i da li je ponuđač pušač ili nije pušač. U skladu s time, zdrave osobe, iste starosti, spola i nepušači, biti će stavljeni u istu vrstu za ugovaranje osiguranja i plačat će istu premiju osiguranja.Glavne prednosti metode vrste u utvrđivanju premijskih stopa su jednostavnost primjene. Isto tako, premijske stope mogu se brzo izračunati. Kao takva idealna je za osobne linije osiguranja. Metoda vrste još se zove i priručna metoda, s obzirom da da su različite stope ispisane u priručniku premijskih stopa (tarifa). Metoda vrste osiguranja je u širokoj primjeni u osiguranju kućanstva, osiguranju nezgode putnika u vozilima, “Workers compensation” sistemu osiguranja, te životnom i zdravstvenom osiguranju.

Postoje dvije osnovne metode za utvrđivanje premiskih stopa po metodi vrsta osiguranja: metoda čiste premije i metoda kvote šteta. Čista ili funkcionalna premija može se utvrditi na način da se podijeli novčani iznos nastalih šteta u određenom periodu i troškova procjene štete s brojem jedinica izloženosti ili rizika. Pod nastalim štetama se podrazumijeva sve plaćene štete za vrijeme obračunskog razdoblja, plus iznos zadržan za plaćanje budućih šteta koje su se već dogodile u obračunskom periodu ali nisu plaćene

311 G.E.Reida, Op.cit. p.564-568

517

(pričuva šteta). Na taj način, nastale štete uključuju sve štete nastale u obračunskom periodu bez obzira da li su one plaćene ili nisu plaćene na kraju perioda osiguranja. Troškovi procjene šteta su troškovi osiguratelja u postupcima procjene šteta za vrijeme istog vremenskog razdoblja.

Radi ilustracije kako možemo doći do čiste ili funkcionalne premije osiguranja, pretpostavimo da u osiguranju motornih vozila, 50.000 automobila u recimo kasko osiguranju generira godišnje ukupno 2.000.000 EUR šteta i troškova procjene šteta. Čista premija za osiguranje automobilskog kaska bila bi = 200 EUR.

Nastale štete + troškovi procjene Čista premija = ----------------------------------------

Broj jedinica izloženosti ili vozila 20.000.000 EUR

= ------------------------------------------- 50.000 = 200 EUR Na kraju kalkulacije dodaju se: troškovi osiguratelja (režijski dodatak), dobit i ostali nepredvidivi troškovi, koji su različiti od osiguratelja do osiguratelja.Dobit I ostali troškovi najčešće su sadržani u režijskom dodatku. Režijski dodatak je najčešće iskazan u postotnom iznosu od bruto stope premije, a u inozemstvu se naziva i expence ratio ili kvota troškova. Režijski dodatak je onaj dio bruto premijske stope iz kojeg se namiruju troškovi i dobit osiguratelja. Konačna bruto stopa može biti utvrđena djeljenjem čiste premije (funkcionalane) s (1 – režijski dodatak). Na primjer, ako su u gore navedenom primjeru troškovi režije 40% od bruto premije osiguranja konačna bruto premija je Čista premija ( funkcionalna)

Bruto premija = ---------------------------------- 1 – 0,40 200 = -------------------------- 1 – 0,40 = 333 EUR Po metodi kvote šteta, stvarna kvota šteta se komparira s očekivanim kvotom šteta i u skladu s time se prilagođava i premijska stopa. Stvarna kvota šteta je kvota koju dobijemo kad nastale štete i nastale troškove procjene šteta podijelimo s zaračunatom premijom osiguranja. Očekivana kvota šteta je postotak premije koji se očekuje da će biti korišten da bi se platile štete. Na primjer, pretpostavimo da je u jednoj vrsti osiguranja bilo ukupno 700.000 EUR šteta i troškova procjene šteta, a da je zarađena premija 1.000.000 EUR. Stvarna kvota šteta je 0,70 ili 70 % . Ako je očekivana kvota šteta (željena kvota šteta) 0,6 ili 60 % premijska stopa mora biti povećana za 16,6 %. A - E Promjena prem. stope = -----------

518

E A – Stvarna kvota šteta E – Očekivana kvota šteta 0,70 – 0,60 = ----------------- 0,60 = 0,1666 ili 16,6 % Metoda vrednovanja je treća glavna vrsta metoda utvrđivanja premijskih stopa, a sastoji se u tome da se utvrđuje pregled premijskih stopa (tarifni priručnik) u kojemu su usklađene premijske stope po vrstama osiguranja od nižeg na više stope i obrnuto ovisno od štetovne statistike za svaku vrstu osiguranja. Metoda vrednovanja, bazirana je na pretpostavci da se štetovna statistika svakog osiguranika značajnije razlikuje. Na taj su način premijske stope prema vrsti poslova osiguranja modificirane na gore ili dolje ovisno od individualne štetovne statistike. Postoji nekoliko različitih tipova metode vrednovanja u utvrđivanju premijskih stopa, a to su:

• Rasporedno utvrđivanje premijske stope • Iskustveno određivanje premijske stope • Retrospektivno određivanje premijske stope

Za rasporedno utvrđivanje prem.stopa karakteristično je, da se za svaku jedinicu

izloženosti posebno utvrđuje premijska stopa. Osnovna stopa se utvrđuje za svaki rizik, koja se zatim modificira sa željenim i neželjenim fizičkim faktorima. Vrsta utvrđivanja stopa po rasporedu bazirana je na pretpostavci da neke fizičke karakteristike osiguranikovih poslovnih operacija utječu na njegove buduće štete. Na ovaj su način fizičke karakteristike enormno važne u ovoj vrsti određivanja premijskih stopa. Rasporedna metoda se upotrebljava u komercijalnom osiguranju imovine, kao što su velika industrijska postrojenja. Za svaku zgradu i pogon se posebno utvrđuje prem.stopa, a bazira se na slijedećim faktorima:

• Konstrukciji • Djelatnosti • Zaštiti • Izloženosti • Održavanju

Konstrukcija se odnosi na fizičke karakteristike zgrade ili objekta koji se osigurava. Zgrade mogu biti konstruirane kao masivne, mješovite ili slabe odnosno materijali mogu biti montažni, vatrootporni, vatrorezistentni, drveni, betonski, cigleni, itd. Drvene zgrade tarifirat će se po najvećim stopama od onih koje imaju vatrootporne materijale. Isto tako visoke zgrade zbog otežanog pristupa i samog gašenja požara imat će veće stope. Djelatnost se odnosi na upotrebu objekata i njihovu namjenu. Nastanak požara je velikim djelom uzrokovan upravo zbog toga. Na primjer, otvorena vatra, vatra iz baklji iz rafinerija, iskrenje od zavarivanja, mogu vrlo brzo uzrokovati vatru. Isto tako, ako se u objektu nalazi skladište lakozapaljivih materijala ili kemikalija, požarna opasnost će biti u svakom slučaju izraženija

519

Zaštita se odnosi na kvalitetu gradskog sistema opskrbe vodom te prisutne hidrantne instalacije. Pod zaštitom se podrazumijevaju i ugrađene zaštitne instalacije, kao što su vatrodojava, čuvarska služba, sprinkler sistem i druge.

Izloženost se odnosi na mogućnost da bi osigurani objekat mogao biti oštećen ili uništen zbog vatre nastale na susjednim objektima. Što je veća izloženost opasnostima iz okoliša to je veća i vjerojatnost nastanka štete na osiguranom objektu.

Održavanje se odnosi na čuvanje, čišćenje i sveukupno upravljanje i održavanje instalacija u funkciji na pojedinom objektu. Doplatci se u svakom slučaju primjenjuju za slabo održavane objekte

Iskustvena metoda utvrđivanja premijske stope je još jedna forma metode

vrednovanja. Po ovoj tehnici iskustveni pregled premijskih stopa korigira se na gore ili na dolje ovisno o prošloj štetovnoj statistici. Najznačajnija karakteristika iskustvenog načina utvrđivanja premijskih stopa jeste da se osiguranikova štetovna statistika koristi kako bi se odredila premija za slijedeće osigurateljno razdoblje. Štetovna statistika za protekle tri godine se tipično upotrebljava kako bi se utvrdila premija za slijedeće osigurateljno razdoblje (lom strojeva, kasko, usjevi, životinje). Ukoliko je osiguranikova štetovna statistika bolja od prosjeka, premija se smanjuje i obrnuto. U utvrđivanju raspona povećanja ili smanjenja premijskih stopa stvarna štetovna statistika se modificira s odgovarajućim faktorom baziranim na volumenu šteta. Na primjer, pretpostavimo da trgovina ima policu osiguranja opće odgovornosti na bazi stvarnih podataka o štetama od EUR 30.000 i da štete iznose 30%. Ako su stvarne štete u protekle tri godine pale na 20 % , a faktor korekcije (credibility factor) je 0,29, tvrtka će dobiti smanjenje premije od 9,7% što možemo ilustrirati i matematički.

A - E Promjena premije = ------------ x C E

0,20 - 0,30 = ------------------- x 0,29 0,30 = - 9,7 % Na taj je način nova premija za iduće osigurateljno razdoblje manja i iznosi EUR 27,090. Općenito iskustvena metoda limitirana je na velike tvrtke i komercijalne rizike koje imaju dovoljno veliku premiju i vjerodostojniju štetovnu statistiku. Ovaj model uvrtđivanja premijskih stopa koristi se u osiguranjima od odgovornosti, osiguranju autoodgovornosti, sistemu osiguranja radničkih naknada i zdravstvenom osiguranju. Retrospektivan način utvr đivanja premijskih stopa je onaj po kojemu se plaćena premija za tekuću godinu osiguranja usklađuje s osiguranikovom štetovnom statistikom za istu godinu osiguranja. Po ovom načinu utvrđivanja premijske stope osiguraniku se obračunava minimalna i maximalna premija. Ukoliko su stvarne štete za vrijeme trajanja osiguranja male, plaća se minimaln. premija, a ukoliko su štete velike plaća se max. premija. Općenito, stvarno plaćena premija je negdje u sredini između minimuma i maximuma ovisno o osiguranikovim štetama za trajanja osiguranja. Retrospektivni način utvrđivanja premije se koristi u osiguranju od odgovornosti, sistemu nakanda radnicima, osiguranja stakla, krađe i automobilske odgovornosti.

520

12.3. Ugovaranje osiguranja (Underwriting)

Ugovaranje osiguranja se odnosi na proces selekcije i klasifikacije budućih osiguranika i rizika kojima su izloženi. Ugovaratelj osiguranja (underwriter) je osoba koja odlučuje da li će se nešto (rizik) ili netko uzeti u osiguranje ili odbiti iz osiguranja. Kad govorimo o ugovaratelju osiguranja prvenstveno mislimo na osiguratelje kao ugovaratelje odnosno osobe zadužene za sklapanje ugovora o osiguranju. Fundamentalni cilj ugovaranja osiguranja je da se u osiguranja dovede ili osigura lista profitabilnih poslova. Ugovaratelji osiguranja u pravom smislu riječi konstantno nastoje selektirati određene tipove osiguranika ili odbiti druge u nastojanju da zadrže profitabilan portfelj.

Polazne pozicije za ugovaranje osiguranja – ugovaranje započinje s jasnim stavom o tome kako osiguranje može biti zaključeno. Što to točno znači? Svaka osiguravajuća kuća mora utvrditi kriterije za ugovaranje osiguranja, a koji moraju biti konzistentni s njezinim ciljevima. Ciljevi mogu biti veliki volumen posla s niskim postotkom profita ili manji volumen posla s većim postotkom profita.Vrsta poslova osiguranja koje su prihvatljive, granične linije, ili zabranjeni poslovi moraju biti kristalno jasni. Ukupan iznos osiguranja (zbir svota osiguranja,) koji može biti ugovoren na taj način isto tako mora biti definiran. Kriteriji za ugovaranje poslova osiguranja određuju se od strane top managementa. Od ljudi koji ugovaraju pojedine linije posla dnevno, očekuje se da slijede službenu politiku kuće po pitanju ugovaranja osiguranja. Kako i na koji način će se police osiguranja sklapati utvrđuje se u “vodi ču za ugovaranje” koji specificira pojedine linije osiguranja koji se mogu sklopiti; teritorij na kojemu se može razvijati, formu i tarifni plan koji se može koristiti; prihvatljivost, granične poslove i zabranjene poslove; iznos osiguranja koji može biti sklopljen; poslove koji traže da ih potvrdi stariji ugovaratelj; te drugi detalji za ugovaranje osiguranja.

12.3.1. Osnovni principi za ugovaranje osiguranja

Kao što smo već i spomenuli osnovni cilj ugovaranja osiguranja je proizvesti profitabilan volumen poslova. Da bi se taj cilj postigao moraju se slijediti određeni principi za ugovaranje osiguranja. Tri principa su najvažnija i to ;

- Selekcija osiguranika prema standardima za ugovaranje osiguranja

- Točna ravnoteža unutar svake premijske grupe

- Nepristranost među osiguranicima

Prvi princip po kojemu ugovaratelji moraju vršiti selekciju osiguranika prema kriterijima tvrtke za ugovaranje osiguranja znači de ugovaratelji osiguranja selektiraju samo one osiguranike čije štetovne statistike ne prelaze štetovne statistike koje služe za utvrđivanje strukture premijske stope. Na primjer, vlasnici kompleksa tvornica žele osigurati samo visokovrijedne tvornice, i očekivati da će njihove stvarne štete u razdoblju osiguranja biti ispod prosjeka za tu grupu tvornica. Standardi za ugovaranje osiguranja su utvrđeni na bazi kriterija koji zadovoljavaju kriterije za osiguranje,a premijske stope su utvrđene na bazi relativno nisko očekivane kvote šteta. Pretpostavimo da je očekivana

521

kvota šteta utvrđena na nivou od 30 %, a u skladu s time i premijska stopa. Ugovaratelji osiguranja (osiguratelj) će idealno željeti osigurati samo one tvornice koje mogu zadovoljiti njegove stroge zahtjeve, tako da stvarna kvota šteta za tu grupu ne prelazi kvotu šteta od 30 %.

