boris bulić - udicom s jadranske obale.pdf

Mojim najdražima - Nadi, Vladimiru i Klari

Boris Bulić

Udicom s jadranske obale Pribor i ješka

Boris Bulić

Udicom s jadranske oBale Br: 1 PriBor i jeŠka

izdavač:slobodna dalmacija d.d.Hrvatske mornarice 4

21 000 split

Za izdavača:Zoran krželj

Urednik:Fabijanko Vrtlar

lektura: nada Bulić, dr. sc.

Fotografije:arhiva autora shutterstock

Grafička priprema:sd medijska produkcija

Tisak:sd print d.o.o.

sva prava pridržana. niti jedan dio ove knjige ne smije se kopirati, tiskati i distribuirati bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

isBn 978-953-7088-69-9

ciP zapis dostupan u računalnom katalogu sveučilišne knjižnice u splitu pod brojem 140426031 Split, 2012.

Br. 1

Sadržaj:

Puževi - Volak - Ostali puževi Raci - Kozica - Rakovi samci - Gambor - Ostali raci Ribe - Srdela - Srdela na igli - Osnovna montaža s jednom udicom - Montaža sa skrivenom udicom - Montaža bez glave - Izvrnuta rolada - Osnovni tandem - Ostala riba - Žive ribe Glavonošci - Lignja - Ostali glavonošci Ostale animalne ješke - Jetra, prsa i gliste Kruh - Tvrda kuglica - Forma biggatini - Pahuljica - Korica Brum - Površinski brum za ciple - Brum za oboritu pridnenu ribu - Brum za kančenicu - Brum za kurenat

LITERATURA

Prolog

I DIO – PRIBOR

UdicaŠtap - Produžena ruka- Surf štapovi - Carp štapovi - Match štapovi - Bolognese štapovi - Feeder i multipicker štapovi - Spin štapovi - Kombinirani modeli - Održavanje Rola - Srce ribolovnog pribora Strune - Tanka spona povjerenjaSitni pribor - Zogulini - Perle - Plovci - Naglavne lampe - Olovnice - Odstojnici - Indikatori

II DIO – JEŠKA

Pravila igre - Mesni i biljni mení - Miris i boja Crvi - Veliki crv - Bibi - Ostali crvi Školjke - Dagnja - Šljanak - Ostale školjke

9

11

11 2022262728293031

3233343642434545464748485252

54

5758606264666870727576

7880808284858687889091

949698

100103104105106107108109109110111111112112113115116117117

120

Udicom s jadranske obale Pribor i ješkaBr. 1

6

Pribor i ješka

7

(foto S. Bilić–Dujmušić)


8

Pribor i ješka

9

Prvi ribolovni pokušaji homo sapiensa datiraju iz vremena prije više od 100 000 godina. Sve što se u to vrijeme micalo predstavljalo je potencijalno kvalitetan obrok tako da je uz iznalaženje i upotrebu ostalih oruđa i oružja, ribolov na sasvim logičan i običan način postao svakodnevna praksa ondašnjeg čovjeka.

Crteži pećinskih ljudi i okamine pronađene među ostacima nastambi i ognjišta onog vremena jasno su svjedočanstvo povezanosti ljudskog roda s ribljim svijetom na relaciji lovac i lovina.

Naravno prvi su ribolovni alati bili primitivni, no veliki se dio tih alata do danas nije bitnije izmijenio. Koplje je izraslo u osti, luk i strijela u podvodnu pušku, pregrade od šiblja u vrše i mreže, dok je osnovni alat današnjih sportskih ribolovaca, udica, ostao manje-više isti. U prilog tome ide i najstariji nalaz udice koji datira iz vremena od prije 9000 godina, pronađen na prostoru današnje Palestine.

I mada je u principu sve ostalo isto, potreba za neprekidnim usavršavanjem i iznalaže-njem kvalitetnijih i boljih načina ribolova još je uvijek prisutna. Jedan od temeljnih razloga zbog kojih neprestano nastojimo usavršiti našu ribolovnu opremu je svakako stalno prisut-na ljudska težnja za usavršavanjem, no ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je more za-pravo nama stran medij u koji možemo tek povremeno zaviriti. Iako je moderna tehnologija razotkrila jako puno detalja koji su donedavno bile potpuna nepoznanica, vodeni je svijet još uvijek neistraženo carstvo tišine obavijeno velom misterije, u kojem je čovjek uvijek tako sitan, krhak i stran.

Stalna istraživanja podmorja dio su života svakog ribolovca. I dok ronioci istražuju na najneposredniji mogući način, uranjanjem u podmorje i njegovim promatranjem, udičarima ne preostaje ništa doli iskustvo i umovanje, bilo vlastito, bilo tuđe, drage volje preneseno ili jednostavno ukradeno.

Da li podlanici pustiti da odvuče metar-dva strune ili kontrirati odmah, i kako uopće znati da li je na udici podlanica ili kakva druga riba, uči se iskustvom i boravkom na moru. Naravno da i ovdje, baš kao i u svakoj drugoj školi, ima uspješnijih i manje uspješnih učenika, no u tome i jeste draž ribolova koji je, čak i kad smo sami, svojevrsno natjecanje, makar sa samim sobom. Uloviti više, uloviti bolje, cilj je svakog ribolovca.

I dok se ribolovom iz brodice mogu baviti isključivo vlasnici brodica i njihovi prijatelji ili gosti, obalnim se ribolovom može baviti doslovno svatko.

Sve potrebno se može nabaviti u najbližoj prodavaonici ribolovne opreme (i to ne nužno za veliki novac), nakon čega je dovoljno otići na obalu, naješkati udice i izbaciti ih u more.

No put od tog prvog koraka do cilja na kojem ribolovac, ne u svakom trenutku, ali u većem dijelu ribolova zna ili bar ispravno naslućuje što se s njegovom u more izbačenom udicom događa, jedna je poduža šetnja. Na toj se šetnji ribolovac upoznaje s priborom, vrstama riba i njihovim navikama, morskim i nebeskim mijenama gdje postupno otkriva sebe u jednom novom svjetlu.

I dok nad napetom strunom čekamo da riba koja je samo takla ješku pomamno proguta i ponese udicu, u nama se budi onaj pradavni lovac čijim venama teku plime, oseke i sva sjećanja pradavnih oceana u kojima je nekada davno začet život. I tada nam ne smeta ni sunce, ni kiša, ni vjetar… U tom trenutku postoji samo jedno – čovjek i riba.

Brončana udica - I st. p.n.e.


10

Pribor i ješka

11

Udice s više zazubaca omogućuju lakšu

penetraciju a time i kvalitetnije kačenje ribe

I. dio

PRIBOR

Udica

Dok je prije tridesetak godina na našem prostoru postojalo tek nekoliko vrsta udica među kojima su daleko najpopularnije bile Mustadove udice (Oslo, Norveška), današnje je tržište doslovno zatrpano svim zamislivim i nezamislivim oblicima udica dok broj brandova koji stoje u potpisu neprestano raste. Kako odabrati dobru udicu kada na svakoj piše da je najbolja, problem je s kojim teško na kraj izlaze i prekaljeni majstori.

Ipak, neke se osnovne postavke unatoč promjenama koje donosi suvremena tehnologija ne mijenjaju. Udica je osnovni alat ribolovca-udičara i o njenoj izvedbi i kvaliteti ovisi u konač-nici ishod ribolova.

Udica se sastoji od vrha sa ili bez zazupca, zakrivljenog dijela poznatijeg kao luk, vrata te završnog dijela - pločice ili ‘oka’. Zavisno od odnosa širine luka, dužine vrata i same zakrivlje-nosti, udice imaju različite karakteristike, odnosno na različit način penetriraju i kače ribu.

Jednako tako i završni dio udice, u zavisnosti od izvedbe (kao ‘oko’ ili ‘uho’) omogućuje različito kačenje.

Neki modeli imaju više zazubaca na vrhu udice koji olakšavaju penetraciju, dok drugi mo-deli s izduženim vrhom i postranično izvedenim zazupcem omogućuju lakšu penetraciju i teže skidanje ribe s udice.


12

Pribor i ješka

13

Osim toga udice mogu biti i ravne ili zakrivljene, otežane, jednokuke, dvokuke ili trokuke.Često se može čuti da svaka riba ima svoju udicu. Mada je ta izjava prilično uopćena i

gotovo pjesnički idealizirana, u nekim je situacijama vrlo točna. Tako primjerice ciple lovimo kristalkama, podlanice papagajkama, landrovinu velikim parangalkama… No da se ne bismo izgubili u šumi pretpostavki, krenimo redom.

Nekoliko je osnovnih modela udica kojima se služimo u obalnom ribolovu.Najpopularnije cijenom i primjenom su Mustadove Crystal udice. To su tanke i žilave žičane

udice relativno dugog vrata i istaknutog dugog vrha. Vrlo lako penetriraju probijajući se do-voljno duboko da osiguraju kvalitetno kačenje. Velika im je mana lomljiv vrh što kod ribolova Popularne ‘papagajke’ mogu podnijeti velika naprezanja

vrsta koje imaju tvrđa usta, poput primjerice špara može biti problem. Naime, često se do-gađa da se vrh već nakon prve ulovljene ribe zatupi u tolikoj mjeri da se udica mora mijenjati. Nasuprot tome, ove su udice praktički nenadomjestive u ribolovu cipala koji imaju mekana usta pa nema straha od oštećenja vrha.

Velika prednost žičanih udica leži u njihovom tankom presjeku zbog čega su pogodne za ješkanje crvolikim ješkama.

Među natjecateljima su posebno popularne Tsuyoi udice, na prvi pogled vrlo slične Mu-stadovim kristalkama. Ipak razlika postoji: Tsuyoi udice se teže zatupljuju, lakše vade iz ribljih usta, a prilikom zadjeva će se jednostavno ispraviti što će sačuvati predvez. Velika im je mana relativno slaba nosivost, no s njima se uglavnom lovi sitna riba tako da ta stavka i nije toliko bitna. Problemi nastaju jedino kod slučajnih krupnijih ulova koje je u tom slučaju teško spasiti.

Crystal udice su pogodne za ješkanje crvolikih ješki


14

Pribor i ješka

15

Za razliku od spomenutih žičanih modela, udice popularno nazvane ‘papagajke’ ili ‘kovani-ce’ imaju znatno veću nosivost. Među njima su nedvojbeno najpopularnije Owner udice koje su do sada nasukale vagone i vagone podlanica. Ove su udice oblikovane hladnim prešanjem što garantira nepromijenjene fizikalno-kemijske karakteristike.

Osim toga na ovim se udicama nerijetko nalazi i oznaka ‘carbon’ što često dovodi do zabu-ne i pogrešnog tumačenja. Carbon je engleski naziv za ugljik što nipošto ne znači da je riječ o udicama izrađenima od ugljika kako se često tumači, već zapravo znači da su te udice izrađe-ne od cementiranog čelika. To je termičko kemijski postupak kojim se čelik, koji je po sastavu spoj željeza i ugljika, dodatno površinski ‘bombardira’ ugljikom čime mu se povećava površin-ska tvrdoća. Carbon (hrv. ugljik, u periodnom sustavu elemenata ‘C’) je kemijski element koji se u proizvodnji čelika koristi kao jedna od osnovnih komponenti, jer je čelik zapravo legura željeza i ugljika s 0,05 do 1,7 posto ugljika (po nekim autorima i do 2,6 posto).

Stoga se željezo koje sadrži ugljik može nazivati ugljičnim željezom, odnosno čelikom. Da bi čelik mogli nazivati ugljičnim, potrebno ga je u završnoj obradi dodatno ‘pougljičiti’. Taj se postupak naziva cementiranjem, tako da su zapravo samo cementirani čelici ‘ugljični čelici’ ili na engleskom carbon steel.

Takve su udice uistinu vrlo čvrste i kao takve savršen izbor za ribolov vrsta koje imaju jake čeljusti poput podlanica.

Manji su modeli dobri za ribolov većine ljuskavki bez obzira koju tehniku koristili.Većina je ovih udica kemijski oštrena što zapravo znači da su u finalnoj obradi kemijskim

putem uklonjene sve mikroneravnine čime je ostvarena idealna oštrica. Posebno je dobro prihvaćen i u praksi potvrđen patentirani Ownerov cuttig point, poseb-

no trostrano obrađeni vrh s kojim je penetracija dovedena do savršenstva. Ovim je vrhom ulazna rana minimalna bez ikakvih tendencija za proširivanjem i eventualnim ispadanjem.

Problemi s ovim udicama nastaju jedino kod zadjeva, jer kad ove udice zapnu, tada nema ispravljanja, već se najčešće ostaje bez predveza.

Pored klasičnih papagajki, postoje i hibridni modeli okruglog presjeka na luku bočno spljo-šteni zahvaljujući čemu imaju nešto jaču nosivost. To ih čini dobrim izborom za ribolov arbu-na, fratara i ostale slične ribe.

Udice dugog vrata, poput popularnih Aberdeen udica, su dobar izbor za ribolov bugava i ušata. Dugi vrat naime čuva predvez od oštrih zuba ovih riba koje nakon kačenja bjesomučno pokušavaju pregristi strunu.

Mnogi ribolovci preferiraju udice dugog vrata u ribolovu brancina. Posebno su omiljeni modeli Fast Grip kod kojih se umjesto klasičnog zazupca na vrhu nalaze tri mikro zazupca zahvaljujući kojima je znatno olakšana penetracija udice. Osim toga, ove su udice izrađene od ultra lakih legura koje u montaži sa živim ješkama kod riba poput brancina smanjuju oprez i podozrivost.

Klasične Mustadove parangalke, koje se još uvijek mogu kupiti vezane na kompletiranim tunjicama, sve se manje koriste. Cijenom su još uvijek najprihvatljivije kao udice za ribolov parangalima, no u obalnom su ribolovu odavno pregažene suvremenim inačicama.

Nekadašnje nomenklature udica su bile jednostavne. Razlikovali smo Mustadovu nomen-klaturu od broja 1 (najveće udice) do broja 20 (najmanje udice). Zbrku su povremeno unosili samo Talijani sa svojim oznakama od 1 do 28 i Sovjeti s oznakama od 1 do 14.

Današnja podjela udica je vrlo komplicirana i nažalost ne postoji jedinstveni ključ za odre-đivanje veličine i oblika.

Udice dugog vrata čuvaju predvez

Hibridne udice objedinjuju eleganciju crystal modela i nosivost papagajki


16

Pribor i ješka

17

Potreba za modelima ‘većima od najvećih’, na tržište je dovela udice s oznakama 1/0, 2/1, 7/0… U praksi svaki brand ima svoju nomenklaturu pri čemu se i unutar istog branda veličina kod različitih modela ne podudara.

S obzirom na izvedbu završnog dijela udice, možemo razlikovati dva tipa - udice s pločicom ili uhom te udice s ušicom ili okom.

Pločica ili uho je svojevrsni graničnik na koji se naslanja čvor kojim ostvarujemo vezu iz-među strune i udice. Pločica se formira prešanjem završnog dijela udice pri čemu se profil od kojega je izrađeno tijelo udice naprosto razlije. Modernija tehnologija primjenjuje prešanje koncentrirano samo na središnji dio pločice. Time se znatno povećava nosivost tog dijela, jer se na rubnim dijelovima dobija znatno deblji presjek.

Udice s ušicom ili okom omogućuju njišuću montažu udice. To se postiže formiranjem čvora koji ne steže oko udice već omogućuje njihanje. Takve su montaže pogodne za tehnike kod kojih se ribe same kače, pri čemu udica, bez naše kontre, sama pronalazi najpogodniji kut za kačenje.

Udice s okom su jednako tako pogodne i kod rada sa sajlama. Naime, montaža predveza u kojem je završni dio izrađen od sajle neizvodiv je bez udice s okom.

Budući da se oko kod većeg broja modela izrađuje pukim savijanjem završnog dijela udice, posebnu pažnju treba posvetiti upravo završetku oka. Naime, ponekad zbog loše finalne obrade završni dio ‘oka’ može oštetiti pa i presjeći strunu.

Posebno kvalitetni modeli imaju zavareno ‘oko’ kod kojega ne postoje nikakvi rubovi koji bi eventualno mogli oštetiti strunu.

Valja napomenuti da većina modela udice ima i svoju worm verziju. Na vratu tih udica se nalazi nekoliko zazubaca vrhovima okrenutih prema oku ili uhu udice. Ti zazupci omogućuju kvalitetnije držanje ješke na udici, prvenstveno crvolikih ješki.

Mada postoje neke obalne tehnike u kojima se osim jednokukih koriste i dvokuke ili trokuke udice, ove su udice našle svoju osnovnu primjenu u varaličarenju. Najčešće se montiraju na varalice kod kojih se, u zavisnosti od modela ili pozicije montaže, koriste dvokuke ili trokuke udice. Posebno su kvalitetne, od ribolovaca dobro prihvaćene i u praksi potvrđene, kao vr-hunske VMC udice.

Neke trokuke udice imaju jednu udicu veću od ostalih što je u određenim situacijama svakako znatna prednost.

Posebno mjesto zauzimaju tzv. jigg udice. To su udice s integriranim olovnim otežanjem na vratu. Namijenjene su prvenstveno ribolovu u kombinaciji sa silikonskim varalicama, rjeđe s animalnim ješkama. Pored klasičnih oblika, ove udice nerijetko imaju posebno izlomljene linije vrata koje omogućuju posebne i specifične montaže.

Valja spomenuti i posebno izvinute Bent Hook udice. Kod ovih se udica linija uboda pokla-pa s linijom napete strune pa je penetracija neobično duboka. Izvijenost vrata, luka i vršnog dijela čini ove udice posebno ubojitima tako da s njima nema promašaja. Nakon što dospije u riblja usta, riba se ove udice više ne može osloboditi. Jedna od posljednjih verzija ovog modela udica je Mustadova serija Slow Death Hook koja, uz sve navedeno, na vratu ima i zazupce za kvalitetnije držanje ješke, a svojom izvijenošću u povlačenju mamca ostvaruje spiralnu akciju.

Važnost kuta pod kojim udica u trenutku kačenja penetrira u uskoj je vezi s kvalitetom kačenja. Što je kut uboda manji i bliži 0° i ulazna je rana manja, a samim tim i mogućnosti padanja lovine s udice. Zazupci na worm udicama omogućuju kvalitetnije postavljanje crvolikih ješki

Udice s ‘okom’ omogućuju njišuću montažu


18

Pribor i ješka

19

Na presjeku se jasno vidi kut uboda

Ako usporedimo najlovnije modele udica ustanovit ćemo da se kutovi uboda kreću od –5° na vršnom dijelu kod modela Mustad 3407SSD preko najčešćih 10° kod klasičnih, do iznad 40° s tendencijom kružnog penetriranja kod circle modela udice. Zašto ne 0°?

