refik bulić - porijeklo ekavizma u govorima tešanjsko-maglajskog kraja

UDK 811.163.4*3(497.6)2881344.4

Originalni nauni rad / Original scientific paperPrimljen / Received on 17. 11. 2011.Prihvaen za objavljivanje /Accepted for publication on 23. 12. 2011.

1 Nekada se ne moe govoriti o potpuno znanstveno razraenim hipotezama, ve samo omoguim pretpostavkama za koje su se opredjeljivali pojedini dijalektolozi.

2 Hipoteza je prisutna i u teanjskom i maglajskome kraju i, prema mojim saznanjima, nijenastala u nedavnom predratnom vremenu, ve mnogo prije.

91

BOSANSKI JEZIK 8, TUZLA 2011.

Refik BULIFilozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

PORIJEKLO EKAVIZMA U GOVORIMA TEANJSKO-MAGLAJSKOGA KRAJA

U ovome radu raspravlja se o porijeklu ekavizma u govorima teanjsko-maglajskoga

kraja i analiziraju mogui dokazi i pogrene pretpostavke za do sada poznate naro-

dne hipoteze ili one koje su postavljali naunici. Rasprava pokazuje da Ruiieva

hipoteza iz 1936. godine, prema kojoj su ekavske osobine nastale na drugom mjestu

pa se migracijama prenijele u teanjsko-maglajski kraj, ima dosta opravdanja, ali da

bi se ona morala dodatno potvrditi pouzdanim podacima o doseljavanju stanovnitva

iz Slavonije u teanjsko-maglajski kraj.

Kljune rijei: ekavizam, ekavsko-jekavski govor, ekavski govor, ijekavski govor,

zamjena jata, teanjsko-maglajski kraj

1. O porijeklu ekavizma u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga krajapostoji nekoliko razliitih hipoteza. One bi se prema karakteru svoga nastanka mogle podi-jeliti u dva tipa; prvi bismo uvjetno mogli nazvati narodnom hipotezom, a drugi bi bilehipoteze znanstvenika,1 nastajale u razliitim fazama razvoja junoslavenske dijalektologije.

2. Mnogi stanovnici teanjsko-maglajskoga kraja svjesni su razliitih realizacijarijei s refleksima jata u dugim slogovima. Na pitanje otkuda ekavski govor u njihovukraju, oni najee odgovaraju da je to osobina koju su u ovaj kraj donijeli uiteljikoji su bili iz Srbije.2

2.1. Ova hipoteza postaje neodriva odmah poslije konstatacije da se ekavaski re-fleks jata u dugim slogovima javlja u teanjsko-maglajskom kraju samo u govoruBonjaka, ali je mogu oboriti i neke druge injenice.3

2.2. Ako su ekavizam donijeli uitelji iz Srbije, nastanak ekavizma u teanjsko--maglajskom kraju morao bi se vezati za neko relativno novije vrijeme4 jer se dolazakuitelja iz Srbije, kojih je svakako bilo u teanjsko-maglajskome kraju, moe vezatiza period poslije Prvoga svjetskog rata.

Ekavizmi su, meutim, u govorima teanjsko-maglajskoga kraja bili prisutni i udevetnaestom stoljeu5 a to se moe utvrditi dvama sigurnim dokazima: kvestionarompopunjenim 1897. godine u Tenju i Maglaju te jezikom pjesama koje je poetkomdvadesetog stoljea u Tenju zapisao Salih Mei.6

2.3. Na teanjsko-maglajskom podruju popunjeno je 1897. godine vie kves-tionara Pitanja o govoru prostoga naroda,7 a postojanje ekavizma u dugim slogovimapotvreno je za Teanj i bliu okolicu te za Maglaj.

Kvestionar za Teanj i okolicu popunio je Ilija Terzi, uitelj II, III i IV razreda(...) K(otarski) starjeina,8 koji je bio Hrvat, to se vidi iz njegove zabiljeke nakraju popunjenog kvestionara.9

3 U prilog obaranju takve hipoteze ide i Okukino miljenje: (...) ovi ekavizmi nisu importiz standardnog jezika ili pak proizvod djelatnosti nekih misionara ekavaca (Okuka 1973: 45).

4 Zastupnici ove hipoteze i misle da je tako.5 Sigurno i ranije, ali nisam uspio pronai pisane dokumente na naem jeziku iz ranijeg

perioda u kojima bi se utvrdilo postojanje ekavskih likova.6 Meieva rukopisna zbirka ima 314 pjesama, preteno lirskih i lirsko-epskih, nekoliko

pjesama koje su na granici od lirsko-epskih prema epskim, a na izdvojenom papiru, mimoovog broja, nalazi se izrazita epska pjesma 'Omerica Hrnjii i Troglav', od preko sedamstostihova (Buturovi 1987: 277). Rukopisna zbirka uva se u Muzeju knjievnosti Bosnei Hercegovine u Sarajevu, a njegova fotokopija u Biblioteci u Tenju. Izbor od sto dvadeset pjesama iz Meieve rukopisne zbirke objavili su Munib Maglajli i Smail Terzi (Sagornjeg ardaka, Narodni univerzitet, Teanj, 1976, 191).

7 V. u konanoj bibliografiji.8 Pitanja o govoru prostoga naroda za Teanj, str. 4.9 Na osnovu napomena koje je Terzi unio u Pitanja i na osnovu moga poznavanja teanjskih

govora, zakljuujem da on nije dovoljno dobro poznavao govor okolice Tenja, a modani teanjski. Pored pitanja na prvoj stranici on je zapisao napomenu: (...) Moj teritorij jemjesto Teanj u najblioj mu okolici. Vrijeme mi ne doputa da ispitam okolicu kako samelio, da tim zadubu slavne Direkcije oduim (...). Vrlo je vjerovatno da prije popunja-vanja Pitanja i nije dugo boravio u Tenju, jer se iz napomene na str. 11 vidi da poznajegovor Koraa kod Dervente: Ovim pozdravima pozdravljaju se momci u Korau kodDervente. Ipak, nije jasno je li u Korau radio ili je u njemu roen.

92

Rek Buli, Porijeklo ekavizma u govorima teanjskomaglajskoga krajaBOSANSKI JEZIK 8 (2011), 91136

Kvestionar za Maglaj popunio je uitelj Dervi olakovi.10

Postojanje ekavizma u Tenju i okolici obrazloeno je na 4. stranici Upitnika, prim-jedbom uz prvo pitanje:11 Jevreji, rimo-katolici, istoni pravoslavni i stariji muhamedanciikavci su, ali mjeovito sa junim narjejem, dok opet mlagji u mnogom su ekavci.12

I prisustvo ekavizma u Maglaju obrazloeno je na prostoru za zabiljeke uz prvopitanje u Upitniku:

Prosti narod u ovom mjestu govori: dete, lepo, mleko, reka, seno, vreme, lepo, slep, deliti,kolevka, cena, nesam (muhamedanci i istono-pravoslavni, jer katolika ovdje i nema).Vidi primjedbu na zadnjoj strani (str. 22.).

Na posljednjoj stranici napisana je primjedba: Na pitanja o govoru prost. naroda odgovarano je ovdje samo za mjesto Maglaj n/B (kotarmagl. okrue donjo-tuzlansko.) Stanovnici u opini maglajskoj jesu muh. i isto. pravosl.Veinom je prostoga naroda i muh. i ist. pravosl. koji govore ekavski. Dvije su mahalemuham. koji u ovom govoru nemaju glasa lj, nego mjesto lj izgovaraju j kao n. pr. Sujo, poje, bjuhavica, koje i.t.d. mjesto Suljo, polje, bljuhavica, kolje. Rijei, koje sudva puta podvuene crvenilom govore samo ist. pravoslavni, doim one, koje su podvuenejedan put, govore muh. i ist. pravosl.13

10 I nacionalna pripadnost dvojice uitelja pokazuje da svi uitelji u vrijeme austrougarskeuprave nisu bili iz Srbije.

11 Upitnik poinje opim pitanjem, koje se odnosi na cijeli upitnik: Govori li se u Vaemmjestu:, a potom dolaze pitanja s odgovarajuim oblicima ili konstrukcijama. U prvom se pitanju provjeravaju oblici: dijete, mlijeko, rijeka, sijeno, vrijeme, lijep, slijep, dijeliti,kolijevka, cijena, nijesam ili dite, mliko, rika, sino, vrime, lip, slip, diliti, kolivka, cina,nisam. Kao to se vidi iz ovoga pitanja, pri sastavljanju Upitnika nije raunato nmogunost ekavskih likova navedenih leksema.

12 Nema podataka o broju stanovnika po vjeroispovijesti iz 1897. godine, a vremenski najblii popis bio je 1895. godine pa se ti podaci mogu uzeti kao priblini za brojstanovnika i u vrijeme popunjavanja kvestionara Pitanja o govoru prostoga naroda uTeanju: muhamedanci 5.588, istono-pravoslavni 453, jevreja 32 (Glavni rezultatipopisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. godine, sastavio Statistikiodjel Zemaljske vlade, izdala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1896,XCVIII. Prvo doseljavanje jevreja u Teanj bilo je 1877. godine (eman, Hronologijalinosti i dogaaja teanjskog kraja, rukopis, 72).

13 Po svoj prilici nee biti taan olakoviev podatak da u Maglaju u to vrijeme nema kato-lika. Prema popisu stanovnitva u Maglaju je 1895. godine ivjelo 2.896. muhamedanaca, 229 istono-pravoslavnih, 174 rimokatolika i 39 jevreja (Ibid.). Nema podataka o tomeda se dvije godine poslije popisa iz Maglaja iselila 174 rimokatolika. Broj rimokatolika uMaglaju rastao je od 31, koliko ih je bilo 1879. godine, do 174, koliko je bilo 1895. godine, aprema popisu iz 1910. godine u Maglaju je ivjelo 130 katolika (Hadibegovi 1991: 71).

93


Napomenama u oba upitnika potvreno je prisustvo ekavizma. To se prisustvo uTenju vee samo za mlae muhamedance,14 dok se za starije kae da su ikavci, alimjeovito sa junim narjejem,15 a u Maglaju nema takve diferencijacije.16

Povezivanje govora mlaih muslimana s ekavskim izgovorom, a starijih sikavskim moe doprinositi odbrani teze da su mlai usvojili ekavizam pod djelova-njem kole, ali je takva konstatcija znanstveno neodriva iz vie razloga.

Teko je povjerovati u konstataciju da u Maglaju muslimani svih uzrasta vei-nom govore ekavski, a u Tenju samo mlai.17 Prihvatimo li tanim Terzievo za-

94


14 U ovome dijelu teksta upotrebljavat u nazive iz napomena u upitnicima.15 Prema nainu kako je primjedba napisana, mjeovito sa junim narjejem odnosi se na

jevreje, rimokatolike, istone pravoslavne i starije muhamedance. Teko se moe prih-vatiti ispravnim zapaanje da su u to vrijeme pravoslavni u Tenju bili ikavci sa mijeanimjunim narjejem. Za to nema nikakvih potvrda izvan ovakvog itanja Terzieve kon-statacije. No, to se moe zakljuiti iz nekih njegovih zabiljeki uz odgovore na pojedinapitanja, koje su najee neprecizne i konfuzne i nisu siguran dokaz za ono to je on elio rei: Stariji su ikavci u tim rijeima (uz pitanje br. 7); uz pitanje 46, u kojemu se uzrijei za provjeru odnosa lj/j: klju, ljubiti, jegulja, polje, koulja, trai i provjera togaodnosa u: ljeto, ljepota, ljesa, ljevoruk, napisano je: Svi. Lito, lipota, livoruk itd. Mlaimuhamedanci ekavtinom; uz pitanje 53 stoji: Svi. Samo rimo-katolici sa ikavtinom,a odnosi se na leksem trenja; u pitanju 62 podvuene su rijei s jatom: svjedok, svjeto-vati, ovjek, to se odnosi na sve itelje, a uz lik ovik dopisano je da se odnosi na rimoka-tolike i muhamedance; uz pitanje 147: Ostalo svi izuzevi mlae muhamedance koji su ekavci openito. Tako su i muhamedanska kolska mlade tj. ekavci, te uz isto pitanjejo jedna napomena: Svi kako je podvueno, dakle mjeovito, a rimo-katolici pretenoikavski. Inae, i on je sam uz pitanje 43, u kojemu ima potcrtana i imenica vrijeme, kon-statirao: Svi (vrijeme, nap. R. B.). Mjesto vrijeme kod muham. mladia: vreme, belo, seno. Inae su stari muhamedanci i rimo-katolici ikavci (potcrtao R.B.).

