RANA KOMUNIKACTJA I MOGUENOSTITERAPIJSKOG DJ ELOVANJA

Saietak

Pravod<lbno, a to znaii veoma rano prepoznavanje nagovje5taja poreme6aja verbalne komunikacije i usvajanjajezika mogu6e je ve6 u razdoblju prijejezidne komunikacije djeteta koju ono ostvaruje s bliskim osobama, dakletijekom prve i druge godine Zivota. Uspjelnost njihova prepoznavanja ovisi o poznavanju razvojnih procesavainih za usvajanje jezika i verbalnu komunikaciju, ali i o uvaZavanju roditeljskih opaZanja. U llanku se iznosiargumentacija u prilog rane dijagnostike i rane terapije jezidno-govornih poreme6aja, te se raspravljaju nadininjezina provodenja. NaglaSava se uloga roditeljskog doma u ranoj terapiji budu6i da obuiavanje roditelja injihovo ukljudivanje u terapijski proces kod vlastite male djece ima mnogostruke udinke.

Marta Ljube5i6

Fakultet za defektologijuSveudiliSta u Zasrebu

1. UVOD

Jedno od de56e postavljanih pitanja u novijevrijeme jest, mogu li se neki predznaci budu-6ih poreme6aja verbalne komunikacije pre-poznati znatno ranije i kakve su mogu6nostiranog terapijskog djelovanja.Verbalna je komunikacija samo jedan odoblika ljudske komunikacije. Pripada jojatribut tipidno ljudske komunikacije, jer je-dino dovjek njome ovladava i njome se sluzi.Omogu6ena je usvajanjem jezika, ljudskimpostignu6em, nastanak kojeg ni danas ne ra-zumijemo u potpunosti. KaZe se da generaci-je psihologa, lingvista, biologa i drugihstrudnjaka jod uvijek nisu uspjele objasnitiono 5to svako dijete moZe: usvojiti osnovusvog materinskog jezika zadvlje godine ude-nja (tijekom 2. i 3. godine Zivota). Valjanapomenuti da za kvalitetnu verbalnu komu-nikaciju nije dovoljno usvojiti jezik ve6 tre-

Strudni dlanak

UDK: 376.36Zaprimljeno: 13. 05. 1996.

ba i ovladati jezidnom uporabom u dru5tve-nom kontekstu. Komunikacijsko ponalanjepodinjemo uditi veoma rano, joi u prenatal-noj fazi, a samo udenje traje doZivotno. Da-kako onoje intenzivno u ranom djetinjstvu, au zreloj dobi istomje sporadidno.Danas se smatra da se za spredavanje iliublaZavanje nastanka poreme6aja verbalnekomunikacije treba usmjeriti na prve godineiivota, najve6im dijelom na predlingvistidkukomunikaciju jer se ve6 u njoj mogu prepozna-ti naznake budu6ih poreme6aja (Locke, 1994.).

2. PRIJEVERBALNAKOMUNIKACIJA I NJEZINOPOTICANJE

Obra6anje painje na prijeverbalnu komuni-kaciju i njezino poticanje vaZno je iz vi5erazloga, a ovdje 6emo ista6i dva:

I Ouu ., skraiene verzije dvaju predavanja koje je autorica odrZala tijekom 1995. go<.line ("Predznaci pore-medaja verbalne komunikacije" na strudno znanstvenom sastanku Hrvatskog dru5tva za djedju neurologiju, i "Ulogaroditeljskog doma u rehabilitaciji" na hrvatsko-njemadkom seminaru "Miinchenska razvojna rehabilitacija".

151

Defektofogija, Vol.3'1. (1996), 1-2,151-'157. Liube5i6, M.: Rana komunikacija...

2.

l. zbog op6epoznate uloge komunikacije u

djetetovu adaptivnom pona5anju: nedo-

statna komunikacija dovodi do smetnji u

adaptivnom pona5anju; bez komunikaci-je nema udenja novih oblika pona5anja.

zbog duboke ukorijenjenosti verbalnekomunikacije u oblicima predverbalne,

tj. u vaZnosti prijeverbalne komunikacijeza usvajanje jezika.