Jednostavnim pokusom možemo dobiti odgovor na to pitanje. Dovoljno je pravilno zave-zanu udicu vrhom osloniti o čvrsto uporište te uz lagano napinjanje strune promatrati što se događa. U prvom trenutku će se vrh udice poravnati u pravac paralelan pravcu napete strune, no daljnjim potezanjem udica će zauzeti nešto drugačiji položaj. U tom potonjem položaju, kut uboda je nešto drugačiji, što nikako nije slučajno. Ukoliko taj pokus ponovimo s nekoliko različitih modela udica, ustanovit ćemo da se svaki model drugačije izvija.

Prilično jasan prikaz kuta uboda i kuta nakon potpune penetracije možemo dobiti na vrlo jednostavan način. Vrh vezane udice naslonimo na jabuku ili krumpir te povlačenjem strune simuliramo kačenje ribe. Presjekom krumpira na mjestu uboda jasno ćemo vidjeti put koji je prilikom prodora udica ostvarila, a daljnjim potiskivanjem možemo pratiti i eventualna ošte-ćenja na putu penetracije.

U pokusu smo primijetili da se udica pri snažnijem zatezanju donekle izvija. Ukoliko udici omogućimo penetraciju do maksimuma, vidjet ćemo da se udica u svojoj ulaznoj putanji ne zavlači pravocrtno već kružno. Kad dosegne svoj penetracijski maksimum, vrh prestaje

biti bitan i tad sve počiva na izdržljivosti i pravilnom obliku luka udice. U tom maksimalno dubokom ubodu vrh je kod većine modela poravnat s pravcem zatezanja strune i ostvaruje savršeni kut uboda od 0°. Sve izvan toga nepravilno opterećuje konstrukciju udice proširujući mjesto uboda i dovodeći u pitanje pozitivan ishod.

Prvi i presudni trenutak u kačenju ribe je nedvojbeno trenutak uboda. Upravo u tom tre-nutku kut uboda udice ima najvažniju ulogu.

Iako je kod spomenutih Bent Hook udica učinkovitost kačenja bila gotovo stopostotna, te su udice imale i veliki nedostatak. Kutovi luka udice nisu mogli podnijeti velika naprezanja. Stoga su svoju primjenu našle u varaličarskom priboru, kakav je npr, svojevremeno bio vrlo popularni banjo, za ribolov ne pretjerano velikih riba.

Nasuprot tome, savršen primjer učinkovitosti kačenja i velike rezerve snage nalazimo pri-mjerice kod Ownerovih Gorilla udica. Kut uboda je savršen, a nakon potpune penetracije ulazna je rana istog promjera kao i udica.

Jigg udice na vratu imaju integrirano olovno otežanje


20

Pribor i ješka

21

Štap


22

Pribor i ješka

23

Teleskopski se štapovi sklapaju i rasklapaju

baš kao i teleskop

11 Suvremeni je obalni ribolov nezamisliv bez upotrebe ribolovnog štapa tako da danas tek

zanemarivo mali broj tradicionalista s obale ne lovi štapom već tunjom iz ruke. Iako se u prilog ribolovu iz ruke neprestano ističe neposredni kontakt s lovinom, prednosti štapa u odnosu na takav tradicionalni način su nebrojene. Daljina izbačaja, jednostavnost rukovanja, kvaliteta kontriranja, amortiziranje udaraca ribe u zamaranju, detekcija griza, potpuna kontrola ribe neposredno pred izvlačenje tek su neki od ključnih detalja koji govore o prednostima štapa. Naravno, pritom nikako nije svejedno kakav je štap u ruci. Mada deklarativno postoje ‘uni-verzalni’ štapovi, u praksi takvih štapova nema. Svaki štap ima svoju namjenu i tako određen pripada svojoj tehnici i načinu ribolova.

Ono što deklarira štap je prvenstveno njegova konstrukcija blanka ili tijela štapa, dužina, raspored i vrsta provodnika te akcija odnosno gramaža.

Iako je u prošlosti stakloplastika bila temeljni konstrukcijski materijal, danas je kompozitni grafit najkorišteniji. Budući da je grafit po strukturi vrlo krt i krhak, samo zahvaljujući poseb-nim tehnološkim postupcima, kakav je npr. howald proces, dobija se posebno žilava struktura koja štapove čini elastičnima i savitljivima. Pritom se u brojne slojeva grafitnih vlakana, doda-ju raznorazni materijali poput kevlara, stakloplastike ili metalnih niti koje mu u kombinaciji s posebnim načinom pletenja daju određenu kvalitetu. Podaci poput IM6, IM8 ili IM10 govore o čistoći grafita što ima više značaja za proizvođača i trgovca nego za krajnjeg korisnika.

Stakloplastični puni štapovi namijenjeni obalnom ribolovu se još rijetko gdje mogu naći, mahom kod kolekcionara ili starijih ribolovaca koji još uvijek čuvaju svoju staru opremu. Jedan od najpoznatijih modela iz tog prošlog vremena je Germina uz koju su mnogi naši ribolovci dobili i za uspomenu sačuvali teniski lakat.

Danas je stakloplastika na štapovima uglavnom prisutna samo u vršnim segmentima koji su kao takvi upravo savršeni za detekciju griza.

Prema konstrukcijskoj izvedbi razlikujemo jednodijelne, dvodijelne, trodijelne, višedijelne i teleskopske štapove.

Spajanje dvodijelnih, trodijelnih i višedijelnih štapova se ostvaruje tako da se dio jednog segmenta utakne u drugi. Pritom razlikujemo dva osnovna načina spajanja.

Put over je način spajanja kod kojeg donji dio gornjeg segmenta svojom šupljinom naliježe na gornji, nešto uži i najčešće konusni dio drugog, donjeg segmenta.

Put in je način spajanja kod kojeg se donji dio gornjeg segmenta najčešće preko konusnog trna utiskuje u gornji šuplji dio donjeg segmenta.

Kod teleskopskih je štapova dosjed segmenata ostvaren tijesnim nalijeganjem konusnih krajeva, baš poput pravog teleskopa po čemu su uostalom i dobili ime.

Provodnici na štapu mogu biti jednostopni, dvostopni i trostopni, a s obzirom na način montaže mogu biti nasadni ili vezni. Prvi se u pravilu montiraju isključivo na teleskopske šta-pove dok se drugi, vezni, mogu montirati na sve štapove. Najpoznatiji provodnici su dakako Fuji, ALPS, i Ti-Lite.

Sam rukohvat štapa može biti obložen plutom, sintetičkim materijalima poput duplona ili neoprena, te potpuno gol, u kojem su slučaju rukohvatne površine najčešće izrovašene ili na neki drugi način ohrapavljene kako štap ne bi klizio.

Produžena ruka


24

Pribor i ješka

25

Akcija, gramaža, krivuljni test (test curve – TC) i težina bacanja (casting weight – CW) su stavke koje mnoge ribolovce poprilično zbunjuju. Svojevremeno je svaki brand imao svoj sistem označavanja štapova, pa je tako Shakespeare svoje štapove označavao oznakama od A do D pri čemu je štap oznake A bio najkrući, vršne akcije, a štap oznake D najsavitljiviji i najmekši. DAM je u to vrijeme svoje štapove svrstavao isto u četiri akcijske grupe. Prva najmekša i najsavitljivija je bila grupa štapova označenih s 1,5 -2,0, a posljednja i najtvrđa je nosila oznaku 4,5 - 5,0. Danas je stvar nešto drugačija tako da se karakteristike štapa dekla-rativno gledaju kroz nekoliko stavki.

Težina bacanja (CW) je vrijednost koja govori o preporučenoj težini kojom možemo opte-retiti štap prilikom izbačaja. Najčešće je izražena rasponom između dvije gramske težine, npr 30 – 60 grama. To znači da se preporučena težina ukupnog opterećenja prilikom izbačaja treba kretati od 30 do 60 grama. To ne znači da taj štap ne može izbaciti veću ili manju težinu od navedene već samo da ćemo korištenjem navedenog opterećenja s tim štapom ostvariti optimum.

Akcija štapa je najčešće opisna vrijednost, a govori o načinu na koji se štap savija prilikom opterećenja maksimalnom težinom. U tom smislu razlikujemo brze štapove kod kojih je savit-ljiv samo vršni segment (akcija A), brze štapove kod kojih je savitljiva prva trećina (akcija B), štapove kod kojih se savijaju prve dvije trećine (akcija C), te štapove kod kojih se tijelo štapa savija cijelom dužinom od vrha do rukohvata, takozvane parabolike (akcija D).

Kod pojedinih brandova kao što je LineaEffe još uvijek možemo naići na oznaku akcije izra-ženu u gramima. Takva oznaka akcije, primjerice ‘up to 120 g’, zapravo govori samo o gornjoj granici korištenog otežanja preko koje ne bismo trebali opterećivati štap prilikom izbačaja što zapravo nije ništa drugo doli CW.

Krivuljni test (TC) je karakteristika parabolika, štapova koji akcijom pripadaju skupini D i govori o težini koja je potrebna da bi se vrh štapa koji je postavljen paralelno s podlogom, odnosno vodoravno, savio pod pravim kutem. Ta se vrijednost izražava u librama (lb).

Da bi iz vrijednosti krivuljnog testa (TC) dobili težinu bacanja (CW) potrebno je navedene libre pomnožiti s 453,6 (1lb = 453,6g) čime se dobija vrijednost u gramima, te tu vrijednost podijeliti s 16.

Da bi iz vrijednosti krivuljnog testa (TC) dobili idealnu nosivost strune za taj štap potrebno je navedene libre ponovo pomnožiti s 453,6, no ovaj puta rezultat treba pomnožiti s 5.

Pored grama i libri povremeno se pojavljuju i vrlo uopćene opisne deklaracijske oznake – Light, Medium i Heavy, no uglavnom na štapovima niže kvalitete.

Valja napomenuti da suvremena ribolovna industrija neprestano prekraja stare i izbacuje

Parabolici se savijaju cijelom dužinom blanka

Na deklaraciji se nalaze podaci koji jasno govore o karakteristikama štapa

nove modele štapova deklarativno ih svrstavajući u neke od grupa koje su najčešće plod dobro uigrane i uhodane marketinške mreže.

Tako primjerice prema nekim suvremenijim podjelama štapove razvrstavamo po tehni-kama, dok se prema drugima pak razvrstavaju po lovini za koju su namijenjeni. Da stvar bude zanimljivija, postoje i travel modeli namijenjeni ribolovcima koji vole putovati. Nažalost, rezultat takve neusklađenosti je samo velika nomenklaturna zbrka uvjetovana snažnim mar-ketinškim pritiskom. U tom moru deklaracija i zvučnih naziva nije nimalo lako plivati.

Ipak, u praktičnom je ribolovu osnovna praktična podjela opstala. Ta podjela ignorira mar-ketinški pritisak i kao temelj koristi osnovnu namjenu i temeljne karakteristike štapova. Po-đimo redom.


26

Pribor i ješka

27

Carp štapovi Carp štapovi su kao što im i naziv govori temeljno namijenjeni ribolovu šarana na slatki

vodama. Ipak, unatoč temeljnoj namjeni, ovi su štapovi vrlo brzo našli svoju slanu primjenu. Naime, koliko se god šarani i podlanice kao vrsta razlikovali toliko su pristup, način i sama tehnika ribolova slični.

Ovi su štapovi najčešće dvodijelne izvedbe, dužine 3,30 – 3,90 metara, izrazito žilavi i u odnosu na surf modele znatno mekši. Krivuljni test (TC) je kod ovih štapova u pravilu usko vezan uz dužinu. Tako štapovi od 11ft (3,3 m) imaju TC 1,3 – 2.1lb, štapovi od 12 ft (3,6 m) imaju TC 2,1 – 2,3 lb, dok štapovi od 13 ft (3,9 m) imaju TC 2,3 – 3,1 lb.

To nisu štapovi za cjelodnevno držanje u ruci. S njima se optimalni rezultati postižu kori-štenjem pridnenih sistema uz čekanje nakon izbačaja. Iako mekši od surf modela s ovim se štapovima u rukama majstora u izbačajima mogu postići ekstremno velike daljine.

Pored svega navedenog odlikuju ih tanki blankovi i izrazito ergonomski pogođeni rukohva-ti. Najpoznatiji carp štapovi su svakako Grey’s Of Alnwick uz koje ide i doživotna bezuvjetna garancija.

Carp štapovi se često koriste u ribolovu podlanica fermama

Surf štapovi

Surf štapovi su namijenjeni ribolovu na plitkim položenim pješčanim terenima kakve su primjerice, oceanske plaže. Surf štapovi su najčešće trodijelne izvedbe, mada postoje i te-leskopske verzije. To su robusni, žilavi i relativno kruti štapovi širokih provodnika, uglavnom trostopnih, uz tek nekoliko posljednjih dvostopnih. Držač role je pomaknut prema vrhu štapa ostavljajući polugu za izbačaj dovoljno dugom. Kod nekih je modela držač role klizni tako da ribolovac može položaj role prilagoditi vlastitim proporcijama. Težinom izbačaja od 100 do 300 grama spadaju u snažnije štapove.

Zbog krutosti štapa ponekad je gotovo nemoguće detektirati griz, a kontre zahtijevaju strašno puno snage. Stoga su ovi štapovi idealni za ribolov čekanjem.

Ono što ove štapove izdvaja od ostalih je svakako njihov domet. Daljine koje se mogu ostvariti s ovim štapovima su zastrašujuće. Tako primjerice uigrani surfer može ostvariti zabačaj i preko 200 metara što je, mora se priznati, respektabilna daljina.

I koliko god njihova žilavost i snaga imali prednosti, to je ujedno i glavna mana ovih šta-pova. Naime, ukoliko je riba lakša od pola kilograma, s ‘rasnim’ surfom ribolovac teško može razlikovati što ima na udici, što realno gledano i nije neki gušt.

Varijacija na temu su Beach ledgering modeli. Za razliku od surf štapova, lakši su, teleskop-ske forme, često s pomičnim rukohvatom. Domet im je nešto manji nego kod klasičnih surf modela, ali u potpunosti zadovoljavaju većinu situacija u kojima treba ostvariti veliki domet uz malo uložene energije.

Surf štapovi su kreirani za daleke izbačaje


28

Pribor i ješka

29

Match štapoviMatch štapovi su nastali u Engleskoj kao odgovor na potrebe ribolovaca, prvenstveno

natjecatelja, koji love na kanalima i rijekama s relativno brzim protokom vode. Svoj naziv ovaj štap, ali i tehnika ribolova ovim štapom, duguju prvenstveno dinamici i samom načinu ribolo-va. Naime, i kad je ribolovac potpuno sam, match ribolov izgleda kao natjecanje.

Match štapovi su najčešće dugi oko 3,6 do 4,5 metara. Teleskopske su ili trodijelne izved-be, tankog i žilavog blanka te kao takvi vrlo elastični. Namijenjeni su mahom ribolovu povr-šinske ribe pri čemu se u pravilu koristi fini pribor, strune malih promjera sa sitnim udicama. Iako se čine krhkima u pravim rukama mogu za kratko vrijeme nasukati lijepu količinu ulova, pri čemu uz malo vještine i veći primjerci završavaju na suhom.

Provodnici su kod ovih štapova najčešće vrhunski trostopni prvenstveno zbog velikog opterećenja koju nameće akcija ovih štapova, dok je nosač role smješten relativno visoko kako bi se omogućili što kvalitetniji izbačaj i kontroliranje zakačene ribe prilikom zamaranja i izvlačenja.

Bolognesima se u pravilu lovi sitnija ribaMatch štapovima se na moru najčešće love cipli

Bolognese štapoviPostojbina bolognese štapova je Italija, točnije Bologna po kojoj su štapovi i dobili ime.

Jedna od glavnih karakteristika bolognese štapova je iznimna dužina uz minimalnu težinu. Tako primjerice prosječan bolognese štap dužine 6 metara teži tek 250 grama. Takav je štap opremljen taktički raspoređenim jednako tipičnim i karakterističnim jednostopnim provod-nicima. Izvorni su modeli bolognese štapova u početku imali znatno manji broj provodnika što je omogućavalo lakše i dalje zabacivanje, no nakon što se bolognese tehnika proširila po svijetu, štapovi su dobili dodatne provodnike. Naime, u suhoj klimi odakle bolognese potječe strune se nisu lijepile za blank štapa, no u vlažnijim uvjetima, kakvi vladaju primjerice u Engle-skoj, lijepljenje strune za blank je postao ozbiljan problem tako da engleski modeli bolognese štapova znaju imati i preko 20 provodnika.

Kod ovih je štapova čak i nosač role tipičan – riječ je o kliznom slide-grip nosaču, a ne navojnom mehanizmu za prihvat stope role.

Nosivost nije jača strana bolognese štapova. Zbog tanke stjenke blanka, koja je takva zbog potrebe za smanjenom težinom, nosivost ovih štapova je manja nego kod većine ostalih. Stoga prilikom zamaranja i izvlačenja lovine treba taktizirati. Jedna od osnovnih grešaka koje početnici u ribolovu s ovim štapovima rade je podizanje ulovljene ribe na prsa. Takvo izvlače-nje u 99 posto slučajeva dovodi do pucanja vršnog segmenta.

Bolognese će kod kačenja većih primjeraka uz dobro podešenu kočnicu savršeno odigrati svoju ulogu, pri čemu se uz malo prakse lako stiče potpuna kontrola nad zakačenom ribom. Ipak, u samom izvlačenju lovine s bolognese štapom, podmetač adekvatne dužine je neop-hodan alat.


30

Pribor i ješka

31

Feeder i multipicker štapoviFeederi su, kako im ime kaže, namijenjeni ribolovu uz pomoć hranilica. Samim time imaju

nešto jaču akciju, no vrh im je nezavisno od snage besprijekorno detektorski točan.Multipickeri su pak štapovi kod kojih je vršni segment odvojiv i izmjenjiv. Najčešće se pro-

daju u kompletima s dva ili tri, rjeđe četiri vrha. Manje su nosivi u zabačaju no detekcija im je jednako jaka kao i kod feedera, s jednom velikom prednosti - vrh im se može prilagoditi težini olovnice čime se osjetljivost dodatno pojačava.

Ovi štapovi deklarativno nemaju onako impresivne težine izbačaja kakve možemo naći kod surf modela. Mada povremeno na tržište iskoče modeli gramaže do nevjerojatnih 300 grama, feederi najčešće imaju deklaraciju na 40 – 60 grama, pa im je u skladu s gramažom i domet ograničen.