16 Reetar je i u epu od jednog starog muslimana uo ekavske oblike. V. Reetar 1907: 72.17 Nije iskljueno da je Terzi u Tenju sluao muslimane ikavce mjeovito s junim nar-

jejem, koji su mogli biti iz ijekavske teanjske okolice, ali i Tenjake koji u to vrijemenisu bili ekavci. Mogue je, naime, da je ekavizam u Teanj doao iz okolice i da u to vri-jeme u gradu nije bila toliko izraena ta pojava, a to je uitelj tu osobinu zapaao kodkolske djece i mladia moe biti i razlog to su u kolu dolazila djeca i iz predgraa, kojeje u to vrijeme, moda, bilo ekavsko. Diskutabilan je i njegov termin ikavci mjeovito sjunim narjejem. Prije e biti da su bili ijekavci koji u svome govoru imaju ikavizama.V. i Ruiievu konstataciju za govor sela Hrvatinii i Medakovo (Ruii 1936: 237).Zanimljivo je da je i Remeti slino pisao o govoru Kladnja: Kladanjska djeca, radnici,pa i nii slubenici, dakle prije svega mlai svijet, na mjestu dugoga jata gotovo ne-pogreivo izgovaraju dugo e (...), dok su kod kratkog jata tipini jekavci. Na drugoj stranimeu pravim, vjerodostojnim nosiocima dijalekta, znai meu najstarijim stanovnicima,roenim u ovoj bosanskoj varoici, rjee e se uti primjeri tipa sno, lpo, sng (Remeti1981: 183). Remetievo zapaanje da e se meu starijim Kladnjacima rjee uti ekavski

paanje da mlai muslimani govore ekavski, a da su stariji ikavci mjeovito s junimnarjejem, onda se postavlja pitanje o tome kako su mlai18 muhamedanci usvojiliekavski.

Takva nagla promjena govora u kojoj bi roditelji govorili ikavski ili ijekavski, adjeca ekavski nikako se ne moe prihvatiti u uvjetima zajednikog ivota djece iroditelja, pa ak ni za situaciju da su u koli djecu tjerali da ue ekavski. Ako se,samo kao mogunost, uzme da su tadanji teanjski ekavci, tj. mlai muhamedancidoseljenici s ekavskog podruja iz Srbije, oni bi morali biti doseljeni do 1862. go-dine.19 U vrijeme popunjavanja Kvestionara oni bi imali najmanje trideset pet godina.Uzmemo li to kao mogunost, onda bismo mogli oekivati da su oni i njihova djecagovorili ekavski, ali se nikako ne bi mogla opravdati injenica da govore drukije odroditelja.20

likovi leksema nisu, po mome miljenju, nikakvo iznenaenje. Moda je prvobitna ekavskaoaza bila u okolici Kladnja, u Plahoviima, a da se odatle ta osobina rairila i u Kladanju,u kome su, moda, ivjeli predstavnici istog ijekavskoga govora. Da u Plahoviima i star-iji govore ekavski u dugim slogovima s jatom, uvjerio sam se sluajui tipinog pred-stavnika toga govora, Osmana Mazalovia (v. u spisku neobjavljenih izvora: Kasete Pla-hovii), koji je u vrijeme snimanja materijala imao sedamdeset i jednu godinu. To to u Maglaju nema razlike u govoru stariji mlai moe biti razlog to je u tome mjestu ekav-izam ranije uao u grad.Slian odnos govora mlai stariji opisao je i Vujovi za Mrkovie: (...) ja sam oveijekavizme uo od starijih Mrkovia koji su mi sluili kao najbolji informatori zacjelokupnu dijalekatsku ilustraciju ovoga govora. I zato sam sklon da ih smatram auto-htonim. Ali ima razloga da se odnosimo skeptiki prema ovom shvatanju. Naime, enemrkovike su preteno isti ekavci, bez obzira na svoje godine, kad je u pitanju izgovordugog jata. Ako se oprezno posmatra govor Mrkovia u porodinom ivotu gdje dolazedo punog izraaja sve njihove dijalekatske crte, onda se vidi da ekavizam u dugim slo-govima suvereno vlada (Kako se razvio ekavizam, 236), te: Posmatrajui starije ljude,ja sam doao do zakljuka da se taj proces kod njih jo vri, dok je mlaa generacija sasvimekavska (Vujovi 1969: 120). Ova Vujovieva zapaanja o govoru ena i starijih ljudi nije prihvatljivo za teanjsko-maglajski kraj.

18 Iz Terzievih se napomena da zakljuiti da se odredba mlai ne odnosi samo na kolskumuslimansku mlade, ve su ekavski govorili muhamedanski mladii (uz pitanje 43),mlai muhamedanci (napomena uz pitanje 46), (...) izuzevi mlae muhamedance, kojisu ekavci openito. Tako su i muhamedanska kolska mlade tj. ekavci (napomena uzpitanje 147).

19 Te godine su muslimani iseljeni iz srbijanskih gradova. Ovo se uzima samo kao teorijskamogunost.

20 Teko bi se takva mogunost mogla prihvatiti i za situaciju da su roditelji ikavci ili ijekavcidoselili na ekavsko govorno podruje (naprimjer u ekavsku Srbiju) pa im se u takvomeokruenju rodila djeca, a oni se poslije izvjesnog vremena, kad su djeca nauila da govo-re u sredini u kojoj su roena, preselili (naprimjer u Teanj), jer ne bi bilo logino oekivati

95


2.4. Da ekavizam na teanjsko-maglajsko podruje nisu donijeli uitelji iz Srbije,mogu potvrditi i podaci iz historije kolstva na tome podruju.

kole koje su na teanjsko-maglajskom podruju postojale u vrijeme turske vlastina tim prostorima bile su vjerskoga karaktera. U muslimana su to bili mektebi imedrese,21 a tek e tzv. rudije, koje su osnivane u drugoj polovini devetnaestog sto-ljea, dobiti karakter graanskih kola. Maglajska je rudija otvorena 1872. ili 1873.godine.22 Podaci o postojanju rudije u Tenju nisu jedinstveni; navode se tri razliitegodine: 1853, 1867 i 1872.23 Rudije su mogla pohaati djeca svih vjeroispovijesti,no nema potvrde da je to i bilo u teanjskoj ili maglajskoj rudiji.24

Katoliko je kolstvo u Bosni i Hercegovini najee bilo u neposrednoj vezi sradom franjevaca, pa tako i na teanjsko-maglajskom podruju. Pretpostavlja se daje moda i jedna od franjevakih kola postojala i u samostanu Sv. Jurja u Tenju(Spasojevi 1985: 15).

Franjevaka kola postojala je 1855. godine u epu (eman 1989: 123), a prijeuspostavljanja austrougarske vlasti u Bosni postojala je i franjevaka kola uTenju.25 Prvi podatak o postojanju pravoslavne kole u Tenju jeste zabiljeka: Pisauenik djevojka Tarsa, er Jovana Atanasia iz Tenja kasabe, napisana oko 1840.godine a pronaen na jednom primjerku Novog zavjeta koji je tampan u Moskvi.26

96


da se govor djece razvija samo pod djelovanjem okruenja, a da bude zanemaren utjecajgovora porodice. Osim toga, teko bi se moglo oekivati da neko u ekavskom okruenjuusvoji ekavsko-jekavski izgovor rijei s jatom. Protiv ovakve mogunosti su i injenice da su u Bosni formirana nova naselja od doseljenika iz Srbije, pa ni u jednome od tihnaselja nema tragova govora slinog ekavsko-jekavskom. O tome v. u sklopu ovoga dijela.

21 Medrese su bile u rangu srednjih i viih kola, a u samom Tenju su u 18. stoljeu post-ojale tri medrese (prema: Spasojevi 1985: 14).

22 Ljuca 1999: 224. uri kae da je, po svoj prilici, podignuta 1872, a da je poela sa radom1873. godine (uri 1958: 175).

23 Spasojevi, 1985: 18.24 U Salmanami (kalendaru) Bosanskog Vilajeta za 187778. godinu kae se da teanjskom

kadiluku ima 1251 m. i 200 . uenika muslimana i 101 m. i 13 . uenika nemuslimana(Spasojevi 1985: 18). Iz citata, meutim, nije jasno da li se podatak odnosi samo narudije ili sve kole, a prije e biti ovo drugo, jer dvije rudije, u uvjetima u kakvim subile, nisu mogle imati toliko uenika. Iz Mulabdieva opisa maglajske rudije (Ljuca,1999: 224228) ne moe se izvesti zakljuak da je bilo uenika drugih vjeroispovijesti.

25 Prema Hajrudinu uriu (n.d.), a Spasojevi misli da e prije biti da je ta kola bila u Siviili na Ponijevu kod Novog ehera (Spasojevi 1985: 16).

26 Prema: Spasojevi 1985: 16 i eman 1989: 123. Spasojevi misli da je to moglo biti oko1840. godine, a u emana je 1845. godina, s upitnikom u zagradi, to znai da je podataknesiguran. U emana i Spasojevia razlikuju se i podaci o godini tampanja spomenutogNovog zavjeta: Spasojevi: 1732; eman: potpisala se na psaltiru izdanom u Moskvi1737.

Postoji podatak da je srpska osnovna kola postojala i u Maglaju 1855. godine.27

Poznata su i imena mnogih uitelja pravoslavne kole: Lazar Jovanovi, NikolaDimitrijevi (1847), Too Drakovi, Petar arki (1853), Simeon Kosti (1860), aod 1864. do 1873. uitelj je bio Stevo Petranovi.28

Nije poznato da li su ovi uitelji bili ekavci,29 ali nije ni bitno za ovu raspravu, jeri ako jesu, to nije moglo imati utjecaja na govor muslimana.

Dolaskom austrougarske vlasti poinju se otvarati ope osnovne kole, u kojeidu djeca svih nacionalnosti, ali time ne prestaju raditi kole organizirane na vjerskojosnovi. U Tenju je osnovna kola osnovana 1886. godine a prvi je uitelj bio IvicaHeimovi;30 iste je godine radila osnovna kola u Maglaju, a od 1893. radi osnovnakola i u Novom eheru.31

Kao to se vidi, poetak rada zajednikih osnovnih kola na teanjsko-maglajskompodruju bio je od 1886. godine, a to je bilo vrijeme kada je na tome prostoru vepostojao ekavski govor u dugim slogovima.

2.5. Da je u to vrijeme postojao ekavski izgovor, mogu potvrditi i ve spominjaneMeieve pjesme. Iako pjesme uvijek ne mogu biti siguran dokaz porijekla jezikihosobina u njima, ekavizmi iz Meievih zapisa mogu se smatrati vjerodostojnim.32

Naravno, nisu pjesme samo sa e u dugim slogovima; one su ijekavske, s ponekimikavizmom i ekavizmom, jer su pjesme vjerovatno nastajale na drugim mjestima, aponeki ekavizam moe biti samo jezika inovacija kazivaa, nastala u mjesnomgovoru.

27 Podatak Vojislava Bogievia, prema: Ljuca 1999: 231. I uri (1958: 173) misli da nijeiskljueno da je srpska kola u Maglaju postojala i prije 1857. godine.

28 Prema: Spasojevi 1985: 17.29 Petranovi je bio ijekavac i tako je i pisao. Ijekavski su mu tekstovi objavljivani u to vri-

jeme i u srbijanskim novinama. Takav je i tekst objavljen u novosadskoj Zastavi 1868. godine. V. u: Spasojevi1989: 199.

30 eman 1989: 129. Amir Brka pie da je kola u Tenju otvorena 1885, u Miljanovcima1896, u Teanjci 1909. i u ijama 1912 (Brka 1995: 27).

31 Prema: Ljuca 1999: 231.32 Sve su zapisane u Tenju i okolici, ekavizam u takvim pjesmama i u toj mjeri nije potvren

na drugim prostorima gdje su biljeene sline pjesme (naravno, iskljuujem ekavska gov-orna podruja), kazivai su starije osobe koje nisu ekavske oblike mogle usvojiti na dru-gom mjestu. U pjesmama koje su biljeili drugi zapisivai a koje se svojim sadrajem odnose na Teanj i okolicu, ili su tu zapisane, kakve su pjesme Mijat Tomi i Teanjski kadija (Bosanska pjesmarica ili junaka djela naih djedova, priredili fra Grga Marti i fraIvan Juki, tisak i naklada knjiare L. Hartmana, Zagreb, 208211), Nevjerna ljepota(enske pjesme, sveska prva, Matica hrvatska, Zagreb, 1909, 299300. Pjesma zapisanau Zenici.) i pjesma Buna u Bosni (Tenjak, 229230) nema ekavskih likova.