Postoji relativno mali broj programa zapoti-canje prijeverbalne komunikacije, a osobitoje mali broj programa koji su znanstveno

evaluirani (Warren i sur., 1993.). Programise obidno osnivaju na poznatim dinjenicamao interakciji majke i djeteta koje nema te5ko-

6e u razvoju, te nastoje izazvati ona ponaia-nja koja su tipidna za interakciju majka-dije-te. Medutim, generalizacija ovih spoznaja na

interakciju majke i djeteta s usporenim raz-

vojem ili atipidnim komunikacijskim pona-

Sanjem moZe biti samo do odretlene mjereopravdana.Poznato je da je udestalost i prepoznatljivostprijeverbalne komunikacije to manja Sto jekod djeteta viSe izraZeno razvojno zaostaja-

nje. Kad bismo se oslanjali samo na sponta-

nu komunikaciju do koje dolazi izmedu maj-ke i djeteta, dijete bi imalo premalo prilika za

udenje. Drugim rijedima, da bi udenje biloudinkovito treba pove6ati udestalost prilago-denog bavljenja djeteta s ljudima i sa stvari-ma, odnosno poticati djetetovu komunikaci-ju. Naime, ova djeca desto poklanjaju manje

paZnje relevantnim podraZajima nego djeca

bez te5ko6a u razvoju. Stoga je neophodnopojadati istaknutost komunikacijskog mode-

la i sustavno ojadavati djetetovu sposobnost

odgovaranja na poticaje iz okoline. Poznato

je takotler da djeca desto imaju te5koda ugeneralizaciji novonaudenih komunikacij-skih vje5tina, te u oblikovanju terapijskogdjelovanja treba i o ovoj dinjenici voditi ra-duna.Analizom istraZivanja rane komunikacije iprograma njezina poticanja koje smo udiniliza potrebe rada u Kabinetu za ranu komuni-kaciju2, do5li smo do zakljudka da u programpoticanja prijeverbalne komunikacije koji se

izraduje za svako dijete posebno, treba

uvrstiti dvije skupine postupaka:

A. Potaknuti primjenu onih pona5anja u ko-munikaciji koja su i inade prisutna u dijad-nom odnosu majke i malog djeteta i za kojeje poznato da pozitivno utjedu na intenzitetpredlingvistidke komunikacije. U to primje-rice ulazi opona5anje djeteta (todno ili modi-ficirano imitiranje djetetove vokalizacije ilineglasovnog ponaSanja dovest 6e do izgrad-nje novih komunikacijskih rutina a ono ujed-no potkrepljuje djetetovu vokalnu imitaciju iimitaciju op6enito). Nadalje, potrebno jeprepoznati svaki djetetov signal i spremnoodgovarati na njega, slijediti djetetovuusmjerenost (zanimanje), verbalno mu se

obra6ati u tzv. "maminskom" (engl. mothe-reese3. te obilno koristiti naudene komunika-cijske rutine. Naudene komunikacijske ruti-ne treba koristiti, budu6i da je poznato da

izazivaju komunikaciju u djece. Da bi se mo-glo tako djelovati nephodno je ne samo do-bro poznavati dijete, ve6 i imati uspostavlje-nu zdravu emocionalnu komunikaciju s dje-tetom. Nitko to ne6e ostvariti bolje od rodite-lja, te 6emo stoga na jednom daljnjem dijeluteksta i analizirati ulogu roditelja i roditelj-skog doma u terapiji poreme6aja rane dobi.

i

i

i

I

I

I!

lI

I

I

lII

t

2 Kabinet za ranu komunikaciju zapodeoje radom 30. svibnja 1995. godine kao klinidkajedinica pri O<fj9lu za

razvojnu rehabilitaciju Centra za rihabilitaciiu Fakulteta za defektologiju. Smjesten je u prostorijama DC "Vrbik"'

Prisavlje 4, l0 000 Zagreb.3 istraZivanja pokazuju da mala djeca prelbriraju "maminski" govor. To je visokomelodidan. govomi signal,

ritmidan i slidan bnirme Sto di.i"t" tog uz.rasta samo proizvodi. Dojendad ga voli jer je podesen njihovim perceptivnim

mogu6nostima: sadrZi visoke tonove, spori tempo i Siroke intonacijske obrise, dobro se izdvaja iz pozadinske buke i

dijele ga lako slijedi. Signal sam privladi dijete, jer, kad je sadrlaj poruke bio izrezan, a ostali samo melodijski obrisi'

pret'erencija nije izostala.