Feederi su parabolici i nisu predviđeni za ‘brzi’ ribolov. Iako su u kontrama vrlo spori, prili-kom zamaranja do punog izražaja dolazi sva njihova žilavost i snaga.

Feederi su izuzetno jaki štapovi Spin štapovi su u pravilu ergonomski savršeni

Spin štapoviSpin štapovi su namijenjeni varaličarenju. Najčešće su dugi od 2,4 do 3,6 metara, a akcija

im je u uskoj vezi s dužinom i težinom izbačaja. Ipak, generalno gledano, spin štapovi spadaju u grupu brzih štapova akcije B, rjeđe akcije C. Provodnici su kod ovih štapova široki i najčešće međusobno vrlo udaljeni kako bi omogućili što dalje izbačaje sa što manjim opterećenjem. Uglavnom su grafitni, jednodijelne, dvodijelne ili pak teleskopske izvedbe.

U posljednje su vrijeme sve brojniji štapovi na kojima je riječju i slikom naznačeno kojoj su ribljoj vrsti namijenjeni. Naravno, i ovdje je riječ o marketinškom triku jer realno gledano nema razloga zbog kojega varaličarski štap sa slikom štuke ne može poslužiti obalnom vara-ličarenju brancina.

Iako su dostupni u raznim gramažama i dužinama, najčešće se koriste modeli dugi 2,7 metara gramaže 30 – 60 grama.


32

Pribor i ješka

33

Kombinirani modeliZahvaljujući mogućnosti kombiniranja tek naizgled nespojivih elemenata stvoreni su šta-

povi nove generacije koji nisu ništa drugo doli hibridi već postojećih modela.Moderni surf štap ima teleskopsku formu sa sklopivim prvim provodnikom, dok su osta-

li provodnici tipični za bolognese, visoke jednostopne, samo malo robusnije. Nosač role je nerijetko bolognese slide-grip, dok je sami blank zahvaljujući modernim kompozitnim mate-rijalima stanjen čime se izgubilo na težini, a dobilo na nosivosti i osjetljivosti. Ovakvi štapovi zapravo ne spadaju niti u jednu od strogo omeđenih trgovačko – proizvodno - deklariranih grupa. Mogu se koristiti na više načina, a kad im natjecatelji izmijene vrh, tada postaju više-namjenski obalni univerzalci.

Tipičan hibrid

OdržavanjeOdržavanje štapova nije teško. Bez obzira na kvalitetu štapa, nakon povratka s mora, štap

bi trebalo isprati u mlakoj vodi, ukloniti eventualne nečistoće, prebrisati ga i ostaviti na su-hom mjestu da se do kraja osuši. Posebnu pažnju treba posvetiti teleskopskim modelima koji su zbog većeg broja segmenata, i samim time većeg broja dodirnih površina, skloniji ošte-ćenjima. Pijesak i sol mogu na spojnim mjestima ostaviti ogrebotine koje vrlo brzo postaju prava oštećenja koja u konačnici dovode do pucanja štapa.

Teleskopske štapove valja isprati pod mlazom tople vode od vršnih segmenta prema naj-debljem. Naravno prije toga valja odvinuti čep na dnu štapa kako bi voda mogla otjecati.

Jednako tako valja ispirati i nosače za role bez obzira na izvedbu. Rukohvate od pluta ne treba brusiti vodobrusnim papirom već ih je dovoljno oprati mekanom spužvom.

Oštećene, potpuno razbijene ili pak odlijepljene provodnike valja učvrstiti ili zamijeniti no-vima.

U slučaju loma vrha štapa, na mjestu loma se može postaviti novi vršni provodnik čime je štap naravno, postao kraći. U tom slučaju valja imati na umu da je time štap promijenio akciju, a možda i CW.

Kod teleskopskih modela najpraktičnije je u potpunosti zamijeniti vršni segment. Teleskopski su štapovi jednako osjetljivi i kod sklapanja na silu. Naime, mnogi ribolovci šta-

pove sklapaju tako da ih debljim krajem oslone na podlogu nakon čega, držeći ih za segment koji žele sklopiti, udaraju tim istim debljim krajem o pod. Na taj je način površina dosjeda izložena mogućnosti najgrubljih oštećenja. Još ako se na taj način sklapaju gornji segmenti dok su donji već sklopljeni, tada pored površine dosjeda pate i sve već sklopljeni provodnici.

Teleskopski se štapovi moraju sklapati na način da se susjedni segmenti prihvate rukama i uz lagano guranje i zakretanje u suprotnim pravcima pokušaju složiti.

Ipak, ponekad se dogodi da segmenti unatoč svom trudu ostanu zaglavljeni. Ukoliko je riječ o prvim, najdebljim segmentima, dovoljno je osloniti štap krajem o zid ili

podlogu, te dok se jednom rukom tanji segment gura, drugom rukom se kružnim pokretima mjesto dosjeda polako izvija.

Ukoliko su zaglavljeni segmenti po sredini štapa, postupak je isti s tim da vam je potrebna pomoć druge osobe koja će rukama držati deblji od dva zaglavljena segmenta i na taj način pružati otpor prilikom pokušaja sklapanja.


34

Pribor i ješka

35

Role sa slobodnim hodom špule sve su zastupljenije u tehnikama

obalnog ribolova

Rola


36

Pribor i ješka

37

Suvremene role objedinjuju sva tehnička postignuća

Velika većina obalnih ribolovnih tehnika u kojima koristimo štap podrazumijeva i upotrebu role. Iako postoje tehnike kod kojih se lovi bez role, primjerice kod ribolova štekama ili direk-tašima, u morskom obalnom ribolovu su vrlo slabo primjenjene, mogli bismo reći i potpuno nezastupljene. Riječ je o tehnikama koje su svoju primjenu našle u slatkovodnom ribolovu, a na moru se mogu vidjeti jedino ukoliko ih neki, najčešće neupućeni slatkovodni ribolovac donese kao osobni pribor.

Rola se sastoji od kućišta s prijenosnim mehanizmom, pogonske ručice, rotora s preklo-pnom oprugom, kalema i kočnice.

Suvremene su role većinom izrađene od nehrđajućih materijala. To su uglavnom kompo-zitni ili grafitni materijali, aluminij i inox, dok se izložene tarne površine poput rolera ili ruba kalema presvlače materijalima otpornima na habanje, npr. titana, što rolama znatno produ-ljuje radni vijek.

Suvremeni tehnološki procesi su i role, baš kao i sve ostale dijelove ribolovne opreme, danas doveli na vrlo impresivni nivo. Anti twist ili infinite bearing su do još prije desetak godina isticani kao posebnost, dok su danas postali standard što je slučaj i s većinom ostalih tehničkih postignuća.

Osnovne karakteristike na koje kod odabira role treba obratiti pažnju su svakako veličina role, kapacitet i oblik kalema, prijenosni odnos, broj ležajeva, kvaliteta slaganja strune, te pozicija i kvaliteta kočnice.

Veličina role je često izražena završnim brojem koji je sastavni dio imena. Najmanji završni broj u imenu role znači da je u pitanju i najmanji model te serije. Tako primjerice kod serije rola Van Staal VSB model Van Staal VSB 100 je najmanji dok je model Van Staal VSB 250 najveći.

Kod nekih je modela taj završni broj u uskoj vezi s kapacitetom kalema role i označava kapacitet u odnosu na promjer strune. Tako bi završni broj na oznaci za rolu Trance RD 820 značio da je kapacitet te role 100 metara 0,20 milimetarske strune. No ta je podudarnost najčešće slučaj samo kod najmanjih modela iz iste serije. Najveći model ima oznaku Trance RD 840 a ima kapacitet 190 metara 0,35 milimetarske strune.

Veličinu role u principu određuje ribolovna tehnika pa tako baš kao i kod štapova možemo razlikovati surf, match, spin… U takvoj je podjeli lako odrediti što nam zapravo treba jer je razlika između surf i spin role jasna već na prvi pogled. No postoje i modeli koji nemaju tako jasne oznake pa se u tim slučajevima moramo osloniti na vlastitu prosudbu. Ne postoji neka stroga granica koja određuje koliko velika rola mora biti, no mudro je veličinu uskladiti s veli-činom štapa, očekivanom lovinom tehnikom i osobnom konstitucijom.

Kapacitet kalema se izražava brojčanom oznakom, primjerice 150/0,15 pri čemu prvi broj označava kapacitet strune u metrima (m), dok drugi označava promjer strune u milimetrima (mm). Prema tome oznaka 150/0,15 znači da kalem, odnosno rola, može primiti 150 metara 0,15 milimetarske strune.

Često je prisutan i drugi način označavanja kod kojega prvi broj označava nosivost strune izraženu u kilogramima (kg), dok drugi broj označava kapacitet kalema izražen u metrima (m), npr 4/140.

Kod nekih se modela kapacitet označava engleskim mjernim jedinicama pri čemu prvi broj

označava kapacitet izražen u jardima (Yds), a drugi broj nosivost strune izražen u librama (Lbs).

U pravilu je prije brojčanog zapisa istaknuta mjerna jedinica koja se primjenjuje na nave-dene brojeve – m/mm, kg/m ili Yds/Lbs.

U zavisnosti od vrste role, odnosno njene namjene, profili kalema mogu biti različiti. Tako surf role imaju najčešće plitke, visoke i konusne kaleme velikog kapaciteta s kojima se lako mogu ostvariti daleki zabačaji, dok su nasuprot njima kalemi za match ribolov plitki, malog kapaciteta, sve u skladu sa zahtjevima koje nameće ribolovna tehnika.

Prijenosni odnos role (gear ratio) je veličina koja govori koliko će se puta rotor role okre-nuti za jedan okret pogonske ručice. Ta se veličina izražava brojevnim odnosom, npr. 1:5,2. gdje je 1 broj okretaja pogonske ručice, a 5,2 broj okretaja rotora. Što je prijenosni odnos veći i brzina je veća.

Broj ležajeva u roli je vrlo bitan detalj. Dovoljan broj ležajeva je garancija mirnog i stabilnog rada, ali i duljeg radnog vijeka. Tako će primjerice jedna varaličarska rola u jednom ribolovu odraditi dva ili tri puta više nego surf rola u jednako dugom ribolovu pri čemu je dobra ule-žištenost od presudnog značaja.

U rolama se najčešće koriste kuglični ležajevi, dok se igličasti ili valjkasti koriste samo kao nepovratni.

Minimalni broj ležajeva ispod kojeg ne bi trebalo ići je 3+1, što znači da rola ima tri kuglična i jedan nepovratni ležaj. Ta tri su najčešće postavljeni tako da su dva kuglična ležaja oslonac osovini pogonske ručice, dok je treći kuglični postavljen na centralnu osovinu, a nepovratni na spoj rotora i kućišta.

Neke role imaju i preko 15 ležajeva što im često neopravdano podiže cijenu, dok neke pak umjesto ležajeva imaju tek plastične piksne. Ove posljednje se lako prepoznaju po izrazito niskim cijenama.

Srce ribolovnog pribora


38

Pribor i ješka

39

Borbena je kočnica kreirana za brzo i jednostavno kočenje tijekom zamaranja lovine

Slaganje strune prilikom namatanja je jako važna stavka pogotovo kod rada s upredenica-ma. Pravilno složena struna omogućuje kvalitetnije zabacivanje i svakako ugodniji ribolov.

Prilikom namatanja strune centralna se osovina podiže i spušta, što zapravo omogućuje ravnomjerno slaganje strune. Nekadašnji kulisni mehanizam je danas gotovo u potpunosti napušten i zamijenjen worm-shaft mehanizmom, dok je kod najsuvremenijih rola pravilno namatanje postignuto S-Curve oscilation mehanizmom.

Brand koji je u pravilnom namatanju postigao savršenstvo je svakako Shimano sa svojom serijom rola Aero Technium gdje je za jedno podizanje i spuštanje kalema pogonsku ručicu potrebno okrenuti čak 80 puta!

S obzirom na smještaj razlikujemo prednju i stražnju kočnicu. Role s prednjom kočnicom najčešće unutar naziva imaju oznaku FD (front drag) - primjerice Black Magic FD, dok role sa stražnjom kočnicom imaju oznaku RD (rear drag) - primjerice Black Magic RD.

Prednja se kočnica nalazi na kalemu role, dok je stražnja smještena na dnu kućišta. I jedna i druga kočnica funkcioniraju po istom principu. Zatezanjem kočionog pokretača, opruga

kočnice sabija kočione pločice i na taj način povećava silu trenja. Što su kočione pločice šire to je sila trenja, a time i snaga kočenja potencijalno veća i kvalitetnija.

Podešavanje kočnice se vrši tako da se struna provučena kroz sve provodnike na štapu optereti, nakon čega se otpuštanjem ili zatezanjem pokretača kočnice, kočnica dovede u položaj laganog proklizavanja. Ovako podešena kočnica će s lakoćom odraditi svoj posao kad se na udici nađe riba veća i teža od krajnje nosivosti pribora.

Pogrešno je podešavanje kočnice direktnim povlačenjem strune. Tako podešena kočnica je uvijek pretegnuta što u borbi s ribom može rezultirati pucanjem pribora i gubitkom lovine.

Pored prednje i stražnje kočnice postoji i borbena kočnica. Najčešće je smještena nepo-sredno iznad stražnje kočnice kao prstenasti nastavak s polužnim izdankom koji se tijekom borbe jednostavnim pokretom palca može pomicati lijevo-desno čime se povećava, odnosno smanjuje sila kočenja.

Posebno mjesto zauzimaju role sa slobodnim hodom špule. To su role koje istovremeno imaju i prednju i stražnju kočnicu. Koriste se uglavnom u ribolovnim tehnikama koje zahti-jevaju duže čekanje. Iako su kreirane za ribolov šarana na slatkim vodama, vrlo su se brzo udomaćile na morskoj obali gdje se ponajviše koriste u ribolovu plahih ljuskavki, prvenstveno podlanica.

Polugom slobodnog hoda špule biramo kočnicu koja će biti aktivna. Nakon zabacivanja sistema, polugom se aktivira stražnja kočnica podešena na minimum. Kad se želi kontrirati, polugom se odabere gornja kočnica podešena na ‘tvrdo’. Prebacivanje na gornju kočnicu se može ostvariti i jednim okretom pogonske ručice.

Role sa slobodnim hodom špule sve su zastupljenije u tehnikama obalnog ribolova


40

Pribor i ješka

41

Oznaka Engleski Hrvatski

ABS Anti Backlash SystemDaiwin patent obrnuto konusnog slaganja

špule koji smanjuje mogućnost mršenja prilikom izbačaja

Aero Wrap II Aero Wrap IIShimanov patent koji omogućuje izuzetno

pravilno i ujednačeno namatanja strune oscilacijom špule preko pužne osovine

A-RB Anti rust bearing Nehrđajući ležajevi

AR-C Spool AR-C Spool line menagement system

Špula s konusno obrađenim gornjim rubom koji omogućuje kvalitetniji i lakši izbačaj

AVS Anti vibro system Balansirani rotor radi smanjenja neželjenih vibracija

Baitrunnerspool Baitrunner spool Shimanov patent slobodnog hoda špule

BB Ball bearings Kuglični ležajevi

CF Aluminium Cold Forged Spool Hladno prešana aluminijska špula

CRBB Corrosion resistant ball bearing Vrsta zatvorenih ležajeva otpornih na koroziju

CRC Corrosion Resistant Coating

Antikorozivni premaz na metalnim dijelovima role

DDS Direct Drive System Direktan prijenos s tanjura na puž bez međuelemenata

ELC Elastic line clip

Elastični držač strune na kalemu. Smješten je na donjem rubu kalema i služi za kačenje

kraja strune u transportu ili kao graničnik prilikom zabacivanja.

EOS Elliptical Oscillation System

Posebno osmišljen sistem koji omogućuje mirniji rad i pravilnije namatanje strune.

FD Front drag Prednja kočnica

FS Free spoo Slobodni hod špule

HDGr High durability gear Posebna zaštitna presvlaka zupčanika koja omogućuje veću snagu i finiji rad

HDGII Corrosion Resistant, High Density Gearing

Izuzetno otporna legura sa specijalnim premazom protiv korozije od koje su na nekim rolama izrađeni zupčanici i ostali

unutarnji pogonski dijelovi role

Infinite Infinite Nepovratni ležaj

LC Long cast Visoka špula za daleke izbačaje

Left handversion Left hand version Role s mogućnošću promjene položaja

pogonske ručice, za ljevake i dešnjake

Line guardprotector Line guard protector

Četkice ili gumice smještene na unutarnjoj strani ramena rotora koje sprječavaju

upadanje strune pod kalem

LMK Line memory knobRotirajući podesivi otvor na kalemu koji

omogućuje prikaz promjera trenutno korištene strune

Micro brakeadjusment Micro brake adjusment Finopodesiva kočnica

NCCB Non corrosion ball bearings Nehrđajući kuglični ležajevi

OWC One way clutch Nepovratni hod rotora

Powerbail tube(Airbail)

Lagani preklopnik cjevastog profila s kojim je postignuto optimalno dovođenje strune

pod roler

RD Rear drag Stražnja kočnica

S-Curve oscilation S-Curve oscilation Najsuvremeniji mehanizam za pravilno

slaganje strune prilikom namatanja

SS Spare spool Rezervni kalem

S-Stroke system Sistem za usklađeno namatanje strune

STAR Single touch anti reverse Pritiskom gumba se aktivira, odnosno neutralizira nepovratni ležaj

Super metal body Super metal body Metalno kućište

VBS VBSKočioni sistem sastavljen od šest

centrifugalnih ležajeva kojima se postiže maksimalno fino podešavanje kočnice

Worm shaft Worm shaft Mehanizam beskonačnog puža

WRFD Wide range fighting drag Borbena kočnica

QD Fast dragInačica slobodnog hoda špule kod kojega je potrebno manje od jednog okreta pogonske

ručice za aktiviranje mehanizma

Quick snap Quick snap Lako sklopiva pogonska ručica radi lakšeg transporta

Oznaka Engleski Hrvatski

Najčešće korištene oznake na deklaracijama rola:


42

Pribor i ješka

43

Tanka spona povjerenja Struna uz udicu spada u osnovni dio ribolovnog pribora. To je nit kojom se vezuje udica i za-

kačena riba izvlači. Strune dijelimo na dvije osnovne grupe. Prvu čine monofilne ili jednostruke strune dok drugu čine polifilne ili višenitne strune poznatije kao upredenice ili višenitke.