Ciljevi standarda za ugovaranje osiguranja su smanjenje negativne selekcije osiguranika odnosno primjene različitih kriterija za iste osiguranike. Postoji stara uzrečica za ugovaranje osiguranja “selektiraj ili budi selektiran od drugih”. Negativna selekcija kao što vidimo iz primjera gore je tendencija ljudi da nađu osiguranje uz standardne cijene, za rizike s više nego prosječnim šansama da pretrpe gubitak i visokim vrijednostima. Ako takvi rizici nisu kontrolirani od strane ugovaratelja osiguranja mogu rezultirati u više nego očekivanim iznosima šteta .

Drugi princip za ugovaranje osiguranja je održavanje točne ravnoteže unutar svake premijske grupe, što znači da ispodprosječni osiguranici trebaju biti izravnati s natprosječnim osiguranicima tako da ravnoteža u vrsti posla ili grupi posla u cjelini bude u cijeni osiguranja dovoljna za plaćanje svih šteta i troškova. Na primjer, danas se više promatra vrsta osiguranja za ugovaranje u smislu održavanja ravnoteže, nego premijska grupa, posebno osobne linije osiguranja. Jedinice ili rizici sa sličnom izloženošću gubicima (štetama) grupiraju se zajedno i stavljaju u isti razred za ugovaranje, a svaka se jedinica ili rizik u tom razredu tarifira uz istu cijenu. Ipak, izloženost riziku unutar jedne grupe nije potpuno ista. Neki će biti iznad prosjeka za taj razred kao cjelinu, a neki će biti ispod prosjeka. Ugovaratelj osiguranja mora utvrditi točan balans osiguranika tako da će premijska stopa za taj razred ili klasu biti adekvatna za plaćanje svih šteta i troškova. Drugim riječima osiguranik s kvotom šteta iznad prihvatljivog prosjeka bit će u osiguranju opterećen adekvatno većom cijenom osiguranja.Treći i konačni princip za ugovaranje osiguranja je jednakost između osiguranika što znači da iste premijske stope moraju biti primjenjene unutar svake grupe osiguranika s istim karakteristikama u pogledu mogućnosti ostvarenja štetnog događaja. Ako se radi drukčije, jedna grupa osiguranika, mogla bi nepravedno subvencionirati drugu grupu po pitanju cijene osiguranja. Na primjer, grupa 20 –to godišnjaka i grupa 80-to godišnjaka ne može plaćati istu premiju za individualno životno osiguranje. Ako se iste premijske stope primjene za obje grupe mlađe će osobe subvencionirati one starije, što bi bilo nepravedno. Jednom, kada mlađa osoba postane svijesna da previše plaća potražit će drugog osiguratelja koji ima pravedniji premijski sistem.Ovakav princip primjenjuje se i na osiguranje imovine i odgovornosti. Ukoliko se ne radi na tarifno ispravan način osiguratelj će se iz gornjeg primjera naći u situaciji da ima neproporcionalno velik broj starijih osoba, odnosno osoba slabijeg zdravstvenog stanja u osiguranju što će normalno pogoršati i rezultate. Tako, zbog konkurencije mora postojati tarifna jednakost među osiguranicima s približnom izloženosti riziku.

12.3.2. Koraci u ugovaranju osiguranja

Nakon što je tvrtka utvrdila godišnji vodić za ugovaranje osiguranja s jasnom poslovnom strategijom koja osiguranje želi u svojem portfelju, ona uz vodič za ugovaranje osiguranja određuje i ovlaštenja za ugovaranje po pitanju vrste osiguranja te limite svota osiguranja do kojih prodajna mreža može samostalno ugovarati poslove osiguranja. Ugovaranje najčešće započinje s agentom na određenom poslovnom području. Agenti i zastupnici su najčešće prvi koji ugovaraju osiguranje, rade prema uputama koje vrste osiguranika ili osiguranja su prihvatljive, limitima po pitanju visine ugovorenih svota i zabrane za sklapanje određenih poslova. Na primjer u osiguranju vozila, agentu

522

može biti rečeno da ne nudi osiguranje osiguranicima koji su bili kažnjeni zbog vožnje pod utjecajem alkohola, one koji su vozaći mlađi od 21 godine starosti ili mlađe vozaće koji voze snažne sportske automobile. U osiguranju imovine, određeni rizici kao npr. restorani prije nego budu prihvaćeni u osiguranje moraju biti poslani na prihvat pokrića u samu osiguravajuću tvrtku. Vrlo često u osiguranju imovine i odgovornosti agenti imaju ovlasti da sklope osiguranje odmah, ali kasnije to isto osiguranje može biti neprihvaćeno i otkazano od strane tvrtkinog ugovaratelja specijaliste ili kontrolora. Važno je istaknuti, da agenti moraju slijediti politiku osiguravajuće tvrtke za koju rade kada nude osiguranja na terenu. Da bi se ohrabrilo agente i stimuliralo ih na neki način da donose profitabilna osiguranja osiguravajuće tvrtke plaćaju agentu i profitnu proviziju temeljenu na ukupnom pozitivnom rezultatu poslova koje je on ugovorio. Na području životnog osiguranja agent također mora nuditi osiguranje u skladu s politikom kuće po pitanju sklapanja budućih ugovora o osiguranju. Agentu unaprijed mora biti rečeno da ne nudi osiguranje narkomanima, alkoholičarima ili osobama koja se bave opasnim zanimanjima.

Izvori informacija za ugovaranje osiguranja

Za ugovaranje osiguranja potrebne su određene vrste informacija da bi se odlučilo prihvatiti određeni rizik u osiguranje ili ne.Potrebna vrsta informacije varira od vrste do vrste osiguranja. U osiguranju imovine, potrebne su kako fizičke informacije o imovine tako i karakteristike osiguranika koje moraju biti razmotrene. Pod fizičkim informacijama podrazumijevaju se informacije o konstrukciji, djelatnosti koja se obavlja unutar zgrade, kvaliteta protupožarne zaštite, opskrba vodom i ocjena ugroženosti od susjednih zgrada. U pogledu osobnih karakteristika osiguranika, informacije koje otkrivaju prisutnost moralne opasnosti su od neprocjenive važnosti. Cilj je svakog ugovaratelja osiguranja da otkrije osiguranike koji bi mogli sami prouzročiti štetu ili umjetno prikazivati štetu većom nego što je ona stvarno. Upoznavanje siguranikovih financijskih mogućnosti, iskustva sa štetama u proteklom razdoblju, životnih navika i moralnog karaktera, daje nam informacije presudne za donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju rizika u osiguranje. Informacije možemo dobiti iz različitih izvora, a najvažniji su;

- osiguranik,

- izviješće agenta

- izviješće inspekcije

- fizička inspekcija

- fizička ispitivanja

- izviješća medicinskih institucija

Osiguranik je osnovni izvor informacija za ugovaranje osiguranja. Osiguranik je različit, ovisno od osiguranja koje traži, a u tom smislu će se razlikovati i tražene informacije. Na prinjeru životnog osiguranja osiguranik nam daje masu podataka od godine rođenja, spola, profesije osobne i porodične informacije o zdravlju, bavljenje opasnim hobijem te niz drugih bitnih informacija za odlučivanje. Izviješća agenta su drugi izvor informacija. Mnoge kompanije od agenta traže da im daju svoju procjenu potencijalnog osiguranika. Inspekcijska izviješća traže se u slučajevima sumnje na moralne rizike (opasnosti). Ovdje je bitno istaknuti da neovisna tvrtka ispituje

523

potencijalnog osiguranika i radi detaljno izviješće osiguravajućoj tvrtki. Taj izvještaj može sadržavati osiguranikovu trenutačnu financijsku situaciju, dugove, da li je ikad bio pokrenut stečajni postupak i ovismo od vrste traženog osiguranja sve ostale bitne informacije koje bi bile od utjecaja na sklapanje ugovora o osiguranju. Fizičke inspekcije mogu biti zahtjevane u osiguranju imovine i odgovornosti. Na primjer, agent ili predstavnik tvrtke mogu izvršiti pregled zgrade ili postrojenja koje se preuzima u osiguranje. Fizička ispitivanja vrlo su bitna na području životnih osiguranja jer će nam dati neophodne zdravstvene podatke o potencijalnom osiguraniku kao; prekomjerna težina, krvni pritisak, srčane mane, smetnje u respiratornom sistemu itd. Izviješća o zdravstvenom stanju osiguranioka mogu biti tražena i iz zdravstvenih kartona osiguranika. U svijetu su mnoge tvrtke članovi MIB 312 koji je glavni izvor bitnih informacija za sklapanje životnih osiguranja. Kompanije koje su članovi ovog ureda dostavljaju najbitnije zdravstvene informacije o svojim osiguranicima birou, a koje su poslije dostupne svim članovima biroa. Na primjer, ako je potencijalni osiguranik za životno osiguranje imao povećani krvni pritisak, ova informacija će biti spremljena u spisima biroa, kodirana i neće otkrivati kakvu je odluku po pitanju osiguranja ta ista kompanija donjela. Osnovna svrha skupljanja informacija i njihova redistribucija među članovima je brzina i dostupnost, a najviše skraćivanje vremena za donošenje odgovarajuće odluke. U hrvatskoj bi HUO trebao postati mjesto za skupljanje informacija zajedničkih svim osigurateljima, a ne samo informacija o vozilima. HUO bi trebalo postati zajedničko tijelo za zaštitu i artikuliranje interesa osiguratelja iz svih područja djelovanja.

Donošenje odluke o ugovaranju osiguranja (prihvatu ponude)

Nakon što ugovaratelji osiguranja obrade sve informacije donosi se konačna odluka o ponudi za osiguranje. Postoje tri osnovne odluke koje se donose u pogledu ugovaranja osiguranja;

- prihvat ponude

- prihvat ponude uz određena ograničenja ili modifikacije ponude

- odbijanje ponude

Ugovaratelji osiguranja mogu prihvatiti ponudu i dati da se izradi polica osiguranja. Druga je opcija da prihvate ponudu za osiguranje uz određene ispravke i modifikacije. Kada govorimo o ponudi i prihvatu ponude za osiguranje misli se prvenstveno na nove poslove u osiguranju što znači da smo kao osiguratelj dobili ponudu za osiguranje od strane potencijalnog osiguranika koja nas obvezuje u zakonskim rokovima (rok od osam dana – vidi poglavlje IV) da je prihvatimo ili odbijemo, odnosno tražimo dodatne informacije kako bi je prihvatili u osiguranje ili odbili. Poslovi obnove osiguranja su druge prirode i ako nema promjena na samom riziku polica se obnavlja uz uobičajene radnje definirane samim ugovorom o osiguranju. Nekoliko primjera iz američke osigurateljne prakse ilustrira ovaj drugi tip odlučivanja. Prije nego što je izdana polica osiguranja provalne krađe od osiguranika može biti zatraženo da se ugrade željezne šipke na prozore i vrata ili može biti zatraženo da ugradi centralni alarmni sistem; vlasniku stana može iz istih razloga biti smanjena svota osiguranja i predmeta osiguranja; mogu se ugovoriti veće odbitne franšize u osiguranju imovine; ili veće premije za osiguranike slabijeg zdravstvenog stanja. Treća odluka je odbijanje ponude za osiguranje.

312 Medical Information Bureau – Ured medicinskih informacija

524

Ipak pretjerano ili neopravdano odbijanje osiguranika smanjuje osigurateljevu profitabilnost i frustrira zastupnika (agent) koji nude posao na terenu. Ako već dolazi do odbijanja ponude za osiguranje ono mora biti bazirano na jasnim odstupanjima od standarda osiguratelja za ugovaranje osiguranja. Mnoge osiguravajuće tvrtke u svijetu za ugovaranje osiguranja koriste kompjutore, posebno u osobnim osiguranjima koja se mogu visokostandardizirati, kao osiguranje vozila i kućanstva i tu su odluke o prihvatu osiguranja manje ili više očekivane.

12.3.3. Ostali bitni faktori za ugovaranje osiguranja

Ugovaranje osiguranja ne završava donošenjem odluke da li ćemo neki rizik ili osiguranika uzeti u osiguranje. U procesu ugovaranja osiguranja moraju biti razmotreni i slijedeći faktori

- prikladnost premijskih stopa za ugovaranje osiguranja- kada se adekvatno primjene premijske stope za pojedinu vrstu posla ili vrstu osiguranja sami osiguratelji učinit će puno više napora da posao bude sklopljen. U slučaju da premijske stope nisu adekvatne 313oprezan osiguratelj poslu će pristupiti konzervativnije i s mnogo sumnje u prihvatu posla u osiguranje. U slučaju da je prisutan i moralni rizik posao se ne može raditi po bilo kojoj cijeni osiguranja, već će se osiguranje ugovarati po daleko višim cijenama od uobičajenih. Kao posebno treba istaknuti da u osiguranjima imovine i odgovornosti ugovaratelji osiguranja imaju znatan utjecaj na kreiranje cijene osiguranja. Veliki dio pregovora o cijeni osiguranja u pojedinim linijama imovinskih osiguranja otpada na pregovore agenta na terenu i ugovaratelja specijaliste unutar osiguravajuće kompanije. Konačno, kritični odnos između adekvatne premijske stope i stupnja ostvarenja profita ili gubitaka u ugovaranju osiguranja, rezultira s periodičnim ciklusima u ugovaranju pojedinih vrsta osiguranja314. Postoje dva ključna ciklusa na tržištu osiguranja. Jedan je regulatorne prirode, dok je drugi ekonomske.

- Regulatorni ciklus

To je prva vrsta ciklusa u osiguranju, a manifestira se fluktuiranjem u cijenama i profitu uzrokovanog regulativnim snagama zajedničkim u industriji osiguranja i drugim regulativnim industrijama. U periodu prihvatljive profitabilnosti, regulatori (državne institucije) teže da cijene drže na istom nivou, odgađa se povećanje cijena ili se samo ograničeno dozvoljava njihov porast. Slični slijed događanja prisutan je i u industriji osiguranja. Ako regulatori odgađaju porast premijskih stopa, osiguravajuće tvrtke idu s pozicije prihvatljive profitabilnosti na točku gdje su profiti minimalni ili gdje ih uopće nema i premijske stope tendiraju smanjunju u skladu s troškovima. Eventualno, osiguratelji se mogu povući iz neprofitabilnih poslova i tržišni regulatori suočeni sa smanjenom ponudom osiguranja na tržištu dozvoljavaju premijskim stopama rast. Ova akcija ponovo omogućuje profitabilnost osigurateljima omogućujući na taj način ponavljanje procesa.

