puhova družina - putovima frankopana
TRANSCRIPT
Izdavač: Primorsko-goranska županija, Adamićeva 10, Rijeka
Za izdavača: Zlatko KomadinaIlustratorica: Margareta PeršićTekstopisac: Velid ĐekićLektorica: Lidija TomanProdukcija: Prospekt d.o.o., RijekaTisak: Kerschoffset d.o.o., ZagrebISBN: 978-953-7221-84-3
Sadržaj slikovnice isključiva je odgovornost Primorsko-goranske županije.
Za više informacija posjetite:
www.frankopani.eu, www.strukturnifondovi.hr
Rijeka, 2019.
Copyright © Primorsko-goranska županija
Projekt Primorsko-goranske županije „Kulturno-turistička ruta Putovima Frankopana” sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Puhova družina
Nikola je naš najbolji prijatelj među ljudima.
– Zviiiiiižd. Puuh, puuh. Zviiiiiižd.
Ležao je u krevetu. Učinilo mu se kako to što
čuje dolazi iz potkrovlja. Neke sitne noge kao
da su mu trčkarale iznad glave. Puno njih. Ali
nije mogao vidjeti ništa.
Bila je noć. Legao je na počinak
prije dva sata. Spavalo mu se, ali
zvukovi su ga probudili.
– Što bi to moglo biti? – upitao se
dječak Nikola. I promeškoljio pod
pokrivačem.
– Huuuuuuuk, huuuuuuuk. – začula
se izvana sova. Unutra se smjesta
sve smirilo. Netko se uplašio sove,
pa se pritajio. Neko vrijeme ništa se
nije događalo. A onda se odozgo opet
začulo trčkaranje. Kao da neko društvo
jurca tamo-amo i dobro se zabavlja.
Čim se razdanilo, Nikola odluči
zaviriti u potkrovlje. Živio je u
kaštelu Zrinski. Nije to bio običan
kaštel. Mnogi su dolazili u Brod
na Kupi da bi ga vidjeli. Izgledao
je pomalo kao dvorac.
U potkrovlju je vladala tišina. A onda se iz kuta
začulo tiho, pa glasnije: – Mrrrm. Mrrrm.
Dječak je zavirio iza sanduka s jabukama
spremljenim za zimu. Imao je što vidjeti.
Jedan pospani puh mrmljanjem se bunio što
mu netko ometa san. Dječak je cipelama
lupkao po drvenom podu. Tako nije ometao
samo jednog puha. Iza drugih sanduka
spavalo je još njih pet-šest.
– Puhovi mi se noću iznad glave ludiraju, a
danju spavaju. – zaključi Nikola.
– Joj, probudio si nas. Baš kad
smo usnuli. – reče zijevajući prvi
puh. Nikola se čudom začudi
otkad to puhovi govore.
– Znam, čudiš se što govorimo.
Mi nismo obični puhovi. Takvi
žive u okolnoj šumi. Mi smo
puhovi iz dvorca.
– Hm, za takve još nisam čuo.
Ali dobro, vjerujem vam. – reče
Nikola. Siva stvorenja djelovala
su mu simpatično. I sam je volio
trčati i ludirati se. Doduše, izvan
kaštela i danju.
– Neću vas ometati. Ali molim
vas da jurcate u drugom dijelu
potkrovlja. Odande zvukovi ne
dopiru do moje sobe.
Što je dječak poželio, tako je
i bilo. I on je puhovima bio
simpatičan. U drugom dijelu
potkrovlja pronašli su dva lonca
s lješnjacima i tri košare oraha.
Imat će se što grickati.
Puhovi su često izlazili iz potkrovlja.
Šuma je blizu, u njoj uvijek možeš
pronaći zalogaj. Pa i družiti se s
puhovima što žive u krošnjama. Oni
u stablu izgrickaju rupu, zavuku se u
nju i eto ti doma. Bobica, lješnjaka i
koštica uokolo koliko ti srcu drago.
Puhovi iz dvorca poznaju prirodu
gotovo kao njihova šumska braća.
Znaju sve o životinjama. Vjeverice
su dobro društvo, dapače rođaci.
A lisice, od njih što dalje. Puhovi
iz dvorca znaju sve i o biljkama.
Kojima lišće pada, a kojima ne.
Koje valja, a koje ne valja jesti. Koje
su ljekovite, a koje nisu.
Dječak je također rado šetao oko dvorca.