Osnovna i najveća razlika između ove dvije vrste struna je u nosivosti i istezljivosti. Naime, upredenice mogu podnijeti gotovo dvostruko veće linearno opterećenje od monofila istog promjera, pri čemu su za razliku od monofila potpuno neistezljive.

Ostali najčešći nazivi za strunu su tunja, krena, fildešpanj, silk ili svila te njihove izvedenice. Monofilna struna je najčešće izrađena od polyamida, pa zavisno od primjesa ima veću ili

manju memoriju. To znači da će se nakon plastične deformacije (dugog ležanja na kalemu, gužvanja ili istegnuća) brže ili sporije vraćati u prvotno stanje. Strune s natpisima Low me-mory, No memory ili Amnesia, imaju sposobnost neusporedivo brže regeneracije od klasičnih najlonskih struna. Monofili bez memorije ne formiraju oprugu nakon izbačaja, ali su kontre, pogotovo na većim daljinama manje učinkovite. Razlog je tome što su takve strune najčešće i znatno elastičnije od onih što pamte, pa je u kontriranju, da bi se udica pomakla, najprije potrebno istegnuti elastični dio. Njihove prednosti najviše dolaze do izražaja prilikom dužeg zamaranja lovine na većoj distanci.

Strune s memorijom su žilave, krute i manje istezljive što ih čini pogodnijima za direktnije kontakte s lovinom no u principu imaju manju nosivost od struna bez memorije.

Posebno mjesto zauzimaju fluorokarbonske strune. To su strune koje imaju isti koeficijent loma svjetlosti kao i more što ih nakon potapanja čini potpuno nevidljivima. Suvremenije inačice imaju i istu specifičnu težinu zbog čega u moru imaju neutralan uzgon. To ih čini idealnima za varaličarenje.

Iako su fluorokarboni u pravilu bezbojni neki brandovi proizvode i obojane fluorokarbone, najčešće s preljevima boja što pomaže izlomljenosti slike i dojmu nevidljivosti. Iako imaju mnoštvo prednosti valja naglasiti da im je i linearna nosivost i nosivost na čvoru manja od klasičnih monofila.

Upredenice su izrađene od sintetičkih materijala visoke nosivosti kao što je Spectra – Pol-yethylen Fiber ili visokomodulirani Polyethylen Fiber poznatiji kao Dyneema. Svoju su primje-nu našle prvenstveno u ribolovnim tehnikama koje zahtijevaju daleke izbačaje poput surf ca-stinga ili u tehnikama koje traže najneposredniji kontakt s lovinom kao što je varaličarenje.

Iako imaju cijeli niz prednosti upredenice imaju i nekoliko ozbiljnih mana koje se ne smiju ignorirati.

Zbog neistezljivosti ovih struna i ostali pribor valja uskladiti s tom činjenicom. Upredenice u pravilu drže loše na čvoru pa se stoga u radu s njima trebaju primjenjivati

samo provjereni čvorovi namijenjeni upredenicama. Upredenice su jako sklone oštećenjima. Stoga ih valja čuvati od kontakta s oštrim predme-

tima poput stijena, kao i otvorenog plamena s kojim mogu doći u kontakt prilikom spaljivanja krajeva kod formiranja nekih čvorova i montaža.

S obzirom na presjek, razlikujemo upredenice plosnatog i okruglog presjeka. Upredenice okruglog presjeka se bolje slažu prilikom namatanja na kalem što je svakako prednost pri dale-

Strune


44

Pribor i ješka

45

kim izbačajima. Iako su formirane od mnoštva niti, suvremena tehnologija razlikuje upredenice od 4, 6 i 8 upletenih niti. Naravno, riječ je o mikroupredenicama čijim s uplitanjem dobija finalni proizvod. Iako temeljno namijenjene ribolovu iz brodice, ove su upredenice svojim karakteristi-kama jednako izvrsne i za obalni ribolov. Jedina im je mana još uvijek vrlo visoka cijena.

Deklarativni podaci koje nalazimo na pakiranjima struna vrlo često odstupaju od stvar-nog stanja. Najčešća odstupanja se nažalost odnose na ključne detalje – linearnu nosivost i jednakomjernost navedenog promjera. Nažalost točnost navedenih podataka se ne može provjeriti u kućnoj radinosti tako da se prilikom kupovine najčešće moramo pouzdati u vla-stito iskustvo.

No da ne bi sve palo na osobne procjene postoje i EFTTA deklaracije. Te su deklaracije potvrda proizvodnih deklaracija, a izdaje ih EFTTA (European Fishing

Tacle Trade Association). Potvrde se izdaju temeljem testova obavljenih u EFTTA labora-torijima. Ukoliko se deklarativni podaci neke strune nakon testova pokažu točnima, struna dobija oznaku ‘EFTTA approved’ što znači da se u podatke navedene na pakiranju možemo pouzdati.

Potpun izvještaj sa svim testiranim strunama može se vidjeti na službenim stranicama EFTTA-e na adresi: http://eftta.com/english/line_test_results.html?cart=124394611714628331&printThis

Sitni priborSastavni dio svakog ribolovnog pribora je takozvani sitni pribor. Iako se bez dobrog dijela

tog sitnog pribora ipak može uloviti riba, s njim je to neusporedivo lakše i ugodnije učiniti. Zavisno do ribolovne tehnike svaka ribolovna kutija drukčije izgleda. Dok jedan dio sitnog pribora nalazi primjenu u svim oblicima ribolova, drugi je dio strogo namjenski.

Ne želeći ulaziti u najsitnije detalje, na ovom mjestu ipak možemo izdvojiti jedan dio ne-zaobilaznih sitnica.

ZoguliniZogulini, virble ili naprosto vrtuljci su elementi koji neutraliziraju sukanje ili kovrčanje stru-

ne. Montiraju se u zavisnosti od tehnike na različitim mjestima no uglavnom na osnovi. Mnoš-tvo je različitih izvedbi ali u principu razlikujemo samo dvije osnovne – s kopčom i bez kopče.

Upredenice su u mnogim suvremenim ribolovnim tehnikama standardna oprema

EFFTA Aproved je garancija pouzdanosti


46

Pribor i ješka

47

Zogulini s kopčom omogućuju bržu montažu i demontažu. Pogodni su za kačenje olovnica, varalica i predveza. Prilikom odabira treba obratiti pažnju na tip kopče i kvalitetu kačenja bu-dući da nisu sve kopče jednako nosive i kvalitetne. Zogulini bez kopče su pogodni za montaže kod kojih nema potrebe za demontažama. Osim klasičnih, postoje i trostrani i četverostrani zogulini.

Svakako valja istaknuti posebno kvalitetne Sampo zoguline koji su, ukoliko ih ne izgubite, doslovno vječni. Svoju anti twist ulogu savršeno odrađuju kako bez opterećenja tako i pod najvećim opterećenjem.

U posljednje su vrijeme posebno popularni lančani zogulini sastavljeni od tri ili pet se-gmenata koji su, mada izvorno namijenjeni lignjolovnoj tataki tehnici, našli svoju primjenu u obalnom varaličarenju.

Perle Perle imaju višestruku primjenu. Dok se na nekim mjestima koriste kao graničnici, drugdje

su osnovna spona. Najpoznatije perle su one dvostrano probušene – popularne tehnosfere, koje služe za spoj osnove predveza i prama.

Gumene perle pak služe uglavnom kao distanceri ili čuvari čvorova dok su sedefaste i šarene perlice najčešće dopuna varaličarskom priboru.

PlovciPlovci su često nezaobilazan dio pribora u ribolovu površinske ribe poput cipala, bugava,

ušata… S obzirom na oblik postoji cijeli niz tehničkih rješenja. Tako razlikujemo bačvaste, mr-kvaste, plosnate, antenske, iglaste…

S obzirom na način montaže plovke dijelimo na fiksne i klizne. Fiksni su kao što im i ime kaže fiksirani na određenoj udaljenosti od udica, dok se klizni mogu šetati od završetka osno-ve do gornjeg graničnika. Pojedini modeli imaju šuplju prozirnu ili izmjenjivu antenu tako da mogu primiti starletu, svjetleći plastični uložak neophodan za ribolov plovkom noću.

Na moru se često koriste waggler plovci koji imaju integrirano olovno otežanje koje je kod pojedinih modela izmjenjivo. Ti su plovci namijenjeni prvenstveno ribolovu na većim udalje-nostima koje su upravo zbog olovnog otežanja s ovim plovcima lako dostupne.


48

Pribor i ješka

49

Naglavne lampe Naglavna lampa je najpraktičniji oblik rasvjete bez koje je kvalitetan noćni ribolov nezami-

sliv. Na tržištu je prisutno mnoštvo raznih modela među kojima u principu nema loših. Najbolji-ma su se pokazali štedljivi modeli s led diodama koji za napajanje koriste najčešće tri mala AAA baterijska uloška s kojima se u ribolovu bez straha može provesti i više noći. Velika prednost naglavnih lampi u odnosu na klasične je u tome što s njima imate dvije slobodne ruke.

Olovnice se mogu podijeliti u nekoliko kategorija od kojih je najprihvaćenija podjela na fiksne i klizne olovnice.

Tako se fiksne olovnice u principu nalaze na krajevima sistema poput primjerice kančenica. U tu se svrhu najčešće rabe stožaste olovnice s klasičnim okom ili pak integriranim zogulinom na samom vrhu. No takve olovnice ipak najčešće koriste ribolovci koji udičare iz brodice. Ve-lika prednost ovih olovnica u ribolovu iz brodice leži u karakterističnom obliku zbog kojeg se nakon izvlačenja iz mora ne kotrljaju po pajolama.

Ribolovci koji love beach ledgering ili surf tehnikama koriste fiksne olovnice potpuno dru-gačijeg oblika. Najčešće je riječ o olovnicama kruškastog ili suza oblika. Posebno su popularne olovnice koje su kreirali naši zapadni susjedi tzv. roccobomb. Ove olovnice imaju izduženi oblik suze sa stabilizatorima čime je postignut znatno dalji domet u izbačaju nego s drugim klasičnijim olovnicama.

Osim osnovnog oblika, roccobomb ima i niz inačica prilagođenih različitim situacijama, koje su prihvaćene i od strane ostalih proizvođača olovnica.

Tako na tržištu možemo naći sidrena olova koja imaju žičane nastavke koji sprječavaju ukopavanje u muljevito, zaraslo ili hridinasto dno.

Olovnice sa stožastim izdancima tzv. rogovima, su namijenjene lovu na pješčano muljevitom dnu po kojem kad ih se povuče za sobom podižu oblačić mulja koji provjereno privlači ribu.

Posebno su zanimljive olovnice namijenjene ribolovu u kurentu. Imaju oblik kose prizme s tim da se oko za kačenje nalazi na sredini baze, a ne kako bi se očekivalo, na vrhu. Nakon izbačaja, takva se olovnica poslije jednog do dva okreta postavlja u optimalni položaj, nakon čega se zaustavlja i omogućuje kvalitetan ribolov.

Olovnice Olovnice su u većini ribolovnih tehnika neizostavni dio pribora. Malo je ribolovaca koji u ribolovu ne koriste nikakvo otežanje. To su uglavnom oni koji love

tehnikama á volo ili pak oni koji se bave varaličarenjem. Svi ostali ne mogu bez opterećenja ma kako ono malo bilo.

Čak i za ribolov vrsta koje se zadržavaju u gornjem sloju mora potrebno je otežanje radi lakšeg izbačaja. Osim wasser-kugli, koje realno gledano koriste uistinu malobrojni slano orijen-tirani ribolovci, većina ribolovaca kao otežanje koristi olovno opterećenje.


50

Pribor i ješka

51

Klizne olovnice su najprihvaćenije u ribolovu pridnenim tehnikama. To su u prvom redu popularne ferme kojima se love plahi pripadnici obitelji ljuskavki poput podlanica. Postavljaju se uglavnom na osnovu, a hod im se ograničava ili zogulinima ili silikonskim stoperima. Za ta-kav oblik opterećenja se može koristiti većina standardnih oblika olovnica koje konstrukcijom udovoljavaju namjeni.

Iako su temeljno namijenjene fiksnim montažama, olovnice s integriranim zogulinom se često koriste kao klizne olovnice. Vrlo je često korištena montaža preko boom-a, cjevastog odstojnika koji sprječava petljanje predveza i osnove.

Naravno, umjesto zogulinskih nastavaka prisutni su i obični žičani nastavci. Razlika je samo u tome što se olovnice sa zogulinom mogu okretati oko vlastite osi ne mrseći strunu, a one sa žičanim okom ne.

Posebno su zanimljive i popularne olovnice poznate kao tirolsko drvce (tirol tree). To su olovnice na koje je navučeno plastično crijevo ispunjeno zrakom. Nakon što takva olovnica dotakne dno zauzima uspravan položaj koji smanjuje mogućnost zapinjanja i omogućuje kva-litetniju prezentaciju na zaraštenim dnima.

Sačmaste olovnice

Valjakste olovnice

Brojčane oznake za okrugle (sačmaste) olovnice

Oznaka Težina u gramima

12 0,02

11 0,028

10 0,04

9 0,056

8 0,07

7 0,08

6 0,112

5 0,135

4 0,177

3 0,22

2 0,27

1 0,29

0 0,39

2/0 0,42

3/0 0,47

4/0 0,68

5/0 0,79

Engleske brojčane oznake za sačmaste olovnice


1 0,3

4 0,2

6 0,1

8 0,068

9 0.051

10 0,03

11 0,02

12 0,012

13 0,005

Slovne oznake za sačmaste olovnice


BB 0,4

aB 0,6

aaa 0,81

sG 1,2

ssG 1,6

Engleske slovne oznake za sačmaste olovnice


BB 0,4

aB 0,6

aaa 0,8

sa 1,2

ssG 1,6

Brojčane oznake za Styl olovnice (po Sensas-u)


10,5 0,035

11 0,028

11,5 0,023

12 0.018

13 0,010

14 0,004


52

Pribor i ješka

53

Odstojnici Odstojnici su elementi koji sprječavaju mršenje pribora prilikom zabacivanja. To su cjevčice

ravne ili izlomljene konstrukcije (najčešće pod kutem od 150o) kroz koju prolazi osnova, a na koje se preko kopče kači olovno opterećenje. U stranim se katalozima mogu pronaći pod nazivom ‘boom’ (boom eng. = bum, debljenjak na jedru).

Da bi se ostvarila signalizacija i u slučaju kada riba s udicom krene prema obali koriste se hangeri (hanger, eng. - vješalica, viseći nosač, kuka u smislu ‘onaj koji visi’). Hanger je najče-šće kreiran kao mala otežana štipaljka i nije ništa drugo doli protuuteg. Kači se na strunu sa strane koja je bliža roli. Struna se zategne do željene napetosti, kočnica na roli se popusti, nakon čega se hanger jednostavno objesi. U trenutku kada riba s udicom u ustima zapliva prema obali, struna se opušta zbog čega hanger ‘pada’ i svojom težinom provlači strunu preko valjčića na indikatoru.

Da bi stvar bila još ljepša, u najsuvremenijoj ponudi su i daljinski dojavljivači s dometom od preko 100 metara. Uz njih ribolovac ne mora cijelo vrijeme biti u zasjedi već se može i opustiti što je posebno pogodno u višednevnim ribolovnim pohodima ili za kišnih noći kada može potražiti zaklon u šatoru.

Od ostale sitne opreme koju bi svaki ribolovac trebao imati sa sobom valja navesti škarice, nož, upaljač, noktaricu, silikonski konac, iglu, kirurške škare – peanke, pribor za prvu pomoć, i svakako krpu za brisanje ruku.

Indikatori Elektronski indikatori su elementi koji signaliziraju pomicanje strune, odnosno riblju aktiv-

nost, zvukom, svjetlom ili kombinacijom zvučne i svjetlosne signalizacije. Najčešće se monti-raju na rod-pod ili kakav drugi nosač štapa pri čemu se štap postavlja u ležište indikatora na način da struna prelazi preko valjčića indikatora. Izvlačenje strune prema van okreće valjčić koji svojim osovinskim nastavkom u okretanju ostvaruje elektro impuls koji pak aktivira svje-tlosni i zvučni signal.


54

Pribor i ješka

55

JEŠKAII. dio


56

Pribor i ješka

57

Pravila igreZnati što ribe žele jesti u trenutku dok ješkamo udicu, znači ostvariti uspjeh. Ipak, malo-

brojni to znaju ili pak uspijevaju pogoditi. Uzaludno je slaganje savršenih sistema ukoliko se na udici nalazi pogrešna ješka. Što staviti na udicu, pitanje je koje muči većinu ribolovaca. Iako postoje univerzalne ješke poput dagnje, srdele ili crva, činjenica je da se pomno odabranom ješkom ciljano mogu ostvariti bitno kvalitetniji i kvantitativno bolji ulovi.

Jednom zgodom, sad već davnih, osamdesetih godina, u vrijeme dok su samice kao sport-skoribolovni alat bile u okviru zakona, jedan moj prijatelj je ostao bez ješke. Ostalo mu je desetak samica, no velikog je crva bilo još samo za polovicu praznih udica. Stoga je odlučio na svakoj samici jednu udicu naješkati crvom, a drugu sa zaleđenom lignjom patagonikom koja je, usput budi rečeno, odmrzavana i ponovo zamrzavana bar šest do sedam puta. Re-zultat je nakon nekih sat vremena iznenadio i mog prijatelja i mene. Na svakoj od tih samica je bio krasan fratar, no niti jedan se nije polakomio za crvom. Svi su bili ulovljeni na naizgled neupotrebljivu lignju.

Riblja osjetila i općenito način na koji ribe percipiraju hranu, okuse i mirise bitno se razliku-ju od našeg. To je područje sa znanstvenog stajališta još uvijek prilično neistraženo. Pojedine vrste itekako dobro razlikuju koji zalogaj sadrži više, a koji manje proteina i što je u datom trenutku dobro ili naprosto ukusno, a što nije.

U takvim je situacijama jako važno ponuditi pravu ješku, naravno, ako želimo uloviti aka-demika s perajama.

Poznato je da na određenim mikrolokacijama ribe ne poštuju uobičajene obrasce, odno-sno da traže specifičan pristup. Iako je škrdobul na većem dijelu Jadrana učinkovita ješka, na nekim pozicijama ne radi savršeno, dok je na nekima opet ubojit do bola. Bibi isto tako ne radi svuda, kao ni veliki crv, dok je lignja jednako tako ‘šarena’.

Razlog tome je ponekad vrlo teško dokučiti, a odabrati pravu ješku na nepoznatom tere-nu još i teže. Ipak, ovim se problemima ili bolje reći dilemama djelomično može doskočiti.