- Ekonomski ciklus

313 Pod adekvatnom premijskom stopom smatra se stopa koja nosi određeni profit i koju prihvaća tržište osiguranja 314 Ciklusi u politici ugovaranja osiguranja su proces posebno istaknut u osiguranju imovine I osoba I oni su trajan interes obiju strana u industriji osiguranja (osiguranika i osiguratelja) posebno kad je ciklus okrenut na dole (pad cijena osiguranja) .

525

Ekonomski ciklus u osiguranju je mnogo kompleksniji. U osnovi ekonomski ciklus ima dva ključna faktora; visoki stupanj konkurencije među dobavljačima (osiguravajuće tvrtke) i visok stupanj intenzivnosti u promjeni cijena na potražnju potrošača (osiguranika) s druge strane. U ekonomskom žargonu, ovaj posljednji faktor odnosi se na neelastičnost cijena. Osiguranje je stvarna potreba za mnoge poslove i pokrića će se nastaviti kupovati neovisno od toga da li cijene osiguranja rastu. Ako cijene osiguranja padaju, ipak se neće kupovati dvostruka osiguranja, iako u nekim slučajevima takva osiguranja mogu povećati pokriće.U ekonomskom ciklusu, kada su profiti dovoljni, osiguravajuće tvrtke imaju i dalje namjeru proširiti obuhvat posla. Da bi povećali obuhvat, smanjuju cijene osiguranja. Čim neke kompanije započnu s smanjenjem premijskih stopa, ostale kompanije ih u tome slijede. Vrlo često se dešava da se premijske stope srežu na niži nivo od početnog kruga smanjenja. Kako je potražnja za proizvodima osiguranja neelastična, ova strategija rušenja cijena ne vodi u ekspanziju osiguranja kroz povećanu kupovinu osiguranja. Rezultat svega toga je smanjenje premije i profita za sve sudionike utakmice. Pad cijena se nastavlja do nivoa na kojemu one to više ne mogu izdržati i na toj se točki dolazi do promjene u tržišnoj filozofiji i cijene počinju rasti. Kako je posljedica toga da su se financijske baze mnogih osiguravajućih tvrtki značajno erodirale, one izdaju manje polica osiguranja limitirajući ukupnu dostupnost različitih osiguranja (ponude). Konačni je rezultat da se uspostavlja profitabilnost i osiguranje ponovo postaje dostupno širem krugu što povratno vodi do novog ciklusa.

Reosiguranje i ugovaranje osiguranja

Dostupnost reosiguranja rezultira slobodnijim ugovaranjem osiguranja. Ipak ako se reosiguranje ne može dobiti uz povoljne uvjete, tada se restriktivnije pristupa i ugovaranju osiguranja.

Ugovaranje obnove osiguranja (Renewal)

Kod obnove osiguranja imovine i odgovornosti većina polica (ugovora o osiguranju) može biti otkazana u smislu zakona o obveznim odnosima i odredbama samog ugovora o osiguranju (30 dana ili 180 dana)315. Ako su rezultati za osiguratelja u proteklom razdoblju bili negativni ili imaju tendenciju negativnosti osiguratelji mogu otkazati ugovor o osiguranju ili neobnoviti policu osiguranja u skladu s odredbama ugovora o osiguranju.

12.4. Značenje proizvodnje u osiguranju

Termin proizvodnja odnosi se na prodajne i marketinške aktivnosti. Najčešće se proizvođačima smatraju agenti jer osiguravajuća tvrtka može biti zakonski ovlaštena, osoblje može biti angažirano, police mogu biti isprintane, ali ništa nije proizvedeno dok polica nije prodana. Osigurateljev financijski uspjeh čine efektivne prodajne snage. Osiguratelji životnih osiguranja imaju agencije ili prodajni odjel. Ovim odjelima dodjeljena je briga za osposobljavanje i instruktažu novih agenata. Osiguratelji omovine i odgovornosti imaju marketinške odjele. Za pomoć agentima na terenu može biti angažiran agent specijalist. To je visoko specijalizirani znalac pojedinih segmenta posla u osiguranju koji pruža tehničku pomoć na terenu i asistira agentima u prodaji osiguranja. Na primjer, taj specijalista može objasniti novu formu police ili način korištenja tarife. Da bi dodatno razvila svoje prodajne snage pojedina osiguravajuća kuća koristi razne marketinške

315 ZOO, čl.946 st (2,i3,)

526

aktivnosti. Te aktivnosti uključuju razvoj marketinške filozofije i tvrtkine percepcije svoje uloge na tom tržištu; utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva; marketinška istraživanja; razvoj novih proizvoda na tržištu radi zadovoljenja promijenljive potrebe kupaca i poslovnih firmi; razvijanje novih marketinških strategija; oglašavanje i promiđba proizvoda .

Profesionalizam u prodaji osiguranja

Tržište osiguranja u posljednje vrijeme karakterizira izraziti trend prema profesionalizmu. To znači da moderan agent ima visok stupanj tehničkog znanja u pojedinim područjima osiguranja, a koji isto tako prvo razumije potrebe osiguranika za osiguranjem. Profesionalni agent pronalazi potencijalne osiguranike, analizira njihove potrebe za osiguranjem i preporučuje najbolje rješenje problema. Nakon same prodaje agent nosi odgovornost pružanja servisne usluge kupcu sve do isteka osiguranja. Konačno, profesionalni se agent ponaša u skladu s etičkim kodeksom. U namjeri da se profesionalizam agenata i ostalog osoblja koji rade u osiguranju razvije na što višu razinu u svijetu se na sveučilištima razvijaju posebni programi koji uključuju polaganje ispita iz pojedinig područja osiguranja. U Americi postoje razni programi kao CLU 316za djelatnike na području osiguranja života, CPCU317 za djelatnike na području osiguranja imovine

12.3.4. Marketinški sistemi prodaje osiguranja

Uz pretpostavku da su riješeni svi problemi vezani uz tehnologiju rada pojedine

osiguravajuće kuće (kompjutorska podrška, tehnologija rada, izgled polica osiguranja i drugih pratećih dokumenata, standardizacija u operativnim zadacima) organizacija prodajne mreže u pojedinoj osiguravajućoj tvrtki definitivno je najznačajniji faktor za njeno poslovanje. Koji oblik ili bolje reći kojem modelu prodaje osiguranja i organizacije prodajne mreže dati prednost u datim okolnostima, problematika je s kojom se suočavaju sve osiguravajuće tvrtke. Problematika je toliko više izraženija u tvrtkama koje nisu nikad mijenjale ili koriste samo jedan od oblika rada svoje prodaje. Iskustva međutim pokazuju da, što je ona brojnija i raznolikija, to je veća garancija ostvarivanja očekivanih rezultata. Suvremena prodajna mreža više se ne može temeljiti samo na grupi internih prodavača, već mora koristiti sve oblike prodaje s posebnim osvrtom na agente i brokere318 kao posrednike u osiguranju. Kako je organizacija prodajne mreže vrlo usko vezana s nagrađivanjem ili provizioniranjem ovaj segment poslovanja postaje još jedan dio kojemu treba posvetiti vrlo veliku pažnju jer će se neposredno reflektirati na ukupne rezultate. Koji oblik organizacije prodajne mreže će preferirati pojedina osiguravajuća kuća, uz koje prihvatljive troškove, dilema je svih upravljačkih struktura koje se bave ovim poslom Uspješna prodajna mreža ima ključnu ulogu u financijskom uspjehu pojedine osiguravajuće ili reosiguravajuće tvrtke, jer i večina polica osiguranja danas se prodaje preko agenata ili brokera. “Dobar agent ili broker je vrijedan toliko zlata ko liko je težak; a loš može biti katastrofa.” Hrbert S. Daneberg

316 CLU- Chartered Life underwriter – ovlašteni ugovaratelj osiguranja života 317 CPCU- Chartered Property Casualty underwriter – ovlašteni ugovaratelj osiguranja imovine 318 Detaljnije o tome v. Ćurković M.,Posredovanje i zastupanje u osiguranju,” OSIGURANJE” hrvatski časopis za teoriju i praksu osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, 1999g.,br.2-3

527

“Vodič za kupce “319

Zastupnik (Agent)

Zastupnik (agent) u smislu zakona predstavlja osiguratelja ili osiguravajuću tvrtku i ima ovlaštenja da radi za i u korist osiguratelja. Agent može biti vezan za osiguratelja ovlaštenjem, implicitno i explicitno. Ako kupujemo osiguranje mi ćemo vjerojatno kupiti osiguranje od nekog agenta. Ipak u svijetu postoji velika razlika između agenta za prodaju životnih osiguranja i agenta za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti. Agent za prodaju osiguranja života ne mora biti vezan za osiguravajuću tvrtku. On ili ona je samo ponuđać osiguranja koji potiče kupca na sklapanje ugovora o osiguranju života. Ponuda za osiguranje mora biti potvrđena od osiguravajuće tvrtke prije nego što osiguranje stupi na snagu. Suprotno životnim osiguranjima, agenti za prodaju imovinskih osiguranja i osiguranja odgovornosti standardno imaju ovlasti za izdavanje pokrića za pojedine tipove posla To se normalno radi s listom pokrića ili garancijom ( binder320) koji je potvrda o sklopljenom osiguranju i to s određenim rokom trajanja, dok se ne izda stvarna polica osiguranja. Ponuda može biti data usmeno ili pismeno. Na primjer, ako se telefonira agentu i traži osiguranje za motorkotač, osiguranje stupa na snagu odmah.To je praksa u svijetu. Hrvatska praksa daje ovlaštenja agentima i zastupnicima za sklapanje ugovora o osiguranju uglavnom osiguranja motornih vozila, gdje se ugovor smatra sklopljenim odmah po prihvatu ponude za osiguranje i uplaćene premije osiguranja. Međutim usmena ponuda za osiguranje ne obvezuje ni ponuditelja ni ponuđača.321

Posrednici u osiguranju (Brokeri)

Kako agenti predstavljaju osiguratelje na isti način posrednici u osiguranju (brokeri) zastupaju osiguranike ili klijente.U skladu s zakonom broker nema ovlasti da zastupa osiguratelje, ali ima ovlasti prodati ili prihvatiti odgovarajuće osiguranje i pokušati plasirati pokriće s odgovarajućim osigurateljem. Međutim, osiguranje nije na snazi dok osiguratelj ne prihvati ponudu za osiguranje. Osiguratelj plaća proviziju brokeru kada se posao realizira. Mnogi brokeri imaju i licencu za poslovanje kao agenti, s čime su opunomoćeni i vezani za pojedine osiguravajuće tvrtke. Hrvatski Zakon o osiguranju322 naprotiv ne predviđa da se posrednici u osiguranju mogu baviti i zastupanjem u osiguranju što je izričito istaknuto u članku 253 navedenog Zakona. U današnje vrijeme brokeri imaju posebno značajnu ulogu u osiguranju imovine i odgovornosti. Velike brokerske kuće u inozemstvu imaju spoznaje i znanja o visoko specijaliziranim tržištima osiguranja, znanja o izboru rizika za osiguranje pojedinog klijenta, rade usluge po pitanju utvrđivanja šteta i vrše kontrolu plaćanja premije velikih korporacija kao kupaca osiguranja. Oni su dužni štititi kako interese osiguranika ugovaratelja osiguranja, tako i interese osiguratelja.323Kako je dužan obrazložiti razloge, zašto je određeno osiguranje

319 George E. Reida, Principles of Risk Management and Insurance, sixth edition, Addison Wesley Longman , Massachusetts,1998, p.494. 320 Binding authority – Ovlasti koje pojedini osiguratelji (kompanije, osiguravajuće ili reosiguravajuće kuće) daju agentu kako bi mu omogućile da prihvati posao osiguranja u korist osiguratelja . Agent koji se ponekad zove i držaoc pokrića skuplja premije osiguranja, izdaje potvrde o osiguranju (police), servisira štete i u potpunosti je opunomoćen da obslužuje osiguranika unutar dobivenih ovlasti. Ovakav naćin poslovanja posebno je favorizirao Lloyd’s na tržištima osiguranja imovine kako bi agentima na terenu, a posebno u prekomorskim tržištima omogućio sklapanje što večeg broja osiguranja. 321 ZOO – čl.925, Sklapanje ugovora o osiguranju, Prihvat ponude 322N.N. 151/2005 Zakon o osiguranju, čl.253. 323 Zako o osiguranju, čl..245,254, 253,

528

bolje ili su reference određenog društva za osiguranje optimalan izbor, isto je tako dužan obavijestiti osiguratelje o svim rizicima i informacijama za ugovaranje osiguranja koji su mu bili ili su trebali biti poznati. U smislu istog zakona te mogućih propusta u njihovom poslovanju regulatori su propisali i obveznost osiguranja od profesionalnih propusta posrednika u osiguranju od min. 7.500.000 Kn do max. 11.500.000 Kn agregatno u jednoj godini.

