0

Razvojna psihologija Rani i predkolski odgoj i obrazovanje doc. dr. sc. Sanja Tatalovi Vorkapi e-mail: sanjatv@ufri.hr broj sobe: 373

2013

Autor: doc. dr. sc. Sanja Tatalovi Vorkapi Uiteljski fakultet u Rijeci, Sveuilina avenija 6, Rijeka

10/1/2013

1

STUDIJ: RANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

SEMESTAR: ZIMSKI, 1. SEMESTAR

NAZIV KOLEGIJA: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

OPI CILJ KOLEGIJA:

Opi je cilj kolegija upoznati studente s temeljnim spoznajama o razvoju djece u ranom djetinjstvu i predkolskom periodu,

koji su neophodni za razumijevanje i adekvatnu primjenu zakonitosti predkolskog odgoja s ciljem poticanja kvalitetnog

psihofizikog razvoja.

Ciljevi kolegija u terminima oekivanih rezultata:

Oekuje se da studenti nakon poloenog ispita iz kolegija Razvojna psihologija, mogu:

1. poznavati osnovnu terminologiju normativnog razvoja djeteta u ranom djetinjstvu i predkolskog perioda iz svih razvojnih

podruja

2. pravilno tumaiti i interpretirati temeljne pojmove iz domene normativnog ali i specifinog individualnog razvoja

predkolskog djeteta

3. dati primjere specifinosti u pojedinim razvojnim podrujima/dobi, kao i primjere optimalnih psiholokih uvjeta za razvoj

predkolskog djeteta

4. usporediti i objasniti znaajke razvoja s ciljem analize razlika u pojedinim specifinostima razliitih individualnih razvoja

ili razlika/slinosti izmeu pojedinog individualnog razvoja s normativnim razvojem djeteta u ranom djetinjstvu i

predkolskog djeteta

5. sumirati steene osnovne spoznaje iz pojedinog razvojnog podruja/dobi predkolskog djeteta, uoiti znaajke obitelji

djeteta i predkolske ustanove, te na osnovu toga planirati i organizirati optimalne psiholoke uvjete za kvalitetan razvoj

predkolskog djeteta

6. okarakterizirati pojedine razvojne dobi u svim razvojnim podrujima, razlikovati ih u odnosu na njihove karakteristike, te

organizirati odgajanje primjenom tih spoznaja s ciljem adekvatne primjene predkolskih odgojnih metoda

7. izvriti i implementirati osnovne znaajke pojedinog razvojnog podruja/dobi kroz izravnu interakciju s predkolskim

djetetom

8. na osnovu specifinosti pojedinog razvojnog podruja/dobi izvui ope zakljuke, prijedloge za njihovu implementaciju u

vrtikom okruenju, te pored toga ponuditi svoje, kreativno, subjektivno rjeenje za pojedine problemne situacije ili krize

u ivotu djeteta ali i njihovih roditelja (npr. prilagodba djeteta na polazak u jaslice/vrti)

Sadraj kolegija Razvojna psihologija:

1. Uvod u razvojnu psihologiju; razvojna periodizacija

2. Metode istraivanja u razvojnoj psihologiji

3. Razvojne teorije: Psihoanalitike, Bihevioristike, Kogntivistike, Teorija socijalnog uenja, Etoloke i Ekoloke

4. Bioloki i okolinski imbenici razvoja i njihov interakcijski uinak

5. Prenatalni razvoj, porod i stanje novoroeneta

6. Tjelesni rast i motoriki razvoj predkolskog djeteta

7. Osjetilno-perceptivni razvoj predkolskog djeteta

2

8. Razvoj govora predkolskog djeteta

9. Emocionalni razvoj: rana interakcija, socijalizacija i razvoj osnovnih emocija

10. Razvoj privrenosti u ranom djetinjstvu i predkolskom periodu

11. Linost: individualne razlike predkolske djece

12. Kognitivni razvoj i inteligencija predkolskog djeteta

13. Razvoj pojma o sebi i samoregulacija u predkolskoj dobi

14. Moralni razvoj, prosocijalno ponaanje i agresivnost predkolskog djeteta

15. Razvoj rodnih uloga u predkolskoj dobi

16. Odnosi s vrnjacima u predkolskoj dobi

17. Uloga igre i djejeg crtea u razvoju predkolskog djeteta

18. Obitelj i razvoj predkolskog djeteta, te stilovi roditeljstva

19. Loe postupanje prema djetetu u obitelji

20. Kontekst razvoja: vrti i mediji

21. Optimalni psiholoki uvjeti za razvoj predkolskog djeteta

LITERATURA:

Obavezna:

1. Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloivotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

2. Starc, B., udina-Obradovi, M., Plea, A., Profaca, B. i Letica, M. (2004). Osobine i psiholoki uvjeti razvoja

djeteta predkolske dobi. Zagreb: Golden market.

3. Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A. (1998). Djeja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Dodatna:

1. Andrilovi V. i udina, M. (1999). Osnove ope i razvojne psihologije. Zagreb: kolska knjiga.

2. Braja-ganec, A. (2003). Dijete i obitelj emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3. Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta. Jastrebarsko: Naklada Slap.

4. Cvetkovi-Lay, J. (1998). Darovito je, to u s njim? Zagreb: Alinea.

5. udina Obradovi, M. (1991). Nadarenost: razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: kolska knjiga.

6. uturi, N. (1996). Psihiko-motoriki razvoj djece u prve dvije godine ivota. Jastrebarsko: Naklada Slap.

7. Duran, M. (2004). Dijete i igra. Jastrebarsko: Naklada Slap.

8. Furlan, I. (1988). ovjekov psihiki razvoj. Zagreb: kolska knjiga.

9. Fulgosi, A. (1997). Psihologija linosti. Zagreb: kolska knjiga.

10. Haug-Schnabel, G. (1997). Agresivnost u djejem vrtiu: Razumijevanje i svladavanje problema. Zagreb: Educa.

11. Lackovi-Grgin, K. (1994). Stres u djece i adolescenata: izvori, posrednici, uinci. Jastrebarsko: Naklada Slap.

12. Peteh, M. (1991). Psihiko zdravlje predkolskog djeteta. 2. izd. Zagreb: Alinea.

13. Raboteg-ari, Z. (1995). Psihologija altruizma. Zagreb: Alinea.

14. Shapiro, L. E.(1997). Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta. Zagreb: Mozaik knjiga.

15. Sheridan, M. (1998). Djeji razvoj od roenja do pete godine. Zagreb: Educa.

16. Zarevski, P. (2001). Psihologija pamenja i uenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3

4

1. Uvod u Razvojnu psihologiju

1) PRISTUPI ORGANIZIRANJU SADRAJA I TEMA PODRUJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

A. Razvojna periodizacija (prema Berk, 2008, str. 8)

A. Razvojna periodizacija

PRIBLINO TRAJANJE RAZDOBLJE OVJEKOVA PSIHIKOG RAZVOJA

od zaea - roenja (38 tjedana 266

dana)

1.) PRENATALNO RAZDOBLJE

Od roenja do 2. godine

Od 2. do 6. godine

Od 6. do 11. godine

2.) DOJENAKA DOB I NAJRANIJE DJETINJSTVO

3.) RANO DJETINSTVO (period malog djeteta)

5.) SREDNJE DJETINJSTVO (kolska dob)

Od 11. do 15. godine

Od 15. do 20. godine

7.) PUBERTET

8.) ADOLESCENCIJA

Od 20. do 40. godine

Od 40. do 60. godine

> 60. godine

9.) RANA ODRASLA DOB

10.) SREDNJA (zrela) ODRASLA DOB

11.) KASNA ZRELA DOB (starost)

SADRAJ PRVE CJELINE 1) Pristupi

organiziranju sadraja i

tema podruja razvojne

psihologije

2) Definiranje psihologije i

razvojne psihologije

3) Odnos prema

djetetu i djetinjstvu

kroz povijest

4) Problemi razvojne

psihologije

5

B. Tematska podruja (primjer je knjiga: Vasta i sur., 1998)

1. Tjelesni razvoj: bioloki, fizioloki, razvoj motorike i tjelesnih vjetina

2. Spoznajni razvoj (kognitivni): osjeti, percepcija, pamenje, uenje, miljenje, govor, inteligencija

3. Socijalno-emocionalni razvoj i razvoj linosti

C. Kombinirani pristup (primjer knjige: Helen Bee: The developing child. Longman: New York, 1997)

Najee dominira podjela na tematska podruja, nakon kojih ide integrativan opis podijeljen prema manje

preciznoj periodizaciji (predverbalna dob, predkolska dob, osnovna kola, adolescencija)

D. Kontekst djejeg razvoja (primjer: Bronfenbrennerov model razvoja)

Bez obzira na to koji e se pristup organizaciji sadraja razvojne psihologije usvojiti (periodizacijski, osobine i

vjetine ili kombinirani) tema razvojne psihologije nije zaokruena bez stavljanja djetetova razvoja u kontekst:

- dijete u obiteljskom okruenju

- dijete s prijateljima

- dijete u vrtiu, te u kolskom okruenju

- dijete okrueno mas-medijima

- obitelj u socioekonomskom okruenju (institucije podrke, posao, ekonomski faktori)

Brojni vanjski imbenici znatno odreuju razvoj djeteta.

2) DEFINIRANJE PSIHOLOGIJE I RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

to je psihologija?

Psihologija je znanost iji je predmet istraivanja ljudsko ponaanje i doivljavanje. Ljudsko ponaanja i

doivljavanje odreeni su:

tjelesnim, biolokim i fiziolokim obiljejima pojedinca

kognitivnim sposobnostima i procesima

socijalno-emocionalnim osobinama i procesima i okolinskim imbenicima

TEMELJI ZNANOSTI: Povijest i problemi

Odreenje razvojne psihologije

Razvojna psihologija bavi se opisom, objanjenjem i modifikacijom u ponaanju kroz cijeli ivot, te sa

interindividualnim razlikama u tim intraindividualnim promjenama (Baltes).

Razvojna psihologija je psiholoka disciplina koja istrauje psihiki razvoj ovjeka od poetka njegovog ivota

(zaea) pa do kraja ivota (smrti) (Furlan, 1992).

Razvojna psihologija se bavi promjenama u ponaanju i sposobnostima koje se dogaaju s napredovanjem

razvoja (Vasta i sur., 1998).

6

Ciljevi razvojne psihologije:

1) Deskripcija: Opis razvoja i razvojne norme (ponaanja i sposobnosti u svakom periodu razvoja)

2) Objanjavanje: zato se ponaanja mijenjaju

3) Predikcija: predvianje razvoja ponanaanja; po potrebi ga modificirati ili optimalizirati

4) Kontrola

Djeja psihologija ili Razvojna psihologija djetinjstva (i mladenatva)

...je grana razvojne psihologije koja prouava promjene u ljudskom ponaanju i doivljavanju u ogranienom

periodu, tj. bavi se istraivanjem i prouavanjem djejeg psihikog razvoja (od zaea do puberteta).

Veina razvojnih istraivanja bavila su se djecom:

djetinstvo je period najbreg razvoja,

iskustva u djetinstvu imaju posljedice za itav ivot,

sloene procese lake je razumjeti tijekom njihova nastajanja,

poznavanje temeljnih procesa moe pomoi prilikom rjea-vanja problema u djetinstvu

djeca su sama po sebi zanimljiva za istraivanje.

3) ODNOS PREMA DJETETU I DJETINJSTVU KROZ POVIJEST

I.a) Povijesni pogled na djetinjstvo

PRVOBITNA ZAJEDNICA: djeca promatrana kao sredstvo za svrhu odraslih, odgajana za preivljavanje i

pomaganje odraslima. Nije se poznavao ili priznavao njihov individualni razvoj.

ANTIKA GRKA I RIM (600 pr.n.e - 400 god.): djeca su svojina koja se moe razmjenjivati i troiti (infanticid,

robovi, rtvovanje bogovima). Pogotovo enska djeca koju su "drali" samo za reprodukcijske svrhe. Efebofilija i

pedofilija su tolerirane, kao i grubo fiziko kanjavanje i seksualno iskoritavanje.

POVIJEST RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

I. PREDZNANSTVENO RAZDOBLJE (do kraja

19. st.)

a) povijesni pogled na djetinjstvo

b) prvi teoretiari

II. ZNANSTVENO RAZDOBLJE (od 1882.

godine)

a) prva generacija b) druga generacija

7

SREDNJI VIJEK: Djeca su minijaturni odrasli. Crkva je pripomogla podizanju drutvene slike o djeci

naglaavjui njihove specifine kvalitete (istou i nevinost). Istovremeno je, doputajui samo religiozna

objanjenja ljudskog ponaanja, ometala znanstvena istraivanja.

