PUŠLEK Listek Hrvatskog kulturnog društva Međimurje iz Ljubljane,

PROSINAC, 2013, broj 24

MEĐIMURCI U HRVATSKOJ GODINI OPTIMIZMA -

SEKCIJE SE PREDSTAVLJAJU – PROSLAVE –

PRIREDBE – VELIKI INTERVJU KATICA ŠPIRANEC –

ŽABICE – IZLOŽBA – SABOR HRVATSKE KULTURE –

PROŠČENJE U VELENJU – PJESNICI SE

PREDSTAVLJAJU – VARAŽDIN – MARTINJE I

MEĐIMURSKA NOĆ – BEZ SVOG JEZIKA I KULTURE

SMO PRAZNE DUŠE – PLAN AKTIVNOSTI DRUŠTVA

ZA 2014. GODINU – DONATORI TOMBOLE –

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SAVEZA HRVATSKIH

DRUŠTAVA U SLOVENIJI – SVETI NIKOLA ILI

MIKLOŠ PO MEĐIMURSKO

HKDM-LJ svojim

uvaženim i vjernim

članovima kao i

našim prijateljima,

želi blagoslovljen

Božić te sretnu i

veoma uspješnu novu

2014. godinu.

Katruže njeguju i pronose našu pjesmu

Varaždin »Grad na vodi«

Finale velike jesenske

priredbe u KD Črnuče

PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA gospodinu JOSIPU LEKU Gospodine predsjedniče,

Iskreno i srdačno Vam se zahvaljujemo, što ste nas primili i saslušali u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ljubljani u četvrtak 5.prosinca, u prigodi vašega službenoga posjeta predsjedniku Državnoga zbora Republike Slovenije Janku Veberu. Sve nas su se duboko dojmile Vaše riječi izgovorene u slovenskome parlamentu, pred slovenskom javnosti, da želite i očekujete rješavanje pitanja statusa hrvatske narodnosti u Sloveniji sukladno postupku, kojega je Hrvatska primijenila u priznavanju statusa slovenske narodnosti u Hrvatskoj. Te Vaše riječi ostaju zlatnim slovima upisane u našim dokumentima i predstavljaju glavni poticaj u našim ustrajnim nastojanjima u priznavanju našega ustavno pravnoga statusa u Sloveniji. Tako jasnu poruku nama i slovenskoj državi do sada nije uputio nijedan dužnosnik Republike Hrvatske i stoga smo Vam iskreno i duboko zahvalni. Također smo Vam zahvalni što ste strpljivo saslušali naša očitovanja o našim teškoćama i specifičnostima našega djelovanja i ujedno nam dali nove poticaje i savjete, da ustrajemo u očuvanju i njegovanju hrvatskoga materinskoga jezika i hrvatske kulturne baštine. Posebno cijenimo djelotvornim Vaše riječi da sami moramo postići usklađenost, transparentnost i reprezentativnost u javnim nastupima i kod institucija slovenske i hrvatske države. Vaša podrška nama da budemo lojalni i ugledni u slovenskome društvu, jer ćemo tako i dalje biti dobro primljeni u slovenskim političkim i društvenim sredinama, bit će svakako djelotvornija ako i slovensko-hrvatski odnosi budi još bolji nego što su sada.

Mi bi prije svega željeli, da svim institucijama u Hrvatskoj, koje ćete upoznati sa Vašim dojmovima iz Ljubljane, prenesete našu želju da se ovaj iskreni, otvoreni, sadržajni i konstruktivni DIJALOG sa Vama ovoga četvrtka nastavi i prigodom drugih prigoda susreta predstavnika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji sa predstavnicima Republike Hrvatske.

Savez hrvatskih društava u Sloveniji Datum: 6.prosinca 2013.godine

Potpredsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji i urednik Pušleka

Mijo Stanko

PUŠLEK 2 UVODNIK

KOLOFON

Časopis Pušlek broj 24, izdalo je Hrvatsko kulturno društvo Međimurje – Ljubljana, Masarykova 14, 1000 Ljubljana,

tteell..//ffaakkss ++++338866 11 443377 4400 1144,, IInntteerrnneettsskkaa ssttrraanniiccaa:: wwwwww..hhkkddmmll..ssii// EE--mmaaiill hhrrvvaattsskkoo..kk..dd..mm..ll@@ssiiooll..nneett

TR SI56 0201-0009-2449-987, DŠ 60566680 Glavni i odgovorni urednik; Mijo Stanko

Članovi uredništva; Katica Špiranec i Matija Plavša

Fotograf društva: Miroslav Kosanović, obrada fotografija Miša Stanko Lukašev

Lektor slovenskog i hrvatskog jezika: ; Katica Špiranec

Tehnički urednik i grafička obrada: Mijo Stanko i Miša Stanko Lukašev,

Naklada: 400 primjeraka, Tisak: Tiskarna SILVECO d.o.o. Seliškarjeva 36, 1290 Grosuplje

Časopis se besplatno dodjeljuje članovima HKDM-LJ, prijateljima te prijateljskim udrugama i donatorima društva.

MEĐIMURCI U HRVATSKOJ GODINI OPTIMIZMA Tekst priredio: Ivan Botteri

Foto: Arhiv HKDM-LJ

A kada ćemo toliko trebati optimizma i vesele pjesme u našim druženjima ako ne sada, kada u završetku jedne

godine, koja je naše Međimurje zajedno sa našom domovinom Hrvatskom dovela u veliku europsku obitelj i

tako sve nas približilo i još bolje spojilo sa našim međimurskim korijenima, a svakoga dana i ovdje i tamo sve

nas pogađaju posljedice gospodarske krize? U želji i htijenju da što prije dođemo u dane boljega života za

naše mlade generacije, moramo u Sloveniji ostvariti dostojniji život nas Hrvata, a u tome od nas Međimuraca

se očekuje da damo naš vrijedan pečat i doprinos. Tome ćemo doprinijeti i u pjesmi, i u našemu folkloru i u

našim druženjima, koja više nego smo to jednoga pred božićnoga četvrtka predvečer u Hrvatskome domu

razmišljali, daju Sloveniji i čuti i vidjeti koliko u sebe nosimo iskrenih misli i europske kulture. Stoga vrijedi

zabilježiti nekoliko događaja ove jeseni, koji su nas učinili još bližim onome danu kada će Hrvati u Sloveniji

biti priznati kao nacionalna manjina,a s time naša druženja i kulturni događaji dobiti zasluženo priznanje i

dostojnu financijsku podršku slovenske države. Put izgleda jednostavan:više kulture – brže do prava manjine,

s pravom manjine puno više sredstava za našu kulturu. Međutim svaki korak na to putu donosi i zato ih je

vrijedno činiti.

Na Međunarodnome savjetovanju :“Tko su narodne manjine u Sloveniji?“, održanome 24.listopada u Cankarjevome

domu u Ljubljani čuli smo da sve manjine u Sloveniji imaju svoje probleme, neki su i zajednički. Zajedničko je i to

da slovenska država, odnosno slovenska politika nema interes da bi s priznavanjem manjina, koje su daleko brojnije

od dvije već priznate manjine(talijanske i mađarske), postala još više europska država. Međutim, i tom prilikom i u

drugim prilikama, Slovenija pokazuje sve više spremnosti za priznavanjem i financijskim podržavanjem projekata i

programa kulturnih djelatnosti. Premda se Savez hrvatskih društava u Sloveniji nije u mnogo čemu slagao sa

sadržajem takvoga savjetovanja, ipak je to što je rečeno bilo zanimljivo čuti, da bolje znamo kako ići svojim putem

u ovoj sredini. Katica Špiranec je na tom skupu vrlo sadržajno, konkretno i kritički govorila o zamagljivanju broja

pripadnika narodnosti u Sloveniji, jer na popisu 2011 nije bilo rubrike: nacionalnost. DOGAĐAJI PUŠLEK 3

Posjeta predsjednika Hrvatskoga Sabora Josipa Leke Sloveniji

To prešućivanje broja nije slučajno, kao što nije slučajno da je naš Savez ponovno pokrenuo inicijativu za

priznavanje prava hrvatskoj manjini u Sloveniji. Naša prva inicijativa pokrenuta u proljeće 2011.godine ostala

je bez odjeka, kako kod slovenske, tako i kod hrvatske države. Stoga smo ove jeseni svima u političkome vrhu

kako slovenske tako i hrvatske države ponovili inicijativu i zahtijevali njihova očitovanja. To je urodilo s

plodom, jer smo dobili odgovor Ustavne komisije slovenskoga parlamenta iz kojega se može zaključiti, da ako

se samo ne izborimo za svoj status, nitko nam ga neće dati. I već u prvoj prilici na 19.forumu hrvatskih

manjina u Zagrebu 22.studenoga, kojega je organizirala Hrvatska matica iseljenika, naš predsjednik Saveza

Petar Antunović dobio je podršku nazočnih, među kojima i predstavnika hrvatske vlade, da treba nastaviti u

traženju prava hrvatske manjine u Sloveniji. U zaključke foruma ušao je i njegov zahtjev da visoki

predstavnici hrvatske države prilikom službenih posjeta državama gdje žive hrvatske manjine obavezno prime

ili posjete predstavnike tih manjina. To je i ostvareno prigodom posjeta predsjednika Hrvatskoga Sabora

Josipa Leke Sloveniji na početku prosinca. Predsjednik Leko je na razgovoru sa Savezom hrvatskih društava

rekao dopredsjedniku Miji Stanku da mu je u pripremi razgovora sa predsjednikom slovenskoga parlamenta

dobrodošla naša informacija o našim zapažanjima i kritici našega sastanka kod predsjednika parlamenta Janka

Vebera. Više od toga i zbog toga lijepo je bilo čuti Josipa Leku u slovenskome parlamentu, kada je rekao da

„Hrvatska očekuje da će Slovenija u priznavanju hrvatske manjine kao članica EU, postupati onako kako je to

učinila Hrvatska prema slovenskoj manjini u Hrvatskoj“. Sve to je dopredsjednik Saveza Mijo Stanko naglasio

u svojemu izlaganju na okruglome stolu 10.prosinca u Zagrebu u Hrvatskoj matici iseljenika pred

predstavnicima hrvatske vlade, slovenskih društava u Hrvatskoj, hrvatskih društava u Sloveniji, te

znanstvenih institucija iz Slovenije i Hrvatske. Bilo je kod toga i oštre politike, ali nitko nije mogao zanijekati

da su Slovenci u Hrvatskoj(kojih ima puno manje nego Hrvata u Sloveniji) ostvarili puno veća prava nego

Hrvati u Sloveniji. Ali svi su bili složni da u još boljoj suradnji slovenskih i hrvatskih društava mogu se

ostvariti još bolji uvjeti za njihovo djelovanje, pa i za slovensko-hrvatske odnose.

Svaki radni dan zasluži mirnu i ugodnu noć, a naše djelovanje tijekom godine zasluži jedno veselu i raspjevanu

Međimursku noć, kao što je bila i ovogodišnja u Slapama na periferiji Ljubljane, o čemu svjedoči nekoliko

slika. Predstavnica Veleposlanstva Republike Hrvatske Romana Franulović Bušić, nakon pozdrava svima, rekla

nam je da se jako ugodno osjeća u našemu društvu. Čule su se pjesme iz svih krajeva Hrvatske, posebice iz

Međimurja, kada bi ih prihvatili svi i pjevali punim glasom i dubim osjećajima ljubavi prema rodnome

međimurskome kraju.

KADA GLAZBA POEZIJI RUKU PRUŽI, SRCE

ZAIGRA Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Utisci s priredbe projekt Glazbom i riječju do srca sežemo i ljude povezujemo, 5. Listopada 2013. Umjetnost je poput dobrog začina. I najbolje jelo bez začina

nije ono što bi trebalo biti, a ljudski život bez umjetnosti je

nekako siromašan i prazan. Ona je ta koja oplemenjuje,

zanosi, razigrava i uljepšava naš žitak i bitak. Glazbi u tom

društvu posebno mjesto pripada, jer ona nekako do srca

najbrže put pronalazi.

Vjerovatno je to bila vodeća ideja naših Đilkoša, kada su

snovali i zasnovali projekt Glazbom i riječju do srca sežemo

i ljude povezujemo. Njihov prijedlog je segao do srca i

strukovnoj komisiji Javnoga sklada za kulturo RS, pa ga je

financijski poduprla. Bila je to potvrda, da takav sadržaj i u

našoj drugoj domovini nailazi na dobar prijem, jer umjetnost

ne poznaje granica.

PUŠLEK 4 PRIREDBA

Naši najmlađi - Žabice

Štefka i Ana predstavljaju

Međimursku poeziju

Tako su počele pripreme za priredbu koju smo održali 5.

listopada 2013. u dvorani Črnuče. U projekt smo uključili sve

sekcije, svatko je na svoj način pomogao da priredba uspije. U

programu su sudjelovali i gosti folklorna skupina Emona iz

Ljubljane, sekstet Šmarski fantje iz Šmarja Sap te MPZ Medis

KUD-a Sloboda iz Črnuč.

Prošetali smo se te lijepe večeri kroz našu lijepu Hrvatsku.

Posjetili Slavoniju, Podravinu, Zagorje, Gorski Kotar i naravno

završili u prelijepom Međimurju. Instrumentalna i vokalna glazba,

recitacije pjesama poznatih hrvatskih pjesnika, živopisna kola u

još živopisnijoj izvedbi – sve to je te večeri zablistalo poput duge

skladnosti i ljepote.

Međimurske pjesme u izvornom izvođenju Katruža jednako tako su

do srca sezale i u izvođenju umjetničkog zbora. Stihovi

Tadijanovića i Cesarića sjedinili su se sa stihovima Štefke Mesarić

i Ane Truden, jedni i drugi pjevaju zavičaju i domu. Legenda O

Picokima u izvedbi Milana Pavelića i njegove unučadi samo je

potvrdila da se i legendom korijeni čuvaju.

Recitacije Matije Plavše i Ivana Dominika na jednoj i Mire

Kuzmijak nadrugoj strani našle su put do srca publike. Posebna

paša za oči je bila Mirina prekrasna slavonska nošnja, još jedan

biser hrvatske materijalne kulture. Pjesme Teje Saksida su

plijenile ljepotom melodije i vrhunskom izvedbom.

Đilkoši, Emona, Šmarski fantje, svako na svoj način dali su toj

priredbi poseban pečat. A naši najmlađi, Anja, Gašpar, Tristan,

Barbara, Karmen i Živa, zaslužuju posebnu pohvalu i priznanje.

Oni su naša budućnost i garant da će hrvatska besjeda i hrvatska

glazba živjeti i rasti pod slovenskim suncem.

Lijepo je bilo te večeri biti Hrvat u Ljubljani. Pokazali smo, punoj

dvorani posjetilaca, dio naše domovine, njene ljepote i bogastva

kroz pjesmu i pjesničku riječ. Vjerujemo da su mnogi od njih otišli

kućama bogatiji za poneko novo saznanje o našoj domovini i

zadovoljni onim što su vidjeli i doživjeli.

Na licu našeg predsjednika Mije Stanka i predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Petra

Antunovića blistao je osmjeh zadovoljstva. Radovali su se zajedno s nama, jer smo uspjeli. Uspjeli smo

pokazati da umjetnost povezuje. Te večeri smo i Hrvati i Slovenci bili jedno veliko raspjevano srce.

Pokazali smo da naš lijepi jezik, naša glazba i naša poezija do svačijeg srca put nalazi. Upravo zbog toga ima

budućnost, a na nama je da ta budućnost bude što bogatija i što ljepša.

Hvala svima

izvođačima i gostima

priredbe, kao i onima

koji su na bilo koji

način pomogli da se

ona pripremi, na trudu

kojim nam pomaže da

tim putem uspješno

koračamo.

PRIREDBA PUŠLEK 5

Šmarski fantje –

raspjevani »Dalmatinci«

MPZ Medis –

uvijek dragi gost

Đilkoši izvode pjesme

iz Lijepe naše

Folklorna skupina Emona

– nova lica naše predstave

Katruže – pjesmom za dušu

Uvaženi gosti

DRAMSKA SEKCIJA – Z

VAMI VEČ PUNIH PETNAJST

LET Tekst: Štefanija Mesarić

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Projekt dramske sekcije je podprl in

delno financiral JS RS za kulturne

dejavnosti in Mestna občina Ljub ljana.

»Ljudi moji, neznam kaj je došlo vuto

našo hižo. Ve na stora leta, dok bi

lefko na miro dočokala smrt, ve

stopram moram paziti kaj se na kaj

nampak pripetilo. A tak sam teško

čokala kaj dedo Ana i Franjo v

penzijo, ve pak imajo preveč časa i

misle samo na hormastoče. Nemrem

nikaj reči, nikaj mi ne fali.

No štela bi, da bi si i Mina kakvoga

našla, kaj nam na navek tu visela.

Ah, kak zgledi se toga nam fčokala.

Kaj nej rečem, se vam je počelo z nekvom avdicijom za skrite talente.

Jo sam mom rekla, kaj zastečete na stora leta, počivajte, dosti ste se namočili. Pak znote kaj so mi rekli, dej

dej baka, kaj ti znoš, ve ti je doba kompjutera, ljudi so bolje agilni i jeni odkrijejo svoje talente v zrelim

letima.

Bog mi oprosti grehe, jo sam razmela da so rekli labilni i celo noč sam se plokala i molila

Boga kaj jim rasvetli pamet.

Čujem da nešče ide, najbolje da si somi pogledate kaj se prinas dešovlje.«

To je jen mali falačec z igre » Dobra nomera«, s štero se vam bo dramska sekcija predstovila za materinski

den.

Idejo za igro sam dobila po motivo iz filma » Što popevlje zlo ne misli« i po prepovedanju » štosa« g.

Lesingera iz Goričana.

V igri bodo glumili Emil i Slavica Kovačić, Ana i Josip Juršić, Nada Novak, Ivan Dominik i Magdalena Žeželj,

štera je bila v dramski od somoga začetka i ve se je po krojšem časo nazoj vrnula v našo sekcijo.

Kak velido, nikaj je ni teško ako se oče. To ste dokozali si člani dramske sekcije od prvoga nastupa 1998 leta

do ve. Čestitam vam na petnojst letni obletnici i fola vam! Fola sema, šteri so vutih petnojst let bili z nami i

sema šteri so nam bilo kakof nočin pomogali.

Naj vam

Božič donese

čudej svetla i

zdrovlja v vaš

dom, naj vam

bo leto 2014

puno ufanja,

smeha i

pjesme.