Brokeri isto tako imaju vrlo veliku važnost na “surplus line“ tržištima. Surplus linije odnose se na svaki tip osiguranja koje se ne može naći ili nije na raspolaganju odgovarajuće osigurateljno pokriće unutar zemlje osiguranja i gdje se pokriće mora dobiti od nedostupnog osiguratelja.U svijetu poznat pod imenom “ Non admited insurer “je osiguratelj koji nema dozvolu rada na dotičnom tržištu osiguranja. “Surplus line broker” je posebna vrsta brokera koji pruža usluge za one poslove osiguranja koji se ne mogu realizirati u domicilnoj zemlji. Pojedinac se može naći u situaciji da ne može realizirati odgovarajuće pokriće od dostupnih mu osiguratelja jer je izloženost štetama prevelika ili je traženi iznos osiguranja prevelik . Brokeri imaju ovlaštenja da pronađu odgovarajuću osiguravajuću tvrku u inozemstvu ukoliko se takvo pokriće ne može naći u zemlji i osiguratelja u toj zemlji. Konačno, brokeri imaju vrlo veliki značaj na području osiguranja zaposlenika, a posebno za velike poslodavce koji najčešće svoja grupna životna osiguranja i osiguranja zdravstvenih troškova realiziraju preko brokera. Vrste marketinških sistema

Kada se govori o marketinškom sistemu prvenstveno se misli na načine prodaje osiguranja. Osiguratelji upošljavaju različite profile osigurateljnih kadrova od aktuara, procjenjitelja šteta, ugovaratelja osiguranja i ostalog osoblja, ali dok police osiguranja nisu profitabilno prodane osigurateljeva financijska sudbina je neizvjesna. Gledajući s ovog stanovišta, efikasan marketinški sistem je od presudnog značaja za “preživljavanje” pojedine osiguravajuće kuće. Marketinški sistem za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti U praksi razlikujemo nekoliko osnovnih sistema za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti :

- Neovisni agencijski sistem - Ekskluzivni agencijski sistem - Direktno ugovaranje - Prodaja putem medija

Neovisni agencijski sistem – Ovaj sistem, koji se ponekad naziva američki

agencijski sistem, ima nekoliko osnovnih karakteristika . Prvo, neovisna agencija je tvrtka koja obično predstavlja nekoliko osiguravajućih tvrtki koje nemaju međusobne veze. Agenti su ovlašteni da ugovaraju poslove osiguranja u korist ovih osiguratelja, a oni mu za uzvrat plaćaju proviziju baziranu na iznosu ugovorenog, odnosno najčešće naplaćenog posla. Drugo, agencije imaju pravo na naknadu za obnovu osiguranja. Ako polica osiguranja dolazi na obnovu agencija može posao plasirati nekom drugom osiguravajućem društvu, ako ona to želi. Isto kao i u situaciji kad agenciji ističe ugovor s osigurateljem ona može poslove plasirati drugim osiguravajućim društvima. Treće, neovisna agencija svoje usluge naplaćuje preko provizije koja je različita, ovisna od vrste

529

ugovorenog osiguranja. Provizijaske stope za obnovljene poslove su uobičejeno iste kao i za nove poslove, jer bi u slučaju davanja nižih provizijskih stopa za obnovljene poslove agencija iste poslove mogla prodati drugom osiguravajućem društvu. Osim osnovne provizije agenciji se plaća i profitna provizija (profit share provision) ili bonus provizija zbog pozitivnog tehničkog rezultata po ugovorenom poslu. Provizioniranje agencija kao oblika kompenziranja njihovih usluga ima dvije osnovne kritike:

- Provizioniranje kreira sukob interesa. Kada agent ugovara poslove po najnižim cijenama osiguranja, najbolje prolazi klijent, ali je provizija agenta manja.

- Provizioniranje nije uvijek adekvatno uloženom trudu kod ugovaranja posla. Police s visokom premijom imaju i visoku proviziju, iako taj posao nije iziskivao velike napore agenta za njegovo ugovaranje.

Da bi se ispravila ova odstupanja vrlo često se upotrebljava sistem pregovaranja o

visini provizijskih stopa. Osiguravajuća tvrtka utvrđuje neto iznos provizije, a broker pregovara zatim s osiguranikom o visini provizije bazirano na ukupnim naporima koje je on uložio za ugovaranje osiguranja. Neovisni agent obnaša nekoliko bitnih funkcija. U inozemstvu, su vrlo često su ovlašteni da utvrđuju manje štete. Veće agencije mogu pružati usluge po pitanju kontrole i prijave šteta za osiguranika. Isto tako mogu i naplačivati premiju osiguranja za pojedine poslove osiguranja. Ipak većina osiguratelja pribjegava direktnom fakturiranju svojih usluga osiguraniku .

Exkluzivni agencijski sistem – Po ovom sistemu agent predstavlja samo osiguratelja ili grupu osiguratelja koji imaju zajedničkog vlasnika. Agentu je ugovorom izričito zabranjeno da predstavlja druge osiguratelje. Agencije s ugovorom o exkluzivitetu obično nemaju pravo na obnovu već sklopljenih ugovora o osiguranju ili polica kojima istiće rok Postoji nekoliko kombinacija, ali uvijek u ovim okvirima. Neki osiguratelji ne daju svojim agencijama nikakva prava po pitanju obnove ugovorenih polica osiguranja. Drugi im daju određena prava po pitanju obnove osiguranja, ali samo dok je ugovor o zastupanju na bazi exkluziviteta na snazi. Dakle potpuno suprotno neovisnim agentima za zastupanje u osiguranju. Druga bitna razlika vidi se u plaćanju provizije. Agencijama s exkluzivnim statusom obično se plaća manja provizija za obnovu osiguranja nego na nova osiguranja. Takav pristup rezultira s jakim financijskim poticajem za agencije sa statusom exkluziviteta, da ugovaraju što više novih poslova i jedan je od faktora koji objašnjava rast broja osiguratelja koji primjenjuju ovaj pristup agencijskog poslovanja. Suprotno tome, kao što ste već i zapazili, osiguratelji koji koriste neovisni agencijski sistem prodaje osiguranja, obično plaćaju iste provizijske stope na nove poslove osiguranja i obnovu već ugovorenih poslova. Isto tako, treba posebno istaknuti da osiguratelji s exkluzivnim agencijskim sistemom daju vrlo snažnu podršku tim agencijama u tehničkom, instruktivnom i svakom drugom pogledu. Novi agent obično starta kao zaposlenik osiguratelja kako bi kroz period učenja i treniranja naučio budući posao prodaje osiguranja.Nakon perioda obuke agent postaje neovisni i osposobljeni ugovaratelj osiguranja koji je potom plaćen na bazi provizije. Funkcioniranje izloženog exkluzivnog agencijskog sistema varira od osiguratelja do osiguratelja. Neki ograničavaju njihovo poslovanje samo na prodaju osiguranja dok drugi dozvoljavaju i procjenu manjih šteta. U stvari svi osiguratelji s exkluzivnim agencijskim sistemom u svijetu prakticiraju direktno fakturiranje osiguranja klijentu i odgovorne su za izdavanje polica.U Hrvatskoj je rad zastupnika i posrednika u osiguranju regulirano Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (HANFA), iz 2005. Između ostalih poslova HANFA provodi i sve

530

aktivnosti vezane uz polaganje ispita i izdavanje licenci za obavljenje poslova zastupanja i posredovanja u osiguranju.

Direktni ugovaratelji osiguranja – vrlo često se pogrešno poistovjećuju s agencijom sa statusom exkluziviteta. Direktni ugovaratelj je naziv za osiguratelja, gdje je osoba koja prodaje osiguranje zaposlenik tvrtke, a ne neovisni ugovaratelj osiguranja. Osiguratelj plaća sve troškove prodaje osiguranja, uključujući troškove plaća i socijalnog osiguranja. Slično exkluzivnim agencijama, direktni ugovaratelj osiguranja predstavlja samo jednog osiguratelja. Zaposlenici na tim poslovima obično su plaćeni na bazi “plaće plus” dogovoreni postotak za nove poslove. Neke tvrtke plaćaju osnovnu plaću plus provizija ovisno od iznosa prodanog osiguranja. Druge plaćaju plaću i bonus koji uključuje nadoknadu za prodajne i servisne aktivnosti zaposlenika.

Ugovaranje putem javnih medija – (Direct response system) - je način prodaje osiguranja putem pisma ili drugih javnih medija, kao što su novine i magazini, radio ili televizija. U ovom se načinu ne koriste agenti za prodaju osiguranja. Ovaj sistem ima nekoliko prednosti za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti. Prisutni su manji troškovi prodaje osiguranja zbog vrlo velike tržišne segmentacije koja se na ovaj način postiže. Što to točno znači? Lista potencijalnih kupaca kojima se putem pošte (pisma i ponude) obraćamo, je strogo kontrolirana, odnosno sami identificiramo grupe kojima se obraćamo i koje će imati manje šteta od prosjeka. Međutim, veliki je nedostatak ovakve prodaje da osiguranje koje prodajemo mora biti vrlo pojednostavljeno kao što su osiguranje vozila ili kućanstva.

Kombinirani sistemi (Mixed systems) – Razlika među tradicionalnim sistemima prodaje pojedinih osiguranja nestaje s obzirom da osiguratelji neprekidno traže nove i nove načine prodaje osiguranja. Mnogi osiguratelji imovine i odgovornosti u praksi prodaje ovih osiguranja koriste više sistema prodaje osiguranja i takav sistem prodaje tada se zove kombinirani sistem prodaje osiguranja. Na primjer osiguratelji koji koriste exkluzivni agencijski sistem i svoje zaposlenike kao direktne ugovaratelje osiguranja kada ulaze na određena gradska tržišta ili tržišta nekih manjih gradova koriste neovisne agencije za prodaju osiguranja koje već djeluju na tim područjima. Neki osiguratelji osim što koriste neovisne agencije istovremeno se koriste i sistemom prodaje preko medija kako bi dobili dodatne klijente. Kako se razvoj u prodaji osiguranja nastavlja osiguratelji nastavljaju tražiti nove i inovativnije načine za prodaju svojih proizvoda. Osobito dajući informacije o svojim proizvodima budućim klijentima putem interneta kako bi dobili na važnosti i bili istaknuti.( Vidi prilog 38).

Udjeli na tržištu - Prema Reidi324, gledajući kretanja na puno razvijenijim tržištima osiguranja kao što je američko, osiguravajuće kuće koje svoju prodaju baziraju na neovisnim agencijama, primjećuje se smanjenje njihovog udjela u premiji osobnih osiguranja imovine i odgovornosti. Nasuprot njima, osiguratelji koji koriste exkluzivne agencije, direktne ugovaratelje i javne medije u prodaji, kao grupa bilježe rast u ugovorenoj premiji u osobnim vrstama osiguranja. Postoje tri osnovna razloga za rast tržišnog udjela osobnih osiguranja. Prvo, ove kompanije kao grupa teže da imaju niže cijene nego one koje koriste neovisne agencije. Dio tih troškova pripisuje se i manjim provizijama koje one plaćaju ekskluzivnim agencijama. Ako ste primjetili eksluzivne agencije kod obnove ugovora o osiguranju imaju manje provizijske stope od neovisnih agencija. Drugo, takvi osiguratelji bili su među prvima koji su usluge direktno fakturirali klijentu, imali su mehanizme za izdavanje polica i pružali su agencijama ostale osluge što im je omogućilo da bitno smanje svoje troškove i cijenu osiguranja. Treće, kombinirani efekt velikog automobilističkog tržišta osiguranja i njegova relativna jednostavnost

324 George E. Reida , Principles of Risk Management and Insurance.., op.cit .p. 505

531

omogućilim su osigurateljima da izgrade veliki agencijski sistem bez i malo kašnjenja i financijskih troškova. Svakako treba uvijek imati na umu i ukupni značaj osobnih osiguranja na stabilnost portfelja svake osiguravajuće kuće i njezine rezultate. Ekskluzivne agencije, prodajna mreža internih djelatnika i sistem prodaje putem medija koncentrirana na prodaju automobilskih osiguranja, jednostavnost prodaje tih osiguranja uspoređen s prodajom ostalih komercijalnih osiguranja, otvorila je put za prodaju ostalih osobnih osiguranja (kućanstvo) istim klijentima. Sve je to rezultiralo i s povećanjem ukupne mase premije u liniji osobnih osiguranja. Nasuprot tome, osiguratelji koji koriste neovisne agencije dominiraju komercijalnim linijama osiguranja, što bi u hrvatskim prilikama značilo većim gospodarskim subjektima, odnosno osiguranjem industrije i ostalih velikih trgovačkih društava. Tržište komercijalnih linija su visoko specijalizirana, jer traže od agenta visok nivo spremnosti i znanja u nuđenju adekvatnog osigurateljnog pokrića i usluga pri izboru rizika. Osiguratelji s individualnim agencijama imaju visoko specijalizirane agente i specijaliste za utvrđivanje šteta kako bi efikasno mogli servisirati to tržište. Iako su osiguratelji s ekskluzivnim agencijama napravili prodor i na tom tržištu, ipak neovisne agencije još dominiraju na ovom tržištu.

Grupna ili kolektivna osiguranja (Mass merchandising) – Neki osiguratelji u osiguranju imovine i osoba upotrebljavaju kolektivna osiguranja kao način prodaje. Kolektivna osiguranja su načini osiguranja pojedinaca u grupi po određenom programu osiguranja i sniženoj cijeni. Imovina i odgovornost prodaje se na bazi kolektivnog osiguranja zaposlenicima, sindikatima, trgovačkim udruženjima i drugim grupama. Ovaj sistem prodaje ima nekoliko osnovnih karakteristika. Prvo imovina i odgovornost su kreirani za individualne članove grupe; automobilska osiguranja i osiguranje kućanstva su vrlo popularne linije osiguranja za prodaju na bazi kolektivnog osiguranja. Drugo, koristi se individualno izdavanje polica; pojedinac koji traži pokriće susreće se sa osigurateljevim načinom rada. Treće, moguće je odobriti izdašnije popuste od zbog nižih provizijskih stopa za agente i ušteda u administrativnim troškovima. Konačno premija se plaća odbijanjem od plaća. Kolektivna osiguranja imaju nekoliko osnovnih prednosti, kao što su niže premijske stope, pogodnosti plaćanja putem odbijanja od plaća te dostupnost osigurateljnog savjetovanja. Usprkos svim prednostima kolektivna osiguranja nemaju široku primjenu u dijelu osobnih osiguranja ili osiguranja fizičkih osoba. Neke procjene govore da je na tržištu Amerike njihov udio u ukupnim osobnim osiguranjima svega 1% prodanih osiguranja325 Prilog 38. Web stranice kao sredstvo za prodaju osiguranja. Broj korisnika interneta danas u Americi iznosi 30 Mil. i vjerojatno će se udvostrućiti u slijedećih 18 mjeseci. Tu grupu čine relativno bogata i obrazovana grupa korisnika povezana jedna s drugom i poslovima koje obavljaju. Internet tržište je preveliko, suviše sofisticirano i uzelo je previše zamaha da bi se ignoriralo. Osiguravajuće tvrtke koje ne uvažavaju ogroman potencijal ovog medija igboriraju ono što je jasno jedan od najefikasnijih mehanizama za prezentaciju svojih proizvoda i davanje najosnovnijih informacija potencijalnim kupcima. Postoji nekoliko vrlo važnih pogodnosti za osiguravajuće tvrtke , agente i potencijalne mogućnosti koje se otvaraju internetom:

• PRISTUP INFORMACIJAMA. Bez interneta je nemoguće stvoriti centralno spremište

osigurateljnih informacija dostupnih korisnicima, kao i djelatnicima osiguranja. Informacije koje reguliraju osiguranje možemo naći u biblioteci, ali financijska izviješća ne možemo. Podatke o agencijama možemo naći na “Yelow pages”, ali da bi znali gdje prijaviti štetu potrebno je telefonom nazvati kompaniju kako bi znali vrijeme i proceduru . Korisnici se mršte na potreban napor koji moraju uložiti da bi došli do odgovarajućih informacija. Na internetu sve te

325 George E. Reida , Principles of risk Management and Insurance.., op.cit.p.507

532

informacije mogu biti povezane na jednom mjestu . Korisnik ima pristup svim aspektima informacija o osiguravajućim tvrtkama, od vrsta proizvoda koji se nude do i uvjeta za osiguranje do odgovora na najčešće tražena pitanja i prodajnih informacija iz jednog jedinog izvora i na najlakši mogući način.