I.a) Povijesni pogled na djetinjstvo

RENESANSA (14. - 17. st.): briga za djecu se poveava. Otvaraju se dobrohotne ustanove (domovi za

bolesnu, izgubljenu i neeljenu djecu). Galilei uvodi teoriju da je ljudsko tijelo pod utjecajem fizikalnih i kemijskih

zakona, pa se zato i ljudsko ponaanje moe objasniti utjecajima tih zakona.

REFORMACIJA (16. st.): Puritanska sekta J. Calvina (1509-1564) koja je proizala iz reformacije konstruirala

je prvi opsean model djejeg razvoja. Model se temeljio na ideji djeje uroene zle prirode i sklonosti prema

grijehu. Stoga je odnos prema njima bio strog (njihovo "spasenje u potpunosti ovisi o prvilnom odgoju). Prvi

prirunici za odgoj, kao i "odgojne" knjige za djecu.

RENE DESCARTES (1596 - 1650): raskrio je put za znanstveno istraivanje ljudskog ponaanja predlaui

dualistiki sustav u kojem ne-fiziki um upravlja mehanikim funkcioniranjem fizikog tijela (to shvaanje nije u

suprotnosti s crkvom). Poto tijelo funkcionira prema mehanikim zakonima, ti zakoni se mogu objektivno

istraivati.

I.b) Prvi teoretiari

Prije pojave psihologije kao zasebne discipline, javila su se tri modela ljudskog razvoja:

JOHN LOCKE (1632-1704) - Empirizam pristup temeljen na strogoj okolinskoj teoriji prema kojoj je um

novoroenadi tabula rasa (prazna ploa) i cjelokupna spoznaja stjee se iskljuivo kroz iskustvo i uenje.

JEAN-JACQUES ROUSSEAU ( 1712-1778) - Nativizam - model prema kojem se djetetovo ponaanje razvija

na osnovi uroenih ideja i procesa. Djetetovo uroeno znanje sastoji se iz stvari kao to su naela pravde,

potenja i osjeaja savjesti, naglaava njihovu uroenu dobrotu i nevinost (plemeniti divljak).

CHARLES DARWIN (1809-1882) - Evolucionizam - razvio je teoriju evolucije koja ima dvije osnovne

pretpostavke: a) pripadnici se meusobno razlikuju po svojim karakteristikama; b) svaka vrsta proizvodi vie

potomaka nego to okolina moe podnijeti, to dovodi do natjecanja. To rezultira prirodnom selekcijom

(najsposobniji pojedinci preive u borbi za opstanak, pa zato svoje bolje karakteristike prenose na djecu).

Ovaj teorijski okvir predstavlja osnovu za formulaciju rekapitulacijske teorije (Ernst Haeckel): ontogeneza

rekapitulira filogenezu (razvoj pojedinca se odvija kroz stupnjeve koji su sukladni razvoju cijele vrste). Dananji

etoloki pristup razvoju - ljudska ponaanja imaju porijeklo u prolosti zbog koristi za preivljavanje naih

predaka.

II.a) 1. Generacija pioniri djeje psihologije

Poinje 1882. god. kad je Wilhelm PRAYER (1841 - 1897) objavio knjigu "UM DJETETA" - prvi znanstveni

dnevnik o djetetu i razvoju dijelova uma djeteta (osjetila, volja, intelekt i sl.)

8

I. Generacija - PIONIRI DJEJE PSIHOLOGIJE

1. G. Stanley HALL (1846-1924) - Znanstveno istraivanje zapoelo je s njegovim istraivanjem,

predloio teoriju razvoja baziranu na naelima evolucijske rekapitulacije; objavio je udbenik o adolescenciji

"ADOLESCENCE" i zalagao se za popularizaciju psihologije.

2. Alfred BINET (1857 - 1911) - Konstruirao je (zajedno s T. Simonom) prvi test inteligencije (1905) radi

selekcije potencijalno uspjenih od mentalno retardirane djece.

3. James - Martin BALDWIN (1861 - 1934): Naglaavao vanost teorija u znanosti (omoguuju

interpretaciju podataka). Razvio je genetiku epistemologiju (razvoj je progresivna promjena koja nije samo

kvantitativna ve i kvalitativna). Njegove je ideje kasnije preuzeo J. PIAGET.

4. John B. WATSON (1878-1958) - doprinio da je djeja psihologija postala prirodna znanost, uvodei

(objektivne istraivake metode). Osniva biheviristike teorije razvoja.

5. Sigmund FREUD (1856-1939) - teorija psihoseksualnog razvoja koja je izrasla iz klinikog rada u

psihoanalizi. Interakcionalistiki pristup i naglaavanje znaaja utjecaja ranih iskustva u djetinstvu na ponaanje

u kasnijem ivotu danas su prihvaene pretpostavke, iako se drugaije tumae.

4) PROBLEMI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

1. to je to razvoj: (slijed progresivnih, pravilnih i relativno trajnih promjena u neurolokim i fizikim

strukturama, misaonim procesima i ponaanju). Razvojne promjene su sustavne, stabilne, javljaju se

unutar ivota pojedinca, univerzalne su, povezane sa dobi i iskustvom.

2. Problem prirode nasuprot odgoju: (nativizam-empirizam), je li primarni izvor razvojnih promjena a)

uroeno nasljee (nativizam) ili b) okolinski i odgojni uvjeti, tj. uenje i iskustvo (empirizam).

Prema dananjem shvaanju na razvoj utjeu bioloki i socijalni faktori (uenje); dilema u kojoj mjeri

dominiraju jedni odnosno drugi faktori.

3. Problem kontinuiteta nasuprot diskontinuiteta: dvije komponente:

a) tijek razvoja - da li razvoj tee glatko i stabilno, (nove sposobnosti, vjetine i znanja se usvajaju

podjednakom brzinom) ili se razvoj odvija razliitim brzinama (izmjenjuju se faze brzog i sporog razvoja); i

b) povezanost razvoja, tj. da li se rana ponaanja nadograuju jedna na drugo i tako stvaraju kasnija

ponaanja, ili se pojedini oblici ponaanja pojavljuju nezavisno od postojeih. Odgovor na ovo pitanje ovisi

o pristupu razvoju: ako se polazi od opaljivih ponaanja, onda je razvoj diskontinuiran, a ako se polazi od

uzroka razvoja, onda je on kontinuiran.

9

4. Problem normativnog nasuprot idiografskom: usmjerenost istraivaa ili prema slinostima i

openitostima djejeg razvoja, ili na initelje koji proizvode individualne razlike meu djecom, kao to su

npr. kulturni utjecaji.

5. Stabilnost osobina i ponaanja u vremenu

6. Konzistentnost (dosljednost) ponaanja u vremenu: Da li je neko ponaanje stvarno izraz osobine

linosti ili posljedica trenutane situacije.

7. Kakva je priroda djeteta:

a) Dijete je: aktivno - pasivno ? (kao sudionik vlastitog razvoja)

b) Dijete je: dobro -loe

8. Relativna vanost razliitih razvojnih perioda: Koji periodi imaju vei znaaj za ukupni razvoj ovjeka, a

koji manji (rana ili kasna iskustva), tj. postoje li odluujui kritini periodi.

10

2. METODE ISTRAIVANJA U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

1. ZNANSTVENO ISTRAIVANJE

Znanstvena metoda se sastoji od skupa pravila koja istraivai koriste prilikom provoenja svojih

eksperimenata (sustavnost, objektivnost, kontrola, verifikacija i opreznost u generaliziranju).

Uloga teorija: Teorija je skup tvrdnji kojim se sustavno objanjavaju injenice i zakoni (zakon - "tvrdnja

da su neke stvari, pojave pravilno povezane, da u njihovoj strukturi ili redosljedu postoji pravilnost).

Znanstvene teorije imaju vanu ulogu u istraivanju:

pomau u organizaciji informacija koji su prikupljene znanstvenim istraivanjima,

slue za predvianje novih zakona, i

predstavljaju temelj za postavljanja novih problema, hipoteza i istraivanja

Hipoteza: pretpostavljena veza izmeu pojave i imbenika za koje se pretpostavlja da na nju utjeu, a

koje jo ne podupire veliki broj dokaza.

Varijabla: Bilo koji imbenik koji moe poprimiti razliite vrijednosti na nekoj dimenziji. Trebala bi imati

karakteristike mjerljivosti.

SADRAJ DRUGE CJELINE

1) Znanstveno istraivanje

2) Metode prikupljanja

podataka

3) Vrste/ strategije

istraivanja

4) Nacrti razvojnih

istraivanja

5) Etiki problemi

11

Objektivnost: Jedna od bitnih znaajki znanstvenog istraivanja je objektivnost, a to znai da je ono

usmjereno na spoznavanje stvari onakve kakve one jesu, neovisno o neijim subjektivnim eljama, potrebama

ili oekivanjima.

To za djeju psihologiju znai:

Prouavaju se opaljiva ponaanja koja moraju biti mjerljiva

imbenici za koje pretpostavljamo da imaju utjecaja na djeje ponaanje takoer se moraju kvantitativno

izraziti (npr. broj djece u vrtiu, broj brae i sestara i sl.).

2. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

1) METODA SUSTAVNOG OPAANJA (SAMO DESKRIPTIVNI PODACI):

a) Prema okruenju opaanja:

1. opaanje u prirodnim uvjetima (nemanipulirana okolina)

2. opaanje u laboratoriju (visoko manipulirana okolina)

b) Prema stupnju usmjerenosti i planiranosti:

1. Otvorene metode:

1.1. metoda dnevnika (nije uvijek sustavno i objektivno, biljei se ono to se smatra bitnim)

1.2. metoda primjerka (stalno se biljei ba sve)

2. Zatvorene metode:

2.1. opaanje dogaaja (biljei se kadgod se dogodi neka pojava)

2.2. intervalno opaanje (biljei se pojava dogaaja u odreenom intervalu).

2) METODA IZVJEIVANJA I SAMOIZVJEIVANJA:

Druge osobe daju izvjee o razvoju djeteta (roditelji, vrnjaci, odgajatelj):

a) intervju: - strukturirani, nestrukturirani, kliniki intervju

b) testovi i upitnici: - papir/olovka, kompjuter

c) projektivne tehnike:- interpretacija nestrukturiranih materijala

Ako se informacije dobivaju od roditelja, treba uzeti u obzir da su one subjektivne (prepozitivne).

Kod intervjua djeteta treba uzeti u obzir karakteristike i sposobnosti odgovaranja djeteta te ne utjecati na

odgovore.

3) STUDIJA SLUAJA:

Prikupljaju se podaci o jednoj osobi iz razliitih izvora, tj. detaljno se analizira neki posebno zanimljiv sluaj. Ima

mnogo deskripcije, podaci su retrospektivni i rad je dugotrajan.

12

3. VRSTE/STRATEGIJE ISTRAIVANJA

a) DESKRIPTIVNO ISTRAIVANJE

Opaanje i evidentiranja mjerljivih podataka. Upotrebljava se kao prvi korak u istraivanju podruja o

kojemu vrlo malo znamo.

b) KORELACIJSKO ISTRAIVANJE:

Korelacijska se istraivanja koriste za otkrivanje veza izmeu varijabli i za opis smjera i veliine te

povezanosti.

Varijabla je pri tome svaki initelj koji moe poprimiti razliite vrijednosti (visina, teina, dob i sl.).

Korelacija opisuje odnos - smjer (pozitivna ili negativna korelacija) i veliinu sukladnosti u variranju dviju

varijabli (visoka korelacija znai da su varijable usko povezane).

Glavno ogranienje korelacijskog istraivanja - korelacija se ne moe koristiti kao pokazatelj uzronosti

izmeu varijabli, tj. ne daje odgovor na to to je uzrok, a to posljedica. Ona pokazuje samo stupanj i smjer

povezanosti.

c) EKSPERIMENTALNO ISTRAIVANJE:

EKSPERIMENT je znanstveno-istraivaki postupak kojim se u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima

izaziva neka pojava radi njenog opaanja i/ili mjerenja.

Cilj eksperimenta: utvrivanje uzrono-posljedinih veza, tj. provjeriti kako djeluje odreeni faktor ili varijabla

(nezavisna varijabla-namjerno se uvodi u eksperiment i manipulira) na neki jasno definiran fenomen (zavisna

varijabla - ono to se mjeri, te je pod utjecajem manipulacije).

VRSTE EKSPERIMENTA: Laboratorijski, Prirodni, Eksperiment u prirodnim uvjetima.