PUŠLEK 6 SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA

Dramska sekcija –

nasmijana glumačka družina

Detalj s vježbe s puno zanosa Pažlivo treba proučiti scenarij !

DEJ MI BOŽEK JOČI SOKOLOVE I DOBAR SLUH KATRUŽAMA Tekst: Emil Kovačić – Vođa Katruža

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Evo približuje se već i nova godina , to znači da smo i s pjevanjem završili za ovu godinu. U našim Katružama

ove godine događalo se puno toga, od odlaska pjevača u prvoj polovini do puno bolje situacije u drugoj

polovini godine. Katruže su se opet popunile, mislim brojčano, i glasovno ojačale. Što je najvažnije nema više

one čudne napetosti i nesuglasnosti. Sada opet poslije nekoliko vremena djelujemo homogeno, kao obitelj. Na

probama veselo pjevamo, družimo se u prijatnoj atmosferi i uživamo u svakom zajedničkom trenutku.

Poslije odlaska Katice Kopasić je zbor mene izabrao za vođu, a ja se trudim i potrudiću se i u buduće koliko

god budem mogao i znao, da pjevamo kvaliteno i složno sve pjesme i za sve nastupe. Već prvi nastup u Črnuški

dvorani je pokazao pozitivne rezultate, iako nas je onda bio još prilično mali broj i bili smo manje više svi

prehlađeni, dobili smo veliki aplauz publike.

Naš drugi nastup u Hrvatskom domu bio je več mnogo jači, jer su nam se u međuvremenu pridružili Marija Šveštak

i Mijo Stanko. Dolaskom Vere i Ljudevita Latin i Marije Franko smo opet prerasli u dosta jaku pjevačku skupinu.

Sad se trudimo nove pjevače naučiti pravilnoga pjevanja u zboru, jer lako je pjevati invidualno, ali kad je riječ o

grupnom pjevanju onda je to nešto drugo. Tu moramo slušati svojega supjevača lijevo i desno, da bi pjevali složno i

kvalitetno. U zboru nema glasovnog istupanja, jer onda se kvari cjelina zbora i harmonija pjevanja. Kod nas je

situacija povoljna, jer svi su to dobri pjevači, oni što su od samoga početka u zboru, kao i oni što su nam se

pridružili nedavno. Uz malo dobre volje i puno, puno vježbe bit će moje Katruže opet isto što su i nekad bile u svoje

najbolje vrijeme.

Moram se zahvaliti u imenu Katruža obitelji Jurišić što su nam pripremili gozbu za praznik pjevača - to je dan Sv.

Cecilije. HVALA! Zadnji nastup u Hrvatskom domu je pokazao pravu sliku pjevanja i jaku harmoniju zbora, još samo

dobra vježba i sve pjesme ćemo pjevati kao slavuji.

Na kraju se želim zahvaliti svim pjevačima koji su pjevali u našem zboru za uspješnu saradnju, bilo jih dosta, i

zaželjeti svima njima, cijelom društvu i svim ljudima dobre volje, a najviše mojim Katružama čestit Božić i

uspješnu Novu godinu.

Članovi i na novo došli u Mpz KATRUŽE: Andrašec Katarina od 1999. i Vlado od 2008., Antalašić Ljubica od 1999.,

Bernard Boža od 1999., Dominik Ivo od 1999., Franko Marija od 2013, Hranilović Đuro od 2013., Latin Vera i

Ljudevit od 2013., Juršić Ana i Josip od 2003., Kovačić Slavica i Emil od 2001.,Kuzmijak Mira od 2009., Lusavec

Mirjana od 2013., Novak Nada od 2013., Orehovec Nada od 2008., Pavelić Anka od 2009., Pirc Angelica od 2007.,

Plavša Matija od 2007., Stanko Mijo od 2013., Špiranec Đuro i Katica od 2011., Švetak Marija od 2013. i Žeželj

Magdalena 2012.

SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA PUŠLEK 7

Katruže, crveno-bijele boje u KD Črnuče

DJEČJA

SEKCIJA

ŽABICE Tekst: Magda Žeželj

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Evo još jeno

kolendorsko leto je

za nami, bolje

rečeno, bliža se

kroju. Žabice smo bile joko vredne, tak kak to deca znojo biti. Se kaj smo si zamislili, kaj nam je bil cilj, to

smo naprajli. Velika pomoč so nam bili naši roditelji, dede,bake … (store mame i stori jape). Puno toga kaj smo

se nafčili smo pokozali i na priredbama našega društva, na kaj smo ponosni.

Naši cilji so da se čim bolje upoznamo s pesmami, običajima, plesima domovine naših dedov i bakic iz Hrvatske,

Međimurja, isto tak i naše sadašnje domovine Slovenije. I letos nas je posjetiv Sv. Nikola po naše Mikloš, čul

je da smo jako dobri, i donesel nam je darove, a naša Štefica nam je povedala-napisala kak se je negda čakal

Mikloš, dok so bile naše bake mala deca. Bili smo zoto jako veseli i fola Sv. Nikoli za darove.

A ve pak bi se još zafolila sema v društvu šteri nam pomožejo i šteri razmejo nas deco. I na kroju, sema skupa

čestit Božić i srečno Novo leto! Žabice, Anita Koritnik i Magda Žeželj

ŠE VEČ ŽABIC ... Tekst: Anita Koritnik

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Po končanih poletnih počitnicah, so se

Žabice zopet zbrale z Magdo na svojih

srečanjih v Hrvaškem domu. Polne prijetnih

počitniških vtisov so se pričele pogovarjati

o novih nalogah in nastopih.

Med vajami skušamo otrokom približati in

predstaviti materino besedo in vzporedno

obe kulturi tako hrvaško, kot slovensko.

Vaje so se pričele resneje odvijati v

sredini septembra s pripravami na nastop v

Črnuškem domu na projektu Z glasbo in

besedo sežemo do srca in ljudi povezujemo, ki ga je podprl Javni sklad RS za kulturne dejavnosti. Projekt je

bil namenjen predstavitvi pesnikov in

umetnosti posameznih pokrajin v

Republiki Hrvaški.

A Žabice so nastopile v okrnjeni zasedbi

s petjem, plesom in recitiranjem Zeko

hop, Klinček stoji pod oblokom, Opet si

pobijedila, Hvala.

Ekipa štirih vnukov (Tristan, Gašper,

Anja in Marcel) so s svojim dedkom

(Milanom) predstavili Picokijado iz

Đurđevca in zapeli Gdje si bila Ružice.

V oktobru smo imeli delavnico s sekcijo

Cvijet, kjer smo s pomočjo Ane, Anke in

Anice pripravili novoletne voščilnice za

razstavo v mesecu novembru.

PUŠLEK 8 SEKCIJA DRŠTVA SE PREDSTAVLJA

Živa je u elementu:

Nek se pjesma ori

Žabice s priredbe u KD Črnuče

I Milanu pomažu da

bi nastup bio bolji!

Magda podučuje

našu dječicu

In končno je napočil

veseli december. Prvi

dobri mož Miklavž je

obiskal naše Žabice in

starše, ter prinesel

čudovita darila. Žabice

so bile v popolni zasedbi,

saj smo dobili še dve novi

deklici Evo in Zarjo.

Sedaj je skupaj 15 otrok,

ki vsako soboto pridno

prihajajo na vajo in se trudijo po najboljših močeh. Miklavžu so Žabice pripravile splet pesmic, ki so se jih

naučile tekom celotnega leta. Starši smo s ponosom opazovali in poslušali naše otroke in bili skupnega

mnenja, da si želimo še več podobnih dogodkov.

SVETI NIKOLA ALI MIKLOŠ PO MEĐIMURSKO Tekst: Štefka Mesarić

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Dragi otroci, ste bili pridni? Ste? Seveda, zato vam bom

povedala kako smo se, ko sem bila približno stara tako kot vi,

pripravljali na prihod Miklavža. Že celi teden pred prihodom

sv. Miklavža smo čistili škornjice ali čevlje i preverjali ali

znamo moliti. Če nam molitev ni šla tekoče iz ust, smo se

pridno učili moliti molitev » Oče naš...«, starejši otroci so seveda morali znati kaj več, a najmlajši so se trudili

da bi se znala vsaj prekrižati. No kako je to bilo vam bom povedala na našem međimurskem jeziku, to je

narečje katero se govori po vaseh v Međimurju, a govorili i znajo ga vaši dedki in babice.

Od ranoga jutra smo si komaj čakali da dojde večer. Najrojši bi vidli da bi den preskočili. V zroku je bilo

nekaj lepoga, si smo se smejali i pazili kaj namo naprajli kakvoga greha. Mama nas je sake tuljko časa pitala:

Deca imate čiste cipele? Znote da Mikloš do cukore samo v čiste cipele i dobri deci. Ako nate dobri vas bo »

Krampus« dnesev vum. I kajpak, mom smo išli v gank pogledati ali se cipeli svetijo, jer smo unda ne meli kak

ve vi cipele i tenisice kakve očete. Cipeli so se svetili, bole kak za k meši i kak dej nam govorili: vidite kak smo

lepi. Krampusa pak smo se si bojali, zoto smo te den pazili da bomo dobri. Dok je vuni v cirkvi zvaznonilo »

Zdravo Marija...« smo fletno skočili k stolu i si skupa smo zmolili to lepo Marijino molitvo. Kam so nam misli

begale, si morete zamisliti. Najempt se vuni čulo ruženje z lancima. Mlajši smo se stisnuli k mami i čakali. Dok

je ruženje prestalo smo si oddehnuli, jer smo znali da je sv. Mikloš natirav Krampuse fkrej od naše hiže. I

onda je došev!!! Lepi v beli, svetli opravi, z veljkom kapom na glovi, zlotnom palicom v rokoj. Na hrptu je mev

vreču z darovima za dobro deco. Mi smo stoli kak » soldoti«, nismo vupali niti dihati. Mikloš je to videv, zoto

nas je podrogav po glovi i dov nam je sakomu v roku cukora v lepom pisanom ali zlotnum papiro. Negda smi pred

njim i molili, negda pak, dok se mu je žurilo dalje, nam je vervav da znomo moliti i da smo dobri.

Dok je dišev smo bili žalosni, zoto kaj nam je dov samo jenuga cukora a mi smo bili tak dobri. No, fletno smo

se zmislili na cipele i brže bolje jen pred drugim bežali v gank na oblok pogledat ali nam je kaj dov nuter.

Kajpak, vum so gledale some dobrote, cukori, jabuke, a negda i namesto cukorov narezana repa.

Zadovoljni i veseli smo se pomali

odprajli spot. Na postelji smo

poslušali, kak po selu ruže lanci i

pitali smo se ali so si naši pajdoši

i pajdašice veseli kak mi.

Zodnja misel, prije nek smo

zaspali ja bila: Fola ti sv. Mikloš ,

drugo leto bomo išče bolji.

SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA PUŠLEK 9

Sveti Nikola s pratnjom

Anđela i Krampusa

Sveti Nikola se zanima

kako dobra su bila djeca

Sveti Nikola sa Žabicama i darovima

Anka stvara s

dečkima

Anica pravi čestitke s curama

SEKCIJA RUČNI RADOVI Tekst: Ana Truden

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Međimursko - Hrvaške vezenine so del

evropske zakladnice. Nastale so pod vplivom

starogrših in rimskih spretnosti vezenja.

Vsrednjem eku so jih marljive ženske roke

vezle iz dragocenih nitiza potree cerkev in

plemstva.Izdelovale so jih večinoma

redovnice v samostanih in vezilje v

stanovskih cehih.

Pojavili so se vzorci ptic in rastlin a so bili

izelki namenjeni zgolj cerkvi.Šele v 17. in 18.

stoletju so se vezenine razširile iz cerkva,

samostanov, vladnih palač, gradov in dvorcev na posvetna mošk ain ženska oblačila.Od sredine 18. stoletja

vezenine krasijo tudi naše domove. Ker se vezenine in tehnike prenašajo iz roda v rod. Plan dela za leto 2014

smo usmerile povezovanju z matično domovino in delavnice za naše najmlajše v društvu in vrtcih.

Po dobrih izkušnjah z našimi "ŽABICAMI" bomo delavnice nadeljavali tudi v letu 2014 enkrat

mesečno.Seznam delavnic bo objavljen na oglasni deski.Nadaljujemo tudi sodelovanje z Društom zasožitje z

naravo iz Črne vasi. Navezali smo stike z društvom iz Tržiča za skupne razstave.

Dogovarjamo se z društvom vezilj iz Velenja za festival vezenin.

Nekaj novih poti smo si odprle tudi v našo matično državo Hrvaško.

Društvo za oživitev starih predmetov in oblačil ter sodobnega vezenja iz Dol. Kraljevca.

Navezali smo stike z Ludbregom "Bakina i Dedova hiža" za razstavo na njihovem praznovanje v avgustu.

Povezale se bomo tudi s čipkaricami iz Svete marije.

Prijeli smo tudi že povabilo iz grada Našice Na njhovem praznovanju šume.

Kot veste imamo tudi obveznosti do matičnega društva; izdelava srčkov za Valentinovo,rožice za materinski

dan, sledila bo velikonočna razstava, razstava izdelkov na stojnici za dan državnosti. božično novoletna

razstava. Pridružila se nam je nova članica Branka Botič več novih pričakujemo v Januarju 2014.

Čeprav nimamo več tiste moči,ki je nekoč prmikala nebo in zemljo se trudimo in ustvarjamo.

HVALA DONATORIMA - MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA I EUROPSKIH INTEGRACIJA U RH

PUŠLEK 10 SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA

Publika s Ivom Brodarićem na čelu Supružnicima Sabol

još srce igra

Jaslice na Božićno-

novogodišnjoj izložbi

BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJA IZLOŽBA 2013 Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDM-LJ

I ove godine 17. studenog 2013. u 16 sati smo upriličili otvorenje izložbe radova naše sekcije CVIJET u

prostorijama Hrvatskog doma na Masarykovoj 14 u Ljubljani. Izloženi predmeti su bili u duhu božićnih

i novogodišnjih praznika.

Sekcija Cvijet u sastavu Ana

Truden, Ankica Pavelić, Anka

Osterman, Anica Strbad, Lea

Bosnar i Saška Kozolini se je

potrudila i napravila prekrasne

primjerke božićnih i novogodišnjih

vezenina - stolnjake, šalove i kape

te ukrase i darove - adventne

vijence, vizitke, nakit, staklene

pladnje s servietnom tehnikom i

riževim papirom. Nisu manjkali ni

klekljani radovi, slike v okviru,

božićne jaslice iz kukuruzne

perušine kao ni bučkoti.

Poseben kutak su imali naši

najmlađi, skupina "Žabice" koji su

na radionicama izrađivali vizitke

za prodaju posjetiteljima izložbe.

Rad tih naših dragih članica je veoma primjetljiv, jer za te velike praznike koji dolaze, kao i za Uskrs,

prirede izložbe na kojima se susreću naši članovi uz prigodan kulturni program otvorenja izložbi.

Isto tako uvijek sudjeluju na našim priredbama i okite pozornicu, a ove godine su i uspješno izvele dva

projekta financirana od JSKD, sudjelovale na Danima slavonske šume u Našicama i na Festivalu čipke u

Lepoglavi.

Zanimanje za izložbu je prevazišlo sva naša očekivanja jer se skupilo puno našeg svijeta, tako da je Hrvatski

dom gorio od vrućine i pozitivne energije koja se je ispoljavala u dvorani.

Predsjednik Mijo Stanko je imao ugodnu čast, da otvori izložbu i pozdravi presjednika SHD Petra Antunovića,

a posebno našeg dragog prvog predsjednika Ivu Brodarića.

Ana Truden, voditeljica sekcije

Cvijet, je također predstavila

izložbu i gošće iz Črne vasi te

kulturni program koji su izveli

članovi drugih sekcija našeg

društva.

Kulturni program su otvorili članovi

miješanog pjevačkog zbora

Katruže. Za ovu priliku smo

pripravili tri božićno-novogodišnje

pjesme: Sveta noć, Narodi nam se

i Radujte se narodi. Lijepo je bilo

čuti te pjesme u Hrvatskom domu.

To se je svim prisutnim činilo

ugodno za uho i dušu, to je bilo

vraćanje korijenima i obuđivanje

izmaklih vrijednosti i tradicije.

SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA PUŠLEK 11

Gošće iz Črne vasi

su zadovoljne

Predsjednik

otvara izložbu

Katica Špiranec, članica zbora Katruže, tajnica društva, intelektualka, pisateljica i pomalo pjesnikinja je

sastavila i recitirala pjesmu koja slavi dolazeći adventni čas što donosi veselje i duševni mir svima koji ga

doživljavaju s pozitivnim pogledom.

Glazbena skupina Đilkoši, ili po domaće,»naši tamburaši« su izveli pjesmu »Ruža crvena« koja nas je

nostalgično prenijela u neke davne tople trenutke, kada smo je prvi puta čuli, uživali u njenoj ljepoti, kao i

sada u izvedbi Đilkoša.

Kao gosti na otvorenju izložbe je sudjelovalo i "Društvo za sožitje z naravo" iz Črne vasi pri Ljubljani.

Gospođa Tadeja Vadnjal je predstavila njihovu djelatnost za koju su također pridobile i evropska sredstva.

Predstavila je začine, bilja i aromate, kako se upotrebljavaju u kuhinji, kako i što iz njih pripravljamo.

Nekoliko riječi je namijenila i divljim biljkama, koje rastu kao korov na našem vrtu ili u prirodi, naročito na

ljubljanskom barju. Nešto biljaka su podarile prisutnima te ponudile na probu razne čajeve i pripravke. Ljudi

su pokazali dosta zanimanja za ovu prezentaciju.

Naše vrijedne članice su pripravile kolače da pogoste prisutne, a Đilkoši su naoštrili prste, žice i glas, da se je

pjesma i svirka zaorila na sav glas što je naše ljude jako razveselilo. S Katružama u prvim redovima zagrljeni

oko Đilkoša smo zapjevali mnoge lijepe pjesme, koje su nam tada pale na pamet, a naši Đilkoši znaju skoro sve

pjesme. Supružnici Sabol su se nam po nekom vremenu ponovno pridružili i očarali svojom razdraganošću i

simpatičnim plesom.

Izložba je bila otvorena cijeli slijedeći tjedan od 15 do 18h.