• KORISNOST INFORMACIJA. Mnogi kupci osiguranja će željeti kupiti osiguranje putem interneta onda kada je to najpogodnije za njih. Internet se nikad ne zatvara.

• DUBINA INFORMACIJA. Informacije koje se daju sumarn o, zajedno s laganim načinom dolaska do nivoa detalja koje korisnik traži, čine idealan način da informacija bude jednoznačna i prihvatljiva. Postepeno otvaranje detalja omogućuje kupcu da shvati informacije o osiguranje na lakši način i idealno je skrojeno za kompleksan i sofisticiran proizvod kakav je osiguranje.

• PRAVOVREMENOST INFORMACIJE. Objavljene informacije moraju biti finalizirane prije nego postanu dostupne korisnicima. Informacija na internetu je dostupna u realno vrijeme.

• TOČNOST INFORMACIJE. Osiguravaju ća kompanija ne samo da daje informacije na internet i vrši kontrolu sadržaja već i kontrolira metode prezentacije i osigurava primitak konzistentnih i točnih informacija kupcu.

• PRODUKTIVNOST. Agenti i ostalo prodajno osoblje provodi prili čno vremena stvarajući prospekte. Na internetu prospekti reklamiraju sami sebe prije nego zainteresirani zovu agenta ili kompaniju. Što više Web stranice postaju proizvođačev najbolji prijatelj – jedan umjetni izvor treninga i informiranja.

• EFIKASNOST. Marketinški materijali, zadnje informac ije o policama i drugi materijali skupi su za kompaniju koja ih izdaje i distribuira prodajnim kanalima. Objavljivanje istih na internetu nije skupo, a dozvoljava njihovo brzo distribuiranje istovremeno.

• INTERAKTIVNOST. Izdava či osigurateljnih marketinških materijala imaju pred nost u interaktivnosti skupljaju ći informacije putem on- line pretraživanja, uz davanje odgovora na individualne upite klijenata.

• ELASTI ČNOST.Osigurateljna industrija informacija – posebno marketinških materijala je statička i ograničena na vizualn o pozivanje.Prostor na printanoj stranici je ograničen dok na Web strani je taj prostor neograničen i možemo kreirati poruke kako i koliko želimo.

12.5. Poslovi utvrđivanje šteta

Svaka osiguravajuća tvrtka ima odjel šteta ili sektor za utvrđivanje šteta. Ovaj sektor ispituje sve okolnosti bitne za utvrđivanje šteta, uključujući procjenu šteta, i utvrđuje proceduru u procjeni i likvidaciji.

Osnovni zadaci u utvrđivanju štete

S osigurateljeve točke gledišta postoji nekoliko osnovnih ciljeva u procesu utvrđivanja štete, a to su ;

- verifikacija pokri ća

- fer i promptno plaćanje štete

- osobna pomoć osiguraniku

Pod verifikacijom pokrića podrazumijeva se potvrđivanje pokrića za štetni događaj koji se dogodio. To znači određivanje da li je određena osoba ili imovina pokrivena po polici osiguranja i eventualno proširenje pokrića.

Drugi je cilj, fer i promptno plaćanje štete. Ako je valjana šteta odbijena, osnovni društveni i ugovorni princip osiguranja ne ispunjava svoju funkciju. Uslijed toga i reputacija osiguratelja može biti narušena, a samim time i prodaja novih polica. Fer plaćanje znači da bi osiguratelj trebao izbjegavati pretjeranu procjenu šteta i trebao bi izbjegavati plaćanja u slučajevima sumnje na namještanja i prevara, jer će sve rezultirati

533

rastom cijena osiguranja. Ukoliko osiguratelj provodi liberalnu politiku u pogledu šteta, svi imaoci polica u konačnici će platiti povećanu cijenu osiguranja.

Treći je cilj pružiti osiguraniku osobnu pomoć nakon što se dogodio osigurani štetni događaj povrh ugovornih obveza na primjer, procjenitelj šteta može asistirati agentu u traženju privremenog smještaja za osiguranika nakon nastanka požara itd.

Vrste procjenitelja šteta

Osoba koja utvrđuje štetu poznata je pod imenom procijenitelj šteta. Razlikujemo nekoliko vrsta procjenitelja, a to su;

- agent ili broker ukoliko ima ovlaštenje za te poslove

- procijenitelj osiguravaju će tvrtke

- neovisni procjenitelj

- ured za procjenu šteta

- javni procjenitelj

Agenti često imaju ovlaštenja za utvrđivanje manjih pojedinačnih šteta najčešće ograničene do određenog limita. Osiguranik prijavljuje štetu direktno agentu koji je ovlašten za utvrđivanje štete i donošenje odluke o plaćanju do određenog iznosa. Ovakav pristup u riješavanju šteta ima nekoliko prednosti. Brz je, smanjuje troškove utvrđivanja šteta, te štiti osiguranikove interese.

Procjenitelji osiguravajućih tvrtki su stalni zaposlenici te tvrtke sa stalnim primanjima koji predstavljaju samo tu tvrtku. Nakon primljene obavijesti o šteti, procjenitelj će istražiti štetu, utvrditi njezin iznos, i pripremiti je za plaćanje.

U procesu utvrđivanja štete može biti angažiran i neovisni procjenitelj koji pruža svoje usluge osiguravajućim tvrtkama, a uslugu kompenzira provizijom ili nekim drugim dogovorom. Osiguravajuće tvrtke koriste neovisne procjenitelje u geografskim područjima gdje je nemoguće ili neisplativo angažiranje vlastitog procjenitelja ili je broj šteta na tom području takav da da se ne isplati otvaranje poslovnice. Neovisni procjenitelj može biti upotrijebljen i u spornim situacijama, situacijama sumnje na nečasne radnje drugih procjenitelja i konačno u situacijama kada tvrtka nema na raspolaganju procjenitelja sa specifičnim tehničkim vještinama i znanjima.

Ured za procjenu šteta je neovisna institucija za utvrđivanje šteta i vrlo je često potpomognuta od strane osiguratelja koji koriste njihove usluge. Zaposlenici biroa su vosoko specijalizirani stručnjaci za pojedina područja. Usluge biroa za procjenu šteta najčešće se koriste prilikom nastanka prirodnih katastrofa tornada, poplava itd. s velikim brojem pojedinačnih šteta.

Neovisni ili javni procjenitelji češće predstavljaju osiguranika nego osiguratelja, a plaća se u određenom postotku od veličine procjene. Koriste se u situacijama kada se osiguratelj i osiguranik ne slažu u pogledu visine procjenjene štete.

Koraci u utvr đivanju štete

534

Utvrđivanje štete je vrlo važan proces u radu pojedine osiguravajuće kuće i zato one ovom poslu pristupaju vrlo pažljivo i sistematično što se može vidjeti u slijedećim radnjama ili koracima koje su one usvojile;

- mora biti data obavijest o nastanku štetnog događaja

- šteta se istražuje

- dokazivanje nastanka štete

- donošenje odluke o plaćanju

Obavijest o šteti je prva stvar koja se mora učiniti nakon nastanka štetnog događaja. Odredbe o tome u kojemu roku osiguranik mora prijaviti nastalu štetu piše u uvjetima za osiguranje ili samoj polici. Standardna odredba o tome govori nam da se obavijest mora dati odmah ili što je prije moguće nakon nastanka štetnog događaja. Na primjer, večina police za osiguranje imovine govore nam da se prijava mora dati u roku od tri dana; polica zdravstvenog osiguranja traži da se obavijest o nastanku štetnog događaja dade u roku od 30 dana itd.

Dokazivanje (istraživanje) štete je slijedeći korak u procesu utvrđivanja štete. Procijenitelj šteta izvidom štete mora utvrditi da se dogodio štetni događaj pokriven osiguranjem. Mora utvrditi iznos štete. Isto tako mora se odgovoriti na seriju pitanja prije nego se šteta potvrdi, kao ispravna prema uvjetima za osiguranje. Ta pitanja moraju dati odgovor na slijedeće stvari:

- da li se šteta dogodila za vrijeme važenja police osiguranja

- da li je policom pokrivena opasnost koja je uzrokovala nastanak štete,

- da li polica pokriva uništenu ili oštećenu imovinu u šteti,

- da li tražioac naknade ima pravo na naknadu,

- da li se štetni događaj dogodio na lokaciji određenoj policom,

- da li je ta vrsta gubitka pokrivena,

- da li ima elemenata namještanja štete,

Posljednjem pitanju treba posvetiti najviše pažnje jer su u osiguranju vrlo rašireni pokušaji namještanja i prevara posebno u osiguranju vozila i zdravstvenom osiguranju. Nečasni ljudi često prijavljuju tjelesne povrede koje se nikad nisu dogodile.

Dokazivanje štete kao plative može biti zatraženo prije samog plaćanja. Dokaz o nastanku štete traži se potpisom osiguranika pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću kojom potvrđuje štetu.

Odluku o plaćanju štete isto tako donosi procjenitelj, nakon što procijeni i istraži sve okolnosti bitne za isplatu. Postoje tri moguće odluke. Šteta može biti plaćena. U većini slučajeva šteta se promptno plaća u skladu s uvjetima na polici. Šteta može biti odbijena. Procjenitelj može vjerovati da policom nije pokrivena šteta, ili da ima

535

elemenata prevare. Konačno šteta može biti valjana, ali može postojati neslaganje između osiguratelja i osiguranika po pitanju iznosa naknade. U slučaju neslaganja u uvjetima uvijek stoje odredbe kako se ti nesporazumi rješavaju.

12.6. Utvrđivanje pri čuvi u osiguranju imovine i odgovornosti

Osiguratelji u Hrvatskoj su obvezni pridržavati se odredbi Zakona o osiguranju

koji regulira utvrđivanje min. tehničke pričuvi u svojim bilancama. U zemljama EU to je određeno smjernicam iz 1973. za neživotna osiguranja i 1979. za životna osiguranja. S obzirom da se premija osiguranja plaća unaprijed, a period pokrića se proširuje na buduća obračunska razdoblja osiguratelji moraju imati utvrđene određene pričuve kako bi se osiguralo da ugovorena premija osiguranja bude dostatna kako bi se platile buduće štete. Naime, radi se o izravnanju rizika na cijeli period trajanja osiguranja koji prelazi u iduće obračunsko razdoblje, pa se tehnička premija za tekuće obračunsko razdoblje umanjuje za iznos prenosne premije. U osiguranju života gdje je period osiguranja puno duži to je matematička pričuva326, a radi se zbog izravnanja rizika u duljem vremenskom razdoblju gdje se utvrđuje premija za cijelo razdoblje osiguranja, jer se na taj način stvaraju sredstva kojima se pokriva višak obveze osiguratelja u razdoblju kada je rizik veći. Od osiguratelja imovine i odgovornosti regulatori traže da imaju više vrsti tehničkih pričuvi:327

� Pričuve za prijenosne premije � Pričuve za bonuse i popuste � Pričuve šteta � Druge tehničke pričuve � Pričuve za kolebanje šteta (equalisation reserves)

12.6.1. Pričuva prijenosne premije

Pričuva prijenosne premije je jedna od glavnih stavki u bilancama osiguratelja.

Ona je stavka obveze osiguratelja koja predstavlja proporcionalni dio ukupne ili bruto premije po svim policama koja prelazi u iduće obračunsko razdoblje. Osiguratelj je obvezan prema zakonu za sve ugovorene police osiguranja, ukupan iznos koji prelazi u iduće obračunsko razdoblje staviti u stavku pričuve prijenosne premije.

Razlozi za vođenje pričuvi prijenosne premije osiguranja

Osnovni cilj vođenja pri čuvi prijenosne premije je plaćanje šteta koje se dešavaju za vrijeme trajanja police osiguranja. Premija se u pravilu plaća unaprijed, ali se period zaštite proširuje nadalje, izvan obračunskog razdoblja odnosno, njegovo trajanje može biti višegodišnje. Kako bi se osiguralo da će biti plaćena šteta osiguraniku, traži se, da se vode pričuve prijenosne premije. Isto tako, pričuve prijenosne premije vode se kako bi se napravio povrat premije u situaciji otkazivanja osiguranja. Ako osiguranik otkazuje osiguranje, cijeli iznos pro-rata premije koji se odnosi na neiskorišteni period osiguranja mora biti vraćen. Zbog toga, pričuve prijenosne premije moraju biti adekvatne i dovoljne. Konačno, ukoliko se radi o poslu osiguranja koji je

326 Matematičke pričuve osiguranja dužno je oblikovati društvo za osiguranje koje obavlja životna osiguranja, odnosno osiguranja osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama, kao što su osiguranja od nezgode ili zdravstvena osiguranja, s višegodišnjim trajanjem na koja se primjenjuju tablice vjerojatnosti i izračuni kao i na životna osiguranja. 327 Zakon o osiguranju, čl.107

536

reosiguran rezerve prenosne premije služe, kao baza za utvrđivanje iznosa koji mora biti plaćen reosigurateljima za nošenje rizika do kraja njihova važenja. U praksi se, unatoč toga dešava, da je iznos plaćen reisiguratelju znatno manji nego što je to iznos pričuve prijenosne premije, s obzirom da reosiguratelji nisu imali velike troškove akvizicije u prvoj godini pribave reosiguranja. Postoji nekoliko metode kalkulacije pričuve prijenosne premije osiguranja Jedna od njih je prorata metoda po kojoj se podrazumijeva da se police ugovaraju tijekom cijele godine osiguranja. U cilju definiranja pričuvi prijenosne premije pretpostavimo da su sve police izdane na dan 01.06. koji se smatra prosječni dan izdavanja police. Zbog toga, će 31.12. ili na dan obračunskog razdoblja od 1 godine pričuva prijenosne premije za sve jednogodišnje police biti 50% premijskog prihoda s osnova tih polica osiguranja. Za dvogodišnje police osiguranja pričuva prijenosne premije biti će tri četvrtine premijskog prihoda s osnova tih polica osiguranja, a za trogodišnje police to će biti pet šestina premijskog prihoda.