152

Defektologija, Vol. 31. (1996), 1-2, 151-157. Ljube5i6, M.: Rana komunikacija ...

B. Potrebno je primjenjivati posebne metodekoje su tako oblikovane da nagla5avaju po-sebne potrebe u udenju djece s razvojnimzaostajanjem. Op6enito govoredi, potrebnoje prona6i i rabiti dobro tempirane dodatnepobudivade komunikacije, kako bi se posti-glo da dijete viSe komunicira i tako steknedovoljno prilika za ovladavanje komunika-cijskim vje5tinama. Osim toga neophodno jeved u terapijsku situaciju unijeti postupkekoji olakiavaju generalizaciju, bududi dadjeca s razvojnim zaostajanjem imajute5ko6a u transferu usvojenih oblika pona5a-nja na nove situacije.To se postiZe: unoienjem u situaciju i takvihpredmeta koji neizravno izazivaju odgovordjeteta, te se otvara mogu6nost da se odgo-vor generalizira na njih; primjenom uhoda-nih komunikacijskih sekvenci (socijalnih ru-tina) koje inate izazivaju odgovor djeteta, unovoj, donekle drugadijoj situaciji; na raz-lidite nadine potrebno je istaknuti komunika-cijski model, te nova udenja ugradivati u ti-pidne, djetetu primjerene aktivnosti sa Stomanjim razlikama izmedu situacije udenja isituacije u kojoj se pona5anje treba primje-njivati. Takoder je veoma vaZno da se modelnovog pona5anja ponudi u trenutku kad dije-te pristupa predmetu i visoko je zainteresira-no za nj. Odgovori i ponaSanje terapeuta tre-baju biti u skladu s djetetovom paZnjom, tetrebaju biti fokusirani na igradku ili situacijukoja u tom trenutku zaokuplja dijete. Kakobi dijete naudilo odgovarati na poticaje raz-liditih osoba, tj. kako bi se ostvarila interper-sonalna generalizacija, u odredenom je tre-nutku pozeljno u terapijsku situaciju ukljudi-ti i druge osobe.

3. POREMEEAJI VERBALNEKOMUNIKACIJE I NJIHOVIPREDZNACI

Poreme6aji verbalne komunikacije su veomadesto odraz kompleksnijih poremedaja koji

ukljuduju senzoridke, motoridke, kognitivnei psihosocijalne smetnje. Usporeni ili pore-me6eni razvoj govora pa zatim i verbalnekomunikacije, nastaje pri perifernim ili cen-tralnim auditivnim ili vizualnim smetnjama,pri poreme6ajima neuromotoridkog razvoja,kod mentalne retardacije ili razliditih generskih sindroma (Bishop i Mogford, 1988.).Ne samo da imaju brojne izvore, nego najde-56e ne djeluje jedan, lako prepoznatljivuzrodnik, ve6 u pravilu djeluje ve6i broj dim-benika koji su u medusobnim interakcijama.Pri tom ne treba zanemariti ni psihidke dini-telje kao Sto su emocionalni poreme6aji uroditelja ili te5ko6e prihvadanja djeteta.Prepoznavanje i dijagnosticiranje poreme6a-ja rane komunikacije izuzetno je sloZeno jerjedno te isto obiljeZje ponadanja u dvoje dje-ce ne mora imati znadenje istog simptoma ilisimptoma uop6e, a isti se poreme6aj moZemanifestirati preko razliditih pokazatelja udvoje djece iste dobi. U pravilu na poreme-6aj ili visoku vjerojatnost njegova razvojazakljudujemo kad u djeteta nalazimo ve6ibroj znakova koji mogu ukazivati na pore-me6aj, a pri tom je vaZno prepoznati njihovodnos s ostalim obiljeZjima djetetova tjele-snog i psihosocijalnog razvoja. Stoga je uo-davanje predpokazatelja poreme6aja verbal-ne komunikacije mogu6e istom na osnovitemeljitog poznavanja razvojnih procesaukljudenih u razvoj verbalne komunikacije(kognitivnih, motoridkih, senzoridkih ipsihosocijalnih) i preko uodavanja odsustvapona5anja tipidnih za zdravi razvoj. Takvimznanjima raspolaZe samo strudnjak, ali onnajde5de nema prilike daopaLadijete dovolj-no dugo i u razliditim situacijama, te je izu-zetno vaZno znati 5to je roditelj zamijetio.Prva komunikacija djeteta sa svijetom jeemocionalna komunikacija, te se i ostvarujes djetetu bliskim osobama. Samo 6e one ra-zumjeti djetetove signale i odgovarati nanjih djetetu prepoznatljivim znakovima.IstraZivanja su pokazala dazdtave osobe be-sprijekorno funkcioniraju u ovoj komunika-