1. Laboratorijski eksp.: provodi se u strogo kontroliranim uvjetima. Ima veliki stupanj unutarnje valjanosti (tj.

rezultati mjerenja - ZV su zaista posljedica djelovanja NZV), meutim vanjska valjanost (generalizacija ili

primjenjljivost rezultata u prirodnim uvjetima) je mala. Rezultati se smatraju ARTIFICIJELNIM.

2. Prirodni eksp.: - npr. djeca koja nemaju skrbnika - NZV je npr. usvajanje/neusvajanje te djece, a ZV je razvoj

djece. Ili npr. utjecaj rata ili drugih prirodnih promjena na djeji razvoj. Ti eksperimenti imaju slabu unutarnju

valjanost , ali veliki stupanj vanjske valjanosti. Nema utjecaja eksperimentatora.

3. Eksperiment u prirodnim uvjetima: ovdje se fenomeni opaaju kad se oni prirodno dogode realna ivotna

sredina, na mjestu na kojem se dogode (vrtii). Unutarnja valjanost je takoer niska, a vanjska je visoka (upravo

zbog blizine realnim uvjetima).

13

4. NACRTI RAZVOJNIH ISTRAIVANJA:

Longitudinalni: istraivaka metoda u kojoj se isti sudionici opetovano ispituju tijekom odreenog

vremenskog razdoblja.

Transverzalni: istraivaka metoda u kojoj se istovremeno prouavaju sudionici razliite dobi kako bi se

utvrdili uinci dobi na neki aspekt ponaanja.

Krino-sekvencijalni: istraivaka metoda koja kombinira longitudinalne i transverzalne nacrte.

OSTALE ISTRAIVAKE TAKTIKE

Mikrorazvojna istraivanja: istraivaka metoda u kojoj se mali broj ispitanika opetovano opaa u cilju

prouavanja oekivane promjene u razvojnom procesu.

Meukulturalna istraivanja: istraivanje utjecaja kulture na neke aspekte razvoja u kojima je kultura

obino nezavisna varijabla.

Komparativna istraivanja: istraivanja provedena na neljudskim vrstama kako bi se prikupile

informacije od znaaja za ljudski razvoj.

5. ETIKI PROBLEMI

Mogui rizici: Istraivanja mogu imati negativne posljedice za djecu (primjer je mali Albert; Vasta i

sur., 1998, str. 44). U psiholokim istraivanjima manji je rizik fizikog ozljeivanja djeteta; postoji problem

potencijalne psiholoke tete. Djeca su posebno osjetljva jer svaki utjecaj igra ulogu u njihovom razvoju, a nije

niti poznato to sve i kako utjee na njih. (Npr. kad djeca uslijed eksperimentalne situacije doivljavaju

negativne emocije, poput neuspjeha, frustracije ili stresa - jer npr. ne mogu rijeiti postavljen zadatak). Postoji

naime, mogunost da djeca neke negativne emocije i dalje osjeaju nakon naputanja eksperimenta.

Model o donoenju odluke o (ne)provoenju eksperimenta:

Osnovni pristup po kojem se odluuje da li se neki eksperiment smije/ne smije provesti, je taj da se pokuava

ustanoviti njegova potencijalna korist i potencijalna teta. Ako je teta vea od koristi onda se istraivanje ne

provodi, u obrnutom sluaju on se provodi.

Etiki standardi za istraivanja s djecom (14):

1. Neopasni postupci

2. Obavijeteni (informirani) pristanak

3. Pristanak roditelja

4. Dodatni pristanak

5. Poticaji

6. Obmana

7. Anonimnost

14

8. Uzajamna odgovornost

9. Ugroenost

10. Nepredvidive posljedice

11. Povljerljivost

12. Informiranje sudionika

13. Izvjeivanje o rezultatima

14. Znaenje nalaza

ZATITNE MJERE

Strunjaka recenzija - drugi znanstvenici procjenjuju vrijednost nekog eksperimenta

Pristanak roditelja, odgajatelja i djece koja sudjeluju u istraivanju. Dijete ima pravo odbiti sudjelovanja

u eksperimentu ili se u bilo kojem trenutku povui iz istraivanja - bez obzira na miljenje roditelja.

Uklanjanje eksperimentalno proizvedenih efekata putem dodatnih postupaka (npr. ako je dijete

doivjelo frustraciju radi nemogunosti rjeavanja nekog zadatka, na kraju mu treba omoguiti uspjeh i

time ukloniti frustraciju).

Kratko informiranje: informiranje djeteta, roditelja, odgajatelja o svrsi istraivanja i njegovoj ulozi u tome.

Etiki kodeks istraivanja s djecom (Duli, 2003)

Ajdukovi, Marina i Vladimir Kolesari, (ur.) 2003. Etiki kodeks istraivanja s djecom. Zagreb: Vijee za

djecu Vlade Republike Hrvatske. Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei.

Opa naela (zatita dobrobiti djece; potovanja ljudskih prava; potovanja privatnosti i anonimnosti;

pravo djece na izraavanja vlastitog miljenja; naelo odgovornosti i zatite integriteta znanosti i

znanstvenika)

Ope pretpostavke za provoenje istraivanja

Pristanak na sudjelovanje u istraivanju

Zatita tajnosti podataka

Posebni postupci tijekom provoenja istraivanja

Postupci istraivaa nakon provedenog istraivanja

15

16

3. TEORIJE RAZVOJA

1) PSIHO ANALITIKI PRISTUP (dva predstavnika):

a) Sigmund Freud (1856-1939): TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA (1900)

b) Erik H. Erikson (1902-1994): PSIHOSOCIJALNA TEORIJA RAZVOJA (1950)

a) TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA (S. Freud)

ovjek je u potpunosti nesvjesno bie bez mogunosti slobodnog odluivanja. Postoje TRI RAZINE SVIJESTI:

svjesno, predsvjesno (podsvjesno) i nesvjesno).

1) SVJESNO: najvia razina linosti, ukljuuje sve ono to u odreenom trenutku svjesno doivljavamo.

Svjesno iskustvo je malen dio mentalnog ivota i predstavlja iskrivljenu sliku koja je nastala kroz procese

selekcioniranja i zatitnog odabiranja sadraja iz unutarnjeg i vanjskog svijeta. Svijest je kratkotrajna, prolazna i

neprekidno se mijenja.

2.) PODSVJESNO: dio linosti koji u odreenom trenutku nije dostupan pamenju, ali koji to moe postati u bilo

kojem drugom asu. Zato se podsvjesno jo naziva i dostupnim pamenjem.

3.) NESVJESNO: - najdublja razina ljudskoga uma, a obuhvaa: represivne sadraje - ideje, misli, uspomene i

pamenja koja su represirana, potisnuta iz svijesti u podsvjest direktnim djelovanjem psihikih procesa;

nesvjesno znanje: informacije koje su nisu prole kroz nau svijest i koje nisu nauene (vei dio), i

predverbalna iskustva: iskustva koja ne moemo verbalizirati.

17

STRUKTURA LINOSTI

Nakon 1920. Freud je proirio svoju koncepciju linosti - model triju razina svijesti zamijenio modelom u

kojem postoje tri strukture koje zajedno ine linost: Id, ego i superego. To nisu zasebne strukture u linosti, ve

su oznake za odreene psiholoke procese unutar linosti, tj. snage koje djeluju.

Cjelokupno ponaanje ovjeka je, prema Freudovoj teoriji, uzrokovno instinktima i usmjereno na

njihovo zadovoljavanje. Svaki instinkt - primarna erogena zona (oi, ui, usta, usne, spolni organi, prsa i

anus). Podraivanje tih zona izaziva seksualno zadovoljstvo, tj. smanjenje instinktom uzrokovanu napetost.

Nazivi pojedinih stadija potjeu od dijelova tijela u kojima je usredotoena libidalna (seksulana) energija

organizma u tijeku razvoja, tj. gdje su smjeteni trajni izvori stimulacije. Ti se dijelovi tijela nazivaju primarnim

erogenim zonama, te su vrlo osjetljivi na stimulaciju koja izaziva ugodu. Podraivanje tih mjesta izaziva

seksualno zadovoljstvo. Takve erogene zone po Freudu su oi, ui, usta, muki i enski spolni organi, prsa i

anus. U svakom stadiju razvoja linosti drugi dio tijela (ili druga erogena zona) je aktivan, te trai

objekte/aktivnosti koji mogu izazvati ugodu (prema Fulgosi, 1997).

Svi instinkti mogu se svrstati u dvije kategorije:

1. INSTINKTI IVOTA = EROS slue za odravanje pojedinca i vrste: glad, e, seks.

2. INSTINKTI SMRTI = THANATOS agresivnost, (auto) destruktivne sile. Nemaju poseban oblik energije

poput libidalne energije.

PET STADIJA U RAZVOJU LINOSTI

Psihoseksualni razvoj je razvoj seksualnog instinkta i on je genetiki determiniran. Redoslijed razvojnih stadija

je nepromjenjiv i neovisan o kulturi i vanjskim uvjetima (nativizam). Preveliko (poputanje ili udovoljavanje) ili

premalo (frsutracija) zadovoljavanje odreenih potreba vode do poremeaja u razvoju (fiksacije, regresija).

Fiksacija za odreeni stadij oznaava ostajanje na odreenom stadiju, a regresija znai vraanje na jedan raniji

ili nii nivo u razvoju koji je ve pojedinac proao. Do fiksacije najee dolazi uslijed nemotiviranosti za prijelaz

u drugi stadij, a do regresije uslijed stanja stresa, napestosti, anksioznosti i frustracije. Faze razvoja: oralna,

analna, falusna, faza latencije i genitalna faza. Prva tri stadija (predgenitalna) su najvanija i traju do otprilike 5.

godine.

STRUKTURALNA KONCEPCIJA LINOSTI

STRUKTURA: NAELO:

a) ID (lat. ono) ugoda

b) EGO (lat. ja) realnost LINOST

c) SUPEREGO (lat. nad ja) ideali

18

1. ORALNI STADIJ (0 - 18 mj.)

Erogena zona: usta. Izvori zadovoljstva su - sisanje, grickanje, vakanje, ljubljenje; dijete sve stavlja u

usta; ustima se ostvaruju i prvi socijalni kontakti. Na osnovi takvih rudimentarnih zadovoljenja dijete razvija

osnovno povjerenje ili nepovjerenje u osobe i okolinu, te razvija veu ili manju ovisnost ili neovisnost od te

okoline. Djeca koja u ovoj fazi doivljavaju premalo ili preveliko zadovoljenje, postaju oralno-pasivne linosti u

odrasloj dobi (pasivne, nezrele i ovisne) oralni tip linosti. Ako je koliina podraivanja prevelika, dijete nije

motivirano da prijee u sljedeu fazu, tj. dolazi do fiksacije. Regresije - na oralnu fazu oituju se u puenju,

pretjeranom jedenju, vakanju vakae i slino.

2. ANALNI STADIJ (18. mj. - 3. godine.)

Erogena zona: podruje anusa. Izvori zadovoljstva su: retencija ili isputanje fekalija, kontroliranje tog

postupka. Dolazi do prvih konflikta sa okolinom. Okolina zahtijeva kontroliranje te aktivnosti (odlazak na WC),

stoga pouava i trenira dijete da odgodi neposredno zadovoljavanje i ugodu i da to zadovoljene uskladi sa

socijalnim zahtjevima. Taj trening i poduka zaeci su samokontrole i vladanja sobom koju e pojedinac imati

u svojoj odrasloj dobi. Vaan je nain na koji roditelji naue dijete higijenske navike (analni tip linosti):

a) prestrogi - razvoj ANALNO-RETENTIVNOG karaktera: dijete e imati tendenciju zadravanja

fekalija, a postat e krta, suzdrana, tvrdoglava i izrazito uredna i ista osoba.

b) preblagi - razvoj ANALNO-AGRESIVNOG karaktera: nesreena, destruktivna, okrutna osoba. U

ljubavnim odnosima vrlo su posesivne i shvaaju partnera kao objekt i svojinu.