97


Mei je svoje pjesme zapisivao poetkom stoljea, ali su one zapisivane od osobakoje su bile starije33 i koje nisu pohaale zajednike osnovne kole da bi, eventualno,mogle biti pod utjecajem uitelja ekavaca, jer su u vrijeme otvaranja zajednikih os-novnih kola ve bile odrasle.34

Evo samo nekoliko stihova iz Meieve zbirke na osnovu kojih se moe vidjetiprisustvo ekavizma:

Dola Sava od brega do bregaNi od kie ni od bjela snega(pjesma 112, zapisana 1910)Mili Boe lepa ti sam(pjesma 130, zapisana 1910)Koliko je u Zemunu snega(pjesma 176, zapisana 1910)

2.6. Postojanje ekavizma u vrijeme austrougarske okupacije mogu potvrditi ineki nazivi u katastarskim planovima i gruntovnim knjigama za podruje Tenja iMaglaja, koji se uvaju u odgovarajuim slubama opina Teanj i Maglaj.35 Ipak,zabiljeeni ekavski likovi imena iz katastarskih podataka moraju se uzeti s rezer-vom jer se u njima susreu razliiti fonetski likovi istih leksema.36 Nazivi su up-isivani onako kako su slubenici percipirali ono to su uli kao naziv, ali je uvijekbez odgovora pitanje ko je saopavao nazive, pogotovo ako se nazivi odnose naneke mikrotoponime koji su u blizini dvaju sela.37

Ne moe se iskljuiti ni eventualna mogunost da su austrougarski inovnicikoji su upisivali podatke u zemljine knjige ili karte neke nazive upisivali na nain

98


33 U vrijeme Meieva zapisivanja kazivai pjesama imali su izmeu ezdeset i osamdesetgodina (Buturovi: 1987: 279).

34 Neke od pjesama Mei je zapisao i od svoje majke Dilfe Mei.35 Katastarski su planovi iz 1882. godine, ali se njima i danas slue u ovim opinama. U

maglajskom Opinskom sudu pregledao sam i gruntovne knjige, koje su iz 1891. godine.Dobio sam ih na uvid zahvaljujui predusretljivosti opinskih i sudskih slubenika.

36 U teanjskom kraju zabiljeeni su nazivi: onlagia breg, Oljak breg, Teanjska rjeka,Trebaka rj. (rjeka, nap. R. B.), Prisad, Mekika rjeka, Ljeskovac, a u maglajskom kraju: Veliki brieg, Keljavi breg, Ljenica (selo), Ljenica (potok), Ljeskovina (uma), Brieg(ime njive).

37 Poto je cijelo podruje podijeljeno na tzv. katastarske opine, uraene su karte tih opina,ali se opine granie jedna s drugom i nije nevano iz kojeg e podruja biti oni kojisaopavaju nazive, jer se ekavizam ne rasprostire na cijelom maglajskom niti teanjskompodruju.

da budu prilagoeni knjievnom jeziku, ali ne potpuno ni mogunost da je neki odnjih bio ekavac.38

Ekavski refleksi u dugim slogovima nisu zabiljeeni u Ljubuakovoj onomastikojgrai iz Maglaja i Tenja.39

2.7. Kao to prethodni dio rasprave pokazuje, postanak ekavizma u teanjsko--maglajskome kraju ne moe se povezivati s djelovanjem uitelja iz Srbije, jer je pos-tojao i u devetnaestom stoljeu, prije postojanja zajednikih kola.

Da su ekavizam donijeli uitelji iz Srbije, on bi se javio kasnije, ali zasigurno onne bi bio odlika samo govora teanjsko-maglajskoga kraja, jer je uitelja iz Srbijebilo i u mnogim drugim krajevima, vjerovatno i vie nego u Tenju i Maglaju.

Mogue je da su uitelji iz Srbije, kojih je poslije Prvoga svjetskog rata sigurnobilo u teanjsko-maglajskome kraju, ako su i sami bili ekavci, doprinijeli da se ekav-izam u teanjsko-maglajskim govorima bolje sauva.

3. Informiranje znanstvenika o prisustvu ekavskih oblika na raznim takamaBosne poinje 1907. godine s pojavom Reetareva rada Der tokavische Dialekt,a podaci o prisustvu ekavizma u dugim slogovima s jatom u govoru Maglaja iTenja s bliom okolicom ve bili potvreni 1897. godine u popunjenim kves-tionarima Pitanja o govoru prostoga naroda, koji su se uvali u Zemaljskommuzeju u Sarajevu.40

Objavljivanjem tih podataka, a posebno poslije objavljivanja Ruiieva radaJedan nezapaen bosanski govor,41 poinje jaati zanimanje dijalektologa za ekavsko--jekavske govore i njihovu genezu. O tome nastaju razliite hipoteze i opredjeljivanjadijalektologa za neku od njih.

Hipoteze znanstvenika o porijeklu ekavskih refleksa u govorima teanjsko--maglajskoga kraja mogu se svrstati u dvije skupine:

- hipoteze prema kojima se postanak ekavizma vezuje za zamjenu jata na teanj-sko-maglajskom prostoru;

- hipoteze prema kojima se zamjena jata izvrila na drugim prostorima pa se mi-gracijama prenijela u teanjsko-maglajski kraj.

38 Takva je mogunost mala, ako se to moe zakljuivati na osnovu imena potpisanih natakvim dokumentima.

39 V. u: Vujii 1982: 288289; 299.40 Ekavizam u dugim slogovima u tim je kvestionarima potvren samo u Tenju i Maglaju.

Ekavizam nije potvren u popunjenim kvestionarima za Kladanj, Sarajevo i Srebrenicu,u kojima se prema dijalektolokim saznanjima mogao oekivati ekavizam.

41 1936. godine.

99


3.1. Opredjeljivanje za pretpostavku da je ekavizam nastao na teanjsko--maglajskom podruju, ali ugledanjem na inovnike kajkavce, prvo je iskazao Reetaru ve spominjanom radu.

Na razvoj teanjsko-maglajskog ekavizma osvrnuo se i Ivi u svojoj Dijalek-tologiji (1985: 143), ali nije iskazao svoje opredjeljenje, ve samo mogunost: Tekprodubljenija ispitivanja pokazae moe li se poi od vrednosti ie s teitem na dru-gom delu ovog moda nepotpunog diftonga.

Spomenuto je ve da je Ivan Brabec u svome radu Istraivanje govorastanovnitva na lijevoj obali Bosne zakljuio da su Tenjaci starosjedioci i da se njihovizgovor jata razvio neto drukije nego kod ostalih itelja onoga kraja.42 Zanimljivoje to to Brabec iznosi samo zakljuak o postanku teanjskog ekavizma, a ne uopavaga i na maglajski.43

Eksplicitnije opredjeljivanje za organski razvoj dugog e od jata na teanjsko--maglajskom prostoru iskazao je Dalibor Brozovi u svojoj raspravi o ijekavskoa-kavskom dijalektu:

Zato potpuno otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljenju sa sjeverois-toka za pretke Tenjaka i Maglajlija (...), sve su poznate osobine opisanog govora ijekavskoakavske. Govor slian teanjsko-maglajskom morao je jo nedavno postojatiu nekim sarajevskim mahalama (...). (1966: 135, napomena 58)

Neto kasnije, istu je tezu iskazao i Slobodan Remeti (1981: 186), piui o govoruPlahovia kod Kladnja: Oito se radi o ostacima jednog govornog tipa koji je nekadapokrivao iri prostor a danas mu tragove sreemo u Kladnju.

Neto slino napisao je implicitno i Vujii (1985: 112) u obradi govora sjevernei sjeveroistone Bosne, vjerovatno na osnovu dviju prethodnih teza: Punktovi (...)(172, 175, 184, 176) (epe, Misurii, Rajeva i Dobropolje, nap. R. B.) nastanjenisu muslimanskim stanovnitvom, a nalaze se na podruju Maglaja (175), Teslia(184), Tenja (176), to bi moglo znaiti da su ekavski refleksi dugog jata postojali u

100


42 V.: Brabec 1959: 422.43 Podatak da je Rajevo (danas Rajeva) naselilo Teanj vjerovatno nije taan, jer se Teanj

spominje prije Rajeve. Prema meni dostupnim podacima, Rajeva se spominje u Sidilu17401746. kao Rajevo (str. 222). Na osnovu iznesenog podatka mogla bi se postavitipitanja: ko je naselio Maglaj, Novi eher, Plahovie, Bjelave? Vjerovatno je, meutim, da se ovome podatku iz rajevske tradicije kriju veze zajednikoga porijekla jednoga dijela stanovnitva Tenja i stanovnitva Rajeve, to bi moglo ii u korist tezama o im-portu ekavizma. O teanjskom stanovnitvu i starosti naselja na istraivanom podruju v. u daljem dijelu ove rasprave.

govoru muslimanskog ivlja uzvodno dolinom rijeke Bosne do epa (v. punkt 172),pa moda i dalje (...). Ipak, Vujiievo da su ekavsko-jekavski govori postojalinejasno govori o tome da li su postojali tu u vrijeme zamjene jata.

3.1.1. U ve spominjanom Reetarevu radu iznesena je jedna zanimljiva pret-postavka o postanku ekavizma u teanjsko-maglajskim govorima:

I poto ja ne mogu lako verovati u spontani razvitak veeg broja ekavskih oblika speci-jalno kod muslimana, doputena je pretpostavka da je to prosto ugledanje na inovnike kajkavce, doseljene veinom iz Hrvatske, to se najzad za gore navedene primjere moe idopustiti, tako naroito za prko, pnla, dlo, tlo, pslednj, iako protiv te pretpostavke govori okolnost da ti muslimani imaju i ekavskih oblika kao mr, pr, vr, prtelj44 (...) u kojima dakle ekavski izgovor nisu mogli uti od doseljenih kajkavaca, poto ovi za takve oblike i ne znadu.45

Kao to se iz prethodnog citata vidi, sam je Reetar opovrgao svoju hipotezu i-njenicom da nekih ekavskih likova koje je uo u muslimana u Maglaju i epu nemau kajkavaca.46

Reetareva se hipoteza moe opovri i jo jednom injenicom koja se odnosi nabroj slubenika u Tenju i Maglaju u vrijeme austrougarske vlasti u Bosni i Herce-govini.47

Prema podacima iz 1885. godine u Tenju je bilo 29 doseljenika iz Austro--Ugarske, a u Maglaju 161. Godine 1895. u Tenju se broj doseljenika iz Austro--Ugarske poveao na 133, a u Maglaju smanjio na 132.48

Prema istim podacima, broj doseljenika iz Austro-Ugarske bio je vei u viegradova u Bosni i Hercegovini:49

44 Ovaj je oblik nastao od prijete. Lik s e < a u tom leksemu potvren je u Halilovia (1996:51): prjete, prjetej (nap. R. B.).

45 Reetar 1907: 7273; prijevod prema: Ruii 1936: 236.46 Ali je Ivi u Ivankovu i Retkovcima u Posavini zabiljeio: mr (Posavski, 55). Ivankovo

i Retkovci djelomice ili preteito pripadaju skupini ekavskih sela (Finka ojat 1973: 7).47 Podaci o broju slubenika u bosanskohercegovakim gradovima po popisu iz 1885.

godine daju se u: Hadibegovi 1991: 3436. No, mislim da su u taj broj uraunati i do-mai slubenici, a to nije relevantno za ovu hipotezu. Stoga mislim da je za raspravu o ovoj hipotezi bolje uzimati broj stranaca, koji su, vjerovatno, u najveem broju u to vri-jeme u Bosni i Hercegovini bili ili vojnici ili slubenici.

48 V. u: Hadibegovi 1991: 8283.49 Ibid.

101


1885. 1895.Biha 461 672Bijeljina 341 1.327Brko 371 1.320Derventa 420 864Travnik 428 762Tuzla 526 2.257Zenica 302 674

Podaci pokazuju da je u nekim bosanskohercegovakim gradovima, meu kojimaima i onih koji su u to vrijeme imali manje stanovnika od Tenja,50 bilo vie dose-ljenika iz Austro-Ugarske nego u Maglaju i Tenju.51 Pa, ipak, ekavskoga govoranema u gradovima koji imaju vie stranaca od Tenja i Maglaja.52

3.1.2. Analiza ranije spominjanog Brabecova zakljuka da su Tenjaci starosje-dioci i da se njihov izgovor jata razvio neto drukije nego kod ostalih itelja onogakraja ovdje ne zahtijeva zasebnu analizu, jer on ne argumentira svoje zakljuke.

Razumljivo je da se to od njega i nije moglo oekivati u izvjetaju, ali njegov za-kljuak prosto iziskuje nova pitanja na osnovu iznesene teze: Kako je dolo do togada se u Tenju jat razvije drukije? ta je s drugim starosjediocima, jer nisu samoTenjaci starosjedioci? Kako to da je teanjski govor u svemu isti s govoromokruenja, osim u zamjeni jata? i sl.53

3.1.3. U svojoj raspravi o ijekavskoakavskom dijalektu Brozovi (1966: 135)konstatira da je fonoloki sustav vokala danas (je) peterolan, ali jo nije potpunolikvidiran sedmerolani sustav, kao to je ve provedeno u pravim istonohercegov-

102


50 Teanj je u vrijeme popisa 1885. i 1895. godine po ukupnom broju stanovnika bio vei odBihaa, Brkog, Dervente i Zenice, a prema popisu iz 1895. imao je vie stanovnika i odTravnika. Maglaj je prema ovim popisima imao manje stanovnika od navedenihgradova.Usp. u: Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi, 2931.

51 Sanski Most je 1885. godine imao 83, a 1895. 130 doseljenika iz Austro-Ugarske(Hadibegovi 1991: 82).

52 Nema podataka koliko je u tome stanovnitvu bilo kajkavaca, ali nije bilo nikakva razloga da ih u Tenju ili Maglaju bude vie nego u drugim gradovima. Ovdje treba imati u vidui podatak da je Teanj u vrijeme popisa 1885. i 1895. godine po ukupnom broju stanovnikabio vei od Bihaa, Brkog, Dervente i Zenice, a prema popisu iz 1895. imao je viestanovnika i od Travnika. Usp. u: Hadibegovi 1991: 2931.

