SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE

SEMINARSKI RAD

KONZERVACIJA RANOKRŠĆANSKE CRKVE U UBLIMA NA

LASTOVU

MENTOR: STUDENT:

Ana Mišković Andrea Glumac

Zadar 2012.

Lastovo je otok koji se nalazi na jugu Hrvatske, u južnoj Dalmaciji, te je i najjužniji naseljeni

otok na Jadranu. Mjesto Lastovo stari je srednjovjekovni grad amfiteatatralnog obila,

okruženo brdima, a okružuje ga niz naselja na obali od kojih je najpoznatije trajektna luka

Ubli na zapadnoj strani otoka.

Najranija povijest otoka Lastova slabo je istražena. Lastovo se u antičkim izvorima rijetko

spominje, a prvi konkretniji podatci sakupljeni su u arheološkim istraživanjima tokom 20.

stoljeća. Dosad je zabilježeno nekoliko lokaliteta, a jedino podrobno istraženo područje je

rimsko naselje u luci Ubli. Taj rimski stambeni sklop gospodarskog karaktera nastao je na

povoljnom geografskom položaju pored mora i plodnih polja, u čijem sklopu je kasnije

nastala ranokršćanska crkva posvećena Sv. Petru. Dosada su provedena dva istraživanja

lokaliteta, prvo 1933. koje je proveo P. Marconi i drugo od 1978. do 1980. koje su proveli

stručnjaci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kada su izvedena revizijska istraživanja

te konzervacija bazilike.

Crkva je zatečena u samim temeljnim ostacima osim južnog zida, iako su visine zidova bile

znatno više za Marconijevih istraživanja. Crkva je devastirana 1933., kada je talijanska vlast

odlučila srušiti crkvu jer se nalazila na mjestu gdje se trebala podići tvornica.

Crkva Sv. Petra je jednobrodna longitudinalna građevina s istaknutom polukružnom apsidom

u prostoru, pravilne orjentacije s blagim otklonom od 17° prema jugu. S južne strane lagano je

ukopana u brijeg što je vjerojatno uvjetovano odnosom prema ostalim građevinama naselja te

njezinom nužnom orjentacijom. Konfiguracija terena uvjetovala je i smještaj glavnog ulaza sa

sjeverne strane jer je predviđena zapadna strana bila zatvorena s obzirom da se s te strane

nalazila obala mora.

Sjeverno pročelje bilo je definirano trijemom koji je sačinjavalo šest njednakih pravokutnih

pilona s pilastrima te je vjerojatno funkcionirao kao narteks ukojem je nađen ostatak groba.

Na samom pragu portala nađen je reljef s prikazom križa i dvije ovce. Portal je bio

jednostavnog oblika s nadvratnikom iznad kojeg se najvjerojatnije pružao uobičajeni luk

tvoreći lunetu unutar koje je mogla biti uzidana ova spomenuta reljefna ploča s trokutnim

završetkom. Na osnovi dotične ploče može se pretpostaviti namjena srodnih reljefa nađenim u

Splitskoj na Braču te Šestanovcu, jer svi oni nisu nađeni in situ, te je ionako teško

pretpostaviti neko drugo mjesto za ove reljefe unutar crkve.

Reljef je pravokutnog oblika s trokutnim zabatnim završetkom s prikazom križa između dvije

ovce koje se propinju prema kružu. Površina reljefa ispunjena je razgranatim viticama

bršljana koje ispunjavaju prazne površine oko križa. Zabatni prostor nad križem ispunjava lik

ptičice te stilizirane grančice, a cjelokupnu kompoziciju uokviruje nenametljiva profilacija

koja razdvaja dva prikaza. Ovaj vrstan reljef s Kristovom simbolikom euharistije danas se

čuva u Arheološkom muzeju u Zadru.

U unutrašnjosti isticao se prostor prezbiterija s povišenim prostorom apside koji je bio

ograđen oltarnom pregradom od koje je prostala samo baza oltarne pregrade. Na osnovi jasno

ocrtanih udubljena za nasad pilastara i pregradnih ploča oltara, može se načiniti rekonstrukcija

izgleda oltarne pregrade; utvrđeno je da se sastojala od kamenih monolitnih greda, a

Marconijeva rekonstrukcija odaje da je imala dvije duge ploče jednostavne profilacije

naprijed te po dvije kratke sa strane, a međusobno su bile povezane pilastrima, tvoreći tri

ulazna pristupa u prezbiterij, jedan sprijeda te dva bočno.. Nad jednostavnim kubusima

pilastara izdizali su se stupovi završavajući kapitelima jednostavnog kasnoantičkog

kompozitnog tipa. Bridovi kapitela naglašeni su stiliziranim akantovim lišćem i uokvireni

plastično izvučenim kutnim volutama. Pilastar, stup i kapitel najvjerojatnije su izvučeni iz

jednog komada kamena.