3. FALUSNI STADIJ (3. god. 5/6. god.)

Erogena zona: seksualni organi. Izvori zadovoljstva: stimulacija spolnih organa; zanimanje za svoje

spolne organe, spolne razlike, za raanje djece i sl. Kljuni period razvoja - rjeava se najvei konflikt u ivotu

pojedinca, kod djeaka Edipov kompleks, a kod djevojica Elektrin kompleks. Uspjeno rjeavanje tog konflikta

vodi do uspjenog razvoja SUPEREGA.

a) EDIPOV KOMPLEKS (kod djeaka) = nesvjesna tenja svakog djeteta da stupa u seksualne odnose s

roditeljem suprotnog spola i da se istovremeno rijei roditelja istog spola. Rjeenje: Edipov konflikt

rjeava se oko 7. godine na taj nain da djeak represira iz svijesti u podsvjest ili nesvjesno svoje

seksualne elje za majkom i poinje se identificirati s ocem (identifikacija s agresorom). Identifikacija

znai preuzimanje znaajki oca, njegovih stavova, miljenja, vrijednosti, morala, seksualnog ponaanja,

ali i njegovih zabluda, predrasuda i sl. Takva introjekcija oeva ponaanja i obiljeja vodi do razvoja

SUPEREGA.

b) ELEKTRIN KOMPLEKS (kod djevojica). Rjeenje se takoer sastoji u potiskivanju iz svijesti, to

omoguuje prihvaanje enske uloge i stjecanje enskog identiteta.

19

Fiksacija (falusni tip linosti): kod mukaraca oituje se: ambicioznou, hvalisavost, bezobzirnost, drskost, tj.

tenjom za dokazivanjem mukosti; a kod ena: pojaanom interesu za mukarce, promiskuitetnom ponaanju,

zavoenju i slino

4. STADIJ LATENCIJE (6. god. - 12. god., do puberteta)

Erogena zona: nema. Libido je smanjen i sublimiran; kanaliziran i usmjeren na neseksualne aktivnosti.

Kod djece se u tom razdoblju razvijaju najrazliitiji interesi i aktivnosti kao to knjige, znanost, sport, prijatelji i sl.

Izbjegava se suprotni spol; druenje samo s vrnjacima istog spola. Taj period zauzima vrlo velik i znaajan dio

mladenake dobi i sigurno se ne moe zanemariti kao to je to uinio Freud.

5. GENITALNI STADIJ (12. god. do smrti)

Erogena zona: seksualni organi. Izvori zadovoljstva su: heteroseksualni odnosi. Libido se ponovo budi,

a javlja i budi se i seksualni nagon. Freud navodi da na poetku puberteta postoji period homoseksualnosti kao

prijelazna faza i postepeno se ta spolna energija i elje usmjeravaju prema vrnjacima suprotnog spola. Javlja

se i elja za autoseksualnim zadovoljstvima. Konano se nalazi "pravi" partner s koji se zasniva brana veza i

osniva obitelj. Kad pojedinac dospije do punog genitalnog razvoja, onda je on po Freudu, ostvario pun razvoj

svoje linosti. Genitalni tip linosti je za psihoanalizu idealan tip linosti. Obiljeja te linosti su: socijalna zrelost,

socijalno-seksualni odnosi i odgovornost. Da bi pojedinac postigao pun genitalni razvoj, mora se odrei

pasivnosti, mora nauiti raditi i zasluivati, mora aktivno rjeavati probleme i sam osiguravati svoju egzistenciju.

OBRAMBENI MEHANIZMI LINOSTI ILI EGA

Omoguuju egu da kontrolira id i da ukloni njegove impulse i zahtjeve i dovede do njegova

zadovoljenja, i onda kada nije mogue id zadovoljiti na realan nain.

Svi obrambeni mehanizmi ega imaju dvije zajednike karakteristike: a) funkcioniraju na nesvjesnom

planu i zato predstavljaju samoobmanu; b) iskrivljuju percepciju realnosti pa se tjeskoba koju ta realnost

izaziva smanjuje

Obrambeni mehanizmi:

o represija ili potiskivanje

o projekcija, racionalizacija

o regresija

o formirana reakcija ili reaktivna formacija

o sublimacija (njihove opise i primjere proitajte u: Fulgosi, 1997, str. 55/6).

20

EMPIRIJSKA I ZNANSTVENA VALIDACIJA

POZITIVNE STRANE:

1. Freudova koncepcija je osloboena od tradicionalnih idealistikih koncepcija poput due, duha i sl.,

2. Predstavlja prvu sveobuhvatnu teoriju linosti, koja sadri i dijagnosticiranje i terapiju.

3. Teorija je revolucionarna jer tumai ovjeka kao reaktivno bie nesvjesno, bez slobodne volje, uvjetovano

unutarnjim, nesvjesnim snagama.

4. Freud je razradio niz obrambenih mehanizama kojima EGO osigurava svoj integritet.

5. Freud je kao prvi smatrao da je za razvoj bitna interakcija izmeu uroenih dispozicija i okoline te mnogi

razvojni psiholozi i danas prihvaaju taj interakcionistiki pristup kao i shvaanje da rana iskustva u

dijetinstvu imaju veliki utjecaj na ponaanja u kasnijem ivotu.

NEGATIVNE STRANE - KRITIKA

1. Teorija ja izgraena na podacima dobivenim iz klinikog rada (intenzivna studija sluaja), a ne

eksperimentalnog. Radio je s malim, selekcioniranim uzorkom klinike populacije (srednja klasa, ene,

pacijentice).

2. Ima mnogo pojmova koji se ne mogu operacionalizirati (mjeriti), niti znanstveno dokazati ni oboriti (npr.

libido)

3. Teorija ima postdiktivni karakter (opisuje razvoj unatrag), a ne prediktivni (nema predvianja razvoja).

4. Teorija naglaava instinkte (nasljee), a zanemaruje okolinu kao konstruktora linosti. Zanemaruje se

period latencije u kojem je dijete pod znaajnim utjecajem okoline.

5. Freud je smatrao da je teorija univerzalno-kulturalna meutim sva drutva nemaju isti ustroj obitelji,

6. SUPEREGO se ne razvija samo iz straha, ve i iz ljubavi koju dijete dobiva od roditelja i zbog toga se

identificira s njima

7. Cjelokupnu linost nije mogue objasniti samo preko libida.

21

B) E. H. Erikson: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA RAZVOJA

Eriksonova teorija naziva se EGO-psihologija, a osniva se na Freudovoj psihoanalitikoj koncepciji uz

znaajne modifikacije Freudove teorije:

- Pridaje veu vanost EGU: za razvoj i dinamiku linosti zapravo najvaniji EGO. Dijete kod roenja ima ID,

ali i osnove EGA, i oni se razvijaju nezavisno jedno od drugoga. EGO se ne razvija iz ID-a ve oni imaju

paralelnu egzistenciju.

- Konflikti u EGU ne moraju proizlaziti iz njegova sukoba sa ID-om i SUPEREGO-m, ve mogu biti

uzrokovani inkompatibilnou ciljeva koji su njegovi vlastiti.

CIJELOIVOTNI RAZVOJ: Razvoj ne prestaje poetkom puberteta (Freud), ve se odvija sve do kraja ivota i

okolina utjee na nas itav ivot. Naglaena je vanost okoline na razvoj linosti. Razvoj svake linosti prolazi

kroz odreene faze. Ti su stadiji univerzalni, vrijede za sve ljude i javljaju se u odreeno i optimalno vrijeme.

KRIZE: Svaki period vezan je uz odreenu krizu koja predstavlja okretite u razvoju linosti. Krize u pojedinim

stadijima nastaju kao posljedica dvaju faktora: fizioloke maturacije organizma i socijalnih zahtjeva koje okolina

postavlja pojedincu. Svaka kriza moe se razrijeiti na pozitivan ili negativan nain odnosno uope ne rijeiti

(ovisi uglavnom o kontaktima i iskustvima koje imamo sa okolinom). Ova teorija istie ulogu okoline u razvoju

djece: rezliite osobe mogu u znaajnoj mjeri pomagati ili odmagati u rjeavanju kriza.

POZITIVAN: u linosti se pojavljuju nove pozitivne komponente, tzv. VRLINE, koje olakavaju daljnji razvoj. Kad

se svi stadiji u razvoju linosti pojave u optimalno vrijeme i rijee na pozitivan nain, tada linost postie puni

razvoj i zrelost. Takva linost je potpuno funkcionirajua. Meutim, uspjeno rjeenje konflikta u jednom periodu

ne garantira da e se i sljedea kriza uspjeno rijeiti (iako to pomae).

NEGATIVAN: Ako se kriza ne rijei (adekvatno) onda e linost razviti osobine koje su negativne (nepovjerenje,

sram, oajanje, i sl), koje oteavaju daljnji razvoj (koji je usporen i neadekvatan). Negativni efekti nerijeenih

kriza manifestiraju se i u drugim fazama razvoja.

OSAM KRIZA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

1. KRIZA (0-1 god.) = temeljno povjerenje nepovjerenje

2. KRIZA (1-3 god.) = autonomija - sram i sumnja

3. KRIZA (3-6 god.) = inicijativa - krivnja

4. KRIZA (6-12 god.) = produktivnost inferiornost

5. KRIZA (12-20 god.) = identitet - konfuzija uloga

6. KRIZA (20-40 god.) = intimnost izolacija

7. KRIZA (40-65 god.) = plodnost stagnacija

8. KRIZA (+ 65 god.) = integritet - oajanje

22

Tabelarni prikaz osam kriza psihosocijalnog razvoja

FAZA DOB KONFLIKT OPTIMALAN RAZVOJ

1. NOVOROENE (0-1 g.) POVJERENJE-NEPOVJERENJE

Razvoj ope sigurnosti, optimizma i

povjerenja u druge (zadovoljavanje

potreba)

2. DOJENE (1-3 g.) AUTONOMIJA-SRAM I SUMNJA

Razvoj osjeaja autonomnosti i

samopouzdanja (granice bez odbacivanja i

optuivanja)

3. RANO DJETINJSTVO (3-6

g.) INICIJATIVA-KRIVNJA

Razvoj inicijative u istraivanju i

manipuliranju okolinom (iskustvo

tolerancije i poticanja)

4. SREDNJE DJETINJSTVO

(6-12 g.)

PRODUKTIVNOST-

INFERIORNOST

Uivanje i svladavanje razvojnih zadataka

u koli i izvan nje (doivljaj uspjeha i

napretka)

5. ADOLESCENCIJA (12-18

g.)

IDENTITET-KONFUZIJA

IDENTITETA

Postizanje stabilnog osjeaja identiteta i

usmjerenosti (osobno iskustvo uspjeha i

prihvaenosti)

6. RANA ODRASLA DOB

(18-25 g.) INTIMNOST-IZOLACIJA

Razvoj sposobnosti odravanja bliskih

odnosa (otvorenost i povjerenje u odnosu

s bliskim osobama)

7. ODRASLA DOB (25-65 g.) PLODNOST-STAGNACIJA

Zadovoljenje osobnih i obiteljskih potreba

uz interes za dobrobit drugih (siguran i

zadovoljavajui osobni ivot)

8. STAROST (iznad 65 g.) INTEGRITET-OAJ

Prihvaanje starenja i mogue smrti s

osjeajem zadovoljstva zbog prolosti i

spremnost na budunost (uspjeh u

prethodnim fazama, zadovoljstvo

ispunjenim ivotom)

Prve tri krize obuhvaaju rani i predkolski period.

Prva kriza: dijete kroz interakciju sa svojom okolinom (posebno majkom) razvija osjeaj u vezi toga je li svijet

dobro i sigurno mjesto za ivot. Vrlina: nada.

Druga kriza: dijete kroz interakciju s okolinom (pogotovo obitelji koja ga ohrabruje i potie ili ne) razvija osjeaj

nezavisnosti a ne srama i sumnje u sebe. Vrlina: volja.

Trea kriza: dijete razvija inicijativu kada isprobava nove stvari, pri emu nije preplavljeno osjeajem krivnje.

Vrlina: smisao.

23

2) BIHEVIORISTIKE TEORIJE RAZVOJA (dva predstavnika):

a) P. Pavlov (1849-1936): TEORIJA KLASINOG UVJETOVANJA

b) S. F. Skinner (1904-1990): TEORIJA OPERANTNOG UVJETOVANJA

UVOD

Teorije okoline i uenja ili bihevioristike teorije razvoja

Osnivaju se na pretpostavci prema kojoj je veliki dio djejeg tipinog ponaanja steen putem naela

uvjetovanja i uenja.

Osnovni uzrok razvoja je uenje, a isti zakoni uenja oblikuju ponaanje tijekom cijelog ivota.

Uenje: relativno trajna promjena u ponaanju koja je rezultat vjebe ili iskustva.

ovjek = reaktivni mehanizam, stroj koji automatski reagira na vanjske podraaje temeljna pretpostavka je da je

ponaanje izravna posljedica odreenih podraaja; da bi mogli predviati ponaanje neke osobe, neophodno je

otkriti podraaje koji uzrokuju ta ponaanja.