Na slatkim je vodama, pogotovo u mušičarenju, uobičajeni postupak otvaranje prve ulov-ljene ribe. Razlog je jednostavan i opravdan – sadržaj želuca otkriva kakvu ješku, u ovom slučaju muhu, valja koristiti toga dana na tom mjestu.

Morski ribiči rijetko kada to rade, no sadržaj ribljeg želuca otvorena je knjiga koja bi, ukoli-ko se odluče pogledati u nju, mogla mnogog vrsnog ribolovca itekako iznenaditi.

Analiza posljednjeg obroka koji je neka riba uživala prije nego što smo je nasukali može nam pomoći u nasukavanju ostatka obiteljskog skupa.

Jednom sam se prilikom, loveći brancine na žive gavune prilično namučio, a sve za neke mršave rezultate. Iako sam koristio savršene sisteme i neozlijeđene žive gavune, brancine sam dobivao jako teško, i to tek kad bi ih povlačio poput varalice. U očajanju sam otvorio jed-nog ulovljenog brancina i u želucu našao naravno - gavune, ali niti jednog ni dužeg ni kraćeg od 5 centimetara. Otvorio sam još jednog i našao identičnu sliku. Naravno da mi je uspjeh bio Sadržaj želuca nam može puno toga reći


58

Pribor i ješka

59

skroman jer sam zabacivao prevelike gavune. Odmah sam naješkao jednog od pet i naravno, u prvom zabacivanju dobio ribu.

Nasuprot ovom primjeru, leži činjenica da ponekad veličina ješke nije nikakva prepreka.Tako sam jednom prilikom čisteći podlanicu oko kilograma težine, u želucu pronašao ‘čep’

od volka promjera 1,5 centimetra. Pokušajte zamisliti koliki je bio volak kojeg je ta, relativno mala podlanica uspjela zdrobiti i progutati.

U jednom prosječno velikom modracu sam pronašao dva vrlo tvrda crva duža od 5 cen-timetara promjera oko 8 do 10 milimetara. Budući da su bili napola provareni nisu mogli biti nametnici. Kako ih je progutao, ni danas mi nije jasno.

A što mogu raže, mačke i psi progutati ne treba ni spominjati. Veličina njihovog plijena ni u kom slučaju nije ograničena veličinom njihovih usta.

I mada se može učiniti da ribe jedu sve što se miče, odnosno sve što je moguće progutati u svakom trenutku, nije tako.

Običan kanjac koji na ponudi ima svu silu najraznovrsnije hrane koja se zadržava na rubu litoralnog spusta u gustim nasadima trave i algi ipak ne jede sve. Osnovna su mu hrana rakovi, s tim da na određenim područjima jede i određene vrste rakova. Tako su kanjci oko Paga, ali i Žirja najskloniji malim strigljačima. Naravno, kanjca možete dobiti na gotovo bilo kakvu ješku, ali stavite li raka odgovarajuće veličine rezultati su neusporedivo bolji.

Ipak, unatoč nekim općim pravilima ne treba generalizirati i reći da primjerice arbun naj-bolje radi na svježu dagnju ili da se kovač najbolje lovi na srdelu. Na nekim mjestima poput zapadne obale Istre arbun najbolje radi na škrdobule, dok se na srednjem Jadranu kovač bolje lovi manulom.

Mikrolokacije nose svoja pravila igre, a da biste ih otkrili morate biti uvijek spremni i sa sobom imati dovoljno raznovrsne ješke i naravno, dovoljno vremena i volje za isprobavanje i eksperimentiranje.

Jedan ribolovni pokušaj ništa ne znači jer trenutni uspjeh može biti samo iznimka. Tek kada se uvjerite da određena ješka na određenom terenu u ribolovu određene vrste i to kroz više ribolova daje dobre rezultate, tada možete reći – to je to.

Mesni i biljni meníOsnovna se podjela ribljeg jelovnika ipak može napraviti tako da možemo razlikovati dva

osnovna meníja - mesni i biljni. Mesni se nadalje može podijeliti na živi i neživi, od čega živi može imati riblji, račji, glavonožni ili okus po školjkama, dok je u mrtvom (varaličarskom) dijelu menija to ipak sporedna stavka.

Biljni je mení izrazito jednostavniji, prvenstveno zbog ograničene moguće količine bjelan-čevina, no zato je mesni vrlo bogat.

Dagnja, riblji filet ili bilo kakav morski crvić će uspješno prevariti većinu ribljih vrsta svih slojeva mora pa se najčešće rabe u ribolovu plovkom ili omecem, a zahtijevaju čestu provjeru stanja na udicama.

Veliki crv, bibi, komadi glavonožaca ili volci, pogodni su za ribolov postavom na dnu kada se zabačeni sistemi ostavljaju duže vremena bez izvlačenja. Takva je ješka otporna na grickanje

sitne ribe i namijenjeni su uglavnom krupnijim primjercima.Žive ribe zakačene pod kožu s jednom ili dvije udice namijenjene su prvenstveno velikim

predatorima, ali i ugoru i svim bentoskim grabežljivcima. Jedino ako se postave u gornjem ili srednjem sloju mora pomoću waggler plovka, mogu prevariti gofa, licu, palamidu…

Većina je riba mesno orijentirana i rado će pojesti bilo kakav morsko-mesni obrok bez ob-zira na porijeklo, rok trajanja i datum proizvodnje. Ipak za vrhunske rezultate treba ponuditi i vrhunsku ješku. Potreba za kvalitetom mamca raste proporcionalno s količinom plave krvi


60

Pribor i ješka

61

u riba koje lovimo. To znači da ‘oboriti’ koji se nalaze na vrhu ljestvice plemenitaša ipak ne jedu bilo što.

Tako će zubatac najradije smazati živu ribu, podlanica crva ili volka, a brancin živu ribu ili kozicu. Naravno da će u nedostatku takve ješke poslužiti i manje kvalitetna, ali to je vrh i kao takav ima svoje visoke standarde.

Nešto manje plemeniti riblji velikodostojnici, kao što su fratri, arbuni i kantari nemaju tako profinjeno nepce pa će lako zagristi u komad lignje, riblji filet ili bilo kojeg školjkaša.

Na dnu ove ljestvice su svejedi, vječno gladni, koji jedu bilo što. Tu spadaju psi, raže, mač-ke, ugori i cijelo mnoštvo bentoske ihtiofaune.

Biljojedi u morskom ribljem svijetu su zastupljeni sa znatno manjim brojem vrsta. Najpo-znatiji vegetarijanci su cipli i salpe koji se uspješno love na sve kombinacije kruha, sira i brašna. Dodaci zelenih nitastih algi dodatni su stimulans za buđenje apetita tih morskih biljojeda.

Ipak, važno je napomenuti da riblji vegetarijanci nisu u potpunosti okrenuti biljnoj prehra-ni. Dodatak ribljeg brašna ili salamure u neku od pastura će isprovocirati veći broj grizeva, a neočekivano dobar uspjeh može se postići s crijevima od srdele ili sitnim morskim crvićima.

Ne treba zaboraviti da postoje i svejedi poput ušata koje jednako rado jedu kruh kao i žive gavune.

Miris i boja Veliki broj riba je podložan vanjskim utjecajima koji određuju koliko i što će u određenom

periodu jesti. Temperatura mora, doba dana i godine, tlak zraka, faza mjeseca, salinitet, stanje vegetacije i prisutnost ostalih vrsta su tek neki čimbenici presudni za odabir dnevnog menija. Stoga je potrebno biti prilagodljiv i uvijek imati nekoliko vrsta ješki koje možemo po-nuditi, uz nadu da ribe toga dana nisu na dijeti.

Bez obzira koju vrstu lovili, prvi je korak privlačenje pažnje. To se može postići na više načina – mirisom, izgledom, pokretom ili zvukom. Pod pretpostavkom da pokušavamo uloviti ribu prosječne veličine i kvalitete, kakve se zapravo najčešće i love, pažnju možemo pokušati privući brumom. No svejedno, iako privučena u zonu lova, riba ne mora reagirati na našu ješku. Stoga ješka mora biti mirisna, mirisnija od bruma. Malo salamure od slanih srdela kao dip može popraviti stvar, no najčešće je sam miris ješke, bila to srdela ili dagnja sasvim do-statan. Budući da ješka mora biti vidljiva treba je plasirati na čistinu i povremeno animirati laganim trzajem. Lako je moguće da i unatoč takvom postupku ješka ostane nevidljiva. Stoga bi trebalo birati ješku koja je bojom u kontrastu s okolinom. To ne bi trebalo biti teško ukoliko znate kakva je okolina na dnu.

Još jedna bitna stavka je svakako i boja ješke.Odabir prave boje ješke za ribolov na dubinama do desetak metara nije problem. Svjetla

ima dovoljno i ne treba se pretjerano truditi, no na 30 ili 40 metara stvar je bitno drugačija. Budući da je more svojevrsni filter za boje sunčevog spektra, na dubini od tridesetak metara sve postaje sivkasto-plavkasto-zelenkasto. Čak i jarko obojane olovnice gube svoje blještavilo i postaju sive. Ipak, u tom sivilu ribe na nekakav nama još uvijek čudnovat način uspijevaju razlučiti spektar boja. Potapanje bezbojnih ješki svakako daje rezultate, no u usporedbi s

ješkama koje su obojane ti su rezultati gotovo ništavni.No kako obojiti ješku? Naravno, nitko to ne radi kistom. U slatkovodnom se ribolovu to

postiže umjetnim bojama i potapanjem ješke u obojane ekstrakte. No srećom u moru postoji dovoljno prirodno obojanih ješki kojima se postižu izvrsni rezultati bez neke velike mudrosti.

Obična lakirka ili srčanka, ima izrazito crveni mišić kojim se odguruje u supstratu u kojem živi. Nadijevanje takve školjke iz temelja može promijeniti konačni ishod ribolova. Rakovi samci su redovito jarko obojani, pogotovo njihov zadak, baš kao i mnogi crvi.

Ukoliko lovite na riblje filete, pažnju ribe možete privući ako uz mesni dio ješke nadjenete i srebrnkastu trakicu kože.

Ako lovite na dagnje, primijetiti ćete da bolje rezultati ostvarujete s intenzivnije obojanim primjercima. One blijede školjke najčešće donose slabe rezultate.

Ne zaboravite - potrebno je u prvom redu privući pažnju ribe, a tek je potom natjerati da proguta udicu. U tom vječnom nastojanju sitnice poput boje ješke često imaju presudan utjecaj. Stoga se nemojte libiti iskušati nešto što vaši prijatelji ili ribolovni partneri ne podr-žavaju jer samo inovativni imaju ribu više.

Boja ješke je jako važan detalj


62

Pribor i ješka

63

Crvi


64

Pribor i ješka

65

Veliki crv (Eunice aphroditois, Pallas, 1788.)Veliki crv iz roda Eunice je za većinu ribiča ješka broj jedan. Nalazimo ga uzduž cijele Ja-

dranske obale od muljevitog, preko pjeskovitog, pa do kamenitog dna. Naraste i preko 3 me-tra. Ako je neozlijeđen, živim se može održati i više od mjesec dana. Čuvati ga treba u širokim posudama s malo mora na tamnom mjestu stalne temperature, idealno oko 10 – 12oC .

Najcjenjeniji je onaj ulovljen na kamenitom terenu, tzv. crv od kamena. Najžilaviji je, a i boje su mu najživlje.

Crv je omiljen kao ješka jer ga izvanredno prima gotovo sva riba, a i najmanji se komad na udici trepereći prelijeva u crveno-plavo-zelenom spektru. Potrebno je čuvati se ugriza koji može biti vrlo bolan. Da bismo mu kao mamcu produžili i povećali lovnost, treba ga rezati od repa prema glavi, jer na taj način duže ostaje živ. Najžilaviji i najmesnatiji dio crva je prva tre-ćina, dok su ostale dvije trećine šuplje i u njima je smješten završni dio probavnog trakta.

Nije ga teško pronaći, pod uvjetom da na terenu koji pretražujete nije izlovljen. Ulaz u rupu je opleten sivo-zelenkastom paučinastom tvari i oko njega ćemo redovito naći tragove gozbe ovog noćnog grabežljivca. Da bismo ga danju natjerali da izađe, moramo mu ponuditi izrazito mirisnu ješku. Za to se najčešće koristi usmrđena srdela ili nerijetko ljudski izmet, oboje uvezani u žensku čarapu. Da se podsjetimo, sa stajališta kemičara, postoje samo mirisi. Lovi se posebno konstruiranim napravama, tzv. trapulama, koje su najčešće kvadratnog, rjeđe okruglog presje-ka, a napravljene su tako da crv, povlačenjem mamca, aktivira mehanizam sličan mišolovki, koji

ga prikliješti. Tada ga je potrebno još samo izvući. Prazna, plastična boca vezana za trapulu, polako i uporno, zahvaljujući uzgonu, izvući će cijelog crva. Naravno, ako se uzme prevelika boca, crv će pući. Optimum je boca od 1,5 litre, nešto više od pola napunjena morem.

Velika većina ribolovaca svježe ulovljenog velikog crva drži za bolju ješku od crva starog nekoliko dana, no činjenica je da se crv kroz nekoliko dana stigne iščistiti čime postaje u potpunosti vrlo jestiv. Osim toga, preko igle naješkani komadi od posljednje dvije trećine velikog crva koji se sam očistio, nakon zabačaja su znatno življi i aktivniji od komada netom ulovljenog i neiščišćenog crva.

Crv se može sačuvati soljenjem. Živi se crv prekrije solju i ostavi u vlastitoj salamuri. Ugi-nulog je prije soljenja poželjno očistiti provlačenjem između prstiju i istiskivanjem sadržaja zadnje dvije trećine. Na dno prikladne posude bace se šaka-dvije soli, položi uginuli crv i pospe se još jednom šakom soli. Već nakon dva do tri sata crv će otpustiti veći dio tekućine. Tada ga treba ocijediti i prosušiti i takav je spreman za skladištenje. Čuva se u manjoj posudi ‘omrvi-čen’ solju. Naravno, što duže stoji to mu kvaliteta i lovnost opada jer postaje drven i končast i sve ga je teže nadjenuti na udicu. Ne treba ga miješati s drugom usoljenom ješkom jer će neminovno poprimiti miris te druge ješke, a i sam će otpustiti svoju aromu.

Iako ga mnogi ribolovci višekratno zamrzavaju to nije dobro jer već nakon drugog odleđi-vanja kvalitetom neusporedivo zaostaje čak i za drugim u startu znatno manje atraktivnim i lovnim ješkama.

Crv se kod ješkanja prošiva ili nadjeva pomoću igle pri čemu vrh udice obavezno mora viriti van mamca.

Trapula je alat kojim se love veliki crvi


66

Pribor i ješka

67

Bibi (Sipunculus nudus, Linnaeus, 1766.)Bibi je potpuno drugačija ješka od svih morskih animalnih ješki. Stoga je i način nadijevanja

potpuno drugačiji od svega dosad primijenjenog. Ovaj je crv bez obzira na raznorazne ko-mentare i ponekad potpuno oprečna stajališta, ješka koja je u sportskom ribolovu na moru postala standard.

Otkrili su ga Talijani. Vadeći školjke iz Venecijanske lagune nisu mogli ne primijetiti veliku količinu tih inertnih i čudnovatih crva. Poslovično praktičnim susjedima nije trebalo dugo da shvate mogućnosti koje nudi trgovina takvom ‘usputnom’ robom i uskoro je bibi postao ‘in’. Danas ne postoji prodavaonica ribolovnom opremom koja drži do sebe, a da u svojoj ponudi nema bar usoljene, ako ne i žive bibije.

Bibi se ješka cijeli, u komadu pomoću igle za nadijevanje. Trenutno su dva tipa igala na našem tržištu.

Prvi je tip zapravo tek cjevčica malog promjera, koja se jednim krajem nasadi na vrh udice. Tada se bibi, prethodno navučen na iglu, pažljivo navuče na predvez. Da u pola nadijevanja bibi ne bi spao, struna i igla moraju stalno biti napeti što uz malo prakse i nije neki problem. Čvor kojim je vezana udica mora biti što kompaktniji bez ‘repa’ da bi bibi što lakše kliznuo na strunu.

Drugi tip igle na kraju ima kukicu ili oko. S ovom iglom se bibi na predvez navlači s kraja nasuprot udici. To se radi, naravno, prije spajanja predveza s osnovom.

Jadranski bibi je uglavnom prilično krupan, da ne kažemo ogroman crv, pa poneki ribolovci upravo iz tog razloga zaziru od njega. Mada se mogu nabaviti i manji primjerci (uglavnom iz Normandije) i naš se veliki bibi lako može skratiti.

Potrebno ga je pažljivo presjeći na pola, najbolje oštrim škarama, te navući na predvez jednim od opisanih načina. Pritom treba voditi računa o tome da vrh bibija treba biti bliže udici, a presječeni kraj bliže zogulinu. Mjesto presjeka se na 5 do 6 milimetara od ruba čvrsto omota silikonskim koncem čime se sprječava isticanje sadržaja. Tako presječeni bibi nije izgu-bio na atraktivnosti, a primjereniji je sitnijoj lovini.1

2

3


68

Pribor i ješka

69

Ostali crviU zoni plime i oseke živi mnoštvo organizama od kojih su nama, sportskim ribolovcima,

najinteresantniji crvi, posebno mali crveni. Do njih se lako dolazi prevrćući kamenje i kopka-jući po žalu kad se more povuče. Ovi crvi vole pjeskovito-muljevito dno. Potrebno ih je brzo skupljati, jer brzina kojom se povlače u svoje vlažne i skliske kanaliće može impresionirati. Žive u aerobnom dijelu pijeska i blata na obali, pa stoga ako pri traganju naiđete na crni sloj, promijenite pravac (osim ako ne tražite bakterije, i to one, anaerobne). Ukoliko je dno mulje-vito-pjeskovito, a spušta se blago i postepeno, crviće možemo potražiti i u moru. Lopatom se zagrabi sloj dna i pretraživanjem na obali ili prosijavanjem kroz plutajuće sito, potraže se crvići. Na dno čiste, plastične posude prostre se deblji sloj krupnije granuliranog pijeska na koji se stavljaju ulovljeni crvići. Za kratko vrijeme crvići će napustiti glib i nečistoće iz gornjeg sloja i ukopati se u pripremljeni pijesak. Tada je još samo potrebno ukloniti gornji, prljavi sloj i crviće zajedno s pijeskom premjestiti u vlažnu krpu u kojoj ih čuvamo i transportiramo do mjesta ribolova. Ako ih ima toliko da nam omogućuju višesatno uživanje u ribolovu s obale ili Cordelle su vrlo provokativna ješka

broda, tada krpu s crvićima moramo češće vlažiti sa svježim morem.Ješkaju se živi i čitavi, a vole ih gotovo sve ribe. U surf castingu je praktično naješkane

predveze, pogotovo ako ih ima više u pripremi, prekriti slojem pijeska što sprječava isušivanje i omogućuje veću živost ješke na udicama.