Uživao je do mile volje. U velikom
gradu buka je i svi žure, a u njegovu
mjestu mnogo je mirnije. Rijeka Kupa
opušteno teče. Blizu su ribnjaci u kojima
možeš satima gledati pastrve. Pčele u
pčelinjacima prave med. Kako? E to ne
možeš gledati, to je njihova tajna.
Skitanje puhova izvan dvorca
imalo je svojih opasnosti.
– Sutra krećemo u lov na
puhove. – dogovarali su se
mještani iz okolnih kuća. Nikola
je prolazio putom i sve čuo.
– Okupit ćemo se ujutro pored
kaštela. Pa naprijed u šumu.
– Moram to dojaviti puhovima. Da
se stignu na vrijeme sakriti. – brzo je
razmišljao dječak. Ali kako će to učiniti?
Dan je. Cijelo društvo na potkrovlju spava
dubokim snom.
– Na redu je hitno buđenje. – odluči Nikola.
– Bovci? Kakvi bovci? – trljao je oči
prvi puh. – Bamke? Kakve bamke?
– Ma lovci, kažem vam lijepo. I zamke.
Zamke vam spremaju. – uvjeravao ih
je Nikola.
– Joj, joj! Da nitko večeras nije
izlazio! – zapovijedi puh družini.
Još su ga pospano gledali, ali
budili su se sve brže. Ma čim
pomisliš na zamke, san ti sam
bježi s očiju.
– Nikola je naš najbolji prijatelj
među ljudima. – složiše se
probuđeni puhovi.
– Moramo dojaviti i braći u šumi. – zaključiše
u jedan glas. Kako će to učiniti? Za ulaženje
u dvorac i izlaženje koristili su tri tajna
podzemna prolaza. Prvi je iz dvorca vodio u
obližnju spilju. Drugi je završavao u mjesnoj
crkvi. Treći je izlazio na obali Kupe.
– Ma što li je danas s tim puhovima? – pitaju se
lovci. – Nigdje ni jednoga. Zamke su prazne. Da
se nisu odselili iz naše šume u neku drugu?
A spašeni puhovi sjedili su u svojim skrovištima.
I zadovoljno grickali šumske plodove.
O čudnom nestanku puhova
govorkalo se u mjestu tri dana. A
potom prestalo jer je bilo drugog
posla. Ne i za Nikolu. On je jurio
za leptirima oko kaštela. Brojao
pčelinjake. Preskakivao lokve
pored rijeke. Eno mu modrice
na koljenu, negdje je pao. A sad,
vidi ti još to – šmrca li, šmrca. Ta
neće se valjda razboljeti?
– Nikola se ozbiljno prehladio. A
liječnika u mjestu nema. – zabrinuto
će mama. – Najbliži je u gradu Bakru.
To je daleko, na moru. Do njega
ima šumskom cestom dva dana
putovanja. A liječnik nam treba sad.
Moramo se snaći sami.
Ako je netko bio majstor da se snađe sam,
to su bili puhovi. A za dječaka, nema što
ne bi učinili. Rastrčali su se šumom. Kad se
dječak ujutro probudio, sto zelenih čuda ga
je čekalo uz krevet. Cvjetovi lipe, jer je čaj
od njih baš dobar protiv prehlade. Listovi
trputca jer su oblozi od njih baš dobri za
ublažavanje modrica. Listovi matičnjaka, jer
je čaj od njih baš dobar za miran san.
A još kad je mama donijela med... Med iz
toga kraja, rad vrijednih pčela, vraća snagu.
– Moj će dječak brzo ozdraviti. Ovi čajevi
će pomoći. Samo se nikako ne mogu sjetiti
kad sam ih donijela u sobu. – bila je malo
zbunjena mama.
Prehlada je prošla brže nego
što je došla. Nikola sad opet
veselo trči posvud. I lijepo
mu je. Oko njega je šuma. U
njoj rijeka Kupa. S mrdavim
pastrvama. Tu je dvorac koji
je kaštel i kaštel koji je dvorac.
Tu su životinje koje govore. I
biljke koje liječe. Ma Nikoli je
u Brodu na Kupi lijepo kao da
je u nekoj bajci.
Slikovnice:
1. Svojeglavi štapić
2. Trsatsko blago
3. Tri brata i tri kule
4. Putovanje bakarskim jedrenjakom
5. Grobnički mlin
6. Bribirske djevojčice
7. Čabarski rudari
8. Puhova družina