Equity328 u pričuvi prijenosne premije

Zakon329 ovezuje osiguratelje da ukupnu (premiju koja prelazi u slijedeće obračunsko razdoblje) bruto premiju koja prelazi u iduće obračunsko razdoblje stavljaju u pri čuvu prijenosne premije, a ne neto premiju. To rezultira pretjeranim rezervama prenosne premije, s obzirom da se svi troškovi ugovaranja osiguranja prikazuju u godini izdavanja police osiguranja. Osiguratelj ima relativno manje troškove nakon što je prvi puta ugovorio osiguranje. Ipak, zbog utjecaja na solventnost osiguratelja zakonom je zabranjeno kreditiranje za troškove akvizicije osiguranja na cijeli period osiguranja, već se oni obračunavaju u obračunskoj godini bez obzira kada je ona ispostavljena ( početkom ili krajem godine). Iako se premija naplaćuje periodično, tijekom trajanja police osiguranja početni troškovi akvizicije osiguranja ne smiju biti amortizirani kroz isti period. Umjesto toga, oni se tretiraju kao troškovi poslovanja koji moraju biti obračunati odmah u godini izdavanja police osiguranja. Zbog toga, kako pričuve prijenosne premije moraju biti utvrđene na osnovi bruto zaračunate premije one su uvijek prevelike. Ovaj povećani iznos pričuvi prijenosne premije ili višak pričuvi prijenosne premije zove se equity u pričuvi prijenosne premije. Prema Reidi 330 procjena je mjerodavnih institucija da pričuve prijenosne premije mogu biti prerezervirane od 20 - 40 % s time da je prosječna procjena 35% equitya. Pričuve za bonuse i popuste331 oblikuju se u visini iznosa na čiju isplatu imaju pravo osiguranici s osnove prava na: - sudjelovanje u dobiti iz njihovih osiguranja, odnosno drugih prava na

temelju ugovora o osiguranju - budučeg djelomičnog sniženja premije (popusti) - povrata dijela premije za nepotrošeno vrijeme osiguranja zbog

prijevremenog prestanka osiguranja Pričuve za kolebanje šteta332namjenjene su izravnanju neravnomjernog

nastajanja štetnih događaja u onim vrstama osiguranja za koje se na temelju statističkih

328 Prema definiciji equity je vlasniči interes u kompaniji u formi dionica. Može se isto tako odnositi na ukupna sredstva minus obveze gdje se u tom slučaju isto tako odnosi na dionički equity ili neto vrijednost ili knjigovodstvenoj vrijednosti. Može se tumačiti i kao vrijednost imovine minus neotplačeni iznos kredita. 329 Zakon o osiguranju, čl.108 330 G. Reida ,Principles of risk management and insurance, sixth edition, Addison Wesley- Educational Publisher, Longman,Inc. 1998, p.537

331 Zakon o osiguranju čl.109

537

podataka mogu očekivati značajnija odstupanja godišnjeg iznosa šteta (osiguranje kredita). Oblikuju se na temelju odstupanja kvote šteta obračunskog razdoblja od prosječne kvote šteta u promatranom razdoblju.

12.6.2. Utjecaj pričuvi prijenosne premije na dobit ili gubitak osiguratelja

Equity u pričuvi prijenosne premije je izuzetno važan u utvrđivanju stvarnog

rezultata u ugovorenim poslovima osiguranja imovine i odgovornosti. Na primjer, pretpostavimo da je na tržištu 01.01. započeo s radom novi osiguratelj imovine koji je planirao da prodaje samo jednogodišnje police osiguranja. Prilikom utvrđivanja svojih premijskih stopa osiguratelj je očekivao kvotu šteta od 60%, 35% troškova za ugovaranje osiguranja i drugih troškova te 5% dobiti iz poslovanja. Isto tako, pretpostavimo da se posao odvijao jednakim intenzitetom kroz cijelu godinu, a da se prorata metodom utvrđivala pričuva prijenosne premije. Tijekom godine ugovoreno je 10.000.000 mil. premije imovine. Troškovi šteta i izvida i procjene iznosili su 3,5 Mio. 31.12 utvrđuje se rezultat poslovanja. Sukladno Zakonu o osiguranju zakonodavac propisuje točnu formulu utvrđivanja rezultata poslovanja Rezultati poslova investiranja slobodnih sredstava bez obzira da li se radi o gubitku ili dobitku iz tih poslova nisu uključeni u tu formulu.

Rezultat poslovanja se utvrđuje na način da se od od ukupno policirane premije osiguranja u obračunskom periodu (1 godina) odbiju troškovi akvizicije osiguranja, troškovi izvida procjene i likvidacije šteta, prenosne premije koje prelaze u buduće osigurateljno obračunsko razdoblje i ostali troškovi poslovanaja: Zaračunata premija 10.000.000

- Troškovi utvrđivanja šteta i ostali troškovi 3.500.000

- Štete 3.000.000 - Prenosne premije 5.000.000

REZULTAT - 1.500.000 U našem pojedostavljenom primjeru ne ulazeći u detalje pojedinih pozicija troškova osiguratelj je zabilježio gubitak od 1.500.000. Iako je osiguratelj u našem primjeru primjenio odgovarajuće premijske stope gledajući stvarne iznose nastalih i plaćenih šteta i troškova, zabilježio je gubitak, primjenjujući zakonsku odredbu o uključivanju obvezne pričuve prijenosne premije u obračun rezultata poslovanja. Da se nije radilo o prvoj godini poslovanja u prihodovnu stranu razultata pribrojila bi se rezerva prijenosne premije iz prethodne godine poslovanja i vjerojatno bi osiguratelj bilježio pozitivan rezultat. Detaljnija analiza troškova koji ulaze u rashodovnu stranu bilance prihoda i rashoda po skupinama osiguranja pokazala bi nam koji sve troškovi i na koji način utječu na ukupan rezultat od kojih se mogu izdvojiti troškovi za plaćenu premiju reosiguranja koja ulazi u rashodovnu stranu bilance, dok se štete plaćene od strane reosiguratelja bilježe u prihodovnu stranu. U našem primjeru bitno je istaknuti prenosnu premiju kao jedan od najvažnijih faktora u kreiranju dobiti ili gubitka po pojedinim skupinama osiguranja. Gore navedeni primjer gubitka od 1,5 Mio. je primjer brzo rastućeg osiguratelja i to je cijena rasta odnosno povečane ugovorene premije osiguranja pa će s time imati

332 Zakon o osiguranju čl.112

538

povećane pričuve prijenosne premije osiguranja koje prelaze u buduće osigurateljno razdoblje i koje negativno djeluju na ostvareni rezultat poslovanja. Suprotno tome osiguratelj koji gubi tržišni udio, udio pričuvi prijenosne premije budućeg osigurateljnog razdoblja se smanjuju i osiguratelj će imati višak prihoda zbog pričuva prenosnih premija prethodnih razdoblja koje mu povećavaju prihode Kako gubi poslove koje je imao u svom portfelju ili bilježi slabije rezultate u akviziciji novih poslova osiguranja na taj se način, ispravlja neispravnost koja razultira iz primjene ove zakonske odredbe i usklađuje stvarni rezultat poslovanja u pojedinoj skupini osiguranja i osiguratelj je u mogućnosti podmiriti svoje obveze s osnova nastalih šteta. Jedna od metoda iako upitna za utvrđivanje stvarnog gubitka ili dobitka je i razmatranje equity-a pričuve prijenosne premije osiguranja. Equity iz pričuve prijenosne premije može biti dodan stvarno utvrđenoj dobiti ili gubitku i na taj se način dobiva realnija slika dobiti ili gubitaka osiguratelja. U gore navedenom slučaju osiguratelja koji ima pričuvu prijenosne premije od 5.000.000 miliona, i ako se procjeni da je višak te rezerve 35%, onda je njegov usklađeni rezultat dobit, a ne gubitak. Utvrđeni rezultat poslovanja na bazi datih odredbi zakona je 1.500.000 Višak pričuve prijenosne premije 1.750.000 Stvarni rezultat 250.000 Stvarni rezultat je 250.000 što je točno 5% zaračunate bruto premije ili ugovorene premije u obračunskom periodu.

12.6.3. Pričuve (rezerve) šteta

Utvrđivanje pričuve šteta je još jedna važna obveza za osiguratelje imovine i odgovornosti. Pričuve šteta čine procjenjena troškova šteta i troškovi vezanih uz te štete koje su se dogodile, a još nisu plaćene. Da bi bili još određeniji to su procjenjeni iznosi:

- Prijavljenih, procjenjenih i likvidiranih šteta, ko je još nisu plaćene, - Prijavljenih, ali neprocjenjenih šteta, - Šteta koje su se dogodile, ali još nisu prijavljene osiguratelju

(IBNR)

Utvrđivanje pričuvi šteta je posebno važno za osiguratelje različitih osiguranja od odgovornosti jer se štete koje imaju za poslijedicu razne povrede i materijalne štete koje se riješavaju na sudu protežu još niz godina nakon proteka ugovora o osiguranju (long tail claims). S druge strane materijalne štete po ostalim vrstama osiguranja, kao imovinske štete, štete na vozilima, štete po osobnim osiguranjima riješavaju se puno brže i pričuve šteta su relativno male za osiguratelje čiste imovine. Prema Troxleru333, postoje četri glavne metode utvrđivanja veličine pričuvi za prijavljene štete:

- Metoda individualnog procjenjivanja svake štete - Metoda prosječne vrijednosti štete - Metoda kvote štete - Metoda tablične vrijednosti

333 Terrie E.Troxler i Cormick L.Brexlin, Property –Liability Insurance Accounting anf Finance, 2nd.ed. ( Malvern ,Pa.; American Institute for Property and Liability Underwriters 1983. pp 108-10

539

Po metodi individualne procjene pričuve, pričuva se procjenjuje za svaku štetu

pojedinačno. Ova se metoda upotrebljava kada je broj ukupnih šteta u pojedinoj vrsti osiguranja mali ili kada su odstupanja u štetama prevelika da bi se koristila metoda prosječne štete. Po metodi prosječne vrijednosti štete, prosječna vrijednost se dodjeljuje svakoj šteti u rezervi. Ova se metoda koristi kada postoji veliki broj šteta i kada je prosječan iznos štete relativno mali, a visina štete se može brzo utvrditi. Na primjer, rezerva fizičkih šteta na motornim vozilima se utvrđuje na osnovu ove metode. Po metodi kvote šteta na temelju očekivane kvote šteta se utvrđuje pričuva štete ili drugim riječima očekivana kvota šteta se množi sa zaračunatom bruto premijom u određenom obračunskom razdoblju koje je najčešće 1 godina. Troškovi nastalih šteta i pridruženi troškovi procjene na određeni se dan uzimaju kao referentna veličina, kako bi se utvrdila tekuča pričuva šteta. Ova metoda može biti regulirana i zakonom, ovisno od zemlje do zemlje, a koristi se za utvrđivanje rezervi šteta u osiguranju sistema radničkih naknada i osiguranju od odgovornosti. Metoda tablične vrijednosti utvrđivanja pri čuvi koristi se u osiguranju života za štete čiji iznos ovisi od dužine trajanja života, trajanja nesposobnosti itd. Ova se metoda upotrebljava da bi se utvrdila rezerva šteta kod totalne nesposobnosti za rad. Ova metoda se zove tablična metoda jer je period trajanje pogodnosti iz osiguranja baziran na podatku proizašlom iz tablica smrtnosti, invalidnosti itd.

12.7. Reosiguranje

Reosiguranje je slijedeća poslovna operacija osiguravajućih tvrtki vrlo bitna nakon sklapanja ugovora o osiguranju. Svo značenje te poslovne operacije proizlazi iz njene definicije da je reosiguranje osiguranje osiguranja. Kao što osiguranici kupuju osiguranje iz razloga sigurnosti isto tako višak rizika koji nose osiguravajuće tvrtke osiguravaju kod reosiguratelja. Kako je o reosiguranju već dosta rečeno, kao vrlo bitnoj funkciji u procesu osiguranja možemo samo ponovit da posao ugovaranja zahtjeva raspoznavanje rizika kojeg treba predati u reosiguranje ili ga barem raspoznati kao potencijalnu opasnost na fondove osiguratelja. Vrlo često, značajniji poslovni partneri traže izviješća o nosiocima poslova reosiguranja, odnosno žele znati kod kojih reosiguravajućih kuća je njihov rizik reosiguran.

12.8. Značaj investiranja za osiguranje

Funkcija investiranja sredstava prikupljenih putem sklopljenih ugovora o siguranju možda je najvažnija funkcija poslova osiguranja. Od trenutka kada je premija plaćena unaprijed ona može biti plasirana putem kredita ili drugih oblika investiranja dok ne bude potrebna za plaćanje šteta i ostalih troškova. Kako i na koji način ta premija može biti iskorištena, na koji rok i uz koje uvjete, te značaj takvih investicija za osiguravajuću tvrtku i šire možemo vidjeti u nastavku .