U pretraživanju lopatom možemo naići i na morsku pjeskulju (Arenicola marina, Linnaeus, 1758.), crva čekinjaša koji može, poput velikog crva, svojim čeljustima lako zadati bolan ugriz. Bude dug do tridesetak centimetara. Zavisno od dužine se ješka čitav ili se reže. Čuva se živ ili se soli, baš kao i njegov, gore opisani, stariji rođak.

Crve cjevaše, tzv. morske ljiljane, nalazimo pričvršćene za tvrde kamenite podloge i do njih se najčešće dolazi ronjenjem. Ne treba ih dirati jer je njihova ljepota daleko iznad njihove lovnosti.

U posljednje vrijeme se mogu nabaviti razni crvi koji nisu iz našeg mora. koreani, america-ni, cordelle… Većina ih je vrlo upotrebljiva i lovna, no nažalost za džep prosječnog ribolovca


70

Pribor i ješka

71

Školjke


72

Pribor i ješka

73

ŠkoljkeDagnja (mušula, pedoć) je naša najčešća školjka i nalazimo je gotovo posvuda. Raste u

grozdovima i nije je teško sakupiti. Tamo gdje teren dozvoljava do nje se može doći ronje-njem, ili je dovoljno zagaziti u more do prvog kamena koji se crni i pobrati ih. Treba se čuvati oštrih rubova koji vrlo lako mogu izazvati neugodne posjekotine. Dagnje se gotovo redovito mogu naći i na okomito betoniranim obalama lučkih pristaništa. Tu se smije roniti, ali se do školjki može doći grampom, modificiranim grabljama, alatom koji se lako može izraditi u kuć-noj radinosti. Na grablje s produženim držalom se montira mreža, razapeta preko žičanog kostura učvršćenog za same grablje. Uloga mreže je da zadrži dagnje, grebanjem odvojene od podloge. Oblik mreže je stvar mašte, a materijal koji se pokazao najisplativijim je obična mrežasta ambalažna vreća za krumpire. Oni koji se pak na žele baviti takvim aktivnostima, a ipak žele dagnje, mogu ih uvijek pronaći po još uvijek pristupačnim cijenama na ribarnici.

Ova školjka na paleti ješki nažalost zauzima niže mjesto nego što joj pripada. Većina ribolo-vaca koji je ne upotrebljavaju za ješku pri udičarenju, navode kao glavni razlog loše držanje na udici i sluzavost što znatno otežava ješkanje. Naravno, takvo je objašnjenje samo opravdanje vlastite nespretnosti. Pravilnim ješkanjem uz pomoć silikonskog konca, dagnja u surf izbačaju s lakoćom leti i preko 120 metara.

Svježe se dagnje otvaraju nožem (kuhanje, pa makar i kratkotrajno, nepovratno narušava ionako krhku strukturu). Školjka se položi u dlan lijeve ruke tako da joj niti kojima se u moru drži vezana za podlogu gledaju gore, a šiljati dio se postavi između palca i kažiprsta. Nožem se uđe neposredno iznad niti i zakretanjem noža uz gornju ljušturu prereže se mišić, tzv. čep, koji spaja dvije ljušture. Školjka se otvori, te se kružnim pokretom noža naslanjajući se na unutarnju stranu ljušture, u potpunosti odvoji mesni dio.

Svježe očišćene dagnje se drže u prikladnoj posudi, a prije ješkanja ih je poželjno malo ocijediti. Ženska najlon čarapa se pokazala kao idealno cjedilo. Čarapa se jednostavno navuče na otvor kakve posude, te se na nju postave očišćene dagnje.

Dagnje se mogu i usoliti te kao takve čuvati duže vrijeme.Očišćene se dagnje rašire na upijajuću podlogu, najčešće karton te se dobro posole. Nakon

sat – dva vremena su spremne za skladištenje. Na dno plastične posude (poželjno je da ima poklopac koji dobro brtvi) prospe se sloj soli debljine nekoliko milimetara. Potom se polože dagnje, a na završni sloj se stavi toliko soli da u potpunosti prekrije školjke. Tako pripremljene, dagnje više nisu sluzave, a tvrdoća i žilavost su upravo takvi kakvi trebaju biti.

Jedan od popularnih načina ješkanja dagnje je u njenoj vlastitoj ljušturi. Školjku je potreb-no samo djelomično otvoriti, zasijecajući glavni mišić što je moguće bliže jednoj ljušturi, na-kon čega je potrebno umetnuti udicu u prostor školjke. Ljušturu je potom potrebno zatvoriti i čvrsto omotati silikonskim koncem da se ne otvori u zabačaju. Poželjno je ostaviti malo mesa da viri između ljuštura što će svakako imati svoj učinak u privlačenju.

Još je efikasnija montaža razbijene školjke. Dagnju je potrebno udariti tvrdim predmetom tako da naprsne, nakon čega je po potrebi dodatno otvorimo nožem, ali tek toliko da može-mo montirati udicu. Tako naješkanu dagnju nije potrebno armirati silikonskim koncem osim ako se na udici ne drži jako slabo.

Još je provokativniji način u kojem se dagnja otvara tako da svo meso ostane samo na Dagnja se vrlo jednostavno otvara

Dagnja (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819.)

1

3

2

4

5


74

Pribor i ješka

75

jednoj ljušturi dok se druga baca. Udice se sakriva u mesu, a cijela se školjka omota sa sili-konskim koncem, tako da sitna riba ne može do mesa.

Najagresivnija montaža uključuje dvije udice, poput onih na terminalima za panulu. Na obje su udice postavljene školjke, najčešće različite montaže. Tako primjerice na prvoj bude dagnja s naprslom ljušturom, dok je na drugoj cijela, omotana silikonskim koncem. Udice su međusobno udaljene tek centimetar do centimetar i pol, što je izazov kojem podlanice teško mogu odoljeti. Mada mnogi misle da druga dagnja samo smeta i plaši podlanicu prilikom od-vlačenja ješke, praksa je pokazala da podlanice ulovljene na takvu montažu redovito gutaju obje udice.

Jedna od posebno učinkovitih montaža podrazumijeva montažu neotvorene dagnje. To se postiže tako da se vrhom udice uđe unutar školjke sa stražnje strane, nasuprot onoj s kojom se dagnja drži za podlogu. Udicom se laganim svrdlanjem ljušture probijaju što je moguće bliže špicu školjke. Nakon što je vrh udice ušao unutar školjke udica se zakretanjem postavlja u položaj koji oblikom udice prati oblik školjke. Važno je da udica na kraju montaže prođe iznad mišića školjke. Vrh udice ne treba viriti van školjke jer je ova montaža namijenjena pod-lanici koja nakon će dagnju nakon što je pokupi svakako zdrobiti tako da će udica s lakoćom odraditi svoj posao.

Još jedna važna stavka je pravilan odabir veličine školjke. Kao i u mnogim drugim situaci-jama tako je i ovdje primjenjiva svima poznata maksima – Mala ješka – mala riba, velika ješka – velika riba. Ljuštura ponuđenih školjki veličinom ne smije bitno prelaziti veličinu udice ukoliko ne očekujete uistinu velike ribe. Tako su najprimjereniji primjerci daganja dugi od 2,5 do 3,5 centimetara. No za one uistinu velike podlanice ne možete pretjerati ni s dagnjama od 7 pa i više centimetara.

Ovo je vrlo provokativna montaža

Šljanak Solen vagina, Linnaeus, 1758.)Šljanak (britva, kapalunga) je školjka koju nalazimo ukopanu u pijesku. Voli boćate vode i

riječna ušća. Kanal u kome živi je u bočnom presjeku ‘U’ profila, a na površini se može vidjeti kao dva otvora nekoliko centimetara daleko jedan od drugoga. Lovi se ili iskapanjem ili dužom tankom šipkom, čiji je vrh formiran kao kuka. Takvom šipkom se uđe u širi otvor i zakretanjem se školjka zakači, a potom i izvuče. Potrebno je dosta prakse, no nakon nekoliko godina spret-nost uglavnom poraste (kod nekih ni tada). Šljanak se lako odvaja od ljušture, a ješka se čitav, navlačenjem na udicu u jednom potezu. Odličan je kao ješka za oboritu ribu, prvenstveno za podlanicu i ovčicu, no budući da spada u mekše mamce, sitnija riba ga lako skine. Može se soliti baš kao i dagnja, ali se za razliku od nje ne čuva u koncentriranoj soli, već u salamuri. Salamura se priprema tako da se u vodu ubaci krumpir i postepeno dodaje sol. Prava koncen-tracija je postignuta u trenutku kada krumpir ispliva. Šljanke poredane u posudu prelijemo s pripremljenom salamurom tako da svi budu potopljeni. Najprikladnije ih je čuvati u hladnjaku dobro zatvorene, a trebalo bi ih potrošiti u toku jedne sezone.

U posljednje su vrijeme dostupni u velikim prodajnim centrima na ribljim odjelima gdje se prodaju pakirani u mrežice.


76

Pribor i ješka

77

Ostale školjkeKućica (Ruditapes decussatus, Linnaeus, 1758.) je školjka do koje dolazimo prekapajući po

obali do desetak centimetara dubine, nakon što se more povuče. Moram naglasiti da je njena kulinarska vrijednost daleko iznad lovne. Ista je situacija s kunjkom (Arca noae, Linnaeus, 1758.) i kamenicom (Ostrea edulis, Linnaeus, 1758.), koje je prava šteta koristiti kao ješku. To je isto kao da s domaćom travaricom perete prozore. Kućicu nikada ciljano ne tražim za ješku, ali kad je pronađem iskoristim je u prvom sumraku.

Od ostalih školjki koje se mogu koristiti kao ješka izdvojio bih srčanku (Cardium edule, Linnaeus, 1758.), konjaru (Glycymeris glycymeris, Linnaeus, 1758.), prnjavicu (Venus verru-cosa, Linnaeus, 1758.) i rumenku (Meretrix chione, Linnaeus, 1758.). Sve se odlikuju čvrstim i žilavim mesom koje se dobro drži na udici, a žive ukopane u gornjem sloju pijeska. Do njih se može doći iskapanjem lopatom na plitko položenim obalama, ili razmahivanjem pijeska perajama.

Sve navedene školjke su dobre kao ješka, ali u usporedbi s dagnjom nalaze se znatno ispod nje i po kvaliteti i po jednostavnosti načina na koji se do njih dolazi.

Školjka sunčev izlaz (Solecurtus strigillatus, Linnaeus, 1758.) Na lijevoj je slici ljuštura, a na donjoj mesni dio školjke spreman za ješkanje

Rumenka (Meretrix Chione, Linnaeus, 1758.)

Većina školjki se može upotrijebiti kao ješka

u ribolovu


78

Pribor i ješka

79

Puževi


80

Pribor i ješka

81

Volak (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758.)U našem moru žive dvije vrste volka, kvrgavi (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758.) i bod-

ljikavi (Bolinus brandaris, Linnaeus, 1758.) od kojih se kao ješka najčešće koristi prvi, dok je drugi zbog ljepote svoje ljušture prvenstveno meta sakupljača školjki. Nije ga teško ni pronaći ni uloviti. Strvinar je, ali i lovac, ako se to za bilo kojeg puža može reći. Posebnim cjevastim organom, uz pomoć sumporne kiseline, buši ljušturu školjkaša da bi došao do mesnog dijela. Kućica mu je najčešće prekrivena algama tako da je kamufliran, ali kad se nađe na pješčanom dnu, takva zelena kamuflaža mu i nije od neke velike koristi.

Sakupljamo ga gazeći po plitkom moru ili roneći, što u hladnijem dijelu godine i nije neki doživljaj.

Da bi zimi došli do volka potrebno nam je samo nekoliko manjih grozdova daganja, mreža-sta vreća od krumpira i nekoliko metara konopa. Dagnje se djelomično skaše te tako skašene ubace u vreću koja se potopi na dno. Ako je potrebno, vreća se oteža kamenom primjerene težine. Nakon sat – dva vremena, vreća se pažljivo izvuče te se s njene površine jednostavno pokupe volci. S nekoliko takvih potapanja lako se može prikupiti zaliha za višednevni ribolov.

No za one koji vole šetnju a ne žele se petljati s mrežastim vrećama, dagnjama i obilaskom ‘trapule’, rješenje je dvozub. Ovaj je alat oduvijek prisutan na našoj obali u manje-više neiz-mijenjenoj formi, a služi samo jednom cilju – prikupljanju s dna. Dvozub nije teško napraviti. Ovaj kojeg vidite na slici složen je od dva zuba za osti, drvene šipke duge 3 metra i snopa gu-mica za domaćinstvo. Volka je dovoljno stisnuti uz dno na način da ga zubi obuhvate. Gumice će odraditi potreban stisak i uz malo pažnje volak je na suhom.

Volke možemo koristiti svježe ili fermentirane. U oba slučaja ih je potrebno razbiti, s tim da ih u prvom slučaju razbijamo neposredno prije ješkanja, dok u drugom to radimo nekoliko dana ranije. Da bi fermentacija bila uspješnija, a volci bili ‘mirisniji’, vrećicu s razbijenim volci-ma možemo držati na suncu. Tako dorađeni, volci dobiju jedan osebujan (vrlo fina riječ za ono što opisuje) ribama vrlo privlačan miris. Osim toga, tako pripremljeni volci uspješno tjeraju i eventualnu publiku, što je, u obalnom ribolovu često od neprocjenjive važnosti.

Budući da je volak tvrd i vrlo žilav, odlična je ješka za podlanicu, jer ga sitna riba teško skida s udice pa može dovoljno dugo čekati plemenitiju rodbinu. Ješkamo ga cijelog, čak i dva ako su manji, a udica veća. Ako pak lovimo sitniju ribu, tada ga režemo na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koju lovimo. Dobar je i za lov kantara, krupnih arbuna i fratara. Mana mu je jedino purpur, boja koju volak obilato ispušta, a koja će obojiti sve s čim dođe u dodir, uglavnom trajno i nepovratno.

Ostali puževiUgrc (Monodonta turbinata, Born, 1778,) kao ješka ima slične karakteristike kao i njegov

stariji rođak volak, s tim da je znatno sitniji. Nije ga teško pronaći. Živi u zoni plime i oseke pa ga i djeca često i rado sakupljaju prevrćući kamenje. Mada većina sportskih ribolovaca tvrdi kako je ugrc kao ješka loš, poznajem neke ribolovce koji udičare isključivo njime i postižu

Ugrc je lako dostupna ješka

Petrovo je uho po lovnosti na posljednjem mjestu

dobre rezultate. Da bi mu se pojačala atraktivnost, može ga se namočiti u salamuri od slanih srdela nekoliko dana ranije.

Isto stanište s ugrcom dijeli i priljepak (Patella caerulea, Linnaeus, 1758.) za koga je po-trebno ipak malo više spretnosti. To je puž koji većinu života provodi čvrsto zalijepljen svo-jim širokim stopalom za kamenu podlogu. Odvajamo ga nožem, pazeći pritom da sačuvamo brojčano stanje svojih prstiju. Ješka se svjež, u komadu, osim kada lovimo sitniju ribu i tada ga poput volka režemo na prutiće.

Spomenuo bih još i petrovo uho (Haliotis lamellosa, Lamarck, 1822.), kojeg možemo pro-naći uglavnom na dubini preko 2 metra prevrtanjem krupnijeg kamenja. Iako se prilično čvr-sto drži za podlogu, upornim povlačenjem i zakretanjem se može brzo i lako odvojiti. Mada su zabilježeni neki značajniji ulovi ostvareni ovom ješkom, statistike te ulove svrstavaju u slučaj-nosti, tako da petrovo uho zauzima posljednje mjesto na ljestvici popularnih ješki-puževa.


82

Pribor i ješka

83

Raci


84

Pribor i ješka

85

Kozica (Palaemon serratus, Pennant, 1777.)Kozice su izvrsna ješka za većinu riba iz obitelji ljuskavki i labrida, a ni brancini im ne mogu

odoljeti. Njihovo provokativno koprcanje i trzanje izazov je za sva gladna usta podmorja. Naravno, kozice za tako nešto moraju biti žive, a tako se nešto vrlo rijetko nađe na ribarnici. Za žive kozice se moramo sami pobrinuti.

Mrežicu za lov skakutavih i brzih kozica možemo izraditi od deblje žice i ženske najlon-čara-pe. Žicu jednostavno savijemo u krug, čarapu navučemo na taj obruč, i sve skupa pričvrstimo za dršku dužine prilagođene terenu na kome ćemo loviti.

Te, danju gotovo nevidljive rakove, najpraktičnije je potražiti noću. Snop baterijske svjetilj-ke uperen u dno neposredno uz obalu otkrit će nam niz iskričavih točkica. To su njihove oči. Uz malo pažljivog manevriranja nije ih teško skupiti.

Drugi način je lov vršicama koje sami možete izraditi. Plastičnoj boci od dvije litre se odre-že vršni dio, pa se u obrnutom položaju, otvorom prema dnu, utisne u donji dio. Naravno, čep je potrebno prethodno skinuti. Donji dio se gusto izbuši svrdlom promjera 3 – 4 milimetra, te se u tako napravljenu vršu ubaci komad odstajale i nagnječene ribe. Vrša se zaveže tanjim ko-nopcem, te se potopi uz obalu na mjestu gdje ima kozica. Ukoliko je mjesto dobro odabrano s 5 – 6 vršica se može u kratkom vremenu uloviti dovoljno kozica za višesatni ribolov.

Kozice se mogu održati žive duže vremena ukoliko ih čuvamo u kantici s morem koje je potrebno češće mijenjati, no kantica se u tom slučaju mora dobro poklopiti jer kozice svoje ime nisu dobile bez razloga. Očuvati ih možemo i u vlažnoj krpi, koju je potrebno povremeno poškropiti svježim morem.

Sve ljuskavke će rado zagristi na kozicu, bila živa ili uginula. Kozica se može ješkati na razne načine no najčešće se ješka od glave prema repu, s tim da vrh udice lagano proviruje. Ješka-mo ih pojedinačno, ili poput grozda kada se kače samo za rep.