HVALA DONATORIMA

PUŠLEK 12 SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA

Nastup tamburaša je

dodana vrijednost

PROŠČENJE U VELENJU Tekst: Ana Truden

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Na poziv Kulturnog društva Međimurje iz

Velenja, smo se članice naše sekcije " Cvijet "

odazvale i sudjelovale na prvom

Međimurskom proštenju u Velenju, nama

Medimurcima, jako važnoj pučkoj fešti i

vjerskom prazniku.

U ugodnoj i opuštenoj atmosferi te srdačnom

prijemu predsjednika Blagusa i

organizacijskog odbora, osjećale smo se kao

kod kuće.

KD Međimurje iz Velenja je obilježilo

proslavu s bogatim kulturnim programom.

Na pet štandova su predstavili licitarstvo, stare slikarske tehnike, stare ručne radove na tekstilu, kulinarske

delicije, razne ručne radove te obrta i starih zanata. Na jednom od tih štandova se je predstavila i naša

sekcija 'Cvijet' s različitim lijepim ručnim radovima.

Tamburaši međimurskega društva su ugrijali prisutne uz pjesmu i glazbu a predstavila se je i njihova folklorna

skupina. Ples su još dodatno začinili njihovi gosti, folklorne skupine iz Velenja i

Šoštanja, što

su prisutni jedva dočekali i pozdravili s burnim pljeskom.

Ženska pjevačka skupina 'Pesma' iz Donjeg Kraljevca iz Međimurja, sa svojim

probranim glasovima i međimurskim dijalektom je sve prisutne preselila u naše

Međimurje , pogotovo starinske pjesme pri pranju rublja u potoku. Zapjevale su i

druge stare međimurske pjesme u kojima smo također jako uživali.

Vrijedne članice KD Međimurje iz Velenja su napekle domaće kolače, koje su

tijekom programa i ponudile prisutnim posjetiocima, koji su se u velikom broju

odazvali na taj događaj.

To je bila prilika, da su roditelji , djedovi i bake kupili proizvode i skrenuli

pozornost najmlađih na starinske obrte i zanate povezane s krajem odakle potiču i

gdje sada žive.

Program nas se je jako dojmio, pa smo teška srca pospremile štand i očistile,

željele smo si da bi još trajalo ali nadamo da će nas prijatelji iz Velenja ponovno

pozvati u Velenje na proštenje ili da će oni doći na kakav naš događaj u Ljubljanu.

Tako prijateljska društva treba još više da surađuju i njeguju našu tradiciju,

kulturu i jezik.

Za sve doživljeno u Velenju se KD Međimurje srdačno zahvaljujemo i želimo da bi i dalje radili aktivno i

pozitivno, da ljudi u Velenju osjete duh našilj ljudi i doživljavaju nas kao sugrađane koji doprinose kulturnom

životu Velenja. Koliko smo čule već se nagodinu najavljuje drugo Međimursko proštenje u Velenju, što će

vjerujemo ponovo biti praznik za oči, uši i usta.

KUGLAČKA SEKCIJA – JESEN SEZONE 2013/2014 Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Kuglačka jesen nam nije donijela sreću. Većina kuglača i jedina naša kuglačica smo se razboljeli ili teže

ozlijedili, koljeno, rame, križa, leđa ili druge bolesti, tako, da je premalo kuglača ostalo za nastavak sezone.

Jedva smo se skupili u slabom stanju za 5 utakmica i uvidjeli, da ostatak sezone nećemo moći normalno

odigrati, pa smo se raspustili. To je šteta za društvo jer smo skoro najstarija sekcija ali mi smo u tom sportu

došli do svoga kraja a mlađih članova društva nismo uspjeli zainteresirai za taj sport odnosno rekreaciju.

SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA PUŠLEK 13

Još ova ogrlica,

pa će biti ...

Ana pregladava štand

Zadnje dve sezone su dugo trajale a takmičenje je počelo već drugi tjedan mjeseca rujna zaradi velikog broja

utakmica. Nama baš i nije bilo u interesu, da je iz I i II ljubljanske lige napravljena nova I liga kojoj su se

pridružili klubovi iz Portoroža, Zagorja i Kamnika, tako da je bilo 16 klubova i 30 utakmica, 15 kod kuće i 15 u

gostima. To je bilo za nas previše intenzivno, naši termini su skoro u cjelini pokriti s utakmicama, nešto malo

ostane za treninge. Nismo imali dosta kvalitetnih igrača za takvu ligu i toliko utakmica ali smo se trudili i

stvorili dosta veliku ekipu u kojoj je ugodna atmosfera. No ove godine smo se ponovno raspolovili na dve lige,

samo posljedice su se poznale i za nas se je sve završilo. No možda se nova generacija Međimuraca okupi i

ponovno zaigra u ljubljanskoj ligi i sudjeluje u društvenim zbivanjima našega grada.

Pozdravljamo sve naše članove i čitaoce Pušlek-a. Želimo vam blagoslovljene božićne i novogodišnje praznike

te puno radosti i sreče u Novoj 2014 godini. U PUŠLEK_u čitajte događaje iz života našeg društva a također i

najavu događaja u 2014.

HVALA DONATORIMA

PUŠLEK 14 SEKCIJA DRUŠTVA SE PREDSTAVLJA

Utakmica u Kamniku

- za sjećanje

IZLET U MEĐIMURJE I MARTINJE 2013

Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Skupili smo se kod E'LECLERC_a 26.10 2013. i u veselom

raspoloženju otputovali na izlet u Varaždin i naše malo

Međimurje. Kako smo se udaljavali od Ljubljane i došli na

Štajersku nas je i vrijeme nagradilo lijepim sunčanim

danom koji je ostao takav cijeli dan. Pjesma se je orila iz

autobusa ali i zvuci bisernice i gitare. S pjesmom »Ja

sem Varaždinec« smo došli u Varaždin gdje su nas već

čekali u POVJESNOM MUZEJU u starome gradu.

Prijazan vodić kroz muzej nam je predstavio eksponate i

sobe u muzeju za što su naši ljudi pokazali veliko

zanimanje. Kroz obilazak nam je također predstavio i važnost »grada na vodi« u obrambenom smislu Austrije

prema Otomanskom carstvu. Isto tako je predstavio važne vlasnike za izgradnju starog grada i njihov utjecaj

na varaždinsku okolicu, posebno obitelj Erdödy.

Također smo naš boravak u Varaždinu iskoristili za obilazak

baroknog starog dijela Varaždina uz stručno vodstvo. To je

isto tako bio lijep događaj po toplom i sunčanom vremenu.

Obišli smo barokni grad ali smo isto tako saznali, da je i

puno ostataka drugih stilova gotike, renesanse, rokokoa. Po

jednoj strani varaždinci žale, da je Varaždin izgorio 1776

pa je prestao biti glavni grad Hrvatske a po drugoj strani

je ponovno izgrađen kao grad lijepih baroknih palača iz

negorljivih materijala.

Iz Varaždina smo otišli u Štrigovu na ručak u »KAVANU

CUVEE

« gdje smo ručali i uz zvuke Lileka i Brigite započeli

upoznavati taj divni cvijetni kutak sjeverozapadnog

Međmurja. Dolazak u SVETI URBAN na kušnju vina u

vinariju Lovrec gdje upoznajemo vinskog viteza Franju

Lovreca uzgajivača vina a vinarija LOVREC datira još iz

vremena Zrinskih. Vinski nas je Vitez stručno upoznao s

mnogim deteljima oko vina. Prvo smo pogledali staru klet i

vinograd, čuli smo mnoge zanimljivosti iz povjesti uzgoja

loze, pogodnosti terena oko svetog Urbana i iskustava pri

njegovanju loze, berbe i prešanju grožđa. Degustirali smo

6 bijelih vina od suhih do slatkih, roze i crno vino Vitez.

Upoznali smo i kulturu kušanja i konzumiranja vina.

Kušnja je uključivala i buteljku vina Sauvignon.

Oprostili smo se od gospodina Franje i njegove familije, ponovno uz zvuke lilekove bisernice i brigitine gitare i

odlazimo u MURSKO SREDIŠČE u Pivnicu CIMPER. Tamo nas je dočekao predstavnik turističke zajednice i

vodio na obilazak »SPOMEN DOMA RUDARSTVA« .Tu smo doznali nešto o rudarstvu na tom području i

životu rudara i njihovih obitelji. Bilo je zanimljivo zaviriti u knjige i foto albume iz toga doba a isto tako

vidjeti namještaj, alat i druge predmete za život i rad rudara. Također smo obišli pivovaru, sušionu voća i

destileriju rakija. Na degustaciji smo kušali sve njihove proizvode , piva svijetlo i tamno, vočne rakije,

šIjivovica, viljamovka, jabukovača i breskovača a probali smo i pogačice od čvaraka te sušene jabuke. Mnoge

od tih prizvoda smo i kupili. Posjet Mlina na Muri i upoznavanje kako se to nekada brašno stvaralo za domaći

kruh je otpao jer smo već jako kasnili i hvatao nas je mrak.

PUTOVANJE PUŠLEK 15

Dramska se priprema za

nove sadržaje

Razgledavanje u rudarskom muzeju

U dobrom raspoloženju pred zabavu...

Vinski biškup s pomoćnicima

U Gornjoj Dubravi u restoranu kod J. JELENE

smo večerali. Tu smo proveli veselu i zabavanu

veče uz glazbu i ples a nije nedostajalo ni

krštenje vina. Emil je pomagao vinskemu biškupu,

da je krstio ovogodišnje vino koje smo svi probali

i jako pohvalili vino i protokol krštenja jer je »od

krštenja odvisna kvaliteta vina«. Glazba je bila

prava za naše ljude, koji vole plesati i ozarenih

lica su dolazili s plesišta a bilo je i pjesama kao

rođendanske čestitake. Neki naši ljudi su imali u

blizini rođake i prijatelje koji su nam se pridružili

i skupa s nama poveselili. To je bila zabava s puno,

puno veselja i pjesme do ponoći. Najteže je bilo

vračati se poslije ponoći, no i to je bilo u veselom

tonu s pjesmom na usnama.

Utisak pisca ovih redaka je, da smo proveli veseli sunčan dan, čuli mnogo poučnih informacija i zabavili se na

naš način što je bio i namjen ovog izleta.

HVALA DONATORIMA

FAMILIJA SRAKA UČEŠĆEM NA PRIREDBAMA I

DONIRANJEM PRATE RAD DRUŠTVA. HVALA!

PUŠLEK 16 PRIREDBA

To je bio vrhunac dobre zabave

Dobro raspoloženje se nastavlja ...

UGOĐAJ 18. MEĐIMURSKE

NOĆI ULJEPŠALA JE I

TOMBOLA Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

U kalendaru brojnih kulturnih događaja,

što ih organizira Hrvatsko kulturno

društvo Međimurje iz Ljubljane,

posebno mjesto pripada Međimurskoj

noći. Može se s pravom reći da je

Međimurska noć centralni događaj na

kojem si Međimurci, članovi društva, a i

ostali, njihovi prijatelji i suradnici, daju

oduška u plesu i pjesmi, ugodnom

druženju i razgovoru, uživanju do ranih jutarnjih sati.

Zbog toga se taj događaj skrbno priprema kako bi opravdao visoka očekivanja. Od izbora dvorane, koja mora

biti takva da se ljudi spontano po njoj kreću i druže i da ima velik pleasni podij do glazbenika, koji će držati

atmosferu na odgovarajućoj razini. To su po pravilu međimurski sastavi, koji donesu ljepotu međimurskog

melosa, a suvereni su i u izvođenju pjesama iz

čitave Lijepe naše.

Ove godine je bila već 18. Međimurska noć i, kao

svaka prije nje, opravdala je svoju tradiciju.

Pokazala je da je i nešto više od samog provoda,

plesa i pjesme. Satkana je iz niti prijateljstva i

želje da se sačuva svoju kulturu, tradiciju, sve

ono što su ovi ljudi, kao najveću svetinju, donijeli

iz rodnog Međimurja. U svojim srcima i u svojim

aktivnostima oni to blago čuvaju i njeguju,

prenose na djecu i unučad i to je siguran jamac

da će još dugo, dugo u Ljubljani plesati i pjevati

Međimurje. Međimurci na svoje slavlje pozivaju prijatelje i

poslovne suradnike, a posebno mjesto i počast

uvijek pripada i predstavnicima hrvatske države,

koji obnašaju dužnosti u Veleposlanstvu RH u

Ljubljani te predsjedniku Saveza hrvatskih

društava u Sloveniji, kao čelniku krovne udruge

Hrvata, koji smo u

Sloveniji našli drugu

domovinu.

Ove, 18. Međimurske

noći, svojim prisustvom

nas je počastila

gospođa Romana

Franulović Bušić

otpravnica poslova

veleposlanika RH u Sloveniji sa suprugom. Kao i uvijek, naš dragi gost je bio i g. Petar

Antunović predsjednik Saveza. Početak ovog lijepog druženja obilježio je ples našeg

predsjednika g. Mije Stanka sa gospođom Romanom Franulović Bušić i njezin srdačni

govor te želja da se svi dobro zabavljaju.

Glazbeni sastav Oaza iz Donjeg Vidovca unio je u dvoranu pravi međimurski ugođaj. Bile

su to vječno zelene skladbe, sve ono što Međimurci popevaju skoro svaki dan, onako za svoju dušu. Pogled na

zajapurena i razdragana lica plesača, ne glede na dob, govorio je više od riječi. PRIREDBA PUŠLEK 17

Zadovoljni supružnici

uživaju u »Najljepšoj noći«

Andraščevi u dobrom raspoloženju

Romana i Mijo

otvaraju ples

Bogme, to je dobitak!!!

Na svakom se čitalo veselje, predanost glazbi i društvu,

opuštenost i radost. Kao i uvijek, naš Branko Njari i ovoga

puta je napravio je dobar posao u izboru mužikaša.

Vidjelo se da Međimurska noć svake godine poveže

Međimurce i njihove prijatelje iz drugih krajeva Lijepe naše,

pa i šire, u jednu razigranu i raspjevanu cjelinu. Ljudi se

opuste, razvesele u prijatnom društvu, popričaju i druže sa

dragim osobama s kojima se zbog današnjeg brzog životnog

tempa ne susreću često.

Uz zvuke, njima tako drage i domaće,

glazbe prolazi krasno veče koje se

neosjetno u jutro prevjesi.

Neizostavan dio te večeri je

TOMBOLA. To je pravi mali ritual koji

započinje kruženjem simpatičnih

»prodavačica« srećaka po dvorani,

svaka se trudi da napravi dobar posao,

a šaljivih dosjetki sa strane kupaca, a

i prodavačica, ne fali. Naravno, da je

prodavanje sreće samo vrh priprema,

koje su trajale puno duže – od

skupljanja poklona do pakovanja,

pisanja brojeva i još puno malih

poslića bez kojih tombola ne bi bila

ono što jeste. Zanimljivo je gledati kako vlasnici srećaka odlaze po svoje dobitke. To su

trenuci u kojima odrasli na licu pokažu toliko iskrenog, dječjeg veselja, toliko iščekivanja,

nade da ti je odmah jasno da bez tombole Noć ne bi bila ono što jeste.

Kada bi zapamtili, snimili ili zapisali, sve duhovite komentare prilikom zavirivanja u kese i vađenja poklona, bila bi to

zanimljiva, vickasta knjižica.

Možda se sve to oko tombole na oko čini samo po sebi razumljivo, no mislim da ipak treba spomenuti ljude, koji su

najzaslužniji da ovaj lijepi začin poboljša ionako lijepu večer i večeru. Supružnici Katarina i Vladimir Andrašec,

Slavica i Emil Kovačić, Ankica i Milan Pavelić te Ana i Joško Juršić, Ivan Dominik, Mira Kuzmijak, Matija Plavša, Mijo

Stanko, da spomenem samo neke i ujedno dodam, da su i mnogi drugi, svatko na svoj način pripomogli da se tombola

pripremi. Posebno želim istaknuti i sve one koji su darovali priloge da bi se lijepe vrećice, koje svake godine daruje

STINS Branka Njarija, napunile. Naravno, još puno toga Njari stavi u vrećice i tako obogati tombolu. Jednako važi i

za Biruš Franju i Faniku, koji su se također posebno potrudili da tombola uspije.

Ove Noći su Angelca, Ankica, Boža, Mira, Mirjana i Slavica prodavale sreću. Bile su uspješne, a tko bi i mogao

odoljeti simpatičnim i nasmijanim damama. Svima drugima, koje nisam navela po imenu, od srca hvala. Bez vaših

priloga i aktivnosti, tombole ne bi bilo. A Međimurska noć bez tombole bila bi kao nevjesta u jednoj cipeli.

Nadam se i pozivam sve da tijekom vremena između dvije Noći ponekad pomislite na tombolu, možda ponešto i

spremite, pa kad dođe Noć, spremni obogatite sklad paketa i vrećica.

HVALA SVIMA I VIDIMO SE NA SLIJEDEĆOJ NOĆI, NARAVNO UZ BOGATU TOMBOLU. PUŠLEK 18 PRIREDBA

Pogled na Međimursku noć u pauzi muzikaša

Mladi supružnici

Stanko u

zanosnom plesu

Lijepa slika za uspomenu

Romana sa Matijom i Mijom

OD BRAJDI DO VINSKIH VITEZOVA Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Zeleno Međimurje svojom ljepotom očara posjetioca bilo kada da

se u njemu nađe. Nježne vlati mlade pšenice poput zelenog tepiha

sjaja u na blagom jesenjem suncu. Voćnjaci i vinogradi širokom

paletom boja prava su paša za oči. Kroz zlatno lišće stidljivo

proviruju crvene jabuke i kao da se smiješe čekajući da ih vrijedna

ruka ubere. Darežljiva osunčana jesen i ove godine je širokom

rukom po lijepoj pokrajini između Mure i Drave prosula ljepotu.

Kud god oko seže, pred njim kao da se takmiče prizori ljepši od

ljepšega. Ni najveći umjetnik boja i platna ne bi mogao stvoriti ono

što su priroda i vrijedni ljudi ovog kraja našem oku ponudili.

Uživam u svemu što se samo ljepotom nazvati može, a jedna misao i

jedan prizor načas me u prošlost vratiše. Zagledah pred sobom

male hiže i u dvoru svake obavezno brajde. Brajde koje su davale

hlad i plod, grozd i kapljicu kojom se nazdravljalo i proslavljalo,

tješilo i radovalo i sve što je dolazilo i prolazilo bilo je popraćeno

gutljajem blagoslovljene tekućine.