53 Mogui odgovori na neka pitanja koja se nameu iz Brabecove hipoteze moi e se naiu analizi drugih hipoteza u daljem dijelu rada.

akim govorima. Dva fonema o kojima govori Brozovi jesu diftonzi ie i uo, kojisu, prema Brozoviu, u ijekavskoakavskom dijalektu fakultativni.54 On dalje kae:

Fonem ie i uo nisu kao diftonzi dobro pristajali uz tokavski sustav, a osim toga bili suubrzo ogranieni na duge slogove pa su tako doli u alternaciju s je (= sekvenca ve pos-tojeih fonema)55 i u (= ve postojei fonem). Zato se ie defonemizirao u i(j) izjednaivise s etimolokim i(j) (l(j)po kao p(j)mo), a uo je slijedio svog kratkog para i preaou . U jednom govoru ije. dijalekta ie se defonemirao u (teanjsko-maglajski refleks) postepenim eliminiranjem elementa i u dvoglasu. Danas se jedan prelazni diftong i moe uti u Vareu i na zapadu od Varea (uz ei normalan dvosloni refleks), a akustiki sedojam tog diftonga znatno pribliuje k ili zatvorenom .56

Poslije ovakvoga pojanjenja dolazi ve citirana Brozovieva konstatacija da pot-puno otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljavanju sa sjeveroistoka57 zapretke Tenjaka i Maglajlija i da su sve poznate osobine opisanog govora (teanj-sko-maglajskog, nap. R. B.) ijekavskoakavske.58

Brozovieva tvrdnja da otpada Ruiieva hipoteza o eventualnom doseljavanjuza pretke Tenjaka i Maglajlija zasnovana je na zajednikim osobinama teanjsko--maglajskih ekavsko-jekavskih govora i drugih govora ijekavskoakavskog dijalekta.Ipak, te zajednike osobine ne mogu biti siguran dokaz da doseljavanja nije bilo.

Brozovieva je konstatacija da je u ijekavskoakavskim govorima najei refleksdugoga jata dvoslono i (rjee u obliku i), ali da ima jo prilian postotak diftong

54 Njihov partner (uostalom ei od njih) nije fonem, nego dvosloan broj dvaju fonema(l/j/po kao p/j/mo, Stop kao o, ali p/j/mo i o ne mogu biti izgovoreni diftonki ta je mogunost rezervirana naime samo za i/j/e < i uo < !) (Brozovi 1966: 136137). Diftong uo Brozovi je biljeio samo na ogranienom terenu, oko Varea, a diftonkidugi jat kae da fakultativno jo postoji (iako ispod 50%), a u novije ga doba konzerviradiftonki izgovor inteligencije, koji se sve vie iri sa zapada, no nastaje i mijeanjem ugradovima i osvjeuje se ve postojeim sarajevskim diftonkim izgovorom, to je u Sara-jevu prilino istisnuo dvoslonu artikulaciju (Brozovi 1966: 135136). Mislim da is-tiskivanje dvoslone artikulacije refleksa jata odreuje diftonki izgovor kao inovaciju, ukoliko se pod dvoslonom artikulacijom ne podrazumijeva standardnojeziki izgovor.

55 Pretpostavljam da su ie i uo na poetku mogli biti i kratki i dugi. No kratki ie defonem-izirao se izjednaivi se s je (...), a kratki se uo izjednaio s (...) n.d., 135, Brozovievanapomena br. 57.

56 Brozovi 1966: 135.57 U Ruiia se ne spominje sjeveroistok; on spominje samo sjeverni dio ekavsko-jekavske

granice po svoj prilici u blizini Save (nap. R. B.).58 V. t. 3.1.

103


, a na jednom malom podruju izmeu Varea i Krivaje i i ili ak (lpo, nsam,dtu) (1966: 134).59

3.2. Dosadanja istraivanja na teanjsko-maglajskom podruju ne potvruju estdiftonki izgovor refleksa jata, niti potvruju tzv. govor s nezamijenjenim jatom.60

Nema nikakvih sigurnih dokaza u savremenim govorima teanjsko-maglajskogakraja koji bi upuivali na mogunost defonemiziranja jata u e na ovome podruju.Zamjene koje bi mogle ukazivati na to ne nudi ni graa iz upitnika.61 Samo je u MedUbiljeena alofonska vrijednost sonanta j u dvoslonom refleksu jata,62 a u takav samse izgovor i sam uvjerio. To je govor koji je u neposrednom susjedstvu ekavsko--jekavskih govora, koji su mogli utjecati na slabljenje izgovora sonanta j u takvojpoziciji. Za obrnutu mogunost nisam mogao vidjeti razloge.63

Protiv tvrdnje da se ekavizam u teanjsko-maglajskim govorima razvio na dananjemteritoriju njihova rasprostiranja u vrijeme zamjene jata na tome prostoru govori vie ar-gumenata. Teanjsko-maglajski kraj predstavlja metanastaziku oblast u kojoj su estoharale i kuge64 i u kojoj je dolazilo do znaajnijih izmjena demografske strukture. Taj jekraj uvijek bio dobro povezan s okruenjem i nije bio geografski odvojena cjelina kojabi mogla doprinijeti konzerviranju stanja iz vremena zamjene jata. Sistemski ekavskirefleks jata nije potvren nigdje u blioj okolici ovih govora.65 I jo jedan argument koji

104


59 Treba, meutim, imati na umu i injenicu da se svi ne slau u pogledu mogueg diftonkogizgovora jata; neki su ga smatrali monoftongom Van Vijk, Ramov, Trubeckoj (Hamm1975: 549). O izgovoru refleksa vokala jat u ijekavskim govorima v. u: Reetar 1942.

60 Takav izgovor nije uoio ni Ruii, a ni drugi dijalektolozi koji su se u svojim radovimabavili govornim osobinama nekih dijelova teanjsko-maglajskoga kraja ili tu popunjavali Upitnik (Brabec, Okuka, eri, Vukomanovi). Moda je taj govor sluao i Brozovi, jeru svome radu o ijekavskoakavskom dijalektu pie: (...) ekavsko-jekavskom govoru pri-padaju po mojim podacima sela Jlh i Karadglije (...) (1966: 190, nap. 254). Ovomoda zbog toga je to se ono mojim podacima moe tumaiti i drukije. Govor snezamijenjenim jatom potvren je kao pretean u govoru Gradita u okolici Vinkovaca; odlikuje se time to stari vokal (jat) 'nije izjednaen ni s jednim drugim vokalom ilivokalskom sekvencom', nego je i do danas sauvao svoju posebnu fonetsku i fonolokuvrijenost, najee se realizirajui kao (zatvoreno) // ili kao jednosloni diftong /ei/(Finka ojat 1973: 7). O izgovoru nezamijenjenog jata v. i: Ivi 1957: 5475; Remeti1981b (posebo uvodni dio rada, u kojemu se navodi i druga literatura u kojoj se govori ouvanju nezamijenjenog jata).

61 DobU, MisU, RajU, MedU, SivU.62 V. i: Vujii 1985: 98; 103.63 Medakovo nije zabiljeeno u Opirnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine.64 Otuda mnog kuna greblja u tome kraju.65 Pri emu iskljuujemo Rajevu, koja je oaza toga govora izvan teanjsko-maglajskog

podruja.

zagovornici hipoteze o samostalnom razvoju ekavizma na teanjsko-maglajskom po-druju nisu imali u vidu, a to je postanak naselja u kojima se javlja ekavski refleks dugogjata. Da li je dananji ekavizam ostatak govora koji je nekada bio rasprostranjen na irembosanskohercegovakom prostoru, za sada nema argumenat.66 Osim ekavsko-jekavskihgovora teanjsko-maglajskoga kraja, u koje se moe svrstati i govor Rajeve, ekavsko--jekavski su i govori sarajevskih Bjelava i Plahovia kod Kladnja.67

Remeti je mislio da e se ostaci govornog tipa koji je nekada pokrivao iri pros-tor a danas mu tragove susreemo u Kladnju (ekavsko-jekavski, nap. R.B.) modapronai i u nekom drugom kladanjskom selu, osim Plahovia.68 Prema onome to jemeni poznato o tim govorima, takva se predvianja nisu ostvarila.69

Podatak o starosti naselja s ekavsko-jekavskim govorima moe biti znaajan ar-gument u razmatranju geneze ekavizma u ovim govorima. Najvei broj naselja sekavsko-jekavskim govorima u teanjsko-maglajskome kraju nije upisan u Opirnompopisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine70 to znai da kao naselja tada nisu ni

66 Argument koji ukazuje da ekavizma nije bilo na maglajsko-epakom prostoru usedamnaestom stoljeu moe biti i pismo od 18. decembra 1673. godine, kojim semaglajski upljani zauzimlju za upnika fra Augustina Vojnia. Jedan dio pisma napisanje latinskim jezikom, a drugi dio na naem jeziku i bosanskom irilicom, a latinicomje tiskano iz tehnikih razloga. Pismo je objavio Julijan Jeleni u Spomenicima kul-turnoga rada bosanskih franjevaca (14371878). U tekstu na naem jeziku rijei s jatomimaju ikavske i ijekavske likove: prisvitloga, priuzviena, viru, Stiepan, uvridite, pristoile,poslie, ucviljeni, prie, utieniu (Arhiv Sv. zbora za rairenje vjere: Bosnia, vol. II, prema: Jeleni 1918:128 (48)130 (50). No, ovdje se moraju uzeti u obzir i sva ogranienja koja vrijede za pisane dokumente kao dokaze govornog stanja u vrijeme njihova nastanka.

67 Pretpostavka je da je slian bio govor bar jednog dijela srebrenikih Muslimana(Remeti 1981a: 186; slino i: Jahi: 1991: 14; Jahi 1999a: 16; Jahi 1999b), ali je u Sre-brenici (arija) popunjen Upitnik za ispitivanje bosansko-hercegovakih govora (punkt broj 73, popunio prof. dr. Asim Peco 1980), u kome nema potvrde toga govora. Upitnik nije popunjen ni u jednom srebrenikom selu.

68 Remeti, n.d., 186.69 Na kladanjskom su prostoru popunjeni Upitnici za ispitivanje bosansko-hercegovakih

govora u Kladnju (arija) te u selima Tarevo i Tuholj sve nastanjeno muslimanskim ivljem. Takoer su u radu Govor Muslimana Tuholja (okolica Kladnja) (Halilovi, Tuholj)opisani govori muslimanskih sela: Tuholj, Goletii, Mekovii i Pau. Ni u jednom od ovih mjesnih govora nisu pronaeni ekavsko-jekavski govori, samo je u kladanjskoj ariji zabiljeen neznatan broj ekavizama. Od kladanjskih sela iji su govori danas poznati uPopisu iz 1604. godine navedena su sela Tarevo i Tuholj, a Tuholj se spominje i 1540. go-dine kao selo koje je bilo u posjedu sandak-bega Husrev-bega (Oru, Drutveno--ekonomske prilike u Bosanskom sandaku, 160).

70 Sva naselja teanjsko-maglajskoga kraja koja su upisana 1604. godine upisana su i u popisuiz 1565. godine. V. napomenu 35 u: Buli 2004.

105


postojala, ili nisu postojala pod tim imenom.71 Nisu upisana ni druga mjesta sekavsko-jekavskim govorom Plahovii i Bjelave.72 Da bi se dobila potpunija slikao tome koja su od dananjih naselja s ekavsko-jekavskim govorima postojala 1604.godine, i radi lakeg uopavanja zakljuaka te ukljuivanja u njih i mjesta izvan teanj-sko-maglajskoga kraja, ovdje se daje tabelarni pregled.

Mjesta u teanjsko-maglajskom kraju Opirni popis Bosanskogu kojima je potvren ekavsko-jekavski sandaka iz 1604. godine73

govor

Teanj +

Bukva 74

Cerovac 75

ifluk 76

Dobropolje

Hrvatinovii +

Jelah

Jevadije

Logobare

Marin Han

Meki +

106


71 Poznato mi je da kod Plahovii ima steaka, to potvruje da je, najvjerovatnije, tu prije1604. godine bilo naselje, to ne mora potvrivati njegov kontinuitet. Bjelave spominjeBaeskija u Ljetopisu u popisu sarajevskih mahala i pod imenom Nebrdilo hadi Ali (Lje-topis (17461804), Sarajevo-Publishing, 1997, str. 356).

72 V. Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine: Nahija Usora, sv. I/2, 455461;Nahije Kladanj, sv. I/1, 355379; Nahija Maglaj, sv. III, 293329; Nahija Teanj, sv. III,341385; Popis mahala samog Sarajeva sa selima spomenute nahije, sv. I/1, 5354.

73 + je znak za mjesta koja postoje u Popisu, je znak za mjesta koja ne postoje u Popisu.74 Upisana je mahala Cerovica, kao dio sela Gornja Modria (drugim imenom Kaloevi).