Ulaganje sredstava životnog osiguranja334

Krajem 1995, Američki osiguratelji života držali su 2,14 biljuna $. Fondovi koji se koriste za investiranje prvenstveno se pune premijskim prihodima, kamatom ostvarenom investiranjem i dospjelim investicijama koje se moraju reinvestirati. Investicije koje se

334 George E. Reida ,:Principles of Risk Management and Insurance , sixth edition, Addison Weslex Longman,inc., Massachusetts 1998., p523.

540

vrše s osnova sredstava životnih osiguranja imaju važan ekonomski i socijalni značaj za naciju. Prije svega ugovori o osiguranju života imaju karakter višegodišnjih ugovora o osiguranju, i obveza temeljem tih ugovora za osiguratelja se proteže na duge vremenske periode, kao 10, 20, 30 i više godina. Zbog toga su i investicije iz tih fondova višegodišnje, a primarni je cilj investitora sigurnost. Na taj način 50 % tih sredstava je 1995, investirano u stambene kredite i dionice tvrtki što predstavlja višegodišnje investicije. U državne siguronosne rezerve ulagalo se 19 % iznosa, a samo 17 % iznosa investiralo se u dionice koje izrazito fluktuiraju u vrijednosti. Preostali dio ulaže se u stvarnu imovinu, zajmove po policama i drugo. Prihodi dobiveni s osnova ulaganja sredstava života su vrlo važni jer smanjuju troškove osiguranja, a isti prihodi se reflektiraju i na plačenu dividendu imaocu police. Konačno premije osiguranja života su vrlo važan izvor kapitala u nacionalnoj ekonomiji .Ti se fondovi kasnije koriste za investiranje u šoping centre, gradnju kuća, ureda, bolnica, novih tvornica i ostalih ekonomskih i socijalnih ulaganja.

Ulaganje premije osiguranja imovine i odgovornosti335

Prije samog ulaganja premije osiguranja imovine i odgovornosti moraju biti razmotrena dva važna pitanja. Prvo, u odnosu na premiju osiguranja života ugovori o osiguranju imovine i odgovornosti sklapaju se na kraće rokove, najčešće jednu godinu ili čak i manje jer se štete u osiguranju imovine relativno brzo utvrđuju. Isto tako nasuprot štetama u osiguranju života koje su generalno fiksirane u svojim iznosima, štete u osiguranjima imovine naširoko osciliraju u iznosima, kako zbog katastrofalnih šteta čiji se opseg ne može predvidjeti, tako i u cijenama gradnje, cijenama popravka vozila i promjenljivih drušvenih prosudbi i presuda. Iz tih razloga ciljevi investiranja imaju posebnu važnost na likvidnost osiguratelja imovine i odgovornosti. Drugo, prihod ostvaren investiranjem ove premije važan je zbog naknađivanja negativnih rezultata u ovim grupama osiguranja. Investiranje kapitala i viška fondova, pored formiranja fondova pričuvi šteta i pričuvi neprihodovane premije, generiraju zarade od investiranja koje obično dozvoljavaju osiguratelju da nastave svoje osigurateljne operacije unatoč negativnih rezultata.

Poslovne operacije osiguravajućih kuća su vrlo brojne i raznolike, a sve zajedno su u funkciji prodaje osiguranja odnosno sklapanja ugovora o osiguranju. Pa i one poslovne operacije koje se čine nakon sklapanja ugovora o osiguranju su u funkciji prodaje, jer nema bolje promidžbe za osiguranje od dobro likvidirane i plaćene štete. Dobra reosiguravajuća zaštita ulijeva povjerenje i sigurnost kako osiguranika tako i osiguratelja. Kada je dobar posao osiguranja popraćen i adekvatnim kreditnim aranžmanom to je sigurna garancija da ćemo takvog osiguranika zadržati i dalje. U svakom slučaju niti jednu funkciju ne možemo posebno izdvojiti iz tog procesa, jer samo zajedničkim funkcioniranjem svih mogu se ostvariti željeni ciljevi. Nameće se zaključak da je posao sklapanja ugovora o osiguranju brižljivo pripreman poslovni proces koji treba rezultirati ostvarenjem pozitivnih rezultata. Vanjska manifestacija tog procesa su aktivnosti agenata, zastupnika i ostalih posrednika u osiguranju. Osiguravajuće tvrtke izvršavaju i druge funkcije usmjerene na servisiranje prodaje osiguranja kao računovodstvo, pravno savjetovanje, preventiva i elektronska obrada podataka. Računovodstvena funkcija odgovorna je za pripremu raznih izviješća, pripremu planova, analizira financijske operacije, čuva podatke i priprema godišnja izviješća o poslovanju. Pravna služba daje svoje usluge u pripremanju zakonske forme ugovora o osiguranju prije 335 Ibidem p.523.

541

izlaska na tržište. Druge pravne aktivnosti uključuju pravnu pomoć, pregledavaju promidžbene materijale i ostale materijale za objavljivanje, te općenito daju savjete koji se tiču poreznog sistema, prodaje, investicija i zakona o osiguranju. Isto tako lobiraju za uvođenje zakona povoljnih za industriju osiguranja. Preventiva je vrlo važan dio “risk managementa” i osiguratelji imovine i odgovornosti obično imaju kadrove predodređene za poduzimanje mjera spriječavanja i smanjenja nastanka štetnih događaja.. Njihove aktivnosti podrazumijevaju aktivnosti po pitanju savjetovanja o uvođenju alarmnih sistema, sprinkler sistema za zaštitu od požara, sigurnosti od profesionalnih oboljenja i spriječavanje nastanka šteta u rizicima loma strojeva. Isto tako njihovo se djelovanje može proširiti na savjetodavnu funkciju u izgradnji novih objekata po pitanju sigurnosti i otpornosti na štete koje mogu rezultirati smanjenjem premije osiguranja. O značenju elektronske obrade podataka i njenom značaju za brzinu donošenja određene poslovne odluke i točnost podataka i njihove obrade ne treba posebno govoriti. Svojevrsna sinergija svih poslovnih funkcija posebno je interesantna u uvjetima pojačane tržišne utakmice kada svaka od njih mora biti usmjerena na jedan jedini poslovni cilj, a to je uspješna i konkurentna prodaja osiguranja . Klu čni osiguratelji termini Stvarna kvota šteta Actual loss ratio Zaračunata premija Earned premium Pričuva prijenosne premije Unearned premium reserve Očekivana kvota šteta Expected loss ratio Kvota troškova Expence ratio Jedinica izloženosti riziku Exposure unit Bruto premija Gross premium Zastupnik Agent Posrednik Broker Neovisni agencijski sistem Independent agency system Osiguratelj u vlasništvu svojih osiguranika Mutual Osiguratelj koji nema licencu za poslovanje Non Admited insurer u nekoj zemlji Osiguratelj – dioničko društvo Stock insurer Grupno osiguranje Mass merchandising Direktni ugovaratelj Direct writer Osiguratelj uvlasništvu velikih tvrtki Factory Mutual Provizija za pozitivan rezultat na ugovorenom poslu Profit share commission

542

POPIS PRILOGA

1) Grafi čki prikaz distribucije uzorka prema veli čini uzorka 2) Grafi čki prikaz standardne greške distribucije uzorka prema

broju uzorka 3) Koraci u risk management procesu 4) Risk management matrica 5) Izviještaj o pregledu i procjeni rizika 6) Izvještaj o procjeni i ocjeni rizika 7) Pregled uzroka šteta loma strojeva u različitim industrijama 8) Distribucija šteta od rizika loma strojeva u raznim industrijama

prema uzroku 9) Izračun stvarne vrijednosti strojeva za vrijeme eksploatacije 10) Naknada iz osiguranja u slučaju djelomične štete 11) Naknada iz osiguranja u slučaju totalne štete 12) Upitnik za osiguranje strojeva od loma 13) Poslovne opracije proizvođača u analizi rizika prekida rada 14) Struktura analize rizika prekida poslovanja 15) All risks polica za osiguranje imovine 16) Pregled izloženosti nastanku štete informatičke opreme 17) Pregled šteta na informatičkoj opremi 18) Upitnik i ponuda za osiguranje građevinstva/montaže 19) Upitnik za osiguranje mostova 20) Upitnik i ponuda za osiguranju luka, nasipa, dokova 21) Upitnik i ponuda za izgradnju tunela i galerija 22) Standardni Munich Re Contractor all risks Uvjeti za osiguranje 23) Imlementacija opcionalnih odredbi u Direktivi 85/374 EEC 24) Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom 25) Upitnik za osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode 26) Organizacijski modeli poslova osiguranja od odgovornosti 27) Grafi čki prikaz reosiguranja u funkciji zaštite od fluktu acija u

rezultatima poslovanja osiguratelja 28) Grafi čki prikaz portfelja 29) Grafi čki prikaz zadržanog portfelja u 50% -nom kvotnog ugovora

o reosiguranju 30) Grafi čki prikaz portfelja sa svotno excedentnim reosiguranjem i

limitiranim samopridržajem 31) Grafi čki prikaz promijenljivosti šteta na jednom riziku 32) Grafi čki prikaz raspodjele šteta između osiguratelja i

reosiguratelja ovisno od ugovora o reosiguranju 33) Pregled zaštite koja se dobiva različitim vrstama

neproporcionalnih ugovora o reosiguranju 34) Načini plasmana rizika u reosiguranje 35) Grafi čki prikaz kretanja samopridržaja u odnosu na ukupnu neto

premiju 36) Grafi čki pregled samopridržaja

37) Efekti reosiguranja na fluktuaciju šteta 38) Web stranice kao sredstvo za prodaju osiguranja

543

Svarno kazalo Agent osiguranja 525, All risks 70,175, 199,

- nastanak

- razlike u odnosu na standardne uvjete

- osigurateljna klauzula - isklju čenja iz osiguranja - polica i uvjeti 190

Arson 118, Akumulacija šteta 481, Aktuari 519, All risks osiguranje elektronike

- EEI-pokri će materijalne štete - DIC-pokri će za podatke - ICOW- pokri će za povećane

troškove rada - SIC- pokri će za softwarw - EEI/BI/LOP- pokri će za prekid

rada Američki Lloyd`s 508, Burrning costs 492, Bruto dobit 158, Brokeri 526, Bruto premija 514, Cross liability clause 213, Contingent capital solution 217 CAR,EAR uvjeti za osiguranje 236,

- osigurateljna klauzula, - uvjeti Munich Re-a , obrasci za

ugovaranje osiguranja, isklju čenja iz osiguranja,

„Claims made“ klauzula 343, Cession limit 480, Čisto imovinska šteta 275, 278, 287 Direktna šteta 15, Disperzija rizika 35, Distribucija vjerojatnosti 35, DirektivaEUo proizvodima s nedostatkom 307, D&O 374,

- Predemet osiguranja, - pokri će, - isklju čenja

Dioničko društvo za osiguranje 505, Društvo za uzajamno osiguranje 506, Emerging rizici 16, Employer liability 350

Excess of loss reosiguranje 432,451,476,484, Equity 536, Franšize 73, Flexa uvjeti za osiguranje 112, Finite risk solution 217 Fiducijarno jamstvo 403, Flotantno osiguranje zaliha 415,426, Funkcionalna premija GAP osiguranje 97, Garancijski period 163, Indirektna šteta 15, Inertizacija 117, Izvanugovorna odgovornost 296, Integrity compensation 357, Kvota šteta 39,40 Karenca 79, Kaptiv 53,54,190, Lloyd`s of London 424, Long term poslovi 427, Leasing poslovi 96, - operativni i financijski leasing Lom strojeva 132-147,

- faktori opasnosti - faktori koji olakšavaju

ugovaranje osiguranja - ugovaranjeosiguranja,procjenji

vanje rizika - naknada štete

„Losseso ccurring klauzula“344, Matematičke pričuve 534, Morale hazard 12, Mjerodavna premija 34, Mjerodavne štete 34, Management u osiguranju 42, Međusobna odgovornost 213, Metode reosiguranja 428,

- Treaty (ugovorno) - Facultativno

Mutual insurer 506,

544

Neosigurateljni transfer 21, Negativna selekcija rizika 29, Nabavna vrijednost 56, Non admited insurer 178, Nepažnja 284, Nedostaci na proizvodu 296, 325-336, Naknada štete 405, Načini osiguranja 118,119

- svotno - nova vrijednost - Sporazumno utvrđena

vrijednost - ugovorena vrijednost

Načini reosiguranja 429, - proporcionalno - neproporcionalno

Opasnost 11, Osigurljiv interes 59,

- u imovinskim osiguranjima - u životnim osiguranjima

Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu 94, Osigurateljna klauzula 69, 286,

- u standardnoj polici - u all risk polici osiguranja

Osiguranje silosa 120, Original gross premium Original net premium Ponuda 62, Pridržaj 48, Pričuve u osiguranju 435,

- prijenosna premija Pričuva šteta 391-394,

- funkcija pri čuve šteta - metode utvrđivanja pri čuve

šteta - utvrđivanje pri čuve u

osiguranju od odgovornosti

Rizik 3, Potres 122, Požarno osiguranje 112-122,

- nastanak, preventiva - načini osiguranja; svotno, novu

vrijednost,ugovorena vrijednost, sporazumno utvrđena vrijednost, prvi rizik

- osiguranje zaliha, skladišta, Profesionalni propusti 292, Product liability 293, Product reall 295,339

- predmet osiguranja - kada se proizvod povlači

Profesionalne odgovornosti 361, Profes. odgovornost liječnika 367, Princip dobre vjere 60, Provalna krađa 396, Pravna jamstva 403, Prvi rizik 410, Podosiguranje 410 Pool 425, PML 437-439,

- kriteriji za utvr đivanje PML-a - greške u procjeni PML-a

Profit commision 480, Premijske stope 520,

- utvrđivanje - kriteriji - metode za utvrđivanje

Preventiva u osiguranju 31,114, Prevare u osiguranju 32,

- lažne štete - preuveličavanje šteta - neprezentiranje - skrivanje činjenica - unutarnje prevare

Podosiguranje 73,410, Reinstatement 432, Reosiguranje 419, Reosiguranje imovinskih rizika 478, Rezidualni rizik 116, Roboti u osiguranju 133, Risk management matrica 52, Risk management 42,166, Spekulativni rizik 12, Stvarna vrijednost 56,