Ljepota prizora koji mi se podastro pred očima prekinula je moju

šetnju prošlošću, moje hladovanje pod brajdama i kušanje vina tek

tako, u mislima. Vinogradi dokle oko seže. Kao zlatno rumena polja,

koja se blago lelujaju na povjetarcu. Lišće loze šumi, grozdova

nema, čokoti se odmaraju i kao da skupljaju snagu za slijedeću

godinu. Sve uređeno i obrađeno po pravilima intenzivnog i

vrhunskog vinogradarstva.

Put od brajde do modernog vinograda Međimurci su uspješno

savladali. I Jurovčak i Sveti Urban i Železna Gora, da spomenem

samo neke, ponose se vrhunskim vinima, kušaonicama u kojima

gostu osim vina nude i obilje zanimljivih detalja vezanih za

proizvodnju vina, kulturu uživanja tog plemenitog pića te niz drugih

zanimljivih informacija.

Za titulu vinskog viteza jedva da sam čula. A evo, tog krasnog

listopadskog popodneva, pružila mi se prilika upoznati pravog

vinskog viteza u njegovom vinskom carstvu. Riječ je o gospodinu

Franji Lovrecu, vinskom vitezu iz Svetog Urbana.

Vinski vitez je član viteškog reda koji ima svoja pravila, put kojim

kandidati moraju proći od pripravnika preko savjetnika i sudca do

viteza. Ima svoju karakterističnu odjeću, viteški lanac s križem,

ukratko svaka pojedinost je točno određena i poštuje se te

odgovorno provodi. Red nastavlja tradiciju zapadnjačkih

kršćanskih vitezova naglašavajući korijene i razvoj reda sv. Juraja i povezujući se sa redom Evropskih vinskih

vitezova. Osim gospodina Franje Lovreca u Međimurju je još jedan vinski vitez, gospodin Franjo Leban iz

Železne Gore. Na taj časni naziv priprema se i gospodin Rajko Cmrečnjak. U kušaonici gospodina Lovreca čuli smo mnogo zanimljivih stvari vezanih za vino i vinograde. Vinska klet, još iz

vremena Zrinskih, budući etno muzej za kojega su Lovrečevi sakupili već veliki broj vrijednih predmeta, ljubav sa

kojom Franjo Lovrec o svemu tome govori u potpunosti potvrđuju dvije, po njegovim riječima, najvažnije maksime

tog reda – poštenje i izvrsnost.

Odlazeći iz Sv. Urbana, kao da sam i u mislima zatvorila krug svog putovanja koje se je dijelom događalo u prošlosti,

kroz koju sam putovala mislima, dijelom u sadašnjosti, u ovom nezaboravnom susretu sa vitezom Lovrecom u

njegovom kraljevstvu.

PUTOVANJE PUŠLEK 19

Još zadnji naputci Vinskoga viteza

Koje će vino sada doći?

Đuro je bio oduševljen vinogradima

Franjo Lovrec raskazuje podrum

Krug je bio povezan vinovom lozom, biljkom

koja je od brajde u dvoru napravila put do

vinograda sa vrhunskim grožđem, a iz njih do

vinskih kleti i kušaonica koje se mogu mjeriti sa

najrazvijenijim u Evropi i svijetu.

Lijep je osjećaj biti svjedokom jednog tako

uspješnog puta. Puta koji potvrđuje hrabrost i

ustrajnost, stvaralački rad i trud međimurskih

vinara. Rezultati tog rada svjedoče da se i na

domaćoj grudi može ostati i opstati, stvarati i

solidno živjeti. Blizu smo vremenu u kojem će odlaženje

mladih iz Međimurja prošlost postati.

Umjesto industrije, koja je doživjela nezavidnu sudbinu,

međimurska zemljica nudi svoje bogate plodove i tako

nagrađuje trud i vjernost onih koji odlučiše da je ne

napuste.

Od srca im želim uspjeh u svemu čega se prihvate, a njihova

međimurska gruda će blagosloviti trud i znoj kojim je budu

natapali.

RADOST U PERIVOJU Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Kada su ljudi malim zadovoljni, na njihovim licima osmjeh blista, a u očima iskrice radosti plešu. Dijele

nesebično zajedničke trenutke u kojima zaboravljaju poteškoće i nedaće svakodnevice, prepuste se uživanju

sada i ovdje i napune baterije za sve ono što ih već sutra čeka.

A malo lijepoga sve nas čeka u ovom recesijskom, tranzicijskom i ,kako bi naši stari rekli, olovnom vremenu.

Utoliko je dragocjeniji svaki događaj koji u nama probudi nadu u bolje i svjetlije dane koji moraju doći.

Početkom rujna, imala sam čast da sa članicama naše sekcije Cvijet, sudjelujem na 13. Festivalu slavonske

šume u Našicama. Radovala sam se tome kao dijete jer ja, Slavonka sa istoka, još nisam upoznala i zapadni dio

ove lijepe pokrajine. Moja radost je bila još veća, jer selo u kojem sam rođena okružuje šuma, koja nam je

oduvijek bila i hraniteljica i braniteljica.

U prekrasnom perivoju grofova Pejačevića, koji odiše nekim posebno veličanstvenim duhom, moj slavonski

narod imao je svoj praznik. Sve se doimalo kao veliki obiteljski susret u kojem za svakoga mjesta ima, na koji

je svatko donio ono najbolje što ima te u razgovoru, pjesmi i šali nudi prijateljima i namjernicima.

Brojne udruge iz različitih djelatnosti predstavljale su svoje izloške, takmičilo se u pripremi tradicionalnih

slavonskih delicija, na pozornici se odvijao kulturni program, a na posebnom poligonu takmičenje šumskih

radnika.

Članice naše sekcije su izložile prekrasne rukotvorine, a posjetioci su posebnu pažnju posvetili praktičnom

dijelu, demonstraciji izrade čipke zahtjevnom tehnikom na štapiće (slov. klekljanje).Njihov nastup je medijski

bio dobro popraćen i svugdje su bile predstavljane kao nacionalna manjina Hrvata iz Slovenije. To se mi je

svidjelo i pomislia sam da bi se i mi sami morali tako predstavljati, jer bi možda i to zaintrigiralo slovensku

državu da razmisli o našem priznavanju.

Nemam riječi kojima bih opisala bogastvo i šarolikost događanja te subote. Kad još tome dodam da je festival

trajao četiri dana, da je imao od znanstvenih, kulturnih, etnoloških do športskih priredbi na pretek, možda ću

makar malo dočarati njegovu bogatu sadržinu. PUŠLEK 20 PUTOVANJE

Vinski vitez je plijenio svu našu pažnju

Podrumi su bili jako zanimljivi!

Posebno me se dojmila

otvorenost i prijaznost

ljudi, susretljivost i

spremnost pokazati,

objasniti, počastiti.

Osjetila sam da sam došla

kući, da su to moji ljudi

raširenih ruku i

otvorenog srca koji mi

puno puta, ovdje gdje se

ruke teže šire, nedostaju.

U meni se ugnijezdio

optimizam gledajući taj

zdravi, razdragani narod

kako kod punih stolova

slavi svoju slavonsku

šumu. Gledajući šumske

radnike, koji vrhunskom

tehnologijom precizno

obrađuju drvo, brojne

suvenire koji su

napravljeni od prirodnih, domaćih materiala, svjedočili o kreativnosti Slavonaca, osjetila sam olakšanje i veliku

vjeru u lijepu budućnost.

Ovaj narod i ova zemlja ne mogu i ne smiju propasti. Dok god vrijedne ruke i pametne glave budu znale uzeti

ono što vjekovna šuma i plodna zemlja nude, bit će i ruha i kruha.

Neka nam dragi Bog dadne samo još zrnce mudrosti, pa se ni za sudbinu onih koji dolaze ne moramo bojati.

Poslije Našica posjetila sam i Viroviticu te jezero u Orahovici. Zahvaljujući našim dragim Pavelićima i njihovim

rođacima, to je bio izvanredan doživljaj.

Šta još reći osim hvala našim trima članicama Cvijeta Ani, Anici i Ankici da su me pozvale na festival. Hvala

Milanu za svu logistiku i njegovim i Ankicinim rođacima za gostoprimstvo.

Hvala gradonačelniku Kreši Žagaru, mladom menadžeru i šumarskom stručnjaku koji znanjem, ljubavlju i

pravom vizijom vodi svoje mjesto kao i svima drugim iz Našica na izvanrednom gostoljublju.

Sada sam konačno u duši i srcu spojila dvije polovice moje Slavonije. Onoj mojoj istočnoj, borbenoj i prkosnoj,

koja je vjekovima na braniku svega

što hrvatskim duhom diše, dodala

sam drugu, otmjenu sa neizbrisivim

tragom hrvatskog plemstva i uljudbe

koja ga je krasila i koju baštinici i

dalje njeguju. A obadvije od iskona

povezuje i moja prekrasna i

prebogata šuma slavonska.

Ljudi tih dviju Slavonija, istočne i

zapadne, imaju jednu, široku dušu

slavonsku. Imaju otvoreno srce i

bogatu trpezu za koju je i gost i

putnik namjernik uvijek dobro došao.

Imaju inat i prkos, ponos i

postojanost, trajnost i izdržljivost.

Zbog njih, takvih kakvi su oduvijek

bili i kakvi su i danas, moja Slavonija

je jedan od najljepših dragulja u

kruni naše drage Hrvatske.

PUTOVANJE PUŠLEK 21

Satkala su se nova poznanstva

Simpatični gradonačelnik Krešo, naše tri Ane i Milan

MEĐIMURJE KAK SI LEPO ZELENO

Tekst: Ivan Botteri Hrvatima u Kisegu Foto: Osobni arhiv i arhiv HKDM-LJ

„Trudimo se sačuvati međimurski kaj“, u razgovoru nam je to rekla Katica Špiranec nekako najžudnije i

najosjećajnije.

Koliko je lijepih i različitih boja u međimurskoj nošnji, a tako skladno raspoređenih vezom vrijednih

Međimurki, toliko i još toliko će vam vrijedna i svestrana tajnica društva Katica Špiranec pokazati svojih

želja, zanimanja i planova o tome kako Međimurje učiniti bliže srcu Slovenije i kako Međimurce iz Ljubljane i

okolice još više i trajnije povezivati sa životom Međimurja danas i sutra.

U razgovoru ne možemo izbjeći pitanje kako se jedna rođena Slavonka iz rodnih Posavskih Podgajca kod

Županje skrasi u Međimurju.

Što vas je tako životno i trajno povezalo sa Međimurjem i Međimurcima?

Kao i mnoge druge – život i njegovi putevi, za koje se nikada ne zna kamo će vas odvesti. Nećak mojega muža,

isto Međimurac, bio je učitelj u školi, gdje sam ja bila učiteljica. Kada je ujak došao posjetiti nećaka, upoznali

smo se i

slijedeće godine oženili. Tako sam ja došla u Ljubljanu, gdje je muž živio još od svoje 14-te godine.

Koji to bi vaš prvi dodir sa Međimurjem?

U svibnju 1973. godine, kada me je zaručnik doveo tamo, i predstavio svojoj obitelji u Mačkovcu (danas

Slemenicama) kod Čakovca. U početku me se najviše dojmio, meni nov, vrlo poseban kajkavski govor, kojeg sam

sa zanimanjem slušala.

Bilo je zbog toga i smiješnih situacija u traženju pravoga značenja (onako potiho, u sebi) pojedinih riječi koje

sam slušala u razgovoru ukućana Međimuraca.

Inače su ljudi prema meni bili prijazni i vrlo pristupačni, tako da sam se osjećala ugodno u tom prvom susretu

sa Međimurjem. Sve je bilo zanimljivo, priroda zelena,

valovita, brežuljkasta, za razliku od ravnice, koju sam ostavila u rodnoj Slavoniji.

PUŠLEK 22 VELIKI INTERVJU

jfdgj jfdgj

MEĐIMURJE KAK SI LEPO ZELENO

MEĐIMURJE KAK SI LEPO ZELENO

CVETIĆEM SI TI MENI OGRAJENO 2x

KINČIJU TE DRAVICA I MURICA

SE DO KRAJA MALOGA MEĐIMURJA 2x

TU ME MOJA DRAGA MAJKA RODILA

TU ME ONA PRVA V CRIKVU VODILA 2x

BOGA MOLIT BLIŽNJEG LJUBIT VUČILA

BOGA MOLIT BLIŽNJEG LJUBIT NAVČILA

2x

ZABADAV MI SEGA SVETA RADOSTI

AK JA NEMAM KAJ ŽELIM V MLADOSTI

2x

MEĐIMURJE KAK SI LEPO ZELENO.

Katica Špiranec članica

Katruž i tajnica društva

Kako ste se tada snašli u Sloveniji, u Ljubljani?

Nisam znala niti jedne slovenske riječi, pa sam se upisala na tečaj slovenskoga kao i francuskoga jezika, da

iskoristim vrijeme do zapošljavanja. Međutim uskoro su na Statističkome uredu trebali kontrole popisa, pa su me

primili privremeno, kasnije i stalno i tamo sam dočekala i mirovinu na položaju više savjetnice za regionalni razvoj.

Prošla sam kroz više odjeljenja, a najzanimljivije mi je bilo na položaju direktorice za odnose sa javnostima. Od

samog početka sam bila lijepo primljena, čak su mi omogućili dalje studiranje na filozofskom fakultetu, gdje sam

diplomirala u roku četiri godine, a i obitelj se povećala za dva nova člana.

Imala sam zanimljiv i dinamičan posao, što me je ispunjavalo zadovoljstvom i voljom da i u obitelji bude sve u redu,

da stignem i u kući uraditi sve što treba, baviti se sa djecom, jer mi je suprug bio često na terenu.

Kako ste se ovdje u društvu počeli okupljati, družiti i djelovati?

Od kad sam u mirovini, postigla sam ono što mi je najviše nedostajalo i što me sada ispunjava zadovoljstvom i

veseljem. Družim se sa ljudima, koji govore moj jezik, koji su dio mog naroda i moje kulture, nastojimo da zajedno

čuvamo i njegujemo naše običaje kroz pisanu i izgovorenu riječ, kroz pjesmu i glazbu. Konačno, sada stignem pisati

i poeziju i prozu, što me ispunja i raduje. Znate, ja za 36 godina, koliko sam radila (osim u rijetkim situacijama),

nisam imala prilike govoriti svojim materinskim hrvatskim jezikom. Istina, svoju djecu sam učila hrvatski jezik i

uvijek su imali pri ruci dvije knjižne police, jednu sa hrvatskom, drugu sa slovenskom literaturom.

Je li tako bilo već na početku vašeg rada u društvu, da ste odmah počeli govoriti hrvatski?

Ne sasvim. U početku sam imala dojam da se pretežito govorilo slovenski, zatim međimurski i jako malo hrvatski

književni jezik. Željeli smo i to sve više postižemo da se ovdje u Hrvatskome domu na Masarykovoj govori hrvatski

jezik i da se čuje međimurski kajkavski govor. Tada sam predložila da naše interne akte društva pišemo na

hrvatskome jeziku. Tako nam ovdje ono što je zapisano ostaje kao trajno gradivo na našem hrvatskom jeziku i za

buduće generacije.

Ja bih željela, da bi se u Pušleku više pisalo na međimurskom kajkavskom izričaju, premda znam da je to teže

postići, ali vrijedi se potruditi, jer to onda ostaje zapisano i trajno.

Što vas ovdje u društvu najviše raduje i povezuje. Koji su

todogađaji sa puno izvornog međimurskog duha?

To je priredba za materinski dan, druženje za Valentinovo i

Međimurska noć. Vrijedno

je spomenuti radionice i izložbe izvornih međimurskih radova,

koji nastaju prema živim uzorima iz Međimurja za vrijeme čestih

posjeta Međimurju. Ima i radova iz drugih hrvatskih pokrajina

npr. Slavonije kao i iz naše druge domovine.

Vrijedne članice naše sekcije ručnih radova ove su godine bile na

festivalu Lepoglavske čipke i na festivalu nacionalnih manjina u

slavonskim Našicama.

Materinski dan je doista prerastao u pravi međimurski događaj,

ispunjen pjesmama i folklorom, igrokazima i recitacijama,

tamburaškom glazbom. Dramska sekcija nastupa redovito na

festivalu u Prelogu, kao jedina sekcija Hrvata iz drugih država, a

naši tamburaši ne mogu odoljeti pozivima iz drugih društava i šire.

Zbor Katruže je zaštitni znak društva, a naš Pušlek se sve više

traži i rado čita. Prate ga sa zanimanjem diljem Međimurja.

U čemu vidite nove mogućnosti djelovanja, koje još nisu dobro

iskorištene?

Pa to je baš ovaj lijepi prostor, kojega bi trebali češće koristiti i

priređivati kulturne događaje. Dakako trebamo se dobro

dogovoriti koji bi to bili događaji i dobro ih pripremiti kako bi privukli što više ljudi, posebice mlađih. Isto tako

trebali bi se još čvršće povezivati sa domovinom i konzumirati najviša kulturna ostvarenja umjetnika iz naše drage

domovine.

Koja ti je najdraža međimurska pjesma?

Sve su lijepe i sve su mi na svoj način drage. Ipak, najdraža mi je Međimurje kak si lepo zeleno!

Pjevamo je jako često, i na javnim nastupima i u našim druženjima, onako za svoju dušu, kao našu rekla bih

međimursku himnu ili odu Međimurju.

VELIKI INTERVJU PUŠLEK 23

Raspoložene Slavonke

na Međimurskoj noći

Još puno posla

je pred nama

NAŠA MLADOST Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Nema većega zadovoljstva za roditelje i prijatelje, a i za sve

druge ljude dobre volje, nego gledati kako djeca, poput

nježnih biljaka, rastu i razvijaju se. Već u ranim godinama

pokazuju zanimanje, a i nadarenost, za određene aktivnosti,

a na nama je da im pomognemo da te svoje darove i dalje

razvijaju i oplemenjuju.

U našoj sekciji Žabice rastu i razvijaju se talentirani budući

glazbenici, glumci, majstori boja i slično.

Ovoga puta ćemo spomenuti dvoje koji polako prerastaju

Žabice i plivaju ozbiljnijim vodama. To su naši Jakob Matić i Živa Marc. Znam da ih ne treba posebno

predstavljati, jer su nam se puno puta predstavili na različitim priredbama i proslavama. Pjevali su i svirali,

glumili i recitirali.