153

Defektologija, Vol. 31. (1996), 1-2, 151-157. Ljube5i6, M.: Rana komunikacija ...

ciji, ali da se ona lako moZe naru5iti u situa-ciji kad je dijete hendikepirano ili je roditeljsamo obuzet takvom sumnjom, te u situacijikad u roditelja postoji du5evni poreme6aj iliozbiljnije emocionalne krize.S obzirom na djecu sa senzoridkim o5te6e-

njima (vida, odnosno sluha) istraZivanja su

pokazala da npr. kongenitalno slijepa djeca

ne stimuliraju bliske osobe na komunikacijuu istd mjeri kao ona koja vide, a teiko na-

gluha i gluha djeca izazivaju "nijemost" u

svojoj govornoj okolini.Zdrava i kvalitetna obostrana emocionalnakomunikacija nije bitna samo za du5evni

razvoj djeteta, ve1 i za razvoi nekih sposob-

nosti na kojima 6e podivati kasnije usvajanjejeaka, odnosno razvoj verbalne komunikacije.Dijete brbljanjem stjede senzomotoridkoiskustvo, no specifidni efekti brbljanja na ka-

snije udenje izgovora nisu jednoznadno po-tvrdeni. U fazi brbljanja dijete otkriva mo-gu6nosti svoje muskulature pri razliditim na-

dinima fonacije i negdje iza ietvrtog mjeseca

dovodi pod kontrolu intenzitet i visinu svogglasanja. Kako se pokreti ponavljaju stvara

se dvrsta veza izmedu taktilno-kinestetskih iauditivnih osjeta pri glasanju. Tako dijete uodredenom trenutku moZe proizvesti ono Sto

duje od drugih, tj. nakon autoimitacije posta-je mogu6a imitacija razliditih glasova drugihosoba (Standi6, Ljube5id, 1994.). Zanimljivoje da postoje opisi djece koja nisu imala pri-like za ovakve vokalne igre (bila su treheoto-mizirana), a svejedno su brzo nadoknadilaiskustvo i slijedila svoje vrSnjake u artikula-ciji glasova (Zna(enje brbljanja za kasnijilingvistidki razvoj prvenstveno se sastoji udjetetovom otkrivanju vlastitih izgovornihmogu6nosti koje ono onda rabi u stvaranjufonemskih sklopova kojima komunicira s

drugima, te na taj nadin potide i roditelje da

mu odgovore na isti nadin. Odnos majka-di-jeteje dinamidki sustav u kojem se ostvarujuobostrana prilagodavanja. I vokalizacija i je-zik razvijaju se unutar tog odnosa (Papou-

sek, 1994.).

154

U zdravog djeteta razdoblje prijeverbalnekomunikacije traje oko dvije godine i s obzi-rom na nadin komuniciranja ima dva podraz-doblja: razdoblje iskljudivo emocionalne ko-munikacije (prva godina Zivota) i tranzicij-sko razdoblje ili period praktidno situacijskekomunikacije (zadnja tre6ina prve i drugagodina Zivota) (Golinkoff, 1983.). Ove vre-menske raspone treba shvatiti veoma okvir-no, jer postoje djeca koja ih znatno premaiu-ju i u smjeru brZeg kao i u smjeru sporijegnapredovanja u odnosu na prosjek. Prijelaz u