U napomeni je urednik Popisa oznaio da je to danas selo sjeverno od Tenja. SeloCerovica spominje Nikanovi u razmatranjima porijekla pravoslavnog stanovnitva teanj-skoga kraja (Porijeklo stanovnitva, 20). To se, naravno, ne odnosi na Cerovac, koji nije blizini Kaloevia (v. Popis, sv. III, 349).

75 Potvren je ifluk Mustafe, Ebu Muslima, Alije i drugih, u blizini tvrave Maglaj (Popis,sv. III, 375).

76 Upisana je mezra Dobro Polje, ali nije bila naseljena (Popis, sv. III, 375). Za mezre sesmatra da su to naputena ili zaputena naselja, prije ili po dolasku Osmanlija. Mi sma-tramo da su to, uglavnom, stara naputena selita iz predosmanlijskog perioda (Alii, Uvod u: Popis 1604, sv. I/1, xxvii).

Mraaj

Osoje

Radua +

Rosulje

Vukovo +

Maglaj +

Bijela Ploa

Donji Ulinjak

Gornji Ulinjak

Jablanica (Maglajska) +

Lijenica

Misurii +77

Novi eher

Straie 78

Kao to popis pokazuje, od mjesta teanjsko-maglajskoga kraja u kojima je danaszastupljen ekavsko-jekavski govor, u Popisu iz 1604. godine sigurno je da su nave-dena samo mjesta:

a) teanjskoga kraja: Teanj, Hrvatinovii, Meki, Radua i Vukovo;b) maglajskoga kraja: Maglaj, Jablanica i, vjerovatno, Misurii.

Doda li se ovome i podatak da u Popisu iz 1604. godine nema Plahovia,79 Rajeveniti Bjelava, onda se moe izvesti zakljuak da je od ukupno dvadeset osam mjestau Bosni i Hercegovini u kojima se javlja ekavizam u dugim slogovima, 1604. godinepostojalo samo osam od tih mjesta.Analiziramo li sada mjesta koja danas imajuijekavski govor na teanjsko-maglajskom podruju a koja su sa svojim sadanjimimenom zabiljeena u Popisu iz 1604. godine, vidjet emo da se kao vlasnici batina,tamo gdje se daje takav popis, navode stanovnici tih mjesta.80

77 Upisano je: Miurii (Popis, sv. III, 295), to je vjerovatno dananje selo Misurii.78 Upisano je: selo Straite, Luburii, urednik Popisa oznaio kao nepoznato (Popis, sv.

III, 302). Moda bi se moglo odnositi na dananje selo Straie.79 U mjesta s ekavsko-jekavskim govorima ne ubrajam Kladanj, jer nije dominantno ekavski,

iako se ekavizam javlja u tome punktu, ali najee naporedo s ijekavskim liikovima. V.:Vujii 1990: 6471.

80 Ovdje uzimamo 1604. godinu kao orijentaciju jat je vjerovatno do tada bio zamijenjen na istraivanom podruju, a u Popisu se navode imena stanovnika, uz neke i posjedovanjebatine, to kazuje da su starinci na tome prostoru, a veina najvjerovtnije i iz vremenazamjene jata. Prema imenu oca moe se takoer pratiti proces primanja islama, to je opetpokazatelj da se radi o starinakom stanovnitvu.

107


Ako se prihvati hipoteza o autohtonom razvoju ekavizma na teanjsko--maglajskom podruju, onda bi se teko mogli objasniti podaci o nepostojanju velikogbroja mjesta u kojima danas ivi ekavsko-jekavski govor81 i nepostojanje ekavskogagovora u najveem broju mjesta koja su popisana te godine i koja s tim imenom nisuprekidala kontinuitet postojanja, a vjerovatno u najveem broju i zadravala stari-nako stanovnitvo.

To bi upuivalo na zakljuak da se ekavizam iz mjesta koja su postojala 1604.godine a u kojima je postojao taj govor, proirio i na ostala mjesta u kojima je danasdominantna ekavska zamjena jata u dugim slogovima. No, taj se zakljuak tekomoe prihvatiti. Tano je da su se poslije dolaska austrougarske vlasti u Bosnu iHercegovinu i poslije ukidanja kmetstva i gubitka dobrog dijela zemljinih posjedai dotadanjih prihoda mnoge teanjske porodice preselile na svoja imanja u okolnimselima, a neke su i ranije dobar dio proljea i ljeta provodile na svojim imanjima uokolici grada. Ta je pojava, prema mojim saznanjima, bila manje izraena uMaglaju.

Ovome treba dodati i to da moji podaci s terena pokazuju da je po dolasku aus-trougarske vlasti, a vjerovatno i ranije, bilo raseljavanja stanovnitva, najee s po-druja tzv. Guvana, to je lokalitet u blizini Krndije, Cerovca, Osoja i Marina Hana,dakle u neposrednoj blizini grada. To znai da bi dananji ekavizam u mjestima kojasu popisana 1604. godine mogao biti unos sa strane, bez obzira na to da li je u selaulazio iz grada ili njegova predgraa.82

4. Hipotezu prema kojoj je zamjena jata izvrena na drugom prostoru pa se mi-gracijama prenijela u teanjsko-maglajski kraj iznio je Ruii u svome radu Jedannezapaen bosanski govor.83

4.1. Piui o mogunostima razvoja ekavskog refleksa jata u teanjsko--maglajskom kraju na osnovu Reetarevih pretpostavki,84 Ruii je izveo neke za-kljuke, koji su znaajni za tumaenje postanka ekavizma u ovim govorima, te u ihnavesti u cijelosti:

108


81 Ili su, eventualno, postojala pod drugim imenom, a manje je vjerovatnoe da e nekomjesto izgubiti svoje ime ako ne izgubi stanovnike, barem u najveem broju. Malo jeoekivano, takoer, da manjina stanovnitva nametne svoje govorne osobine veini.

82 Doseljavanje iz grada u periodu austrougarske vlasti potvreno mi je za neke porodice uRadui, Hrvatinoviima, Cerovcu, Mekiu, ifluku i Dobropolju, a doseljavanje s Guvanaza Mraaj i Logobare.

83 Str. 254.84 U: 1907: 7273, 8087.

Na glasovni razvoj ije > , ako bismo poli od pretpostavke da su ovi govori (Tenja iMaglaja, nap. R. B.) prvobitno bili isto jekavski govori, nije mogue ni misliti. Isto takone moe se pomiljati ni na unoenje ekavizma spolja, jer njihov geografski poloaj pot-puno iskljuuje takvu pretpostavku. Teritorija ekavskih govora isuvie je udaljena od njih,rastavljena irokim pojasom jekavskih govora. A to je najvanije, na osnovu dosada-njih rezultata nae istoriske dijalektologije mi na ovoj teritoriji ni u kom sluaju ne bismosmeli oekivati jedan isto jekavski govorni tip kao prvobitni, ve jedino isto ikavski ili,eventualno, ikavsko-jekavski govorni tip. Sve to, po mome miljenju, jasno pokazuje da pret-stavnici ovih govora nisu autohtoni stanovnici ovih krajeva, nego kasniji doseljenici. Touostalom potvruju i jo ive tradicije o doseljavanju nekih porodica iz Ugarske, Slavonije ili Srbije (ima i porodica s prezimenom Uianin). I onda nam ostaju dve mogunosti zatumaenje postanka dvojnog refleksa u ovim govorima. Moglo bi se, prvo, pretpostaviti da je odnos e : je postao na dananjem njihovu zemljitu na taj nain to su u sastav stanovnitva uli doseljenici delom iz ekavskih, a delom iz jekavskih krajeva srp-skohrvatske dijalekatske teritorije, pa se u nastaloj meavini dvaju refleksa izvrila dife-rencijacija prema kvantitetu slogova s refleksima . Ali meni takva pretpostavka ne izgleda ni malo verovatna. Ja mislim da je prirodnije, a i mnogo verovatnije, pretpostaviti da je odnos dvaju refleksa stvoren na drugom mestu, negde na granici ekavskog i jekavskog govora, i to u ranije vreme, jo onda kad se menjala diftonka vrednost glasa , pa je taj gotov odnos dvaju refleksa kasnije, seobom pretstavnika ovih govora, prenesen na dananje zemljite. (Ruii: 1936: 253254)

Ruii potom objanjava gdje bi moglo biti to mjesto gdje je stvoren odnos re-fleksa e : je i zakljuuje da je to prvobitno mesto moglo biti samo negde na severnomdelu ekavsko-jekavske granice, po svoj prilici u blizini Save (1936: 254).

Ruii se jasno opredijelio za hipotezu, ali je, zavravajui svoju raspravu, ipakpokazao i izvjestan oprez: Razume se, definitivno reenje toga pitanja mogu datisamo detaljna prouavanja naih dijalekata i njihove prolosti.85

4.2. Svoje stajalite u odnosu prema postanku govora s mijeanim refleksima jataiznio je i Devad Jahi:

Najverovatnije je da su se ti refleksi formirali na prvobitnim graninim podrujimaizmeu razliitih zamjena jata i da se do danas, kod starinakog muslimanskogstanovnitva, ouvao kontinuitet sa stanjem uoi turskih osvajanja naih krajeva. Nije,meutim, iskljueno da se u nekim sluajevima ovakvih govornih oaza radi o kombino-

85 Ibid.

109


vanom refleksu, u vrijeme zamjene jata drugdje organski stvorenom i naknadno prene-senom na podruja naseljena muslimanskim stanovnitvom. To se moglo dogoditi i kod muslimanskoga povratnikog stanovnitva iz prekosavskih, dalmatinskih, ili prekodrinskih zapadnosrbijanskih krajeva.86

U knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora Jahi je bio eksplicitniji usvome opredjeljenju za prvu hipotezu: (...) mijeani refleksi nastali su organski, nagranicama meu dijalektima, autentinim mijeanjem osobina graninih di-jalekata.87

4.3. Razmatranje ovih hipoteza uvodi nas u zamrenu problematiku migracija nateanjsko-maglajskom podruju, procesa koji se vjerovatno odvijao i u predturskomperiodu, a za koji postoje podaci od vremena turskih osvajanja i doseljavanja vlaha.Stoga emo razmotriti sve znaajnije poznate migracije na teanjsko-maglajsko pod-ruje, a potom se baviti analizom Ruiieve hipoteze i problematike koja se uz njununo namee.

4.3.1. Vlasi su predstavljali znaajan dio stanovnitva maglajskog podruja, takoda je 1489. godine donesen Zakon vlaha maglajskog podruja, u kome se kae dase to stanovnitvo doseljava sa strane, a u popisima u kojima je taj Zakon zavedenkao i drugim popisima, postoje izriiti podaci o tome odakle se to stanovnitvo dose-ljava.

Tako sam utvrdio porijeklo nekih skupina vlaha, da, na primjer, maglajski vlasipredstavljaju skupinu vlaha Banjana, dakle doseljenih iz Hercegovine, doim oni kojisu naselili podruje oko grada Teoaka bili su vlasi Rudinjani.Vlasi koji su doli umaglajsko podruje, prema popisu iz 1489. godine, predstavljali su skupinu od 800domainstava (...).88

110


86 Jahi 1991: 1415. Tako i u: Jahi 1999a: 16. Ovdje se, zapravo, predstavljaju dvijehipoteze; prema prvoj su mijeani refleksi jata (ovdje ne samo ekavsko-jekavski) nastali na graninim podrujima izmeu razliitih zamjena jata, dakle oni su autohtoni na terenu na kojemu se rasprostiru, a prema drugoj su oni import na dananjem terenu. Prva sehipoteza moe odnositi na mijeane ijekavsko-ikavske govore u Bosni, jer su na nekada-njem razmeu razliitih refleksa jata, ijekavskog i ikavskog, ali ne na drugu, jer ekavsko--jekavskog razmea na teanjsko-maglajskom podruju, prema dosadanjim saznanjima, nije bilo.

87 Str. 78. To je neto drukije od onoga u knjizi Bonjaki narod i njegov jezik, koja je dio Trilogije o bosanskom jeziku (zajedno sa kolskim rjenikom bosanskog jezika).

88 Handi 19751976: 287288. O istoj problematici i u: Handi 1994a; Handi 1994b.V. i t. 1.3.4. u: Buli 2004.

Podatak da su maglajski vlasi89 doseljeni iz Hercegovine u vrijeme kada je jat uHercegovini ve bio zamijenjen ijekavskim refleksom pokazuje da to stanovnitvonije moglo donijeti ekavizam u teanjsko-maglajski kraj.

4.3.2. Postoje indicije koje upuuju na to da je na samom poetku esnaestog sto-ljea Teanjska nahija bila opustjela od stanovnitva, na ta upuuje injenica daje stanovnitvo samog grada Tenja, prema popisu iz 152830. godine, bilo najveimdijelom doseljeno iz centralne Bosne (podruja Visoko, Kakanj, Zenica).90

Ako je podatak iz popisa taan, onda ni to doseljeno stanovnitvo Tenja nijemoglo donijeti ekavizam.