Uenje uvjetovanjem

Zamislite da ste kao inae do sada, dorukovali kruh, maslac i med. Jedan sat nakon doruka sve povratite. Da

li ete prestati jesti kruh, maslac i med? A sad zamislite da ste drugi dan po prvi put u ivotu jeli avokado. Jedan

sat nakon tog obroka povratite. Da li ete ga ikad vie u ivotu jesti?...

Zar ne kaemo: Tako lijepo mirie iz penice, ve mi curi slina.

Doticanje usta novoroeneta izaziva pomicanje usta kao pri sisanju. Kasnije, ve pogled na boicu s dudom

izaziva takvo pomicanje usta. Zato?

24

a) I. P. Pavlov: TEORIJA KLASINOG ILI RESPONDENTNOG UVJETOVANJA

Definicija RU: uenje kojim neutralni (nema utjecaja) podraaji postaju ekscitatorni (izaziva reakciju) ili inhibitorni

(koi reakciju).

Prva istraivanja - poetkom 20. st. ispitivanje izluivanja sline kod pasa PSIHIKA SEKRECIJA (Na

bezuvjetni podraaj (BP=hrana) javlja se bezuvjetna rekacija (BR=slinjenje). Ako se neki NP=UP kao to je zvuk

zvona ili hod laboranta vie puta daje zajedno, tj. nekoliko sekundi prije nekog BP kao to je hrana koja prirodno

izaziva reakciju slinjenja (BR), konano i sam izazvati tu istu reakciju (UR), tj. respondentno ponaanje.

Shema nastanka RU

4 faktora koja utjeu na respondentno ponaanje:

1. UP mora biti dovoljno prepoznatljiv i jak

2. Zadavati uvjetovanje u kratkom roku: 1-7 sekundi prije zadavanja BP

3. Vei broj uparivanja BP i UP = vea vjerojatnost uspostavljanja UR

4. Gaenje (viekratno zadavanje samo UP bez BP uzrokuje postupno gaenje UR)

FENOMENI VEZANI UZ KLASINO UVJETOVANJE:

FENOMEN POSTUPNOG STJECANJA UO: Uvjetovanje se ne dogaa u jednom trenutku, ve postepeno

u funkciji uparivanja NP i UP.

FENOMEN EKSTINKCIJE ILI GAENJA UO: Gaenje je postepen nestanak UR (UP se zadaje bez

istovremenog zadavanja BP). UO postepeno slabi i nestaje. Ekstinkcija je glavni razlog za nestajanje UR.

FENOMEN SPONTANOG OBNAVLJANJA UO-a nakon to je on ustvari ugaen. Obnovljeni odgovori

imaju manju amplitudu od izvornog UO i sa svakim sljedeim spontanim obnavljanjem odgovor postaje sve

slabiji.

FENOMEN GENERALIZACIJE UVJETOVANOG ODG.: Generalizacija je pojava pri kojoj i podraaji slini

UP mogu izazvati UR, iako nikad ranije nisu koriteni. UO je generaliziran na itav niz podraaja slinih

UP.

Nakon uspostavljanja uvjetovanja:

UP (zvuk) = UR (slinjenje)

Tijekom uvjetovanja:

UP (zvuk) = BR (slinjenje)

BP (hrana) = BR (slinjenje)

Prije uvjetovanja:

NP (zvuk) = nema reakcije

BP (hrana) = BR (slinjenje)

25

DISKRIMINACIJA PODRAAJA je nauena sposobnost razlikovanja koji podraaji jesu, a koji nisu

povezani s bezuvjetnim podraajem (BP). Uenje diskriminiranja je suprotan proces generalizaciji.

Izraenost generalizacije moe se mijenjati i kontrolirati treningom.

UVJETOVANJE VIEG REDA: Novi neutralni podraaj se uparuje s ve stvorenim UP (umjesto s BP) i

tako taj drugi NP isto postaje UP i izaziva UR. Stvaranje novih uvjetovanih reakcija na starijim uvjetovanim

reakcijama:

npr. izluivanje sline psa na zvuk zvona je UR;

nakon toga uparujemo zvuk zvona kao NP=UP sa svjetlom arulje (novi NP=UP);

pas izluuje slinu ve na samu pojavu svjetla arulje;

hrana se daje samo nakon zvuka zvona;

to je uvjetovanje drugog reda (postoji i treeg...)

Uenje emocija: J. B. Watson (1878-1958)

Watson i Raynerova (1920.) proveli su poznati EKSPERIMENT S MALIM ALBERTOM. Albertu (11

mjeseci) su dali malog bijelog takora da se s njime igra (dominirao je doivljaj zadovoljstva). Nakon toga je

uslijedilo uparivanje takora s glasnim udaranjem gonga (pri emu je Albert doivljavao strah). Posljedica: Albert

je poeo pokazivati osjeaj straha i od takora, pa i od vate (svih bijelih predmeta-generalizacija po boji).

M. C. Jonesonova (1924.) je radila s Peterom koji se jako bojao zeeva i svih dlakavih stvorenja te je

eksperimentalno primjenila protuuvjetovanje straha: dok bi Peter jeo daleko od njega u istoj sobi sjedio je zec,

to je dovelo do asociranja ugodnih emocija s dlakavim biima i strah se ugasio. Isti efekt se pojaao i moe se

postii postepenim pribliavanjem objekta straha.

Watsonov BIHEVIORIZAM I EMOCIJE

Tri uroene emocije: strah, ljutnja i ljubav (ostale emocionalne reakcije se ue). Na djeci je istraivao

i dobio da su dva straha uroena: od jakih zvukova i pri naglom isputanju. Svi ostali su kasnije naueni

klasinim uvjetovanjem. Ljutnja se uroeno javlja na sputavanje pokreta. Ljubav se automatski javlja kada se

djecu gladi, kaklja, mazi, tape i njie te je osjeaju prema svima koji to ine.

26

B) B. F. Skinner: Instrumentalno uvjetovanje

Skinnerova kutija: u njoj se, pored neke laboratorijske ivotinje, nalazi polugica i ispod nje prazan

tanjuri. Kada gladna ivotinja vrljajui po kutiji, sluajno nagazi na polugu, ispadne iz jednog otvora hrana na

tanjuri. Nakon nekoliko ovakvih iskustava ivotinja naui da pritisne polugu svaki put kad eli doi do hrane

dakle, pritie ju s namjerom da dobije pozitivno potkrepljenje (hranu). Skinner je utvrdio da je vei dio ljudskog

ponaanja (pogotovo socijalna ponaanja npr. kada traimo hranu, drutvo i sl.) upravo operantnog tipa: javljaju

se spontano, naizgled neovisno o nekim prethodnim podraajima. Organizam tom vrstom ponaanja slobodno

operira u okolini (kontrolira i mijenja ju). Ono se takoer naziva i "instrumentalnim" ponaanjem jer

predstavlja "instrument" da bi se dolo do odreenih ciljeva. Iako na prvi pogled izgleda da to ponaanje nije

pod utjecajem okoline, ono nije "slobodno", ve je pod kontrolom posljedica koje se zbivaju nakon ponaanja.

Posljedice utjeu i modificiraju tendenciju ili vjerojatnost pojavljivanja tog operantnog akta u istoj ili slinoj

situaciji.

Primjeri ponaanja nauenog operantnim uvjetovanjem

Neko dijete moe:

Dijeliti svoje igrake s prijateljima jer takvo ponaanje esto rezultira slinim ponaanjem drugog djeteta;

U samoposluivanju imati izljev bijesa jer to obino rezultira time da mu majka kupi slatkie;

Okretati i drmati kvaku na vratima igraonice jer je to ponaanje uinkovito za otvaranje vrata;

Jako se truditi na satovima klizanja jer ga njegov trener hvali kada dobro klie;

Stavljati jastuk preko glave kada plae mlai brat zato to to ponaanje smanjuje neugodan zvuk.

UVJETOVANJE I POTKREPLJENJE

Mnoga svakodnevna ponaanja pojavljuju se zato to su u prolosti rezultirala poeljnim posljedicama.

Svaka posljedica koja poveava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja nekog ponaanja zove se potkrepljenjem.

Odnosno, potkrepljiva je svaki dogaaj koji mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora.

Temeljna pretpostavka operantnog uvjetovanja je da organizam tei uspostaviti ugodno stanje, a izbjei

ili eliminirati neugodno stanje. Uobiajene kategorije potkrepljenja: jestiva potkrepljenja, socijalno odobravanje,

stimulacijska i aktivirajua potkrepljenja, negativna potkrepljenja i steena (uvjetovana) potkrepljenja.

27

Vrste potkrepljivaa

Primarni (hrana, voda, maenje, bol) i sekundarni (novac, pohvala, ocjene)

Pozitivni (hrana, maenje) i negativni (bol)

Negativno potkrepljenje (izbjegavanje neugode)

Za uinak kazne bitno je:

1. Vrijeme zadavanja (za vrijeme ili neposredno nakon neeljenog ponaanja)

2. Dosljednost (uvijek jednako)

3. Intenzitet (intenzivnija kazna=dui period; slabija kazna=krai period)

RASPORED POTKREPLJIVANJA

KONTINUIRANO potkrepljenje slijedi iza svakog operantnog ponaanja (nedostaci: brzo gaenje i

neekonominost)

POVREMENO vremenska distribuiranost potkrepljivanja ima znaajan utjecaj na brzinu uspostavljanja

operantno uvjetovanog odgovora.

Ako elimo brzo uspostaviti neki operantan odgovor treba provoditi konstantno potkrepljivanje.

Ako je vanije da se nauen odgovor odri due vrijeme, onda treba provesti povremeno potkrepljivanje.

4 mogua rasporeda povremenog potkrepljivanja:

VREMENSKI RASPORED

(INTERVALNI)

FREKVECISKI RASPORED

(OMJERNI)

1) PRAVILAN nain npr. potkrepljenje dolazi svakih 5

min, bez obzira na ponaanje

organizma (neefikasno)

npr. potkrepljuje se svako 1.,10. ili sl.

ponaanje bez obzira na protok

vemena

2) NEPRAVILAN nain potkrepljenje se daje

nesistematski rasporeeno u

vremenu

potkrepljuju se sluajno samo neka

ponaanja (najefikasnije)

28

USPOREDBA KLASINOG I OPERANTNOG UVJETOVANJA

KLASINO OPERANTNO

oblikuje se respondentno

ponaanje oblikuje se operantno ponaanje

aktivnost je nevoljna reakcija:

inae neutralni podraaj izaziva

automatsku reakciju

posljedice voljnog ponaanja dovode

do smanjenja/porasta vjerojatnosti

pojavljivanja tog ponaanja

UI SE: veza izmedu dva podraaja

(NP-BP) UI SE: ponaanje i posljedica

potkrepljenje se javlja prije

ponaanja

potkrepljenje se javlja poslije

ponaanja

potkrepljenje ne ovisi o onome koji

ui

potkrepljenje ovisi o ponaanju

osobe koja ui

potkrepljiva je BP=situacijski

specifian (samo u ba toj situaciji)

potkrepljivai su transakcijski: isti

potkrepljiva moe potkrijepiti

mnotvo razliitih ponaanja(npr.

novac)

29

3) TEORIJA SOCIJALNOG UENJA

o Bandura (1925-): socijalna kognitivna teorija (1986, 1989)

Javlja se kao reakcija na bihevioriste, a ispituje kako na razvoj utjeu kognitivni initelji pri opaanju. Temelji se

na tome da su socijalni odgovori naueni putem diferencijalnog potkrepljivanja (Skinner, 1953). Kritike na

bihevioriste:

djeca katkada stjeu nova ponaanja jednostavno gledajui kako ih izvodi netko drugi

djeca katkada postanu vie/manje sklona izvoenju ponaanja nakon to su vidjela kako su drugi doivjeli

potkrepljujue/kanjavajue posljedice za to ponaanje

smatra se da se metodom dif. potkrepljivanja nikada ne bi nauili mnogi socijalni odgovori, pogotovo ako se

radi o ponaanjima koja nemaju nekog pouzdanog podraaja koji bi ih izazvao

u sluajevima kad se i zna da neki podraaji mogu izazvati ponaanje koje je slino eljenom, utvreno je da

je proces uenja znatno bri ako postoje socijalni modeli koje osoba moe imitirati.