ovo drugo razdoblje omogu6ava djetetovazainteresiranost za okolinu i predmete kojiga okruZuju, te manipulacije tim predmeti-ma. Njegovo djelovanje i komunikacija po-staju u ovoj fazi izrazito intencionalni. Uprvoj je fazi majka interpretirala djetetoveglasovne i motoridke znakove i oni su veli-kom snagom djelovali na njezino pona5anje.U samog djeteta oni nemaju odreclenu i jasnunamjeru priop6avanja, ve6 su nespecifidni.Izostanu li, odnosno jave li se s malimintenzitetom, to dovodi do smanjivanja ude-

stalosti komunikacije.Pojava verbalne komunikacije omogu6ena jenastankom sposobnosti mentalne repr ezenta-cije u djeteta, ali i nekim drugim sposobno-stima razvijenim u prve dvije godine Zivota.Odgadanje pojave verbalne komunikacijemoZemo pretpostaviti i znatno ranije ako ob-ratimo paZnju na odreclena obiljeZja djeteto-va ponalanja tijekom prve i druge godineLivota.U prvoj godini Zivota predznakove zaodgo-tleno ili o5te6eno usvajanje jezika nalazimo u:

- nedostatnoj usmjerenosti djeteta na ko-munikaciju s bliskim osobama (pomanj-kanje interesa za ljude, izbjegavanje kon-takta odima i tjelesnog kontakta, odnosnoop6enito u smanjenoj ili nekvalitetnojemocionalnoj komunikaciji)

- senzoridkim o5te6enjima (najdramatidnijeposljedice imaju o5te6enja sluha, ali nioStedenja vida ne treba zanemariti budu6ida je opaZanje i usvajanje jezika polisen-zoridki proces;

- u promijenjenoj kvaliteti vokalne komu-nikacije (suviSe desto plakanje interferiras govornim razvojem, gukanje i glasovneigre vaZne su za uspostavljanje kortikalnekontrole nad intenzitetom i visinom glasa,te za pravodobnu pojavu kanonidkog slo-ga);

- gubitak interesa za predmete koji djetetunestaju iz vidnog polja.

U drugoj godini Zivota kao predznakove zaodgoileno ili o5te6eno usvajanje jezika trebaspomenuti:

- izostajanje reakcije traZenja sakrivenihpredmeta

- potpuna odsutnost simbolidke igre i "kaoda" pona5anja (razumijevanje funkcijeobjekta)

- nekori5tenje geste pokazivanja

- u djeteta izostaje imitativno pona5anje ilibarem pokuSaji imitacije pokreta ili nekihradnji

- na glasovnom planu se ne javljaju prveriiedi u obliku redupliciraju6ih slogova

- niti krajem druge godine nisu se pojaviliindividualni simboli.

- nerazumijevanje govora i interesa za nj.Uodavanje nekog od spomenutih predzna-kova roditelje ne treba upla5iti, ali ih sva-kako treba potaknuti da svoje zapai,anjesaop6e strudnjaku.

Poreme6aji u usvajanju jezika utjedu na ko-munikaciju djeteta s okolinom ne samo zatoSto oni postoje, ve6 i stoga Sto njihovo posto-janje mijenja verbalno ponaianje okoline inadin obra6anja djetetu. Okolina u takvimsludajevima bitno pojednostavnjuje, ali naZalost i smanjuje intenzitet svojeg obra6anjadjetetu, te ono gubi dobre i poticajne modeleza usvajanjejezika. Tako se stvara zatvorenikrug: poreme6aj u usvajanju izaziva uvjetekoji pridonose njegovom udvrS6ivanju. Na-judinkovitiji nadin razbijanja ovog kruga jeprimjena terapijskih i preventivnih postupa-ka u razdoblju prijeverbalne komunikacije

4. KAKO I GDJE SE MOGUPROVODITI TERAPIJSKIPOSTUPCI U PODRUEJURANE KOMUNIKACTJE

Roditeljski je dom mjesro u kojemu dijeteostvaruje najupedatljivije razdoblje svogodrastanja. Uobidajeno se kaZe daje to mje-sto njegove socijalizacije. Roditeljski domdine i ljudi i prostor. Nikome ne treba doka-zivati da presudna uloga u avanturi odrasta-nja pripada ljudima - roditeljima, bra6i, uku-6anima. To dakako vrijedi za svako dijete:tzv. zdravo, dijete rizidno za nastanak raz-vojnih smetnji ili ono s prirodenim ili ranostedenim funkcionalnim ogranidenjima. Nijeli onda najprirodnije da, ukoliko je rana re-habilitacija potrebna, upravo roditeljski dombude mj esto njezina provotlenj a.