Na udicu se može se postaviti i samo očišćeni zadak no tada je sitnija riba znatno brže i lakše ošteti.

Oni koji ne žele loviti kozice, a ne mogu natjerati lokalnu dječurliju da taj posao obave umjesto njih, mogu ih naći i na ribarnici. Pritom treba obratiti pažnju na njihovu svježinu, koja je, nažalost, na našim ribarnicama i prečesto upitna, a za kvalitetnu i lovnu prezentaciju izrazito važna.

Pored obične, obalne kozice, na ribarnicama možemo naći i veliku kozicu (Penaeus kera-thurus, Forsskal, 1775.). Dobra je ješka za većinu bentoskih vrsta dok je za pirge, kanjce i listove izvrsna.

Rakovi samciRak samac (Clibanarius erythropus, Latreille, 1818.), kučar, škatar, škrdobul - neki su od

brojnih naziva za ovog račića kojeg nalazimo po plićacima kako trčkara s kućicom nekog biv-šeg puža na leđima. Nije ih teško sakupiti, ali da bi ih ješkali moramo im razbiti kućicu. Ješka se cijeli, a reakcija riba zna iznenaditi i iskusnije ribiče. Nedostatak ove ješke koja se dosta brzo troši, je jedino u transportu, jer više od - tereta otpada na kućice. Ali za kratkohodne ribolov-

°


86

Pribor i ješka

87

ne pohode, ili one na kojima se do pozicije može doći automobilom, izvrstan je izbor. Posebno su atraktivni i lovni veliki rakovi samci (Dardanus arrosor, Herbst, 1796.) koji na-

stanjuju napuštene kućice volaka i ostalih sličnih većih puževa. Do njih se može najlakše doći preko ribara s koćama u čijim se mrežama znaju naći prave gomile ovih rakova.

Gambor (Upogebia pusilla, Petagna, 1792.)Gambora ili medu nalazimo na muljevito-pjeskovitim plitko položenim obalama. Jako dobro

podnosi niži salinitet tako da je na riječnim ušćima vrlo brojan. Ovaj rak živi ukopan u pijesku, a odaju ga rupe, otvori promjera od 1 do 2 centimetra. Lovi se na dva načina. Na pozicijama poput ušća Neretve gdje je ovaj rak brojan, dovoljno je u mjestu energično stupati kroz plićak. Gambori će zbog vibracija izazvanih takvim hodom u panici napustiti svoje rupe i ska-kutavo isplivati u plitko more nakon čega ih samo treba pokupiti s malim podmetačem.

Drugi je način naporniji jer se do rakova dolazi kopanjem. Na izglednim pozicijama lopata

se zabija u dno i energično trese što gambore tjera iz njihovih rupa, nakon čega se kupe podmetačem.

Gambori su izvrsna ješka za većinu vrsta koje se love s obale. Na njega će se jednako po-lakomiti fratar i brancin pri čemu je zbog halapljivosti kojom ribe napadaju udice naješkane gamborom, montaža uistinu sporedna stavka. Bitno je samo da je na udici i da je udica dobro vezana.

Ostali raciSuša (Pachygrapsus marmoratus, Fabricius, 1787.) se najčešće koristi kao ješka u ribolovu

podlanica. Može ga se naći u zoni plime i oseke na stijenama koje vire iz mora. Ime je dobio upravo stoga jer veći dio svog života provodi iznad mora, na suhom dijelu kamenite obale. Suša ima prepoznatljiv kvadratni glavopršnjak mramorno sivo prošaran. Ješka se živ i čitav, na način da udica ulazi kod zadnje desne, a izlazi kod zadnje lijeve noge. Preporučuje se pove-zivanje nogu silikonskim koncem da se ne bi zavukao pod stijenu ili u travu.

Baš kao i suša, manji primjerci grmalja (Eriphia spinifrons, Rathke, 1837.), te pješčani rak ili vodar (Carcinus aestuarii, Nardo, 1847.) kao i rak od koće (Liocarcinus depurator, Linnaeus, 1758.), mogu se ponuditi podlanici, s tim da im se noge na isti način moraju vezati. Pritom valja biti oprezan posebno s grmaljem koji je izrazito brz i agresivan rak. Njegov je stisak kliješta vrlo bolan i rijetko kada prolazi bez posljedica poput dubokih posjekotina ili kod većih primjeraka čak i lomom prsta.

Škampe (Nephrops norvegicus, Linnaeus, 1758.), pod uvjetom da ih imate srca odvojiti od maslinovog ulja, petrosimula i dobrog vina, ješkamo narezane na komade primjerene veličini udice, osim ako lovimo kirnje i slične gorostase kada se ješkaju čitavi.

Rak suša se vrlo često koristi kao ješka


88

Pribor i ješka

89

Ribe


90

Pribor i ješka

91

Srdela (Sardina pilchardus, Walbaum, 1792.)Među ribama kao ješkama, srdela nedvojbeno zauzima prvo mjesto. Bilo da je koristimo

cijelu, polovicu, filetiranu ili pak samo crijeva, većina riba će je rado progutati. Njezin intenzivan miris je nesumnjivo veliki plus u cijeloj stvari, no njena krhka struktura je

gotovo jednako veliki minus, pogotovo pri daljim izbačajima.Ipak, malo je ješki koje imaju tako veliku učinkovitost poput srdele. Primjenjiva u gotovo

svim tehnikama i ribolovnim pristupima, ova riba zauzima posebno mjesto na listi animalnih ješki. Nema ribolovca koji je nije nikada upotrijebio, dok je mnogi koriste kao jedinu pouzdanu ješku. Od srdele je sve i u svim oblicima iskoristivo. Fileti se koriste u natjecateljskom ribolo-vu, ali i u ribolovu omecem, komadi ili cijele se ješkaju na fermama, cijele u obalnom ribolovu brancina, iznutrice u svim oblicima udičarenja i u ribolovu plovkom, dok se mljevena, skašena ili izrezana na komade koristi kao brum ili torilo, sama ili miješana s ostalom ribom ili brašne-nim sastojcima. Slana je srdela po mnogima još učinkovitija od svježe, a koristi se na gotovo jednak način kao i svježa. Jedini problem leži u njenom okusu koji je često glavna prepreka. Naime, većina će je ribara radije pojesti nego nadjenuti na udicu.

Srdela je najvažnija riba morskog gospodarstva, pa je u skladu s tim i privredna, odnosno gospodarska ribolovna industrija brodovima i ribarskim alatima prilagođena toj činjenici. Pli-varice love srdelu u tolikoj mjeri da je dostupna svima, od malih običnih potrošača na ribarni-cama do velikih tvornica i otkupljivača koje se bave preradom i izvozom ribe. Srdele u Jadranu još uvijek ima dovoljno (nadamo se) tako da joj je i cijena još uvijek umjerena i relativno niska. Stoga je i među sportskim ribolovcima vrlo tražena kao ješka ili osnova za brum. Zbog svog karakterističnog mirisa i okusa srdela je privlačna većini ribolovcima interesantnih vrsta. No nije je dostatno samo tek nadjenuti i ostvariti vrhunski ulov. Ishod vrlo često ovisi upravo o načinu na koji je srdela postavljena na udicu. Budući da ima relativno meko meso, srdela ne može podnijeti grub tretman ni predimenzionirane udice. Montaža mora biti jednostavna i ‘od prve’ jer svako dodatno ubadanje ili premještanje udica dodatno narušava ionako krhku mišićnu strukturu. Osim toga važno je znati kome je srdela namijenjena, jer ne napada svaki predator na isti način tako da svaka vrstu ima svoju montažu.

Srdela na igliOva montaža podrazumijeva i upotrebu igle za nadijevanje popularnih bibija. Srdela se što

je moguće tanjom iglom dovoljne dužine ubada na hrptu neposredno iza glave. Pažljivo je pridržavajući iglom je potrebno izaći na samom repu, po mogućnosti ‘šećući’ oko kralježnice. Struna se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele, te se udica vezanim krajem pažljivo uvede na način da na kraju montaže iz tijela viri samo vrh udice.

Ovakva je montaža najprimjerenija kod ribolova á volo pri čemu nakon zabačaja nema nikakvog povlačenja ni animiranja ješke do trenutka ribljeg poteza, što je zapravo vrlo logič-no. Naime bilo kakvim povlačenjem srdela bi se kretala u obrnutom smjeru, repom prema naprijed što bi ionako nepovjerljivoj lovini samo produbilo sumnju i smanjilo naše šanse za ulovom. Obrnuta montaža kod koje je udica smještena u repnom dijelu je moguća, ali nije primjenjiva u ribolovu brancina jer brancini prilikom napada ciljaju prvenstveno prednji dio srdele, glavu i vrat.

Vrhom igle za nadijevanje ješke se uđe neposredno iza glave

1


92

Pribor i ješka

93

Struna predveza s navezanom udicom se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele

Pažljivo zatežući strunu vrat udice se smješta u tijelo srdele Struna se zategne tako da vrh udice ostane viriti s leđne strane, neposredno iza glave

Oko korijena repne peraje se formira čvor bez čvora

2

3 5

4


94

Pribor i ješka

95

Gotova osnovna montaža s jednom udicom

Osnovna montaža s jednom udicomOvo je osnovni i ujedno najrašireniji način montaže srdele s jednom udicom. Udicu veli-

činom primjerenu veličini srdele, kači se u vratnom dijelu na način da nakon završetka nadi-jevanja vrh udice izbije po sredini hrptenog dijela vrata, što je moguće bliže samom tijelu. Dodatno se učvršćenje postiže takozvanim ‘čvorom bez čvora’ koji nije ništa drugo doli po-lupetlja. Ukoliko je pravilno postavljen, prilikom zatezanja ribe struna će se bez poteškoća ispraviti bez ikakvog rizika od pucanja. Na posljednjoj se fotografiji vidi konačni izgled ovako montirane srdele.

Ova je montaža primjenjiva u svim ribolovnim pristupima koji zahtijevaju montažu cijele srdele ili dijela srdele koji uključuje repni dio.

Oko korijena repne peraje se formira ‘čvor bez čvora’

Udica se postavlja tako da vrh izviruje neposredno iza glave

1

2

3


96

Pribor i ješka

97

Vrhom se udice uđe u trbušnu šupljinu ispod škržnog zaklopca tako da u konačnici vrh udice izviri između trbušnih peraja

Udica se sakrije pod škržni zaklopac te se nakon zatezanja strune, tankom fluorokarbonskom strunom čvrsto omotaju i zavežu usta. Noktaricom se pažljivo otkine sve što viri

Gotova montaža sa skrivenom udicom

Montaža sa skrivenom udicomBrojne su varijacije ovakve montaže prisutne u većini ribolovnih tehnika koje podrazumi-

jevaju ješkanje cijele srdele ili kakve druge ribe. Najbrojnije varijacije su prisutne u big game fishingu gdje ishod često ovisi upravo o dobro sakrivenoj udici.

Ova montaža počinje provlačenjem udice kroz usta srdele i njenim izvlačenjem iza škržnih zaklopaca. Izvučena se udica potom ispod škržnog zaklopca uvlači u trbušni dio na način da joj po završetku montaže vrh viri između grudnih peraja. Silikonskim koncem ili najtanjim fluorokarbonskim monofilom se omota te veže oko samog vrha usta, što dodatno ojačava postavu i sprječava istezanje udice. Krajevi usnih štitnika se odrežu noktaricom ili škarama nakon čega je montaža spremna za ribolov. Važno je da se prilikom montaže srdela nepotreb-no ne oštećuje, te da udica izlazi s trbušne srane grudne kosti.

Ova je montaža posebno učinkovita kod nepovjerljivih vrsta kakav je primjerice brancin.

Udica se provuče kroz usta te se izvuče ispod škržnog zaklopca

1

24

3


98

Pribor i ješka

99

Montaža bez glave Ne vole se svi petljati s filetiranjem ni prljati ruke u tolikoj mjeri. Za takve, ali i sve koji više

vjeruju prirodnijim montažama, montaža obezglavljene srdele je možda pravi izbor. Srdeli je najprije potrebno odstraniti glavu i to na način da s glavom odstranite i škrge pri čemu utro-ba mora ostati u trbušnoj duplji. Tada se iglom za nadijevanje uđe kroz nastali otvor i izađe na samom repu. Prilikom provlačenja strune, udici treba pomoći da se smjesti na način da joj vrh bude neposredno pod kožom leđa, pri čemu se nastoji u potpunosti sakriti cijelu udicu. Ova je montaža vrlo prirodna, jako krvari i šalje dovoljno jasnu poruku svim gladnim ustima podmorja. Pored uvijek gladnih brancina, ovakvom se montažom mogu uspješno loviti i pod-lanice, naravno uz pomoć odgovarajućeg kliznog olovnog otežanja.

Srdeli se otkine glava ali se ostavi utroba te se iglom za nadijevanje srdela probije od glave prema repu tako da vrh igle izađe neposredno pred korijenom repne peraje

Struna se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele, pažljivo zategne tako da se udica smjesti u tijelo vrhom okrenuta prema leđnom dijelu

Oko korijena repne peraje se formira ‘čvor bez čvora’ čime je montaža bez glave spremna za lov

1

2

3


100

Pribor i ješka

101

Izvrnuta roladaOva je montaža srdele po mišljenju većine autoriteta najprovokativnija montaža. Jednako

je primjenjiva u ribolovu á volo tehnikama kao i u ribolovu bulentinom. Srdelu je ponajprije potrebno iskoštiti, odnosno djelomično filetirati. Vještiji to mogu uči-

niti pomoću palčeva dok će manje vještima trebati nož. Kojom se god tehnikom pri tom postupku služili, važno je da filet bude cjelovit, povezan kožom na leđnom dijelu.

Tako dobivenu plošku potrebno je omotati oko igle za nadijevanje crva na način da deblji dio bude bliže ušici ili kukici igle, te je armirati silikonskim koncem. Nakon što se postigne že-ljena čvrstoća, urolani i armirani filet se preseli na strunu. Udica u konačnici mora viriti tek za-vršnim lučnim dijelom dok je sve ostalo sakriveno unutar fileta. Ovakva montaža omogućuje srdeli najjasniju emisiju mirisne i okusne poruke kojoj niti jedan predator ne može odoljeti.

Srdeli se otrgne glava zajedno s utrobom te se noktom desnog palca, od glave prema repu, odvoji kralježnica od mesnog dijela, pazeći da se pritom ne probije koža ne leđima

Pridržavajući kralježnicu desnom rukom noktom lijevog palca se do kraja odvoji mesni dio. Repna peraja se može ostaviti ili odrezati

Filet se omota oko igle za nadijevanje te se čvrsto omota silikonskim koncem

1 3

2


102

Pribor i ješka

103

Osnovni tandemJedan je jedan, a dva je dva! Ta je maksima u ovoj montaži itekako primjenjiva. Na predvez

se vezuju dvije udice od kojih je završna najčešće za broj veća od druge. Prva se kači kao i u osnovnoj montaži dok se druga montira na polovici tijela. Dodatno se učvršćenje montaže postiže klasičnim ‘čvorom bez čvora’. Ovakva montaža prema mnogim ribolovcima smanjuje rizik od promašaja, dok je prema drugima dodavanje druge udice nepotrebno opterećenje sistema.

Važno je napomenuti da montaža druge udice može biti fiksna, ili klizna. Dok je kod fiksne montaže potpuno svejedno kakav je završetak udice, kod klizne je važno da udica ima oko, jer se u slučaju kačenja ta udica kliže do završne gdje kod većih ulova lako dolazi do kidanja ukoliko struna nije provučena kroz oko.

Predvez s navezanom udicom se pomoću igle provuče kroz filet

Struna se zategne toliko da samo vrh udice ostane vidljivNakon što se postave obje udice, oko korijena repne peraje se formira čvor bez čvora čime je montaža osnovni tandem gotova

4

5


104

Pribor i ješka

105

Ostala ribaRame uz rame srdeli, stoji i inćun (Engeraulis encrasicolus, Linnaeus, 1758.), a do njega

odmah i gavun (Atherina (Atherina) hepsetus, Linnaeus, 1758.), i jedan i drugi toliko puta kopirani plastičnim imitacijama. Često se koriste i pri ribolovu iglica wagglerom, kad se nadi-jevaju cijeli na sitne trokuke udice.

Mogu se naravno ješkati i u komadima ili, ako su dovoljno veliki, kao i srdela.Bugva (Boops boops, Linnaeus, 1758.), manula (Spicara smaris, Linnaeus, 1758.), lužina

(Spicara flexuosa, Rafinesque, 1810.) i šarun (Trachurus trachurus, Linnaeus, 1758.) se kori-ste filetirani. Ribi se najprije odstrani glava, a zatim se noktom palca (ili za osjetljivije, nožem) zađe između kičme i rebara i u jednom potezu prođe do repa. Isti postupak se ponovi s druge strane kičme i na taj način se dobije filet spojen kožom na leđima. Poželjno ga je malo posoliti da bi otpustio višak tekućine i postao malo žilaviji. Počevši od repa, noktom se skida komadić po komadić mesa i nadjeva na udicu. Ovako pripremljeni fileti su izvrsna ješka za ribolov plov-kom, jer zahtijevaju ipak malo nježniju prezentaciju.

Fileti se mogu rezati i zajedno s kožom na komade i trakice prikladne veličine kad su dobra ješka i za grublje montaže poput onih koje zahtijeva rock fishing ili surf casting.

Osim navedenih vrsta većina se plave ribe može uspješno koristiti kao ješka i to prvenstve-no zbog mirisa koji je kod plave ribe znatno intenzivniji nego kod bijele.

Žive ribeU ribolovu postavom na dnu ili na pola mora, možemo većinu priobalnih ribljih vrsta kori-

stiti kao živa ješka. Način montaže varira od ribe do ribe, od lovine do lovine i od terena do terena, pri čemu ne smijemo smetnuti s uma da i svaki pojedini ribolovac ima svoj najbolji i najprokušaniji način montaže.

S obzirom na pogodnost vrsta riba koje se koriste kao živa ješka, prednost svakako imaju vrste koje žive na lovnom terenu.

Idealno je potruditi se i uloviti sitnu ribu, te je kao ješku odmah ciljano ponuditi predato-rima koji su osnovni cilj takvog ribolova. Na nekim terenima će to biti špar, na nekima gavun, a na nekima knez. Način montaže ovisi o vrsti ješke i lovini. Tako se u ribolovu brancina, živog gavuna jednokukom udicom kači kroz oči ili ispod škrga, no ako je lovina iglica tada ga se na trokuku udicu kači neposredno ispod leđne peraje. U nekim je situacijama, kao što je ribolov wagglerom s malim ciplom kao ješkom, poželjno oderati komadić kože s boka ribe kako bi brže i lakše isprovocirali napad dok je u nekim situacijama kao što je slučaj u ribolovu brancina potrebno da ješka bude što je moguće manje oštećena. Na sljedećih je nekoliko fotografija prikazano nekoliko osnovnih i najčešće korištenih načina montaže žive ješke.