VRSTE UENJA PO MODELU

Do uenja moe doi bez direktnog, tj. putem indirektnog potkrepljivanja, a vrste tih uenja su slijedee:

IMITACIJA dijete moe tono kopirati opaeno ponaanje, ne razumije

SELEKTIVNA IMITACIJA apstrahira ponaanje koje model pokazuje u opem obliku i nije precizna

kopija modelovog ponaanja

MODELIRANJE kopira ponaanje, javlja se kad model zna da ga se opaa i kad je bio potkrepljen

(posredno potkrepljenje), razumije

INHIBICIJA ODGOVORA (protuimitacija): imitacija opaenog ponaanja postaje manje vjerojatna jer

je model primio kaznu (posredna kazna) za to ponaanje (npr. kad odgojitelj kazni neposluh djeteta

pred grupom djece kako bi dao primjer). esto je rezultat posrednog kanjavanja

UENJE OPAANJEM (dijete vidi i uzima u obzir posljedice ponaanja modela (posredno

potkrepljenje), model ne zna da ga se promatra; takav oblik uenja prilikom kojeg se ponaanje

opaaa mijenja kao rezultat opaanja modela)

SIMBOLIKO UENJE (model opisuje ponaanje koje se onda ui, VIKARIJSKO).

30

PROCESI KOJI UPRAVLJAJU UENJEM PO MODELU

Prve dvije etape predstavljaju proces stjecanja, tj. uenja modeliranog odgovora, a posljedne dvije

izvoenje modeliranog ponaanja.

Faktori koji utjeu na svaku etapu: (stupanj djetetove pobuenosti, djetetova kognitivna razina,

sloenost ponaanja modela i poticaji djetetu da imitira)

Uenje agresivnog ponaanja kao primjer u okviru teorije socijalnog uenja:

1. Osnaivanje (eng. Reinforcement)

Postoje 2 mehanizma uenja agresivnog ponaanja: 1. Osnaivanje i 2. Modeliranje.

1. Osnaivanje

Osnaivanje nastaje kad djeca prime nagradu za agresivno ponaanje (npr. ponos oca kad njegov sin

istue starijeg i veeg djeaka), ili dobiju dodatnu panju za agresivno ponaanje (ak i kada roditelj ili

uitelj ne odobravaju takvo ponaanje, ono privue panju). Nalazi istraivanja: Raspored osnaivanja

utjee na pojavu budueg agresivnog ponaanja Mala djeca su nagraivana za udaranje lutke. Neka

od njih su nagraivanja stalno, a neka povremeno. Ponaanje udaranja se poveavalo za vrijeme

nagraivanja. Nakon to je nagraivanje prestalo, promatralo se agresivno ponaanje djece. Agresivno

ponaanje se due odralo kod djece koja su bila povremeno nagraivana (Cowan i Walters, 1963).

2. Modeliranje

Ponaanje djeteta - Imitacija modela (udaranje ekiem)

Niz istraivanja (Bandura, Ross i Ross, 1961, 1963, 1965) u kojima su djeca predkolske dobi promatrala

model koji se agresivno igrao s BOBO lutkom. Model je tukao lutku, udarao ju s ekiem, udarao akama i

sjedio na njoj.

Nakon to su djeca promatrala model, stavljena su u prostoriju s istim igrakama, a jedna od njih je bila Bobo

lutka...Djeca su imitirala model, bez obzira na kanjavanje...

PAZNJA

pojedinac opaza

promatra objekt i njegovo

ponaanje (osnovni uvjet)

PAMCENJE

pamti se ono

to je opazeno

IZVODJENJE

moraju postojati sukladne

mogucnosti, kapaciteti

kod opazaca

MOTIVACIJA

mora postojati

motivacijska osnova

da se izvede to ponaanje

Ucenje opazanjem ukljucuje

4 odvojena procesa:

31

Osim ovog temeljnog istraivanja o uenja po modelu, znaajan broj istraivanja je pokazao da se prosocijalna

ponaanja, te pokazivanje empatikih reakcija, ali isto tako neke ponaajne navike, kao to je puenje,

hranjenje, pijenje, te niz socijalno poeljnih ponaanja i slino, ue putem modeliranja.

Nalazi utjecaja razliitih modela:

Spolne razlike: djeca radije imitiraju modele istog spola

Imitacija je vjerojatnija ukoliko model ima vii status nego nii (odgojitelji, roditelji...)

Djeca imitiraju realnu odraslu osobu, odraslu osobu koju su vidjeli na filmu i odraslu osobu na crtanom

filmu (svi su se agresivno igrali s Bobo lutkom)

Rana istraivanja Alberta Bandure pokazala su kako su djeca izloena televizijskom nasilju sposobna

vrlo tono imitirati agresivne akte modela ako im se prui prilika da ih ponove

Gledanje sportskih dogaaja koje ukljuuje agresiju (primjerice hokej na ledu, hrvanje) izaziva hostilne

osjeaje i ekspresije agresije kod gledatelja za razliku od ljudi koji promatraju natjecateljske, ali

neagresivne sportske dogaaje (natjecanje u plivanju, atletici...) (Arms, Rusell i Sandilands, 1979)

Nije kompeticija ta koja ui agresiji, ve agresivna ponaanja sama po sebi ue agresiji

Vjerojatnost imitacije agresivnog ponaanja modela se smanjuje ukoliko je ono kanjeno

Proces uenja po modelu se smatra vrlo djelotvornim, jer se ui na temelju tuih pokuaja i pogreaka i

kroz taj proces mogu se stjecati novi, sloeni oblici ponaanja. Npr. usvajanje socijalno prihvatljivih

ponaanja, uenje jezika (lingvistikih stilova), pa sve do uenja emocionalnih odgovora i sloenih

kognitivnih i motorikih aktivnosti

32

4) KOGNITIVISTIKE TEORIJE RAZVOJA

Kognitivistiko - razvojni pristup temelji se na uvjerenju da su kognitivne sposobnosti osnovne i da one

rukovode djejim ponaanjem. Kognicija: vii mentalni procesi pomou kojih ljudi pokuavaju shvatiti i

prilagoditi sebi svijet u kojem ive: miljenje, rasuivanje, uenje i rjeavanje problema. Pretpostavlja se da

nain na koji razmiljamo i znanje koje imamo rukovodi naim ponaanjem. Suvremeni kognitivno-razvojno

teoretiari zastupaju interakcionistiki pristup, tj. ponaanje i razvoj odreeni su biolokim i okolinskim faktorima.

a) Jean Piaget: TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA

b) Lav S. Vygotski: SOCIO-KULTURALNI MODEL

A) TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA Jean Piaget (1896-1980)

Ima korijene u filozofiji (pitanja o porijeklu i prirodi spoznaje), biologiji i nativistikom pristupu Rousseaua

Razvio genetiku epistemologiju na temeljima J-M. Baldwina, koja se bavi razvojem spoznaje kod djece

Spoznaja se odnosi na znanje; ideja na kojoj se temelji ova teorija = djeje ponaanje je odraz strukture

ili organizacije njihova znanja ili inteligencije

Pridaje vanost maturacijskim procesima (bioloka naobrazba)

Inteligenciju vidi kao:

organizaciju (znanje se integrira u kognitivne strukture) i

adaptaciju (dijete se prilagoava okolini)

Inteligencija je proces ne neto to dijete ima, ve to dijete ini.

KONSTRUKTI KOGNITIVNOG RAZVOJA: funkcije i kognitivne strukture

Razvoj se moe opisati pomou uroenih funkcija i kognitivnih struktura

Razvoj je za Piageta konstantna reorganizacija znanja u nove i sve sloenije kognitivne

strukture/sheme, to omoguuju sve efikasnije funkcioniranje djeteta u problemnim situacijama

Funkcije = bioloki utemeljene sklonosti k organizaciji znanja u spoznajne strukture, te za

prilagoavanje izazovima iz okoline; ne mijenjaju se tijekom ivota

KOGNITIVNE STRUKTURE - osnovni strukturalni elementi inteligencije; tj. meusobno povezani

sustavi znanja koji su u temelju inteligentnog ponaanja i njime upravljaju. Sheme su naziv za

spoznajne strukture dojenadi a sastoje se od skupa vjetih, fleksibilnih obrazaca aktivnosti kroz koje

dijete razumije svijet oko sebe (npr. hvatanje, bacanje lopte)

33

To su mentalne strukture koje ljudi konstruiraju da bi pomou njih reprezentirali, organizirali i

interpretirali svoja iskustva, te na njih mogli reagirati. One su fleksibilne i promjenljive, ovisno o vrsti utjecaja

iz okoline.

Priroda i organizacija tih shema je ono to definira djetetovu inteligenciju u bilo kojem trenutku, a s

razvojem te strukture postaju sve sloenije i razraenije.

TRI VRSTE KOGNITIVNIH SHEMA

1. BIHEVIORALNE (senzomotorne) (1. - 1,5. god)

Sklopovi ponaanja pomou kojih dijete djeluje i spoznaje svijet oko sebe.

Razvijaju se iz refleksa (npr. "shema sisanja", "shema hvatanja"). Bihevioralne sheme nastaju kroz fizike

pokrete koja djeca vre nad objektima (gledanje, hvatanje, bacanje). Ne postoji mentalna reprezentacija svijeta,

ve se stvari predstavljaju kroz djelovanje (npr. boicu dijete ne moe mentalno reprezentirati, ve je predstavlja

kao neto to se sie).

2. SIMBOLIKE (2. - 6. god)

Mentalno predstavljanje iskustva koritenjem oznaka-simbola. Sposobnost odgoene imitacije.

Objekti se zamjenjuju rijeima. Javlja se poetkom 2. godine.

3. OPERACIONE (7. god na dalje)

Internalizirane akcijama nad objektima svojih misli (manipulacija i transformacija informacija)

UROENE FUNKCIJE

Kod roenja dijete raspolae:

a) uroenim dispozicijama (refleksi) i

b) uroenim principima kognitivnog funkcioniranja (bioloka osnova)

EKVILIBRACIJA: samoregulirajui proces uspostavljanja ravnotee izmeu kognitivnih struktura i

okoline i izmeu razliitih struktura. To je poticaj ili uzrok kognitivnog razvoja,

a odvija se kroz iskustvo djeteta s okolinom, te procese asimilacije i

akomodacije. Razvijajui se djeca stvaraju sve sloenije

strukture koje im omoguavaju bolje razumijevanje svijeta.

Dijete konstruira svoje znanje o svijetu, umjesto da ga samo prima i biljei!

ORGANIZACIJA

prirodna tendencija da se nae kognitivne shemeorganiziraju u sve slozenije strukture. Nova znanja se

integriraju u medjusobno povezane spoznajne strukture

ASIMILACIJA

Interpretacija novih iskustava na osnovi postojeceg znanja,

tj. prilagodba okoline postojecim kognitivnim shemama s ciljem njenog razumijevanja

: ukljucuje mentalno ili fizicko djelovanje na okolinu

AKOMODACIJA

Prilagodba, uskladjivanje kognitivne sheme

nekom novom iskustvu ili aspektu okoline

ADAPTACIJA

ucinkovita prilagodba okolinskim uvjetima.

Inteligencija je covjeku glavno sredstvo za prilagodbu

i zbiva se pomocu dva procesa

FUNKCIJE

34

PIAGETOV KONSTRUKTIVIZAM

kognitivni razvoj je aktivni proces

djeca aktivno konstruiraju svoje razumijevanje svijeta

uzimaju neku informaciju iz okoline i oblikuju je, savijaju ili izobliuju je sve dok se ne moe lako

smjestiti u njihovu spoznajnu organizaciju (asimilacija). Ako se ta informacija ne moe asimilirati, onda

ili ignoriraju informaciju ili mijenjanju svoju spoznajnu organizaciju

djeca se raaju s potencijalom za formiranje i razumijevanje koncepata, ali ti se koncepti nee shvatiti

bez interakcije s okolinom, pomou koje dijete stvara svoju sliku svijeta oko sebe.

PERIODI KOGNITIVNOG RAZVOJA

SENZOMOTORNI

PERIOD (0 - 2)

PREDOPERACIJSKI

PERIOD (2-7)

PERIOD KONKRETNIH

OPERACIJA (7-12)

PERIOD FORMALNIH

OPERACIJA (>12)

Oblik inteligencije u

kojem se znanje bazira

na tjelesnoj interakciji

s ljudima i objektima.

Dijete spoznaje svijet

kroz izravno

djelovanje.

To djelovanje

odraava se u

senzomorotikim

shemama.

Oblik inteligencije u

kojem simboli i mentalne

akcije poinju

zamjenjivati objekte i

vanjsko ponaanje.

Dijete moe spoznati

svijet pomou

predoavanja koje je

ogranieno centracijom i

egocentrizmom, te

ostalim znaajkama.