Rodenje svakog djeteta mijenja odnose u ro-diteljskom domu i dijere postaje sredidte okokojeg se okuplja cijela obitelj i prema kojemse uskladuje dnevni, pa i onaj dugorodnijiraspored. Nitko uku6ane na to ne prisiljavaniti ih podudava nuZnosti prilagottavanjadjetetovim potrebama. Oni to dine spontano,i uglavnom umjeSno. Metlutim rodenje dje-teta s olteCenjem ili spoznaja o visokom rizi-ku za nastanak razvojnih smetnji, mijenjaobiteljsku dinamiku i name6e potrebu zastrudnom pomoii obitelji. O tome je mnogopisano u svijetu i u nas, a poduzimaju se irazliliti oblici rada s obiteljima djece s raz-vojnim smetnjama (Flass, Kutle5a, 1989.,Teodorovi6, 1987.). U literaturi je posebnapalnja poklonjena radu s rodireljima (Cun-ningham i Davis, 1985.) i roditeljima kaoterapeutima (Jansen i Streit, 1992.).U terapiji poreme6aja koji se javljaju u ranojdobi, prema tome, neophodan je rad i s djete-tom i s roditeljima. Roditelji imaju svoje vla-stite spoznaje i kreativnost u ophodenju sasvojim djetetom. Njihove spoznaje su nam iu dijagnostidkom i u terapijskom radu drago-cjene, te ih nikada ne smijemo zanemarivati.

155

Defektologija, Vol. 31 . (1996), 1-2, 151-157. Ljube5i6, M.: Rana komunikacija ...

Veliko uvaZavanje uloge roditelja u terapijizastupa i koncept razvojne rehabilitacije(Hellbrugge, 198 l.). Razvojna rehabilitacijakoristi jedinstvenu Sansu koja leZi u plastid-nosti srediSnjeg Zivdanog sustava i to upravou razvojnim stadijima ranog djetinjstva, ka-ko bi djeci s prirotlenim ili rano stedenim

organskim o5te6enjima prevenirala ili ubla-Zila nastanak razvojnih smetnji. To je mogu-de samo onda ako se moZe osigurati rano

otkrivanje i ranu terapiju. Roditeljska su

opaLanja ovdje od neprocjenjive vaZnosti.

Koncept razvojne rehabilitacije ima teZi5te u

terapiji koju provode roditelji i u okviru tog

koncepta roditelje se smatra najboljim tera-

peutima. Ciljevi terapije usmjereni su ka po-

stizanju samostalnosti i sposobnosti komuni-kacije, kamenja temeljaca socijalnog razvo-ja. Zadataje strudnjaka da na razumljiv na-

din i u malim koracima roditelje tako upute u

terapijski program da ga oni mogu provoditikod ku6e. Razvojna rehabilitacija provodi se

uvijek ambulantno. Razlog je jednostavan,

navodi autor razvojne rehabilitacije: Nitijedna institucija nije u stanju, ni u pogledupotrebnog vremena ni potrebne osje6ajnosti,

djetetu ponuditi takvu terapijsku pomo6, kao

obitelj, osobito majka (Hellbrugge, 1995.).

Ovaj terapijski koncept kvalitetno se moZe

ostvariti samo uz uvjet interdisciplinamosti,jer to zahtijeva sloZenost ljudskog razvoja I

osobito sloZenost razvojnih poreme6aja.