U povišenom prostoru apside nalazila se klupa sa supedaneumom, no nije utvrđeno da li je

bila prekinuta sa katedrom, obzirom da je kasnija srednjovjekovna dogradna oštetila upravo

taj dio. U središti prostora svetišta nalazio se oltar. Pretpostavlja se da je bio klasičnog tipa –

stol s četiri kutna stupića koji su nosili menzu. Od oltara jedino je preostao ulomak kapitela

oltarnog stupića s geometriziranom biljnom ornamentikom. Kalathos kapitela ukrašen je

gotovo linijski koncipiranim listovima koji se blago izvijaju prema njegovim krajevima, dok

je usredištuplastični kružni element kao reminescencija cvijetnog motiva. Od ostalih dijelova

oltara ništa nije sačuvano budući da je kasnije bio devastiran uslijed traženja blaga. Na

vanjskom dijelu apside, vrhovima u nju upisanog pentagona postavljena su dva kontrafora, od

kojih je Marconi našao samo južni te mu analogno pretpostavio sjeverni. U srednjem vijeku

dograđen je poligonalni prsten zida koji je dodan jer je vjerojatno dio apside bio oštećen.

Pretpostavlja se da je tom prigodom uklonjen jedan od kontrafora da bi se novi zid bolje

povezao sa starim. Tako je apsida dobila izgled trapeza skresanih uglova, a s južne strane

podignuto je koljeno na koje se naslanjao svod prostora pred bočnim ulazom u crkvu.

Današnji zid visine oko 2 m pokazuje ostatke prijelaza u svod, no utvrđeno je da je to nastalo

kasnije, najvjerojatnije prilikom zatvaranja apside. Poligonalna apside sagrađena je iz

konstruktivne potrebe, ne samo radi mode vremena te spada u rijetke primjere apside

poligonalne izvana i polukružne iznutra, s obzirom na njenu tehničku ulogu u arhitekturi.

Razlog zakošenih ramena apside nije dovoljno istražen.

S južne strane crkve nalazi se niz pomoćnih prostorija razne namjene - zapadna je vjerojatno

bila grobna memorija jer su u njoj pronađeni sarkofazi te se u nju pristupalo izvana; srednja je

imala direktan ulaz u crkvu, te jedan presvođeni predprostor u kojem je pronađen grob, dok se

na krajnjem istočnom dijelu nalazi bunar koji je služio za potrebe crkve. Taj zadnji prostor

kasnije je odijeljen jednim tanjim zidom od prostora crkve. Istočno od apside, otkrivena je

manja pravokutna prostorija. U njoj je pronađen spomenuti ulomak kasnoantičkog stupa koji

je mogao pripadati oltarnoj pregradi. Prostorija na zapadu vjerojatno je imala funkciju grobne

kapele što je zaključeno na osnovi pronađenih sarkofaga i zidanih grobova. Još južnije od te

prostorije nađeno je nekoliko grobnica na osnovi čega je zaključeno da se na tom mjestu

nalazila nekropola rimskog naselja, te da je crkva izgrađena u neposrednoj blizini groblja, te

je sjedinjavala kongregacijske i cemeterijalne funkcije.

Prije konzervacije spomenika napravljena je temeljita dokumentacija zatečenog stanja. U

najboljem stanju bio je južni zid visine oko 2 m iako dosta osjetljiv budući da se iskrivio jer

ga je „gurao“ potisak brda u koji se ukopao. Veće rupe popunjene su malterom, fuge su

očišćene, spojevi ožbukani, a u gornjem dijelu zid je učvršćem betonskom masom.

Budući da je crkva neđena u temeljima zidova, dozidalo se pretpostavljenih 70 cm da se

naznači oblik ranokršćanske crkve. Prosječna širina zidova je 65 cm dok je deblji jedino

zapadni zid čija debljina iznosi 70 cm. Razlika građevinskih faza naznačena je visinama

pojedinih zidova; tako je prvobitna apsida iste visine kao i svi zidovi (70 cm) kao i kontrafor.

Malterni pod morao se nasuti šljunkom za 20 cm jer se prostor bazilike punio vodom s

dolaskom plime. U apsidi je sazidana klupa kojoj su krajevi nedovršeni jer nije poznato

njezino protezanje, a zid iza klupe je ožbukan. Rekonstrukcija trijema nije bila moguća jer se

pružao ispod današnje ceste te nije bilo moguće obnoviti veličine pilona.

U jugozapadnom uglu unutar zida koji opkoljava crkvu napravljene su pristupne stepenice s

obzirom da je današnja razina puta viša za 2 m u odnosu na pod crkve.

Građevina pokazuje sve odlike liturgijskog objekta jedne ruralne općine. Sastoji se od kultne

dvorane s nekoliko sporednih prosotra te specifično raspoređenim glavnim ulazom i

narteksom prilagođenim lakoalnim potrebama, te namještajem koji se uklapa u ranokršćanske

oblike ruralnih naselja.

LITERATURA:

Jasna Jeličić, Goran Nikšić: Konzervacija ranokršćanske crkve u Ublima na Lastovu