- Nedostaci i prednosti osiguranja na stvarnu vrijednost

Sporazumno utvrđena vrijednost, 54, Satna klauzula 131, Subrogacija 59, Šprinkler 115, Suosiguranje 127, Sklapanje ugovora 67-69 Striktna odgovornost 285,294,304,

545

Surety bond 401, Sudsko jamstvo 403, Surplus 430,444,474,483, Slip 436, Stop loss 456, Stopa šteta 40, Samopridržaj (retention) 463-477, Sistemi prodaje 509, Surplus line 511, Struktura premije 522, 524 - adekvatna premija - bruto premija, režijski dodatak,tehnička premija

Šomaž 151, - ugovaranje osiguranja 154 - upravljanje rizikom prekida

rada 169, - definicija bruto dobiti u

trgovini i proizvodnji - svota osiguranja, bruto

dobit,garancijski period 158,

- predmet osiguranja 161, - analiza troškova kao predmeta

osiguranja

Šteta u osiguranju 411, Špekulativni rizik 20 Teorem centralnog limita 37, Tržna vrijednost 55, Tontine 84, Termografija 117, Treća osoba u osiguranju 276,

- tko se smatra trećom osobom - actio directa

Treaty 429, Transportni rizici, 103 -116, Underwriter 435, 526, Ugovorna odgovornost 296, Ukupan prihod 158, Ugovorena vrijednost 113,411,

- uvjeti, naknada iz osiguranja, obračun premije osiguranja Ugovor o osiguranju 64-66,

- definicija - bitni elementi ugovora o

osiguranje - odbitne franšize - značenje klauzula - ostale odredbe o osiguranju na

polici osiguranja Valutna klauzula 411, Vrste osiguranja 82, Zdravstveno osiguranje 99, Zastupnik 526

546

LITERATURA:

1) Andrijašević,S. i Petranović,V.: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999. 2) Alexander,C., et.al.: Risk management and Analysies Vol.1, John Wiley & sons

1999. 3) Bennet, C.: Dictionary of insurance, Financial time, Pitman Publishing London,

1992. 4) Barbić,J.Crnić,I.Ćurkovi ć,M.,Grbin,I.,Ka čer,H.,Momčilović,H.,Sessa,Đ.:

Odgovornost za štetu, Inžinjering biro, Zagreb 2006 5) Beard,R.E.: Tree R’s of insurance: risk, retention and reinsurance, Journal of

the Institute of Actuaries Students Society, vol. 15, 1959 6) Benjamin,B.: General Insurance , Hainemann, London 1977. 7) Webb, B.L., Flitner,A.L. and Trupin,J.: Commercial insurance, 3 rd. ed. Exhibit

5-1,Malvern,Pa: Insurance Institute of America,1996. 8) Bernstain, P. L.: Against the gods , Remarkable story of risk. New York : John

Wiley & son, Inc., 1996. 9) Carter,R.L.,Lucas,L.D.,Ralph, N.: Reinsurance, fourth edition, Gay &

Carpenter, London, 2000. 10) Christopher J.S. HODGES M.A., PRODUCT LIABILITY LAW S AND

PRACTICE, London, Sweet and Maxweel 1993. 11) Christopher, Paine, CII The Chartered Insurance institute, Reinsurance a breaf

guide, Insurance basis, UK, 2000. 12) Chartered Insurance institute, Publishing Division, Great Britain 2000 13) Computor crime Called “Extraordinarily Widespread”, Omaha, World Herald,

October 25, 1995. 14) Crni ć, I.: Naknada štete, Organizator, Zagreb, 1995. 15) Crni ć, I.: Zakon o obvetnim odnosima s bogatom sudskom praksom,

Organizator,Zagreb,1996. 16) Crni ć,I.: Zakon o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Treće

dopunjeno izdanje, Informator,Zagreb, 2001. 17) Ćurkovi ć, M.,Posredovanje i zastupanje u osiguranju,”Osiguranje” hrvatski

časopis za teoriju i praksu osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, 1999 18) Ćurkovć, M.: “Osiguranje od odgovornosti obavljanja profesionalne

djelatnosti”,Zbornik radova sa savjetovanja pravnika Hrvatske, Optija,1995. 19) Ćurkovi ć,M.: Pravo regresa, (subrogacije) osiguratelja, Osiguranje 1-2 Croatia

osiguranje d.d. Zagreb, 2001 20) Ćurkovi ć,M.: Ugovor o osiguranju prema novom ZOO, „Obveze stranaka iz

ugovora o osiguranju“Inžinjerijski Biro d.d.Zagreb, 2005. 21) Ćurkovi ć,M. i Mileti ć,V.:Pravo osiguranja europske ekonomske zajednice,

Croatia osiguranje d.d. Zagreb,1993. 22) Ćurkovi ć,M. i Lui,A.:Novi sustav zelene karte osiguranja, Inžinjerski biro,

Zagreb 2003. 23) Dickson, P.G.M.: The sun Insurance office 1710 – 1960,Oxford University Press

London, 1960.

547

24) Edvard E.Graves, ed.McGill,s Life Insurance (Bryn Mawr,PA;The American College, 1994), Table 7-2,

25) Edwin W. Patterson, Essentials of Insurance Low, 2nd edition, Loondon, 1989 26) Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod I Masmedia, Zagreb 1995, p.511 27) Ervin Straub, Non – Life insurance Mathematics, chs.4&5 New York;

Springer,1988 28) Frančišković,I.:Ekonomika međunarodnih osiguranja, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci,Rijeka 2004 29) Frančišković,I.: Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranje d.d.Zagreb

1994. 30) Fushard, R.: Razmišljanja o kadrovima u osiguranju, Osiguranje, Beograd,

1971. 31) Golden,N.: Rational Reinsurance Buying, Risk waters group ltd.2002 32) Golding,N.: Low and practice of Reinsurance, 5 th edition 1996 33) Guide to product liability in Europe, Kluver law and taxation Publisher, Denver-

Boston 1994 34) Hanson,J. and Henley,C.: ALL RISK PROPERTY INSURANCE , second

edition, LLP Professional Publishing 69-77, Paul Street London EC2A 4LQ Great Britain, 1995.

35) Heckman,P.E. and Mayer,G.G.: Calculation of aggregate loss distribution from claims severity and caunt distribution, Proceedings of Cassualty Actuarial society, Vol. LXX 1983.

36) Ili ć,A.: Ugovor o osiguranju, Propisi, Sudska praksa, II dio, Croatia osiguranje, Zagreb 1992

37) Š.Ivanjko, Značaj i uloga osiguranja od odgovornosti u društveno ekonomskim odnosima (stanje problema i perspektive), OSIGURANJE I PRIVREDA, ZAGREB, 1-2, 1989.

38) 39) James J. lorimer et.al., The Legal Environment of insurance, 3 rd ed., Vol.1 (

Malvern, PA,: American institute for Propertty and Liability Underwriters,1987 40) John Birds,”Modern insurance law”, fourth edition,Sweet & Maxwell, London ,

1997. 41) Jordan.S.: “State’s New Insurance Fraud Prevention Unit of to Fast Start

”Sunday World Heralde, February 25, 1996. 42) John Procter,”A brief guide to the general principles and practise of reinsurance

in the United Kingdom”, Third edition, Insurance In dustry Training Council, Kent 1989

43) John S . McGuinness,”Simple solution for serious problems :Perspectives , Primciples and Pertinent Facts, QUARTERLY letter from Nederlandse Reassurantie Groep, XVI/63, Octobar 1970

44) John Wormell, MA FCII CertEd.MIMgt, „INSURANCE EXER CISES AND CASES STUDIES“ (Non – marine) Witherby & Co.Ltd. London 1996.

45) K.Geratewohl, Reinsurance Principle and Practice,Vol.1, Berlin, Verlag Versicherungwirtschaft, 1980,

46) K.H. Borch, The optimal portfolio of assets in an insurance company Transaction of the XVIII Internacional congress of actuaries . Munich 1968.

548

47) K.H.Borch, Matematical Theory of Insurance, Lexington Books, D.C. Heath & Co, 1974

48) Kapeš - Mokrović.B., Pravni aspekti pojma odgovornosti za štetu, referat sa seminara za osiguranje imovine, Opatija, 1995.

49) Knežević M., Osiguranje, Časopis za teoriju i praksu osiguranja br 12,Croatia osiguranje d.d. 1999

50) Klasić,K.:Posredovanje i zastupanje u osiguranju u skladu s Smjernicom 2002/92/EU, Zbornik savjetovanja-Dani hrvatskog osiguranja, Opatija 2005.

51) Ksenija, K. Andrijani ć I.:Osnove osiguranje načela i praksa, TEB , Zagreb, 2007.

52) Klobučar D,: Osnove reosiguranja, “Osiguranje “, Hrvatski časopis za teoriju i praksu, Zagreb, br.2-3,2000

53) Klobučar D,: All risks uvjeti za osiguranje, Osiguranje br. 4 Croatia osiguranje d.d. Zagreb

54) KRIVI ČNO PRAVO – posebni dio, Dr. Zvonimir Šeparović, Dr. Franjo Bačić, Zagreb, 1982

55) Liability Losses, Principles and Suggestion for Practical Claims Management, A Publication of the Munich Reinsurance Company ,1994.

56) Losco,G.Mariotti,P.: La Responsibilita civile verso terzi e prestatori di lavoro. compendio normativo commentato, dtt.A.Giuffre editore, Milano,1995.

57) London Market Actuaries Group Paper, Reinsurance and Retentions VOL.1 p.1 ( London : Institute of Actuaries 1990)

58) Maier, A.: Fire protection and loss prevention, Risk factor of fire, Munich re group 2/2006

59) Marovi ć B.,Žarković N., Leksikon osiguranja, DDOR, N.Sad 2002 60) M.Novak, P.Sikavica, Poslovna organizacija , Informator, Zagreb, 1992. p.218 61) Marijan Ćurkovi ć, Zbirka propisa iz osiguranja, Inžinjering biro, Z agreb, 2002 62) Mariotti, P.: Le Assicurazioni per professionista e aziende, Edizioni Maros, 1987. 63) Mile Bijeli ć, Osiguranje i reosiguranje, Tectus d.o.o. Zagreb, 2002 64) Mileti ć,V.:Položaj i perspektive hrvatskog osiguranja, Svijet osiguranja

br.7/2005, Tectus, Zagreb 2007. 65) Munich Re: Erectionall risks insurance,LossEvents2,Bartel&Wernitz Munich

1983, 66) Munich Re: Liability losses, Principles and suggestions for Practical Claims

management 1994.67) MunichRe: Third party liability Insurance Loss part icipation by the insured,

1990, 68) Opći Uvjeti za osiguranje imovine,Croatia osiguranje d.d. 2000 69) Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti, Croatia osiguranje d.d.2000 70) Padfield,A.: Insurance Claims, Lexis Nexis Buterworth 2003. 71) Pavić,D.: Pravo pomorskog osiguranja s osnovama kopnenog transportnog

osiguranja, Narodne Novine Zagreb 1997. 72) Pavić,D.: Institutske klauzule pomorskog osiguranja, Croatia osiguranje,

Zagreb, 1991. 73) Pomorski zakonik, N.N.181/04

549

74) Prof.dr.sc. Hrvoje Kačer,Ugovor o osiguranju prema novom ZOO-u,Obvezna osiguranja profesionalne odgovornosti u Hrvatskom pravu,Inžinjering birod.d. Zagreb,2005

75) R. Bennett , Management, Informator, Zagreb 1994 p.3 76) Reinarz,R.C.: Property and Liability Reinsurance Management, Fullerton

Mission Publishing Co. 1968. 77) R.Philippe Bellerose,F.C.I.I.,C.Dip.A.F.:”Reinsinurance for the Beginer 3 rd

Edition, Witherby & CO. LTD. London, 1987. 78) Reida,G.E.: Principles of Risk Management and Insurance, sixth edition,

Addison Wesley Longman , Massachusetts,1998. 79) Risk Consult, Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien 80) Shaw,J.P.: Claims and public liability Policies, The chartered Institute of Loss

adjusters, Croner publication, London 1994, 81) Smith, Barry D. “How insurance work: An introductio n to Property and

Liability Insurance, Malvern,Pa.: Insurance institute of America, 1994. 82) Special Munich RE Publication – “Arson” – A burning problem of our time

1/1979, 2/1980. 83) Stephen,P.Robinson,:Bitni elementi organizacijskog ponašanja, Mate d.o.o.,1992 84) Sveto, M.: Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Zagreb, 2001 85) Swiss Re Co.: Erection all risks insurance Publication, 2000 86) Swiss Re Co.: Mashinery break down - Publication, 1987. 87) Šafar, Ž.: Osiguranje imovine, Preluk, Opatija, 1997. 88) Šošić,M. et.al.: Project finance, Added value to insurance,Swiss re, 1999. 89) Troxler,E. i Cormick, L.Brexlin,: Property –Liabili ty Insurance Accounting anf

Finance, 2nd.ed. ( Malvern ,Pa.; American Institute for Property and Liability Underwriters 1983.

90) Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti Croatia osiguranje d.d. 1998 91) Uvjeti za osiguranje od prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti.

Croatia osiguranje d.d. 1999. 92) Vaughan,E.J. i T.M.: Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Mate, Zagreb,

2000. 93) Vedriš-Klari ć: Građansko pravo, Zagreb, 1995 94) William C. Hoffman, Susanne Hill – Arninig, Guide to Product liability in

Europe, Kluver Law and Taxation Publishers Deventer – Boston, 1994. 95) Walmsley,R.M.: Business interraption insurance, Law and practice, First

edition, Witherby&Co. Ltd. London 1999. 96) ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA, Narodne novine, 35/2005 97) Zakon o osiguranju , N.N. br. 151/05 98) Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, N.N. br.151/05 99) Zakon o zdravstvenoj zaštiti , N.N. br.1/97,111/97,95/00, 129/00 100) Zakon o zdravstvenom osiguranju,N.N.br.94/0188/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04,

90/05 101) Zelenika, R.:Relevantna obilježja reosiguranja, Osiguranje br.8, Croatia

osiguranje d.d.Zagreb, 1998