A ipak, nek se zna, Osim redne, ova vrijedna djeca idu i u glazbenu školu, a to priznat ćete ipak iziskuje osim

nadarenosti i puno truda, vježbanja i odricanja od puno stvari kojima djetinjstvo mami.

JAKOB Jakob Matić, dječak koji svojom pojavom jednostavno mora biti zapažen, ide već u četvrti razred glazbene škole

Grosuplje – podružnica Škofljica. Njegov instrument je klasična

gitara čije tajne otkriva uz pomoć mentora prof. Žarka Živkovića.

Nadam se da ćemo ga slušati još puno puta, a tek kako će curice

uživati u majstorijama ovog ljepotana. Vjerujem da Jakob neće

zaboraviti društvo svoje bake i svojih Žabica, a najljepše od svega

bi bilo kada bi se jednog dana pojavio kao vođa glazbene sekcije.

Želim Jakobu puno lijepih trenutaka sa njegovom gitarom i da nas

na svojim nastupima razveseljuje i pjevanjem i pratnjom na svom

instrumentu.

ŽIVA

Samozatajnu plavokosu Živu

smo puna puto slušali i pjevati i

svirati. Njezina baka joj je u srce zasadila ljubav prema izvornim međimurskim

pjesmama, a Živa ih pjeva ili plešući sa Žabicama ili solo. Sada, kada je već

velika djevojčica – moglo bi se reći prava mlada dama, sve više nastupa u solo

točkama.

Ne smijemo nikako zaboraviti i njenu nadarenost i ljubav prema violončelu. S

njim se naša Živa druži punih osam godina. Učenica glazbene škole u Mostama

je cijelih devet. Samo pomislimo koliko volje, rada i odricanja je naša Živa

uložila sve te godine. Ljubav prema glazbi i talent, podrška obitelji i prijatelja,

sve su to izvori na kojima ova mlada glazbenica puni baterije.

Profesorica Katja Bobek Begoš sve ovo vrijeme prati i uči našu Živu, otkriva joj tajne i ljepote koje se iz

violončela izmamiti mogu. No to još nije sve. Živa svira i u školskom gudačkom orkestru, koji je u svibnju ove godine predstavljao Sloveniju u

Bjelorusiji, pod vodstvom prof. Ksenije Trotovšek.

I u Živu polažemo nade kao u buduću voditeljicu neke od sekcija našeg društva, od Žabica do Katruža ili neke druge,

još glazbenije. Želimo joj puno lijepih trenutaka i puno uspjeha u umjetnosti koja brzo do srca dolazi i koja traži i

ruku i srce i dušu.

Vjerujem da je i vama, koji ovo čitate, kao i meni toplo oko srca. Ponosni smo na ovu djecu, koja svoj dar razvijaju u

obadvije kulture. Rastu u Sloveniji, koja je njihova domovina, a crpe bogastvo kulturnog izričaja i iz Hrvatske,

domovine njihovih djedova i baka.

Njihova nadarenost i marljivost te baštinjenje kulture obaju naroda jamstvo su da će se uspješno integrirati i

slovensku glazbeno stvaralaštvo bogatiti i ljepotom hrvatskog glazbenog izričaja. Poželimo im obilje sreće i uspjeha

na tom putu. PUŠLEK 24 PUT PRIJATELJSTVA

jfdgj jfdgj

U Živi - glazba

posebnom snagom zaživi

Jakob i njegova velika

ljubav-gitara

Glazba i perijatelji, to je svijet Jakoba i

Žive

PJESMA NE POZNA GRANICE Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Ljudska duša i srce skladno dišu i kucaju željom po ljepoti i dobroti. Željom po harmoniji onoga što činimo s

onim što čine drugi, naši rođaci, prijatelji, poznanici. Željom po susretu i stisku ruke, toploj riječi i trenucima,

kada se postaje veliko zajedno i veliko jedno.

U luči takve želje gledam i mnoge kulturne priredbe na kojima nošene pjesmom i besjedom, plesom i svirkom,

poruke prijateljstva i dobrote do srca stižu još brže i u duši ostaju još duže.

Pripadnici naroda, što ga život u kolijevku drugog narod položi, kroz takve oblike druženja njeguju svoj

jezik, povezuju se i jačaju svoje korijene. Poslije svakog takvog događaja osjetim se zadovoljnijom, sretnijom

i jačom da svoje bistvo, svoju pripadnost hrvatskom narodu, njegovom kulturnom i svekolikom narodnom

izričaju njegujem i razvijam dok duša u meni diše, a u srcu cvijet ljubavi prema mojoj dragoj Hrvatskoj raste i

miriše.

Hrvati u Sloveniji kroz svoje kulturne udruge čuvamo i njegujemo svoj hrvatski identitet. Svaka udruga

bogastvom sadržaja svojih aktivnosti ugrađuje svijetli kamenčić u mozaik bogate hrvatske kulture i pomaže

njenoj rasti i opstoju.

Veče 22. studenog 2013. , u domu kulture u Metlici, Hrvatska kulturna udruga iz Novog Mesta pretvorila je u

još jedan praznik te i takve kulture. Članovi udruge pripremili su program, koji mi je po tko zna koji put dao

misliti, o bogastvu hrvatskog kulturnog izričaja, o ljepoti za koju nisam znala, jer skoro svako mjesto naše

lijepe domovine ima nešto autentično, svoje, nešto, čime najbolje izražava svoju posebnost.

Ovoga puta mi se pred očima u svoj svojoj raskoši pokazalo Pokuplje. Nošnje vezene sa pravom mjerom

ukrasnih detalja, posebna obuća – opanci sa bezbroj kaiščića jednaki kod muškaraca i žena, široka paleta

plesova praćenih glazbom u izvođenju izrazito mladih glazbenika, posebna vrsta pjevanja slična ličkom

ojkanju, su detalji koje sam uspjela zapamtiti iz nastupa kulturnog društva Sveti Antun, koje je kao gost

nastupilo u programu. Bilo je još puno toga, ali kada te ponesu emocije, pamćenje je potisnuto u drugi plan.

A onda su se predstavili i dečki iz Oroslavlja - Crveni lajbeki. Šta reći, nego prekrasno. Tambure i harmonika

proveli su nas kroz Hrvatsku pjesmama koje iz godine u godinu, poput starog vina, bolje postaju. Pjevali su

Lajbeki onako iz duše i od srca, a energija i povezanost, koja ih je sa publikom zbližavala, iz pjesme u pjesmu,

jačom je postajala. Postali smo svi u dvorani jedno veliko, raspjevano srce.

Na početku i na kraju programa domaćini – Hrvatski pleter. Poseban biser u kruni zborskog pjevanja Hrvata u

Sloveniji. Svaki njihov nastup je poseban doživljaj. Oni pjevaju poeziju. Slušajući ih potsvjesno molim Boga da

pjesma što duže traje. Da uživanje ne prestane prebrzo jer oni me svojim riječima i melodijom uvijek odvedu

u neki začarani svijet ljepote i dobrote. Od imena, koje meni pored svega onoga povijesnoga što u sebi nosi,

znači i pleter koji nas umjetnošću i ljepotom povezuje, do skladnih glasova, koji se stapaju u milinu. Slušajući

ih i moja duša pjeva. Pjeva ponosom na ljepotu i nježnost hrvatske pjesme, bogastvo riječi koja i najtananije

osjećaja uobličiti i izraziti znade. A ovi umjetnici izvođenja i baštinici ljepote, svaki put zasjaju novim sjajem.

Uvijek se na novo upitam, gdje li im samo uspije iskopati tako blago i ujedno im se cijelim bićem zahvalim za

takav jedinstveni doživljaj.

Hvalu i pohvalu zaslužuju svi članovi ove vrijedne udruge. Pripremiti ovakav kulturni događaj nije lako.

Zahtijeva to puno odricanja i truda, puno sati rada i vježbanja, ustrajnosti i umijeća organizirati i izvesti

ovakvu priredbu. I na kraju, posebno teško je u današnje vrijeme smoći osigurati i onu drugu, materijalnu

stranu. Našim domaćinima je sve to uspjelo.

Uspjeli su pokazati da granica nema ni u glavama ni u dušama, a ponovo ni među našim dvjema domovinama.

Uspjeli su povezati dvije Hrvatske i djelić Slovenije u cjelinu, koja je disala jednom dušom i uživala u pjesmi i

svirci.

Zbog svega toga im od srca hvala i ujedno iskrena želja da uzmognu i dalje njegovati ljepotu, prijateljstvo i

dobrotu kroz pjesmu, koja najlakše do srca put nalazi. Takvim radom i oni zajedno sa drugim hrvatskim

udrugama u Sloveniji pomažu da hrvatsko drvo na slovenskoj zemlji buja i plodove rađa. PRIREDBA PUŠLEK 25

POVEŽIMO SE JOŠ ČVRŠĆE Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Hrvati u Sloveniji kroz rad u kulturnim društvima

čuvamo svoj jezik i sve druge atribute, koji čine naš

nacionalni identitet. Kultura, u širem i užem smislu,

je najveće polje našeg djelovanja kroz koje

pokušavamo našu kulturnu baštinu prenijeti na mladu

generaciju i tako im pomoći da sačuvaju svoje

hrvatske korijene. Kulturna društva rade u skoro

svim većim gradovima Slovenije gdje je hrvatsko

stanovništvo u znatnijoj koncentraciji. Sadržaj

njihovog rada obojen je zavičajnom notom što

predstavlja dodatno bogatstvo u paleti hrvatskog

kulturnog izričaja.

Društva se povezuju u Savez hrvatskih društava u Sloveniji

kao krovnu organizaciju koja na višoj razini zastupa

interese Hrvata u Sloveniji i pomaže im u njihovoj

svekolikoj aktivnosti. Ta uloga se, između ostaloga,

manifestira i u organizaciji Sabora hrvatske kulture. To je

događaj koji objedinjuje nastojanja svih društava s

hrvatskim predznakom, na kojem svako od njih predstavi

najbolji segment svoga kulturnog djelovanja, druženjem se

izmjenjuju iskustva i dolazi do svježih ideja. Dva

dosadašnja susreta u Lendavi i Mariboru polučila su uspjeh,

a nema razloga da to ne bude i treći, iduće godine u

Ljubljani. Ova manifestacija je za svaku pohvalu,

predstavlja vrh suradnje i druženja, ali nije jedina.

Tijekom godine svako društvo priređuje brojne aktivnosti i

kulturne događaje na kojima bi isto tako bilo poželjno više

povezanosti, posjećenosti od strane drugih društava iz istog mjesta (npr. Ljubljana ) ili obližnjih, ako je to

izvedljivo.

To je pitanje koje me već dugo zaokuplja i pokušavam naći odgovor, ali imam osjećaj da se vrtim u krugu.

Događa nam se da na isti dan organiziramo kulturne događaje i onda je problem sudjelovati na obadva. Zato

mislim da bi morali ubuduće malo više poraditi na koordinaciji.

Nazočnost različitim događajima nas obogaćuje, zbližava, upoznajemo razne krajeve, običaje i kulturnu

baštinu naše lijepe Hrvatske. Na taj način nagrađujemo uloženi trud članova različitih sekcija društva

organizatora, bogatimo svoje znanje o matičnoj domovini, čvršće se povezujemo i lakše ostvarujemo

zajednički cilj – integrirati se u Sloveniji i nikako asimilirati.

Predlažem slijedeće:

- Da predsjednici društava na zajedničkoj sjednici pregledaju planove rada društava za slijedeću godinu.

- Pokušaju na najbolji mogući način uskladiti kalendar događaja kako se ne bi veće kulturne priredbe događale

isti dan.

- Ovo naravno najviše vrijedi za društva koja su zemljopisno blizu (Ljubljana, Škofja Loka, Velenje) Ukoliko i

društva koja su dalje žele i mogu participirati u događajima, uključe se u koordinaciju aktivnosti.

- Na taj način ćemo ostvariti veću sinergiju svojih nastojanja u očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta

Hrvata u Sloveniji.

Potrebno je samo malo više brige oko koordinacije da bi u bogatom programu društava uživalo više članova

hrvatskog nacionalnog korpusa i tako jačalo međusobnu povezanost, prijateljstvo i osjećaj pripadnosti

zajedničkoj kulturi.

PUŠLEK 26 PRIREDBA

Neumorni i ustrajni

Petar Antunović –

predsjednik Saveza

i duša Hrvata u

Sloveniji

Zajedno i složno čuvamo svoje korijene

VARAŽDIN Tekst: Matija Plavša

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Na našem izletu je dopodnevni dio bio posvećen obilasku

Varaždina, starog grada i znamenitosti, u i oko, središta

grada. To je bila prilika, da u vođenom obilasku

upoznamo mnoge kulturne, povijesne, političke,

društvene i ine zanimljivosti Varaždina, koji sam ja, na

ovom izletu, doživio kao »glavna vrata u Međimurje«,

mada Varaždin i okolicu solidno poznajem i svi moji

preci po mamini strani su iz blizine Varaždina. Taj grad je u meni uvijek puštao duboki utisak i to je bila

prilika, da svi probudimo uspomene na doživljavanje Varaždina, kojega većina izletnika dobro poznaje iz

različitih prigoda. Pod tim utiskom je i uredništvo Pušleka odlučilo, da čitaocima predstavi grad Varaždin.

Za hrvatske prilike a i šire, je Varaždin znani grad. Geografski položaj na desnoj obali Drave i prirodni uvjeti

oduvijek su ljudima bili privlačni i pogodni za život, o čemu nam govore mnogobrojni poznati arheološki

lokaliteti kao što su špilja Vindija, Punikve kod Ivanca, špilja Vilenica kod Novog Marofa te pronađeni ostaci

materijalne baštine. Pretpostavlja se da je grad nastao kao naselje obrtnika i trgovaca uz srednjovjekovni

castrum na križištu starih rimskih prometnica koje su povezivale Ptuj, Varaždinske Toplice i Sisak s

Osijekom.

Povijest Varaždina je usko povezana s poviješću

srednjovjekovne Varaždinske županije. Postoje

pretpostavke da je prije 12. stoljeća postojala plemenska

župa Varaždin. Prema sačuvanim izvorima jasno se vidi da

su u razvijenom i kasnom srednjem vijeku postojale

Varaždinska i Zagorska županija. Varaždin je bio i

crkveno sjedište tj. središte Varaždinskog arhiđakonata

Zagrebačke biskupije. Najstariji popis župa

Varaždinskog

arhiđakonata u ranome novom vijeku je iz 1638. godine.

Kad je Andrija II., mlađi sin kralja Bele III., postao

kraljem ugarskim i hrvatskim, da se Varaždincima oduži

za gostoljubivost, koju mu iskazaše prigodom njegova

zatvora u Varaždinu za vrijeme borbe za vlast, dao im je privilegije gradskog tipa 1209. godine. Tom poveljom

su dobili pravo na izbor gradskog suca, kojega biraju između sebe, a koji upravlja gradom te im sudi, a

nazivaju ga „ richterom“. Mogu se slobodno seliti i oporučno ostavljati svoju imovinu, a oslobođeni su i plaćanja

tridesetine. Poveljom su određene i dužnosti građana koji su sami skupljali po 12 denara od svake kuće, a kod

izbora župana na Dan sv. Martina, morali su dati 20 kablova vina, 100 hljebova kruha i jednog vola. Na

području grada nastaju dva teritorija: područje slobodnog i kraljevskog grada Varaždina i područje tvrđe

koje će se tek 1861. godine ujediniti u teritorij grada

Varaždina.

Varaždinska tvrđava zvana Stari grad, je bila sjedište

varaždinskih župana, jak vojni objekt i najveća

znamenitost Varaždina gdje je danas Gradski muzej. Od

1607. godine i povelje kralja Rudolfa II. Habsburškog,

članovi bogate plemićke obitelj Erdödy postaju nasljedni

župani Varaždinske županije i stoluju u starom gradu.

Građani Varaždina često su morali braniti svoja prava te

su se zbog toga sukobljavali s vlasnicima Staroga grada,

Ungnadima i Erdödijima. Među vlasnicima Staroga grada iz

obitelji Erdödy, bilo je i nekoliko hrvatskih banova: Tomo

Erdödy, Sigismund Erdödy, Nikola Erdödy i Ivan II.

Nepomuk Erdödy.

IZLET PUŠLEK 27

Prekrasan pogled na tvrđavu

Varaždin svojom ljepotom

ne tone u zaborav

Predah u hladovini i izmjena dojmova

Zahvaljujući svom povlaštenom statusu slobodnoga i kraljevskoga grada, ali i zbog geostrateških i drugih povoljnih

okolnosti, prije svega zbog blizine rijeke Drave i europskih puteva, Varaždin već u 15. stoljeću postaje značajno

trgovačko, društveno, upravno i prometno središte sjeverozapadne Hrvatske. Već tada ima i svoj gradski grb kojeg

mu je 1464. godine kralj Matija Korvin i posebno potvrdio. 14. prosinca 1523. godine grof Juraj Bradenburg poklonio

je Varaždincima kamenu kuću na glavnom gradskom trgu za gradsku vijećnicu. Ona ostaje u funkciji gradske

vijećnice sve do danas što ujedno znači da Varaždin posjeduje jednu od najstarijih gradskih vijećnica u Europi. U to

vrijeme počinju se osnivati i varaždinski cehovi, tada iznimno važni za razvoj obrtništva, a danas jedan od bitnih

simbola prošlosti Varaždina.

Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav pograničnih straža i utvrda s posadama koji se protezao od rijeka Mure i

Drave do Jadranskoga mora. Taj sustav zovemo Vojna krajina ili granica. Uz kralja su, pogranične utvrde od 30-tih

godina 16. stoljeća, financirali pretežito staleži pokrajina Štajerske, Kranjske i Koruške, ali i Hrvatski sabor.

Između Drave i Save je utemeljena Slavonska krajina koja je kasnije po svom sjedištu Varaždinu dobila ime

Varaždinski generalat. Sastojala se od tri natkapetanije: Koprivničke, Križevačke i Ivanić. Time Varaždin postaje

važno vojno uporište.

Za zaštitu stanovništva od osmanskih napada se koristio sustav uzbuna koji je ustaljen 1603. prema odlukama

Hrvatskog sabora. Dolazak neprijatelja se morao najaviti pucnjavom topova, a svako je s oružjem u ruci morao

pojuriti na onu stranu od kuda se čula pucnjava. Zbog zaleđivanja Drave su stanovnici iz obližnjih mjesta morali

razbijati led kako Turci Osmanlije i Tatari ne bi mogli prelaziti na hrvatsku stranu s madžarske porobljene strane.