Oblik inteligencije u

kojem mentalne

operacije omoguuju

logiko rjeavanje

problema ali samo s

konkretnim objektima.

Oblik inteligencije u

kojem mentalne

operacije vieg stupnja

omoguuju logiko

rezoniranje u odnosu

na apstraktne i

hipotetike dogaaje, a

ne samo konkretne

objekte.

(veina ljudi ne dolazi u

4. fazu!!!)

Piaget je utvrdio da djeca iste dobi prave sline greke u istim zadacima testa inteligencije

Zakljuio je da djeca iste dobi imaju karakteristian nain razmiljanja, te da postoje kvalitativne razlike

u nainu razmiljanja na razliitim stupnjevima razvoja. Iz toga je zakljuio da je kognitivni razvoj

diskontinuiran.

Istraivanjem kognitivnog funkcioniranja djece razliite dobi Piaget je utvrdio postojanje 4 razliitih

razvojnih perioda.

Sva djeca postepeno prolaze kroz te stupnjeve kognitivnog razvoja i to istim redom.

35

EVALUACIJA PIAGETOVE TEORIJE

Pitanje univerzalnosti teorije: Piaget je davao malo vanosti kulturi - smatrao je da je razvoj izrazito

pod utjecajem maturacijskih faktora.

Pokazalo se da Piagetova teorija nije kulturalno univerzalna (djeca iz starosjedilake kulture su prije

usvojila principe konzervacije).

Znaaj za znanost: Najvea je teorija razvoja; potaknula je velik broj istraivanja.

Piaget i obrazovanje: teorija je rezultirala obrazovnim naelima koja se danas koriste.

NEDOSTACI:

Premalo znaaja utjecajima okoline

Potcjenjuje se mogunost djece u nekim razdobljima

Neki pojmovi nisu operacionalno definirani

Faza formalnih operacija ne odvija se pod utjecajem maturacije, ve je rezultat interesa pojedinca i

njegovih aktivnosti

B) L. S. VIGOTSKI SOCIOKULTURALNI MODEL (1896-1934): vea vanost kulturi i okolini.

Piaget - razvoj ide iznutra prema van, a prema L. Vigotskom izvana prema unutra.

Kod njega je vaan pojam internalizacija (uenje od okoline) te utjecaj socijalnih iskustava na djeji

spoznajni razvoj.

Pritom je izrazito vana socijalna interakcija za usvajanje miljenja i ponaanja svoje kulture, tj. odnos

izmeu odraslih i djece, a oituje se u zajednikim razgovorima i suradnji s lanovima drutva

Ova je teorija usmjerena na istraivanje odnosa kulturalno specifinih obiaja i razvoja

Prouava na koji se nain kultura vrijednosti, vjerovanja, obiaji i vjetine odreene drutvene skupine

prenosi na sljedeu generaciju

Komunikacija unutar socijalne interakcije postaje sastavni dio djetetova miljenja

Kognitivni razvoj je drutveno posredovani proces

Slae se s Piagetom da su djeca aktivna bia koja izgrauju svoje znanje

Zanemario bioloku sgtranu razvoja

36

4) ETOLOGIJA I EVOLUCIJSKA RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

Istrauje ljudski i ivotinjski razvoj s evolucijskog gledita

Zanima ju adaptivna vrijednost pojedinog ponaanja

Utemeljena je na evolucijskim naelima (C. Darwin)

Ponaanja imaju evolucijske i neposredne odrednice

Fokus na uroenim ponaanjima i sloenim oblicima reagiranja u smislu njhihove vrijednosti za

opstanak vrste

K. LORENZ i N. TINBERGEN (osnivai etologije) utvrdili su 4 znaajke uroenog ponaanja:

univerzalno, stereotipno, ne zahtijeva uenje i pod minimalnim je utjecajem okoline.

Opisali kako sloeni nizovi uroenih reakcija (obrasci uobiajenog ponaanja) mogu biti potaknuti

podraajima u okolini i kako uroeni mehanizmi poput utiskivanja utjeu na proces uenja

Utiskivanje je bioloki proces tijekom kojeg mladunad nekih vrsta stjee emocionalnu privrenost

prema majci. Pritom su bitna osjetljiva (kritina) razdoblja: razdoblja razvoja tijekom kojih se odreena

ponaanja mogu lake nauiti. Bowlby istraivao procese privrenosti kod ljudi

Opaanja etologa su pokazala kako je niz aspekata socijalnog ponaanja (izraavanje meocija,

agresija, suradnja, solcijalna igra) slino takvim ponaanjima kod naih srodnika primata evolucijska

razvojna psihologija

Sociobiologija kao grana biologije istrauje evolucijsko porijeklo socijalnog ponaanja

37

5) EKOLOKI PRISTUP RAZVOJU TEORIJA EKOLOKIH SUSTAVA

Urie Bronfenbrenner - model razvoja "teorija ekolokih sustava" koja analizira odnose izmeu djeteta i

okoline.

Osnovna pretpostavka: Razvoj se odvija u kontekstu, tj. unutar ire socijalne i kulturalne okoline i

utjee na tijek razvoja. No i dijete utjee na okolinu, pa tako se smatra da i dijete i okolina neprekidno utjeu

jedno na drugo.

Dijete - lan sloenog sustava i aktivni sudionik vlastitog razvoja, pri emu su od posebnog znaaja

tzv. razvojno poticajne osobine djeteta. To su osobine koje utjeu na okolinu da se odnosi na odreen nain

prema djetetu, npr. tjelesni izgled, intelektualne sposobnosti i osobine linosti.

Okolina - meusobno povezani slojevi ili podsustavi koji utjeu jedan na drugi. Promjena u jednom

podsustavu mijenja i sve ostale podsustave, tj. sustav u cjelini. Neki od tih slojeva su blie djetetu i utjeu na

njegov razvoj neposredno, dok su drugi udaljeniji i utjeu na razvoj posredno.

1. sloj MIKROSUSTAV: djetetu najblii podsustav s kojim je u dnevnom direktnom kontaktu, neposredno

djeluje na razvoj djeteta. Mikrosustav nije konstantan mijenja se kako dijete raste. U mikrosustav ubrajamo:

osobe (obitelj, prijatelji) i interakcije sa tim osobama,

fizike znaajke okoline (veliina djetetove kue, oprema igralita, vrtia)

objekte (vrsta i broj igraaka)

aktivnosti djeteta u mikrosustavu (igranje, crtanje, itanje, razgovori, i sl.)

2. sloj MEZOSUSTAV: Sustav ODNOSA unutar mikrosustava. Povoljnije je - elementi mikrosustava su

povezani i djeluju u istom smjeru; zbog jasne i dosljedne podrke djetetovog razvoja (odnosi meu

lanovima obitelji, nastavnika i roditelja ...)

3. sloj EGZOSUSTAV: Posredna okolina - utjee na dijete i na mikrosustav, dijete u njoj ne sudjeluje (lokalna

vlast, kolski odbor, mjesto zaposlenja roditelja, i dr.)

4. sloj MAKROSUSTAV: Kultura i subkultura u kojoj dijete ivi. Utjee posredno kroz norme, vrijednosti,

stavove, tradicionalne obiaje, zakone i sl. U pravilu je stabilniji od drugih podsustava, ali i on se moe

mijenjati kako se mijenja drutvo.

38

39

4. BIOLOKE I OKOLINSKE ODREDNICE RAZVOJA

1. MEHANIZMI NASLJEIVANJA Jedna od bazinih genetskih aktivnosti jest razmnoavanje stanica MITOZA udvostruenje kromosomskog materijala stanine jezgre nakon kojeg slijedi dioba tjelesne

(somatske) stanice i nastaju dvije jednake stanice u kojima ima 2x23 diploidan broj kromosoma. MEJOZA razmnoavanje spolnih stanica (gameta). Proizvodi etiri razliite spolne stanice u kojima ima po

23 kromosoma (haploidan broj) u svakoj stanici. Ove stanice slue kao kalup za proizvodnju trilijuna identinih stanica procesom mitoze.

Ljudska stanica: stanina membrana, citoplazma u kojoj se nalaze mitohondriji, jezgra i njezina membrana, te kromosomi u jezgri. GENOTIP cjelokupni genetski materijal koji nasljeujemo od naih roditelja i predaka (zbroj svih gena) FENOTIP zbroj morfolokih (oblik) i fiziolokih (procesi u tijelu) svojstava organizma. Ovisan je o

genotipu, ali i djelovanju okolinskih faktora. FENOTIP = GENOTIP x MODIFIKACIJA

Muki ili enski spol?

22 para kromosoma sukladni autosomi ili somatski kromosomi 23. par moe biti XX ili XY spolni kromosom Kariogram ljudskih kromosoma

Obrasci genskog nasljeivanja: naini na koje se ostvaruje interakcija meu genima oba roditelja.

Ako su geni od oba roditelja slini, dijete je homozigotno i pokazivat e odreeno nasljeeno svojstvo

Ako su ta dva gena razliita, dijete je heterozigotno i svojstvo koje e se pojaviti ovisi o odnosima meu genima

SADRAJ ETVRTE CJELINE

1) Mehanizmi nasljeivanja

2) Genetski poremeaji

3) Okolinski kontekst razvoja

4) Geni i ponaanje

5) Vrijeme djelovanja gena

te meudjelovanje

gena i okoline

40

Dominanantno-recesivno nasljeivanje (2 gena 3 kombinacije: DD, Dr, rr: kod prva dva je isti fenotip ali drugaiji genotip; Dr-nositelji svojstva)

Kodominantnost (oblik nasljeivanja kod kojeg oba gena utjeu na pojedinevu manifestnu karakteristiku, npr. anemija srpastih stanica)

Nasljeivanje vezano uz x-kromosom (kada se tetni recesivni gen nalazi na x-kromosomu mukarci veu vjerojatnost obolijevanja jer ga zdravi y-kromosom nee moi nadjaati)

Gensko utiskivanje (geni su utisnuti ili kemijski obiljeeni tako da se jedan lan para aktivira, bez obzira na njegovu grau; utisnue je esto privremeno)

Mutacija (iznenadna, trajna promjena dijela molekule DNK; razlog nastanka tetnih gena; opasnim tvarima u hrani ili zraku razliita tetna zraenja)

Poligensko nasljeivanje (nasljeivanje tjel. visine i teine, inteligencije i osobina linosti koje znaajno varira jer velik broj gena utjee na jedno svojstvo)

MENDELOVI ZAKONI Gregor Mendel (1822-1884) otac suvremene genetike (austrijski sveenik i znanstvenik) Mendelova istraivanja s biljkama graka dovela su do prve znanstvene teorije nasljeivanja temeljene na

konceptima dominantnih i recesivnih gena (1865) DOMINANTNO SVOJSTVO je ono koje se u fenotipu uvijek manifestira. RECESIVNA SVOJSTVA se takoer mogu izraziti u fenotipu, ali samo ako su oba gena recesivna

(recesivni homozigot) Mendelovi eksperimenti na vrtnom graku

2. GENETSKI POREMEAJI Neki se poremeaji prenose genetski, kao i svaka druga osobina, u skladu s Mendelovim zakonima. Poremeaji mogu biti vezani uz gene na somatskim i spolnim kromosomima Genetske bolesti, poput Downova sindroma nisu nasljeene, ve su uzrokovane strukturalnim oteenjima kromosoma koji se mogu pojaviti kod jednog roditelja tijekom mejoze i to u obliku abnormalnosti autosoma ili spolnih kromosoma

ZAKON UNIFORMNOSTI

Kad se krizaju homozigotni

roditelji, svi ce potomci

biti jednaki

ZAKON SEGREGACIJE

Svaka nasljedna osobina

prenosi se na potomke

kao posebna jedinica, u omjerima

ZAKON NEZAVISNOSTI

Kada se krizaju jedinke s viesvojstava pojedina svojstva se

nasljedjuju nezavisno

MENDELOVI ZAKONI

a) NASLJEDNI

POREMECAJI

b) STRUKTURALNA

OTECENJAGENA

GENETSKI

POREMECAJI

41

a) NASLJEDNI POREMEAJI:

a1.GENI NA SOMATSKIM KROMOSOMIMA:

DOMINANTNE OSOBINE RECESIVNE OSOBINE

Rjei poremeaji; bolesti su esto vidljive prije nego to osoba prenese to svojstvo na dijete.