Analiza razliditih terapijskih koncepata na-

mijenjenih djeci dojenadke, jasli6ke i vrti6ke

LITERATURA

dobi, dovela nas je do zakljudka da je rana

terapija dio djetetova Zivota i treba biti inte-grirana u njega. Ona se ne moZe ograniditi na

odretlene sate ili dane u tjednu. Njezina jeudinkovitost ovisna i o terapeutu, alijo5 viSe

o oblikovanju djetetove okoline koja morabiti takva da ono u skladu sa svojim sposob-nostima svakodnevno moZe u njoj stjecatinajve6e mogu6e iskustvo koje 6e unaprecli-vati i oboga6ivati njegov razvoj. Osim toga

emocionalna vezanost koja postoji izmedudjeteta i njegove okoline pogoduje udenju.Terapijski postupak s djetetom u ku6i provo-de djetetu najvaZnije osobe i prema prilika-ma i viSe puta dnevno, te to povedava udin-kovitost. Terapija se k tome provodi u pri-rodnoj situaciji, te su teiko6e generalizacijeusvojenog samim time bitno smanjene. Oso-bito vaZno nam se dini da su tako roditelji iuku6ani aktivno ukljudeni u terapiju koja jestrudno vodena, te pritom napredak djeteta s

pravom doZivljavaju kao vlastiti uspjeh.

Osjedaj nesre6e i beznada koji tako desto du-go vlada u obiteljima nakon dijagnosti-ciranja teZih oblika smetnji u razvoju njiho-va djeteta, moZe biti tako brZe i lakle prevla-dan. Prema tome, terapijske postupke u po-drudju rane komunikacije treba provoditi istrudnjak i roditelj kojeg je strudnjak pret-hodno uputio u nadine provodenja odabranihpostupaka, a najbolje mjesto za njihovu rea-

lizaciju je roditeljski dom-

l. Bishop, D. i Mogford, K. (ur) (1988). Language development in exceptional circumstances, Edin-

gurgh: Churchill Livingstone.

Cunningham, C. Davis, H. (1988). Working with parents: frameworks for collaboration. Philadel-

phia: Open University Press.

Flass, O. i Kutleia, M. (1989). Rad s roditeljima i sluino oiteienom djecom do treie godine Zivota.

Suvag,2, l13-120.Golinkoff, R. M. (ur.) (19S3). The transition from prelinguistic to linguistic communication. Hill-

sdale, N. J.: Lawrence-Erlbaum Associates.

2.

3.

4.

156

Defektologija, Vol.31. (1996), 1-2,'151-157. LjubeSi6, M.: Rana komunikacija...

5. Hellbrugge, Th. (ur) (1981). Klinische Sozialpaediatrie. Ein Lehrbuch der Entwicklungs-Rehabilita-tion. Berlin: Springer.

6. Hellbriigge, T. (1995). Grundelemente der sozialpaediatrischen Entwicklungs-Rehabilitation. Mu-enchen: Aktion Sonnenschein.

7. Jansen, F. i Streit, U. (1992). Eltern als Therapeuten. Berlin: Springer.8. Locke, J.L.(1994). Gradualemergenceofdevelopmentallanguagedisorders.JournalofSpeechand

Hearing Research, 37, 608-61 6.

9. Papousek, M. (1994). Vom ersten Schrei zum ersten Wort. Bern: Huber.10. Standii, V. i Ljube5ii, M. (1994). Jezik, govor, spoznaja. Zagreb: Hrvatska sveudiliSna naklada.ll. Teodorovii, B. (1987). Uloga roditelja u pred5kolskom odgoju djece s re5kodama u razvoju. U:

Levandovski, D. (ur). Rano otkrivanje i praienje djece s teskodama u razvoju pred5kolskog ui.usta.Zagreb: Savez Dnrdtava defektologa Hrvatske, I 4- 19.

12. warren, s., Yoder, P.,Gazd,ag, G., Kim, K. i Jones, H. (1993). Faciliting prelinguistic communica-tion skills in young children with developmental delay. Journal of Speech and Hearing Research, 36,83-97.

EARLY COMMUNICATION AND POSSIBILITIES OF THERAPEUTIC WORK

Summary

Timely, meaning very early, recognition of possibility of verbal communication and language adoptationdifliculty is possible even in the pre-lingual communication the child has with persons close to it, iuring its firstand second year. The success in this recognition depends on understanding the developmental piocessesimportant for the language adoptation and verbal communication, but also on respecting the parents' notes. - Inthe article we give the arguments in favour of early diagnostics an<I early therapy of spiech and languageimpairments and discuss the means of its implementation. We stress the role of parents in ihe early theraf,y, isthe education of parents and their inclusion in the therapeutic work with their own small childreni". -uliipl"efl'ects.

157