Tatari su u travnju 1603. godine provalili u ovaj kraj gdje su porobili i spalili sva sela između Koprivnice i Vinice.

Trajna opasnost osmanlijskih upada je završila mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine a Varaždin gubi vojnu

važnost.

Nestankom opasnosti osmanlijskih upada je omogućen

svestrani razvoj Varaždina i okolice. To je doba Baroka u kojem je Varaždin postao još i danas znan kao baročni

grad. U slijedeća dva stoljeća su izgrađene mnoge plemićke barokne palače te crkve i samostani od kojih smo i mi

mnoge obišli. Marija Terezija je nastojala ojačati apsolutnu vlast i jedinstvenu državu. Zbog toga je težila suziti

vlast hrvatskog i ugarskog plemstva. Kraljica je 1767. godine osnovala prvu modernu hrvatsku vladu, Hrvatsko

kraljevsko vijeće, čije je središte bilo u Varaždinu, a nakon velikog varaždinskog požara 1776. je preseljeno u

Zagreb. Varaždin je tako od 1767. do 1776. bio glavni grad Hrvatske. Tim požarom je izgubio dio političke važnosti

ali u njemu ostaje vlastela i građanstvo koji u njemu grade brojne palače i javne zgrade koje su sačuvane do danas i

daju mu obilježje baroknog grada.

Ideje Hrvatskog narodnog preporoda u Varaždinu su našle široki odjek. Ljudevit Gaj, jedan od vodećih

preporoditelja, bio je varaždinski gimnazijalac, a 1832. kao odvjetnički perovođa u Varaždinu, i ovdje je mnoge

ljude oduševio za svoje ideje. U blizini je živio i grof Janko Drašković, u Varaždinu su djelovali Ivan Kukuljević,

Tomo Blažek te drugi ilirci. Također je 1848. godina ostavila trag u političkim prohrvatskim zbivanjima u

varaždinskoj okolici. Od 7. rujna iste godine ban Josip Jelačić boravi u Varaždinu, a 11. rujna s hrvatskom vojskom

prelazi Dravu i kreće u Madžarsku uz velike simpatije građana. Veliki doprinos je Varaždin dao NOB-u u drugom

ratu i ogroman u domovinskom ratu.

Pregledajući povijest Varaždina postaje prepoznatljivo zalaganje Varaždinaca za napredak u svakom pogledu.

Svjesni su bili trenutaka kad se je trebalo boriti i braniti od neprijatelja i uzurpatora njihovih prava, boriti se da

ostanu na prometnim pravcima, naročito željezničkim, organizirati u gospodarstvu, društvenom i kulturnom životu,

podržati napredne slobodarske i rodoljubne ideje.

To je grad po izgledu ali još više po duhu građana kroz povijest do današnjih dana.

PUŠLEK 28 IZLET

Nikad dosta …, da saznaš više

Nasmijana lica govore sve

BEZ SVOG JEZIKA I KULTURE SMO PRAZNE DUŠE, A KORIJENI NAM SE SUŠE Tekst: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Ljudskoj duši često malo treba da je zadovoljna i sretna. Isto bi mogli reći i za srce koje brže zakuca i razveseli se

zbog stvari što nemaju neku veliku materijalnu vrijednost. A i srce i duša su ispunjeni milinom kada čuju riječ kojom

ih je majka učila, kada čuju glazbu koja ih je od kolijevke pratila ili kada vide sliku na kojoj je umjetnik uhvatio

trenutak ljepote komadića svijeta što u njemu i na njemu život spoznavati krenusmo. Život, čije su staze vijugave i

često trnovite, mnoge od nas je odveo daleko od zavičaja, daleko od svega onoga u čemu smo postali, stasali i što

smo jedino u srcu i uspomeni sa sobom ponijeli. Ponijeli lijepu domaću riječ, ponijeli svaki kutić roditeljskog doma,

svako stablo u voćnjaku i svaki cvijet u dvorištu. Ponijeli drage običaje, draga jela i odijela, boje i mirise, utiske i

ukuse. Sve to zavijeno u najljepši papir sjećanja i povezano mašnom čežnje u srcu nosimo kao najveće bogastvo.

Sredina u kojoj smo se našli polako postaje naša, domaća. Jezik, koji nam je ispočetka bio dalek i tuđ, sve ljepše

nam zvoni i sve lakše sa naših usana silazi. Običaji, na koje se navikavamo, polako postaju naši, još više običaji naše

djece i unučadi jer se u njima rodiše i u njima rastu. Ono naše najdraže , u srce zaključano blago što ga iz zavičaja

donesosmo, polako postaje poput svečanog odijela, fraka kojega muškarci sve rjeđe nose, ili kompliciranih toaleta

koje žene nose samo ako drugačije ne ide. Opasnost da ga izgrizu moljci više nije neka daleka, skoro nemoguća

opcija.

Na sreću pravovremeno smo shvatili opasnost koja prijeti i to naše blago polako a sigurno počeli iznositi na svjetlo

dana. Počeli smo se družiti, govoriti svojim domaćim jezikom, svirati i pjevati drage domaće pjesme, oblačiti se u

narodne nošnje, vraćati se svome izvoru. Hrvatska društva u Sloveniji su jedini zalog i garant da sačuvamo svoj

kulturni i nacionalni identitet, da zalijevamo svoje korijene kako se naše hrvatsko stablo ne bi počelo sušiti umjesto

da cvjeta i plodove daje. Hrvati smo narod čija skoro polovica živi izvan matične domovine. Narod smo široke duše,

iskreni i pošteni, vrijedni i odgovorni, kreativni i obdareni mnogim vještinama. Narod smo koji se nikada nije ni znao

ni htjeo kititi tuđim perjem jer je imao vlastito, lijepo i raznobojno. Uvijek smo se uzdali samo u vlastite snage i za

svoje ciljeve znali naći odgovarajući put. Država u kojoj živimo, koju smo stvorili i izgradili rame uz rame sa njenim

narodom, cijeni naš doprinos, ali još uvijek nas ne smatra jednako vrijednim, nacionalnom manjinom sa svim

bonitetima koji uz taj status pritiču. I to smo počeli rješavati, ali je pred nama dug i trnovit put.

Situacija u kojoj se naša druga domovina nalazi ne daje nam pravo na pretjerani optimizam. Simbolična materijalna

potpora koju dobivamo od kulturne sfere je samo kapljica u moru onoga što nam pripada i što smo svojim radom

zaslužili. U povijesti Hrvata to nije ništa novo. Na nama je da se sami pobrinemo za sebe i da svatko po svojim

mogućnostimo doprinesemo ostvarenju zajedničkog cilja – SPRIJEČITI ASIMILACIJU.

Veliki dio našeg korpusa u Sloveniji je već asimiliran. To nas ne smije obeshrabriti u nastojanju da taj proces makar

usporimo, ako ga već ne možemo zaustaviti. Sredstvo koje nam je na raspolaganju je naša bogata hrvatska kultura.

Kulturni stvaraoci su pronijeli ime Hrvat po cijelom svijetu. Naši velikani iz svih oblasti od umjetnosti do

najegzaktnijih znanosti neka nam budu svjetiljka na putu naših nastojanja ostati svoji, ostati Hrvati, ma gdje da

živimo.

Sve ono što smo baštinili iz bogate hrvatske riznice pokažimo i obogaćujmo svojim stvaralaštvom i na taj način se

povezujmo da budemo uspješniji i jači. Neka nam naš jezik, naša glazba,naša književnost, naše slikarstvo,naša

znanost budu oružje u borbi za očuvanje nacionalne samobitnosti.

Da bi opstali kao Hrvati moramo biti složni. Moramo biti u stanju prevazići mala razilaženja i razmirice, sitne

taštine i zamjere i uvijek djelovati kao jedan. Neka nas činjenica da smo svi djeca hrvatske majke povezuje. Neka

nas majčina riječ i očev blaagoslov sačuvaju da se ne utopimo i ne izgubimo, da ne postanemo amorfna masa koja ne

zna ni gdje joj je rod, ni šta joj je plod.

Na žalost i nama se događaju stvari koje slabe sve ono lijepo i uzvišeno zašto se borimo. I među nama se nađu ljudi

koji svoj ego hrane razdorom i neslogom i ne prezaju od rušenja postignuća koje su drugi godinama gradili. No, i to

je dio hrvatske sudbine. Na nama je da takve pojedince prepoznamo, da se im ne pustimo zavesti i da ih prijateljski

probamo vratiti na pravi put. Potreban nam je svaki pojedini Hrvat da svojim trudom ugradi kamenčić u mozaik

našeg nastojanja Hrvatima ostati.

Upoznavanje naše svijetle povijesti, lika i djela naših velikana poput dr. Ante Starčevića oca domovine i mnogih

drugih, neka bude cement koji će nas povezati u čvrstu zgradu Hrvata u Sloveniji ili bilo gdje u svijetu.

Danas, kada imamo svoju državu, to je puno lakše. Dužni smo uspomeni na one koji su za hrvatsku državu položili

živote, čuvamo svoje hrvatske korijene i ostanemo Hrvati bez obzira gdje živjeli. Naše oružje je kultura koja je

kroz povijest puno puta prokrčila put i tamo gdje to maču uspjelo nije. Njegujmo i bogatimo svoju kulturu, rastimo

zajedno kroz druženje i veselje i na taj način ostanimo svoji.

PRIREDBA PUŠLEK 29

KAKO OSTVARITI JASNU VIZIJU HRVATA U SLOVENIJI Teks: Mijo Stanko

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Izvješće dopredsjednika SHDS za okruglim stolom u Matici hrvatskoj u Zagrebu, na sučeljavanju sa predstavnicima slovenske manjine u Hrvatskoj.

Ulazak Hrvatske u

Europsku uniju

predstavlja i za nas

Hrvate još veći

izazov u

ostvarivanju inače

jasne vizije našega

života u

prijateljskoj

Sloveniji. Mi se u

Sloveniji osjećamo

dobro, ostvarujući

sva ona prava, koja

su predviđena

ustavom. Savez

hrvatskih društava u

Sloveniji, i svako od

11 naših društava,

nastojimo

ostvarivati naše programe kulturnoga djelovanja u okviru vrlo skromnih financijskih mogućnosti. Primjerice,

ove godine nam je slovenska vlada odobrila samo 9.600 eura za sve naše djelatnosti. Stoga sve ono što

ostvarujemo u našem djelovanju, sve naše priredbe, tečajevi, pripreme, akcije i nastupi, skoro isključivo su

ostvareni sa našim dragovoljnim radom, uz puno entuzijazma i osobnoga odricanja. Unatoč tome, zahvalni smo

na moralnoj podrški koju dobivamo i od slovenske i od hrvatske države. Tako nam je prošloga tjedna veliku

podršku pružio predsjednik Hrvatskoga Sabora Josip Leko, u prigodi njegovoga službenoga posjeta Sloveniji.

Dva dana pred njegovim dolaskom nas je primio na vrlo sadržajan razgovor predsjednik Državnoga zbora

Janko Veber.

Nas veseli, da je predsednik Janko Veber dan potem sprejel tudi vas predstavnike Zveze slovenskih društev

na Hrvaškem. To se je prepoznalo u dobroj informiranosti o našim problemima, koje su u javnim nastupima, a

uvjereni smo i u službenim razgovorima, očitovali predsjednici parlamenata Slovenije i Hrvatske. Predsjednik

Hrvatskoga sabora Josip Leko je rekao da „ Hrvatska želi i očekuje da Slovenija u rješavanju statusa

hrvatske narodnosti u Sloveniji primjenjuje sličan postupak kao što je Hrvatska to primijenila za status

slovenske narodnosti, koja je u ustavu priznata kao manjina“. Mi naravno ne smatramo da je rješenje za

slovensku narodnost u potpunosti dobro, ali ne bi imali razloga da očekujemo u našoj viziji manje od toga.

Stoga ove riječi Josipa Leke upućene slovenskome državnome vrhu uvjeravaju nas da imamo jasnu viziju

našega statusa u budućnosti.

Dakako, da u pogledu narodnosti i njihovih prava sve počinje i završava na njihovoj brojnosti i prostornoj

naseljenosti. Na službeno pitanje o tome koliko nas Hrvata danas živi u Sloveniji, od slovenskih državnih

organa možete dobiti samo jedan točan odgovor: ne znamo ili ne znaju ili bolje reći neće da znaju. O čemu je

zapravo riječ? Na državnome popisu 2011.godine nije bilo rubrike nacionalnost i vjeroispovijest, a sam popis

je zapravo izvršen virtualno. Iz zadnjih popisa i procjene današnjega stanja zaključujemo da se je broj

Hrvata u Sloveniji zamjetno smanjio (od 53.882 1981.godine na oko 40 tisuća koliko iznose današnje

procjene). Podaci o uporabi hrvatskoga materinskoga jezika daju nešto drukčiju sliku. Tako su 2002.godine

Hrvati činili 1,81 posto pučanstva, a hrvatskim materinskim jezikom je govorilo 2,8 posto pučanstva. Ako

usporedimo ove podatke sa brojnim stanjem priznatih manjina u popisu 2002.godine(Talijana je bilo 2.258, a

Mađara 6.243), onda se ne može u skladu sa standardima Europske unije utemeljeno odricati pravo

priznavanja Hrvata kao manjine u Sloveniji.

PUŠLEK 30 IZVJEŠČE

Predstavnici Hrvata u Sloveniji sa g. Josipom Lekom predsjednikom Sabora

Kod toga želimo naglasiti, da je priznavanje statusa hrvatske manjine u Sloveniji prvo i glavno pitanje svih

pitanja, jer se pitanje poboljšanja društvenoga, političkoga, obrazovnoga i gospodarskoga položaja hrvatske

narodnosti može učinkovito rješavati samo u slučaju da se postigne priznanje statusa manjine. S time bi se

zasigurno promijenio odnos i slovenske i hrvatske države prema stanju i perspektivama Hrvata u Sloveniji. Ne

možemo reći da do sada nije ništa učinjeno u tome smjeru. Hrvatska društva u Sloveniji razvijaju kulturni

život Hrvata, potiču druženja, potiču i pružaju pomoć Hrvatima u domovini, posjećuju mjesta hrvatske

kulture, duhovnosti i domovinske zahvalnosti, od Vukovara do Mostara i Međugorja, Zagreba i Marije Bistrice,

te Hrvata u drugim zemljama. Sve to i još puno toga u našim aktivnostima dobiva moralnu podršku nekih u

Hrvatskoj i nekih u Sloveniji, rijetko kada i materijalnu pomoć. U zadnje vrijeme, uz pomoć hrvatske vlade

učinjeni su prvi koraci prema sustavnome učenju hrvatskoga materinskog jezika. Međutim u rješavanju

glavnoga pitanja priznavanja statusa nije bilo pomaka, osim obećanja i lijepih riječi. Razumjeli smo da moramo

sami pokrenuti rješavanje. Stoga je u Savezu hrvatskih društava u Sloveniji na početku 2011.godine odlučeno

da pokrenemo inicijativu za uređenje formalno pravnoga položaja hrvatske narodnosti u Republici Sloveniji.

Taj zahtjev za raspravu o priznanju hrvatske manjine uručili smo predsjedniku slovenskoga parlamenta, te s

time upoznali državni vrh Slovenije i Hrvatske. Kako na našu inicijativu više od dvije godine nije bilo nikakvoga

odgovora, nedavno smo ponovili zahtjev i informaciju, te konačno dobili prvi odgovor i to od predsjednice

Ustavne komisije slovenskoga parlamenta, u kojemu se kaže da će članovi komisije prosuditi o tome hoće li

razmatrati našu inicijativu. Ovih dana nam je predsjednik slovenskoga parlamenta Janko Veber rekao da u

parlamentu nema potrebne većine za raspravu o promjeni ustava. Na taj način smo upućeni na još samo tri

mogućnosti: uvjeriti 20 zastupnika ili vladu da

pokrene tu raspravu ili za to prikupiti 30 tisuća

potpisa državljana. Jedino ovo potonje sa

skupljanjem potpisa može biti uspješno, jer ne

zavisi o političkoj volji slovenske politike, koje u

ovome slučaju nema na vidiku.

Rješenje ovoga glavnog pitanja jest od vitalnoga

interesa hrvatske etničke manjine i stoga

očekujemo da matična država Republika Hrvatska u

svim državnim susretima visoke razine sa

predstavnicima slovenske države stalno spominje i utječe na pokretanje rješavanje pitanja statusa hrvatske

narodnosti u Sloveniji. S time bi i

Slovenija i Hrvatska imala veći ugled u

Europskoj uniji.

No, mi znamo što nam je činiti dok se ne

postigne ovo rješenje. U kulturnoj

djelatnosti ćemo biti još ustrajniji i

učinkovitiji u traženju financijskih

sredstava za naše projekte i programe,

kako od slovenske , tako i od hrvatske

države. Ubuduće naša pozornost će biti

usmjerena na privlačenje mlađih

generacija u aktivnost naših društava. U

tome bi, pored naših dodatnih nastojanja

trebale pomoći i institucije matične

države Hrvatske, posebice u organiziranju

nastupa uglednih i popularnih osoba iz kulturnog i javnog života Hrvatske. Ako sa ovoga foruma odemo sa

novim idejama, savjetima, preporukama i novim mogućnostima, uvjeravamo vas da ćemo to vrlo brzo pretvoriti

u naša djela, za koja imamo i želje i htijenja i volje.

HVALA DONATORIMA

IZVJEŠČE PUŠLEK 31

Mijo Stanko – ne žali ni truda ni vremena u

gorljivoj borbi za boljitak Hrvata u Sloveniji

Novoimenovana izvanredna i opunomoćena veleposlanica RH

u Rep. SLO Vesna Terzić, je predala 20. prosinca 2013

državnome tajniku Igoru Senčaru kopiju vjerodajnice za

mandat, koji će početi sa danom predaje vjerodajnice

predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru.

HRVATSKO KULTURNO

DRUŠTVO MEĐIMURJE

LJUBLJANA Pripremila za okrugli stol HR-SLO u

Zagrebu: Katica Špiranec

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Jedno od najvećih hrvatskih

društava u Sloveniji približuje se

punim dvjema decenijama svoga

postojanja. Rodilo se 23. studenog

1996. iz želje entuzijasta

Međimuraca, mahom iz Goričana,

da se druže, povezuju sa zavičajem

i tako kroz razne aktivnosti

sačuvaju svoje korijene.