4.3.3. Osim spominjanog doseljavanja stanovnitva na teanjsko-maglajsko po-druje, bilo je i znatnijeg iseljavanja, naroito katolika s toga podruja i iz njegoveokolice.91 Strukturu stanovnitva na teanjsko-maglajskom podruju znatnije eporemetiti stanje nastalo poslije pohoda Eugena Savojskog, koji je 1697.92 godinepopalio Sarajevo, a u povratku umarirao u Teanj i spalio podgrae.93

Pretpostavlja se da je za Savojskim otilo preko etrdeset hiljada ljudi, a da jemeu njima bilo i pravoslavnih i muslimana (Zirdum 1955: 108).94 Nema podatakada je to stanovnitvo sa sobom u Posavinu donijelo ekavizam.

Tako je katoliko stanovnitvo na podruju sjeveroistone i sjeverne Bosne, daklei teanjsko-maglajskoga kraja, bilo znatno smanjeno.95

4.3.4. Velike migracije u periodu turskih osvajanja pretrpjelo je i muslimanskostanovnitvo. Izmeu 1526. i 1536. godine turska je vojska osvojila cijeli prostorizmeu rijeka Save i Dunava96 a u njega su se poeli naseljavati muslimani, staros-jedioci u lijevom Podrinju, desnoj Posavini, Pobosanju i Pospreju.97

89 Ti su se vlasi nalazili i na teanjskom podruju. V. u: Handi 1974.90 Handi 1974: 169. Handi na istom mjestu navodi i podatak da su vlasi sa sobom

donosili i imena naselja u kojima su ranije ivjeli. Od takvih imena koja navodi Handi, sapodruja ovoga istraivanja spominje se samo ime sela Kaloevi, koje je danas ijekavsko.

91 V.: Zirdum 1955: 107108; Pranji i dr. 1981: 6167.92 U Paviia (1953: 66): poslije pada Sarajeva 1696.93 eman 1989: 114.94 Teko je povjerovati u to da su selili i muslimani.95 Katoliko stanovnitvo, koje se seobom, a neto i prelazom na islam, toliko u ovim kra-

jevima umanjilo, da je poetkom 18. stoljea najblia upa i samostan bio u Tuzli, podkoji je spadalo do 100 kua ratrkanih od Tuzle do Save (Zirdum 1955: 109).

96 Pavii 1953: 51.97 Ibid.

111


Muslimani su na prostoru Slavonije ostali do ljeta 1687, kada se muslimanskostanovnitvo s tih prostora poelo iseljavati, da bi njegovo potpuno iseljavanje bilozavreno za nekoliko mjeseci.98 Odlazei zauvijek iz Slavonije, cestama i putovimakretale su se tada duge kolone zastraenih i pomalo izbezumljenih turskih izbjeglica,u kojima je bilo izmeu 30 i 40 tisua ena, djece i mukaraca.99

Muslimani su se iz Posavine najvie iseljavali u Bosnu, u kojoj je lealo i vrlomnogo pustoga tla, jer su otuda upravo selili mnogi katolici i pravoslavni (Pavii1953:66).100

Da li je ovo muslimansko stanovnitvo moglo donijeti ekavizam u teanjsko--maglajski kraj, pitanje je na koje je indirektno potvrdno odgovorio Stjepan Pavii,bavei se problematikom porijekla hrvatskih i srpskih naselja i govora u Posavini. Utome svome radu Pavii je djelimino potvrdio Ruiievu hipotezu i ne spominjuije.101 On je postanak ekavizma u muslimanskim govorima u Slavoniji locirao uIvankovo:

Ivankovako muslimansko stanovnitvo kroz etiri, pet narataja bilo je pod jakimekavskim utjecajem, i kad su muslimani iz njega 1687. izbjegli u Bosnu, oni su ponijeligovor ili od vee esti ekavski, ili izmijeani ikavski s ekavskim. Ivankovaki su muslimani u Bosnu polazili ili putem na Vrpolje, Babinu Gredu i Savu, a onda dalje preko te vode u Pobosanje, ili su Savu prelazili u Brodu i oko toga mjesta. Njihove e se raselice prema tome u 18. st. i kasnije nai oko Graanice, Maglaja, Tenja i epa. Od njih e po svoj prilici biti oni ekavci u epakom kraju, koji su pojedine ekavske likove odrali sve dodanas, a za koje se zna, da su ih u prijanjim naratajima imali i mnogo vie.102

112


98 Pavii 1953: 66. Na drugom mjestu Pavii kae: U turskom raspu izmeu 1684. i 1691.nestalo je sa toga podruja izmeu Drave, Dunava, Save i Ilove u prvom redu 115.000muslimana, dakle vee polovine cijeloga stanovnitva... (...) U govornom pogledu znailoje to da je Slavonija odlaskom muslimana izgubila dvije treine svojih ikavaca, a u po-dravskim krajevima i neto ekavaca. (Pavii 1953: 308). Isti broj muslimana navodi i Imamovi (1997: 258). imunovi smatra da je to jedno od najveih razmjetajapuanstva u povijesti ovoga dijela Evrope (2002: 36).

99 Tako u: Mauran 1988: 41.100 Pavii, 1953: 66. V. i: Pejanovi 1955: 21. 101 itaocu je nejasno da li je Pavii imao Ruiiev rad Jedan nezapaen bosanski govor.

U spisku literature uz knjigu Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Posavininema Ruiieva rada. Iz teksta se ne vidi da je Pavii imao taj rad, a iznenaujePaviievo povezivanje ekavizma samo sa epakim krajem (v. naredni citat), ukolikou taj kraj nije svrstavao i Teanj i Maglaj. Za rasprostranjenost ekavizma znao je izReetareva rada Der tokavische Dialekt, koji je naveden u njegovoj literaturi.

102 Pavii, n.d., 108.

Na drugom mjestu Pavii pie: Naice i Podgora Turci su napustili bez borbe1687., te je muslimansko stanovnitvo tih mjesta bez gubitaka prelo u srednjuBosnu ili u Hercegovinu, gdje mu potomci ive meu dananjim muslimanimaekavcima.103

Svoj je zakljuak o ekavskom govoru muslimana Pavii izveo na osnovuprethodnog razmatranja stanja i naina ivljenja u muslimanskim naseljima uSlavoniji. On smatra da su doseljeni muslimani na tome prostoru razvili nov tipstanovnitva, te da je njihova brojnost pred kraj turske uprave u tim krajevimadostigla oko osam hiljada kua sa etrdeset hiljada eljadi. Pavii takoer smatrada na cijelom dunavskosavskom meurijeju muslimanskoga naselja nije bilo poselima, nego samo po kotarskim sreditima, vojvodstvima i trgovitima. Koliko je iivjelo po manjim mjestima, bile su to pojedine posjednike porodice, koje sustanovale u sreditima svojih posjeda. Prema tome, pitanje podrijetla tih muslimanauglavnom je u uskoj svezi s pitanjem razvitka velikih i veih gradskih naselja natom zemljitu.104

Pavii, meutim, govori o ekavskom, a ne o ekavsko-jekavskom govoru, imese u potpunosti ne opravdava Ruiieva pretpostavka da je ve stvoreni ekavsko--jekavski refleks nastao negdje na sjevernom dijelu ekavsko-jekavske granice, posvoj prilici u blizini Save" (1936: 254).

Paviieva argumentacija o moguem poekavljivanju muslimanskoga govora uPosavini izgleda uvjerljivo:

Turci su ovaj kraj osvojili u svojem pohodu u ljeto 1536. Njima se nisu suprotstavilenikakve jae snage, nego su se tvrave poispredavale, a zemlja je prela u novo gos-podstvo bez borbe. Turci su onda u Ivankovu osnovali sredite novoga kotara, koji jeobuhvatio sav opisani kraj, a uz to i kostromansku (babogredsku) Posavinu, vinkovako

103 Pavii, n.d., 158. Na koje je muslimane ekavce u srednjoj Bosni i Hercegovini mislioPavii, nije jasno. Prema radu Fonetske osobine centralne, jugoistone i jugozapadne Bosne (Vujii 1990: 6473), izvan punkta 82 (Kladanj, arija, M) i 53 (Bjelave, Sara-jevo, M), zabiljeen je samo poneki ekavski refleks, te nema tragova tog eventualnog ekavizma o kojemu govori Pavii. Stanje je slino i na podruju Hercegovine, gdje se uijekavskim govorima, osim lekesema telo, koja je zabiljeena u 12 punktova, susreu istiekavizmi i ikavizmi (Halilovi 2002: 295). Sudei prema onome to o ratu u Slavoniji pie Mauran u svojoj knjizi Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, str.2742, podatak iz ovoga Paviieva citata da je muslimansko stanovnitvo bez gubitakaprelo u srednju Bosnu ili u Hercegovinu, treba uzeti s rezervom.

104 Ibid. Mora se, meutim, konstatirati da su turski popisi pokazivali i drukije stanje; uPoekom kadiluku, u kome je preovladavalo muslimansko stanovnitvo, 65% kua biloje u gradu, a 35% na selu (Hafizovi 2000: 232). V. i: Hafizovi 2001.

113


podruje, Nutar i Ceri. Gue je ekavsko naselje u njemu bilo cijelo okupljeno i onomu je inilo barem polovinu stanovnitva. U novom je poloaju Ivankovo postalo mus-limansko tvravno naselje s krajinikim odjelom vojske s paom na elu.(...) Sudeiprema velikom opsegu podruja i plodnosti zemlje, u njemu je moglo biti barem pet,est stotina kua. Meu njih je u skrajnim mahalama spadalo i sedamdesetak staro-sjedilakih kranskih domova, koji su u cijelom stanovnitvu inili sedminu ili osminu.Ivankovaka je katolika upa zapisana ve 1581.,(...) a poslije toga jo nekoliko putakroz 17. st. (...) Njoj je pripadalo do 1500 katolika u 250300 kua. U ivankovakom jekotaru za turskoga vladanja postojala upa i u Cerni. U njoj je 1623. vizitator PetarMasarechi naao sedam sela i oko 1600 pripadnika; ta su sela bila: sama Cerna, zatimPopraje, Gradite, ikovci, Prkovci, Retkovci i Rod.(...) U podruju Ivankova i Cernemoglo je oko 1680. godine ivjeti 31003200 starosjedilaca katolika. Oni su u to vrijeme bili malone svi ekavci, sainjavajui potomstvo onih starinaca, koji su tu ivjeliprije Turaka. (Pavii 1953: 107)

Nakon razmatranja opisanog stanja u Ivankovu i njegovoj okolici, nameu se pi-tanja: kako su, ako jesu, muslimani primili od katolika ekavaca ekavski izgovor?, dali je vremenski period od oko stoljee i po dovoljan za takav proces u govoru?, da lisu muslimani postali ekavci samo u dugim slogovima? itd.

Ovdje treba ukazati i na to da Pavii posredno odgovara i na pitanje kako jeod potpunog ekavizma mogao postati mijeani refleks, ali se njegova pojanjenjaodnose na drugo podruje, u kotaru novskom i pakrakom105 u zapadnojSlavoniji:

Na to su zemljite doselili u prvim deseticama 18. st. mnogobrojni kajkavski ekavci odabra, Gerova i Broda na Kupi, i tu su doli u susjedstvo sa srpskim jekavcima, koji suna tom tlu bili isto tako doseljenici. Smjetaj tih goranskih ekavaca bio je takav, da sujekavci na njih mogli djelovati i pojedinaki i od sela do sela, a opet i skupno, jer jeopena govorna struja u cijelom tome kraju bila jekavska. Prema tome jekavci su bilisnanija strana, koja je vrila utjecaj, a goranski su mu ekavci podlijegali. Sam se tajproces vrio od druge pole 19. st. (oko 1840. godine, nap. R. B. na osnovu drugog dijelaPaviieva teksta), a traje u svojem posljednjem dijelu i danas, te se moe pratiti u svo-jem razvitku tanine. I na tom je zemljitu zamjenjivanje staroga mjesto glasa -e-novim jekavskim refleksom zapoelo najprije u kratkim slogovima (djeteta, pjevati), adugi je slog uvao svoj stari -e-. Poslije toga stalo je i ije polako prodirati u duge slogove. (Pavii 1953: 23)

114


105 Sela oko Banove Jaruge (nap. R. B.).

Pavii dalje navodi da je proces poekavljivanja dugih slogova uhvatio u tomekraju Reetar u prvim godinama dvadesetog stoljea, tanije 1901. godine, kad je bi-ljeio naporedne likove dete i dijete (1953: 23).106

Na osnovu ovih podataka moe se postaviti i pitanje zato je ijekavizam poeoprevladavati i u dugim slogovima u Banovoj Jaruzi i okolici, a sauvao se u bosan-skim, hercegovakim i crnogorskim polujekavskim govorima, na koje Pavii odgo-vara ovako:

to je danas kod toga posljednjega (ekavsko-jekavski govori zapadne Slavonije, nap. R. B.) jekavski izgovor prodro i u dugi slog, te je pojekavljenje u njemu gotovo potpuno,ili je na putu da to postane, razlog je u tome, to su i u daljnjem razvitku postojaleneprestano iste prilike, te je utjecanje jekavaca bilo uvijek stalno. Ono je u stvari i po-raslo, jer su ona goranska sela, koja su ve postala jekavska, svojom govornom snagomdjelovala na ostala daljnja ekavska naselja, i to jamano jo s veim uspjehom, nego tosu to mogla osnovna srpska sela. U spomenutom bosanskom, hercegovakom icrnogorskom polujekavskom govoru povoljne su prilike za daljnje pojekavljivanje svakakoprestale zbog nama danas nepoznatoga razloga, koji je mogao biti ili unutarnji ili vanj-ski, a moda je bio i jednoga i drugoga znaaja. (Pavii 1953: 23)

Ako se Paviieve konstatacije prihvate kao tane, onda se mora pretpostaviti do-brosusjedski odnos starosjedilaca i doseljenog muslimanskog stanovnitva, iz ije jemeusobne i este komunikacije moglo nastati mijeanje izgovora.107

Zanimljivo je da Pavii pie da je utjecaj hrvatskoga jezika po gradovima bio jak ida su njime u pravilu govorili u veini i muslimani (...).108 Druga injenica koja moeopravdati mogunost jezikog utjecaja jeste i mogui masovni prelazak domaeg

106 Reetar je ekavsko-jekavski izgovor naao u Marinu selu (sic!), Poljani, Meuriu, Banovoj Jaruzi, Krivaju, Kraljevoj Velikoj i Staroj Subotskoj, ali i isti ekavizam u selu Lipovljanima i ei ekavski nego ijekavski u Piljenicama (prema: Pavii, n.d., 231).