Živi gavuni su izvrsna ješka za lov brancina


106

Pribor i ješka

107

Glavonošci Lignja (Loligo vulgaris, Lamarck, 1798.)

Glavonožaca u našem moru ima mnogo, ali prvo i najvažnije mjesto među glavonožnim ješkama svakako zauzima lignja. Većina riba će je rado primiti. Možemo je sami loviti ili je po-tražiti na ribarnicama. Atlantske, patagonijske, novozelandske ili japanske lignje, iako u pravilu jeftinije, znatno su lošije od naših, domaćih.

Za ješku je najkvalitetnija svježa lignja kojoj je potrebno odstraniti pokožicu. Dok se kod grubljih montaža jednostavno reže na trake i ješka klasičnim prošivanjem, u ribolovu sitnijih riba poželjno ju je malo omekšati laganim udarcima običnog batića za omekšavanje mesa.

Ukoliko je ješkamo cijelu, pokožicu joj nije potrebno odstranjivati. Iako se najkvalitetnija ješka dobija od plašta, kraci i glava su izvrsna ješka u noćnom ribo-

lovu ugora, murina i slične landovine.


108

Pribor i ješka

109

Ostali glavonošciSipa (Sepia officinalis, Linnaeus, 1758.) je nešto manje korištena ješka, no rezultati u ribo-

lovu s njom kao ješkom uopće nisu loši. Ješka se jednako kao i lignja, s tim da je za razliku od lignje znatno tvrđa i žilavija i kao takva pogodnija za ferme.

Mušun (Eledone moschata, Lamarck, 1799.) i hobotnica (Octopus vulgaris, Cuvier, 1797.) su vrlo tvrde i žilave ješke i baš kao sipa pogodni za postave koje moraju dugo čekati. Aroma-tičnost, a time i privlačnost im možemo povećati tako da ih na kratko držimo iznad plamena upaljača. Tako nagoren krak mušuna ili hobotnice slovi kao ‘penicilin’ za ugora.

Od glavonožaca zanimljivih kao ješka ostala je još sipica (Sepiola rondeleti, Steenstrup, 1856.) koju često brkaju sa znatno rjeđim vrstama, običnim bobićem (Sepietta oweniana, Pfeffer, 1908.) ili stenstrupovim bobićem (Sepiola steenstrupiana, Levy, 1912.). Odlična je kao ješka kad se ješka čitava, posebno u lovu oborite ribe od kamena. Uloviti je u dovoljnoj količini za ješku možete naravno, samo na ribarnici.

Bobić je izvrsna ješka sa svu oboritu ribu

Ostale animalne ješkeJetra, prsa i gliste

Stara, danas već zaboravljena, no u vrijeme naših pradjedova vrlo učinkovita ješka za jegulju bila su kokošja crijeva, a jednako stara i danas potpuno napuštena ješka za hobotnicu bila je kokošja noga koja se vezana za uzicu odbacivala u more i vukla po dnu.

Od neobičnih animalnih ješki valja spomenuti goveđu ili juneću jetru, crveno meso i pileća prsa koja se u posljednje vrijeme sve češće mogu vidjeti kod obalnih udičara. Rezultati posti-gnuti s ovim ješkama na neki terenima uopće ne zaostaju za klasičnim morskim animalnim ješkama dok su na nekim drugim terenima rezultati poražavajući.

Pored jetre i prsa u morskom obalnom ribolovu je često korištena ješka i kišna glista, no prvenstveno kao ješka za jegulju. Jedan dio ostalih vrsta se također može loviti na kišnu glistu ali samo na terenima poput riječnih ušća gdje je riba navikla na hranu koju donosi riječni tok.


110

Pribor i ješka

111

KruhKruh je za većinu ribolovaca najdostupnija ješka. Primjenu je našao kako na slatkom vo-

dama tako i na moru. Mada se njime može uloviti veliki broj vrsta, zbog svoje je strukture neprimjeren za baš sve oblike ribolova. S obzirom na tehnike, najčešće se koristi u ribolovu plovkom, tehnikom propadanja, te povrazom na dubinama do petnaestak metara.

Pored prirodnog kruha postoje i sintetičke inačice koje strukturom, a neke čak i mirisom, vjerno oponašaju kruh. Velika im je prednost u tome što na udici mogu u upotrebljivom stanju provesti puno više vremena od prirodnog kruha. Ipak, unatoč vrlo vjernoj imitaciji, prirodni je kruh po lovnosti još uvijek daleko ispred sintetičkog. Način na koji ješkamo kruh nije uvjetovan toliko tehnikom koliko vrstom ribe koju lovimo i intenzitetom hranjenja, pa u skladu s tim možemo razlikovati četiri načina montaže kruha na udicu – tvrda kuglica, forma biggatini, pahuljica i korica.

Tvrda kuglica

Ovakvom se montažom uspješ-no love špari, glavoči i bugve. Ku-glica, veličinom primjerena udici i veličini lovine, formira se od sredi-ne kruha, najbolje bijelog. Nadjeva se tako da udica vrhom izviruje, pri čemu kuglica pokriva samo izlazni luk. Kruh za ovakvu montažu mora biti tvrdo umiješen, a korištenje dodataka poput salamure ili raznih ribljih pastura doprinosi atraktiv-nosti.

Forma biggatini

Naravno nije riječ o pravom crviću, već o prstima formira-nom obliku krušne kuglice. Može se prezentirati na dva načina. Prvi je u paru, pri čemu se prvi ‘crvić’ smješta na luk udice, dok drugi po-kriva vrh. U drugom načinu ‘crvić’ se nadjeva poput pravog crva s tim da udicu pokriva samo do zazupca. Oba načina su primjerena za ribolov gotovo svih ljuskavki, a posebno su učinkoviti pri ribolovu cipala kad ovi postanu neodlučni.


112

Pribor i ješka

113

PahuljicaTo je najrašireniji način montaže. Iz sredine kruha se izvlači raščupani komadić koji se na-

djeva tako da čupica pokriva vrh udice, dok se dio na donjem dijelu luka čvrsto stisne prstima tako da prekrije ostatak udice. Tako formirana ješka može duže vrijeme boraviti u moru ne gubeći na atraktivnosti. Jedina je nevolja što nakon kontriranja, udice uglavnom ostaju ogo-ljene zahvaljujući čemu ribolov dobija na dinamici. Ovako se love cipli, gotovo sve ljuskavke, ali i ostale pridnene vrste poput pirgi, glavoča, knezova...

BrumPojedini se ribolovci u ribolovu uzdaju prvenstveno u vlastitu sreću poduprtu strpljenjem,

nadajući se da će ribe, bez ikakvih predradnji prije ili kasnije proći pored njihovih udica i na njih se same objesiti. Iako je u određenom postotku uspjeh i s takvim pristupom izgledan, ribolovci koji se ne oslanjaju na sreću već studiozno i planski pristupaju ribolovu uvijek imaju znatno više šansi za ostvarenje kvalitetnog ulova.

Dok je u nekim situacijama riba vidljiva i gladna, a ribolov zbog toga vrlo jednostavan, u drugim, na žalost svih ribolovca, ribu treba najprije privući, a nakon toga po potrebi i zadržati na mjestu.

Srdela je temeljni sastojak većine brumova

KoricaKorica kruha je primjenu našla u ribolovu povr-

šinskih vrsta, kakvi su primjerice cipli i ušate. No isto se tako, uz primjereno otežanje mogu loviti i salpe, a u posebnim uvjetima i kantari.

Korica kruha se prošiva tako da prvi ubod ide s unutarnje strane, te se nakon izlaska na vanjsku ubada još jednom, do izvirivanja vrha s unutarnje, mekše strane. Bez obzira na korištenu tehniku, ovo je vrlo provokativna prezentacija i može po-lučiti uspjeh i onda kada sve drugo zakaže. Da bi lakše formirali koricu kruha, praktično ju je rezati škarama.


114

Pribor i ješka

115

Brum, torilo, primama, prihrana, stvar je bez koje se uglavnom ne isplati ići u ribolov. Što u njega ukomponirati, a da se pritom ne podbaci ili ne pretjera, pitanje je oko kojega mnogi ribolovci razbijaju glavu.

Nekada se u ribolov moglo poći samo s tunjicom, malo ješke i vratiti se s ulovom koji se nosi s dvije ruke. U to su zlatno doba brum koristili samo komplicirani perfekcionisti, no danas je slika znatno drugačija. Ribe nema kao nekada i potrebno ju je tražiti i mamiti, a kada se pojavi i zadržati. Bez kvalitetnog bruma to je gotovo neizvodivo.

Na tržištu možemo naći gotove mješavine koje je potrebno samo navlažiti ili razrijediti, formirati kugle ili kašu, te ubaciti na ribolovno područje. Mada jedan dio ribolovaca bruma upravo na takav način, drugi, puno veći broj, koristi tajne recepture koje ‘garantirano’ uvje-tuju uspješan ishod i onda kad ribe nema. Takvi su recepti redovito brižno čuvana tajna koja se prenosi s oca na sina.

Ipak, nebrojeno sam se puta uvjerio da veliki dio tih tajanstvenih kreatora ni sami ne znaju što su posljednji puta upotrijebili, već da naprosto koriste ono što im dođe pod ruku. Upravo je zato sastav njihovog bruma tolika tajna.

Osnovna uloga bruma je primamljivanje riba i buđenje njihovog apetita. Čestice bruma moraju biti toliko sitne da se riba od njih ne može zasititi, već da razdražena bez premišljanja

proguta ponuđenu ješku čim je registrira. Sastav bruma najčešće ovisi o vrsti ribe koju lovimo, o njenim prehrambenim navikama, te

o samom habitatu - kamenito dno, pješčano, dno, pola mora...Rukovodeći se tim osnovnim odrednicima, brum za obalni ribolov na moru možemo podi-

jeliti u nekoliko osnovnih receptura pri čemu svaka pokriva svoj dio mora i vrste svojstvene tom sloju ili tipu dna.

Površinski brum za cipleOvaj će brum uspješno privući ciple, salpe, bugve, ušate, ali i špare, šarune i svu silu sitne

obalne ribe. Osnovu čini raskvašeni stari kruh u koji se dodaju krušne mrvice, izribana kora tvrdog sira (trapist, parmezan...), te po želji izmrvljene suhe alge pomiješane s gamarusima. Posljednja je komponenta posebno djelotvorna u ribolovu salpi i ušata.

Komponente se miješaju s morem dok se ne dobije žitka, gotovo tekuća masa, nakon čega se dodaje pijesak koji daje težinu, ali i rahlost. Izbačeni se brum prilikom pada na površinu trenutno mora raspasti u veliki mirisni oblak sitnih čestica.

Površinski brum za ciple 3 štruce starog kruha 0,5 kg krušnih mrvica 3 - 4 šake suhih algi pomiješanih s gamarusima ribana kora tvrdog sira ili vrećica parmezana

Brum za oboritu pridnenu ribuOsnova ovog bruma je riblje brašno u koje se dodaju riblji otpaci ili izmrvljene

srdele. Salamura od slanih srdela je uvijek dobrodošla komponenta, no u nedostatku se može jednostavno dodati sol, a mrvljeni suhi račići (kozice, gamarusi) će dodatno pojačati okus. Izmiješane komponente se razrjeđuju morem dok se ne dobije rijetka masa koja propada kroz prste. Tada se dodaje pijesak za kućne ljubimce pomoću ko-jeg se mogu formirati kugle veličine naranče. To je ekološki proizvod koji na sebe veže vlagu, ali i sve druge tekućine pri čemu ne mijenja ni okusne ni mirisne komponente.

Tvrde lopte se lako bacaju i brzo tonu. Na dnu se sporo otvaraju privlačeći sitnu, a za njom i krupniju ribu.

Važno je samo da pijesak ne bude parfimiran kako cijeli trud ne bi bio uzaludan.

Brum na ribljoj bazi


116

Pribor i ješka

117

Brum za kančenicu 2 kg ribljih otpadaka, skašenih rakova, ježeva ili otpadaka iz kuhinje 2 kg starog kruha

Brum za kurenatOvaj se brum najčešće koristi u ribolovu brancina sistemom á volo. Baza je riblje

brašno, pomiješano sa srdelama dva puta protisnutima kroz stroj za mljevenje mesa. Koliko će brum biti gust zavisi od načina primjene.

Potpuno rijedak brum se prolijeva u manjim količinama u intervalima od 5 – 10 minuta.

Mada pojedini ribolovci uz ovakav brum bacaju i komade ili polovice srdela, takav dodatak treba zapravo izbjegavati jer brzo nahrani brancine koji tada postaju sumnji-čavi ili potpuno nezainteresirani za ješku ponuđenu na udici.

Za pridneni ribolov na pozicijama gdje je kurenat vrlo izražen od velike pomoći može biti već spomenuti pijesak za kućne ljubimce. Mirisni i okusni dodaci su stvar osobnih sklonosti i pristupa, no najučinkovitijima su se pokazala dva osnovna.

Prvi se kombinira od starog osušenog kruha i ostataka tvrdog sira poput parme-zana, pecorina, trapista...

Kruh i sirni ostaci se mikserom usitne dok ne postanu poput prašine, te ih se na suho miješa s pijeskom. Za uspješan ribolov od pet do šest sati količina ovako pripre-mljene smjese ne treba prelaziti dvije do tri šake.

Drugi dodatak koji se može koristiti je salamura od slanih srdela, no može poslužiti i bilo koja druga plava riba izmiksana na isti način kao i krušno-sirna smjesa. U ovom slučaju količina tog dodatka ne treba prelaziti 4 decilitra na dva kilograma pijeska.

U mješavinu se postepeno dodaje voda dok se ne dobije dovoljno gusta smjesa od koje se mogu formirati kugle. Tako formirane kugle se lako mogu izbaciti u lovnu zonu gdje će odmah potonuti na dno. Tamo će se nastaviti vrlo polako raspadati i privlačiti ribu.

Brum za oboritu pridnenu ribu 2 kg ribljeg brašna 1 kg ribljeg otpada 1 litra salamure ili 2 šake soli 1 šaka suhih mrvljenih račića 2 kilograma ‘pijeska za mačke’ mora po potrebi

Brum za kančenicu

Rijetki brum za kurenat 2 kg ribljeg brašna 2 kg fino mljevenih srdela mora po potrebiBrum se spušta u mrežici

Temeljni sastav ovog bruma se bazira na ribljim otpacima, zdrobljenim rakovima, školjkama, ježevima, ali i otpacima iz kuhinje. U tu zanimljivu mješa-vinu se može dodati i stari kruh, iskidan ali neraskvašen. Brum se zapakira u žensku naj-lon čarapu, konopom spušta u lovnu zonu, te se povremenim cima-njem protresa. Ukoliko je mješavina prelagana i isplivava, potrebno ju je otežati kamenom koji se jednostavno ubaci u čarapu.

Ovaj je brum (ali i sama tehnika bruma-nja) najprimjereniji u ribolovu iz plovila, no može se primijeniti i u ribolovu s okomitih lučkih obala koje su ne-rijetko podzidane.


118

Pribor i ješka

119

Tvrdi brum za kurenat I 1 kg starog osušenog i izmiksanog kruha dvije do tri šake izmiksanih sirnih otpadaka 2 kilograma pijeska za kućne ljubimce mora po potrebi

Tvrdi brum za kurenat II 0,5 litara fino mljevenih slanih srdela ili neke druge plave ribe u salamuri 2 kilograma pijeska za kućne ljubimce

U sve se navedene brumove odlično uklapa i mljevena hrana za pse i mačke na ribljoj bazi. Jedan kilogram takve hrane je dostatan za petnaestak litara bruma. Kori-štenje vruće vode ili kuhanje bruma će smanjiti atraktivnost i privlačnu moć, stoga je važno da sve komponente budu izmiješane na hladno.


120

liTeraTUra

andrić, miro – Hrvoje Vrdoljak. Hrvatsko podmorje, Zagreb, 1999.attenbourgh, david. Život na zemlji, Zagreb, 1986.Basioli, josip. Sportski ribolov na Jadranu, Zagreb 1984.Boko, ivo. Ribarski libar, split 2005.Božanić, joško. Onimikon Palagruže, (Zbornik radova sa simpozija u Splitu 28. – 30. lipnja 1995. godine, Palagruža – Jadranski dragulj), split – kaštela, 1996. Brehm, alfred edmund. Život Životinja, ljubljana, Zagreb, 1989.Brusina, spiridon. Naravoslovne crtice za sjeveroistočne obale Jadranskog mora, Zagreb, 1995. carson, michael. rachel. More oko nas, Zagreb 1952.cetinić, Perica - swiniarski josef. Alati i tehnika ribolova, split 1985.Horvat, Škender. Ribe i ribogojstvo, Zagreb, 1901.Giunio, Petar. Život mora, Zagreb, 1969.jardas, ivan. Jadranska ihtiofauna, Zagreb, 1996.jardas, ivan. Ribe i glavonošci Jadranskog mora, sarajevo, 1997.maretić, Zvonimir, Životinje otrovnice i otrovne životinje Jadranskog mora, Zagreb, 1975.matoničkin, ivo. Beskralježnjaci – biologija nižih avertebrata, Zagreb, 1998.milišić, neven. Glavonošci, split, 2000.milišić, neven. Glavonošci, puževi i školjke Jadrana, split, 2007. milišić, neven. Jadranski rakovi desteronošci, split, 2008.milišić, neven. Ribe, rakovi, školjke i ostali živi svijet Jadranskog podmorja, split, 2006. milišić, neven. Sva riba Jadranskog mora, split, 1994.milišić, neven. Tajni život Jadranskog podmorja, split, 2007. milišić, neven. Udičarenje na Jadranu, split, 2008.morović, dinko. Čudesni život jegulje, split, 1976.mušin, damir – miljenko marukić. Iz morskih dubina, korčula 2007. rabatić, milan. Umjetni mamci za morski i slatkovodni ribolov, samobor 2004.Šoljan, Tonko. Ribe Jadrana, Zagreb, 1948. Vinja, Vojmir. Jadranska fauna – etimologija i struktura naziva, split, 1986.Zei, miroslav. Život u moru, Zagreb, 1990.Wölf, duško. Otrovne ribe hrvatskog Jadrana, draga, 1994.

boris bulić - udicom s jadranske obale.pdf

Documents