Mnogi uglednici sa hrvatske kao i

slovenske strane (župani, dožupani,

min. sav.) svojom nazočnošću

počastili su taj događaj i zajedno sa ustanoviteljima s kulturnim programom i druženjem utemeljili i

tradicionalnu priredbu Međimursku noć. Ustanovitelji društva Ivan i Katarina Brodarić, Ivan Bašnec, Štefanija

Mesarić, Mijo Stanko, Vlado Logožar, Nikola Pongrac, Ivan Mesarić i Ivan Medvar su zasnovali dobru taktiku i

strategiju razvoja, zahvaljujući kojoj je društvo odlično napredovalo i raslo.

Danas u njemu uspješno djeluju sekcije čiji projekti su zapaženi i od strane slovenske kulturne sfere i

financijski potpomognuti. Kroz dramsku, folklornu, pjevački zbor, tamburašku te dječju sekciju njegujemo

svoj materinji hrvatski jezk – posebice naš lijepi međimurski govor kao izrazito bogat sastavni dio kajkavskog

narječja. Kroz dramske predstave, recitacije, pjesničke i prozne sastave naših članove objavljene u listu

Pušlek, naše Međimurje i Hrvatska su prisutni u našem svakodnevlju.

Zborsko pjevanje i instrumentalna izvedba skrbe da se naš glazbeni izričaj sačuva. Posebno smo ponosni na

dječju sekciju, jedini smo koji je imamo. Naše Žabice su Hrvati treće generacije u koje polažemo nadu da će

znati živjeti u obje kulture i oba jezika, obogaćivati jednu i drugu i postati jedro borbe protiv asimilacije.

Kroz gostovanja društava iz zavičaja kod nas i obrnuto izmjenjujemo iskustvo i bogatimo sadržaje, a isto tako

tijesno surađujemo sa slovenskim društvima. Izletima u Međimurje i druge dijelove Hrvatske upoznajemo

kulturnu baštinu i prirodne ljepote te i nataj način jačamo vezu sa domovinom.

Naš najveći problem je pridobivanje članstva iz redova mlade, najaktivnije populacije. To su pripadnici prve

generacije Hrvata, rođene, odrasle, obrazovane i aktivne u slovenskoj društvenoj sferi. Da bi njih privukli u

svoje redove treba nam daleko više i financijskog, a i kadrovskog potencijala. Naročito kod ovog drugog

željeli bi daleko više razumijevanja i pomoći od matične domovine. Vjerujemo da bi se moglo, uz dobru volju,

preko Matice hrvatske, Ministarstva za kulturu, raznih kulturnih udruga, organizirati kvalitetnu kulturnu

ponudu za tu , nama dragocjenu populaciju, kojom bi ih probudili i zadržali u svom jatu.

Njihovim većim angažmanom riješili bi u priličnoj mjeri i onaj prvi, financijski aspekt. Među njima su ljudi na

visokim položajima kako u gospodarstvu, tako i u društvenoj sferi koji bi trebali i morali postati najčvršća

poveznica između dvije zemlje.

Očekujemo od vas g. predsjedniče da budete posrednik med nama i potencijalnim partnerima na koje se

budemo obraćali, a naravno da nam je i pomoć Veleposlaništva dragocjena. Kako ste i sami vidjeli, država

Slovenija polako i uspješno radi na našoj asimilaciji. Uskratila nam je široku paletu korisnih iinformacija i

podataka ne unoseći u Popis stanovništv atribut nacionalne pripadnosti . Ostala nam je kultura kao jedini način

da se ne utopimo i ne izgubimo svoj nacionalni identitet.

Zbog toga mislimo da je kucnuo zadnji trenutak da nas naša Hrvatska sa više volje i razumijevanja podupre.

Često nije sve ni u financijama. Ako se povežu pravi ljudi na pravi način, kroz projekte koji baziraju na ljubavi

prema svom nacionalnom korpusu i želji da se ni jedan njegov dio ne izgubi, naći će se i odgovarajuća rješenja. PUŠLEK 32 IZLET

Katica Špiranec – bez zvaničnog podatka koliko nas živi u

Sloveniji, Hrvati smo izloženi tihoj asimilaciji

REŠETARSKI SUSRET PJESNIKA Urednik Zbornika pjesama i tekst: Ivan De Villa

“REŠETARAČKI SUSRET PJESNIKA“ Rešetari objavljuje Natječaj za XVII Zbornik pjesama hrvatskih

pjesnika koji žive u iseljeništvu i članova Književne sekcije «2 9 2 « KLD ”Rešetari” iz Rešetara.

Svaki pjesnik može sudjelovati sa trima pjesmama. Pjesme trebaju biti pisane standardnim hrvatskim

književnim jezikom ili dijalektom hrvatskog jezika kojim se govori u kraju gdje živi pjesnik. Pisati na računalu

i dostaviti na e-mail adresu ili CD ili pisaćim strojem na papiru A 4 formata (jedna pjesma jedna stranica

„REŠETARAČKI SUSRET PJESNIKA“ Rešetari objavljuje Natječaj za VI. Zbornik pjesama mladih hrvatskih

pjesnika koji žive u iseljeništvu i mladih članova Književne sekcije «2 9 2 « KLD ”Rešetari” iz Rešetara..

Autori trebaju biti mlađi od 18 godina.

Svaki pjesnik može sudjelovati sa trima pjesmama. Pjesme trebaju biti pisane standardnim hrvatskim

književnim jezikom ili dijalektom hrvatskog jezika kojim se govori u kraju gdje živi pjesnik. Pisati na računalu

i dostaviti na e-mail adresu ili pisaćim strojem na papiru A 4 formata .

Broj objavljenih pjesama u zbirci isključivo ovisi o kvaliteti dostavljenih pjesama. Radovi koji svojom

kvalitetom ne zadovolje postavljeni kriterij neće biti objavljeni. Radovi prispjeli na natječaj neće biti

vraćeni. Uz pjesme svaki autor treba poslati svoj kratki životopis - do šest rečenica (datum rođenja, adresa

stanovanja, stručna sprema i posao koji sada radi, gdje i kada su do sada objavljeni radovi, školu koju pohađa).

Svoje radove slati na adresu Rešetari, Vladimira Nazora 30, 35 403 REŠETARI, Hrvatska Najkasnije do: 1.

siječnja (januara) 2014, Za XVII. Rešetarački. susret pjesnika. Izbor radova izvršit će: mr. Ivan Slišurić, prof., književnik, Nova Gradiška, mr. Stipan Blažetin, prof.

književnik, Pečuh, prof. Đuro Vidmarević, književnik, Zagreb.

Najkasnije do 15. veljače (februara) 2014. Za VI zbornik pjesama mladih. Izbor radova izvršit će

prof.Morana Plavec, Nova Gradiška, dr. Radomir Dumičić, Nova Gradiška, Snježana Josipović.

Pokrovitelji Zbornika pjesama su Hrvatska matica iseljenika Zagreb, Ministarstvo kulture Republike

Hrvatske, Brodsko-posavska županija Slavonski Brod i Anton Kikaš Toronto, a supokrovitelj Poglavarstvo

općine Rešetari, grad Nova Gradiška i Tvornica koža „PSUNJ“ Rešetari.

Izdavač: KLD “Rešetari” Rešetari. Više informacija na faks broj: 00 385 35 333 111 ili telefon: ++ 385 (0) 98

16 75 765 ili E-mail: devillaivan@gmail.com.

DRAMSKA SEKCIJA – Z VAMI VEČ PUNIH PETNAJST LET Tekst: Štefanija Mesarić

Projekt dramske sekcije je podprl in delno financiral JS RS za kulturne dejavnosti in Mestna občina

Ljubljana.

»Ljudi moji, neznam kaj je došlo vuto našo hižo. Ve na stora leta, dok bi lefko na miro dočokala smrt, ve

stopram moram paziti kaj se na kaj nampak pripetilo. A tak sam teško čokala kaj dedo Ana i Franjo v penzijo,

ve pak imajo preveč časa i misle samo na hormastoče. Nemrem nikaj reči, nikaj mi ne fali. No štela bi, da bi

si i Mina kakvoga našla, kaj nam na navek tu visela. Ah, kak zgledi se toga nam fčokala. Kaj nej rečem, se

vam je počelo z nekvom avdicijom za skrite talente. Jo sam mom rekla, kaj zastečete na stora leta, počivajte,

dosti ste se namočili. Pak znote kaj so mi rekli, dej dej baka, kaj ti znoš, ve ti je doba kompjutera, ljudi so

bolje agilni i jeni odkrijejo svoje talente v zrelim letima. Bog mi oprosti grehe, jo sam razmela da so rekli

labilni i celo noč sam se plokala i molila Boga kaj jim rasvetli pamet. Čujem da nešče ide, najbolje da si somi

pogledate kaj se prinas dešovlje.« To je jen mali falačec z igre » Dobra nomera«, s štero se vam bo dramska

sekcija predstovila za materinski den. Idejo za igro sam dobila po motivo iz filma » Što popevlje zlo ne misli«

i po prepovedanju » štosa« g. Lesingera iz Goričana. V igri bodo glumili Emil i Slavica Kovačić, Ana i Josip

Juršić, Nada Novak, Ivan Dominik i Magdalena Žeželj, štera je bila v dramski od somoga začetka i ve se je po

krojšem časo nazoj vrnula v našo sekcijo. Kak velido, nikaj je ni teško ako se oče. To ste dokozali si člani

dramske sekcije od prvoga nastupa 1998 leta do ve. Čestitam vam na petnojst letni obletnici i fola vam! Fola

sema, šteri so vutih petnojst let bili z nami i sema šteri so nam bilo kakof nočin pomogali.

Naj vam Božič donese čudej svetla i zdrovlja v vaš dom, naj vam bo leto 2014 puno ufanja, smeha i pjesme. PJESNICI SE PREDSTAVLJAJU PUŠLEK 33

PJESNICI, SE PREDSTAVLJAJU

Priopćenje za javnost Saveza hrvatskih društava u Sloveniji Ljubljana, 4.prosinca 2013.godine PREDSJEDNIK SLOVENSKOGA PARLAMENTA PRIMIO PREDSTAVNIKE SAVEZA HRVATSKIH DRUŠTAVA U SLOVENIJI

U Savezu hrvatskih društava u Sloveniji smo zadovoljni, da nas je pred sutrašnjim službenim i prijateljskim posjetom predsjednika Hrvatskoga

sabora primio predsjednik slovenskoga parlamenta Janko Veber i da nas je saslušao o teškoćama, koje nas prate od početka našega djelovanja. Na

ovome susretu u slovenskome parlamentu sudjelovali su predsjednik Saveza

hrvatskih društava Petar Antunović i predstavnici hrvatskih društava, koji su

predstavili svoje djelovanje, teškoće, inicijative i zahtjeve. Mi smo kao predstavnici

krovne organizacije svih hrvatskih društava u Sloveniji, koja udružuje i usmjerava

djelovanje 11 hrvatskih društava, predsjedniku Veberu posebice predstavili naša

ustrajna nastojanja za ostvarenje zasluženoga statusa hrvatske manjine. Kod toga

smo uvažavali do sada jedini odgovor na naše inicijative, kojega smo primili od

slovenskih državnih organa i to od predsjednice Ustavne komisije Državnoga zbora

Republike Slovenije Maše Kociper. U tome odgovoru nas je predsjednica Ustavne

komisije obavijestila da će članovi te komisije prosuditi o tome hoće li započeti

raspravu o promjeni ustava, što je inače jedina mogućnost za priznanje nacionalne

manjine u Sloveniji. Istodobno nas je Maša Kociper upoznala da takvu raspravu može

predložiti 20 zastupnika Državnoga zbora ili slovenska vlada ili na temelju

prikupljenih 30 tisuća potpisa državljana Slovenije. Predsjednik Veber nam je potvrdio da je upoznat sa našom inicijativom i odgovorom

predsjednice Ustavne komisije, koja ga je k tome još dodatno obavijestila, da za sada u Državnome zboru i komisiji ne postoji potrebna većina za

otvaranje rasprave o promjeni ustava. Predstavnici Saveza hrvatskih društava smo u predstavljanju naših djelatnosti u očuvanju hrvatske kulture i

materinskoga hrvatskog jezika naglasili probleme financiranja djelovanja naših društava i rješavanja prostornih mogućnosti za naše djelovanje.

Predsjednik slovenskoga parlamenta je u odgovoru spomenuo mogućnosti, koje su predviđene u nedavno usvojenoj Rezoluciji o nacionalnome

programu kulture 2014-2017. Kod toga nismo dobili odgovor o razlozima zašto su u spomenutome programu točno količinski u iznosima po godinama

predviđena sredstva za financiranje kulturne djelatnosti za talijansku i mađarsku narodnost, te etničke zajednice njemačkog govornog jezika, što

smatramo kao dobro, a istodobno za ostale narodnosti, pa i hrvatsku narodnost je zapisano da će se financijska sredstva za kulturne djelatnosti

dodjeljivati „prema raspoloživim financijskim sredstvima“, što ne smatramo dobrim rješenjem.

Priopćenje pripremio; dopredsjednik SHDS Mijo Stanko PUŠLEK 34 PJESNICI SE PREDSTAVLJAJU

ŽUTO I ZLATNO

U žutom mirisu cvijeta žutog

Žuta jesen mi uspomene njiše

Na žuto ljeto i žito zlatno

Što žuti I na vjetru se njiše

Na zlatni osmjeh i košulju žutu

Tvoj korak po stazi od zlata

Na vatru radosti i zlato u oku

Kad ti otvorih vrata

Žute zrake sunca što zlati

Još miluju žuti cvijet

Ljubav i radost u zlatnom letu

Napustile su naš svojet

Žute ruke i žuto lišće

Ispod kojeg sreća spava

Zlatna starost što dane provodi

U zlatnoj kući zaborava

Katica Špiranec

SLIKA

Na zidu i u knjizi

Na bistroj vodi i snijegu

Na zvjezdanom nebu

Na zelenom valovitom

brijegu

Slika i slike slikaju

ljepotu

Najljepša slika je ona

Što je u srcu slikamo

Sijući ljubav i dobrotu

Katica Špiranec

MRVA

Sanjajući nesanjano

Dosanjamo ljepotu

Snijući i sne lijući

Utonemo u divotu

I sanjah i snivah

I trajah i bivah

Snova i ljepote nikad dosta

Izabrah javu ponekad tužnu

U kojoj ljubavi mrva osta

Katica Špiranec

LIVADA

Koraci naši po livadi cvjetnoj

Več dugo zajedno ne gaze,.

Po sagu njenom neki drugi kroče

I prave nove, svoje staze.

Po našoj stazi je već dugo

Suha, požutjela trava,

Umjesto mladošću i cvijećem

Miriše sijenom Zaborava.

Katica Špiranec

Katica Špiranec

MISEL

Reč je zdoja,

v grlu zastola.

Ščemi i peče,

kak rana odpreta

na soncu ožgona.

Niti roku ti nemrem dati

da dlan bi tvoju ogrela,

da zbudila bi telo,

srce ogrela.

Samo misel ti morem poslati…

Toplo, kak morje globoko..

Da duša dušo bo

v naročje zela..

I stiha,

s tobom trpela.

Štefanija Mesarič

POGLED

Pogled je često

Jedino na nama

Što isto ostade

U njega sakrismo

Sudbinu i ljepotu

Neisplakanu tugu

Razigrane nade

Pogled se pravi

Olako ne poklanja

Čuvaš ga za nekoga

Tko iste snove

Kao i ti sanja

Katica Špiranec

PRIJEDLOG PLANA AKTIVNOSTI HKDM-LJ ZA 2014. GODINU Tekst: Štefanija Mesarić

U pripremanju plana aktivnosti za 2014. godinu sudjelovale su sve sekcije društva. Polazili smo od osnovne

namjere članova društva - upoznavanje i očuvanje kulturnih vrijednosti i običaja s područja Hrvatske,

naročito iz Međimurja, kao i sudjelovanje sa srodnim društvima iz Hrvatske, Slovenije i drugih susjednih

država. Cilj nam je međusobno upoznavanje, druženje i djelovanje na kulturnom, društvenom i sportskom

području i kroz te aktivnosti njegovanje i čuvanje naših korijena i nacionalnog identiteta. Za realizaciju plana

ustanovili smo sekcije i klubove, preko kojih ostvarujemo naše ciljeve. Kao i svake godine, tako smo i za ovu

predvidjeli mnoge aktivnosti već tradicionalnog programa rada. Program je fleksibilan i aktivnosti se mogu

tijekom godine promijeniti.

I u godini koja dolazi, rado ćemo se odazvati na nastupe, na poziv prijateljskih društava u Sloveniji i izvan.

Prioriteta u 2014. godini nam je, kao već par godina, privući čim više mladih u rad naših sekcija.

U dječju sekciju „ Žabice“ se uključuju djeca starija od tri (3) godine.

Plan najvažnijih aktivnosti po mjesecima;

Siječanj; januar

- izrada izviješća svih sekcija za 2013. godinu

- detaljna izrada plana aktivnosti po projektima za 2014. godinu

- izrada projekata, koje ćemo prijaviti na javni natječaj Ministarstva za kulturu RS i Javni sklad R

Slovenije za kulturne djelatnosti

- sekcija "CVET" - radionica za naše najmlađe, svake druge subote u mjesecu

Veljača; februar

- 1. 2. 2014. Sjećanje na Vinka Cocu - Ne damo te pismo naša, dalmatinske pjesme za me , za te i za

Vinka - , priprema Kovačič Emil

- 02. 02. 2014. Nastup na regijskom susretu folklornih skupina i pjevača narodnih pjesama manjinskih

etničkih zajednica »SLEDI DEDKOV IN BABIC« u domu Španski borci, u organizaciji Javnog sklad

RS za kulturne djelatnosti. (omladinka iz skupine ŽABICE i pjevači KATRUŽE)

- »Ves svet je oder« - Dramska sekcija s igrokazom – Za dobro naroda, u Slovenskem gledališkem

muzeju u Ljubljani

- sekcija "CVET" – priprema srdaca za Valentinovo i sudjelovanjem sa Društvom kmečkih žena Črna vas“

- Lipe preko radionaca

- susret za Valentinovo – subota 15. 02. 2014.

- turnir u malom nogometu

Ožujak; marec

- Da ne zaboravim majčinu riječ - Majčin dan – 22. 03. 2014. , kulturna predstava svih sekcija društva.

Uz dramsku, pjevački zbor, dječju sekciju, tamburaše i sekciju ručnih radova, na predstavi će

sudjelovati i gosti iz Međimurja te druga društva iz Ljubljane.