107 Prema Paviievim podacima iz prethodnih citata, moe se zakljuiti da su muslimani bili brojniji od katolika ekavaca u Ivankovu, ali u priblinom broju ako se katolicima pridodaju stanovnici Ivankovake upe.

107 N.d., 50. Nije jasno ta Pavii podrazumijeva pod hrvatskim jezikom. U Imamovia je:Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etniki i jeziki preteno bonjaki, nego su takvibili i po urbanoj dispoziciji (...) (1997: 258).

108 N.d., 50. Nije jasno ta Pavii podrazumijeva pod hrvatskim jezikom. U Imamovia je:Gradovi u Podunavlju nisu bili samo etniki i jeziki preteno bonjaki, nego su takvibili i po urbanoj dispoziciji (...) (1997: 258).

115


stanovnitva na islam,109 koja bi bila ozbiljan argument za potvrivanje meusobnogjezikog utjecaja.110

Ovdje bi se mogao dodati jo jedan razlog koji je mogao utjecati na eventualniekavski izgovor muslimana. To je vrijeme zamjene jata u Slavoniji.

Vjerovatno je u Slavoniji zamjena jata bila kasnije nego na drugim junoslavenskimpodrujima111 pa nije iskljuena ni mogunost da su doseljeni muslimani u slavonskimkrajevima mogli zatei nezamijenjeni jat ili neku njegovu diftonku varijantu, to je,moda, moglo dovesti do retrogradnog fonemiziranja njihova ve stvorenog refleksa.Ovakva bi mogunost mogla biti pospjeena kod osoba koje su tu uile jezik, bilo da sumuslimani roeni tu ili doseljeni Turci.

Prihvati li se Paviieva tvrdnja da su muslimani Ivankova donijeli ekavski izgovor uBosnu, onda se postavlja pitanje ta je sa zamjenom jata u kratkim slogovima i gdje serazvio taj refleks. Govor Ivankova sedamdestih godina dvadesetog stoljea bio je ekavski,ali ekavski uvjetno, kako kau Finka i ojat, jer nema ni jednog naselja na tom podrujugdje osim ekavskih ne bi supostojali i elementi koji nisu ekavski.112 Ekavizam se u tomegovoru ne vezuje samo za duge slogove. No, ovaj podatak ne moe eliminirati mogunostda su muslimani, dok su ivjeli na tome podruju razvili dvojni refleks.

116


109 Hafizovi 2000: 231. Mogunost prelaska na islam potvrdio je i Pavii: za istoni dio Srijema (1953: 58), za Podgora, Naice, Motiinu i Orahovicu (n.d., 156), za podruje oko Mikleua, Voina, Slatine, Vake i Virovitice (n.d., 171), za podruje Daruvara, Pakraca i Novske (n.d., 211), za podruje od Broda i akova do Gradike i Cernika (n.d., 238), za Ilok (n.d., 71) itd. Treba, meutim, istaknuti i to da Paviieve podatke s rezervom uzima Nenad Moaanin. On o tome kae: Taj je rad (Pavii, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, nap. R. B.) potpuno zastario i ne moe vie sluiti kao po-lazite iole ozbiljnom istraivanju. Paviieve su teze bez krivnje dobronamjerna pisca predugo zavodile u bludnju, prije svega spekulacije o Meurjeju kao podruju s polovi-com stanovnika koji bi imali biti muslimani. Stvarna slika do koje moemo doi teme-ljem osmansko-turske grae dat e ne vie od muslimana u 16. stoljeu, te ne vie od1/3 u sedamnaestom, ali samo ako uraunavamo gradove. Bez gradova taj je postotakpuno manji. Na selu je islamizirana priblino polovica Poetine, i to je jedina vea aglo-meracija muslimanske raje na itavom naem prostoru. Nekoliko muslimanskih sela nalazilo se jo oko Cernika, Orahovice, Osijeka i Mitrovice i to je sve (svugdje drugdje susreemo,i to rijetko, izolirane sluajeve od po jedne do tri kue). Podrijetlo tih muslimana bilo je vrlo aroliko: razni zarobljenici, Vlasi, doljaci iz Bosne, a najmanje autohtoni ivalj(Moaanin 2001: 43). Da se dio hrvatskoga starosjedilakog stanovnitva islamizirao,potvruje i imunovi (n.d., 35).

110 Ni ovdje izneseni Moaaninovi argumenti ne umanjuju mogunost meusobnih jezikihutjecaja meu stanovnicima Posavine.

111 Ivi 1986: 43. Tako i u: Finka ojat 1973: 78. I imunovi misli da je jat u Slavonijidugo uvao svoju glasovnu posebnost (n.d., 10).

112 N.d., 7.

4.3.5. Analizirat emo da li postoje neki mogui dokazi koji bi potvrdili da su ekavsko--jekavski teanjsko-maglajski govori refleks jata dobili s muslimanima iz Slavonije.

U prethodnom je dijelu ove rasprave pokazano da je stanovnitvo teanjsko--maglajskoga kraja bilo prorijeeno iseljavanjem katolika i djelimino pravoslavnih,te kugama, koje su bile este.113 Time je podatkom opravdana mogunost naseljavanjau teanjsko-maglajski kraj; injenica da je stanovnitvo bilo razrijeeno, omoguavalaje novopridolom stanovnitvu da se jeziki potpuno ne utopi u novu sredinu.

Neki dananji toponimi s teanjsko-maglajskoga podruja postoje i u Slavoniji, apoto se za neke od njih zna da su u Slavoniji zabiljeeni u predturskom periodu,vjerovatno je da su doseljenici u teanjsko-maglajski kraj donijeli sa sobom i nazivesvojih naselja ili bliskih toponima, to je mogunost poznata i u drugim krajevimaBosne. Toponimi koji su zabiljeeni u Slavoniji i teanjsko-maglajskom kraju jesu:

Bobare (selo u Slavoniji kod Pakraca, koje su naselili bosanski Srbi 1691. godine);114

Bobare (selo kod Tenja);115

Krndija (planina kod Naica); Krndija (naselje i potok kod Tenja, danas predgrae);116

Miljanovac (selo kod Pakraca);117

Miljanovci (selo kod Tenja);118

Lonar-ves (staro selo kod Virovitice);119

Lonari (selo kod Tenja);120

113 V. dio o demografskom razvoju t. 1.3.4 u: Buli 2004.114 Pavii 1953: 220. Mauran (1998: 22) navodi da su u Bobarama ivjeli muslimani.115 Nema ga u Popisu iz 1604. godine. Zanimljivo je da se u sidilima teanjskih kadija (1639

1642) spominje prezime ili pridjevak Bobar (Sokolovi 1941: 176), ali se ne spominju Bobare,to znai da se u tome vremenu navedeno prezime ili pridjevak ne moraju dovoditi u vezu simenom sela na teanjskom podruju. Selo Bobare zabiljeeno je u Sidilu 17521758, 1.

116 Ne spominje se u analiziranim historijskim dokumentima.117 Pavii ga spominje kao jedno iz skupine sela, od kojih je veina u sedamnaestom sto-

ljeu dugo vremena bila pusta, te su nastanjena tek pred turski rasap (Pavii 1953: 217).Iz podatka, meutim, nije jasno da li selo Miljanovac spada u tu veinu.

118 Nema ga u Popisu iz 1604. godine. U sidilima teanjskih kadija 16391642. na viemjesta se spominje selo Meljine (i Meline) (Sokolovi 1941), koje je eman oznaio kao Miljanovci (1989: 110111). No, to ubiciranje moe znaiti samo da je selo Meljine bilo na mjestu sela Miljanovci, odnosno da je kasnije promijenilo ime, to ne mora biti tano. Selo Miljanovci spominje se u Sidilu 17401746, 199.

119 Pavii 1953: 169. Pavii ga spominje u kontekstu zamjene poluglasa sa e: Kajkavskirefleks staroga poluglasa u glasu -e- imaju obje isprave u imenu Gradec i Bisterc, a prva i u imenu Lonar-ves (ibid.).

120 Selo je pored Miljanovaca i danas je uglavnom nastanjeno Hrvatima. Prema popisu iz1879. imalo je samo 84 stanovnika i svi su bili Hrvati (Nikanovi 1987: 2).

117


Vukovo (dananji Vukovar);121

Vukovo (selo kod Tenja);122

Kosovac (selo kod Okuana);123

Kosova (selo kod Maglaja;124 izvor kod Tenja);Gua (staro selo kod Virovitice);125

Gua (selo kod Tenja);126

agli (selo kod Pakraca);127

aglii (selo kod Tenja);128

Cerovac (selo kod Kutjeva);129

Cerovac (selo kod Tenja);Vitkovci (staro selo kod Otoka u bosutskom meurijeju, zapadno od Nimaca);130

Vitkovci (selo kod Tenja);131

Potoani (selo kod Mikleua, Daruvara i Velike);132

Potoani (selo kod Tenja);

118


121 Pavii, n.d., Registar, 346.122 Bilo popisano 1604. godine, a spominje se i u sidilima teanjskih kadija, te se ne mora

izravno dovoditi u vezu s naseljem u Slavoniji.123 Pavii, n.d., 221, 222, 224. Kosovac se navodi kao selo u kojemu je 1755. godine

popisano 16 srpskih kua (n.d., 221) te kao mjesto u koje su u drugoj polovini 19. stoljea useljavali hrvatski dosdeljenici, Liani i Gorani (n.d., 222). U Poekom je sandakupopisana mezra Kosovci (Hafizovi 2001: 366).

124 U Popisu iz 1604. godine zapisano je selo Koeva, koje je pripadalo Maglaju, a urednikPopisa oznaio ga je kao nepoznato. U sidilima teanjskih kadija 16391642. spominje se selo Kosovo i Kosova (Sokolovi 1941: 173, 176), koje je eman oznaio kao Kosova (1989: 111). U Sidilu 17401746. upisano je Kosova (str. 254).

125 Pavii 1953: 173.126 Danas zaselak Tugavia sa samo pet kua naseljenih Hrvatima.127 Pavii, n.d., 219. U Poekom sandaku bilo je selo aglin, nastanjeno muslimanima i

kranima (Hafizovi, n.d., 9092).128 Godine 1530. spominje se mezra agljevii kod Jablanice (Handi, Gazi Husrev-begovi

vakufi, 173, 178), a to poloajem odgovara dananjem mjestu aglii. U Popisu iz 1604. godine zapisano je: aglii (sv. III, 363).

129 Selo u kome su stanovali isti muslimani (Pavii 1953: 247). Popis iz 1702. godinepokazuje da su to selo nastanili sami Hrvati iz Bosne (n.d., 248), to pokazuje da su semuslimani iselili.

130 Ostalo kao naselje i poslije turskog povlaenja (Pavii, n.d., 81).131 U Sidilu 17401746. spominje se selo Vitkovci iz kojega je porez i sve ono to se odnosi

na selo Vitkovci uzeo Ali-beg (str. 17). Iz konteksta se moe zakljuiti da je selo bilo dio Gazi Husrev-begova vakufa. Prema popisu iz 1879. u selu su ivjeli samo Srbi (Nikanovi 1987: 3).

132 Pavii, n.d., 175, 223, 249250. U Poekom sandaku je 1579. godine popisano selo Potoan u kome su ivjeli krani (Hafizovi, n.d., 67).

Blaevci (selo kod Nimaca);133

Blaevci (selo kod Tenja);134

Komuina (srpsko selo kod Poege);135

Komuina (mjesto kod Teslia);136

Ilova (rijeka i staro selo oko vrela rijeke Ilove);137

Ilova (rijeka u teslikom kraju).138

Tako i antroponim Levakovi (prezime kod Lipika, biljeeno u svim popisima 18.stoljea do 1860. godine. U 19. stoljeu postaju Ljevakovii.);139

Ljevakovi (prezime u teanjskom selu Trepe). Moe biti zanimljivo i prezime ii, potvreno u Radui i Posavini140 kao i prez-

imena Bedak i Dedak potvrena u teanjskom kraju.Veina navedenih toponima potvrenih u Slavoniji i teanjsko-maglajskom kraju

imaju iste fonetske likove, a neki se meusobno razlikuju, ali se, moda, mogu dovestiu vezu.