Huntingtonova korea: uzrokovana je dominantnim genom; pokazuje se kod svih nositelja. Javlja se izmeu 30. i 40. godine; ivani sustav naglo poinje propadati to rezultira nekontroliranim pokretima miia i poremeenom funkcijom mozga. Zavrava smru. (gen na 4. kromosomu)

Hiperkolesterolemija: izuzetno poveana razina kolesterola;

Retinoblastum: tumor oka

Uzrokovane su recesivnim genima, dolaze samo onda do izraaja ako je osoba recesivni homozigot (a to je sluaj samo ako oba roditelja nose barem jedan recesivni gen). Ti poremeaji su mnogo ei poto osobe ne znaju da su nosioci bolesti. Vjerojatnost oboljenja iznosi 25 %, vjetojatnost da osoba dobije oba recesivna gena iznosi 25 %, a jedan 50%.

Tay-Sachsova bolest - uzrokuje progresivno propadanje mozga zbog nedostatka enzima koji razgrauje masti u mozgovnim stanicama.

Fenilketonurija - bolest metabolizma. Tijelo ne proizvodi enzim koji razgrauje aminokiselinu fenilalanin. U krvi se nakupljaju velike koliine te tvari i oteuju mozgovne stanice. Moe rezultirati mentalnom retardacijom. Dijete se moe sasvim normalno razviti kontrolom unoenja fenilalanina putem hrane tijekom prvih nekoliko godina ivota. (Geni ne odreuju u potpunosti sudbinu nekog pojedinca; genetski utjecaj moe biti modificiran ili eliminiran utjecajem okoline.)

Anemija srpastih stanica - crvene krvne stanice poprimaju srpasti oblik i nisu uinkovite u prijenosu kisika u tjelesne stanice.

a2.GENI NA spolnim KROMOSOMIMA

Poremeaji koji se najee manifestiraju kod mukaraca (recesivni i vezani uz X kromosom;Y kromosom daleko skromniji nosioc genetskih informacija).

Hemofilija = krv se ne moe zgruati - opasnost kod krvarenja

Sindrom krhkog x kromosoma = najei uzrok mentalne retardacije kod mukaraca

Duchenova miina distrofija = progresivno propadanje miia

Nasljedni poremeaji

geni na somatskim

kromosomima

dominantne osobine

recesivne osobine

geni na spolnim

kromosomima

42

B) STRUKTURALNA OTEENJA KROMOSOMA

B1.abnormalnosti autosoma

B2.abnormalnosti spolnih kromosoma

Downov sindrom (trisomija 21. kromosoma): specifian fiziki izgled (mongoloidan), mentalna retardacija (ne nuno velika), ugodan temperament. esti su problemi sa srcem i drugim organima, usljed ega ne doive dugu starost. Dob majke: iznad 35. godine je povean rizik, ali i oeva dob moe utjecati (ili ako radi u okolini sa teratogenim imbenicima).

Pla make (Chri du chat) oteen 15. par kromosoma: mentalna retardacija, neuromuskularne tekoe, rana smrt

Wilmov tumor - nedostatak genetskog materijala na jednom od para na 11. kromosomu (djeca nemaju arenicu i obolijevaju od raka bubrega)

Trisomija D - 3 kromosoma na 13. paru; izraena mentalna retardacija, rana smrt (Patau-ov sindrom)

KOD ENA Turnerov sindrom (X0)

= samo 1 X kromosom, (45 kromosoma).

Osobe su fenotipski ene; ali nemaju jajnike, menstruaciju i slabe spolne znaajke, te niski rast. Verbalne sposobnosti su normalne; slabije spacijalne sposobnosti; u 20 % sluajeva snien je IQ. Sindrom trostrukog X

("super ena = XXX") = Fenotip je enski, ali: oteen je verbalni faktor, slabo kratkorono pamenje.

KOD MUKARACA Klinfelterov sindrom (XXY) =

fenotipski mukarac, ali feminiziran: jae grudi, iri bokovi, vie masnog tkiva, dugake ruke, malo dlaka; odreeni dio pokazuje karakaeistike mentalne retardacije.

"Super mukarac" (XYY) = vrlo visoki i maskulizirani; kasnije poinju govoriti, imaju probleme u uenju; u prosjeku su ee snienog IQ od normalnih.

Kod oba poremeaja smatra se da su skloni antisocijalnom ponaanju - ima ih vie u zatvoru.

3. OKOLINSKI KONTEKST RAZVOJA Obitelj (izravan i neizravan utjecaj, te prilagodba na promjene) Socioekonomski status (SES: godine obrazovanja, prestinost i sposobnosti potrebne za posao,

prihodi) i funkcioniranje obitelji Siromatvo Izvan obitelji: susjedstvo, mjesta, gradovi Kulturalni kontekst (vrijednosti i obiaji, socijalna politika)

strukturalna oteenja

kromosoma

abnormalnosti autosoma

abnormalnosti spolnih

kromosoma

kod ena kod mukaraca

43

4. GENI I PONAANJE BIHEVIORALNA GENETIKA Interdisciplinarno podruje koje pokuava utvrditi da li se individualne razlike u ponaanju mogu objasniti genetskim razlikama. Jesu li razlike meu ljudima uzrokovane nasljeem ili okolinom/uenjem, te u kojoj mjeri?

INDEKS HEREDITETA (NASLJEDNOSTI) Odnos izmeu genotipa i fenotipa izraava se pomou tzv. INDEKSA HEREDITETA (NASLJEDNOSTI).

A to je onaj dio u nekoj osobini koji se moe pripisati genetskom dijelu u prouavanom uzorku. Indeks nasljednosti se kree: od 0 1 (0 = sve razlike su okolinskog porijekla; 1 =sve razlike su genetskog porijekla). Pokazuje stupanj u kojem se razlike u fenotipu mogu objasniti razlikama u genotipu. Indeks herediteta se rauna na temelju korelacija razliitih vrsta srodnika, te podataka iz istraivanja usvojene djece i blizanaca. Npr.: Procjena indeksa herediteta za inteligencijiu iznosi 0.5 - 0.6, to bi znailo da 50 - 60 % varijacija u ljudskoj inteligenciji proizlazi iz razliitosti gena. Ostali dio se moe objasniti okolinskim faktorima. Indeks predstavlja vrlo grubu procjenu i ovisi o uzorku na kojem je odreen, tj. nije univerzalan za sve.

Stupanj konkordancije: SK: znantno vei kod jednojajanih nego dvojajanih blizanaca Stupanj podudaranja Postotak sluajeva (0-100) u kojima oba blizanca pokazuju neku osobinu onda kada je ona prisutna kod

jednog/jedne od njih. Najee kod prouavanja udjela genotipa u emocionalnim poremeajima i poremeajima ponaanja. Vrijednost 0 pokazuje da ako jedan blizanac ili blizankinja ima neku osobinu, drugi ili druga je nikada nema.

Metode istraivanja utjecaja nasljea na ponaanje: 4 vrste

1. Obiteljske studije: ispituju se slinosti u fenotipu

Roditelji dijete 50 % zajednikih gena

Baka/djed - unuci 25 % Bratii 12,5 %.

2. Studije blizanaca: Usporeuju se korelacije npr. u inteligenciji kod parova identinih blizanaca (r = 0.86) s korelacijama dvojajanih (r = 0. 53).

Jednojajani 100 % isti geni

Dvojajani 50 % zajednikih gena

3. Studije usvojenja Odreuju se povezanosti osobina izmeu biolokih roditelja i djece, te povezanosti istih izmeu usvojitelja i djece. Npr. kod inteligencije: odreuju se korelacije IQ-a izmeu biolokih roditelja i djece, kao i korelacije IQ-a usvojitelja i djece. Vea slinost sa usvojiteljima govorila bi u prilog okolinskog znaaja za razvoj inteligencije.

4. Kombinacija studija usvojenja i studija blizanaca Istrauje se slinost meu jednojajanim blizancima koji su u ranom djetinjstvu razdvojeni i odrastaju u razliitim okolinama. One osobine koje su kod njih slinije nego to je to sluaj kod dvojajanih koji su odrasli kod svojih roditelja, oigledno su genetski predodreene (teko provedivo).

44

UTJECAJ GENA NA PSIHOLOKE OSOBINE Rezultati istraivanja potvruju da geni igraju znaajnu ulogu, posebice u tri podruja:

odreenim PSIHIJATRIJSKIM POREMEAJIMA (npr. shizofrenija, shizofrene majke imaju shizofrenu djecu u 1 od 10 sluajeva)

INTELIGENCIJA (50 -60 %) LINOST (50 %).

Najuvjerljiviji rezultat utjecaja gena je da su identini blizanci odrasli u razliitim okolinama sliniji od dvojajanih blizanca odraslih zajedno:

Korelacija/stupanj povezanosti

Jednojajani (odvojeni) Dvojajani (zajedno)

SVE SPOSOBNOSTI" r = 0.74 r = 0.54

OSOBINE LINOSTI r = 0.52 r = 0.25

...no meutim, istraivanja su pokazala da okolina takoer utjee na navedena ponaanja. ak se i

identini blizanci koji imaju potpuno jednake gene mogu razlikovati u tome hoe li razviti mentalni poremeaj, te se razlikovati u inteligenciji i u linosti. Bihevioralno-genetika istraivanja pokazala su da razlike u tome kako blizanci (i drugi) doivljavaju istu okolinu, utjee na neke od tih osobina vie nego na druge.

5. VRIJEME DJELOVANJA GENA MEUDJELOVANJE GENA I OKOLINE PROMJENA DJELOVANJA GENA I RAZVOJNI TEMPO ovjekov tjelesni razvoj (i neki drugi aspekti razvoja) obiljeavaju brzi periodi i zastoji koji su rezultat aktivacije odreenih gena u odreenim razdobljima. RAZVOJNI TEMPO - obrazac po kojem se odvija ta aktivacija; tonije, brzina kojom se smjenjuju periodi brzog rasta i zastoja u tjelesnom i mentalnom razvoju pojedinca; usklaeniji je za jednojajane blizance (genetski utjecaj). Usprkos tome i okolina takoer ima svoju ulogu. a) Model raspona reakcije. Geni odreuju raspon reakcije (=okvir mogueg razvoja), a okolina odreuje do

kojeg stupnja unutar tog raspona reakcije e se osobina konano razviti. Koliina mogueg variranja neke osobine pod utjecajem iskustva unutar granica zadanih genetskim naslijeem.

b) Model biranja kutia (niche picking): Prema Scarr-ovoj i McCartney-evoj, djeje ponaanje je pod utjecajem 3 odnosa izmeu genotipa i okoline: PASIVNOG (okolinu uglavnom stvaraju drugi (roditelji)).

POTICAJNOG (dijete svojim ponaanjem potie odreene reakcije drugih (vesela beba - potie pozitivno ponaanje okoline)

AKTIVNOG (dijete aktivno bira kutie - trai okolinu koja odgovara njegovom genotipu (knjinica, sportsko igralite i sl.) i na taj nain potie njegov razvoj)

c) Model kanaliziranosti: razliite osobine imaju razliiti stupanj kanaliziranosti. to je vei utjecaj biolokih faktora, to je vea i kanaliziranost razvoja u odreenom smjeru. to je manja bioloka odreenost, to je kanaliziranost manja i okolinski utjecaji mogu vie utjecati. NPR: osobina visine: visoko je kanalizirana i najvie ovisi o genotipu, a okolinski utjecaj je samo minimalan. Kanaliziranost nije itav ivot konstantna.

ZAKLJUAK Meusobna djelovanja gena i okoline vrlo su sloena. Npr. intelektualna aktivnost ovisi o prikladnom funkcioniranju nekoliko stotina gena, a mogu postati jo

sloenija nakon otkria koja nagovjetavaju kako se organizacija gena na DNA molekuli s vremenom moe promijeniti.

Genetika (zasad) ne moe dati konane odgovore jer se genetiki procesi uvijek odvijaju u kontekstu okoline

45

46

5. PRENATALNI RAZVOJ, POROD I STANJE

NOVOROENETA

1) ZAEE, TRI FAZE PRENATALNOG RAZVOJA I PRENATALNA OKOLINA

Zaee

Prenatalni razvoj zapoinje zaeem (oplodnjom), u kojem genetski materijal iz muke spolne stanice

(spermij) ulazi u ensku spolnu stanicu (jajace); tim spajanjem nastaje nova stanica = zigota

Glava spermija uz pomou enzima prodire kroz membranu u trajanju od 1h. Nakon prodiranja, jajna stanice

poinje bubriti, te je uslijed zadebljanja onemoguen ulazak ostalim spermijima (sprijeena je poliploidija)

U jajnoj stanici udruuju se jezgra jajaca (23 kr.) i jezgra spermija (23 kr.) u zajedniku jezgru koja ima

potpuni broj kromosoma (2n =46)

Oplodnja je gotova

Novi ivot, ima sve predispozicije da