- sekcija "CVET" - Izložba ručnih radova sa uskrsnim motivima

Travanj; april

- Nastup dramske sekcije na Festivalu kazališnih amatera Međimurske županije u Prelogu (KAM)

- Godišnja skupština

Svibanj; maj

- Kulturna priredba svih hrvatskih društava pod okriljem Saveza Hrvatskih društava u Sloveniji, 3

sabor hrvatske kulture u Ljubljani

- Organiziranje sportskih susreta i sudjelovanje na raznim turnirima, koje organiziraju druga društva

- Sudjelovanje Žabica i sekcije "CVET" na „Međugeneracijskom susretu „u vrtiću Najdihojca – enota

Biba

PLAN AKTIVNOSTI PUŠLEK 35

Lipanj;

- Nastup mješovitog pjevačkog zbora na Taboru pjevačkih zborova iz cijeloga svijeta u Šentvidu pri

Stični

- Sudjelovanje naših biciklista i organizatora na manifestaciji Put prijateljstva Vukovar - Ljubljana i

nastup sekcija u kulturnom programu

- Nastup svih naših sekcija i prijateljskih društava iz Republike Slovenije, Republike Hrvatske i

Republike Mađarske na proslavi Dana državnosti „ Pružimo si ruku“

- Tamburaška sekcija Đilkoši - subota 14. 06.2014. gostovanje v Donjem Vidovcu –

Vidovsko proščenje

- Turnir u malom nogometu

- Izlaženje 25. broja »Pušleka«

Srpanj; julij

- Nastupi v Republici Hrvatskoj

- sekcija "CVET" izložba ručnih radova u Donjem Kraljevcu- Hrvatska

Kolovoz; avgust

- Nastup tamburaša Đilkoši na festivalu » Vino i tambure« u Sumartonu u Mađarskoj

- Nastupi v Republici Hrvatskoj

- Sekcija Cvet- Ludbreg - zajednička izložba sa društvom Bakina i dedina kuća iz Ludbrega

Rujan; september

- Nastup dječje sekcije » Žabice« na dječjem Bazaru u Ljubljani

- Sekcija Cvet- izložba u Našicama

Listopad; oktober

- Gostovanje našeg društva na poziv drugih društava

Studeni; november

- Međimurska noć – 22. 11. 2014. – proslava početka djelovanja HKDMLJ - susret svih članova i

prijatelja društva

- Gostovanje i izlet društva – Martinovanje - kraj još nije određen

- Sekcija Cvet - izložba na temo Božično novoletni motivi.

- Sekcija Cvet - zajednička izložba na Čevljarski nedelji u Tržiču.

Prosinac; december

- Žabice - Božiček

- Izlaženje 26. br. » Pušleka«

- Novogodišnji susret

HVALA DONATORIMA

NOVI PREDSJEDNIK POSLOVNOG KLUBA DARKO

OREHOVEC SA SUPRUGOM NADOM UČEŠĆEM NA

PRIREDBAMA I DONIRANJEM PRATE RAD

DRUŠTVA. HVALA

PUŠLEK 36 PLAN AKTIVNOSTI

DONACIJE ČLANOVA HKDM-LJ I PRIJATELJA DRUŠTVA Tekst: Milan Pavelić

Foto: Arhiv HKDM-LJ

OOvvooggooddiiššnnjjee ddoonnaacciijjee zzaa ttoommbboolluu ddoonniirraallii ssuu,, zzaa ššttoo ssvviimmaa iizz ssrrccaa zzaahhaavvlljjuujjeemmoo::

0011.. SSeekkcciijjaa ““CCVVEETT”” ččllaanniiccee rruuččnniihh sspprreettnnoossttii HHKKDDMMLLJJ 1155.. SSaabbooll AAnnđđeellaa

0022.. BBiirruušš FFrraannjjoo 1166.. MMiilljjkkoovviićć AAnnđđeellaa

0033.. OOsstteerrmmaann AAnnkkaa 1177.. RRaahhiijjaa TTeerreezziijjaa

0044.. ČČuuččeekk DDrraaggiiccaa ii GGEEOOIINNVVEESSTT 1188.. OObbiitteelljj NNjjaarrii ii ““SSTTIINNSS PPLLUUSS””

0055.. OObbiitteelljj PPaavveelliićć 1199.. KKuuzzmmiijjaakk MMiirraa

0066.. ””EE SSVVEETT”” sspp.. AAnniittaa KKoorriittnniikk 2200.. LLaattiinn VVeerraa ii LLjjuuddeevviitt

0077.. ŠŠppiirraanneecc KKaattiiccaa 2211.. AAnnddrraaššeecc KKaattaarriinnaa ii VVllaaddoo

0088.. IIvvaannkkaa BBrreezziiggaarr DDrruuššttvvoo SSlloovv..HHrrvvaattsskkooggaa PPrriijjaatteelljjssttvvaa 2222.. OObbiitteelljj KKoovvaaččiićć

0099.. ŽŽeežžeelljj MMaaggddaa ii LLoojjzzee 2233.. AAVVTTOO ŠŠOOLLAA JJeežžiiccaa

1100.. SSttrrbbaadd AAnniiccaa 2244.. KKoovvaaččiićć KKaattaarriinnaa

1111.. PPoossaavveecc SSttjjeeppaann ii MMaarriijjaa 2255.. BBeerrnnaarrdd BBoožžaa

1122.. TTrruuddeenn AAnnaa 2266.. MMiiššaa SSttaannkkoo LLuukkaaššeevv

1133.. LLiilleekk VVeerroonniikkaa ii JJoožžee 2277.. MMiijjoo ii MMaarrttiinnaa SSttaannkkoo

1144.. DDoommiinniikk IIvvaann

HVALA DONATORIMA

SUPRUŽNICI NJARI UČEŠĆEM NA PRIREDBAMA I DONIRANJEM

PRATE RAD DRUŠTVA.

DDoonnaacciijjee ččllaannoovvaa HHKKDDMM--LLJJ ii pprriijjaatteelljjaa ddrruuššttvvaa::

11.. MMeessaarriićć ŠŠtteeffaanniijjaa 1144.. SSttrrbbaadd AAnniiccaa

22.. KKaallššaann DDaanniiccaa 1155.. PPaavveelliićć MMiillaann

33.. NNoovvaakk NNaaddaa 1166.. KKuuzzmmiijjaakk MMiirraa

44.. JJuurršš iićć AAnnaa 1177.. JJaavvnnii SSkkllaadd RR..SS.. zzaa kkuullttuurrnnee

ddeejjaavvnnoossttii

55.. JJuurršš iićć JJoožžee 1188.. ““SSTTIINNSS PPLLUUSS”” dd..oo..oo.. NNjjaarrii BBrraannkkoo

66.. DDoommiinniikk IIvvaann 1199.. RReeppuubblliikkaa HHrrvvaattsskkaa

77.. KKoovvaaččiićć SSllaavviiccaa 2200.. ““SSIILLVVEECCOO”” dd..oo..oo.. GGrroossuupplljjee

88.. KKoovvaaččiićć EEmmiill 2211.. ““TTAARRMMAANNNN CCHHEEMMIIEE GGEESSMMBBHH””

AAuussttrriijjaa

99.. ““EE SSVVEETT”” sspp KKoorriittnniikk AAnniittaa 2222.. ““AAUUSSTTRROOCCHHEEMM”” dd..oo..oo.. OOrreehhoovveecc

1100.. GGaalleerriijjaa ““DDOORRAA”” sspp PPllaavvššaa 2233.. ““EENNEERRGGOOPPRROOMM”” dd..oo..oo LLjjuubblljjaannaa

1111.. TTrruuddeenn AAnnaa 2244.. ““EENNEERRGGOOPPLLAANN”” dd..oo..oo.. LLjjuubblljjaannaa

1122.. PPaavveelliićć AAnnkkaa 2255.. AAnnttee PPaannđđaa

1133.. ŠŠppiirraanneecc KKaattiiccaa DDOONNAACCIIJJEE PPUUŠŠLLEEKK 3377

IZVJEŠĆE SHDS NA SASTANKU U VELEPOSLANSTVU RH U LJUBLJANI Tekst: Mijo Stanko

Foto: Arhiv HKDM-LJ

Gospodin Josip Leko, predsjednik Hrvatskoga sabora

Ljubljana, 5. prosinca 2013. godine

Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskoga sabora,

Puno vam hvala, što ste nas primili kao predstavnike Hrvata ovdje u Sloveniji i tako nam omogućili da vam na

dan vašega službenoga i prijateljskoga posjeta slovenskome parlamentu kažemo kako djelujemo u okviru

hrvatskih društava i središnjega Saveza, te kako pokušavamo, nažalost uglavnom sami, rješavati probleme sa

kojima se susrećemo.

Mi Hrvati u Sloveniji možemo vam otvoreno i odgovorno reći da ovdje dostojno predstavljamo svoju matičnu

Hrvatsku i od prvoga dana samostalne i nezavisne države Slovenije osjećamo se u prijateljskoj zemlji, u kojoj

živimo i radimo sa svojim obiteljima, lijepo prihvaćeni u svim sredinama.

Mi dobro znamo, da je u okviru postojećega ustavnoga uređenja Republike Slovenije, koje priznaje samo

talijansku i mađarsku nacionalnu manjinu, za sada, nama Hrvatima moguće djelovati samo na području kulture i

donekle obrazovanja. Želimo očuvati naš hrvatski jezik i za buduće generacije Hrvata u Sloveniji kao i našu

hrvatsku kulturu, običaje i baštinu. S tom namjerom mi smo se organizirali u 11 hrvatskih društava, koje

objedinjuje Savez kao krovna organizacija Hrvata u Sloveniji. Mi razvijamo naše kulturne djelatnosti kroz rad

sekcija naših društava i u javnim nastupima, zajedno sa prijateljskim slovenskim društvima. Također zajedno

nastupamo sa kulturnim društvima iz matične domovine i sa društvima Hrvata iz država u širem okruženju. Od

prošle godine organiziramo godišnje sabore hrvatske kulture, kao središnje kulturne manifestacije Hrvata u

Sloveniji, uz sudjelovanje slovenskih društava. Prvi sabor bio je u pograničnoj Lendavi, ovogodišnji je izveden

u okviru tjedna hrvatske kulture u Mariboru, a slijedeće godine ćemo Sabor hrvatske kulture organizirati u

Ljubljani. Pored sportskih takmičenja tradicionalno organiziramo biciklističku karavanu na putu prijateljstva

od Ljubljane do Vukovara i tako povezujemo slovenske i hrvatske općine, te izražavamo počast žrtvama

domovinskoga rata i pomoć pučanstvu u Vukovaru. PUŠLEK 38 IZVJEŠČE

Predstavnici Hrvata u razgovoru s predsjednikom Hrvatskog sabora

Ove godine je to bila 12. karavana prijateljstva. Sve te naše aktivnosti činimo sa velikom voljom i

zadovoljstvom, u najvećoj mjeri dragovoljno i sa materijalnim odricanjima. Pomoć koju u tu svrhu primamo,

više je nego skromna. Ove godine nam je Republika Slovenija za naše programe djelovanja dodijelila svega

9.600 eura.

Otvoreno i jasno želimo vam reći i naglasiti da mi, unatoč odličnim odnosima, koje imamo i gajimo sa

slovenskim općinama, nismo zadovoljni sa svojim statusom, odnosno sa formalno pravnim položajem nas Hrvata

u Sloveniji. Također nismo zadovoljni ni s onim što su učinile, odnosno bolje reći s onim što nisu učinile ni

hrvatska ni slovenska država, da bi mi ovdje imali status primjeren europskim standardima. Vrlo cijenimo što

ste u vrijeme vašega posjeta Sloveniji, omogućili razgovor sa nama predstavnicima Hrvata u Sloveniji.

Međutim, mi bismo željeli prije svega i čim prije osjetiti napredak u uređivanju našega statusa.

Nas Hrvata u Sloveniji ima oko 50 tisuća (na zadnjemu popisu nisu evidentirani podaci o nacionalnoj

pripadnosti, pa govorimo tek o procjenama toga broja). Hrvati u Sloveniji žive više stoljeća, posebice u

pograničnim krajevima Pomurja, Bizeljskoga, Haloza, Bele Krajine i slovenskoga dijela Istre. Ako našu

brojnost usporedimo sa priznatima manjinama u Sloveniji (Talijana ima oko tri tisuća, a Mađara oko devet

tisuća), koje imaju i svoje zastupnike u slovenskome parlamentu, onda moramo reći da ovdje u Sloveniji nije

uvaženo naše temeljno pravo priznavanja pravnoga statusa nacionalne manjine. To je doista kompleksno

pitanje, ali ta činjenica nalaže i Sloveniji i Hrvatskoj da se učini još više napora i ustrajnosti u ostvarivanju

naših prava. Mi ćemo u tome biti ustrajni. To vam želimo pokazati na primjeru naše inicijative za priznavanje

statusa manjine.

Savez hrvatskih društava u Sloveniji je 7. ožujka 2011. godine slovenskome parlamentu uručio pisani prijedlog

za rješenje formalno pravnoga položaja hrvatske manjine u Sloveniji. O tome smo odmah upoznali

predsjednika slovenske vlade i predsjednika Republike Slovenije, a zatim i predsjednika Hrvatskoga sabora,

predsjednika hrvatske vlade i predsjednika Republike Hrvatske. Kako na našu inicijativu nije bilo odgovora,

ponovno smo 3. listopada 2013. godine svim navedenim naslovima poslali naš prijedlog za priznavanje statusa

manjine. Do sada smo dobili odgovor samo od predsjednice Ustavne

komisije slovenskoga parlamenta Maše Kociper da će „ članovi komisije

prosuditi hoće li dati prijedlog za promjenu ustava“. U ponedjeljak 2.

prosinca primio nas je predsjednik Državnoga zbora(parlamenta)

gospodin Janko Veber i dopunio odgovor Maše Kociper s riječima da u

parlamentu nema potrebne većine, odnosno suglasnosti za promjenu

ustava, te nas uputio na rješavanja materijalnih pitanja i djelatnosti

na području kulture. Mi sa takvim odgovorima nismo zadovoljni, već i

ako uzmemo u obzir reciprocitet sa manje brojnijom slovenskom

manjinom u Hrvatskoj, te sa pravima priznatih manjina u Sloveniji,

koje nemaju prednosti pred nama ni u brojnosti ni u autohtonosti. Mi

ćemo ustrajati da se o pitanju priznanja nacionalne manjine ili

nacionalnih manjina čim prije otvori odnosno započne rasprava na

Ustavnoj komisiji. U tome želimo da se osjeti i vaša podrška odnosno

nastojanja da se u Sloveniji postigne potrebna politička volja za

rješavanje našega statusa nacionalne manjine.

Gospodine predsjedniče,

Ova godina za nas Hrvate u Sloveniji jest vrlo značajna zbog ulaska

Hrvatske u Europsku uniju. Naši slovenski prijatelji su nam tijekom

proljeća izražavali zadovoljstvo i dobrodošlice Hrvatskoj, što smo objedinili u prigodnome Zborniku dobrodoš lice

Hrvatskoj. Ovaj zbornik je jako lijepo primljen u Sloveniji, pa se nadamo da ćemo u Europskoj uniji lakše doći do

zajedničkih europskih standarda, koji bi trebali pozitivno utjecati i na naš status, ali u tome očekujemo i vaša

podrška, svakako veću nego do sada.

Još jednom vam iskreno zahvaljujemo, što ste nam pružili ovu priliku našega očitovanja. Predlažem da saslušate i

kratka predstavljanja predstavnika naših društava u Sloveniji.

O susretu sa predsjednikom Hrvatskoga sabora gospodinom Josipom Lekom izvješćuje

Mijo Stanko dopredsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji.

IZVJEŠČE PUŠLEK 39

Stisak ruke i slika za sjećanje

LJUDI IZ NAŠEGA KRAJA

Mala priča o mlinaru Ivanu

Vražiću iz Goričana

Kada govorimo o našoj baštini

obično mislimo da onome što je

nekada bilo u našemu životu, a sa

tehnološkim novostima nestalo i

ustupilo svoje mjesto nekim

suvremenijim oblicima. Neke od

tih tradicionalnih vrijednosti

želimo i trebamo očuvati, makar u

simboličkome obliku. Tako o

starim mlinovima pričamo sa

nostalgijom, ali tamo gdje ih i

danas ima i gdje melju žito

govorimo sa zanimanjem i

poštovanjem. Takav je slučaj sa mlinom na kraju Dravske ulice u Goričanima u kojemu Ivan Vražić po uzoru na

staroga mlinara strica Ignaca melje brašno od pšenice, kukuruza, raži i ječma. U jednim međimurskim

novinama čitamo da je „stric Ignac još 1937.godine postavio jednu vodenicu na Muri“. Ivan je to gledao kao

dijete i zavolio, nosio u sebi i jednoga dana u Goričanima obnovio tu tradiciju, premda se od tog posla danas

više ne može živjeti ili tako izgleda. A izgleda tako da ljudi Ivanu donesu na meljavu tek 8 metara kukuruza

(800 kilograma) i dva metra raži. Možda će se vratiti želja za finim mljevenim brašnom od ječma, od kojega

su najbolji žganci, kako kaže mlinar Ivan Vražić iz Goričana. Članak priredio; Ivan Botteri

MEĐIMURSKA PJESMA I NJEMAČKA HIMNA

Zna se da je njemačku državnu himnu uglazbio

austrijski skladatelj Joseph Haydn, ali puno manje je

poznato da je glazba za himnu „Das Lied der

Deutschland“ izvedena iz stare međimurske pjesme

„Vjutro se ja rano stanem“. Tu pjesmu možemo danas

često čuti u repertoaru međimurskoga sastava „Žige i

bandista“. Ako pogledamo malo u životni vijek Haydna

nećemo biti iznenađeni da je njemu bila bliska hrvatska

pjesma, jer je rođen i odrastao, pa i pokopan u

hrvatskome Gradišću, gdje i danas živi autohtona

hrvatska zajednica u Austriji. Joseph Haydn je uglazbio

više pjesama gradišćanskih Hrvata, ali i po koju

međimursku pjesmu, što potvrđuju priče u Gradišću da

je ovaj slavni skladatelj dobro poznavao hrvatski jezik i

hrvatsku baštinu. Članak priredio; Ivan Botteri

Austrijski skladatelj

Joseph Haydn

Ivan Vražić iz Goričana u

svom elementu stvaranja