Iskljue li se iz ovoga popisa oni toponimi koji su u ovdje analiziranim historij-skim izvorima potvreni u teanjskom kraju do polovine sedamnaestog stoljea, ondae se spisak istih toponima Slavonije i teanjskoga kraja svesti na imena koja su moglabiti prenesena iz Slavonije: Bobare, Krndija, Gua, Cerovac, Vitkovci, Potoani,

133 Selo naputeno u velikim ratovima (Pavii, n.d., 7980). Zanimljivo je da se nalazilo ublizini Nimaca kao i Vitkovci, a da su i u teanjskom kraju danas Blaevci i Vitkovci sus-jedna sela. Blaevci su kao mezra, nenaseljena njiva, popisani u Poekom sandaku 1579. godine (Hafizovi, n.d., 378).

134 Zanimljivo je da su u Blaevcima prema popisu 1879. ivjeli samo Srbi i Hrvati(Nikanovi 1987: 2).

135 Srbe su naselili Turci (Pavii, n.d., 242, 253). Zanimljivo je da ima miljenja da su Ko-muinu kod Poege naselili pribjezi iz Bosne (Pranji i dr. 1981: 64), ali je iz konteksta u kojemu se taj podatak daje jasno da se pribjezi odnosi na Hrvate. Selo Komuina popisano je u Poekom sandaku 1579. godine, a u Donjoj Komuini bili su sve musli-mani (Hafizovi, n.d., 33, 4344, 68).

136 Popisano 1604. godine sa trideset est batina (tri muslimana i trideset tri nemuslimana)(Popis 1604, sv. I/2, 459460). Spominje se i 1637. godine (Pranji i dr. 1981: 47), a od 1708. godine upotrebljava se kao naziv sjedita upe umjesto dotadanjeg Kuzmadanja (n.d., 65). Komuina se spominje i u sidilima teanjskih kadija 16391642. kao mjestogdje su ivjeli muslimani: Ibrahim sin Balije (Sokolovi, Teanj prije tri stoljea, 176).Rajeva je u blizini Komuine.

137 Pavii, n.d., 79, 148, 157, 163, 176, 196 (...).138 Sidil 17401746, 112.139 Pavii, n.d., 225.140 iii su potvreni u ekavskom selu Retkovci oko 1725. godine, a smatra se da niko od

njih nije tu doselio (Pavii, n.d., 109, nap. 189).

119


Blaevci, Ilova.141 Od ovih su danas ekavsko-jekavska mjesta samo Krndija i Cerovac.Slavonski Cerovac je u blizini Kutjeva, a ono uz samu Krndiju. Na tome je podrujubilo muslimanskih naselja i bilo je ekavaca.142

Pitanje je mogu li se nazivi ostalih, danas ijekavskih mjesta u okolici Tenja,povezati s mjestima u Slavoniji. Precizan se odgovor ne moe dati, ali je sigurno dadananja slika rasporeda stanovnitva na teanjskom podruju nije ista kao nekada.To moe potvrditi i predanje da su onlagii, koji su jedan od najbogatijih i najmno-gobrojnijih rodova u Tenju doselili iz Budima u selo Vrela, gdje im je 'kulina'(odak).143 Vrela, meutim, jo 1879. godine nisu vie bila bonjako selo, jer premapopisu iz te godine nisu imala ni jednog Bonjaka.144 Selo Potoani nije 1879. godineiskazano kao zasebno u popisu stanovnitva, ali je prema popisu iz 1961. godine bilinastanjeni samo Hrvatima i Srbima.145 Vitkovci i Blaevci su sela koja takoer premapopisu iz 1879. i 1961. godine nisu imala Bonjaka, to ne mora znaiti da oni nisuosnovali naselja. Slinih je sluajeva potpune smjene stanovnitva bivalo i na drugimpodrujima. To se moe pretpostaviti i za selo Gua, koje je danas uz selo Tugaviei neki ga smatraju zaseokom toga sela. Gua danas ima samo pet kua, sve nastanjeneHrvatima, koji su tu doseljenici. Mjesto je na vrlo nepovoljnom terenu, pa je vrlovjerovatno da su njegovi davni stanovnici naputali to mjesto kad su se mogli pre-mjestiti na bolje. Gua je u blizini Hrvatinovia i Tugavia, u kojima je danas zas-tupljen ekavsko-jekavski govor, a Gua je i selo u Slavoniji blizu Virovitice, u ijojokolici toponomastika iz predturskog perioda ima potvrda za ekavsku zamjenu jata.146

Prema popisu stanovnitva 1879. godine u Miljanovcima su ivjeli Bonjaci iHrvati, a u Bobarama Bonjaci, Hrvati i Srbi.147 No, danas ni Miljanovci ni Bobarenisu ekavsko-jekavska naselja, to, opet, ne mora biti slika iz vremena seobe izSlavonije.148 Ovome treba dodati i podatak da je u Sidilu 17521758. potvreno dasu u abljaku, danas nastanjenom Hrvatima, ivjeli muslimani.149

120


141 Ovdje bi se, moda, mogli ubrojati i Miljanovci i Kosovac. V. odnos usporeenih fonetskihlikova.

142 O podruju oko Cernika, Poege, Kutjeva, Pleternice i Vrbove v. u: Pavii, n.d., 223256.143 Nikanovi 1987: 15.144 Prema: Nikanovi 1987: 2.145 Nikanovi, n.d., 2.146 Pavii, n.d., 168195.147 Nikanovi, n.d., 2.148 Ruii je prema kazivanju nekih lica zakljuio da slian govor (ekavsko-jekavski,

nap. R. B.) ima i muslimansko selo Bobare (Ruii 1936:, 237). To nije potvrdiloOkukino niti moje istraivanje, niti je potvreno u Upitniku za ispitivanje bosansko-herce-govakih govora, koji je popunjen u Bobarama (Okuka, 1973; Vujii 1985: 98).

149 Str. 374.

Za razmatranje problematike postanka teanjsko-maglajskog ekavizma nije bezznaaja ni njegova trenutna rasprostranjenost.150 Izuzmemo li Jelah, Mraaj i Rosulje,za koje smo pokazali da je ekavizam u njima kasnijeg postanja, u teanjskom je krajuekavizam zastupljen u gradu i njegovoj blioj okolici. Isto je i u Maglaju, s tim toNovi eher predstavlja oazu toga govora, kao i Rajeva na teslikom podruju.

Prihvati li se mogunost da je ekavizam import na teanjsko-maglajsko podruje,onda se mora pretpostaviti da nosioci te jezike inovacije nisu odmah mogli biti nase-ljeni u gradu, barem ne u nekom znaajnom broju.151 Stoga su se, najvjerovatnije,doseljenici iz posavskih krajeva smjetali uz gradove, osnivajui nova naselja. Tosmjetanje blie uz gradove vjerovatno je odraz njihove elje, jer su i u Slavonijiuglavnom ivjeli u gradovima ili u zajednikom gradu. Vrlo je vjerovatno da su dose-ljenici u okolicu jednoga grada bili kompaktna cjelina i da su se iz Slavonije iseljavaliorganizirano.

Sasvim je sigurno da su se novopridoli stanovnici mogli na teanjsko i maglajskopodruje naseliti i uz neke dijelove gradovima bliih sela koja su ve postojala. I tobi mogao biti razlog to se ekavizam danas javlja kao dominantna govorna odlika i unaseljima koja su postojala prije doseljavanja muslimana iz Slavonije. Takva su tea-njska sela Radua, Hrvatinovii, Meki i Vukovo te maglajska Lijenica i Misurii.152

Ako je to bilo tako, onda je ekavizam u grad ulazio postepeno, kako su sestanovnici gradske okolice useljavali u njega. No, sigurno je da su se u grad useljavalii stanovnici iz drugih dijelova Carstva, prvenstveno carski slubenici i vojnici, pa jevrlo vjerovatno da je proces poekavljivanja gradova trajao dugo, moda ak i dodolaska austrougarske vlasti, kada su se mnogi zbog gubitka posjeda, zanata ili zbognekih drugih nedaa morali iseliti iz grada u njegovu okolicu, gdje su imali posjede.Tako su gradovi postajali otvoreniji za useljavanje onih koji su ivjeli u njegovojokolici, a gradski su se stanovnici svojim preseljenjem u susjedna sela izmijeali sdotadanjim stanovnicima od kojih su neki svakako mogli biti ekavci.

4.3.6. Drugo mjesto odakle bi eventualno mogao doi ekavizam u teanjsko--maglajski kraj jeste podruje Srbije, iz kojega je takoer bilo znatnog iseljavanjamuslimanskog stanovnitva u Bosnu i Hercegovinu.

Protiv mogunosti importa ekavizma iz Srbije ima vie argumenata. Prvo, takvumogunost nije potvrdio Reetar, jer su mu to pobijali, pretpostavljam u Maglaju i

150 V. kartu u: Buli 2004.151 I Teanj i Maglaj smjeteni su uz tvrave i imaju prilino nepovoljan poloaj za naselja-

vanje unutar arija.152 Vidjeli smo da je dananje teanjsko selo Dobropolje zapisano 1604. godine kao mezra,

dakle, vjerovatno nije bilo naseljeno.

121


epu,153 a poto je izmeu eventualnog doseljavanja i pobijanja te mogunostiproteklo svega nekoliko decenija, onda mu se to mora vjerovati, jer bi u tome vremenunajveim dijelom jo bili ivi ljudi o ijem se doseljavanju govori.154

Da je manje vjerovatno da je ekavizam doao iz Srbije potvruju jo neki podaci.Za doseljenike iz Srbije formirana su posebna nova naselja u kojima danas nemaekavizma. Takva su naselja Bosanski amac (Gornja Azizija), Oraje (Donja Azizija)i Brezovo Polje,155 ali ni to nije suvie neoekivano, s obzirom na broj doseljenih imjesta iz kojih su doseljeni.156

Useljavanje iz Srbije teklo je postepeno u rasponu od srpskih ustanaka dosedamdesetih godina devetnaestog stoljea,157 pa su se doseljenici u bosanskamjesta kao razdvojena manjina, nekompaktna skupina, u njima postepeno utapaliu jezike osobine domaeg stanovnitva. Svi doseljenici iz Srbije i nisu ivjeli naekavskom govornom podruju, a vrlo je vjerovatno da ni u ekavskim gradovima,pa ni selima, u kojima su ivjeli muslimani, zajedniki ivot sa susjedima Srbimanije bio takav da bi u znaajnoj mjeri omoguavao usvajanje jezikih osobina sus-jeda.158

Jo nekoliki poznati podaci mogu ukazivati na eventualne jezike utjecaje iz Sr-bije, ali oni ne mogu biti od tolikog znaaja da bi utjecali na formiranje ekavsko--jekavskoga govornog tipa.159

122


153 V. Reetar 1907: 7273. Suprotno tome, kladanjski ekavci su ubijeeni da je taj njihov speci-fini ekavizam importovan iz Srbije u vrijeme seoba poslije oslobodilakih ratova na toj strani(znaju da ima doseljenika 'ot Kolobare', Valjeva, Uica (Remeti 1981a: 183). Zanimljivo jeda se u jednom dokumentu koji sadri skupni spisak broja uikih, beogradskih, sokolskih iabakih muhadira naseljenih po pojedinim kadilucima kao doseljenici u Kladanjski kadiluknavodi ukupno 26 osoba, sve uiki muhadiri (Hodi 1958: 140).

154 Uostalom, i Ruii je nekoliko decenija kasnije konstatirao da doseljavanje potvruju joive tradicije o doseljavanju nekih porodica iz Ugarske, Slavonije ili Srbije (ima i porodica s prezimenom Uianin) (Ruii 1936: 254). U Tenju jo ive ljudi s prezimenom Uianin,ali se Uice iz vremena muslimanskog raseljavanja ne moe vezati s ekavizmom. I moje je is-traivanje potvrdilo da je bilo doseljavanja s toga podruja, ali moje potvrde nisu brojne i neodnose se samo na mjesta s ekavskim govorom u dugim slogovima.

155 Jeremi spominje samo Brezovo Polje i Oraje (1922: 148).156 U Gornju Aziziju (Bosanski amac) naseljene su 1862. godine ukupno 624 osobe, a meu

jima su najbrojniji uiki muhadiri 498, zatim abaki 57 i sokolski 69 (Hodi 1958: 119). U Donju Aziziju (Oraje) doseljeno je 1862. godine ukupno 498 osoba (iz Uica 304, Beograda 134, apca 47, Sokola 4) (Hodi, n.d., 131). U Brezovo Polje doseljeno je ukupno 666 osoba (215 iz Uica, 375 iz apca i 76 iz Sokola) (Hodi,

refik bulić - porijeklo ekavizma u govorima tešanjsko-maglajskog kraja

Documents